Lažni rat Europe s Kinom je pri kraju. Nakon godina izgradnje arsenala za trgovinski rat Europa sada pokazuje da je spremna biti oštra prema Pekingu, piše Politico.

U utorak su istražitelji EU upali u nizozemski i poljski ured Nuctecha, proizvođača sigurnosnih skenera, u slučaju koji se odnosi na jedan od najdužih europskih sukoba s Kinom - izdašne državne subvencije koje pomažu kineskim tvrtkama da potkopaju europske konkurente.

Nuctechom je nekoć upravljao Hu Haifeng, sin prethodnika predsjednika Xi Jinpinga, Hu Jintaoa, a reakcija Kine bila je očekivano burna. Racija "naglašava daljnje pogoršanje poslovnog okruženja u EU i šalje izuzetno negativan signal svim stranim tvrtkama", reagirala je kineska misija pri EU.

Tajming racije je značajan. Dogodila se uoči Xijevog putovanja u Europu u svibnju, prvog u posljednjih pet godina (Xi stiže u Francusku, Srbiju i Mađarsku), te označava definitivnu promjenu u načinu na koji je Europa spremna uhvatiti se u koštac s trgovinskim problemima s Kinom, piše Politico.

Godinama je Bruxelles zauzimao meki stav u trgovinskim odnosima s Pekingom, tražeći dijalog o državnim subvencijama i prekapacitiranosti u sektorima kao što su čelik, aluminij i zelena tehnologija, umjesto da izabere izravnu konfrontaciju i trgovački rat.

Kina preplavila Europu jeftinim električnim autima
Sada su rukavice skinute, a politički konsenzus da Europa mora zaštititi ključne tehnologije raste. Sve je počelo još u listopadu, kada je EU pokrenula istragu kineske državne potpore električnim vozilima. Bruxelles je sada nastavio s istragama o vjetroturbinama i bolničkoj opremi kako bi "rebalansirao partnerstvo između EU i Kine".

"Volimo fer natjecanje. Ne sviđa nam se kada Kina preplavi tržište masovno subvencioniranim e-automobilima. To je ono protiv čega se borimo. Konkurencija da, damping ne. To mora biti naš moto", rekla je u srijedu predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.

EU ima novo oružje protiv Kine
Veći dio desetljeća Europska komisija je sastavljala jači arsenal trgovinskih obrana, no veliko je pitanje uvijek bilo je li ih Bruxelles spreman upotrijebiti ili je prvenstveno bio samo sredstvo odvraćanja. To uključuje instrument međunarodne nabave - korišten prvi put ovog tjedna u slučaju medicinske tehnologije - koji podrazumijeva poduzimanje mjera protiv Kine ako izbaci europske tvrtke iz javnih natječaja.

"Dugo smo razgovarali o tome da Europska komisija ima ovaj alatni okvir. Ali doveli smo u pitanje sposobnost Europske komisije da učinkovito koristi ovaj skup alata. Sada vidimo da je zapravo sposobna i voljna to koristiti", rekla je Francesca Ghiretti, viša geoekonomska analitičarka na istraživačkom institutu Adarga.

Gunnar Wiegand, bivši glavni diplomat za Aziju u Europskoj službi za vanjsko djelovanje i suradnik u German Marshall Fundu iz SAD-a, također inzistira na tome da je novo oružje u trgovinskom ratu s Kinom "oduvijek bilo dizajnirao za korištenje, a ne samo za pokazivanje".

"Nitko ne bi trebao biti iznenađen ako se instrumenti koji su stvarani u prilično dugom procesu sada konačno počnu koristiti", rekao je.

Poruka Washingtonu
Tvrđi stav Europe nosi prednosti i opasnosti. S jedne strane, snažniji stav EU prema Kini je maslinova grančica za saveznike u SAD-u, koji su često bili razočarani europskim blagim pristupom. Ali to također znači da Europa mora biti spremna za protunapad iz Pekinga i burno razdoblje trgovinskog sukoba.

SAD definitivno pozorno prati novi plan igre EU. Odmah nakon ovotjedne najave istrage o medicinskim uređajima američka trgovinska predstavnica Katherine Tai rekla je da sve prati "s interesom", naglašavajući blisku suradnju dviju strana u "identificiranju i istraživanju načina za rješavanje netržišnih politika i praksi koje koristi Kina u nizu sektora, uključujući medicinske uređaje".

Istrage o subvencijama nisu jedini znak čvrste odlučnosti Bruxellesa da se izravnije uhvati u koštac s Pekingom. Također postoji sve veći pritisak unutar EU da postavi realističniji izazov velikim kineskim projektima ulaganja u infrastrukturu. U sektoru odjeće Bruxelles se također priprema za suočavanje s tržišnim utjecajima kineske aplikacije Shein. Dvije osobe upoznate s nadolazećom odlukom rekle su da je Bruxelles blizu označavanja Sheina kao "vrlo velike online platforme", izlažući ga dodatnom nadzoru u moderiranju sadržaja.

Spremni na odmazdu
Pitanje je gdje će i kako Peking uzvratiti.

Svaki put kad Europa poveća svoj udio u trgovini, Kina nastoji pronaći odgovor. U raznim sukobima. Kina se dosad pokazala uspješnom u tome da zavadi zemlje EU prijeteći, na primjer, da će favorizirati Boeingove avione nad Airbusom ili da neće kupovati francusko i španjolsko vino.

Koristeći upravo takvu taktiku, Kina je prisilila tadašnjeg povjerenika EU za trgovinu Karela De Guchta da odustane od svoje ofenzive protiv pekinške telekomunikacijske i solarne industrije 2013. godine.

Nedavno je Kina uvela i strože kontrole izvoza galija i germanija, materijala koji se koriste u proizvodnji čipova, nakon što je SAD izvršio pritisak na Nizozemsku da blokira dio prodaje napredne opreme za proizvodnju čipova Kini.

Na pitanje o sve većem raspoređivanju trgovinskog arsenala EU Anders Ahnlid, čelnik švedskog nacionalnog odbora za trgovinu, rekao je: "Komisija bi trebala učiniti sve kako bi izbjegla sveobuhvatni trgovinski rat s Kinom. Moramo djelovati na temelju dokaza."

"Uvijek postoji rizik od odmazde, ali..."
Nedugo nakon što je Von der Leyen pokrenula istragu o električnim vozilima proizvedenim u Kini, Peking je pokrenuo istragu o europskom izvozu alkoholnih pića, konkretnije - francuskog konjaka. Pariz je bio glavni zagovornik pokretanja istrage o e-autima.

"U prošlosti smo pogriješili što smo postali ovisni o ruskoj nafti i plinu. Ne smijemo ponoviti tu pogrešku s Kinom i postati ovisni o njezinom novcu, sirovinama i tehnologijama", rekao je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg u Berlinu.

Njemačka je dosad bila oprezna u pogledu sukoba s Pekingom, na primjer, jer tamo proizvodi automobile i postala je ovisna o kineskom golemom potrošačkom tržištu.

Ali Wiegand, bivši diplomat EU za Aziju, rekao je da Europa ne bi trebala živjeti u strahu.

"Uvijek postoji rizik od odmazde... Međutim, to nikoga u EU ne bi trebalo odvratiti od upotrebe pažljivo osmišljenih instrumenata, koji su svi u potpunosti kompatibilni sa Svjetskom trgovinskom organizacijom", rekao je Wiegand. "Bila bi pogreška da se instrumenti nisu upotrijebili zbog straha od odmazde", zaključio je.
www.index.hr

Republika Hrvatska će utrošiti oko 500 mil eura za velike baterijske sustave BESS (Battery Energy Storage Systems) za pohranu električne energije, koje će koristiti proizvođači električne energije iz obnovljivih izvora, rečeno je tijekom 7. međunarodne konferencije Jadranskog naftovoda (Janaf) "Nova energetska paradigma EU: Jesmo li spremni na promjene". Na tržištu su dostupni veliki baterijski sustavi grupacije Tesla iz SAD-a, no i u Hrvatskoj lokalna grupacija vezana uz Rimac Technology razvija velike baterijske sustave SineStack koji će imati istu mogućnost vezanja na elektro-energetski sustav s ciljem skladištenja velikih količina električne energije. Veliki baterijski sustavi su relativno mlada tehnologija koja se razvija zadnje desetljeće te se očekuje dodatan napredan u kapacitetima i veličini velikih baterijskih blokova. Baterije će imati značajnu ulogu u smanjivanju oscilacija između proizvodnje i potrošnje električne energije što će olakšati upravljanje elektroenergetskim sustavom Hrvatske i okolnih zemalja.

Koliko se zapravo električnog kapaciteta ili snage baterija može instalirati za iznos od 500 mil eura?

Na tržištu su dostupne cijene baterijske jedinice Tesla. U međuvremenu su u Tesli razvili veći baterijski blok pod tržišnim nazivom MegaPack 2 XL kojem se cijena kreće oko 1,39 mil $ = 1,30 mil € pri tome ovaj baterijski blok može osigurati 3.916 MWh energije uz izlaznu električnu snagu 979 kW. Za cijenu od 500 mil € / 1,30 mil € može se kupiti 384 komada baterijskih blokova MegaPack 2 XL što onda daje ukupan instaliran kapacitet baterija 384 kom x 3.916 MWh = 1.504 GWh odnosno izlazna električna snaga bi iznosila 384 kom x 979 kW = 376 MW. Za usporedbu u Hrvatskoj instalirana snaga proizvodnih objekata iznosi oko 4.872 MW te iznos varira ovisno o citiranom izvoru podataka. Iz odnosa 376 MW / 4.872 MW = 7,7 % dolazi se do mogućeg podatka da će biti ugrađeno 5-10% baterija u odnosu na ukupnu snagu cijelog elektroenergetskog sustava u Republici Hrvatskoj.

Čestitavši Upravi Janafa na 50 godina rada, ministar gospodarstva i održivog razvoja Damir Habijan kazao je da je Hrvatska spremna za energetske promjene. Rekao je da treba voditi brigu o zelenoj tranziciji energetskog sustava, ali i o sigurnosti opskrbe. “Prošli smo tjedan potpisali novi ugovor u vrijednosti 533 milijuna eura, a koji se odnosi na proširenje kapaciteta LNG terminala s 2,9 na 6,1 milijardu kubičnih metara plina godišnje, kao i za dva plinovoda, Zlobin – Bosiljevo – Kozarac – Sisak i drugi koji ide prema Mađarskoj i Sloveniji”, naglasio je Habijan, dodavši važnost diverzifikacije izvora i sigurnosti opskrbe. Kazao je da je odlukom da se ide u proširenje terminala na Krku Hrvatska postala na neki način samodostatna, kao i da je zbog krčkog LNG terminala međunarodno energetsko čvorište.

“Značaj LNG terminala i ovo ulaganje od 533 milijuna eura doista je veliko, a da bi se doista shvatilo koliko je to veliki projekt – riječ je o većim sredstvima nego što je stajao Pelješki most”, naveo je Habijan. Rekao je da je država ta sredstva dobila na raspolaganje zahvaljujući Nacionalnom programu za oporavak i otpornost (NPOO) i planu Europske komisije REPower EU. Prema podacima Hrvatskih cesta, izvođačima radova na Pelješkom mostu je plaćeno 436,8 milijuna eura. U tom iznosu je i 22,5 milijuna eura dodatnih troškova, odnosno razlika u cijeni u odnosu na prvotne ugovore o građenju. Planirane investicije u energetsku infrastrukturu su višestruko veće od cijene izgradnje Pelješkog mosta.

U toj podjeli sredstava Hrvatskoj je, naglasio je, bilo na raspolaganju 1,6 milijardi eura, od kojih je dio usmjeren za proširenje kapaciteta LNG terminala i za spomenuta dva plinovoda, dok ostatak ide u zelenu tranziciju, pa će tako oko 500 milijuna eura ići na velike spremnike baterija. “Svi proizvođači električne energije koji neće odmah puštati u mrežu električnu energiju koju će proizvoditi iz obnovljivih izvora imat će spremne takve velike spremnike za baterije”, rekao je ministar, dodavši kako država vodi računa o zelenoj tranziciji.

Vezano uz cijene energije, ponovio je da je Vlada građanima i gospodarstvu do sada donijela šest paketa pomoći, koji su u sebi sadržavali i subvencije za energente. Dodao je da će i u izazovnim vremenima koja su ispred nas Vlada čvrsto stajati uz kućanstva i uz gospodarstvo.

Janaf će uskoro objaviti prva preuzimanja. Predsjednik Uprave Janafa Stjepan Adanić otkrio je da je ta kompanija, u svojoj 50-godišnjoj povijesti, do danas transportirala 265 milijuna tona nafte kroz sustav te da su primili 3.500 tankera. “Danas je Jadranski naftovod respektabilna kompanija koja se razvija i koja je postala važan subjekt u ovom dijelu Europe. Ne samo da je postala kompanija koja je od izuzetne važnosti za Hrvatsku nego i za cijelu Europsku Uniju”, istaknuo je Adanić, dodavši kako se radi o grupaciji koja mnogo ulaže u sustav i u zaštitu okoliša.

Ponovio je da je novi iskorak Janafa diverzifikacija poslovanja budući da su svjesni da će era nafte trajati još neko kratko vrijeme, od 10 do 20 godina, pa su, kako je kazao, u Janafu krenuli u stvaranje Janafa nove generacije. Tvrtka, naveo je, velika sredstva ulaže u nove obnovljive izvore energije. Cilj Janafa je da ulaže u sunčevu energiju, energiju vjetra i geotermalnu energiju te se nada da će Janaf prerasti u respektabilnu energetsku kompaniju.

Član Uprave Janafa Vladislav Veselica istaknuo je da je ova godina ključna u transformaciji Janafa, koji se sve više okreće prema obnovljivim izvorima energije te najavio da će Janaf uskoro objaviti prva preuzimanja.

Janaf je klasična energetska tvrtka koja je imala značajnu ulogu transporta nafte prema okolnim zemljama pa je za očekivati da će kroz iduće desetljeće doći do pada potražnje za naftom zbog čega će doći i do pada prihoda Janaf-a. Da zadrži planirane razine prihoda Janaf će morati mijenjati spektar poslovanja te povećati investicije u nova energijska tehnološka rješenja generiranja električne energije kao što su sunčane elektrane, vjetroelektrane, geotermalne elektrane ili pogoni za generiranje vodika. 
www.zelenahrvatska.hina.hr

Sve se više čini da se neće ostvariti plan elektrifikacije vozila do 2035. prvenstveno zbog visoke cijene električnih vozila u odnosu na plaće građana. Unatoč činjenici da će od 2035. godine u Europskoj uniji biti zabranjena prodaja novih benzinskih i dizelskih automobila, na kontinentu je posljednjih mjeseci zastala prodaja vozila s "nultom emisijom".

Tržišni udio električnih automobila smanjio se s 14,2 posto prošle godine na 12 posto ove godine, što se uglavnom pripisuje njemačkoj odluci da naglo obustavi subvencije za kupnju električnih automobila na najvećem europskom tržištu.

Manje od 30% Europljana želi "strujiće"
Sigrid de Vries, glavna direktorica Europskog udruženja proizvođača automobila (ACEA), izrazila je "zabrinutost".

Manje od 30 posto Europljana kaže da planira kupiti električno vozilo (EV), a više od pola ih odbija platiti više od 35.000 eura za automobil, što je cijena za koju možete dobiti malo koje električno vozilo.

"Rok (godina 2035.) pred vratima je, pogotovo kada govorimo o proizvodnim ciklusima", rekla je de Vries na konferenciji o električnim vozilima u Lillestromu u Norveškoj. "Moramo prijeći s 15 posto (automobila s nultom emisijom) na 100 posto za otprilike 10 godina", rekla je.

Krajem prošle godine električna vozila premašila su udio od pet posto - što se smatra točkom masovnog prihvaćanja - u 31 zemlji svijeta, prema novinskoj agenciji Bloomberg. Ali među njima samo su dvije trećine od 27 država članica EU-a.

Europljani zaostaju u prihvaćanju EV-a
Automobili su glavni način prijevoza Europljana i na njih otpada 15 posto europskih emisija CO2. Vožnja bez emisija stoga je ključna ako EU želi ispuniti svoje klimatske obveze.

Norveška, koja nije članica EU-a, ali je velik proizvođač nafte i plina, prednjači u usvajanju električnih vozila.

Predvođena Teslom, električna vozila činila su 90 posto novoregistriranih automobila u Norveškoj u prvom kvartalu ove godine zahvaljujući izdašnim poreznim poticajima. Norveški je cilj doseći granicu od 100 posto iduće godine.

Proizvođači automobila poput Volkswagena i Volva već su prekinuli prodaju svojih modela s izgaranjem u Norveškoj. Drugdje je elektrifikacija uglavnom spora.

Britanija je za pet godina odgodila zabranu prodaje novih automobila s unutarnjim izgaranjem, koja se sada očekuje 2035., a mnogi smatraju da taj cilj u Europi nije realno ostvariv.

Cilj nije realno ostvariv
Nissan, jedan od prvih tradicionalnih proizvođača automobila koji je krenuo s proizvodnjom električnih, tvrdi da ga pad prodaje ne zabrinjava. "Prodaja ide gore dole i uvijek će biti tako", rekao je za AFP Guillaume Pelletreau, potpredsjednik Nissana za elektrifikaciju i povezane usluge.

"U posljednje dvije godine imali smo snažan početak vala elektrifikacije i sada pomalo počinje normalizacije procesa", rekao je."Ipak, vidimo jasan uzlazan trend."

Volkswagen, Stellantis i Renault planiraju predstaviti nove, jeftinije električne modele u nadolazećim mjesecima, ali se također oslanjaju na svoje hibridne modele kako bi povećali prodaju.

Jedna od glavnih prepreka koju navode stručnjaci u industriji problemi su sa rasprostranjivanjem potrebne infrastrukture za EV. Više od polovice punionica u EU nalazi se u samo dvije zemlje: Njemačkoj i Nizozemskoj.

Španjolska je gdje je Norveška bila prije 10 godina
U Španjolskoj, na primjer, gdje ljudi mijenjaju svoje automobile u prosjeku svakih 14 godina, 65 posto vlasnika parkira ih na ulici, što punjenje čini izazovom, rekla je Isabel Gorgoso iz energetske grupe Cepsa. "Norveška prije 10 godina, to je Španjolska danas", rekla je.

Ostale prepreke su hrpe propisa EU-a za proizvođače automobila, do devet novih godišnje, i nacionalne politike koje se stalno mijenjaju, što bi se moglo dodatno pogoršati porastom potpore europskim populističkim pokretima koji su općenito skeptični prema klimatskim promjenama.
www.index.hr

Što da radimo s plastičnim otpadom? Svjedoci smo da se sve češće javljaju "slučajni" požari na odlagalištima plastičnog otpada, a hrpe plastike se slučajno "zamozapale" zbog povećanje vanjske temperature zraka ili se samozapale zbog neobjašnjivih kemijskih reakcija. Činjenica je da se masa sakupljene plastike ne može reciklirati te da je spaljivanje jedini način optimalnog rješavanja ovog plastičnog otpada. Plastika se teško može sva vratiti nazad u proizvodnju novih plastičnih proizvoda. Razvijaju se postupci rasplinjavanja plastičnog otpada pri čemu se proizvodi vodik, pepel i čađa. Postoje postupci generiranja sintetičkog dizel goriva od plastike pri čemu se proizvedeno gorivo može koristiti za pokretanje industrijskih strojeva samog pogona ili za generiranje električne energije. Toplinsko razlaganje plastičnog otpada u energanama pokazuje se sve više kao jedino optimalno tehničko rješenje za borbu s plastičnim otpadom.

Proizvođači plastike već više od 30 godina znaju da recikliranje nije ekonomski ili tehnički izvedivo rješenje za gospodarenje plastičnim otpadom. To ih nije spriječilo da ga promoviraju, prema novom izvješću.

“Tvrtke su lagale”, rekao je Richard Wiles, predsjednik grupe za zagovaranje odgovornosti za fosilna goriva Centra za klimatski integritet (CCI), koja je objavila izvješće. “Vrijeme je da odgovaraju za štetu koju su prouzročili.”

Plastiku, koja se proizvodi od nafte i plina, poznato je da je teško reciklirati. Za to je potrebno pažljivo razvrstavanje, budući da se većina od tisuća kemijski različitih vrsta plastike ne može reciklirati zajedno. To ionako skup proces čini još skupljim. Još jedan izazov: materijal se razgrađuje svaki put kada se ponovno upotrijebi, što znači da se općenito može ponovno upotrijebiti samo jednom ili dva puta.

Industrija je desetljećima znala za ove egzistencijalne izazove, ali je prikrivala te informacije u svojim marketinškim kampanjama, pokazuje izvješće.

Istraživanje se oslanja na prethodne istrage, kao i na novootkrivene interne dokumente koji ilustriraju opseg ove desetljećima duge kampanje.

Insajderi iz industrije tijekom proteklih nekoliko desetljeća su govorili o recikliranju plastike kao o “neekonomičnom”, rekli su da se to “ne može smatrati trajnim rješenjem za kruti otpad” i rekli su da “ne može trajati beskonačno”, pokazuju otkrića.

Autori kažu da dokazi pokazuju da su naftne i petrokemijske tvrtke, kao i njihova trgovačka udruženja, možda prekršile zakone osmišljene da zaštite javnost od obmanjujućeg marketinga i zagađenja.

Industrija je odavno znala da recikliranje plastike nije ekonomski ni praktički isplativo, pokazuje izvješće. U internom izvješću trgovačkog udruženja Vinyl Institute iz 1986. navedeno je da se “recikliranje ne može smatrati trajnim rješenjem za kruti otpad [za plastiku], budući da samo produljuje vrijeme do odlaganja predmeta”.

Godine 1989., osnivački direktor Instituta za vinil rekao je sudionicima poslovne konferencije: “Recikliranje ne može trajati beskonačno i ne rješava problem krutog otpada.”

Unatoč tom saznanju, Društvo industrije plastike osnovalo je Zakladu za recikliranje plastike 1984. godine, okupljajući petrokemijske tvrtke i punionice te pokrenulo kampanju usmjerenu na predanost sektora recikliranju.

Godine 1988., trgovačka grupa izbacila je široko poznati simbol za plastiku koja se može reciklirati – i počela ga koristiti na ambalaži. Stručnjaci su dugo govorili da je simbol vrlo pogrešan, a nedavno su federalni regulatori izrazili njihovu zabrinutost.

Loše ponašanje industrije nastavlja se i danas, navodi se u izvješću. Tijekom proteklih nekoliko godina, industrijske lobističke skupine promovirale su takozvano kemijsko recikliranje, koje razgrađuje plastične polimere u sićušne molekule kako bi se napravila nova plastika, sintetička goriva i drugi proizvodi. Ali proces stvara zagađenje i čak je energetski intenzivniji od tradicionalnog recikliranja plastike.

Sektor plastike odavno zna da kemijsko recikliranje također nije pravo rješenje za plastični otpad, kaže se u izvješću. Na trgovinskom sastanku 1994. godine, potpredsjednik Exxon Chemical Irwin Levowitz nazvao je jedan uobičajeni oblik kemijskog recikliranja “temeljno ne ekonomičnim procesom”. A 2003. godine, dugogodišnji trgovinski konzultant kritizirao je industriju zbog promicanja kemijskog recikliranja, nazivajući to “još jednim primjerom kako je ne-znanost ušla u umove industrije i ekoloških aktivista”.
www.tribun.hr

Odobreno je 533 milijuna eura za jačanje hrvatske plinske infrastrukture i za bolje pozicioniranje Republike Hrvatske kao bitnog regionalnog dionika u transportu zemnog plina prema okolnim tržištima. Novim plinovodima povećati će se transportni kapaciteti kroz Republiku Hrvatsku, a polazna točka plinovoda je plinski terminal na otoku Krku na koji se mogu povezati brodovi za transport plina. Cjelokupna plinska instalacija će biti izgrađena od čelika otpornog na djelovanje vodika koji će zamijeniti zemni plin u idućim desetljećima u svim tehnološkim područjima primjene. Svi novi plinovodi će imati mogućnost transporta vodika u budućnosti kada se razviju i izgrade postrojenja za proizvodnju zelenog vodika. Republika Hrvatska koristi svoj geografski položaj za razvoj nove poslovne grane transporta plina prema susjednim zemljama koje nemaju direktan doticaj s međunarodnim tržištem i flotom brodova za prijevoz plina LNG (Liquefied natural gas).Ministar gospodarstva i održivog razvoja Damir Habijan, zamjenik direktora Fonda Mirko Budiša i predsjednik Uprave Plinacro Ivica Arar potpisali su ugovor kojim se Plinacru dodjeljuje 533 milijuna eura bespovratnih EU sredstava za projekt jačanja plinske infrastrukture.

Ministar Habijan tom je prilikom naglasio kako je jedan od načina da se ostvari odmicanje od uvoza plina iz Ruske Federacije povećanje kapaciteta LNG terminala na otoku Krku i povećanje transportnog plinskog sustava prema Sloveniji i Mađarskoj. Istaknuo je kako se pristupilo povećanju kapaciteta LNG terminala s 2,6 BCM na 2,9 BCM, a u kolovozu 2022. godine Vlada RH donijela je i Odluku o povećanju sigurnosti opskrbe plinom izgradnjom plinovoda Zlobin-Bosiljevo i povećanjem kapaciteta LNG terminala na 6,1 milijardi kubičnih metara plina godišnje.

„U sklopu revizije Nacionalnog plana za oporavak i otpornost, alocirana su sredstva za provedbu projekata kojima bi se povećao kapacitet LNG terminala na otoku Krku do 6,1 BCM godišnje. To su izgradnja plinovoda Zlobin-Bosiljevo, plinovoda Bosiljevo - Sisak i plinovoda Kozara - Sisak te izgradnja plinovoda prema Sloveniji Zabok - Lučko. Ukupno su za izgradnju navedenih plinova Dodatkom Nacionalnog plana oporavka i otpornost 2021. - 2026. predviđena sredstva u iznosu od 533 mil. eura“, naglasio je ministar Habijan.

Direktor Luka Balen je rekao kako će realizacija ovog projekta pridonijeti osiguranju diversifikacije izvora prirodnog plina i jačanju strateške autonomije Europske unije kroz prethodno unaprjeđenje hrvatske prijenosne mreže prema krajnjim korisnicima u Sloveniji i Mađarskoj te preko njih i drugim zemljama jugoistočne Europe. „Važnost ovog projekta, posebno za nas u Fondu, nije samo u proširenju plinskog transportnog sustava nego i u tome da će novoizgrađena infrastruktura u budućnosti moći služiti i za transport vodika“, naglasio je direktor Fonda Balen.Provedbu ovog projekta prati će Posredničko tijelo Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koje već sad prati realizaciju preko 3000 projekta vrijednih oko 4,5 milijardi eura, a koji se sufinanciraju iz raznih europskih fondova.

„Ovo je uz projekt nadogradnje i modernizacije elektroenergetske mreže koji imamo s HEP ODS-om te HOPS-om trenutno najveći iznos sredstava koji je za neki projekt osiguran iz EU fondova kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti. Kolege iz Posredničkog tijela na raspolaganju su projektnom timu Plinacra za sve upite i pojašnjenja koja će imati tijekom provedbe jer nam je cilj da se sva ugovorena sredstva i potroše“, rekao je zamjenik direktora Mirko Budiša.

Predsjednik Uprave Plinacro d.o.o. Ivica Arar istaknuo je kako će se izgradnjom novih plinovoda povećati tehnički kapaciteti Plinacra sa 2,9 na 6,1 BCM godišnje, smanjit će se ovisnost o ruskom plinu i povećati sigurnost opskrbe Republike Hrvatske i susjednih zemalja. Naglasio je kako ovo veliko ulaganje, zahvaljujući bespovratnim sredstvima koje je osigurala Vlada Republike Hrvatske, neće utjecati na povećanje tarife plina.

Projektom “Jačanje plinske infrastrukture” do sredine 2026. u Hrvatskoj će se izgraditi četiri plinovoda, čime će se značajno povećati kapaciteti transporta prirodnog plina iz LNG terminala na Krku, istaknuto je na potpisivanju ugovora za financiranje tog projekta. Predviđena je izgradnja četiri plinovoda: Zlobin – Bosiljevo, plinovoda Bosiljevo – Sisak, zatim Kozarac – Sisak te Zabok – Lučko, kojima će se plin s LNG terminala na Krku transportirati prema Sloveniji, Mađarskoj i drugim zemljama JI Europe.

“Svi plinovodi imat će mogućnost protoka plina u oba smjera te će biti uključeni u sustav nadzora i upravljanja plinskom transportnom mrežom društva Plinacro”, istaknuto je na potpisivanju u MINGOR-u. Kao benefite projekta, uz povećanje kapaciteta, naveo je i smanjenje ovisnosti o ruskom plinu te veću sigurnost opskrbe Hrvatske i susjednih zemalja.

Plinacro za Sloveniju godišnje može transportirati 260 milijuna kubika plina, a izgradnjom plinovoda to će porasti na 1,5 milijardi. Kad je riječ o Mađarskoj, s trenutačnih 1,7 milijardi kubika plina to će porasti na 3,4 milijarde kubika, istaknuo je Arar, navevši i da ukupna dužina četiri plinovoda doseže 220 kilometara. Arar vjeruje da će Plinacro uspjeti ispoštovati “izuzetno kratke i zahtjevne rokove” za dovršetak izgradnje, do polovice 2026. godine.

www.fzoeu.hr

Novi prijediplomski i diplomski studijski programi Primijenjena geologija i geološko inženjerstvo jedinstveni su u Republici Hrvatskoj jer predstavljaju sinergiju prirodnih i tehničkih znanosti, a izvodit će se od akademske godine 2024./25. na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (RGNF). Početak provedbe novih studijskih programa je ujedno na 60. godišnjicu Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta te njima započinje 105. akademska godina kontinuirane nastave iz geoloških disciplina u visokoškolskom tehničkom obrazovanju u Hrvatskoj. Pokretanje novih studijskih programa na RGN fakultetu predstavlja značajan korak naprijed u razvoju geološkog obrazovanja u Hrvatskoj.

Od samog početka prijediplomski program naglašava primjenu geoloških znanja u stvarnom svijetu, pružajući studentima priliku da steknu konkretne vještine i iskustvo potrebno za uspješnu karijeru u različitim sektorima. Kroz interdisciplinarni pristup i primjere iz prakse, studenti će biti osposobljeni za rješavanje složenih problema vezanih uz geološke resurse, geološke opasnosti, infrastrukturne projekte te zaštitu okoliša. Fokus na praktičnoj primjeni geoloških znanja omogućuje studentima da steknu konkurentnu prednost na tržištu rada. Prijediplomski studij se izvodi kao trogodišnji sveučilišni prijediplomski studij (šest semestra) na kojemu je potrebno ostvariti ukupno 180 ECTS-a. Završetkom prijediplomskog studija studenti stječu kvalifikaciju prvostupnik inženjer geologije.

U svrhu unaprjeđivanja nastave i prilagodbe na trenutne potrebe tržišta rada, dva postojeća diplomska studijska programa iz znanstvene grane Geološko inženjerstvo (Tehničke znanosti) i znanstvenog polja Geologija (Prirodne znanosti) zamijenjena su novim studijem kojim se stječe akademski naziv magistar/magistra inženjer/inženjerka geologije. Sukladno razvoju tehnologije, pojavila se potreba za cjelovitom izmjenom studijskih programa kako bi budući stručnjaci iz područja primijenjene geologije i geološkog inženjerstva stekli nova znanja i vještine potrebne za lakše uključivanje u tržište rada.

Diplomski studij se izvodi dvogodišnji sveučilišni diplomski studijski program (četiri semestra) na kojemu je potrebno ostvariti ukupno 120 ECTS-a. U prvoj godini studenti odabiru jedan od četiri ponuđena modula (Hidrogeologija, Inženjerska geologija, Geoenergija i Geologija mineralnih sirovina i okoliša). Zajednički dio studija je osam obaveznih kolegija, kao i stručna praksa i diplomski rad (ukupno 60 ECTS-a). Osim toga, postoji i više vrsta izbornih kolegija kroz koje se stječe dodatnih 60 ECTS-a.

Studenti će steći kompetencije za provođenje istraživanja prirodnih resursa (voda, tlo, prostor), na površini i u podzemlju, sa svrhom njihove eksploatacije, ali i očuvanja, a također i kompetencije za zaštitu od prirodnih opasnosti (geohazarda). Stručnjaci s kompetencijama iz geološkog inženjerstva i primijenjene geologije zapošljavaju se u gospodarskim djelatnostima vezanim za prirodne resurse (npr. voda, mineralne sirovine itd.), energetiku (npr. nafta, plin, geotermalna energija i sl.) i graditeljstvo (npr. građenje zgrada, mostova i drugih složenih građevina itd.). Također se zapošljavaju u upravama i ustanovama koje se bave zaštitom prirode i civilnom zaštitom.

Odabirom modula Hidrogeologija stječu se specifična znanja o načinu prikupljanja podataka o podzemnim vodama, te izradi modela tečenja podzemnih voda i transporta onečišćivala u svrhu utvrđivanja njihovog održivog korištenja. Hidrogeolozi, osim na vodoopskrbnim projektima, često rade i na velikim građevinskim projektima, izgradnji prometnica, tunela i sl., te pomažu u sigurnom odlaganju opasnih materijala. Osim obavljanja općih istraživanja okoliša, rješavaju sve specifične probleme vezane uz podzemnu vodu.

Odabirom modula Inženjerska geologija stječu se kompetencije za izradu inženjerskogeoloških izvještaja tijekom planiranja namjene zemljišta, izrade studija utjecaja na okoliš, projektiranja i izvođenja građevina, kao i drugih preliminarnih istraživanja koja prethode inženjerskim projektima ili studijama većih područja. Istraživanja koje provode inženjerski geolozi uključuju: procjenu geoloških opasnosti i inženjerskogeoloških uvjeta, svojstva materijala, stabilnost klizišta i padina, pojave i procese erozije, seizmička istraživanja i drugo.

Kroz modul Geoenergija razvijaju se kompetencije za istraživanje dubokog podzemlja u svrhu pronalaska i karakterizacije pouzdanih izvora energije te podzemnih skladišta fluida. Izobrazba stručnjaka u ovom području je od izrazitog značaja, jer će njihove kompetencije pomoći rješavanju najvećih izazova energetske tranzicije, a to su integriranje promjenljive proizvodnje iz obnovljivih izvora u energetsku mrežu i korištenje fosilnih goriva bez štetnih emisija.

Kroz modul Geologija mineralnih sirovina i okoliša steći će se znanja o geološkim procesima i materijalima, svojstvima stijena i tala te mineraloškim, petrografskim i geokemijskim parametrima s ciljem utvrđivanja tipova, načina postanka i eksploatacijskih zaliha mineralnih sirovina, kao i mogućnosti njihova optimalnog korištenja za industrijsku preradbu, proizvodnju građevnog materijala, arhitektonsko-građevnog kamena i kovina.
www.srednja.hr

Kineski proizvođači automobila i špediteri naručuju rekordan broj brodova kako bi podržali val isporuka električnih vozila, pokazuju podaci. Kineska flota trenutno zauzima osmo mjesto u svijetu s 33 broda za prijevoz automobila, pokazali su podaci konzultantske tvrtke Veson Nautical. Na prvom je mjestu Japan s 283 broda, a slijede Norveška sa 102, Južna Koreja sa 72 i Otok Man sa 61 brodom.

No, kineske kompanije već su naručile još 47 brodova, što čini četvrtinu svjetskih narudžbi. Kupci uključuju proizvođače automobila SAIC Motor, Chery Automobile i BYD, ali brodove naručuju i logističke tvrtke poput COSCO-a i China Merchantsa.

“Nakon što ta ‘armada’ bude isporučena Kini, udio flote brodova za prijevoz automobila pod kineskom kontrolom poskočit će sa sadašnjih 2,4 posto na 8,7 posto”, rekao je Andrea de Luca iz Vesona.

“Očekujemo da će biti uspostavljene i nove trgovačke rute, gotovo isključivo za kineske proizvođače automobila”, dodao je De Luca.

Većina dosadašnjih narudžbi na globalnoj razini, njih 82 posto, otišla je kineskim brodogradilištima, pokazuju podaci.

Zbog žestoke konkurencije koja spušta cijene, štedljivih potrošača i slabašnog domaćeg gospodarstva proizvođači automobila ubrzano se šire na tržišta na kojima mogu postići bolje cijene. Kina je prošle godine pretekla Japan i postala najveći izvoznik automobila u svijetu.

Samo BYD izvezao je lani preko 240 tisuća automobila, a ove godine planira ih izvesti do 400 tisuća.

I inozemni konkurenti, poput Tesle i Volkswagena, proizvode u Kini više automobila za potrebe izvoza kako bi iskoristili troškovno učinkovit lanac opskrbe.

Zbog rasta vozarina i potpore lokalnih vlasti proizvođači automobila odlučili su sada kupovati brodove i sami ih isporučivati. Do kraja 2023. najam broda koji može prevesti 6.500 vozila stajao je 115 tisuća dolara dnevno, više od sedam puta više od prosjeka u 2019. godini, prema podacima konzultantske tvrtke Clarkson.
www.zelenahrvatska.hina.hr

Rimac Technology, proizvođač sustava za električne pogone i baterijske sustave za globalne proizvođače automobila, sklopio je dugoročno partnerstvo s BMW Grupom. Rimac Technology će razvijati i proizvoditi visokonaponske baterijske sustave za vozila BMW Grupe koji će se koristiti u budućim generacijama modela predviđenim za drugu polovicu 2020-ih.

Isporukom velikih količina naprednih baterijskih sustava, kompanija Rimac Technology kreće u sljedeću fazu – razvoj i proizvodnju tehnologije za projekte u velikim serijama. Suradnja s BMW Grupom označava značajnu prekretnicu za Rimac Technology, budući da predstavlja najveći i najambiciozniji projekt koji je tvrtka imala do sada, objavili su iz Rimčeve kompanije.

Ovakav razvojni iskorak zahtijeva uspostavu kompleksnih i velikih automatiziranih proizvodnih linija za baterije koje će biti smještene u novom Rimac Kampusu u blizini Zagreba. Značajan dio kampusa bit će posvećen upravo ovom projektu, što naglašava predanost tvrtke partnerstvu s BMW Grupom, priopćeno je danas iz Rimca.

Moj poslovni put započeo je s BMW-om serije 3 iz 1984. koji sam pretvorio u električni automobil u svojoj garaži kada sam imao 20 godina, što je zanimljiva poveznica sa sadašnjim partnerstvom s BMW Grupom. Ova suradnja označava ključan moment u rastu Rimac Technologyja te je jasan znak prijelaza iz pružatelja proizvoda visokih performansi za modele u malim serijama (poput Aston Martin Valkyrie-a, Pininfarina Battiste, Rimac Nevere itd.) u proizvođača s velikim kapacitetima za projekte poput ovog s BMW Grupom. Neprestanim rastom našeg poslovanja, uključujući i otvaranjem Rimac Kampusa, spremni smo isporučiti velike projekte za vodeće brendove u automobilskoj industriji. Projekt s BMW Grupom je jedan od prvih velikoserijskih za nas, no dogovaramo još mnoge slične poslove - objasnio je Mate Rimac, osnivač i glavni izvršni direktor Rimac Grupe.

U Facebook objavi Rimac je iznio još detalja.
Rimac Technology već ima suradnju sa mnogim proizvođačima automobila. No ova sa BMW-om ima poseban značaj – zbog kompleksnosti i naprednosti proizvoda, veličine dogovorenog posla, povjerenja koje nam BMW daje ali i emocionalno za mene osobno. Za mene je sve krenulo sa BMW-om iz 1984. kojeg sam 2008. počeo konvertirati na električni pogon. Tada mi je bio san raditi za BMW.

Danas ne samo da radimo sa BMW-om, nego zajedno stvaramo budućnost njihovih električnih modela – i to u Hrvatskoj, gdje se razvijaju i proizvode baterijski sustavi za buduće BMW modele posljednje dvije godine, a sada je postalo i javno. Veliki dio Campusa je upravo namijenjen proizvodnji baterija za BMW, što ga, zajedno sa drugim dogovorenim poslovima, u potpunosti iskorištava (već nam fali prostora i planiramo novu tvornicu). To nije samo najveći posao u našoj povijesti, nego možda i najveći ugovor u povijesti države (ja barem nisam uspio naći veći).

Nisam tada, kao 20-godišnjak, mogao zamisliti ovakav razvoj događaja. Idemo u pravom smjeru, ali i dalje smatramo da smo tek počeli. Velike stvari tek dolaze! - napisao je Rimac.

Pojedinačne snage i stručnost ovih tvrtki međusobno se nadopunjuju na iznimno produktivan način. Strategija elektrifikacije BMW Grupe usmjerena je na daljnju izgradnju njezine vodeće pozicije u sektoru premium električne mobilnosti. BMW Grupa u partnerstvo donosi stručno znanje u području baterija i električnih pogonskih sustava koje je stjecala tijekom više od 15 godina, stoji u objavi Rimac Grupe.

Dva partnera će u kasnijoj fazi objaviti više informacija o vrsti strateškog partnerstva, kao i o njegovom opsegu i sadržaju, piše u priopćenju.
www.novac.jutarnji.hr

Direktor tvrtke Vjetroelektrana Lički medvjed, Jeroen Boerkamps, najavljuje da ovog ljeta očekuju rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja o prihvatljivosti zahvata za okoliš. U pitanju je vjetroelektrana snage od 400 do 510 megavata koja bi se gradila na obroncima Male Kapele, a projekt je vrijedan oko pola milijarde eura

Hoće li u okolici Otočca, na obroncima Male Kapele, doista biti izgrađena vjetroelektrana Lički medvjed o kojoj se već nekoliko godina govori kao potencijalno najvećem projektu među obnovljivim izvorima energije u Hrvatskoj, investiciji vrijednoj više od 500 milijuna eura? Ova bi godina mogla biti ključna.

Kako je u utorak, sudjelujući na okruglom stolu udruge za zaštitu prirode Biom, najavio Jeroen Boerkamps, direktor splitske trtke VE Lički medvjed i jedan od osnivača nizozemske konzultantske tvrtke Green Trust, očekuje da će ovog ljeta saznati kako će nadležno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja ocijeniti njihovu Studiju utjecaja na okoliš, a u sklopu te procedure bit će prethodno održana i javna rasprava. Otprilike u isto vrijeme, kako za FORBES Hrvatska kaže Boerkamps, nadaju se i ishođenju energetskog odobrenja za koje su aplicirali u prosincu prošle godine, što je pak preduvjet za ugovor o priključenju na elektroenergetsku mrežu.

Malo je reći da je taj golemi projekt, koji bi trebao na lička brda Mali Lisac, Markovac i Javornik postaviti vjetroturbine ukupne instalirane snage od 400 do 510 megavata, izazovan za okoliš. Kako stoji u informaciji objavljenoj na stranicama Ministarstva, predviđeno je do da će snaga pojedinog vjetroagregata biti u rasponu od 4 megavata do 10 megavata, a visina stupa od 118 do 166 metara. Najniža točka vrha lopatice iznad tla bit će 50 metara, a njviša 98 metara.

Proizvodnja bi mogla startati 2028. godine?
Dosad projekt nije prošao nijednu od predviđenih formalnih stepenica u proceduri ishođenja papira, pa nije ni blizu lokacijske i građevinske dozvole, ali njegovi vlasnici unatoč tome ne posustaju. U planovima stoji da će 2027. godine početi s radovima na terenu, a 2028. godine proizvoditi električnu energiju, ukupno jedan teravat sat godišnje.

Studiju o utjecaju na okoliš, koju je za njih izradila zagrebačka tvrtka Zeleni servis, predali su na evaluaciju u rujnu prošle godine, kako nam kaže Boerkamps, ali dosad u toj proceduri nije bilo pomaka niti sastanaka stručnog povjerenstva koje će na koncu donijeti rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš. Sama studija zasad pak nije dostupna javnosti, a u povjerenstvu su i predstavnici jedinica lokalne i regionalne samouprave.

Prema onome što je direktor VE Lički medvjed iznio na okruglom stolu (tema je bila o obnovljivim izvorima energije koji istodobno neće štetiti prirodi) predvidjeli su ugradnuju tehnologije (kamere, radare) i niz mjera za ublažavanje utjecaja na okoliš. Primjerice, kako bi se smanjila smrtnost šišmiša sustav bi se isključivao pri određenim brzinama vjetra, temperatura te od zalaska do izlaska sunca, a postojao bi i sustav detekcije orlova te bi se turbine zaustavile kad bi kamere snimile da se približava. Inače, suri orlovi, čija su staništa u blizini lokacije na kojoj se planira vjetroelektrana, imaju status kritično ugrožene vrste u Hrvatskoj.

Za Grad Otočac 1,3 milijuna eura godišnje
Boerkamps tvrdi da je u pitanju projekt vjetroelektrane koja poštuje okoliš, imaju već veliko iskustvo u tome i vjeruju u tehnologiju koju primjenjuju, te kaže da će „ispuniti sve ono na što se budu obvezali“. U to, među ostalim, spada i poseban fond od 200 tisuća eura za lokalnu zajednicu i njezine projekte. Prema postojećim propisima, pak, ovisno o proizvodnji električne energije, moraju uplaćivati i naknadu Gradu Otočcu, a na web stranici tvrtke su naveli da je to 1,3 milijuna eura godišnje.

Sada je u Hrvatskoj najveća Vjetroelektrana Senj (156 megavata), koja je više od dvije godine u probnom radu, a u većinskom je vlasništvu kineske tvrtke Norinco, dok je druga po veličini VE Krš-Pađene (142 megavata) u vlasništvu Milenka Bačića.
www.forbes.n1info.hr

Hrvatska ima jedan od najvećih potencijala u Europskoj Uniji za korištenje geotermalne energije kao čistog, obnovljivog i nepresušnog izvora energije.

Zbog komplicirane regulative i visokih početnih ulaganja geotermalne elektrane nisu u potpunosti zaživjele u Hrvatskoj osim u Velikoj Glinici kod Bjelovara koja je jedina geotermalna elektrana u Hrvatskoj. No zbog sve viših cijene energenata u svijetu u fokus investitora ponovno dolaze izvori energije na koje ne utječu globalne neprilike.

Željka Sladović, inženjerka geologije istaknula je da bi Hrvatska mogla proizvesti oko 500 megavat sati električne energije od geotermalne energije što je približno ekvivalent energije koju godišnje proizvede Nuklearna elektrana Krško, samo što bi za razliku od nuklearke, energija dobivena geotermalnom metodom bi bila jeftinija, održivija i dobra za okoliš.

A zelena tranzicija ide jako sporo te Hrvatska vjerojatno neće ispuniti cilj zacrtan u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti o instaliranju novih 1500 megavata iz obnovljivih izvora energije do kraja 2024. kažu procjene iz HGK. Umjesto da udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji raste, ona pada.

No Zagreb bi se u bliskoj budućnosti mogao grijati i kupati u ljekovitoj geotermalnoj vodi, istaknuo je Željko Jurilj, direktor GPC Instrumentation Process.

U planu je daljnje spajanje objekata na geotermalnu mrežu poput Studentskog doma u Cvjetnom naselju, Boćarskog doma, a interes je izrazilo Ministarstvo zdravstva te Nacionalna dječja bolnica dok se Kineziološki fakultet već grije na geotermalnu energiju.

Ovaj obnovljiv i nepresušan izvor energije danas grije i proizvodi električnu energiju za čitave gradove i države. Island je najbolji primjer kako se može obuzdati moć prirode gdje je čak 90 posto zgrada u Reykjaviku priključeno na geotermalnu mrežu. Hrvatska s druge strane osim potencijala na tom polju nije ništa ozbiljnije učinila još od kraja 1970-ih kada je INA počela s opsežnijim istraživanjima nafte i plina.
www.vijesti.hrt.hr