Republika Hrvatska se na regionalnom plinskom tržištu pozicionira kao bitan dionik u transportu zemnog plina prema okolnim zemljama te transportu vodika u idućim desetljećima istim tim plinovodima. Velike su investicije u nove transportne plinovode koji će povezati LNG terminal na otoku Krku s okolnim zemljama: Slovenijom, Mađarskom, Bosnom i Hercegovinom, Austrijom i južnom Njemačkom. Novi hrvatski plinski transportni kapaciteti će uzrokovati značajnu disrupciju na plinskom tržištu te će u potpunosti poništiti potrebu za plinom koji dolazi iz smjera Rusije prema središnjoj Europi. Novi hrvatski transportni plinski kapaciteti će povećati energetsku sigurnost i energetsku neovisnost zemalja središnje Europe čime će se promijeniti geopolitički odnosi zbog diversifikacije smjerova dolaska energenata na plinskom tržištu. LNG plinski terminal na otoku Krku otvara mogućnost središnjoj Europi nabavke zemnog plina sa slobodnog svjetskog plinskog tržišta putem morskih pravaca. Utjecaj hrvatskih transportnih plinovoda će biti značajan jer će osigurati stabilnost energetskog plinskog tržišta središnje Europe, a scenarij nekontroliranog divljanja cijena plina nećemo više vidjeti niti osjetiti u budućnosti. Stabilnost cijene plinskih energenata će osigurati stabilan rast i razvoj gospodarstva koje može dugoročno planirati rashodovnu stranu poslovanja bez straha od povećanja ulaznih plinskih energetskih troškova. Očekuje se izgradnja i puštanje u pogon svih novih transportnih plinovoda kroz par godina, a posljedice na regionalno plinsko tržište će biti značajne i izrazito energetski distruptivne po pitanju dobave količina zemnog plina iz smjera dalekog istoka, Sibira i Rusije.

U budućnosti se očekuju značajne investicije u razvoj postrojenja za generiranje i proizvodnju tehničkog vodika koji bi se proizvodio korištenjem zelene električne energije, a transportirao bi se putem hrvatskog plinskog sustava. Potencijal za izgradnju pučinskih vjetroelektrana na površini Jadranskog mora je ogroman preko 32 GW = 32.000 MW električne snage i u potpunosti je neiskorišten. Kada bi se ovaj tehnički potencijal zelene električne energije povezao s postrojenjima elektrolizatorima za generiranje zelenog vodika stvorio bi se nepresušan izvor održive zelene vodikove energije koji bi središnjoj Europi donio energetsku stabilnost i neovisnost. Ključnu ulogu u ovom energetskom vodikovom scenariju imaju novi hrvatski transportni plinovodi koji su u fazi pripreme projekata, nabavke opreme i čeličnih cjevovoda kojima se može transportirati i vodik u budućnosti. 

Svi kapaciteti LNG terminala na otoku Krku su dugoročno zakupljeni sve do 2037. godine, a prema dostupnim informacijama veliki udio u ovom zakupu pripada hrvatskoj energetskoj grupaciji ENNA odnosno Prvom plinarskom društvu pa će biti na PPD-u odluka da odabere od koga će nabavljati LNG. Do početka jesenske sezone grijanja 2025. godine planira se ugradnja dodatnog modula koji će povećati kapacitet LNG terminala na Krku sa sadašnjih 2,9 na 6,1 milijardu kubičnih metara plina godišnje. Paralelno sa dogradnjom terminala gradit će se i dodatni kapaciteti plinovoda Zlobin – Bosiljevo na sjever kroz Hrvatsku i potom dodatni plinovodi prema Sloveniji i Mađarskoj.

Kada se provjeri tko su najveći proizvođači ukapljenog zemnog plina LNG-a onda se uočava da se četiri velike američke tvrtke nalaze na toj listi pa je sasvim logično da SAD želi ostvariti pristup LNG terminalu na otoku Krku radi dobave svojih količina ukapljenog LNG-a prema središnjoj Europi. Na Vladi Republike Hrvatske je da odluči kako će iskoristiti potencijal LNG terminala za pridobivanje bodova na svjetskoj političkoj sceni.

Biden je pisao Plenkoviću: "Hrvatska je nevjerojatno napredovala pod vašim vodstvom"

Aktivnost Republike Hrvatske prepoznala je i Američka diplomacija te je u nedavnom pismu američki predsjednik Joe Biden pohvalio hrvatske napore u izgradnji LNG terminala na otoku Krku, prenosimo pismo u cijelosti:

Američki predsjednik Joe Biden gotovo dva mjeseca nakon izbora čestitao je Andreju Plenkoviću na trećem mandatu na premijerskoj funkciji, ne štedeći pritom hvale za njega, modernizaciju hrvatske obrane i odluku o izgradnji LNG terminala na Krku.

Američka veleposlanica u Hrvatskoj Nathalie Rayes na platformi X podijelila je pismo s Bidenovim potpisom u kojem on čestita Plenkoviću na izbornoj pobjedi i govori kako to pokazuje povjerenje sugrađana u njegov rad.

"Hrvatska je pod vašim vodstvom iskusila nevjerojatan napredak te sam siguran da će nastaviti s uspjesima i u vašem trećem mandatu", piše Biden Plenkoviću. Zahvalio mu je na modernizaciji hrvatskih oružanih snaga i na "impresivnom" hrvatskom vodstvu u osiguravanju europske energetske sigurnosti i diversifikacije.

Od LNG terminala na Krku neće profitirati samo Hrvatska nego i susjedne zemlje, smatra američki predsjednik.

Biden piše kako su Hrvatska i SAD "bliski saveznici i važni partneri" koji su zajedno radili na osiguravanju "stabilne, demokratske i prosperitetne budućnosti" zapadnog Balkana, "čvrsto usidrenog u euroatlantskoj zajednici", podržavali Ukrajinu u borbi protiv ruske agresije i "ojačali, proširili i ujedinili" NATO savez "u ključnom trenutku".
www.index.hr

 

S rastućim udjelom povremenih obnovljivih izvora energije stabilnost mreže može se održati, a fleksibilnost poboljšati primjenom crpnih hidroelektrana za pohranu energije. ALPHEUS će poboljšati tehnologiju reverzibilne pumpe/turbine (RPT) i susjedne građevinske strukture potrebne kako bi pumpna hidro akumulacija bila ekonomski održiva u plitkim morima i obalnim okruženjima s ravnom topografijom.

Razmotrit će se tri obećavajuće tehnologije:

* Suprotno rotirajući propeler promjenjive brzine pogonjen osovinom RPT – izbjegavanje vodećih lopatica u dvosmjernom uređaju poboljšava ukupnu učinkovitost;
* Suprotno rotirajući propeler promjenjive brzine s obodnim pogonom – konfiguracija s obodnim pogonom izbjegava složenost sklopa osovine, smanjuje buku, vibracije, vrijeme prebacivanja i troškove održavanja;
* RPT s pozitivnim istisninom – jeftina tehnologija pogodna za ribe i otporna na morsku vodu.

ALPHEUS planira postupni razvoj, počevši od potvrđivanja trenutnih pretpostavki u laboratoriju i optimizacije učinkovitosti pomoću numeričkih simulacija. Na temelju rezultata odabrat će se dvije od ovih tehnologija i demonstrirati funkcionalnost za radne modele u realnim okolnostima. Konačno, obrazložena i kvantificirana procjena ove dvije tehnologije bit će dostavljena za daljnji razvoj u prototip punog razmjera. Kombinirajući trenutno stanje tehnike i stručnost partnera, ALPHEUS očekuje postizanje povratne RPT učinkovitosti od 0,7 do 0,8. Obrađivat će se otpornost na zamor strojarskih i civilnih instalacija, koja se javlja pri prebacivanju između načina pumpanja i turbiniranja unutar 90-120 sekundi. ALPHEUS će se pozabaviti ekološkim aspektima, uključujući pogodnost za ribu, krajolik i korištenje zemljišta, uz sposobnost decentraliziranog pumpnog hidro pohranjivanja da stabilizira mrežu u nizu vremenskih razdoblja i stoga omogući veći prodor povremene opskrbe obnovljivom energijom. To će rezultirati metodologijom za procjenu potencijalnih mjesta za skladištenje energije s niskim i ultra niskim padom.

Europski ciljevi
Europski ciljevi za smanjenje emisija stakleničkih plinova zahtijevaju povećanje obnovljivih izvora energije koji se koriste u električnoj mreži. Danas su najrazvijenije tehnologije obnovljivih izvora energije vjetroelektrane, solarne i hidroelektrane. Kapacitet energije vjetra i sunca posljednjih je godina u velikom porastu. Međutim, prirodna nepredvidivost ovih izvora energije zahtijeva dodavanje dodatnih značajki u mrežu.

Zamislite zimski dan bez vjetra: vjetroelektrane i solarne stanice ne mogu proizvoditi energiju. Trenutno, kada se to dogodi, za proizvodnju električne energije koriste se neobnovljivi izvori energije. Kako bi se izbjegla uporaba zagađujućih izvora energije, postoje dvije glavne alternative (trenutačno):

* Povećanje prijenosnog kapaciteta mreže: uzmite u obzir prethodno spomenuti zimski dan bez vjetra. Vjerojatno u nekoj drugoj regiji postoji višak energije sunca ili vjetra koji premašuje potrošnju te regije. U tom slučaju, s povećanjem dalekovoda, električna energija koja nije lokalno potrošena može se transportirati do mjesta gdje je potrebna.
* Pohranjivanje energije: ovo omogućuje lokalno pohranjivanje viška proizvodnje obnovljive energije, na primjer tijekom ljetnog vjetrovitog dana. Kasnije, na primjer zimski dan bez vjetra, ova se energija može pretvoriti u električnu energiju.

Uglavnom, povećanje kapaciteta prijenosa je dugotrajno i skupo u usporedbi sa skladištenjem energije. Skladištenje energije već se provodi u mrežnom mjerilu, uglavnom pomoću crpnih hidroakumulacijskih stanica. Kada se proizvodi višak obnovljive energije, taj se višak koristi za pumpanje vode iz akumulacije u više uzdignutu (oko 300 – 600 m visinske razlike). Kada je potrebna električna energija, voda se odvodi kroz turbinu natrag u donji rezervoar, proizvodeći električnu energiju u procesu. Uz dovoljan skladišni kapacitet, turbine bi osiguravale električnu energiju tijekom zimskih dana bez vjetra iz prethodnog primjera.

Međutim, ova vrsta tehnologije nije izvediva u nizinskim zemljama kao što su Nizozemska, Belgija i sjeverna Njemačka. Moguće rješenje bilo bi istraživanje mogu li se crpne hidrostanice instalirati u Sjevernom moru. Razlika u odnosu na prethodno navedene postaje je u tome što je visinska razlika između akumulacija znatno manja (oko 20 m). Ovaj koncept je vrlo inovativan, nikada nije izgrađen i razvijeno je manje od 10 planova u vezi s ovom tehnologijom. Projekt ALPHEUS razmotrit će izvedivost niskonapornih crpnih hidroakumulacijskih stanica u Sjevernom moru. Važni aspekti istraživanja su novi dizajni pumpe-turbine, nova energetska elektronika, dizajn novih i inovativnih pogona, zakonska razmatranja i, naravno, održivost i privrženost lokalnoj flori i fauni.

Europa želi postati prvi klimatski neutralni kontinent na svijetu do 2050. Već do 2030. Europska unija planira smanjiti emisije stakleničkih plinova za najmanje 55% u usporedbi s razinama iz 1990. godine. Jedan od definiranih ciljeva za postizanje toga je dekarbonizacija energetskog sektora, odnosno uvođenje više obnovljivih izvora energije u europsku mrežu. Tijekom razdoblja 2008. – 2018. tehnologija energije vjetra, solarne energije i krutih biogoriva brzo je rasla, a energija vjetra postala je najvažniji obnovljivi izvor energije u Europi. Trenutačno se obnovljiva energija u europskoj mreži proizvodi pomoću energije vjetra (36%), hidroenergije (33%), solarne energije (12%), krutih biogoriva (9%) i drugih obnovljivih izvora energije (9%).

Međutim zbog prirodne nepredvidivosti obnovljivih izvora energije (npr. vjetar, sunce) nulte emisije stakleničkih plinova ne mogu se postići samo povećanjem količine ovih izvora energije. Uključivanje više stanica za proizvodnju obnovljive energije mora biti popraćeno novim tehnologijama za skladištenje energije i/ili njezinu distribuciju između proizvodnih mjesta i čvorišta potrošnje. Da biste ovo razumjeli, prvo vam ovaj dokument predstavlja sažetak rada energetskog sustava. Zatim ćemo vidjeti izazove koji se javljaju pri povećanju elektrana na obnovljive izvore energije (npr. vjetroelektrane i solarne stanice). Na kraju, fokusiramo se na to kako bi pohranjivanje energije moglo pomoći u rješavanju ovih izazova, posebice tehnologija crpnog hidro pohranjivanja.

Energetski sustav

Mreža se koristi za proizvodnju i prijenos električne energije do naših kuća, radnog mjesta, omiljenog stadiona itd. Električna energija se proizvodi na zahtjev u elektranama (neobnovljivi izvori kao što su: ugljen, plin, nafta… ili obnovljivi izvori kao kao što su: vjetar, solarna energija, hidroenergija…), a zatim se transportiraju kroz složenu mrežu transformatora i dalekovoda do naših domova. Električna energija mora biti proizvedena i korištena za napajanje elektroničkog uređaja. Ne može se pohraniti (Razmislite o dinamu za bicikl, bez baterije, kada bicikl ne radi, nema svjetla). Dakle, proizvedena električna energija mora pratiti stvarnu potražnju u svakom trenutku dana.

Možemo primijetiti da je tijekom ljeta vrhunac potrošnje energije u toplijim satima (od 10:00 do 16:00 sati), dok je zimi potrošnja energije produljena tijekom radnog vremena. (od 7:00 do 18:00 sati). Dodatno veliki je udio električne energije proizveden u kopnenim vjetroelektranama. Tijekom ljetnih mjeseci raspoloživa solarna energija je znatno veća, što je omogućilo manju upotrebu fosilnog kamenog ugljena, mrkog ugljena i plina u odnosu na zimske mjesece.

Zamislimo zimski dan u kojem nije puhao vjetar. Stoga neće biti mogućnosti za proizvodnju mnogo energije vjetra i kao rezultat toga, većina proizvedene energije će doći iz ugljena i plina. To pokazuje da samo postojanje stanica za proizvodnju električne energije koje se napajaju pomoću vjetra i sunca ne osigurava stalni udio obnovljive energije tijekom cijele godine. Kada nema dovoljno vjetra ili sunca, električna energija se ne može proizvoditi iz ovih izvora. Elektrane su i dalje tu, ali iz njih se jednostavno ne može dobiti struja. Stoga, kako bismo ispunili europski cilj da do 2050. postanemo klimatski neutralan kontinent, trebamo način da osiguramo opskrbu obnovljivom energijom tijekom cijele godine. Kao što ćemo vidjeti u nastavku, skladištenje energije i povećanje vodova za prijenos energije mogu pomoći u rješavanju ovog problema.

Povećanje obnovljive energije unutar mreže: Ograničenje

Dodavanje velikih količina vjetroelektrana i solarnih stanica u mrežu, zbog svoje nepredvidive prirode, može uzrokovati neke probleme u električnoj mreži. U vrijeme velike proizvodnje energije vjetra i sunca, operateri sustava će možda morati prihvatiti manje vjetra i sunca nego što je dostupno. To je zato što bi vjetroturbine i solarni paneli mogli proizvesti više električne energije od potrošene. Ali ne možemo proizvesti energiju koja se ne može iskoristiti. Dakle, ili vjetroturbine ili solarni paneli (ili oboje) prestaju raditi. Ova mjera se zove ograničenje; pauza u proizvodnji obnovljive energije. Projekt Twenties EU-a pokazao je da bi veliki razvoj vjetroelektrana na moru mogao povećati smanjenje vjetra (što više kapaciteta vjetra instaliramo, to je veća vjerojatnost da će tijekom vjetrovitog dana neke ili više vjetrenjača morati prestati raditi jer se njihova električna energija ne može koristiti).

Rješavanje ograničenja

Nedostatak prijenosnog kapaciteta (tj. kapaciteta za prijenos proizvedene električne energije kroz mrežu) je glavni čimbenik zbog kojeg dolazi do ograničenja jer kada postoji višak vjetra, višak energije se ne može transportirati u druga područja gdje se može koristiti. Mnogi se pristupi mogu koristiti za povećanje prijenosnog kapaciteta mreže, ali proširenje postojeće prijenosne mreže je skupo i dugotrajno. Alternativa je skladištenje energije. Umjesto da se energija uzima negdje drugdje, može se lokalno pohraniti za kasniju upotrebu. Međutim, već smo spomenuli da se sama električna energija ne može pohraniti, tu električnu energiju trebamo transformirati u drugu vrstu energije (ako čitatelja zanima, neki od primjera su potencijalna energija: pumpna hidroelektrana, kinetička energija: zamašnjak, kemijska energija: baterije) .

Pohrana energije

Postoji nekoliko metoda skladištenja energije u javno dostupnoj literaturi. Ovdje ćemo se  usredotočiti na tehnologiju crpnih hidroelektrana (PHS). PHS je već dokazana tehnologija u planinskim regijama. Ova tehnologija zahtijeva dva različita rezervoara (donji i gornji rezervoar) na različitim nadmorskim visinama. Kada postoji višak električne energije u mreži, ona se koristi za pumpanje vode iz donjeg spremnika u gornji (tako se električna energija pretvara u potencijalnu energiju). Kad god je ponovno potrebna električna energija, voda se iz gornjeg rezervoara ispušta u donji rezervoar i tako se pomoću turbine proizvodi električna energija (potencijalna energija se pretvara u električnu).

Upotreba crpne hidroelektrane može pomoći u skladištenju energije tijekom vremena velike proizvodnje obnovljive energije (korištenje električne energije za pumpanje vode u povišeni bazen). Kasnije, kada proizvodnja obnovljive energije nije dovoljna za zadovoljenje potražnje, inicijalno pohranjena energija može se dodati u mrežu (voda u povišenom bazenu ispušta se kroz turbinu, koja proizvodi električnu energiju).

Studija koju su proveli Chen i suradnici (2009.) pokazala je da se tehnologija pumpnog hidro pohranjivanja smatra jednom od najjeftinijih tehnologija pohrane energije u smislu troškova po kWh proizvedene električne energije. Osim toga, njegov veliki kapacitet pohranjivanja čini sustav privlačnim za mrežno pohranjivanje energije. Međutim, ova tehnologija zahtijeva veliku visinsku razliku između oba bazena, koja se obično postiže prirodnom visinskom razlikom koju daju planine. Stoga korištenje ove tehnologije nije moguće u nižim zemljama kao što su Nizozemska, Belgija ili Sjeverna Njemačka. Iz tog razloga razvijen je projekt ALPHEUS. Ovaj projekt proučava izvedivost crpne hidroelektrane u Sjevernom moru.

Osim toga, tehnološki sustavi pumpa-turbina koji se koriste u visokonapornim PHS-ima ne mogu se koristiti u niskim PHS-ima zbog različite fizike koja je uključena. Ukratko, u PHS-u s velikim padom energija se dobiva iz velike razlike u padu između dva vodena bazena. U PHS s niskim padom energija se dobiva povećanjem mase vode koja prolazi kroz turbine. Osim toga, oprema koja se koristi u PHS s visokim padom radi u slatkoj vodi, au PHS s niskim padom trebala bi raditi s morskom vodom. Primijetite da sada nemamo donji i gornji bazen, već more (koje djeluje kao gornja akumulacija) i zatvoreno akumulacijsko jezero (koje djeluje kao donja akumulacija). U vrijeme viška električne energije pumpe odvode vodu prema moru, au suprotnom slučaju morska voda se kroz turbinu odvodi u zatvoreni rezervoar.

Tehnologija PHS s niskim padom vrlo je inovativan koncept koji proizlazi iz dvije postojeće tehnologije: PHS s visokim padom i proizvodnja energije plime i oseke morskom vodom. Metode rada slične su onima kod PHS-a s velikim padom, ali umjesto dobivanja energije iz velike razlike u padu, ona se dobiva iz velike količine vode koja prolazi kroz pumpne turbine. Iz energetskih stanica za plimu i oseku možemo naučiti kako upravljati mehaničkom i električnom opremom u morskom okruženju.

Jedina visokonaponska PHS stanica koja je ikada radila s morskom vodom bila je Okinawa Yanburu PHS stanica u Japanu. Postaja Okinawa PHS koristila je liticu od 142 m kako bi osigurala razliku pada između donjeg i gornjeg bazena. Ova stanica već pruža određeno iskustvo pri radu s pumpnom hidro opremom u morskoj vodi.

S obzirom na niskonaponski PHS, do sada je razvijeno samo nekoliko planova, ali niti jedan nije izgrađen. Godine 1981. nizozemski inženjer Luc Lievense objavio je prijedlog jezera za skladištenje energije u Markemeeru (veliko jezero u Nizozemskoj). Njegov se plan kasnije razvio u razne alternative. Konačni plan završio je 70 m visokim nasipom na Brouwersdamu (nizozemska barijera od olujnih udara). Prateći plan Lievensea, 2007. godine KEMA consulting i Lievense BV razvili su novi dizajn energetskog otoka. Projekt je uključivao iskopan bazen dubok 40 m, a unutarnje jezero korišteno je kao niski rezervoar, a more kao gornji bazen. Ovaj koncept 'kade' nazvan je 'valmeer', s prednosti nižih nasipa koji izbjegavaju sigurnosne probleme povezane s probijanjem nasipa; slabost koju je imao plan iz 1981.

Iz ovog valmeerovog koncepta osmišljeni su neki drugi projekti kao što je TIESI (Taiwan Integrated Energy Storage Island) 2014. Godine 2018. belgijska savezna vlada financirala je projekt iLand koji uključuje PHS s niskom padom. Izvršenje plana je odgođeno zbog problema s dozvolama. Budući da bi ovo bio prvi prekogranični projekt hibridnog skladišta te vrste, pregovori s mnogim različitim tijelima odgađaju provedbu ovog plana više nego što se očekivalo. Osim toga, regulatorni okvir koji se odnosi na skladištenje trenutno nosi prilično visok stupanj nesigurnosti.

Ostale PHS sheme niskog pada kao što je Delta21 mogu se integrirati u sustav zaštite od poplava u zemlji. Delta21 je integrirani plan za sigurnost od poplava i skladištenje energije u području Haringvliet (Južna Nizozemska, Nizozemska). U dnevnim uvjetima pumpno-turbinska stanica radi na pohranjivanju energije, dok će se tijekom razdoblja velikih olujnih udara i velikih riječnih protoka crpna stanica koristiti za uklanjanje riječnog ispusta koji bi se inače nakupio uzvodno od olujnog udara. Što bi zauzvrat moglo podići razinu vode unutar barijere za olujni udar i poplaviti okolna područja.

Zaključak

Ukratko, ALPHEUS ima za cilj otkriti je li niskonaponski PHS izvediva tehnologija u Sjevernom moru za rješavanje problema velikog skladištenja obnovljive energije. Slijedeći dosadašnja dostignuća i dizajne, ALPHEUS će dizajnirati nove strukture, reverzibilne pumpe-turbine i električne sustave potrebne kako bi PHS s niskim padom bio izvediv u Sjevernom moru. Posebna pozornost posvetit će se riziku, ekonomičnosti i održivosti. Osim toga, razvit će se konzultacije s dionicima kako bi se osiguralo da su te strukture društveno prihvaćene i da se zahtjevi dionika uzimaju u obzir za projektiranje takvih struktura. Učinkovito dovođenje razvoja u obalne zajednice i tehnološke tvrtke.

Općenito, od svih dionika će se tražiti da pruže neke informacije o svom poznavanju PHS tehnologije kako bi se analiziralo je li to poznata tehnologija. Osim toga, dionici će moći dati svoje mišljenje o projektu: ima li ekološki smisla, koje druge mogućnosti smatraju korisnima u pogledu skladištenja energije, što ih brine kada razmišljaju o niskonaponskom PHS-u u Sjevernom moru, itd. Nakon toga ova opća pitanja, pitanja su različita za svaku od tri gore navedene skupine dionika.

Skupina “Vladina tijela/donositelji politika i odluka o prostornom planiranju i dozvolama” moći će pružiti informacije o mogućim potrebnim novim propisima za moguću implementaciju PHS postaje s niskim padom u Sjevernom moru.

Grupa “Komercijalne strane zainteresirane za lokaciju (poduzeće za distribuciju energije itd.)” moći će pružiti povratne informacije o svojim interesima/sposobnostima za izgradnju, proizvodnju, izradu daljnjeg dizajna nakon razvoja projekta ALPHEUS. Njihovo iskustvo u sličnim projektima (konvencionalni PHS, hidroenergija općenito, radovi na pomorstvu, radovi na mreži, projektiranje/proizvodnja turbostrojeva, itd.) također će se analizirati putem upitnika kako bi se razumjelo koji bi dionici mogli biti sposobni pratiti rad na projektu ALPHEUS (od naravno, ako im je to zanimljivo).

“Lokalne zajednice i njihove interesne skupine (ribarstvo, zaštita prirode, rekreacija itd.)” uglavnom će dati povratne informacije o svojim zahtjevima za odabir lokacije (udaljenost od obale, naklonost krajoliku) koje će zatim projekt ALPHEUS pretvoriti u zahtjeve za dizajn.
Konačno, svaki će dionik odlučiti želi li i dalje biti dionik za ALPHEUS i kako biti dionik: samo dobivanje informacija (web stranica, bilten), sudjelovanje na sastancima dionika, pomoć u pružanju informacija u drugim sličnim upitnicima u budućnosti…

www.alpheus-h2020.eu

Električna vozila su na Zapadu preskupa. Mi to znamo, trgovci to znaju i proizvođači automobila to znaju. Čak su i najpristupačniji modeli još uvijek manje pristupačni od ekvivalentnog automobila s motorom s unutarnjim izgaranjem, iako zapadne marke automobila uzbuđeno govore o tome kako će njihova sljedeća generacija EV platformi donijeti električnu tehnologiju na ulicu za tisuće dolara manje nego što trenutno košta. Ali s obzirom na nedavne vijesti kineskog proizvođača automobila BYD, sve to izgleda kao uzaludnost.

BYD je napravio još jedan korak u automobilskom ratu cijena i snizio cijenu svog najjeftinijeg EV-a, Seagull-a, za 5 posto, svodeći maloprodajnu cijenu na samo 9.700 dolara. Ne, nismo propustili '1' na početku te cijene, BYD će doista kineskim kupcima prodati potpuno novo električno vozilo za manje od 10 tisuća dolara, izvještava Reuters . U međuvremenu, Stellantis postaje uzbuđen zbog mogućnosti izbacivanja svog Citroena e-C3 i njegovog nadolazećeg Fiatovog ekvivalenta na tržište za 22.000 dolara, a VW se zalaže za svoj ID.2 od 26.500 dolara.

A stvari izgledaju jednako mračno kada pogledate Seagullovu naljepnicu od 9.700 dolara u kontekstu američkih cijena automobila. Najjeftinije električno vozilo koje se nudi u Americi, Nissan Leaf od 40 kWh, košta 28.140 dolara, a čak i najjeftiniji automobil bilo koje vrste, prastari Mitsubishi Mirage , koji je po dimenzijama sličan BYD-u, stoji 16.695 dolara.

Istina, većina Amerikanaca vjerojatno ne bi htjela kupiti Seagull od 74 KS (75 PS), baš kao što većina ne želi Mirage, ali mnogi vozači u Europi i drugim dijelovima svijeta će ga htjeti, i hoće Nije važno da mu je baterija mala (30 kWh) ili da koristi manje egzotičnu natrij-ionsku tehnologiju baterija. Njih će više zanimati stvarni iskoristivi domet od preko 150 milja (240 km) što je dovoljno za mali gradski automobil.

I vratimo se da pogledamo širu sliku, ako si BYD može priuštiti prodaju EV-a za manje od 10.000 dolara, može si priuštiti da značajno potkopa svoje zapadne rivale kada prodaje automobile koje ne možete odbaciti jer su premali, spori, slabi ili loše opremljeni. Mogu li se zapadni proizvođači automobila doista natjecati ili su oni moderni ekvivalent britanske motociklističke industrije oko 1968., koja trenutno napreduje, ali će uskoro pasti u spektakularnom stilu?

Zabrinutost europskih proizvođača
Vodeći europski proizvođači automobila kažu da su sve zabrinutiji zbog prijetnje od niskobudžetnih kineskih električnih vozila, ali su optimistični da mogu obraniti svoj tržišni udio. Prodaja vozila proizvedenih u Kini, potpuno električnih i s unutarnjim izgaranjem, značajno je porasla u posljednjih nekoliko godina, ne samo od kineskih proizvođača automobila, kao što su MG i BYD, već i od uvoznih poput Tesle, Dacie i BMW-a.

Prošle godine je u Europi prodano oko 300.000 potpuno električnih automobila proizvedenih u Kini, u usporedbi sa 150.000 u 2021. godini, prema nedavnom istraživanju Rhodium Groupa. Očekuje se da će Europska komisija objaviti rezultate istrage o podršci Pekinga domaćoj industriji električnih vozila, s mogućim povećanjem tarifa na oko 30 posto s trenutnih 10 posto.

Europa sprema odgovor kineskom rušenju cijena
Šefica Europske komisije Ursula von der Leyen prošle godine je upozorila na poplavu jeftinih električnih vozila čije su cijene umjetno snižene kineskim državnim subvencijama.

Na primjer, BYD kaže da će sljedeće godine početi prodavati svoj kompaktni električni automobil Seagull u Europi po cijeni manjoj od 20.000 eura, iako se Seagull u Kini prodaje za oko 10.000 eura, što znači da ima puno prostora za manevar u cjenovnom ratu. BYD je prošle godine pretekao Teslu kao najveći svjetski proizvođač električnih vozila. Dok proizvođači automobila čekaju odluku Komisije, pripremaju se za konkurenciju s Kinezima u tehnologiji, ako ne i u cijeni.

Direktor marketinga Hyundai Europe Andreas-Christoph Hofmann rekao je da vode interne rasprave o tome kako se nositi s rastućom kineskom konkurencijom i koje mjere može poduzeti kako bi obranio svoju tržišnu poziciju. "Stvarno bismo trebali ostati vjerni svojim korijenima i našim prednostima i jedinstvenim prodajnim točkama", rekao je Hofmann na nedavnom Reutersovom događaju o budućnosti automobilske industrije u Münchenu. "Jačanje naših snaga moglo bi biti dobar početak. Tržište i kupci će odlučiti."

"Vrijeme istječe"
Volkswagen Grupa, u međuvremenu, poziva europske vlasti da uspostave regulatorni okvir tijekom sljedećih nekoliko godina kako bi se osigurala opstojnost njemačkih i drugih domaćih proizvođača automobila. U suprotnom, VW neće biti u ravnopravnoj poziciji za realnu konkurenciju s Kinezima u troškovima, rekao je Thomas Schmall, član uprave VW-a zadužen za tehnologiju, prenosi Reuters.

"Trebamo neku vrstu glavnog plana. Vrijeme nam istječe. Imamo dvije do tri godine. Ako ne, njemačka industrija će stvarno teško preživjeti", rekao je. Ova pojačana kineska konkurencija stavlja naglasak na brzinu kao ključni diferencirajući konkurentski faktor. "U prošlosti je veličina bila važna. Danas je to brzina", dodao je Schmall.

"Za tango je potrebno dvoje"
Konkurencija iz Kine i druge velike promjene u industriji, poput elektrifikacije i digitalizacije, imaju potencijal radikalno preoblikovati europski automobilski sektor do kraja desetljeća, rekli su Schmall i drugi. Jedno rješenje su partnerstva. Već sada je Stellantis udružio snage s kineskim Leapmotorom kako bi prodavao i potencijalno proizvodio kineska razvijena električna vozila u Europi. Schmall kaže da je "za tango potrebno dvoje", dok proizvođači automobila traže nove potencijalne partnere. Što se tiče brzine, Schmall se figurativno izrazio: "Bit će to rock and roll i sigurno će biti manje plesača na plesnom podiju."

Troškovi će se smanjivati, ali vrlo pažljivo
Europski proizvođači automobila ne bore se samo s kineskom konkurencijom, kažu. Još jedna prepreka su europske regulative, naime "pravila u skladu s kojima treba raditi u Europi", koja su učinila automobile skupljima u posljednjih dvadeset godina, rekao je generalni direktor Renaulta Italija Raffaele Fusilli na Reutersovom događaju.

Kako bi se borio protiv toga, Renault želi smanjiti troškove proizvodnje za 40 posto do 2027. godine i smanjiti vrijeme proizvodnje za jednu trećinu. Istovremeno, cilj je također biti dugoročno profitabilan. "Svi žele biti održivi i zeleni, ali također moramo biti profitabilni", rekao je Fusilli. "Svi žele ići u raj, ali nitko ne želi umrijeti." To znači duboke promjene za Renault, uključujući "vjerojatno" uvođenje manjih, učinkovitijih baterija po nižoj cijeni.

Proizvođač automobila ne planira smanjiti broj zaposlenih ili tvornica, već planira rast, rekao je Fusilli. Fusilli ostaje uvjeren da, unatoč rastućim prodorima iz Kine, "ima dovoljno vremena za popunjavanje jaza". "Europski proizvođači automobila će uspjeti, iako ne preko noći", rekao je pa dodao: "To će se dogoditi, čak i ako ne brzo. I pobijedit ćemo."
www.index.hr

Tržište u Hrvatskoj sporo prihvaća elektrifikaciju voznog parka te zamjenu klasičnih pogona na benzin i dizel s novim pogonima na baterije i hibridne sustave. Ljudi za električna vozila često spominju nekoliko faktora zbog kojih se ne usude kupiti električno vozilo:

- Domet baterija električnih vozila opada s brojem pomoćnih sustava koji se koriste tijekom vožnje od klimatizacije, hlađenja tijekom ljeta i grijanja tijekom zime, grijanja baterije tijekom zime, vožnja po ravnom ili po brdovitom terenu. Domet vozila često nije u stvarnosti jednak reklamiranom dometu prije kupnje vozila.

- Punjenje baterija je dugotrajan proces u odnosu na punjenje spremnika gorivom na benzinskim postajama. Ljudi baterije pune uglavnom preko noći u svojim garažama. Punjenje na brzim električnim punionicama nije baš jeftino u odnosu na struju iz kućne utičnice. Kod putovanja na more ljudi pričaju da im je bilo potrebno 3-5 sati duže vožnje s punjenjima u odnosu na klasična vozila. Ljudi koji idu na godišnji odmor moraju odvojiti pola dana za put na more i pola dana za povratak kada putuju iz Istočne Slavonije prema Dalmaciji, a da ne govorimo prema Dubrovniku koliko bi taj put tek trajao. Potrebno je 10 sati normalne vožnje od Osijeka do Dubrovnika preko Bosne ili putem hrvatskih autocesta s klasičnim vozilom, a može se dodati još 3-5 sati za punjenje električnog vozila.

- Sigurnost korištenja električnih vozila ovisi o korištenim baterijama. Strah od zapaljenja baterija električnih vozila je očigledan jer smo svjedoci dolaska niza video materijala koji pokazuju koliko je teško ugasiti bateriju električnog vozila kada se zapali koja uglavnom gori dok cijela ne izgori s izrazito visokom temperaturom. Litij-ionske baterije su se pokazale kao dosta problematična tehnologija za korištenje u električnim vozilima. Nitko ne spominje potencijalnu opasnost električnog vozila u podzemnim garažama niti da garaže nisu opremljene opremom za gašenje električnog vozila kada se zapali. Prema nekim procjenama vatrogasaca, za gašenje jedne baterije u električnom automobilu, potrebno je 11 tisuća litara vode. Samo za usporedbu, jedna vatrogasna cisterna ima zapremninu od 2000 do 2500 litara vode. S obzirom na to da baterije mogu gorjeti i dva dana, gašenje vodom nije baš najučinkovitiji način. Čak i kad se osnovni požar ugasi, potrebno je satima hladiti bateriju kako se požar ne bi obnovio. Zato vatrogasci, ako imaju prilike, koriste specijalizirano sredstvo F-500 (vrsta višenamjenskog sredstva za zaštitu okoliša i visoko učinkovito sredstvo za gašenje, štoviše, naziva se i rashladnim sredstvom, ovlaživačem, sredstvom za čišćenje, sredstvom za uklanjanje dima i prašine, sredstvom za kontrolu curenja).

Broj registriranih vozila
U Hrvatskoj je od početka godine do konca svibnja bilo novoregistrirano 537 električnih automobila, što je za 32,8 posto ili 262 vozila manje u odnosu na isto razdoblje lani.

Prema podacima agencije Promocija plus, najviše 'električara', čak 221 je prodao američki proizvođač električnih vozila Tesla. Na drugom mjestu nalazi se Volkswagen, koji je u promatranom razdoblju prodao 41 električno vozilo. Zatim, slijede Hyundai (38), MG (36) i Audi (35).

U nas je tijekom pet ovogodišnjih mjeseci bilo novoregistrirano i 25 Dacija, 24 Renaulta, 17 Škoda, 16 BMW-a i 15 Volva koje pokreće elektromotor. Istovremeno, Opel i Porsche su prodali svaki po 11, Mercedes osam, Cupra, Dongfeng i Mini po pet, a Kia i Lexus po četiri električna vozila. Ford i Nissan u promatranom razdoblju prodali su po tri, Fiat i Jaguar po dva te BYD, Jeep, Peugeot, Rimac, Smart i Subaru po jedan električni automobil.

Ponovni rast prodaje
Udjel električnih automobila u ukupnom broju novoregistriranih vozila na hrvatskom tržištu sada iznosi 1,8 posto. Prošle godine je, valja istaknuti, taj udjel iznosio tri posto.

Od 1. siječnja do 31. svibnja bilo je prodano i 8 746 hibridnih vozila, što je udjel od 28,6 posto u ukupnom broju novoregistriranih vozila u nas. Nešto manje od polovice prodaje ili 49 posto (14 964 nova vozila) otpadalo je na automobile s benzinskim, a 18,5 posto (5 661 vozilo) na one s dizelskim motorom. Prodaja hibridnih vozila tako je ponovno nadmašila automobile s dizelskim motorom.

Novoregistriranih automobila koji kao pogonsko gorivo koriste LPG bilo je 661 i oni su činili 2,2 posto tržišnog udjela.

Inače, u Hrvatskoj je u siječnju, veljači, ožujku, travnju i svibnju bilo registrirano ukupno 30 569 novih osobnih automobila, što je gotovo za 15 posto više u odnosu na isto razdoblje u 2023. godini (26 584).
www.energetika-net.com

Nova kineska solarna elektrana ima godišnji kapacitet veći od 6 milijardi kilovat sati, dovoljno da strujom opskrbljuje manju državu. Postrojenje u pustinjskoj regiji kineske sjeverozapadne pokrajine Xinjiang pokriva 200.000 hektara, što je područje veličine New Yorka ili pak Parka prirode Velebit. Kompleks od 5 GW u ponedjeljak je spojen na kinesku mrežu i dovoljno je snažan da zadovolji potrebe za električnom energijom zemlje veličine Luksemburga ili Papue Nove Gvineje.

Globalni predvodnik
Nova solarna farma veličinom je nadmašila dva dosad najveća operativna solarna postrojenja koji se također nalaze u zapadnoj Kini: pustinjski projekt Ningxia Tenggeli tvrtke Longyuan Power Group i solarni kompleks Golmud Wutumeiren tvrtke China Lüfa Qinghai New Energy, oba snage po 3 GW. Rijetko naseljen Xinjiang, bogat izvorima sunca i vjetra, postao je središte ogromnih baza obnovljive energije koje većinu svoje energije šalju na velike udaljenosti do gusto naseljene istočne obale Kine. Zbog toga ne čudi što je Kina, globalni predvodnik u usvajanju solarne energije, samo u posljednjih godinu dana svoje kapacitete obnovljivih izvora energije povećala za više od 50 posto.

Izvanredni dosezi
Nedavno izvješće Međunarodne agencije za energiju (IEA) opisalo je kineske dosege kao "izvanredne", pri čemu je zemlja lani pustila u rad onoliko solarnih kapaciteta koliko i cijeli svijet 2022. godine. "Uloga Kine ključna je u postizanju globalnog cilja utrostručenja obnovljivih izvora energije jer se očekuje da će zemlja instalirati više od polovice novih kapaciteta potrebnih na globalnoj razini do 2030. Na kraju predviđenog razdoblja, gotovo polovica kineske proizvodnje električne energije dolazit će iz obnovljivih izvora energije izvori energije", navodi su u izvještaju. Štoviše, procjenjuje se da bi postavljanje solarnih ploča na krovove i zgrade u Kini proizvelo dovoljno električne energije za napajanje svih kućanstava u zemlji i jugoistočnoj Aziji zajedno.
www.bug.hr

Čak 145 milijuna eura dostupno je poduzećima za tranziciju na energetski i resursno učinkovito gospodarstvo u novom objavljenom natječaju!

Ukupna bespovratna sredstva: 145.000.000,00 €
Minimalni iznos bespovratnih sredstava: 70.000,00 €
Maksimalni iznos bespovratnih sredstava: 4.645.200,00 €

Prihvatljivi prijavitelji u okviru ovog poziva:
- Mali poduzetnici
- Srednji poduzetnici
- Veliki poduzetnici

Cilj poziva

Cilj ovog poziva je poduprijeti bržu i bolju prilagodbu gospodarstva trenutnim i budućim ekološkim zahtjevima te kroz ulaganja u zelenu tranziciju i stvaranje zelenih vještina, utjecati na smanjenje negativnih učinaka na klimu i okoliš, povećanu održivost proizvodnje, očuvanje postojećih i stvaranje novih radnih mjesta te jačanje lokalne i regionalne konkurentnosti.

Očekivani učinak ove mjere jest smanjenje štetnih emisija za najmanje 20% u usporedbi s ulaganjima koja nisu usmjerena na energetsku učinkovitost, korištenje obnovljivih izvora energije; korištenje reciklata i oporabljivih materijala u ukupnom volumenu materijala u proizvodnji iznosit će najmanje 20%.

Poziv će se usredotočiti na nova ulaganja u ekološki prihvatljive proizvodne procese i učinkovitost resursa u malim i srednjim poduzećima te privatnim srednje kapitaliziranim poduzećima, posebno iz energetski intenzivnih industrija, radi ostvarivanja ciljeva EU taksonomije:
- ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama
- održive uporabe prirodnih resursa
- prijelaza na kružno gospodarstvo
- sprečavanja i kontrole onečišćenja.

Predmet ovog Poziva je poticanje proizvodnih ulaganja malih i srednjih te srednje kapitaliziranih poduzeća (mid-caps), iz energetski intenzivnih industrija, koja će rezultirati energetski i resursno učinkovitijim gospodarstvom kroz promicanje kružnog gospodarstva uvođenjem resursne učinkovitosti u proizvodni ciklus i životni vijek proizvoda, uključujući održivu opskrbu primarnim i sekundarnim sirovinama i/ili dekarbonizaciji, povećanju korištenja obnovljivih izvora energije i smanjenju emisija energetski intenzivnih industrija.

Kako bi odgovorila na izazove krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 Europska unija je 2020. godine uspostavila Mehanizam za oporavak i otpornost kao dio instrumenta EU sljedeće generacije. Planovi za oporavak i otpornost, koje izrađuju države članice u suradnji s Europskom komisijom, temelj su za korištenje sredstava iz spomenutog Mehanizma, a time i glavni strateški dokument za planiranje i provedbu reformi, ulaganja i projektnih inicijativa država članica usmjerenih na gospodarski oporavak, održivi razvoj te zelenu i digitalnu tranziciju. U planu za oporavak i otpornost daje se pregled reformi i povezanih ulaganja koje će država članica provesti u sljedećim godinama u skladu s propisanim ciljevima Mehanizma za oporavak i otpornost.

Uredba (EU) 2021/241 o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost ne utvrđuje direktno oblike bespovratnih sredstava koje država članica dodjeljuje krajnjim primateljima tj. korisnicima. Međutim, Uredba općenito navodi obvezu dosljednosti primjene različitih instrumenata Unije.
Sukladno odredbama Uredbe (EU) 2021/241 o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost, Europska komisija je 08. srpnja 2021. usvojila Prijedlog provedbene odluke Vijeća Europske unije o odobrenju ocjene Plana oporavka i otpornosti Republike Hrvatske te ga dostavila Vijeću Europske unije. Vijeće Europske unije usvojilo je 28. srpnja 2021. Provedbenu odluku o odobrenju ocjene Plana oporavka i otpornosti Republike Hrvatske.
Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 08. srpnja 2021. godine donijela Odluku o sustavu upravljanja i praćenju provedbe aktivnosti u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. - 2026. (Narodne novine, br. 78/21). U skladu s navedenom Odlukom, nadležno tijelo za dodjelu bespovratnih sredstava za provedbu ulaganja je Tijelo državne uprave nadležno za komponentu/podkomponentu NPOO, a u smislu provedbe ovog Poziva to je Ministarstvo gospodarstva. Ovaj Poziv pokrenut je u okviru NPOO komponente C1. Gospodarstvo, kroz investicije obuhvaćene podkomponentom C1.1.1.R4 - Povećanje strukturne održivosti gospodarstva i poticanje zelene tranzicije, a u okviru reforme Potpora poduzećima za tranziciju na energetski i resursno učinkovito gospodarstvo (C1.1.1. R4-I1).

Financijska alokacija, iznosi i intenziteti bespovratnih sredstava
Bespovratna sredstva dodjeljuju se putem otvorenog postupka dodjele u modalitetu trajno otvorenog poziva.
Ukupno raspoloživ iznos bespovratnih sredstava za dodjelu u okviru ovog Poziva od 145.000.000,00 eura osiguran je u Državnom proračunu RH iz Mehanizma za oporavak i otpornost u sklopu NPOO.
Raspoloživa alokacija je indikativno podijeljena na mala i srednja poduzeća i srednje kapitalizirana poduzeća, od čega je 40% sredstava namijenjeno malim i srednjim poduzećima, a 60% srednje kapitaliziranim poduzećima.
Temeljem NPOO-a očekuje se da će mjerom biti financirano najmanje 250 projekata MSP-ova i 40 projekata srednje kapitaliziranih poduzeća.
NT zadržava pravo ne dodijeliti sva raspoloživa sredstva u okviru ovog Poziva.
Iznos alokacije, najniži, odnosno najviši iznos bespovratnih sredstava koji se može dodijeliti pojedinom projektu iznosi po grupama je sljedeći:

Grupa 1. Mala i srednja poduzeća:
- iznos alokacije: 58.000.000,00 eura
- najniži iznos potpore: 70.000,00 eura
- najviši iznos potpore: 995.000,00 eura

Grupa 2. Srednje kapitalizirana poduzeća:
- iznos alokacije: 87.000.000,00 eura
- najniži iznos potpore: 265.400,00 eura
- najviši iznos potpore: 4.645.200,00 eura

NT zadržava pravo preraspodjele sredstava između Grupe 1. i Grupe 2. u cilju maksimalnog ostvarenja pokazatelja NPOO i apsorpcije sredstava. Preraspodjela sredstava između Grupe 1. i Grupe 2. može se izvršiti tijekom postupka dodjele ukoliko u jednoj Grupi postoji nedovoljna vrijednost prihvatljivih projekata, tj. ukupna vrijednost potpore projektnih prijedloga koji ispunjavaju kriterije prihvatljivosti i koji ostvaruju propisani bodovni prag nije dostatna za iskorištavanje svih sredstava dodijeljenih Grupi.

Vrste, iznosi i intenziteti potpora
A) Potpore za ulaganje u mjere energetske učinkovitosti osim za zgrade
Potpore se dodjeljuju za ulaganje kojima se poduzetnicima omogućuje poboljšanje energetske učinkovitosti osim za zgrade.
Potpore se ne dodjeljuju za ulaganja koja se provode radi usklađivanja s normama Unije koje su donesene i koje su na snazi. Potpore se dodjeljuju za ulaganja koja se poduzimaju radi usklađivanja s normama Unije koje su donesene, ali još nisu na snazi pod uvjetom da se ulaganje provede i dovrši najmanje 18 mjeseci prije nego što norme stupe na snagu.
Prihvatljivi su troškovi dodatni troškovi ulaganja neophodni za postizanje više razine energetske učinkovitosti. Oni se utvrđuju na temelju usporedbe troškova ulaganja s troškovima protučinjeničnog scenarija do kojeg bi došlo u nedostatku potpore kako slijedi:
Ako se protučinjenični scenarij sastoji od provedbe manje energetski učinkovitog ulaganja koje odgovara uobičajenoj poslovnoj praksi u predmetnom sektoru ili za predmetnu djelatnost, prihvatljivi iznos za sufinanciranje predstavlja razliku između troškova ulaganja razlika između prihvatljivih troškova ulaganja za koje se dodjeljuje državna potpora i troškova manje energetski učinkovitog ulaganja.
Ako se ulaganje sastoji od jasno prepoznatljivog ulaganja usmjerenog isključivo na poboljšanje energetske učinkovitosti za koju ne postoji manje energetski učinkovito protučinjenično ulaganje, prihvatljivi su troškovi ukupni troškovi ulaganja
Prihvatljivi troškovi mogu se utvrditi bez utvrđivanja protučinjeničnog scenarija. U tom slučaju prihvatljivi troškovi su troškovi ulaganja izravno povezani s postizanjem više razine energetske učinkovitosti, a primjenjivi intenziteti potpora i bonusi iz tablice dolje smanjuju se za 50 %.

B) Potpore za ulaganje u promicanje energije iz obnovljivih izvora, obnovljivog vodika i visokoučinkovite kogeneracije
Potpore se dodjeljuju za ulaganje u promicanje energije iz obnovljivih izvora.
Potpore se mogu dodijeliti i za ulaganje u projekte skladištenja električne energije samo u mjeri u kojoj se dodjeljuju za kombinirane projekte obnovljivih izvora energije i skladištenja (iza brojila), ako su oba elementa komponente jedinstvenog ulaganja.
Komponenta skladištenja godišnje apsorbira najmanje 75% svoje energije iz izravno povezane opreme za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Sve komponente ulaganja (proizvodnja i skladištenje) smatraju se jedinstvenim integriranim projektom za provjeru usklađenosti s pragovima utvrđenima u članku 4. Uredbe GBER. Potpore za ulaganje dodjeljuju se u odnosu na novougrađene kapacitete. Iznos potpore ne ovisi o outputu.
Prihvatljivi troškovi su ukupni troškovi ulaganja.

C) Potpore za ulaganje u učinkovitu upotrebu resursa i za podupiranje prelaska na kružno gospodarstvo
Potpore se dodjeljuju za ulaganja u poboljšanje učinkovitosti resursa na jedan ili oba sljedeća načina:
- neto smanjenje sredstava potrošenih u proizvodnji određene količine outputa u usporedbi s postojećim proizvodnim procesom kojim se korisnik koristi ili alternativnim projektima. Među potrošenim su sredstvima svi potrošeni materijalni resursi, osim energije, a smanjenje se utvrđuje mjerenjem ili procjenom potrošnje prije i nakon provedbe mjere potpore, uzimajući u obzir sve prilagodbe za vanjske uvjete koje bi mogle utjecati na potrošnju resursa;
- zamjenom primarnih sirovina sekundarnim (ponovno upotrijebljenim ili oporabljenim, uključujući recikliranim) sirovinama.
Prihvatljivi su troškovi dodatni troškovi ulaganja utvrđeni usporedbom ukupnih troškova ulaganja projekta s troškovima projekta ili aktivnosti koji su manje pogodni za okoliš, a koji odgovaraju sljedećem:
- protučinjenični scenarij koji se sastoji od usporedivog ulaganja koji bi se vjerodostojno ostvario u novom ili već postojećem proizvodnom postupku bez potpore i kojim se ne postiže ista razina učinkovitosti resursa. Prihvatljivi iznos za sufinanciranje predstavlja razliku između prihvatljivih troškova ulaganja za koje se dodjeljuje državna potpora i troškova usporedivog ulaganja koji bi se vjerodostojno ostvario u novom ili već postojećem proizvodnom postupku bez potpore i kojim se ne postiže ista razina učinkovitosti resursa. Na prihvatljivi iznos za sufinanciranje se primjenjuju se intenziteti i bonusi iz tablice dolje
U navedenoj situaciji protučinjenični scenarij odgovara ulaganju s usporedivim izlaznim kapacitetom i vijekom trajanja koje je u skladu s normama Unije koje su već na snazi. Protučinjenični scenarij vjerodostojan je s obzirom na pravne zahtjeve, tržišne uvjete i poticaje.
Ako se ulaganje sastoji od ugradnje dodatne komponente u već postojeći objekt za koji ne postoji ekvivalent koji je manje pogodan za okoliš (dodatna komponenta ne predstavlja ulaganje u proizvodnu liniju ili proizvodne strojeve kojima se povećava proizvodni kapacitet prijavitelja) ili ako podnositelj zahtjeva za potporu može dokazati da bez potpore ne bi bilo ulaganja, prihvatljivi troškovi su ukupni troškovi ulaganja. Na prihvatljivi iznos za sufinanciranje primjenjuju se intenziteti i bonusi iz tablice dolje.
Potpore se dodjeljuju za ulaganja koja se poduzimaju radi usklađivanja s normama Unije koje su donesene, ali još nisu na snazi pod uvjetom da se ulaganje provede i dovrši najmanje 18 mjeseci prije nego što norme stupe na snagu. Potpore se ne dodjeljuju za ulaganja koja se provode radi usklađivanja s normama Unije koje su donesene i koje su na snazi.

D) Potpore za savjetodavne usluge u korist MSP-ova
Potpore za savjetodavne usluge u korist MSP-a mogu se dodijeliti isključivo pod uvjetom da su izravno povezane s projektom za koji se dodjeljuje potpora. Intenzitet potpore za savjetodavne usluge u korist MSP-ova ne može prelaziti 50% prihvatljivih troškova.
Velikim poduzećima nije moguće dodijeliti potporu za savjetodavne usluge u korist MSP-ova.
Potporu za savjetodavne usluge u korist MSP-ova nije moguće dodijeliti samostalno. Potpore se dodjeljuju za savjetodavne usluge koje nisu trajna ili periodična djelatnost niti su povezane s uobičajenim troškovima poslovanja poduzetnika, kao što su uobičajene usluge poreznog savjetovanja, redovne pravne usluge ili oglašavanje.

Ruski plinski koncern Gazprom mogao bi se suočiti s dugim razdobljem lošeg poslovanja, dok pokušava domaćim tržištem i izvozom u Kinu popuniti prazninu nastalu europskim bojkotom. Nekoć najprofitabilnija ruska kompanija nedavno je objavila godišnji neto gubitak od sedam milijardi dolara, prvi od 1999. godine, koji je uslijedio nakon oštrog pada trgovine s Europom.

Gazpromovi problemi odražavaju dubok utjecaj koji su europske sankcije ostavile na ruskoj plinskoj industriji, kao i ograničenja sve većeg moskovskog partnerstva s Kinom. Moskva je lakše apsorbirala utjecaj međunarodnih sankcija na izvoz nafte budući da su uspjeli preusmjeriti izvoz morskim putem, prema kupcima izvan Europe.

Gazprom se oslanjao na Europu kao svoje najveće prodajno tržište do 2022. godine kada je sukob Rusije s Ukrajinom potaknuo EU da smanji Gazpromov uvoz plina. Rusija je u 2022. isporučila različitim rutama ukupno oko 63.8 milijardi kubičnih metara (bcm) plina Europi, pokazuju Gazpromovi podaci i Reutersovi izračuni. Volumen se prošle godine dodatno smanjio, za 55.6 posto, na 28.3 bcm.

Gazprom je 2018. godine u EU i druge zemlje, poput Turske, izvozio 200.8 bcm.

Prodaja Kini nije dovoljna da pokrije gubitke u Europi
Misteriozne eksplozije na podmorskim plinovodima Nord Streama, koji su spajali Rusiju i Njemačku, u rujnu 2022. također su značajno potkopali rusko-europsku trgovinu plinom. Rusija se potom okrenula Kini, nastojeći povećati svoju prodaju plina kroz plinovode na 100 bcm godišnje do 2030. godine.

Gazprom je krajem 2019. počeo s isporukama plina Kini putem plinovoda Snaga Sibira. Planira dosegnuti godišnji kapacitet tog plinovoda, od 38 bcm, do kraja ove godine, dok su se Moskva i Peking u 2022. godini dogovorili o izvozu 10 bcm s pacifičkog otoka Sahalina. Rusija najveću nadu može polagati u plinovod Snaga Sibira 2 koji će ići preko Mongolije, a kojim se planira izvoziti 50 bcm godišnje. No, i iz toga su proizišli neki problemi uglavnom zbog nedostatnog dogovora oko cijena i drugih pitanja.

Prema ruskoj konzultantskoj kući BCS, prihod Gazproma od prodaje plina Europi u razdoblju od 2015. do 2019. u prosjeku je iznosio 3.3 milijarde dolara mjesečno, zahvaljujući mjesečnim isporukama 15.5 bcm.

Uzimajući u obzir cijenu od 286.9 dolara za tisuću kubičnih metara i Gazpromov izvoz plina od 22.7 bcm prošle godine, ukupna vrijednost plina prodanog Kini mogla bi dosegnuti 6.5 milijardi dolara za cijelu 2023. godinu, pokazali su podaci ruskog ministarstva gospodarstva.

Rusija očekuje pad cijena plana za Kinu
Rusija očekuje da će cijena plina za Kinu nastaviti postupno padati u sljedeće četiri godine, dok najgori scenarij ne isključuje pad od 45 posto, na 156.7 dolara za tisuću kubičnih metara u 2027. godini u odnosu na 2023., pokazuju dokumenti u koje je Reuters imao uvid. Nije istaknuto što bi moglo utjecati na pad cijene, ali Rusija se suočava s konkurencijom drugih dobavljača plina plinovodom koji se bore za Kinu, poput Turkmekistana, te LNG-a koji se prevozi morem.

Gazpromova financijska izvješća, koja također uključuju njegove naftne i energetske jedinice, pokazala su da su se prošle godine prihodi od poslovanja s prirodnim plinom više nego prepolovili.

Stručnjak moskovskog Instituta za energetiku i financije Aleksej Belogorijev rekao je da bi Gazpromu bilo nemoguće ponovno stvoriti profitabilnost oslanjajući se isključivo na svoje plinsko poslovanje. Kazao je da je strateški zaokret prema proizvodnji i izvozu amonijaka, metanola i drugih proizvoda za preradu plina za Gazprom moguć, ali da se to neće brzo isplatiti.
www.index.hr

SAD povećava carine na električna vozila iz Kine s 25 posto na 100 posto, priopćila je Bijela kuća, nakon niza oštrih mjera kojima administracija Joea Bidena nastoji ograničiti uvoz iz te zemlje.

Nove carine primjenjivat će se ne samo na električna vozila nego i na baterije i solarne panel, poluvodiče, lučke dizalice i neke medicinske proizvode poput zaštitnih maski.

“Današnja objava je odraz predanosti predsjednika Joea Bidena brizi za američke radnike. Kada smo suočeni s nepoštivanjem pravila konkurentnosti i nepoštenim praksama iz inozemstva, predsjednik će iskoristiti sve što mu je na raspolaganju da zaštiti američke radnike i industriju”, dodaje Bijela kuća u priopćenju.

Bijela kuća tvrdi da su te mjere potrebne jer Kina preplavljue svjetska tržišta umjetno stvorenim jaftinim izvozom te je Biden reagirao usprkos tome što nastoji stabilizirati odnose s Pekingom, rekla je Lael Brainard, direktorica Nacionalnog gospodarskog vijeća.

Biden je, rekla je, posjetio svoje rodno mjesto Scranton, u Pennsylvaniji, i na vlastite oči vidio što se dešava kada se proizvodnja izmjesti u druge zemlje i zato želi osigurati poštenu konkurenciju.

“Važno nam je da preduhitrimo novi porast kineskog izvoza i njihov kontinuirani pritisak na cijene koji otežavaju konkurentnost američkih čeličana”, rekao je čelni čovjek SAD-a tijekom posjete Pennsylvaniji i dodao da njegovi postupci nemaju “nikakve veze s izborima”.

Elon Musk, izvršni direkor tvrke za proizvodnju električnih automobila Tesla, je također neprestano upozoravao da kineski proizvođači imaju nepoštenu prednost.

Prema podacima američke vlade, ove mjere utjecat će na izvoz iz Kine koji iznosi 18 milijardi dolara. Za očekivati je da će Peking uzvratiti mjerama odmazde.

Donesene odluke su rezultat četverogodišnje revizije postojećih carina koje je bivši predsjednik Donald Trump uveo u svom trgovinskom ratu protiv Kine.
www.zelenahrvatska.hina.hr

Istra želi proizvoditi više struje od nuklearke u Krškom, a u planu je izgradnja velikih pučinskih vjetroelektrana. Otklon od fosilnih goriva postao je nezaustavljiv, no dinamika nije svugdje jednaka niti je lako predvidiva.

Najava zatvaranja termoelektrane Plomin 2 snage 217 megavata (MW) za 2033. godinu očekivano je potaknuo razmišljanja u Istarskoj županiji o tome kako nadomjestiti proizvodnju električne energije iz tog fosilnog izvora.

Stoga je izrađen program energetske održivosti Istarske županije čiju okosnicu čine unaprjeđenje elektroenergetske infrastrukture i razvoj novih postrojenja za proizvodnju električne energije, a dva su ključna izvora solarna energija i vjetar. Definiran je ciljni instalacijski kapacitet od 400 MW solarne energije i 500 MW energije vjetra. Za ilustraciju, instalirana snaga nuklearnke elektrane Krško nakon osuvremenjivanja je 696 MW.

Istarska regionalna energetska agencija IRENA pokrenula je u početkom prošle godine u suradnji s partnerom iz Norveške, a to je Stiftelsen Seed Forum Norway, inicijativu COOPwind što je zapravo projekt usmjeren na pripremu preduvjeta za razvoj pučinskih vjetroelektrana na području Istarske županije.

Potencijalna proizvodnja električne energije putem takvih elektrana detektirana je preliminarnim studijama kao jedini značajan izvor koji bi mogao osigurati energetsku samodostatnost istarskog poluotoka, navode iz IRENA-e.

"Pučinske vjetroelektrane u svijetu i Europskoj uniji (EU) postaju sve važniji faktor u strategiji proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. Novi zamah prema tom cilju daje i Norveška koja namjerava instalirati 30 gigavata (GW) pučinskih vjetroelektrana do 2040. godine. S druge strane, Hrvatskoj nedostaje iskustva na tom području te je razvoj ovakvih projekata zbog regionalnih specifičnosti Istarske županije potrebno pažljivo planirati. Regionalne specifičnosti Istarske županije, poput sezonskog utjecaja turizma, značajne površine NATURA 2000 područja, ribarskih aktivnosti ili povijesnog značaja brodogradnje za ovo područje, uzete su u obzir prilikom definiranja preduvjeta za razvoj uključive pučinske vjetroelektrane kojoj u prvom planu nije maksimiziranje proizvodnje električne energije već maksimiziranje zbroja proizvodnih učinaka svih relevantnih gospodarskih sektora uz poboljšanje stanja morskog ekosustava", objašnjava direktor IRENA-e Dalibor Jovanović.

Prvi ključan korak prema budućnosti s pučinskim vjetroelektranama je bila izrada smjernica za planiranje razvoja koje je za IRENA-u izradio Energetski institut Hrvoje Požar, a u cijeli postupak bili su uključeni i stručnjaci iz područja zaštite okoliša, ribarstva, prostornog planiranja, administracije i gospodarstva.

Zanimljivo je da je IRENA inicijalnu procjenu mogućnosti korištenja vjetroelektrana na moru započela još 2016. godine, no detektirani potencijali u kontekstu tada dostupne tehnologije nisu ukazivali na ekonomsku opravdanost takvih projekata.

"Razvoj tehnologije i očekivana tržišna kretanja ukazuju da trošak proizvodnje električne energije posredstvom pučinskih elektrana lociranih u potencijalnim zonama interesa u Istarskoj županiji postaje konkurentan", napominje Jovanović.

Ta područja interesa imaju pojedinačne obuhvate od 200 četvornih kilometara. Dva se nalaze u isključivom gospodarskom pojasu zapadno i jugozapadno od istarskog poluotoka, a treće se nalazi južno unutar teritorijalnog mora pod nadležnošću skupštine Istarske županije.

"Te su zone detektirane na temelju brojnih čimbenika, a primarno brzine i gustoće vjetra te batimetrijskih, odnosno dubinskih karakteristika. Izostavljena su područja međunarodnih pomorskih koridora, postojećih koncesijskih područja za eksploataciju ugljikovodika, zaštićena morska područja te područja Nature 2000. Pri definiranju potencijalnih zona interesa uzeta je u obzir i mogućnost spajanja na elektroenergetsku mrežu", kaže Jovanović.

Ono što je bitno napomenuti, a to je istaknuto i u izrađenim smjernicama, sadašnji zakonski okvir izrijekom ne predviđa pučinske vjetroelektrane kao mogući zahvat u prostoru. U tom smislu za takvu vrstu projekata ne postoji mogućnost dodjele koncesije za korištenje mora kao javnog dobra.

Kad je riječ o prostornom planiranju, za područje teritorijalnog mora nadležna je županija, a za područje gospodarskog pojasa središnja država.

"Prostorni plan isključivog gospodarskog pojasa je trenutačno u donošenju. U oba slučaja potrebno je pokrenuti proceduru kako bi se stvorili uvjeti za uvrštavanje lokacija u istraživanju za pučinske vjetroelektrane u prostorno planske dokumente. To je zapravo prvi ključan korak prema daljnjem razvoju projekata. Osim uvrštavanja lokacije u prostorni plan bit će potrebno planirati pojačanje elektroenergetske mreže, te provesti formalan postupak ocjene utjecaja na okoliš, prema važećoj legislativi", navodi Jovanović.

S obzirom na trenutačnu situaciju, realizacija pučinskih vjetroelektrana može se očekivati za petnaestak godina, procjenjuju u IRENA-i.

"U zemljama s postojećim legislativnim okvirom koji omogućuje razvoj ovakvih projekata realizacija se može očekivati u pravilu najranije za sedam godina. S obzirom na to da u Hrvatskoj postojeći zakonodavni okvir ne prepoznaje pučinske vjetroelektrane kao mogući zahvat u prostoru, procjena je da se realizacija ovakvog projekta može očekivati za petnaestak godina", iznosi Jovanović.

Inače, u smjernicama za razvoj pučinskih vjetroelektrana uzeti su u obzir i socioekonomski te okolišni aspekti Istre.

"Tu se prije svega misli na prilike za zapošljavanje lokalnog stanovništva, moguć utjecaj na ribarstvo i turizam te koordinaciju planiranja izgradnje pogona prethodno planirajući ulaganja u obrazovanje i programe obuke. S druge strane, kada govorimo o okolišnim aspektima, svakako je bilo potrebno sagledati moguć utjecaj na biološku raznolikost, utjecaj buke koja se emitira u okoliš tijekom izgradnje i faze rada te definirati moguć stupanj vizualnog utjecaja s obzirom na visinu vjetroagregata koji mogu doseći i 300 m visine, te udaljenost od obale. Smjernicama je stoga definiran uključiv model koji maksimizira zbroj proizvodnih učinaka svih dostupnih plavih ekonomskih sektora na dotičnom području kao i zaštitu te poboljšanje stanja morskog ekosustava te time postaje prihvatljiv i poželjan za sve dionike", zaključuje Jovanović.

Inače, iako u Europi dominiraju kopnene vjetroelektrane, sve ih je više pučinskih, uglavnom na sjeveru. U prošloj godini instalirano je 3,8 GW kapaciteta pučinskih vjetroelektrana, a to je petina ukupno instaliranog kapaciteta. Najviše ih je u Njemačkoj, Nizozemskoj, Danskoj i Belgiji te izvan EU-a u Velikoj Britaniji.

Kao glavnu prednost pučinskih vjetroelektrana ističe se veća iskorištenost kapaciteta od onih koje se nalaze na kopnu.
www.hr.bloombergadria.com

Slovenci preuzimaju varaždinski Solvis, najvećeg proizvođača solarnih panela u jugoistočnoj Europi. Slovenski private equity fond Advance Capital Partners i Stjepan Talan, nakon višemjesečnih pregovora, dogovorili su strateško partnerstvo u Solvisu, najvećem hrvatskom proizvođaču solarnih panela i ponuđaču sistemskih integralnih rješenja na području solara, izvijestila je danas slovenska agencija STA, pozivajući se na obavijest ACP-a.

Kako se ističe u obavijesti, posebni investicijski fond, kojim upravlja Advance Capital Partners, postat će 60-postotni vlasnik Solvisa nakon ispunjavanja određenih uvjeta i dobivanja suglasnosti nadležnih agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, a partnerstvo će Solvisu omogućiti provedbu strateških razvojnih planova, internacionalizaciju poslovanja i razvoj novih, ekološki prihvatljivih energetskih rješenja.

Zahvaljujući diverzifikaciji poslovanja i vlastitom razvoju najnaprednijih solarnih sustava Solvis je već danas vrlo uspješan na svjetskim tržištima. Naši planovi su vrlo ambiciozni, a za njihovu provedbu želimo unaprijediti korporativno upravljanje društvom, privući dodatne kvalificirane stručnjake, razviti i implementirati značajne projekte za Solvis kao i omogućiti zelenu tranziciju u regiji. Stoga smo u prvom redu željeli pronaći financijski snažnog partnera koji će razumjeti naš poslovni model i pomoći nam u sljedećoj fazi razvoja. Vjerujem da smo ga pronašli u Advance Capital Partners, koji će omogućiti daljnji rast i razvoj poslovanja Solvisa. S punom podrškom Advance Capital Partners, u sljedećim godinama želimo provesti ambicioznu strategiju, unaprijediti naše proizvodne kapacitete, ući na nova tržišta i povećati broj zaposlenih, pri čemu će sjedište tvrtke i nakon zaključene transakcije ostati u Varaždinu - rekao je Stjepan Talan, koji ostaje suvlasnik i direktor Solvisa.

Solvis zapošljava oko 300 ljudi, a u 2023. godini ostvario više od 100 milijuna eura prihoda. Većinu svoje proizvodnje izvozi u Njemačku, Francusku, Kanadu, Nizozemsku, Tursku, Italiju, Austriju, Dansku, Španjolsku, Maroko i Dubai, a integrirani fotonaponski moduli Solvisa bili su instalirani i na krov novog Google kampusa u Silicijskoj dolini.

Cilj Advance Capital Partners je razviti Solvis kao vodećeg pružatelja energetskih rješenja u cijeloj Adriatic regiji te ga učiniti globalno prepoznatljivim igračem na području naprednih integriranih fotonaponskih modula (BIPV). S dodatnim financijskim sredstvima, Solvis će biti sposoban u budućnosti još učinkovitije i brže razvijati vlastite projekte sunčanih elektrana. U sljedećih pet godina planiramo izgraditi dodatne kapacitete u regiji od oko 500 MW, a strateški razvoj u regiji pratit će trendove u području obnovljivih izvora energije, što znači razvoj Solvisa kao vodećeg regionalnog pružatelja energetskih rješenja za poslovne korisnike i kućanstva - rekao je Aleš Škerlak, predsjednik uprave Advance Capital Partners.

Solvis je instalirao više od 350 sunčanih elektrana i najveći je proizvođač fotonaponskih modula u jugoistočnoj Europi. Izgradnja fotonaponskih sunčanih elektrana za poslovne korisnike i privatne investitore po principu „ključ u ruke“ i dalje ostaje jedna od glavnih poslovnih aktivnosti tvrtke. Naime, nakon dobivanja regulatornih suglasnosti i realizacije transakcije, strateški partneri planiraju do 2026. godine razviti i izgraditi najmanje 17 velikih solarnih elektrana ukupne snage oko 250 MW.

Zajedno s povećanjem proizvodnih kapaciteta, ovi će projekti značajno pridonijeti strateškim energetskim ciljevima, učinkovitosti i energetskoj neovisnosti Hrvatske, naglašava se u obavijesti.
www.varazdinske-vijesti.hr