Nova energetska revolucija u Hrvatskoj počinje na ribnjacima. Ribnjaci, odnosno ribogojilišta slatkovodne ribe, uskoro bi trebali otvoriti put k još jednom za Hrvatsku novom obliku proizvodnje energije iz obnovljivih izvora koji je već u nekim drugim zemljama Europske unije u popriličnom zamahu – plutajućim solarnim elektranama.

Premda imamo more i dugu obalu, a kod plutajućih solarnih elektrana razlikuje se pučinska infrastruktura i projekti na kopnu, trenutačno ne postoje ni prostorni planovi niti adekvatan zakonski okvir koji bi omogućavali investicije u pogone postavljene na moru.

No promjenama u Zakonu o prostornom uređenju prije početka ljeta omogućena je izgradnja plutajućih solarnih elektrana na kopnu, odnosno, preciznije rečeno, na jezerima nastalim eksploatacijom mineralnih sirovina te ribnjacima.

"Kada govorimo o plutajućim solarnim elektranama na ribnjacima, zapravo razmatramo koncept aquasunčanih elektrana čija je primarna odlika dvostruki oblik korištenja određene vodene površine u svrhu proizvodnje hrane te proizvodnje električne energije kao dopunske djelatnosti. Poznato je da se slatkovodno ribnjačarstvo susreće s intenzivnim okolišnim izazovima poput previsokih temperatura i manjka vode, što rezultira smanjenom kvalitetom vode, a posljedično i smanjenom produktivnošću ribnjaka", objašnjava za Bloomberg Adriju voditelj razvoja tehnologija u tvrtki Energovizija koja se bavi energetskim rješenjima i ulaganjima Mislav Kontek.

Energovizija ima većinsko vlasništvo nad tvrtkom koja u zakupu ima ribnjake Končanica blizu Daruvara, gdje je u razmatranju plutajuća solarna elektrana kapaciteta 400 megavata. U 2022. godini instalirana snaga sunčanih elektrana u Hrvatskoj iznosila je, prema podacima REGEA-e, oko 160 megavata, dok je instalirana snaga vjetroelektrana prelazila preko 1000 megavata. Usporedbe radi, najveća hidoelektrana u Hrvatskoj je HE Zakučac instalirane snage 576 megavata, dok je snaga nuklearne elektrane Krško 696 megavata, od čega Hrvatska koristi pola.

Kad je riječ o plutajućim elektranama, investicije se obično kreću oko 800 tisuća eura po megavatu.

"Plutajuće elektrane omogućavaju efikasno gospodarenje vodenim površinama u smislu smanjivanja isparavanja vode i reguliranja temperature. Također, proizvedenu električnu energiju moguće je koristiti za potrebe održavanja kvalitete vode, preradu i skladištenje, dok je njezinom prodajom moguće ostvariti dodatni prihod. Aquasučane elektrane stoga izravno i neizravno utječu na produktivnost, odnosno na dostizanje punog boniteta ribnjaka koji je četverostruko veći u odnosu na trendove proizvodnje posljednjih desetljeća. Uz to, prostorna preraspodjela i dostupna površina ribnjaka predstavljaju interesno područje energetskog razvoja zbog toga što je postojeća elektroenergetska prijenosna mreža u mogućnosti na tim lokacijama prihvatiti veće kapacitete proizvedene energije, a ribnjaci su u mogućnosti to djelomično zadovoljiti", objašnjava Kontek.

Kako Hrvatska, unatoč potencijalu u obnovljivim izvorima, u pravilu kasni za trendovima u Europskoj uniji, zanimljivo je spomenuti da bi Europa, prema procjeni Svjetske banke, mogla pokriti najmanje sedam posto godišnje potrošnje električne energije postavljanjem plutajućih solarnih elektrana na tek 10 posto površina svojih umjetnih jezera.

Na prostoru Središnje Europe, Austrija je najdalje odmakla u plutajućim solarnim elektranama i ima posebne subvencije za takve projekte. Inače, Nizozemska je prva u EU-u po postavljenim plutajućim solarnim elektranama.

Kako ističe Kontek, izmjenama Zakona o prostornom uređenju je u Hrvatskoj omogućena prostorna pretpostavka razvoja, a sada će biti u fokusu pitanje vlasništva, utjecaja na okoliš i mogućnosti priključenja na mrežu.

"Interesi za ovakve projekte, kao i koncepti projekata, već postoje. Zainteresiranih ulagača ne nedostaje", kaže Kontek. Najavljuje i zanimljiv događaj idućega mjeseca.

"Razvoj plutajućih solarnih elektrana na ribnjacima povećava sigurnost proizvodnje i dostupnosti hrane, energetsku samodostatnost, ali i cjelokupni razvoj energetski intenzivnih tehnologija. Više informacija o mogućnostima ovakvog razvoja bit će predstavljene u rujnu u sklopu studije o potencijalu uporabe solarne energije u poljoprivrednom sektoru i sektoru slatkovodne aquakulture u Hrvatskoj koju financira Europska banka za obnovu i razvoj. Među naručiteljima studije je udruženje Obnovljivi izvori energije Hrvatske, a u izradi su sudjelovala tri poljoprivredna fakulteta uz pridružene stručnjake iz područja obnovljivih izvora energije", kazao je Kontek.

Plutajuće solarne elektrane su, naravno, prilika i za jedinog hrvatskog proizvođača solarnih panela Solvis iz Varaždina, koji oko 40 posto svoje proizvodnje plasira na domaće tržište.

"U toj vrsti pogona nema neke razlike u solarnim modulima u odnosu na klasične solarne elektrane, razlika je zapravo u konstrukciji", istaknula je voditeljica projekta u Solvisu Jasmina Novak.
www.hr.bloombergadria.com

U prostoru za putnike bit će postavljeni monitori za prikaz videosadržaja. Uz vizualne i audio najave kolodvora i stajališta, putnicima u vlaku bit će omogućen besplatan pristup internetu (WiFi). Bit će moguće funkcionalno spajanje baterijskih vlakova s niskopodnim vlakovima nove generacije, čime će biti osiguran veći kapacitet. Baterijski elektromotorni vlak (BEMV) koristit će se za prijevoz putnika na neelektrificiranoj i elektrificiranoj mreži željezničkih pruga u Hrvatskoj

Grad Virovitica izdao je HŽ Putničkom prijevozu građevinsku dozvolu za punionicu baterijskih i hibridnih vlakova čime su počele pripreme za dolazak baterijskih vlakova koji će prve putnike prevoziti do kraja 2024. godine. Uz Viroviticu, punionice će biti postavljene u kolodvorima: Split Predgrađe, Pula, Varaždin, Osijek i Bjelovar. Gradi ih se u sklopu projekta Primjena zelenih tehnologija u željezničkom putničkom prijevozu financiranog iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026.

HŽ Putnički prijevoz nabavit će dva baterijska vlaka, odnosno po jedan baterijski elektromotorni vlak i baterijski motorni vlak, rekli su Hini iz HŽ Putničkog prijevoza. Isporuka Končarovih vlakova očekuje se do kraja 2024. godine. Novi vlakovi bit će niskopodne kompozicije opremljene rampama, prostorom za bicikle i toaletima prilagođenim ulasku osoba u invalidskim kolicima, a kompletan putnički prostor bit će pod videonadzorom. Imat će 150 sjedećih mjesta.

U prostoru za putnike bit će postavljeni monitori za prikaz videosadržaja. Uz vizualne i audio najave kolodvora i stajališta, putnicima u vlaku bit će omogućen besplatan pristup internetu (WiFi). Bit će moguće funkcionalno spajanje baterijskih vlakova s niskopodnim vlakovima nove generacije, čime će biti osiguran veći kapacitet. Baterijski elektromotorni vlak (BEMV) koristit će se za prijevoz putnika na neelektrificiranoj i elektrificiranoj mreži željezničkih pruga u Hrvatskoj.

Na neelektrificiranoj pružnoj mreži za pogon će koristiti baterije, a na elektrificiranoj mreži klasičan sustav napajanja s pomoću pantografa. Baterije će se moći puniti iz kontaktne mreže ili pomoću stabilnih energetskih priključaka. Tijekom kretanja vlaka u dodiru s kontaktnom mrežom dobivena energija moći će se koristiti za punjenje baterije i direktni pogon elektromotornog vlaka. Energiji dobivenoj kočenjem vlaka bit će omogućen povratak u mrežu ili će se njome puniti baterije.

Vlakovi će voziti najvećom brzinom od 160 kilometara na sat kada su spojeni na vod i 120 kilometara na sat kada ih pogoni baterija. Baterijski motorni vlakovi (BMV) koristit će se za prijevoz putnika na neelektrificiranim prugama. Za pogon će koristiti baterije koje se pune isključivo s pomoću stabilnih energetskih priključaka. Vlakovi će voziti najvećom brzinom od 120 kilometara na sat i imat će 100 sjedećih mjesta.

Do 2027. u sklopu zajma Europske investicijske banke u planu je nabava dodatna četiri baterijska vlaka i četiri elektrobaterijska vlaka te dvije punionice od koje će se jedna nalaziti u Velikoj ili Požegi te u Lepoglavi, izvijestili su iz HŽ Putničkog prijevoza.
www.vecernji.hr

PPA (Power Purchase Agreementima) ugovori jamče zelenu električnu energiju iz obnovljivih izvora energije. Vjetroelektrana iz Dalmacije i prehrambeni lanac iz Slavonije. Na prvi pogled ništa zajedničko spomenuta postrojenja nemaju, pomislili biste, baš kao i kad bismo vam kao "spoj" ponudili Apple sa sjedištem u Kaliforniji te solarnu elektranu u Nevadi. Spomenemo li PPA ugovore, nekima stvari odmah postaju jasnije, a za one kojima i dalje treba mala pomoć, o Power Purchase Agreementima govorimo, koji su ništa drugo nego ugovori o kupnji električne energije.

Ali između dviju korporacija; one koja struju proizvodi iz obnovljivih izvora energije te one koja tu proizvedenu energiju treba. Koja je "caka"? Pa nema je, osim što određena firma, poput spomenutog Applea, zna da je energija koja će im stizati "zelena", odnosno od sunca, vjetra, vode, a ugovorom postižu određenu cijenu kod proizvođača koja im se ne mijenja tijekom godina. Rezultat; zadovoljni i proizvođači jer imaju kome prodati ono što proizvedu, a zadovoljni i potrošači jer, uz fiksnu cijenu, mogu se pohvaliti poslovanjem koje čuva planetu. Itekako su toga svjesne svjetske firme, pokazuje statistika RE-Sourcea, europske platforme za korporativne izvore obnovljive energije, koja donosi da su PPA ugovori lani zabilježili porast od 40 posto u odnosu na godinu ranije s ostvarenih 10,4 GW novih kapaciteta obnovljive energije. Najveći korporativni kupci u 2023. bili su s područja teške industrije, slijedile su ih tvrtke s područja informacijsko-komunikacijskih tehnologija, a među onima koji su sklopili najviše PPA ugovora jesu i maloprodaja, telekomunikacije, inženjerstvo i tehnologija. Što se zemalja tiče, u PPA ugovorima predvode Španjolska i Njemačka, koje su i godinama ranije imale najviše interesenata za ovakav način kupoprodaje električne energije. U ovom trenutku upravo u ove dvije zemlje potpisano je čak 50 posto svih PPA ugovora lani, a 2023. godina jest i ona u kojoj su na ovo tržište stigle i Mađarska, Slovenija, Portugal. Hrvatska se, podsjetimo, pridružila u 2022., kad i Bugarska, Austrija te Rumunjska.

A kako bi potencijalne kupce, ali i prodavače upoznali s PPA ugovorima, Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) lanjskog su ožujka organizirali prvu RE-Source Croatia konferenciju, na kojoj su u Zagrebu okupili više od 350 sudionika iz Hrvatske i zemalja u okruženju. Još većem odazivu nadaju se ovog mjeseca jer za točno deset dana u hotelu Sheraton na rasporedu je II. Regionalna RE-Source Croatia konferencija posvećena, naravno, razvoju PPA ugovora, pod pokroviteljstvom Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

PPA ugovori funkcioniraju na način da tvrtke, koje su veliki potrošači električne energije, potpisuju s proizvođačima obnovljive energije dugogodišnje ugovore o kupnji električne energije po unaprijed dogovorenim cijenama. Na taj način tvrtke mogu jednostavnije planirati godišnje troškove ne misleći hoće li ih pogoditi kriza kakvima smo svjedočili posljednjih godina – objašnjavaju u OIEH pa dodaju kako je čest i slučaj da kupac energije dogovara s proizvođačem izgradnju novih projekata obnovljivih izvora energije te tako zajedno sudjeluju u njihovom financiranju. Također, kako nam pojašnjavaju, da bi banke projektno financirale elektrane temeljene na obnovljivim izvorima, a koje nemaju poticaje, zahtijevaju da se krediti osiguravaju prihodima od minimalno 60 posto sa čvrstim PPA ugovorima.

Predstavnici bankarskog sektora na prvoj RE-Source Croatia konferenciji potvrdili su da su gotovo isključivo svi zahtjevi za financiranje novih projekata obnovljivih izvora upravo PPA ugovori. Zato im i Europska komisija u svojoj reviziji modela tržišta električne energije daje iznimno važnu ulogu za širenje projekata obnovljivih izvora energije u Europi. Razvoj PPA ugovora iznimno je važan Europskoj komisiji koja smatra da takvi ugovori trebaju imati središnju ulogu u strategiji Europe za postizanje ciljeva Zelenog plana u području obnovljivih izvora energije i klime – kažu nam u OIEH pa dodaju kako mnogobrojne tvrtke u Europi upravo putem PPA ugovora pokrivaju i do sto posto svojih energetskih potreba. Na taj si način osiguravaju opskrbu uz definiranu cijenu električne energije za višegodišnje razdobolje, a upravo tvrtke u industrijskom i komercijalnom sektoru one su koje čine oko polovicu svjetske potrošnje električne energije.

Energetski intenzivne industrije, srednje i malo poduzetništvo, gradovi i lokalne vlasti aktivno istražuju načine dekarbonizacije i elektrifikacije za vlastite potrebe. S obzirom na to da su energetske potrebe industrije u Hrvatskoj ogromne, ne čudi interes koji ova industrija ima za kupnjom zelene energije prema unaprijed dogovorenoj cijeni. Ova će nam druga regionalna konferencija približiti što su to PPA ugovori, koji se uvjeti trebaju zadovoljiti kako bi se u Hrvatskoj ili u regiji potpisao ovakav ugovor te kako njihov razvoj može promijeniti energetsku sliku Europe – objašnjavaju u OIEH, na čijoj će konferenciji 15. ožujka sudjelovati predstavnici nacionalnih i međunarodnih institucija, konzultanti, odvjetnici, kupci i proizvođači obnovljive energije, predstavnici financijskog sektora te europskih inicijativa. Novost ovogodišnje konferencije jesu i tzv. B2B susreti (Business to Business) između proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora i energetski intenzivne industrije, a iz OIEH podastrali su i detaljan program događanja u Sheratonu.

Kako pojašnjavaju, uvodnu prezentaciju na konferenciji o tome što donosi nova reforma tržišta električne energije u Europi predstavit će direktor politika krovne europske organizacije za sunčevu energiju SolarPower Europe, Dries Acke. Prvi će panel na temu regulatornog okvira ugovaranja kupnje električne energije okupiti ključne dionike domaće i međunarodne energetike. Svoje sudjelovanje u raspravi o novim Pravilima o organiziranju veleprodajnog tržišta električne energije potvrdili su direktor Sektora tržišta električne energije i eko bilančne skupine HROTE-a Luka Pehar, regionalni menadžer tvrtke Danske Commodities Branimir Beljan, direktor Masdar Taaleri Generation Vladimir Milanović te odvjetnica Ivona Zagajski iz odvjetničkog ureda Marohnić, Tomić & Gjoić. Uvod u drugu panel raspravu dat će prezentacija o različitim modelima PPA ugovora koju će izložiti Guy Brindley, voditelj razvoja tržišta u WindEurope. Zašto potpisati PPA i koji su ključni elementi ugovaranja o kojima treba voditi računa bit će tema drugog panela o različitim perspektivama ugovaranja kupnje električne energije iz obnovljivih izvora koju predvode predsjednik uprave tvrtke ENNA Opskrba Zoran Miliša, direktor tvrtke ENCRO Tomislav Ćurković, izvršni direktor E.ON Energije Vladimir Sabo, direktor i voditelj poslovnog savjetovanja u JIE za PwC Hrvatska Mislav Slade-Šilović, direktor KOER-a Marko Lasić te Ladislav Tolmaci, izvršni direktor u Erste Grupi. U završnom panelu raspravljat će se o tome koja je uloga jamstva podrijetla u okviru strategije prema dekarbonizaciji i kako taj sustav funkcionira. Detaljnije će o tome govoriti Szyman Kowalski, potpredsjednik Re-Source Hub-a Poljske, zatim Nikolay Pavlov iz RE-Source SEE Hub-a, Vuk Kopanja iz ACT Commodities Grupe, Boris Dokmanović, direktor Sektora za OIE i provedbu poticajnih mjera HROTE-a te Ante Mikulić, direktor CROPEX-a.
www.vecernji.hr

EU kreće s većim carinama na kineske električne aute od ljeta i retroaktivno carinjenje svih uvezenih električnih automobila. Europska komisija priprema teren za retroaktivno carinjenje kineskih električnih vozila budući da će uvoznici od četvrtka morati prijavljivati uvoz, a carine bi mogle biti uvedene ovog ljeta. 

Globalna tržišta sada su preplavljena jeftinijim električnim automobilima. A njihova se cijena umjetno održava ogromnim državnim subvencijama - rekla je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Von der Leyen je naglasila važnost električnih vozila za ambiciozne ekološke ciljeve EU-a. Komisija pokreće istragu protiv subvencija za električna vozila koja dolaze iz Kine. Europa je otvorena za konkurenciju. Ne za utrku prema dnu -  rekla je u Europskom parlamentu.

U listopadu je Europska Komisija pokrenula istragu o uvozu kineskih električnih vozila na baterije kako bi utvrdila treba li uvesti carine kojima bi zaštitila domaće proizvođače od nepoštene inozemne konkurencije. Bruxelles mora završiti istragu do studenog, ali mogao bi uvesti privremene carine već u srpnju, javlja Hina.

U dokumentu objavljenom u utorak Komisija navodi da ima dovoljno dokaza koji pokazuju da su kineska električna vozila subvencionirana i da je njihov uvoz od pokretanja istrage u listopadu porastao za 14 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U dokumentu navode da bi proizvođači iz EU-a mogli pretrpjeti nenadoknadivu štetu ako uvoz kineskih vozila nastavi rasti takvim tempom do završetka istrage.

Europski proizvođači automobila shvatili su da je borba s kineskim jeftinim električnim automobilima iznimno teška, jer kupci preferiraju jeftinije modele, pa eto, ovima u Europi nikako nije jasno što bi trebali napraviti. Od novih električnih vozila prodanih u Europi ove godine, 8 posto proizvedeno je od strane kineskih marki, što je porast u odnosu na 6 posto prošle godine i 4 posto u 2021., prema automobilskoj konzultantskoj kući Inovev.

I dok oni smišljaju što i kako, kineski proizvođači vozila napadaju inozemna tržišta jer se konkurencija na domaće terenu povećala dok se u isto vrijeme rast usporio. Stoga, širenje na druga tržišta postaje imperativ. Kineski izvoz automobila porastao je 31 posto u kolovozu nakon skoka od 63 posto u srpnju, prema podacima Kineske udruge osobnih automobila (CPCA).

Iz kineske gospodarske komore pri EU poručili su da su razočarani tim potezom, dodajući da rast uvoza odražava sve veću europsku potražnju za električnim vozilima. Dionice kineskih proizvođača električnih vozila pale su nakon objave EU o mogućim carinama. Dionicama BYD-a trgovalo se 4,5 posto posto više prije vijesti, da bi zatim zatvorile 2,8 posto. Nio je pao 1 posto, a Xpeng 2,5 posto.

U travnju je osnivač Nioa rekao da bi se kineski proizvođači električnih vozila trebali pripremiti za mogućnost protekcionističke politike protiv njih od strane stranih vlada i očito je bio u pravu. 

Svijet čeka još jedan "kineski šok"
U kasnim 1990-im i ranim 2000-im godinama, SAD i globalno gospodarstvo doživjeli su "kineski šok", procvat uvoza jeftine robe proizvedene u Kini koji je pomogao zadržati nisku inflaciju, ali po cijenu gubitka radnih mjesta u lokalnoj proizvodnji.

Nastavak bi mogao biti u pripremi jer Peking udvostručuje izvoz kako bi oživio gospodarski rast. Kineske tvornice proizvode više automobila, strojeva i potrošačke elektronike nego što domaće gospodarstvo može apsorbirati. Potpomognute jeftinim državnim zajmovima, kineske tvrtke pretrpavaju strana tržišta proizvodima koje ne mogu prodati kod kuće, piše The Wall Street Journal.

Neki ekonomisti smatraju da ovaj šok u Kini stišava inflaciju još više od prvog šoka. Kinesko gospodarstvo sada usporava, dok je u prethodnom razdoblju bilo u procvatu. Kao rezultat toga, dezinflacijski učinak jeftine robe proizvedene u Kini neće biti nadoknađen kineskom potražnjom za željeznom rudačom, ugljenom i drugim robama.

Kina je također mnogo veća ekonomija nego što je bila, s većim udjelom u svjetskoj proizvodnji. Kina je 2002. godine prema podacima Svjetske banke davala 31% globalne proizvodnje i 14% ukupnog izvoza robe. Dva desetljeća ranije kineski udio u proizvodnji bio je manji od 10%, a u izvozu manji od 5%.

Geopolitičke napetosti rastu
Početkom 2000-ih prekomjerna proizvodnja uglavnom je dolazila iz Kine, dok su se tvornice drugdje zatvarale. Sada SAD i druge zemlje snažno ulažu i štite vlastite industrije dok geopolitičke napetosti rastu. Kineske tvrtke, kao što je proizvođač baterija Contemporary Amperex Technology, grade tvornice u inozemstvu kako bi zaobišle uvozne prepreke, iako kod kuće već proizvode velik dio onoga što svijet treba.

Rezultat bi mogao biti svijet koji pliva u industrijskim proizvodima, a nema dovoljno potrošačke moći da ih se proda - što je klasičan recept za pad cijena. "Ravnoteža utjecaja Kine na globalne cijene još se jasnije okreće u smjeru dezinflacije", rekao je Thomas Gatley, kineski strateg u Gavekal Dragonomicsu.

Postoje neke protutežne sile. SAD, Europa i Japan ne žele reprizu ranih 2000-ih, kada je jeftina kineska roba ostavila mnoge njihove tvornice bez posla. Stoga su dali milijarde dolara potpore industrijama koje se smatraju strateškima te su nametnuli ili zaprijetili nametanjem carina na uvoz iz Kine. Starenje stanovništva i stalan nedostatak radne snage u razvijenom svijetu mogli bi dodatno neutralizirati dezinflacijski pritisak koji ovaj put Kina vrši.

Prvi kineski šok
"To neće biti isti kineski šok", rekao je David Autor, profesor ekonomije na MIT-u i jedan od autora rada iz 2016. godine koji opisuje izvorni kineski šok. "Međutim, zabrinutost sada ima više temelja", rekao je Autor, jer se Kina natječe s naprednim gospodarstvima u automobilima, računalnim čipovima i složenim strojevima - industrijama veće vrijednosti koje se smatraju važnijima za tehnološki iskorak.

Prvi kineski šok dogodio se nakon niza liberalizirajućih reformi u Kini 1990-ih godina i njezina pristupanja Svjetskoj trgovinskoj organizaciji 2001. Potrošačima u SAD-u to je donijelo značajne koristi. Jedan dokument iz 2019. otkrio je da su potrošačke cijene robe u SAD-u pale za 2% za svaki dodatni postotak tržišnog udjela koji je preuzeo kineski uvoz, pri čemu su najveću korist osjetili ljudi s niskim i srednjim primanjima.

Međutim, kineski šok također je pojačao pritisak na domaće proizvođače. Autor i drugi ekonomisti procijenili su 2016. godine da je SAD izgubio više od dva milijuna radnih mjesta između 1999. i 2011. kao rezultat kineskog uvoza jer su proizvođači namještaja, igračaka i odjeće pokleknuli pred konkurencijom, a radnici u zapuštenim zajednicama pokušavali pronaći nove poslove. Čini se da je svojevrsni nastavak u tijeku.

Velika nekretninska kriza
Kinesko gospodarstvo poraslo je 5.2% prošle godine, što je niska stopa prema njezinim standardima, a očekuje se da će dodatno usporiti jer dugotrajna kriza nekretnina odbija ulagače, a potrošači obuzdavaju potrošnju. Konzultantska tvrtka Capital Economics smatra da će se godišnji rast usporiti na oko 2% do 2030. Peking nastoji napraviti gospodarski preokret ulažući novac u tvornice, posebno za poluvodiče, zrakoplovstvo, automobile i opremu za obnovljivu energiju, te prodajom dobivenog viška u inozemstvu.

No, slaba potražnja i višak kapaciteta znače da kineske proizvođačke cijene padaju već 16 mjeseci zaredom i to ponajprije potrošačka i trajna dobra, prehrambeni proizvodi, metali i električni strojevi. Taj dezinflacijski impuls vidljiv je u cijelom svijetu. Cijena američkog uvoza iz Kine pala je 2.9% u siječnju u odnosu na godinu ranije, dok su cijene uvoza iz Europske unije, Japana i Meksika redom porasle.

Međutim, za razliku od ranih 2000-ih, zapadni svijet sada Kinu vidi kao svog glavnog gospodarskog suparnika i geopolitičkog protivnika. Europska unija razmatra jesu li električna vozila kineske proizvodnje nepravedno subvencionirana i trebaju li podlijegati carinama ili drugim ograničenjima uvoza. Bivši američki predsjednik Donald Trump, koji želi republikansku nominaciju za predsjedničke izbore u studenom, iznio je ideju o udaru na uvoz iz Kine carinama od 60% ili višim.

Takav protekcionizam mogao bi prenijeti dio deflacijskog utjecaja na druge dijelove svijeta budući da kineski izvoznici traže nova tržišta u siromašnijim zemljama. Ta bi gospodarstva mogla iskusiti kako njihove vlastite novonastale industrije nestaju pred kineskom konkurencijom, slično kao što se to prije dogodilo u SAD-u.

Za razliku od Japana ili Južne Koreje, koji su napustili jeftinu proizvodnju kako su napredovali prema izvozu veće vrijednosti, Kina je zadržala vodeći položaj u jeftinim sektorima iako se gura u proizvode kojima obično dominiraju napredna gospodarstva. Kina predstavlja "jedinstveni merkantilistički izazov", rekao je Rory Green, glavni ekonomist za Kinu u tvrtki GlobalData-TS Lombard.
www.index.hr

Ističu rokovi za izgradnju OIE postrojenja jer investitori ne mogu na vrijeme dostaviti sve potrebne dozvole. Poprilično je usporen kompletan sustav ishođenja lokacijske, građevinske i uporabne dozvole za postojeće OIE projekte čime postaje izgledno da unutar zakonom zadanih rokova neće biti moguće izgraditi elektranu. Na ovu temu je u programu Bloomberg Adrije govorio Goran Fržop, voditelje projekata obnovljivih izvora energije u društvu TEC obnovljivi izvori energije.

"Iza sebe imamo 60 MW projekata. Tu su vjetro i sunačne elektrane. Slična dinamika je predviđena i u periodu pred nama. Ove godine planiramo još jednu vjetroelektranu snage 31 MW. Što se tiče dugoročnih planova imamo dva velika projekta ukupne snage 700 MW. Tu je uključena i proizvodnja zelenog vodika kao i skladištenje električne energije. Na nivou Hrvatske postoji ukupno 1300 projekata. Prosječna cijena milijun i 100 tisuća Eura po MW za vjetar i 800 tisuća Eura za sunce. Dakle, zapelo je projekata preko milijarde eura. To je vrijednost 4 Pelješka mosta."

Papiri postoje i spremni su za implementaciju, ali postoji usko grlo. Fržop tvrdi da posvuda zapinje pomalo, ali na veliko kod priključaka na elektroenergetsku mrežu.

"Potreban je odgovarajući elaborat. Izradom takvog elaborata se ne može započeti dok se ne donese odluka o naknadi za priključenje. To može ići o 0 do 150 tisuća eura po MW. To je nula ako se zajednička infrastruktura izgradi, poput svih drugih infrastrukturnih projekata, javnim sredstvima. To je kao da želite napraviti hotelski resort koji prima par tisuća ljudi, ali vam propišu da izgradite i treću traku autoceste. Umjesto da je logika obrnuta, da se infrastruktura gradi sredstvima države koja onda naplaćuje i cestarinu, vi ste ovdje u situaciji da gradite infrastrukturu koja nije vaša i koja toliko opterećuje projekt da on postaje neisplativ."

"Ova polemika oko iznosa naknade se ne događa ništa, a rok za izgradnju projekta od 5 godina neminovno teče. Kada bi se moglo sjesti za stol s donosiocima odluka Fržop je istaknuo 3 prioritetne stvari. Prvo, potrebno je donijeti zakon o izgradnji 400 kilovoltnog dalekovoda. Drugo, 1300 megavata projekata uz simboličnu naknadu priključiti na mrežu. Treće, maksimalno pojednostaviti procedure."
www.hr.bloombergadria.com

Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, koji će olakšati energetsku obnovu zgrada i ugradnju dizala, predstavljen je u Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu u povodu ulaska prijedloga u javno savjetovanje.

Cilj je zakona otkloniti postojeću zakonsku prazninu i omogućiti kvalitetno upravljanje i održavanje zgrada.

Jedna od bitnih novina je osnivanje zajednica suvlasnika koje bi bile pravne osobe, imale bi osobni identifikacijski broj (OIB), a Državna geodetska uprava bi izradila registar zajednica suvlasnika.

To će olakšati postupke energetske obnove i ugradnje dizala, koje će država sufinancirati s trećinom troškova.

Zakon propisuje minimalnu visinu zajedničke pričuve koja uznosi 0,36 eura po metru četvornom.

Potpredsjednik Vlade i ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić izjavio je da zakon ima za cilj da se stanovanje učini boljim te očekuje sudjelovanje građana u javnom savjetovanju, a uz građane i lokalne zajednice u njegovu provođenju.

Nastojali smo izbjeći pretjerano normiranje upravljanja i održavanja zgradama, kako bi ono bilo što lakše, kazao je.

Zakon propisuje redovito i izvanredno održavanje zgrada, a u izvanrednom, uz ine, predviđa otklanjanje hitnih popravki održavanja, za koje je potrebna suglasnost petine suvlasnika, i nužnih popravki za koje se traži suglasnog trećine suvlasnika.

Kod hitnog popravka, predstavnik suvlasnika je dužan, nakon otklanjanja problema, pribaviti potpise petine suvlasnika, kako bi se osiguralo da su popravci doista obavljeni na zajedničkim dijelovima zgrada, kazao je ministar Bačić.

Također, predviđena je i obaveza suvlasnika da osiguraju zajedničke dijelove zgrade od osnovnih rizika, odnosno od požara, oluja, udara groma, izlijevanja vode iz vodovodnih i kanalizacijskih cijevi, kao i odgovornost za štetu prema trećim sobama.

Izbjegnuta je obaveza nametanje osiguranja od potresa, jer se smatra da bi to previše financijski opteretilo građane suvlasnike zgrada.

Jedan od prijedloga zakona jest uvođenje odredbe o prinudnom upravitelju kojeg imenuje gradonačelnik ili načelnik ako to nisu učinili suvlasnici, te uvođenje odredbe o prinudnom predstavniku suvlasnika, kojeg imenuje upravitelj ako nisu suvlasnici.

Savjetovanje je otvoreno do 20. ožujka, nakon čega se Zakon upućuje u redoviti saborski postupak.

Zainteresirana i stručna javnost može se uključiti davanjem svojih mišljenja, prijedloga i primjedbi, uz prethodnu registraciju, putem portala eSavjetovanja najkasnije do 20. ožujka 2024.
www.mpgi.gov.hr

Kako bi superjeftini kineski BYD električni automobili mogli pokrenuti opći trgovinski rat između Kine i Zapada, i zašto je Europa posebno na udaru? Ovog je tjedna nizozemska luka Vlissingen, koja je stoljećima u središtu svjetske trgovine, primila jednu od svojih najznačajnijih pošiljki do sada – 5000 kineskih električnih automobila. Stigli su iz tvornice BYD-a, proizvođača koji je Teslu svrgnuo s trona najpopularnijeg proizvođača električnih automobila na svijetu. Ova pošiljka ima potencijal pretvoriti rastuće međunarodne napetosti u eksplozivan sveopći trgovinski rat između Pekinga i Zapada.

Kineski predsjednik Xi Jinping proglasio je električne automobile, litijeve baterije i solarne panele “stupovima gospodarstva”, odnosno, sektorima koje je njegova vlada odabrala kao pokretače golemog izvoznog buma proizvodnje. Kineski ministar trgovine Wang Wentao opisao ih je kao “tri nove kineske industrije”.

Kina želi nadoknaditi gubitke nastale propašću Evergrandea
Kineski čelnici traže načine kako nadoknaditi gubitke koje je izazvala propast nekretninskog diva Evergrandea. Najbolji pokazatelj zabrinutosti tamošnjih vlasti jest zabrana institucionalnim ulagačima da prodaju dionice na početku i na kraju trgovanja, koju je uvelo kinesko nadzorno tijelo za tržišta vrijednosnim papirima.

“Od ponovnog otvaranja Kine nakon pandemije, industrijska proizvodnja bila je prilično jaka, ali nije potaknula potražnju domaćih kućanstava za njima. Kućanstva nerado troše jer su zabrinuta za budućnost. Ljudi se brinu da ako sada izgube posao, neće moći pronaći novi, što pridonosi kontinuiranoj slabosti u sektoru nekretnina”, objašnjava Duncan Wrigley iz analitičke tvrtke Pantheon Macroeconomics.

Xijev pokušaj spašavanja gospodarstva
Predsjednik Xi sada polaže nade u to da će napredna roba i materijali pokrenuti novu eru rasta. Xijev pokušaj spašavanja gospodarstva preplavljivanjem Zapada jeftinim automobilima podiže uzbunu među političarima i ekonomistima u Europi i Americi. Bruxelles i Washington strahuju da će Kina, kojoj je domaća potražnja u padu, nastojati ublažiti hiperprodukciju slanjem svoje robe u inozemstvo po nižim cijenama nego kod kuće. Time bi se, strahuje se, uništila zapadna industrija. Dužnosnici već prijete ozbiljnim optužbama, a Peking upozorava na odmazdu. Trgovinske napetosti ponovno su opasno visoke.

Čelnici europske automobilske industrije u strahu
Dok se BYD-ov brod Explorer No.1 kretao kroz La Manche nakon petotjednog putovanja do Vlissingena, šef Renaulta uputio je molbu Velikoj Britaniji i Europi da zajedno rade na otporu navali superjeftinih kineskih električnih vozila, za koju se industrija pribojava da neumitno stiže. “U eri motora s unutarnjim izgaranjem, naša nadmoć bila je neupitna. Naša stručnost s tom tehnologijom dominirala je gotovo cijelo stoljeće. Danas se nalazimo u relativno krhkom položaju”, kaže Luca de Meo, izvršni direktor francuskog proizvođača automobila. De Meo i čelnici ostalih europskih automobilskih kompanija s pravom su zabrinuti. Do druge polovice prošle godine Kinezi su oteli oko 10 posto europskog tržišta električnih vozila, pokazuje analiza Schmidt Automotive Researcha.

Čak se i Elon Musk boji Kineza
Invazija kineskih električnih automobila mogla bi biti velika stvar za europske kupce, no užasna za proizvođače automobila u Europi. Dok Tesla stoji oko 45.000 eura, BYD-ovi modeli kreću s cijenom od oko 10.000 eura. Kineski proizvođači automobila, otkriva Schmidt Automotive Research, nude izdašne popuste do 12.000 eura kako bi povećali prodaju na kontinentu.

Nekoć se Elon Musk, čija se Tesla smatra pionirom industrije električnih automobila, sprdao s idejom da će se BYD ikada moći natjecati s Teslom, no sada djeluje vrlo prestrašeno. “Bez trgovinskih mjera, kineski igrači će uništiti većinu drugih automobilskih kompanija u svijetu”, rekao je Musk nedugo nakon što je BYD srušio Teslu kao najpopularniji brend električnih automobila u kontinentalnoj Kini krajem 2023. godine.

Bloombergov New Energy Finance predviđa da će godišnja prodaja električnih vozila dosegnuti 56 milijuna globalno do 2040. godine – što je 58 posto svih automobila prodanih diljem svijeta. Pretpostavljaju da će udio kineskih automobila do kraja desetljeća iznositi 40 posto, što je prognoza koju podržava i Međunarodna agencija za energiju.

Bojazan se osjeti i u Bruxellesu
Stručnjaci kažu da su se iste stvari mogle vidjeti i na tržištu solarne industrije, gdje je Kina zauzela dominantnu poziciju. “Kina ima ogromne prednosti. Izradili su golemu industriju, troškovi proizvodnje su mnogo niži i imaju sve opskrbne lance. U posljednjih tri do pet godina troškovi proizvodnje baterija za električna vozila toliko su pali da im više nije potrebna tolika izravna državna potpora”, kaže Wrigley.

Teško je zanemariti i efekt prošlih kineskih procvata koji su doveli do zabrinutosti i strahova zbog raširenog dumpinga teške industrijske robe kao što su kemikalije, čelik i tekstil. “Kineska industrijska politika danas ne stvara samo mnogo konkurentnije industrijske igrače. Prekomjerni kapaciteti u zaštićenim industrijama preplavljuju globalna tržišta i mogu potkopati našu industrijsku bazu”, upozorila je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen tijekom konferencije u Berlinu u studenome lani. Bruxelles se posebno brine da će se ta “prekapacitiranost početi izvoziti, posebno ako je višak kapaciteta potaknut izravnim i neizravnim subvencijama”. “Ovo će se pogoršati kako kinesko gospodarstvo bude usporavalo, a domaća potražnja se neće oporavljati”, kaže Von der Leyen.

Automobilska industrija ključna za Europu
Kineski proizvođači automobila dobivali su velike državne subvencije u prošlosti, što je omogućilo brz razvitak industrije, a prošle godine uvedene su i nove potpore. “Subvencije i porezne olakšice stvorile su kronični višak kapaciteta i opaku cjenovnu konkurenciju, kao i nemilosrdno učinkovite tvrtke”, rekao je Yanmei Xie iz Gavekal Researcha. Ususret izborima, na kojima “ganja” još jedan mandat, Von der Leyen obećava odgovor Kini kojim želi zaštititi europsku industriju. “Proizvodnja automobila posebno je osjetljiva jer je europski čelnici vide kao prošli i kao budući temelj industrijskog uspjeha bloka”, smatra Xie.

Solarna industrija mogla bi biti presedan
Kineski električni automobili već podliježu carini od 25 posto u SAD-u, pa je zbog tog visokog protekcionizma trgovina s Europom važnija za Kinu nego ikada. Međutim, EU je pokrenuo antisubvencijsku istragu u kineskoj industriji električnih automobila. Dužnosnici vjeruju da su subvencije već omogućile kineskim automobilima da potkopaju europske cijene električnih vozila za petinu, a prijeti se i uvođenjem carina od 10 do po 15 posto, piše The Telegraph.

“Dodatne istrage mogle bi se uvesti i za vjetroelektrane, čelik i medicinske uređaje”, vjeruje Xie. Sudbina europske solarne industrije mogla bi biti presedan. Europski proizvođači solarnih panela molili su Bruxelles za pomoć nakon što su bili slomljeni jeftinijim uvoznim proizvodima i prekomjernom opskrbom iz Kine, no njemački ministar gospodarstva Robert Habeck upozorio je da bi trgovinska ograničenja mogla dovesti do bankrota tvrtke iz EU-a koje sastavljaju i instaliraju solarne panele koristeći uvezene dijelove.

Miguel Stilwell d’Andrade, direktor portugalske komunalne tvrtke EDP, istaknuo je da je cijena solarnih panela u SAD-u više nego dvostruka od cijene u Europi, kao rezultat carina na kineski uvoz. S druge strane, povjerenica EU-a za financijske usluge Mairead McGuinness zabrinuta je da bi prijelaz na zelenu energiju, ako se uvedu ograničenja na kineske solarne proizvode i vjetroelektrane, mogao biti slomljen.

Pat pozicija europskih brendova s proizvodnjom u Kini
Zapadni proizvođači automobila najviše se boje moguće odmazde Kineza. Mnogi od njih imaju značajne operacije u Kini, a dobar dio njih oslanja se na kineske dijelove, posebno baterije, za svoje električne modele. Zbog obuzdavanja kineske ekspanzije europski proizvođači bi mogli prodati više automobila, ali bi im trebalo više kineskih materijala za njihovu proizvodnju.

Tu Le, osnivač analitičke tvrtke Sino Auto Insights, optužuje industriju za licemjerje. “Pogledajte koliko su ovi strani klasični proizvođači automobila iskoristili kinesko tržište u posljednjih 40 godina. Volkswagen, Toyota i General Motors ne bi bili to što jesu bez toga. Stoga, pomisao da se ne žele natjecati, ili da se žele natjecati s Kinom samo pod njihovim uvjetima i na svojim domaćim tržištima, pomalo je suluda”, poručuje Tu Le.
www.telegram.hr

INA sve više usmjerava svoje poslovanje prema niskougljičnom gospodarstvu i pri tome povećava investicije u dekarbonizacijske tehnologije. INA je objavila javni natječaj za izradu projektne dokumentacije elektrolizatora snage 10MW. Predmet nabave je usluga izrade projektne dokumentacije (glavnog projekta) za ishođenje pravomoćne građevinske dozvole i izradu tehničke specifikacije za izvođenje radova i nabavu opreme s troškovnikom i procjenom troška.

Usluga se nabavlja za potrebe projekta „Projekt Vodik – proizvodnja obnovljivog vodika na lokaciji Rafinerije nafte Rijeka“. Sufinanciranje projekta planirano je u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2012.-20126. (NPOO) u okviru Poziva na dostavu projektnog prijedloga „Proizvodnja vodika iz obnovljivih izvora“, Referentni broj: NPOO.C1.2.R1-I3.01. Sredstva su osigurana u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost, a koji je dio instrumenta „EU sljedeće generacije“.

Prema Prilogu Provedbene odluke Vijeća o odobrenju ocjene Plana za oporavak i otpornost Hrvatske INI-Industriji nafte, d.d. dodijelit će se sredstva za proizvodnju vodika iz obnovljivih izvora energije izgradnjom elektrolizatora s protonski vodljivom membranom (PEMEL) minimalne nominalne snage 10 MW.

Opseg usluge obuhvaća izradu projektne dokumentacije (glavnog projekta) za ishođenje pravomoćne građevinske dozvole i izradu tehničke specifikacije za izvođenje radova i nabavu opreme sa troškovnikom i procjenom troška. Projektna dokumentacija izrađuje se za postrojenje za proizvodnju, skladištenje i distribuciju vodika na lokaciji RNR.

Opći cilj projekta „Projekt vodik– proizvodnja obnovljivog vodika na lokaciji Rafinerije nafte Rijeka“ je uspostaviti proizvodnju, skladištenje i distribuciju obnovljivog (zelenog) vodika u RNR tehnologijom elektrolize vode uz korištenje elektrolizatora s protonskom vodljivom membranom. Proizvedeni zeleni vodik namijenjen je prodaji transportnom sektoru Hrvatske i vlastitoj potrošnji u rafineriji.

Dodatno će se na lokaciji Rafinerije nafte Rijeka izgraditi fotonaponska elektrana za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Omogućit će određenu količinu električne energije za postrojenje za proizvodnju vodika, a ostatak zelene električne energije će se dobavljati iz vanjske električne mreže.

Opis postojećeg stanja
U okviru Rafinerije nafte Rijeka vodik se proizvodi iz prirodnog plina za potrebe proizvodnje naftnih postrojenju koje primjenjuje tehnologiju reformiranja prirodnog plina (tehnologija Steam Methane Reforming Technology – SMR Technology). Proizvedeni vodik je čistoće 99,9 vol%. S obzirom na način proizvodnje, ovaj vodik se smatra „sivim vodikom“.

Opis budućeg stanja
INA je pokrenula projekt proizvodnje zelenog vodika na lokaciji RNR tehnologijom elektrolize vode pomoću elektrolizatora s protonskom vodljivom membranom (u daljnjem tekstu: PEMEL), nazivne snage od minimalno 10 MW i godišnjeg prinosa od minimalno 1.500 tona zelenog vodika.

Definicija kapaciteta PEMEL-a od minimalno 10 MW temelji se na Nacionalnom planu oporavka i otpornosti Republike Hrvatske (Poglavlje C1.2.R1-13 Korištenje vodika i novih tehnologija) koji će podržati i sufinancirati ugradnju elektrolizatora od najmanje 10 MW 2026 godine. Za dodatnih 20 MW INA bi se mogla prijaviti za sufinanciranje u sljedećoj fazi (nakon 2026.), uz obvezu instaliranja dodatnih kapaciteta od 20 MW do 2030. Hrvatska vodikova strategija definira strateške ciljeve za RH: 70 MW kapaciteta obnovljive elektrolize vodika do 2030., a INA ima namjeru biti glavni proizvođač i distributer vodika u Hrvatskoj.

Također je planirana izgradnja fotonaponske elektrane (11 MW) za proizvodnju zelene električne energije za potrebe PEMEL-a na lokaciji RNR i povezivanje cjelokupne nove instalacije na EES-RNR (izgradnjom sve potrebne elektroenergetske infrastrukture, kao što su trafostanice, polaganje kabela, i sl., za osiguravanje priključka na EES-RNR). Fotonaponska elektrana će djelomično zadovoljiti potrebe PEMEL-a za električnom energijom, a ostatak će biti dopunjen sa zelenom električnom energijom koja se isporučuje iz nacionalne električne mreže, tako da je proizvedeni vodik potpuno ugljično neutralan.

Obnovljivi izvori energije sve su zastupljeniji u proizvodnji električne energije u Hrvatskoj. U prosincu su četiri dana potpuno podmirivali domaću potrošnju. Najviše se iskorištava solarna energija, a taj trend, prema procjenama, nastavlja se i ove godine.

Luka Balen, direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost gostujući u središnjem Dnevniku HTV-a rekao je da je interes jako velik.

- Sa 1. siječnjem imamo instalirano snage oko 462 MW u Hrvatskoj. Interes je jako velik, potencijal je jako velik i u narednom periodu očekujemo da se to i udvostručiti, rekao je.

Istaknuo je i da je interes po regijama ravnomjerno raspoređen.

- Prošle godine smo osigurali za naše građane za obnovljene izvore energije ukupno 32 milijuna eura. Tu govorimo negdje od 5700 projekata uz dizalice topline i solarne kolektore, najpopularnije su fotonaponske elektrane, odnosno solari. Interes je jako velik i svim građanima koji su bili zainteresirani omogućena su sredstva, rekao je dodavši da nastavljaju i ove godine s tim projektima.

Na pitanje kolika je to investicija za jednu prosječnu obiteljsku kuću, Balen je rekao:

- Kada govorimo o fotonaponskim elektranama za građane, mi smo prošle godine financirali 50 posto do 600 EUR po kW, što govori da je i Fond subvencionirao oko 3,5 do 4 tisuće eura, a ostatak 50 posto njihove. To je egzaktna računica.

Najavio je i da će ove godine financirati do 1000 eura i za punionice za električne automobile.

Kad je riječ o preduvjetima, građani moraju biti vlasnici ili suvlasnici obiteljskih kuća, moraju imati prebivalište i gotove projekte.

- Mi smo uvjete objavili krajem prošle godine, tako da građani imaju dovoljno vremena da pripreme svu dokumentaciju i da se na vrijeme pripreme, rekao je Balen.

Što se tiče industrije, rekao je da i tu postoji velik interes poduzetnika.

- Imali smo prvi natječaj za solare u prerađivačkoj industriji i odaziv je bio izvrstan, potpisali smo 165 ugovora i ove godine nastavljamo dalje s osiguranih 240 milijuna eura iz Modernizacijskog fonda, prvenstveno za industriju i naše poduzetnike, rekao je.

Obnovljivi izvori energije sve su zastupljeniji

Ljubomir Majdanžić iz Španskog od solarnih panela na svojem krovu dobije 11.500 kilovatsati električne enrgije, a oni su i razlog zašto mu već mjesecima dolaze računi, no bez troškova.

- Ušteda u kućanstvu je takva da osam mjeseci ne plaćamo električnu energiju koja je mjesečno iznosila oko 150 eura, a sada su ti mjeseci nula eura. Od ujutro do 14 sati proizveli smo 21 kilovatsati energije, a kuća troši što u višoj, što u nižoj tarifi oko 20 kilovatsati električne energije. Dakle i zimski mjeseci su pogodni u dobivanju električne energije, rekao je Ljubomir Majdandžić, vlasnik solarne elektrane.

Solarna energija građanima je pristupačnija i zbog poziva Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Posljednji u nizu, vrijedan 120 milijuna eura, namijenjen je energetskoj obnovi obiteljskih kuća te postavljanju solarnih elektrana.

- Za fotonaponske elektrane konkretno dajemo 50 posto, financiramo 50 posto investicije, do 600 eura po kilovatu kućne elektrane. Jako je velik interes i kroz prošlu godinu smo isfinancirali nekih 3000 fotonaponskih elektrana, rekao je Mladen Ilijević, voditelj Službe za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije.

Lani je u pogon elektroenergetskog sustava ušlo novih 238,7 MW, što je znatno povećanje tog segmenta, koji je trenutačno i dominantan u sustavu barem kad je riječ o obnovljivim izvorima. Situacija se počela mijenjati u posljednje dvije godine.

- Bili smo na začelju Europe s oko 1 posto. Sad smo došli sa instaliranom solarnom energijom na 2,2 posto. Sada po prvi puta u prošloj godini imamo u rujnu gdje su izvori biomase, bioplina i biotermala premašili proizvodnju hidroelektrana, a u prosincu prošle godine 4 dana smo imali isključivo energiju iz obnovljivih izvora, rekla je Maja Pokrovac, direktorica Obnovljivih izvora energije Hrvatske.

Za solarne elektrane sve su više zainteresirani i gradovi. U Velikoj Gorici, u sklopu projekta Solarni grad, postavljene su na društvene domove, sportske objekte, dječje vrtiće i osnovne škole. Jedna od njih je ona u Novom Čiču.

- Ispred osnovne škole postavili smo prije tri godine, to je bio takozvani pilot-projekt gdje je ušteda bila čak i iznad 85 posto. Trenutno je postavljeno još 20 solarnih elektrana. Za dvije je još raspisan natječaj, rekao je Krešimir Ačkar, gradonačelnik Velike Gorice.

Udio obnovljivih izvora energije u raspoloživoj električnoj energiji u prosincu je iznosio 19,5 posto, no to je još daleko od ambicioznog cilja Europske unije - da udio obnovljivih izvora energije dosegne 45 posto do 2030.
www.vijesti.hrt.hr

U Europi postoje 504 spalionice otpada, Hrvatska jedina u EU nema nijednu. O tome treba li u Hrvatskoj graditi energane mišljenja stručnjaka su podijeljena: jedni kažu da je to samo drugo ime za spalionicu sa svim štetnim posljedicama, dok drugi smatraju da je to uobičajeni europski model oporabe otpada, potreban zbog energije koju proizvode

Energane su postrojenja u kojima se spaljuje otpad, a oslobođena energija pretvara u korisne oblike poput grijanja ili električne struje, za razliku od običnih spalionica gdje se energija ne iskorištava.

Tema izgradnje energana ponovno je otvorena u raspravi o rješavanju gorućeg problema zbrinjavanja otpada, posebno nakon nedavnih odrona na zagrebačkom odlagalištu otpada Jakuševec i najavi gradnje centra za gospodarenje otpadom.

Marko Košak, voditelj teme Zero Waste i kampanje protiv spaljivanja otpada u Zelenoj akciji, ističe kako je ključno pitanje prilikom rasprave o energanama - želimo li ponavljati tuđe greške ili ih izbjeći primjenom dostupnih boljih rješenja.

Košak: Toksični pepeo i štetni plinovi
"Energane na miješani otpad, kako ih uljepšano nazivaju zagovaratelji i lobisti nastojeći prikriti da je riječ o postrojenjima za spaljivanje otpada, to jest spalionicama, postrojenja su koja termički obrađuju otpad te uz mizerne količine energije koju proizvode - električne i/ili toplinske, smanjuju masu otpada pretvarajući ga u toksični pepeo i šljaku čije je zbrinjavanje iznimno skupo te u štetne plinove poput CO2, dioksina, furana", upozorava.

Osim toga, dodaje, spaljivanjem se uništavaju brojni vrijedni resursi, čijim bi se iskorištavanjem smanjila potreba za eksploatacijom novih resursa.

"EU je stoga posljednjih nekoliko godina brojnim dokumentima jasno poručila da se otpad mora maksimalno iskoristiti kao sirovina za industrijsku proizvodnju, što pobornici spaljivanja u potpunosti ignoriraju tvrdeći da se spaljuje isključivo nereciklabilni otpad, što nije točno", tvrdi stručnjak iz Zelene akcije.

Čak se i dobar dio nereciklabilnog otpada može iskoristiti, bilo kao granulat, kojeg Hrvatska uvozi i skupo plaća, bilo u građevinskoj industriji, dodaje Košak.

Tvrdi i da su se energane na miješani otpad na nizu primjera diljem Europe i svijeta pokazale izuzetno štetnim za okoliš i zdravlje, ali i financijski najskupljim.

Sve veći utjecaj spaljivanja otpada na klimatske promjene, upozorava Košak, rezultirao je odlukom EU-a da ga izbaci iz svoje taksonomije održivih aktivnosti te od 2021. ne financira izgradnju novih energana, a 2022. je donesena i odluka da se emisije od spaljivanja otpada naplaćuju po tržišnim cijenama, što će spaljivanje dodatno znatno poskupiti.

"To je jasna poruka državama članicama da ne planiraju, niti ne grade nove energane, to jest spalionice, te postupno zatvaraju postojeće i primjenjuju bolja rješenja, prvenstveno ona koja miješani otpad mogu sortirati u visokoj mjeri i pretvoriti u sirovine za novu industrijsku proizvodnju, a krajnji minimum neutralizirati za sigurno odlaganje", poručuje Košak.

Dobrović: Iskorištavanje manje od 20 posto
Bivši ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović ističe da se kod južnijih područja, gdje se i mi nalazimo, korisni oblik dobiven u energanama, uglavnom svodi na električnu energiju uz iskorištenje uglavnom manje od 20 posto, što je u današnjem tehnološki razvijenom dobu vrlo nisko.

Energetski potencijal otpada kod spaljivanja je donja ogrjevna vrijednost, glavna termodinamička karakteristika svakog goriva.

Kod otpada se to odnosi na plastiku, papir i tekstil, koji izgorjevši u CO2 i vodu, daju taj energetski doprinos. Druge, negorive tvari kao što su metali, staklo, keramika, kosti i drugo energetski ne doprinose, nego se djelomično oksidiraju u razne produkte i zaostaju u pepelu ili odlaze u okoliš kroz dimnjak, objasnio je Dobrović.

Poručio je kako tehnički funkcionalni i savjesno održavani filteri smanjuju štetni utjecaj, ali ga sasvim sigurno ne uklanjaju u cijelosti te da su energane iznimno skupi objekti, a generiraju i značajne količine pepela, često problematičnog sastava pa se opravdano može reći kako je spaljivanje otpada mjera neuspješnosti sustava gospodarenja otpadom u cjelini.

Lukić: Ne postoji opasnost
Stručnjak za zaštitu okoliša, ekologiju i održivi razvoj Tomislav Lukić kaže da se u cijeloj Europi ubrzano grade postrojenja energetske oporabe otpada (Waste-to-Energy -WtE) i trenutno ih u Euorpi funkcionira 504 koja termički oporabljuju 101 milijun tona komunalnog otpada.

Procjena je da će 2035. trebati postrojenja za 148 milijuna tona, dodaje.

Vodeće europske zemlje koje termički oporabljuju komunalni otpad su: Finska 61 posto, Švedska 60 posto, Norveška 50 posto, Švicarska 48 posto, Belgija 44 posto, Danska, Luksemburg i Nizozemska 41 posto, Austrija 36 posto itd.

"Bez postrojenja za termičku oporabu otpada u EU trenutno je samo Hrvatska, a po procjenama trenutno je potrebno u Hrvatskoj izgraditi WtE postrojenja za oko 400.000 tona po godini komunalnog otpada", smatra Lukić.

Tvrdi i kako je pročišćavanje dimnih plinova koji nastaju u WtE postrojenjima danas unaprijeđeno do izuzetno visoke razine tako da ne postoji opasnost od emisija većih od onih kojima smo uobičajeno izloženi.

Ministarstvo: Za otpad koji se ne može drugačije oporabiti
"Kad govorimo o ciljevima gospodarenja otpadom postavljenim EU propisima, oni uključuju energetsku oporabu. Rezultat energetske oporabe otpada je toplinska i električna energija, dok se kao ostatak pojavljuje šljaka i pepeo", rekli su u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja.

Dodaju kako se u Planu gospodarenja otpadom 2023.-2028. navodi da u Hrvatskoj četiri tvrtke posjeduju dozvolu za energetsku oporabu postupkom R1 (korištenje otpada, uglavnom kao goriva ili drugog načina dobivanja energije), na pet lokacija ukupnog kapaciteta 392.479 tona po godini.

Evidentirano je 36 energetskih oporabitelja koji nisu obvezni ishoditi dozvolu za gospodarenje otpadom već djelatnost obavljaju temeljem upisa u Očevidnik sakupljača i oporabitelja. Ishođenu dozvolu za spaljivanje otpada bez energetske oporabe nema niti jedna tvrtka.

"Osim novih postrojenja za energetsku oporabu otpada, potrebno je uzeti u obzir i postojeća postrojenja na kojima je moguća nadogradnja za energetsku oporabu otpada, primjerice industrijske toplane i kotlovnice, termoelektrane, tvornice cementa i tvornice vapna", kažu u Ministarstvu te ističu kako je energetska oporaba prikladna samo za vrste otpada koje se ne mogu drugačije oporabiti ili ponovno iskoristiti.
www.tportal.hr