Arhiv Hrvatskih voda Osijek 2015 je specifična građevina jer je skladišnog karaktera za arhiviranje uredskih dokumenata. Pripadni pravilnik o arhivskoj građi nameće visoke požarne standarde koji se moraju zadovoljiti, a svi zahtjevi su postignuti primjenom OIE pri čemu je grijanja i hlađenje osigurano niskom ukupnom investicijom.

Osnovni energent zgrade je Sunčeva energija koja se primjenom transformacijskih tehnologija pretvara u traženi energetski oblik. Električna energija iz mreže se koristi za pokretanje dizalice topline koja istovremeno crpi Sunčevu energiju koja se akumulirala u okolišu. Uređaji se koriste u kombinaciji s vanjskim zrakom, geotermalnim sondama, zemnim kolektorima ili površinskim vodama kao izvorima topline. Akumulirana Sunčeva energija u zraku, vodama ili tlu se koristi kao izvor energije za grijanje zgrada. Dizalica topline potom pretvara dva ulazna oblika energija u korisni oblik toplinske energije koja se akumulira u sustavu. Dizalice topline pretvaraju električnu energiju u toplinsku ili rashladnu energiju te pri tome imaju faktor sustava SPF u rangu 2,5 - 5,5 ovisno o vrsti dizalice topline koje imaju faktor dizalice COP 4,5 - 5,5. U režimu hlađenja energija se iz zgrade prebacuje pomoću dizalice topline u zrak, vodu ili tlo. Osnovni princip rada dizalice topline je da iz elektro-energetske mreže uzme 1 kW električne energije te iz okoliša 2-4 kW obnovljive akumulirane energije dok se u zgradu ubacuje zbroj tih energija ili 3-5 kW toplinske energije.

Predviđen je centralni sustav za grijanje i hlađenje koji tijekom cijele godine održava tražene mikroklimatske uvjete. Zračna dizalica topline ima u područjima umjerene geoklime srednji godišnji faktor učinkovitosti iznad SPF 3,5 dok sam faktor uređaja postiže vrijednost COP 4,3. U odnosu na grijanje pomoću plinskog grijanja ostvaruju se uštede 30-40% ovisno o geoklimi lokacije zgrade. U odnosu na grijanje pomoću zemnog plina ostvaruje se smanjenje i u emisiji ugljičnog-dioksida CO2 za 50%. Nominalna radna temperatura je oko 5°C vanjskog zraka dok kod temperatura vanjskog zraka od -10°C jedinica gubi 10-15% snage, a sam uređaj ima mogućnost rada do -20°C. U odnosu na klasične sustave grijanja i hlađenja ostvaruje se i ušteda na potrebnom prostoru jer jedinica u sebi ima integrirano grijanje i hlađenje.

Jedinice za grijanje i hlađenje uredskih prostorija su četverocijevni ventilokonvektori. Sustav grijanja je odabran u režimu 50/40°C dok je režim hlađenja 7/12°C. Svaki VK je spojen na sustav odvoda kondenzata te sifona koja smanjuje mogućnost prijenosa mirisa kroz sustav odvodnje. U svakoj sobi je postavljen jedan zidni regulator koji upravlja radom VK ovisno o sobnoj temperaturi, programiranju i režimu rada hlađenja ili grijanja.

Sustav ventilacije se koristi za grijanje i hlađenje prostora arhiva sa uredskim spisima. Specifičnost arhiva je da u njemu ne smije biti električnih uređaja te se nakon zatvaranja vrata prekida i strujni krug unutar ahiva. Zbog navedenih uvjeta projektom je predviđeno grijanje i hlađenje pomoću zraka. Istovremeno se održava i razina relativne vlage u zraku mješanjem s vanjskim zrakom te odvlaživanjem prema potrebi. U arhivu su smješteni osjetnici temperature i relativne vlažnosti koji daju ulazne signale regulaciji koja korigira temperaturu i vlažnost dobavnog zraka.

Strojarski projekt
Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.