Napravljen je mali odmak od klasičnih termotehničkih instalacija prema obnovljivim izvorima energije. Cijena investicije je bila ograničavajuća te je stoga za sustav grijanja primjenjeno etažno plinsko grijanje te kompaktni plinski uređaji sa spojem na sunčane kolektore. Predviđeno je da svaki stan ima do dva kolektora, a kod prestanka upotrebe ili odlaska na godišnji odmor isti bi se prekrili tijekom ljetnog razdoblja za što je predviđena i odgovarajuća pristupna rampa. Kolektore je također potrebno barem dva puta godišnje oprati od naslaga prašine, nanosa kiše, čestica i sl. Kao investicijski najpovoljniji sustav hlađenja odabran je klasični etažni klima-split sustav.
Osnovni uređaj niskoenergetskih i pasivnih zgrada je sustav rekuperacije zraka koji ima zadatak ukupne redukcije ventilacijskih gubitaka zgrade u rangu 60-70%. Svaki stan ima svoj zasebni rekuperator te su svi rekuperatori preko hodnika povezani na vertikale svježeg i otpadnog zraka. Rekuperacijski sustav sa sobom donosi mogućnost stalnog unosa svježeg zraka u prostorije te filtraciju zraka od čestica prašine. Zrak će uvijek biti higijenski ispravan te bez čestica peludi, a stanovi s rekuperatorima će biti idealni za osobe koje boluju od dišnih bolesti, astmatičare.
Kao prva varijanta sustava bila je predviđena centralna plinska kotlovnica u kojoj bi se pripremala topla voda grijanja i topla sanitarna voda dok bi centralni buffer bio spojen na veliko kolektorsko polje na krovu. Koncept centralne kotlovnice sa sobom donosi problem distribucije tople vode po zgradi tijekom cijele godine. Također se javlja problem stalnih toplinskih gubitaka kroz distribucijske cjevovode, a i 365 dana tijekom godine veliki broj crpki bi morao raditi da dobavi svu potrebnu toplinsku energiju do stanova. Primjenom centralne kotlovnice stvorili bi se nepotrebni toplinski gubitci i nepotrebni troškovi održavanja zgrade. Dodatni veliki problem kod centralnih sustava je sustav mjerenja i obračuna potrošene energije koji se pokazao kao izrazito problematičan na postojećim instalacijama i postojećim kvartovskim, blokovskim sustavima grijanja. Koncept sa sobom donosi osnovni problem: Tko će vršiti mjerenje potrošnje tople vode i naplatu računa? Kada se uzmu u obzir sve prednosti i mane etažni sustav grijanja se pokazao kao najprihvatljivije rješenje po pitanju funkcionalnosti sustava te cijeni investicije. Etažni sustav grijanja, hlađenja i rekuperacije osigurava da je svaki stan neovisan o ostatku zgrade što je iznimno bitno za stabilno funkcioniranje međuljudskih odnosa svih stanara, dok bi se kod primjene centralnih sustava javio niz socijalnih problema tijekom uporabe.
Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.