Profesor poslovne škole u Cardiffu Peter Wells kaže da europska industrija proizvodi krivu vrstu električnih automobila samo za bogate, kao i da će neispunjavanje zadanih ciljeva u opasnost dovesti strategiju borbe protiv klimatskih promjena.

Vlade EU i Velike Britanije zahtijevaju da oko 80 posto novih sedana i SUV-ova koji će biti prodani do 2030. budu električni (cilj za 2035. godinu je da svi novi sedani i SUV-ovi koji će biti prodani budu električni), no prognoze kažu da se taj cilj neće ostvariti i da će se broj kretati od 40 do 60 posto. Taj ogroman jaz znači da će političari, ali i proizvođači i potrošači biti u velikom problemu koji se može riješiti jedino dolaskom jeftinih automobila za masovno tržište, piše Forbes.

Ciljevi neće biti ispunjeni
Njemački proizvođači bune se protiv kvota, a protiv bilo kakvog ublažavanja pravila pobunit će se oni koji kažu da će takav potez potkopati vodstvo Europe po pitanju održivosti i borbe protiv klimatskih promjena.

Iz investicijske banke UBS kažu kako će Europljani između 2024. i 2030. godine kupiti gotovo devet milijuna električnih vozila manje nego što se ranije očekivalo. UBS je smanjio prognoze za prodaju električnih vozila u Europi na 8.3 milijuna za 2030. godinu, dok tvrtka za istraživanje investicija Jefferies očekuje da će 2030. biti prodano 6.8 milijuna automobila, što je tržišni udio od 50 posto.

Europska prodaja električnih automobila trenutno stoji na godišnjoj stopi od tek nešto preko 2 milijuna (20 posto tržišta). U Velikoj Britaniji vladina kvota za prodaju električnih vozila ove godine iznosi 22 posto, no prodaja je zapela na oko 17 posto.

Will Roberts, čelnik odjela automobilskog istraživanja u RHO Motionu, očekuje da će do 2030. godine udio električnih vozila na tržištu iznositi 51 posto.

"Naši trenutni bazni scenariji znače da ukupni ciljevi EU neće biti ispunjeni 2030. godine, a u Britaniji ni do tada. Ipak, u ovom trenutku još moramo uzeti u obzir fleksibilnost tih politika", rekao je Roberts. "Što se tiče cilja od 100 posto do 2035. godine, trenutno ne predviđamo da će on biti ispunjen ni u Europskoj uniji ni u Ujedinjenom Kraljevstvu", dodao je.

Prije nego što je EU implementirao program kojim su željeli pritisnuti vozače da kupuju električne automobile i odustanu od tradicionalnih, početna vozila bila su dostupna po cijeni blizu 10.000 eura, što je nova vozila učinilo dostupnima Europljanima s prosječnim primanjima. Roberts kaže kako europski proizvođači trenutno ne žele ući u ovaj neprofitabilni dio tržišta.

"Električna vozila poput BYD Seagulla upravo su ono što želimo vidjeti u Europi"
Profesor poslovne škole u Cardiffu Peter Wells slaže se da europska industrija proizvodi krivu vrstu električnih automobila, kao i da će neispunjavanje zadanih ciljeva u opasnost dovesti strategiju borbe protiv klimatskih promjena.

"Važno je gledati dalje od političara, geopolitike, industrije i potrošača i sjetiti se da nam se klimatska kriza sve više približava. Industrija za ove odgode mora preuzeti najveći dio krivnje, kao i za proizvodnju velikih, moćnih električnih automobila koji troše mnogo resursa i zapravo pogoršavaju umjesto da rješavaju veliki dio postojećih problema" rekao je Wells.

Wells dodaje kako u teoriji još uvijek postoji nekoliko mogućnosti, no dodaje kako nijedna od njih ne djeluje dobro za europsku industriju:
* Odustajanje od tržišne zaštite i dopustiti ulazak jeftinijih, no često zaista i boljih, kineskih automobila na tržište.
* Prihvaćanje da će zaštićeno tržište biti mnogo manje od trenutnih prognoza ako proizvođači ne budu imali dovoljno električnih vozila da zamijene tradicionalna.
* Dopuštanje proizvođačima da plaćaju kazne za zaostajanje u utrci u razvoju i istraživanju.

"Najbolja opcija je vjerojatno ova prva, pod pretpostavkom da mnogi europski proizvođači imaju izravne ili neizravne koristi od odnosa s Kinom", kaže Wells. "Električna vozila poput BYD Seagulla upravo su ono što želimo vidjeti u Europi, ali proizvođači ne žele da im padne dobit. Bez tih vozila je veliki dio baze kupaca potpuno izoliran. Imaju pravo biti uzrujani ako shvate da im se oduzima prilika da kupuju jeftina, malena, ali kvalitetna kineska vozila", kaže.

"Ispunjavamo potrebe elita i zapostavili smo masovno tržište"
Pedro Pacheco, viši direktor za istraživanja u Gartner Grupi, kaže kako će neispunjavanje ciljeva pokazati da u Europi ne postoji dostatna motivacija za ispunjavanje ciljeva borbe protiv klimatskih promjena, a EU bi time također izgubio svoju poziciju svjetskog lidera u održivosti.

"Ispunjavamo potrebe elita i zapostavili smo masovno tržište, a upravo ono vam je potrebno ako želite da se ova tranzicija dogodi", kaže Wells.
www.index.hr

San Francisco postaje pionir u održivom pomorskom prijevozu s izgradnjom katamarana Sea Changea, prvog “potpuni čistog” trajekta na vodik. Katamaran dužine 70 metara s kapacitetom za 75 putnik, znakovitog imena, Sea Change ima pogonski sustav s 360 kW PEM gorivim ćelijama, 100 kWh litij-ionsku bateriju i električni pogonski motor od 600 kW. Brod može postići brzine do 15 čvorova, a standardni radni opseg mu je od 8 do 12 čvorova.

Jedini nusprodukt trajekta je vodena para, koja se pretvara u vodu pa je putnici mogu piti za vrijeme vožnje, i toplina, kojom se djelomično griju prostorije kad zahladi. Time se može okarakterizirati kao brod s pravom nultom emisijom.

Besplatna vožnja
Od 19. srpnja, putnici će moći besplatno isprobati ovu ekološku kratku trajektnu rutu između Pristaništa 41 blizu Fisherman's Wharfa i San Francisco Ferry Terminala kao dio šestomjesečnog pilot programa. S dometom od 300 nautičkih milja i mogućnosti rada 16 sati prije punjenja goriva, Sea Change pokazuje potencijal za promet na kratkim morskim rutama.

Projekt je rezultat zajedničkog projekta koji predvodi kompanija SWITCH Maritime, financira se ulaganjem privatnog kapitala i grantom od 3 milijuna dolara kalifornijske Agencija za zračne resurse. Brodogradilišta Bay Ship & Yacht iz Alamede, Kalifornija i All American Marine iz Bellinghama, Washington surađivale su na izgradnji plovila. Ključni suradnici su Zero Emission Industries, BAE Systems, Cummins i Sandia National Laboratories.

Sea Change, kao ideja i tehnički izvedeni koncept nije nov, ali njegova uspješna implementacija otvara put ostvarenju kalifornijskog uvođenja trajekata s nultom emisijom i postavlja primjer za buduće brodove na pogon vodikom koji bi se koristili u javnom prijevozu. Očekuje se da će Sea Change inspirirati slične projekte diljem svijeta.

Duga povijest brodova na alternativni pogon
Godine 2000, u lipnju, na Rajni u blizu Bonna u Njemačkoj predstavljen je Hydra, čamac na vodik za 22 osobe, pokretan električnim motorom koji dobiva električnu energiju iz gorive ćelije. Potom je 2005 godine razvijen je Tip 212A, klasa njemačkih podmornica na dizelski pogon i poseban sustav koji im omogućava tiho plovljenje pod vodom uz pomoć vodika. Zahvaljujući ovom sustavu, podmornice mogu ostati pod vodom tjednima uz minimalnu toplinu i zvuk.

Navodno je pred dvadeset godine Bill Gates naručio superjahtu na vodikov pogon, ali je informacija kasnije opovrgnuta. Pred dvije godine brod za servisiranje vjetroturbina u Nizozemskoj koristi vodik kao gorivo. Prošle godine u Kini krenuo u promet brod na vodikov pogon snage 500 kW.

Od prošle godine trajekt MF Hydra za 80 automobila plovi Norveškom, koristi 4 tone tekućeg vodika, dvije gorive ćelije od 200 kW, bateriju od 1,36—1,5 MWh i dva dizel generatora od 440 kW. Spremnici vodika od 80 kubičnih metara i gorive ćelije nalaze se na vrhu trajekta. Od 2022. plovio je kao dizel-hibrid, a od početka 2023. kao vodikov hibrid.
www.bug.hr

Srbija obiluje rudnim bogatstvima i postaje sve više zanimljiva međunarodnim korporacijama koje vide veliki potencijal u rudarenju litija u Srbiji. Litij se koristi u proizvodnji baterija koje se ugrađuju u električna vozila. Potrebno je prekopati puno površine da se dođe do litija te tijekom procesa rudarenja nastaju i velike količine otpadnog materijala i raznih procesnih otpadnih voda. Rudarenje nije previše čist proces stoga je razvijenim zemljama zanimljivo zagaditi i prekopati tuđe zemlje, jer bi teško isto postigli u svojim zemljama.

Nakon godina provedenih u diplomatskom zapećku, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ponovno je katapultiran u središte političke pozornosti zahvaljujući golemom apetitu Europske unije i to posebice Njemačke za sirovinama potrebnim za izradu električnih vozila, piše POLITICO.

Njemački kancelar Olaf Scholz planira otputovati u iznenadni posjet Beogradu kako bi prisustvovao potpisivanju sporazuma o suradnji između EU-a i Srbije o uvozu minerala, uključujući litij, koji su ključni za digitalnu i zelenu tranziciju EU-a, navodi ugledni medij istićući da je su informaciju dostavili ljudi upućeni u posjet Beogradu, zatraživši pritom anonimnost.

POLITICO ističe činjenicu da je Vučić dosad bio uglavnom izoliran od strane europskih čelnika zbog koketiranja s Rusijom i Kinom, napetosti na Kosovu i zbog sumnji u izbornu prijevaru.

No, tvrde, Njemačka, kao najveći proizvođač automobila u EU-u, ima veliki interes za osiguravanje litija — posebno unutar Europe kako bi smanjila svoju ovisnost o Kini. Neobično je, međutim, da Scholz ide na ovakav izlet u tako kratkom roku, piše POLITICO, ističući i da je ured njemačkog kancelara odbio komentirati posjet.

Srbijanska vlada najavila je u utorak da će ponovno pokrenuti radove na kontroverznom projektu iskopavanja litija na zapadu zemlje, nakon prošlotjedne presude ustavnog suda kojom je poništeno prethodno otkazivanje rudarske operacije.

Podsjećamo, Vučić je prije dvije godine zbog masovnih prosjeda bio prisiljen zaustaviti projekt i poništiti licencu doodijeljenu britansko-australskom rudarskom divu Rio Tinto.

Prošlog je mjeseca za Financial Times Vučić rekao da će rudnik, čije otvaranje očekuje 2028., proizvoditi 58.000 tona litija godišnje. To bi bilo jednako 17 posto proizvodnje električnih vozila u Europi ili 1,1 milijun automobila.

Kako piše POLITICO, o putu u Beograd razmišlja i Ursula von der Leyen, ali je njezino sudjelovanje neizvjesno s obzirom na to da joj još nije potvrđen drugi mandat te da joj slijedi glasovanje u Europskom parlamentu u četvrtak.

Nevladine udruge za zaštitu okoliša upozoravaju da bi izgradnja rudnika mogla dovesti do uništavanja staništa i zagađenja vode. Mnogi u Srbiji također strahuju od potencijalnog raseljavanja stanovnika u tom području.

Radomir Lazović, supredsjednik oporbene stranke Zelenih i ljevice Srbije, rekao je za POLITICO da je odobrenje rudnika od strane Ustavnog suda povezano s političkim utjecajem.

“U zemlji u kojoj institucije ne rade, izbori se kradu, Ustavni sud radi kao po komandi”, kazao je Lazović, “teško je zamisliti da će te iste institucije štititi interese građana kada je u pitanju okoliš."
www.jutarnji.hr

Jadranski naftovod d.d. je hrvatska tvrtka u većinskom državnom vlasništvu koja se bavi transportom sirove nafte putem mreže podzemnih cjevovoda i skladištenjem nafte na nekoliko terminala. Prijašnjih godina uprava JANAF-a je najavljivala promjene u području poslovanja i povećanje udjela OIE u poslovanju zbog čega je JANAF preuzeo nedavno prve projekte fotonaponskih elektrana većih električnih snaga.

Ukupni prihodi JANAF-a u 2023. godini iznosili su € 153,33 mil., što je povećanje od 28,80% u odnosu na prethodnu godinu. U 2023. godini JANAF je ostvario neto dobit od € 51,98 mil., što je povećanje od 27,65% u odnosu na prethodnu 2022. godinu.

Jadranski naftovod d.d. je putem povezanog društva JANAF OIE d.o.o. sklopio Ugovor o kupoprodaji 100% udjela u društvu Solar Energy Vođinci d.o.o. i ulaganju u sunčanu elektranu u Vođincima, nedaleko Vinkovaca, projektirane instalirane snage 14,2857 MW i priključne snage 9,99 MW. Projekt je u fazi početka gradnje, za isti su ishođene građevinske dozvole te je očekivani datum puštanja sunčeve elektrane u Vođincima u rad 1. ožujka 2025. godine.

„Odmah po donošenju Strategije tranzicije i razvoja JANAF-a za razdoblje od 2022. do 2030. s vizijom do 2050., kojom smo se opredijelili za zelenu transformaciju poslovanja, krenuli smo s provedbom konkretnih koraka kako bismo ostvarili zacrtane ciljeve. Preuzimanje projekta sunčeve elektrane prvi je opipljivi rezultat našeg novog strateškog usmjerenja. Ne zanemarujući sigurnost opskrbe srednje Europe i država u okruženju energentima, nastavit ćemo s razvojem segmenta poslovanja obnovljivih izvora energije, kako bi JANAF postao respektabilan igrač na hrvatskom tržištu električne energije“, rekao je mr.sc. Stjepan Adanić, predsjednik Uprave JANAF-a.

„Snažna financijska pozicija u kojoj se Jadranski naftovod nalazi zahvaljujući iznimno uspješnom poslovanju otvorila je Društvu mogućnost za investicije u obnovljive izvore energije. Uz iznimno zadovoljstvo činjenicom kako je realizirana prva akvizicija projekta na području obnovljivih izvora energije, naglašavam da je riječ tek o prvom takvom ulaganju jer trenutno u različitim fazama poslovnih aktivnosti razmatramo niz drugih greenfield i zrelih projekata ove vrste. Ovim projektom potvrđujemo svoju namjeru i spremnost za diverzifikaciju poslovanja i stvaranju novih vrijednosti za daljnji razvoj i rast kompanije“, istaknuo je Vladislav Veselica, član Uprave JANAF-a.

Naime, JANAF d.d. intenzivno od donošenja Strategije tranzicije i razvoja JANAF-a za razdoblje od 2022. do 2030. s vizijom do 2050. provodi aktivnosti usmjerene na diverzifikaciju poslovanja i transformaciju kompanije u zelenu energetsku kompaniju. Dosad je JANAF realizirao projekte integriranih sunčanih elektrana na JANAF-ovim terminalima Sisak, Žitnjak i Omišalj, a u pripremi su neintegrirane sunčane elektrane na lokacijama u Slavonskom Brodu, Omišlju i na Žitnjaku u Zagrebu.
www.janaf.hr

Američki filozof znanosti Tim Maudlin smatra da fizičari uglavnom odbijaju prihvatiti da su fizikalni eksperimenti za koje je 2022. dodijeljena Nobelova nagrada već pokazali da Einsteinova teorija relativnosti ima temeljenih kontradikcija te da je treba mijenjati.

Maudlin, profesor na New York Universityju, autor više knjiga na temu filozofije fizike, tu je tezu iznio u sklopu godišnjeg predavanja Frane Petrić, koje je organizirano povodom obljetnice Instituta za filozofiju. Naime, 27. lipnja proslavljena je 57. godišnjica Instituta koju ta istraživačka institucija tradicionalno obilježava dodjelom nagrada studentima, nagrade za najbolju filozofsku knjigu te nagrade zaposlenicima za izvrsnost i pozvanim predavanjem vodećih svjetskih mislilaca.

Maudlinov posjet Institutu posebno je interesantan u kontekstu činjenice da je on osnivač Bellova instituta za istraživanje temelja fizike u Svetoj Nedilji na Hvaru.

Održao fascinantno predavanje
Prema njegovom izlaganju, činjenica da su fizičari u eksperimentima potvrdili kvantnu spregu, koju je Einstein nazvao "sablasnim djelovanjem na daljinu", nagoviješta da brzina svjetlosti u vakuumu nije nužno granična brzina koju ništa ne može premašiti, što bi trebalo značiti da Einsteinova teorija relativnosti ne stoji.

Maudlin je u predavanju podsjetio da su Albert Einstein, Boris Podolski i Nathan Rosen još 1935. predstavili tzv. EPR paradoks, misaoni eksperiment koji je doveo u pitanje razumijevanje kvantne mehanike. On se temeljio na ideji da kvantna mehanika predviđa da se dvije čestice poput elektrona mogu spregnuti, odnosno povezati tako da svojstva jedne određuju svojstva druge, bez obzira na udaljenost između njih. Iz njega je proizlazilo da bismo u trenutku kada eksperimentom doznamo spin jednog od spregnutih elektrona, koji je prije eksperimenta bio nepoznat, istoga trenutka doznali spin drugoga, iako su međusobno udaljeni svjetlosnim godinama.

Kvantna spregnutost je potvrđena u eksperimentima koje je osmislio irski fizičar John Bell. Prema klasičnoj fizici, potvrda kvantne sprege značila bi da bi informacije mogle putovati trenutno, odnosno brže od svjetlosti, što je u suprotnosti s teorijom relativnosti.

No fizičari su zaključili da ta potvrda nije dokaz da informacije mogu putovati brže od svjetlosti jer se mjerenja svojstava čestica ne mogu ni na kakav način koristiti za prenošenje informacija. Drugim riječima, zasad nije jasno kako bi bilo moguće manipulirati jednim elektronom da bi se informacije prenijele do drugog, udaljenog elektrona.

"Vrijeme je da se počne misliti"
Maudlin je u izlaganju rekao da ne vidi zašto se u budućnosti korelacijska povezanost spregnutih čestica ne bi mogla koristiti za slanje korisnih informacija. Doveo je u pitanje koncept prostor-vremena utemeljen na teoriji relativnosti, ustvrdio da fizika već desetljećima ne daje neke nove velike uvide te da ne uspijeva povezati kvantnu mehaniku i teoriju relativnosti u smislenu zajedničku teoriju.

Poručio je da je prošlo vrijeme kada je bilo dovoljno i plodonosno slijediti uputu "šuti i računaj", koja odražava stav većine fizičara da je takva metoda ključan alat za razotkrivanje tajni prirode.

Za kraj je istaknuo da je došlo vrijeme da se počne misliti, a tu vidi problem s fizičarima koji to, po njemu, uglavnom odbijaju te je izrazio uvjerenje da bi taj posao možda bolje mogli odraditi filozofi znanosti koji se bave ontološkim pitanjima.

Uzročnost brža od svjetlosti
U svojem izlaganju rekli ste da bi se kvantna korelacija u fenomenu kvantne spregnutosti mogla iskoristiti za trenutno prenošenje informacija. To je u suprotnosti s uvriježenim razumijevanjem znanstvenika. Koje bi empirijski provjerljive posljedice imao novi uvid u pojam prostora i vremena, koji bi proizlazio iz činjenice da mjerenje na jednom dijelu spregnutog sustava trenutačno mijenja svojstva tog sustava na proizvoljnoj udaljenosti?

Ideja da bi mogle postojati sheme za superluminalno signaliziranje (brže od svjetlosti) je spekulativna. Ono što nije spekulativno, što je dokazano u laboratoriju, jest da mora postojati superluminalna uzročnost. Mnogi fizičari ne cijene razliku između signaliziranja i uzročnosti. Signaliziranje je oblik uzročnosti - ono što pošiljatelj radi je uzrok poruke koju primatelj prima, ali ne podržava svaki tip uzročne veze signaliziranje.

Što je sa signaliziranjem bržim od svjetlosti?
Ne bi li superluminalnu signalizaciju trebalo potvrditi u eksperimentima prije nego što se teorija relativnosti proglasi problematičnom?

Da bi postojala uzročnost, pojava uzroka mora barem promijeniti vjerojatnost učinka. Ali za kanal signaliziranja, uzrok mora dodatno biti slobodno kontroliran od strane pošiljatelja, a učinak mora biti opažen od strane primatelja. U različitim tumačenjima kvantne teorije ti uvjeti mogu izostati iako postoji superluminalna uzročnost. Na primjer, u teorijama s probabilističkim "kolapsom valne funkcije" eksperimentator može učiniti nešto što osigurava da će doći do kolapsa, ali ne može kontrolirati točno kako se kolaps događa ("Bog se igra s kockama"). Također, u kvantnoj teoriji pretpostavlja se kvantna valna funkcija sustava, ali svi se slažu da valna funkcija nije izravno opaziva, pa čak i ako pošiljatelj može kontrolirati valnu funkciju udaljenog sustava, to ne znači da primatelj može opažati što je pošiljatelj učinio.

Uobičajeno shvaćanje teorije relativnosti nije samo da ona zabranjuje superluminalno signaliziranje, već da zabranjuje i superluminalnu uzročnost. Ako to tako shvatimo, eksperimenti su to već opovrgnuli. Mnogi fizičari inzistiraju da nema superluminalnog signaliziranja te da stoga teorija relativnosti opstaje, ali koncept signaliziranja ne igra nikakvu ulogu u formulaciji teorije relativnosti.

Što se tiče empirijskih posljedica superluminalne uzročnosti, to u potpunosti ovisi o preciznim detaljima teorije. No ne postoji opći odgovor na to pitanje. Za neke precizno formulirane teorije, čini se da se mogu izvesti empirijske posljedice, ali to će varirati od teorije do teorije. "Standardna" kvantna mehanika nije dovoljno jasno formulirana da bi se to pitanje uopće moglo postaviti. Ona se oslanja na nejasan i neprecizan pojam "mjerenja". To je poteškoća poznata kao "problem mjerenja" u kvantnoj teoriji.

Fizičari ignoriraju bitan problem?
Tijekom izlaganja rekli ste da fizičare ne zabrinjava ono što vi smatrate bitnim kontradikcijama između teorije relativnosti i kvantne teorije. Čini se da smatrate kako bi se time trebali pozabaviti filozofi znanosti. Koje bi mogle biti njihove prednosti u odnosu na znanstvenike?

Što se tiče sukoba između kvantne teorije i teorije relativnosti, ne mislim da filozofi imaju prednost pred fizičarima, osim u onoj mjeri u kojoj jasno razumiju situaciju. To je problem o kojem bi se fizičari trebali brinuti i trebali bi ga rješavati. Ali također bi se trebali brinuti o i rješavati temeljne konceptualne probleme kvantne teorije, poput problema mjerenja, kao što su Einstein, Schrödinger i Bell stalno inzistirali. Iz prilično čudnih razloga, većina fizičara odlučila je jednostavno ignorirati ta pitanja u korist stava "šuti i računaj". Ono što su filozofi činili je inzistiranje na ispravnosti onoga što su Einstein i drugi tvrdili. Glavni razlog zašto cijene problem je filozofska obuka u jasnoj konceptualnoj analizi i uvažavanje logički ispravnih argumenata.

Nema razlike između temeljne fizike i filozofije fizike
Znanstvenici su u više navrata izrazili sasvim suprotna uvjerenja. Primjerice, Richard Feynmann je rekao da je "filozofija znanstvenicima potrebna koliko i ornitologija pticama", Stephen Hawking je da je "filozofija mrtva" te da su "znanstvenici postali nositelji baklje otkrića u našoj potrazi za znanjem", a Lawrence Krauss da "filozofija nije korisna za znanost", da "s vremena na vrijeme može postaviti zanimljiva pitanja, ali ih ne može riješiti." Zašto mislite da je red na filozofima da preuzmu baklju?

Što se tiče Feynmanove izjave: ona je zapravo prilično čudna. Ornitologija bi bila od velike koristi pticama: mogle bi bolje razumjeti svoje predatore, gdje mogu pronaći hranu, itd. Razlog zašto ptice ne koriste ornitologiju je taj što nisu dovoljno inteligentne da je razumiju.

Hawking očito nije bio svjestan što dobri filozofi fizike rade. To nije veliko iznenađenje: čitanje je za njega bilo vrlo teško. Ove prilično djetinjaste uvrede od strane Hawkinga i Kraussa ne zaslužuju pažnju. One nisu argumenti ili razložne opservacije i nisu potkrijepljene nikakvim dokazima ili pokazateljima da su uopće svjesni što filozofi rade.

Zapravo ne postoji razlika između "filozofije fizike" i "temeljne fizike". Primjerice, David Albert naziva se "filozofom fizike", ali njegov doktorat je iz teorijske fizike, a njegov prvi posao bio je na odsjeku za fiziku. Kasnije je prešao na odjel za filozofiju ne zato što je htio "raditi filozofiju", već zato što odjeli za fiziku nisu podržavali istraživanja u temeljnoj fizici.

Danas je zajednica temeljne fizike raspršena među odjelima za filozofiju, matematiku i fiziku, s možda najmanje ljudi na odjelima za fiziku. To je upravo razlog zašto sam osnovao John Bell Institute for the Foundations of Physics: kako bih pokušao stvoriti ujedinjeniju i interaktivniju zajednicu ljudi zainteresiranih za temeljnu fiziku.

Postoji li neki primjer u recentnijoj povijesti znanosti da je neko bitno znanstveno pitanje riješio neki filozof? Smatrate li da bi vaš Institut ili Vi osobno mogli pridonijeti nalaženju odgovora na velika pitanja?
Da, svakako. Mentor moje disertacije Clark Glymour napravio je važan rad na teoriji kauzalnih grafova, koja se široko koristi u mnogim različitim znanstvenim poljima. On i njegovi kolege razvili su računalne programe za sustavno pretraživanje prostora mogućih kauzalnih struktura i identificiranje onih koje su najjače podržane podacima.

Njihove programe koristila je primjerice NASA za dizajniranje metoda analize koje koriste svemirske sonde. Jedna od tema intenzivnog proučavanja filozofa je i teorija potvrde, posebno Bayesovske metode. Nju znanstvenici stalno koriste, no ponekad loše. Stručnjaci iz filozofske zajednice mogu pomoći i već su pomogli. Isto se može dogoditi i s fizikom, iako su sadašnji problemi u fizici toliko teški da nitko ne postiže veliki napredak.
www.index.hr

U skladu s ciljem Europske unije da Europa do 2050. godine postane prvi ugljično neutralni kontinent, HEP će do tog roka u potpunosti dekarbonizirati ukupan vlastiti poslovni portfelj. Kao prijelazni cilj, HEP do 2030. godine namjerava povećati udjel obnovljivih izvora u proizvodnom portfelju za 50 posto te u godinama s prosječnim hidrološkim okolnostima, godišnju proizvodnju iz obnovljivih izvora povećati sa šest na devet milijardi kilovatsati u odnosu na baznu 2017. godinu. Od 2019. do kraja 2023. u HEP-ov proizvodni portfelj uključena je vjetroelektrana Korlat, snage 58 megavata, te osam sunčanih elektrana, ukupne snage približno 30 megavata - Kaštelir 1 i 2, Vis, Marići, Kosore Jug (Vrlika), Stankovci, Obrovac i Donja Dubrava. Trenutačno, ukupna snaga sunčanih i vjetroelektrana u sustavu HEP-a iznosi gotovo 90 megavata.

U probnom radu je sunčana elektrana Jambrek (5 megavata) kod Vinice u Varaždinskoj županiji, a uskoro u probni rad kreće i sunčana elektrana Črnkovci (8,5 megavata) kod Donjeg Miholjca, prva elektrana koja se gradi na temelju sporazuma o suradnji koje je HEP sklopio s više jedinica lokalne samouprave. Ukupno postavljena 24.624 fotonaponska modula, koji su povezana na 39 trofaznih izmjenjivača, omogućit će sunčanoj elektrani Črnkovci očekivanu godišnju proizvodnju od 13,5 milijuna kilovatsati, što će biti će dovoljna za opskrbu oko 4.500 kućanstava. Ukupna vrijednost investicije iznosi 7,7 milijuna eura.

U izgradnji je sunčana elektrana Dugopolje s 13,54 megavata instalirane i 10 megavata priključne snage, dok je sunčana elektrana Radosavci, priključne snage 9,9 megavata, na području grada Slatine izgrađena u cijelosti osim priključka na mrežu. Za sunčanu elektranu Lipik (5 megavata), koja se također realizira na temelju sporazuma o suradnji, potpisan je ugovor o izgradnji, dok je za izgradnju sunčane elektrane Unije (1 megavat) natječaj u tijeku. Izgradnja do sada najveće HEP-ove sunčane elektrane – SE Korlat, snage 75 megavata, koja će s postojećom vjetroelektranom Korlat činiti obnovljivi hibridni energetski park, u pripremnoj je fazi.

HEP u isto vrijeme instalira sunčane elektrane na krovove svojih zgrada. Do sada ima već 65 integriranih sunčanih elektrana, od koje je najveća, snage 370 kilovata, postavljena na objekte u krugu Termoelektrane Plomin. Sredinom svibnja u rad je puštena i sunčana elektrana na lokaciji Biolektrane-toplane Sisak, priključne snage 160 kilovata i očekivane godišnje proizvodnje od 204 megavatsata. Uskoro započinje novi investicijski ciklus u postavljanje dodatnih 108 integriranih sunčanih elektrana. Do sada ima već 65 integriranih sunčanih elektrana, od koje je najveća, snage 370 kilovata, postavljena na objekte u krugu Termoelektrane Plomin. Ove je godine počeo novi investicijski ciklus u postavljanje dodatnih 108 integriranih sunčanih elektrana.

Unatoč intenzivnim ulaganjima u sunce i vjetar, u narednom razdoblju najvažniji obnovljivi izvori u sustavu HEP-a ostat će hidroelektrane. U rekonstrukciju i revitalizaciju hidroelektrana HEP je do sada uložio nešto više od trećine od planiranih više od 600 milijuna eura.

Rezultat ovog investicijskog ciklusa bit će produljenje životnog vijeka, efikasnija proizvodnja te povećanje ukupne snage 12 hidroelektrana za 180 megavata i godišnje proizvodnje za čak 350 milijuna kilovatsati. U tijeku je revitalizacija HE Senj, vrijedna 74 milijuna eura, a u pripremi su projekti revitalizacije HE Varaždin, HE Rijeka te HE Orlovac.

Od projekata izgradnje novih hidroelektrana, najvažniji je dogradnja Hidroenergetskog sustava Senj, gdje su u tijeku su radovi na izgradnji tunela i kanala Bakovac-Lika. S ukupnim povećanjem snage od 412 megavata i ulaganjima od oko 500 milijuna eura, to je najveći projekt HEP-a od osamostaljenja Hrvatske. U Lici je u suradnji s Končarom u tijeku izgradnja male hidroelektrane Otočac, snage 1,5 megavata.

Osim u obnovljive izvore, HEP grupa će i dalje snažno ulagati u prijenos i distribuciju električne energije, s ciljem prihvata povećane proizvodnje iz sve većeg broja novih obnovljivih izvora u sustavu, a u skladu s nacionalnim prioritetima i prioritetima Europske unije. Nakon što je prošle godine uspješno dovršen Pilot-projekt uvođenja naprednih mreža, najvećim dijelom sufinanciranim bespovratnim sredstvima iz Europskog fonda za regionalni razvoj, u tijeku je provedba novih projekata u distribuciji električne energije koji su sufinancirani sredstvima iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti.

U HEP-u se prate i sve novije tehnologije. U pogonu su već tri baterijska sustava za pohranu energije, u zgradi u sjedištu HEP-a u Zagrebu, u sklopu sustava e-punionica na odmorištu Vukova Gorica i uz sunčanu elektranu Vis. Nova tri baterijska sustava planiraju se na otocima Unije, Cres i Lošinj, dok se na lokaciji Kombi termoelektrane Jertovec razmatra opcija hibridnog postrojenja za skladištenje energije koje se sastoji od baterijskog sustava i elektrolizatora sa spremnikom zelenog vodika. Važan dio energetske tranzicije predstavlja i sektor prometa, gdje je HEP širom Hrvatske pod brendom ELEN postavio više od 280 javno dostupnih punionica za električna vozila.
www.glasistre.hr

Novi većinski vlasnik Fortenove Pavao Vujnovac rekao je za središnji Dnevnik HTV-a kako ta tvrtka ima veliki kapacitet za širenje na regionalno tržište. Odbacio je nagađanja o tome da je ruski igrač, osvrnuo se na svoje veze s politikom te otkrio da želi sudjelovati u širenju kapaciteta LNG terminala na Krku.

Vlasnik Fortenove kazao je kako više ne kupuje plin od ruskog Gazproma te da je s tom kompanijom u arbitražnom procesu.

- Danas ne kupujem plin od Gazproma. Mi smo s njima na arbitraži, danas smo mi najveći nabavljač LNG-a na terminalu na Krku, diversificirali smo dobavu, PPD je hrvatska firma i prati politike EU-a. Mislim da je terminal dobar projekt, rekao je.

Ustvrdio je da je taj terminal donio Hrvatskoj geopolitičku poziciju i prepoznatljivost.

- Naš plan je da sudjelujemo u širenju kapaciteta, ali treba spomenuti kako je LNG terminal na Krku zajedno s terminalom u Poljskoj jedna od najboljih opcija za opskrbljivanje Ukrajine nakon rata, nastavio je.

Što se tiče planova za budućnost, Vujnovac je ustvrdio kako Fortenova ima kapacitet za širenje.

- Fortenova ima ozbiljan potencijal za rast i gradnju poslovanja, osim što bi trebali stabilizirati pozicije u trgovini u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji. Tu će nam trebati u nekom trenutku kapitalna i financijska snaga za iskorištavanje tog potencijala, zaključio je.

Novi vlasnik Fortenove ustvrdio je da je akvizicija te kompanije - spašavanje tvrtke.

- Ušao bih u suštinu cijelog procesa koji je danas završen, koji je u principu bio spašavanje Fortenove. Isto tako, sud u Nizozemskoj je označio završetak ovog procesa kao hitan i neminovan za opstojnost Fortenove. Da nismo proces završili, bilo bi jako problematično refinancirati cijelu grupu, rekao je.

Komentirao je i velika ulaganja koja su potrebna.

- Što se tiče brojeva cijele transakcije, ona je 500 plus 160 milijuna eura, ovisno o parametrima koji će doći kasnije. Tu ne smijemo zaboraviti dug od 1,2 milijarde eura koji preuzimamo i koji ima ozbiljne kamate (18 posto), kazao je.

Dodao je da dug dospijeva u studenom.

Osvrnuo se i na povijest procesa, odnosno na to kako je Fortenova, tj. Agrokor, prolazila kroz teška vremena te kakvu ulogu ima njegova tvrtka.

- Imali smo vlasnika koji je prezaduživao kompaniju i kasnije nije mogao plaćati kredite. Država je tada spasila hrvatsko gospodarstvo, aktivirala Lex Agrokor i stavila ga pod privremenu upravu, prisjetio se.

Nakon toga je, kako je podsjetio, "došlo do potpisa nagodbe, u kojem su u većinsko vlasništvo došle ruske banke".

"Dug prema HPS-u je velik - 1,2 milijarde eura"

Odgovorio je na nagađanja da je on "ruski igrač".

- Da sam ruski igrač, vjerojatno bih puno lakše i brže završio ovaj proces. Ne bih ga komplicirao do kraja. Tu uloga mene i Open Passa počinje 2019. godine u kojoj sam ja kupovao dionice na burzi, većinom od zapadnih fondova. Prvotna ideja je bila da kupimo manjinski paket i da s njime predstavljamo hrvatsku stranu nasuprot ruskih banaka, te da kroz IPO taj proces zatvorimo, rekao je.

Naglasio je kako su "zbog rata u Ukrajini morali spašavati Fortenovu i svoje dosadašnje ulaganje".

- Dug prema HPS-u je velik - 1,2 milijarde, imamo ozbiljnu kamatu i on dospijeva u 11. mjesecu. Dosad smo imali razgovore s bankama i drugim potencijalnim financijerima i refinancijerima tog duga, ali zbog sankcioniranih dioničara nismo mogli ući u konkretnije razgovore. Tek sada ćemo početi s razgovorima, ali ćemo imati opcije, istaknuo je.

Prodaja poljoprivrednog biznisa

Vujnovac je komentirao i najavljenu prodaju poljoprivrednog biznisa "Agri".

- Što se tiče procesa prodaje "Agrija", već čitam zadnjih par tjedana u medijima procjene što i tko bi kupio i moram naglasiti da cijeli proces prodaje vodi Uprava i da će ona nakon pristiglih ponuda napraviti analizu i izaći s najboljom ponudom. Moram naglasiti da je cijeli proces prodaje pod nadzorom HPS-a kao najvećeg vjerovnika, pojasnio je.

"Usporedba Agrokora i Todorića te Fortenove i mene - kao kruške i jabuke"

Na pitanje predstavlja li on sistemski rizik za Hrvatsku budući da upravlja tako velikom kompanijom, odgovorio je kako se Fortenova ne može uspoređivati s Agrokorom.

- Tu vjerojatno mislite na Agrokor i tu cijelo vrijeme uspoređujete Agrokor i Ivicu Todorića tada u odnosu na Pavla Vujnovca. Ne smeta me kad me uspoređuju ni s kim, pogotovo kada se uspoređuju kruške i jabuke. Tko god se bavi gospodarstvom, vidi iz brojeva da su to neusporedive stvari, rekao je.

Naglasio je kako u Agrokoru nisu bili plaćani dobavljači te da je za dugove svaka firma međusobno garantirala, a da svaki njegov sustav funkcionira zasebno.

- Ne bih rekao da tu postoji sistemski rizik, ustvrdio je.

Odnosi s politikom? "Radiću ulazak u politiku sigurno nije donio ništa dobro"

Vujnovac se osvrnuo i na poslovne veze s političarima, prije svega zastupnikom DP-a Mariom Radićem.

- S Mariom Radićem sam sudioničar u Pevexu. Njegov ulazak u politiku sigurno mu nije donio ništa dobro. To je moje mišljenje. A isto tako, budući da se mene proziva u političkim sukobima, ni meni nije donijelo ništa dobro. Ja nisam političar. Ja sam samo čovjek koji se bavi biznisom i ne bih komentirao dnevnopolitičke teme, rekao je.

Upitan s kojim ministrom gospodarstva je najbolje surađivao, nije htio spominjati imena.

- Ne bih tu imenovao nikog. Svaka vlada ima svoje ministre, a mi imao svoj biznis i ne bih tu izdvajao nikoga, dodao je.
www.vijesti.hrt.hr

DOK-ING sa zadrugom Humana nova je uspješno testirao postrojenje koje će tekstil preraditi u vodik kroz proces rasplinjavanja. Ova tehnologija bi bez problema mogla grijati cijeli Zagreb dok bi se kao energent koristio otpad.

Šetajući kompleksom zagrebačke tvrtke DOK-ING, sve izgleda manje-više jednako kao većina takvih objekata. Velike hale, užurbani radnici, viličari. Jedina "raskoš" je panoramski lift do drugog kata upravne zgrade… Baš ni po čemu ne bismo rekli da se tu, na Žitnjaku, u industrijskom kvartu u koji ne zalaziš ako imaš (ne)sreću živjeti oko zadnje tramvajske stanice dvojke ili ne radiš u nekoj tvorničkoj hali, stvara povijest. U jednoj od DOK-ING-ovih hala osmišljeno je postrojenje, Looper za proizvodnju vodika od nereciklabilnog otpadnog organskog materijala, jedinstveno u svijetu. Osim što minimalizira otpadni materijal, Looper ga procesom uplinjavanja pretvara u vodik, pepeo i čađu. Proces je bez emisija CO₂ u okoliš, a primjena vodika u obliku energije i goriva je višestruka. Osim što se, dakle, rješava otpada, postrojenje stvara dodatnu vrijednost.

Razmišljali smo kako osmisliti proces u kojemu se, umjesto da ga se želimo riješiti, otpad pretvara u vrijednu sirovinu i tako stvara novu vrijednost - kaže Vjekoslav Majetić, vlasnik kompanije.

Da su u tome uspjeli, pokazalo je upravo završeno testiranje u postrojenju socijalne zadruge Humana nova u Čakovcu. Međimurci su Looper iskoristili za rješavanje problema otpadnog tekstila, čija potrošnja buja. Prije dvadesetak je godina potrošnja po stanovniku Europske unije bila 10,1 kilogram tekstila, a 2020. povećala se za gotovo pet kilograma, dakle 14,8 kg. Brza moda uzima danak i dosad nije bilo učinkovitog rješenja. Na zagrebačkom Žitnjaku, u hali DOK-ING-a, inovativno su rješenje osmislili i razvili inženjeri tvrtke članice, DOK-ING Indellopa.

Tekstil se više neće trebati spaljivati i odlagati, kako se to danas isključivo radi. Osim što se time zagađuje okoliš, vrlo je skupo. Promijenili smo paradigmu. Naše postrojenje dnevno može preraditi jednu tonu tekstila, a zahvaljujući načinu na koji to radi, u usporedbi s klasičnim odlaganjem, sprečava emisiju oko 275.100 kilograma CO₂ godišnje - zadovoljan je poduzetnik Majetić.

Nakon uspješnog testiranja u Čakovcu, postrojenje uskoro izlazi na globalno tržište. Kad je, kaže Vjekoslav Majetić, počeo razmišljati o postrojenju, namjera mu uopće nije bila proizvodnja vodika.

Čitao sam i gledao na televiziji kako se razbacuje onaj mulj iz Resnika, iz gradske kanalizacije, koji je pun bakterija, ukratko svačega, i stvara velik problem. Projekt razvijamo pet godina i razvili smo ga do savršenstva. Materijal organskog podrijetla, bio to tekstil iz Humane nove ili medicinski infektivni otpad, odnosno bilo koji otpad organskog podrijetla, mi meljemo, kondicioniramo i pripremamo za stavljanje u reaktor, koji je, u načelu, komora s raznim uređajima koji to miješaju. Temperaturu dižemo do 900 Celzijevih stupnjeva i materijal razlažemo na tri komponente. Jedna je plinska, druga čađa i treća je pepeo - pojašnjava Majetić.

U plinskoj je komponenti vrlo visoki udio vodika. U procesu isplinjavanja dobije se između 40 i 70 posto vodika. Ovisno o materijalu, uključujući plastiku koja daje najviše vodika, pretvaraju ga, dakle, u nešto korisno što će poslužiti kao energent, u obliku vodika ili ostalih plinova, koji su također gorivi. Nemaju ga, zasad, namjeru samog izdvajati dok ne dobiju potrebne dozvole. Naime, sam vodik mogu izdvajati preko posebnih filtara i imati ga kao finalni proizvod spreman za tržište, što i jest cilj.

Kod vodika se ne proizvodi CO₂ i zato ga nazivaju gorivom budućnosti. Priča o automobilu koji će voziti na vodik nije novost. Štoviše, javni i politički pritisak da se učini nešto po tom pitanju, jer upravo su automobili jedan od najvećih zagađivača, ubrzao je i tranziciju industrije u smjeru električnih vozila. No, baterije nisu praktične, teške su, dugo se pune, osjetljive su na vanjske temperature, stoga se iznova traži alternativa i potencijalno je rješenje upravo vodik, ali prelazak na zeleno gorivo još nije i pitanje je kada će zaživjeti.

U roku od godinu dana otvara se pogon DOK-ING-a u Sesvetskom Kraljevcu, gdje će Looper započeti s radom. Izradu postrojenja sufinancirao je Norveški fond za inovacije, a jedan od uvjeta bio je pokazati da sustav radi, odakle i testiranje u Humani novoj.

Humana nova otkupljuje tekstil, prerađuje ga i daje mu novi život. U tom procesu ostaje 30 do 40 posto otpada, koji danas šalju na spaljivanje i to plaćaju. Međutim, u našem procesu iz tog se otpada dobiva energent i cijena zbrinjavanja tog, nereciklabilnog otpada znatno je niža. Danas-sutra, time bismo mogli grijati svoje pogone. Slično se radi s pirolizom, ali razlika je što mi nemamo paljenja, nemamo dima, ne zagađujemo okoliš. Pirolizom taj plin potrošite, a mi ga zadržavamo, ekstrahiramo i koristimo. Njome se ne može dobiti vodik, a mi ga dobivamo - kaže. No, ne služi Looper isključivo za proizvodnju vodika. Iz tvrtke pregovaraju s varaždinskom tvrtkom koja se bavi uvozom otpadne plastike. Razvrstavaju je, recikliraju, prerade nje 50 do 60 posto, a ostaje im 40 posto, što voze na spaljivanje.

Cijena spaljivanja toliko je narasla zbog emisije CO₂ da pregovaraju o kupnji našeg postrojenja. Kao nusproizvod će dobiti i vodik i plin koji im treba za proces rada. Vodik će, žele li, prodati ili upotrijebiti za svoje procese, za koje im treba toplinska energija. Bilanca je pozitivna - kaže Vjekoslav Majetić.

Vjekoslav Majetić, pasionirani inovator, upustio se i u osmišljavanje te proizvodnju vozila/robota koji će zamijeniti čovjeka u po život opasnim poslovima. "Ne šalji čovjeka da radi poslove strojeva", premisa je tvrtke poznate po inovacijama i proizvodnji posebne tehnologije za zaštitu ljudi i okoline. Rade strojeve za razminiravanje i vatrogastvo, policijski sustav obrane granica, robotske strojeve za rudnike u Africi. DOK-ING je najjača tvrtka u svijetu za proizvodnju vozila za uklanjanje ubojitih sredstava te svega što nakon borbenih aktivnosti ostane u zemlji. Ukrajini su dosad isporučili dvadesetak takvih robota, a naručeno ih je još 40.
www.novac.jutarnji.hr

U Beču se gradi prva austrijska energetski samodostatna sportska dvorana. Sport Arena Wien s radom bi trebala početi već u prvoj polovici 2025. godine.

Na mjestu nekadašnjeg stadiona Ferry-Dusika nastaje novi sportski objekt - Sport Arena Wien. Riječ je o modernoj multifunkcionalnoj dvorani koja postavlja nove standarde za rekreacijski i vrhunski sport u austrijskom glavnom gradu.

Odluka o izgradnji nove višekatne multifunkcionalne dvorane donesena je jer je stari Ferry-Dusika Hallenstadion zastario i više nije mogao zadovoljiti sportske zahtjeve. Nova će dvorana, s druge strane, nuditi veću iskoristivost iste površine. Osim toga, prilikom izgradnje nove sportske arene primjenjuje se strategija ponovne upotrebe što konkretno znači da je do sada reciklirano 95 posto od 50.000 tona građevinskog otpada nastalog rušenjem stadiona Ferry-Dusika. Tako će novi sportski objekt biti protkan sportskom poviješću svojeg prethodnika.

Nova Sport Arena Wien obuhvaća tri neovisne dvorane koje zajedno čine uravnoteženu kombinaciju prostora za treninge i događanja, a fiksne i pokretne tribine mogu smjestiti otprilike 3.000 gledatelja. Upravo zahvaljujući pokretnim tribinama nova će se dvorana moći koristiti kako za treninge, tako i za natjecanja.

Osim gimnastike i lake atletike, u novoj će se dvorani igrati rukomet, odbojka, nogomet, košarka, badminton, hokej na ledu i na parketu, stolni tenis, joga, ples i atletika, a bit će tu prostora i za borilačke vještine. Sportašima će tako na raspolaganju ukupno stajati 13.000 metara kvadratnih, što je četiri puta više nego ranije. A više će se prostora i sportskih sati u novom objektu osigurati školarcima, vrtićkoj djeci i sportskim klubovima koji će ondje moći uživati 38.000 sati godišnje što je velika razlika u odnosu na nekadašnjih 8.600 sati.

Sportski objekt u drugom bečkom okrugu Leopoldstadt bit će prva energetski samodostatna sportska dvorana u Austriji, a napajat će se isključivo obnovljivom energijom. Osim toga, ovaj će se sportski objekt moći pohvaliti fotonaponskim i solarnim toplinskim sustavima na krovnim površinama, održivom proizvodnjom energije pomoću primjerice dizalica topline, LED rasvjetom unutar i izvan dvorane radi uštede resursa te brojnim drugim ekološki prihvatljivim mjerama.

Nova sportska arena sve je bliže završnoj fazi i značajan je doprinos održivoj sportskoj infrastrukturi u austrijskom glavnom gradu koji je za njezinu izgradnju na raspolaganje stavio oko 130 milijuna eura. Sport Arena Wien s radom bi trebala početi već u prvoj polovici 2025. godine.
www.ekovjesnik.hr

Uz vlastitu punionicu kod kuće električna vozila se itekako isplate, imamo izračun. Provjerili smo koliko morate izdvojiti za benzin, dizel i struju, a sve kako biste prešli istu udaljenost.

U posljednjih nekoliko godina električni automobili su značajno dobili na popularnosti na razini cijelog svijeta, a posebno na području Europske unije. Ipak, većina se Hrvata i dalje radije odlučuje za motore s unutarnjim izgaranjem.

Tako je najprodavaniji automobil u Hrvatskoj Škoda s 1933 prodana nova automobila u 2023. godini te 12,7 posto tržišnog udjela, a od toga najpopularniji je model bila Škoda Octavia.

Kako je vidljivo na službenim stranicama, Škoda Octavia, čiji je motor na benzin, troši u prosjeku 5,7 litara na 100 kilometara, dok Octavia čiji je motor dizelski troši u prosjeku znatno manje, 4,4 litre na 100 kilometara. Pritom, oba motora imaju jednaku snagu od 110 kW, odnosno 150 konjskih snaga.

Ako uzmemo u obzir da Hrvati godišnje u prosjeku prijeđu 11.817.83 kilometra godišnje za vozila u M1 kategoriji, postavlja se pitanje koliko kupci najprodavanijeg automobila godišnje potroše na gorivo.

Električni automobili: Sve ovisi o tipu vožnje
Nedavno je Vlada izdala priopćenje o novim cijenama goriva. Tako litra osnovnog benzina trenutno stoji 1,49 eura, pet cent manje nego do sada, dok cijena dizela iznosi 1,38 eura po litri, odnosno tri centa manje nego do sada.

Kupac Škode Octavije, čiji je motor na benzin, godišnje u prosjeku potroši oko 680 litara benzina, odnosno oko tisuću eura, što dakako ovisi o tipu vožnje i uvjetima na cesti. S druge pak strane, kupac dizelske Škode Ostavije, koja pri kupnji košta oko tri tisuće eura više, godišnje potroši 520 litara za prelazak gotovo 12.000 kilometara.

Za tu udaljenost će, pak, morati izdvojiti oko 720 eura godišnje. Paralelno, uvidom u detaljan popis električnih automobila i motocikala za koje je podijeljeno najviše subvencija na natječaju, a koje je objavio Fond za zaštitu okoliša, vidljivo je da je na prvom mjestu Tesla Model 3.

Ako uzmemo u obzir standardni raspon Modela 3, snaga motora iznosi oko 211 kW, odnosno 283 konjske snage. I dok dizelska Škoda Octavia u prosjeku ispusti oko 116 g/km, a ona čiji je motor na benzin oko 128 g/km, električni automobil ispusti ravno nula grama CO2 po prijeđenom kilometru.

Električno je jeftinije
Iako proizvodnja samih električnih automobila iziskuje veći ekološki utjecaj, poglavito u kontekstu proizvodnje baterija, kao i njihove ponovne uporabe, u cjelini električni automobili imaju znatno veći potencijal za smanjenje negativnog utjecaja na okoliš u usporedbi s konvencionalnim vozilima s motorima na unutarnje izgaranje.

No, postavlja se pitanje – ako Teslinim Modelom 3, najpopularnijim električnim vozilom u Hrvata, godišnje prijeđemo hrvatski prosjek od gotovo 12 tisuća kilometara, koliko će nam iznositi računi za struju?

Podsjetimo, Tesla model X, ovisno o uvjetima na cesti i podmodelu, ima procijenjeni doseg oko 560 kilometara s jednim punjenjem u idealnim uvjetima, stoji na njihovim službenim stranicama. Ekipa koja stoji iza specijaliziranog kanala za automobila CarWow, testirala je Teslu X Longe Range vozeći je bez prestanka s jednim punjenjem na različitim tipovima cesta.

Isplati li se kućna punionica za električna vozila?
Navedeni model imao je doseg od 434 kilometra s jednim punjenim, što je više od 100 kilometara manje. Dakle, za putovanje od 12.000 kilometara, Tesla Model 3 trebala bi se napuniti otprilike 28 puta. Pritom, kapacitet baterije navedenog modela iznosi u prosjeku 75 kWh.

Da bismo ovaj model napunili 28 puta morat ćemo potrošiti 2100 kWh električne energije, no kako na području naše zemlje još uvijek nema dostatan broj punionica, korisno je kod kuće imati vlastitu.

Radi se o uređaju koji znatno skraćuje vrijeme punjenja, s obzirom na to da se baterija puni i do pet puta brže u odnosu na standardnu utičnicu. Primjerice, E.ON-ova kućna punionica ujedno uključuje optimizator opterećenja koji uravnotežuje strujno opterećenje i time omogućuje nesmetan rad svih potrošača kućanstva istovremeno.

Koliko to košta?
Korištenjem ove punionice, kako biste napunili spomenuti Teslin model 28 puta, kada je riječ o noćnoj i najpovoljnijoj tarifi najpoznatijeg opskrbljivača u zemlji, potrošit ćete manje od 100 eura. Pritom, ako koristite integrirano rješenje punjenja uz vlastitu solarnu elektranu, potrošit ćete još manje, gotovo ništa. Ušteda je neusporediva.

Dodatno, ova punionica dolazi s intuitivnim sučeljem i mogućnošću daljinskog upravljanja putem pametnih telefona tako da punjenje možete kontrolirati kad god želite. Osim toga, korištenjem ove kućne punionice eliminira se mogućnost iskakanja sklopke.

Radi se o rješenju po principu “ključ u ruke” i to od prve faze, odnosno od izrade glavnog projekta za ugradnju, opcionalnog izvida lokacije pa do same ugradnje i savjeta oko korištenja. Sve navedeno rješava stručna ekipa iz E.ON-a.

Imajući u obzir navedene činjenice, znajući o kakvoj se uštedi zapravo radi, za očekivati je da će i na hrvatskim cestama biti sve više električnih automobila, dok će potreba za punionicama biti još veća.
Sadržaj nastao u suradnji s E.ON Hrvatska.
www.telegram.hr