Pozornica Opatija 2014

OPTIJA 220x120Ljetna pozornica Opatija 2014. Grad je naručio provedbu natječaja za idejno rješenje natkrivanja Ljetne pozornice. Od više pristiglih rješenja, Grad Opatija opredijelio se za rješenje koje je najprimjerenije. Projekt je moderno tehničko rješenje čelične metalne konstrukcije na koju bi se vezali zastori koji bi prekrivali pozornicu.
 
ARHITEKTONSKI KONCEPT GRAĐEVINE
Projektom se predlaže „otvaranje" prostora kompleksa pozornice u dnevnom i večernjem režimu kako bi ona postala sastavni dio gradskih urbanih prostora. Krajobrazni elementi ostali su najvećim dijelom netaknuti, a neartikulirane zone su aktivirane. Sjeverni volumen funkcionira kao parkovni paviljon, a Ljetna pozornica na određeni način ponovno postaje proširenje perivoja. Formiraju se i dva nova ulaza/izlaza prema perivoju, kako bi perivoj u određenim situacijama/događanjima mogao postati lobi Ljetne pozornice. Južni volumen izdiže se na novom platou prema moru. Intervencija je suptilno ušla sa novim elementima koji ne narušavaju postojeće vrijednosti, već ih naglašavaju. Novi elementi se vežu na jasnoću ideje originalnog projekta otvorenog gledališta i zajedno s njim ponovno uspostavljaju red. Arhitektura izravno komunicira sa okruženjem, a odnos novog i starog jasno je definiran. Prostor dobiva novo lice vrednujući zatečene kvalitete. Ljetna pozornica i dalje ostaje „open air theatre" (kazalište na otvorenom) koji se po potrebi natkriva laganim pokretnim krovom. Nova izgradnja to omogućuje, a da pritom rješava funkcionalne probleme nedostatka nužnih adekvatnih prostora. Tri nova elementa akcentiraju lokaciju i daju Ljetnoj novu prepoznatljivost u vizuri grada.

IZVOR TOPLINE MORSKA VODA
Zgrada se nalazi uz samu obalu te se predviđa upotreba morske vode za grijanje i hlađenje. Morska voda kapilarno prolazi kroz pukotine i kaverne u stijenama u podzemlje ispod zgrade te bi se izgradnjom dubinskih bunara došlo do slojeva morske vode koji su filtrirani samom strukturom stijena i kaverni. Jedan bunar bi se koristio za crpljenje vode dok bi se drugim voda vraćala u podzemlje, a sigurnosnim preljevom bi se višak vraćao direktno u more. Osnovni nedostatak primjene površinskih voda je veliki udio raznih minerala i otopina u vodi te udio raznih organizama u samoj vodi. Morska voda u sebi ima soli koje nagrizaju klasične čelične pločaste izmjenjivače topline pa će biti potrebno koristiti izmjenjivače izgrađena na bazi titan legula. Maksimalna količina vode bi se crpila samo u razdoblju kada su najniže temperature dok bi se korekcijom brzine vrtnje bunarske pumpe vršilo usklađivanje protoka prema potrebnoj toplinskoj snazi. Vodu je nakon upotrebe moguće ispuštati u površinski vodotok uz uvažavanje odredbi koje propisuje „Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda" NN 87/10.

Tok vode kroz sustav:
- voda se crpi pomoću uronske crpke iz bunara sa frekvencijskom kontrolom vrtnje
- cijevnom mrežom podzemno se vodi do strojarnice
- voda dolazi do mehaničkog filtera kojim se odvajaju čestice minerala
- voda prelazi preko vodomjera koji se koristi za obračun godišnje naknade od 10 lipa/m3 vode
- voda prolazi kroz izmjenjivač topline
- vrši se korekcija izlazne temperature pomoću troputog mješajućeg ventila da se ograniči promjena temperature vode za 3°C
- voda potom odlazi podzemnim cjevovodom do kontrolne šahte koja služi za uzimanje uzoraka vode za daljnja ispitivanja ispravnosti vode za ispuštanje u vodotok
- voda se ispušta u kanal uz uvažavanje odredbi koje propisuje „Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda" NN 87/10.

Zdenac, bunar
- potreban promjer zdenca će se dobiti proračunom u glavnom projektu, ali prema iskustvenim podatcima biti će dovoljan promjer oko 150-200 mm
- uronska cijev 3 cola i potopna pumpa 3 cola
- potrebna dubina zdenca će se dobiti proračunom u glavnom projektu, ali prema iskustvenim podatcima biti će dovoljna dubina oko 60-70 m
- predviđeni max kapacitet bunara je 150% nominalnog odnosno oko 10 L/sec ili 36 m3/h
- PVC cijevi na navoj u prolaznim slojevima
- PVC cijevi sita 1 mm u vodonosnim slojevima
- oblaganje PVC cijevi bentonitom u zoni prolaznih slojeva
- oblaganje PVC cijevi kvarcnim šljunkom 1-4 mm u zoni vodonosnih slojeva
- čišćenje bunara air-liftom, osvajanje i testiranje kapaciteta zdenca
- kemijska B proširena analiza vode nakon izgradnje bunara
Definiranje održavanja sustava
- godišnje čišćenje mehaničkog filtera
- godišnja kontrola protoka vode bunara i kapaciteta, provjera razine zaprljanosti
- čišćenje bunara svakih 4-5 godina
- tehnologija i dugogodišnji plan održavanja bunara
- čišćenje bunara kada se ustanovi znatan pad protoka vode nakon nekoliko godina
- obzirom na godišnji pad 10-15% kapaciteta bunar će se dimenzionirati na x 1,5 potreba

Kemijska analiza vode
Nakon izvođenja bunara potrebno je obaviti kemijsku analizu vode. Prije ulaska vode u izmjenjivački sklop strojarnice potrebno je izvršiti mehaničko filtriranje ( filter s automatskim izdvajanjem željeznih bakterija – željezni hidroksid koji nastaje iz željeznog karbonata ). Željezni hidroksid se sprema u plastičnu burad, te se potom zbrinjava putem ovlaštenog koncesionara za zbrinjavanje opasnog otpada. U postupku pročišćavanja vode se tako ne koristi nikakvo kemijsko tretiranje vode te se kao takva očišćena od željeza ( prvobitnog željeznog karbonata ) vraća u prirodu.

Kod prirodnih voda razlikujemo: atmosfersku, izvorsku, bunarsku, riječnu, jezersku i morsku vodu. Atmosferska voda je najčistija prirodna voda. Ona sadrži otopljene plinove iz zraka: kisik, dušik, ugljikov dioksid, amonijak, a u industrijskim predjelima još i sumporov dioksid, sumporovodik, čađu i prašinu. Izvorska i bunarska voda bogate su otopljenim tvarima. U ovisnosti o zemljištu kroz koje prolaze, sadrže natrijev i kalcijev klorid, natrijev i magnezijev sulfat, gips, veće količine bikarbonata kalcija i magnezija. Kisele vode imaju veliki udio bikarbonata i slobodnog ugljinog dioksida. Riječne vode siromašnije su otopljenim tvarima zbog njihova taloženja sa sastojcima riječnog korita, gubitka ugljik-dioksida zbog kretanja vodene mase, te razrjeđenja oborinama.

DIZALICA TOPLINE
Osnovni energent zgrade je Sunčeva energija koja se primjenom transformacijskih tehnologija pretvara u traženi energetski oblik. Direktno dozračena energija se primjenom fotonaponskih pretvornika pretvara u električnu energiju koja se u potpunosti prenosi u mrežu. Električna energija iz mreže se potom koristi za pokretanje dizalice topline koja istovremeno crpi Sunčevu energiju koja se akumulirala u okolišu. Dizalica topline potom pretvara dva ulazna oblika energija u korisni oblik toplinske energije koja se akumulira u centralnom spremniku. Akumulirana toplinska energija se koristi za grijanje sanitarne vode te za grijanje same zgrade.

Dizalice topline su uređaji koji svoj rad baziraju na kompresorskom ciklusu u kojem se određenom mediju oduzima ili predaje toplina. Naziv dizalica u sebi nosi korijen transporta odnosno podizanja energetskog nivoa određenog medija što je u ovom slučaju voda grijanja. Proces toplinskih izmjena uključuje u sebi: bunarsku vodu i kompresorski krug te vodu grijanja zgrade. Pokazano je proračunom da 1 m3/h bunarske vode može dati 3,5 kW toplinske energije pri ograničenju promjene temperature vode od 3°C. U režimu grijanja se bunarska voda hladi u sustavu i oduzima joj se toplina i tako ohlađena za maksimalno 3°C se ispušta.

PRIPREMA SANITARNE VODE
Osnova dobrog djelovanja solarnog sustava je pravilna usklađenost kolektora sa solarnim spremnikom kako bi se postigli maksimalni učini kod pripreme i akumuliranja tople sanitarne vode. U spremniku tople vode su slojevi vode različite temperature pa su iz tog razloga spremnici uski i visoki kako bi se omogućilo optimalno strujanje topline. Zahvaljujući dvostrukom izmjenjivaču topline (gornji i donji) korisnik uvijek može računati na maksimalni komfor tople vode, čak i u danima kada je količina apsorbirane sunčeve energije nedovoljna. U tom slučaju se spremnik dogrijava preko gornjeg izmjenjivača koji toplinu preuzima od uređaja za grijanje.

Tijekom dana će sunčani toplinski sustav grijati sanitarnu vodu u spremniku, a čim se voda zagrije sustavom povrata radnog medija ili drain back modelom rada će se glikol vratiti u spremnik. Dizalica topline tijekom noći preuzima grijanje spremnika pri čemu koristi noćni režim rada i nižu cijenu električne energije. Dodatni rezervni električni grijač bi se aktivirao tijekom dužeg razdoblja bez Sunčevog zračenja da dogrije vodu preko 65°C što je dovoljno za dezinfekciju vode od mogućih klica bakterija kao što je legionela.

SUNČANI TOPLINSKI PRETVORNICI
Pretvaraju Sunčevu energiju u toplinsku energiju te nalaze primjenu u sustavima pripreme sanitarne potrošne vode te u sustavima grijanja građevina. U sustavima pripreme sanitarne tople vode ostvaruju se uštede na razini 80-100% ovisno o dimenzioniranju pokrivenosti sustava. Sustav se dimenzionira prvenstveno za pripremu sanitarne vode, ali se može proširiti i na pomoć u grijanju. Pravilnim postavljanjem kuta pretvornika od 15° pa do 65° može se toplinsko polje dimenzionirati za različite toplinske zahtjeve i razdoblja korištenja. Tijekom zime je gotovo nemoguće 100% pokriti toplinske potrebe klasičnim sunčanim sustavima, ali je moguće primjenom velikih međuspremnika topline i hibridnih sustava koji se rijetko primjenjuju u Europi. Višak sunčeve energije se može koristiti tijekom ljeta u sustavima solarnog hlađenja. Optimalni kut nagiba kolektora ovisi o namjeni pretvornika, ako se sustav koristi pretežito tijekom zime potrebno ga je postaviti pod kutem od 10 do 20° dok ako se koristi tijekom zime potrebno ga je postaviti pod kutem od 50 do 60°. Optimalni godišnji kut postavljanja kolektora se za Hrvatsku kreće na razini od 35 do 40°.

VENTILOKONVEKTORSKE JEDINICE
Jedinice za grijanje i hlađenje prostorija su četverocijevni ventilokonvektori. Sustav grijanja je odabran u režimu 55/40°C dok je režim hlađenja 7/12°C. Svaki VK je spojen na sustav odvoda kondenzata te sifona koja smanjuje mogućnost prijenosa mirisa kroz sustav odvodnje. U svakoj sobi je postavljen jedan zidni regulator koji upravlja radom VK ovisno o sobnoj temperaturi, programiranju i režimu rada hlađenja ili grijanja.

REKUPERACIJSKI SUSTAV
Rekuperatori su uređaji koji se ugrađuju u niskoenergetske i pasivne građevine te im je osnovni cilj smanjivanje ventilacijskih gubitaka građevine pomoću integriranih pločastih izmjenjivača topline zrak-zrak. Jedinice imaju integrirani sustav filtracije zraka u kojem se iz zraka odvajaju čestice peludi, prašine, pore plijesni te se sustavom osigurava higijenski ispravan zrak. Sustavi su idealni za primjenu u zgradama u kojima žive astmatičari jer je moguće osigurati higijenski ispravan zrak tijekom cijele godine. Osnovni element uređaja je saćasti izmjenjivač kroz koji prolaze dvije struje zraka te se preko stijenki izmjenjivača vrši izmjena topline. Topli otpadni zrak dolazi iz građevine te prelazi preko izmjenjivača, predaje toplinu te se potom izbacuje u okoliš. Na drugom ulazu je svježi zrak koji je tijekom zime hladan, prolazi preko izmjenjivača, prima toplinu na sebe te se zagrijava, a tako zagrijan ubacuje se u građevinu. Sličan je princip rada i tijekom ljeta kada se topli okolišnji zrak hladi povratnim unutrašnjim zrakom. Ovim uređajem je moguć povrat energije oko 70% iz otpadnog zraka.

Potrebno je koristiti sustav ventilacije jer su građevine gotovo hermetički zatvorene te imaju jako malu infiltraciju prirodnog zraka na razini od 0,3 do max 0,6 i/h pa da se osigura higijenska izmjena zraka ugrađuju se ventilacijski sustavi. Korištenjem ventilacijskih sustava podiže se kvaliteta boravka u građevini jer se stalno dovodi svježi zrak te se na taj način izbjegava pojava ustajalog i vlažnog zraka, smanjuje se mogućnost pojave gljivica i plijesni unutar same građevine. Sustav također smanjuje ventilacijske gubitke građevine jer korišteni rekuperator ima mogućnost povrata i do 70% energije iz otpadnog zraka.

INSTALACIJA FOTONAPONSKOG POLJA
Projektom se obrađuje mogućnost izgradnje fotonaponskog polja za proizvodnju električne energije „SUNČANA ELEKTRANA POZORNICA". Proizvedena električna energija se predaje HEP-u pri čemu je mjesto priključenja građevine na mrežu elektrodistributera ujedno i mjesto predaje električne energije. Idejni projekt je izrađen na temelju kopije katastarskog plana, zahtjeva investitora, a u svrhu ishođenja prethodne elektroenergetske suglasnosti.

Osnovni elementi sustava sunčane elektrane su fotonaponski paneli i mrežni inverteri. Osnovu istosmjernog razvoda sunčane elektrane predstavlja serijsko povezivanje više fotonaponskih panela u nizove (eng. „string") čime se diktira naponska razina istosmjerne (DC) strane mrežnog invertera. Konfiguracija mrežnih invertera omogućava paralelno povezivanje nekoliko paralelnih nizova fotonaponskih panela koji su definirani strujom mrežnog invertera na istosmjernoj (DC) strani. Fotonaponski paneli spajaju se u seriju, gdje 12 spojenih panela čine jedan niz koji se spaja na odgovarajuće ulaze na izmjenjvačima.


Strojarski projekt
Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.

Elektrotehnički projekt
Renata Gajšak, dipl.ing.el.

Arhitektonski projekt
Vedran Jukić, dipl.ing.arh. 

 

HD LJETNA POZORNICA H1

HD LJETNA POZORNICA H2

HD LJETNA POZORNICA H3

HD LJETNA POZORNICA H4

HD LJETNA POZORNICA H5

HD LJETNA POZORNICA H6

Energetski Video

hrastovic energetski video banner

Energetski Članci

hrastovic energetski clanci banner

Random video

Udruga SOLAR

Udruga SOLAR  je nastala 2011. godine kao potreba organiziranja civilnog društva u smjeru korištenja i primjene obnovljivih izvora energije, primjene alternativnih izvora energije te povećanja energijske učinkovitosti na razini korisnika i lokalne zajednice.

Opširnije

O nama

Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture.

Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

Kontakt info

HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.

Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.

Kralja Tomislava 82
31417 Piškorevci
Hrvatska

E-mail:dario.hrastovic@gmail.com
Fax: 031-815-006
Mobitel:099-221-6503
© HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive