Energija nulte točke
Utorak, 06 Prosinac 2011 22:18

Energija nulte točke

Kvantna znanost 20. stoljeća je otkrila postojanje sveprisutnog pozadinskog mora kvantne energije svemira. Dr. Harold Puthoff s Cambridge sveučilišta je među prvima izmjerio energiju svemira. Ta je energija mjerena na temperaturi od nula stupnjeva Kelvina, apsolutno najnižoj mogućoj temperaturi svemira. -273°C. Na toj temperaturi prema Newton-ijanskoj fizici sva kretanja molekula i atoma bi trebala prestali i ne bi se smjela mjeriti nikakva energija! Umjesto nenalaženja energije, kao što se očekivalo, pronašao je ono što je nazvao "ključajućim loncem" energije, a poslije je dobila ime 'energija nulte točka - zero point energy' (ZPE). Harold Puthoff je dokazao kako fizika vakuma nije uopće lišena energije, jer je vakum, prostor s obiljem (plenumom) energije.(1)

U kvantnoj elektrodinamici pozadinsko more kvantne energije se sada koristi za objašnjavanje principa neizvjesnosti, koga je otkrila kvantna fizika, nepredvidivog ponašanja subatomskih čestica. Vibracije subatomskih čestica vjerojatno uzrokuje polje nulte točke. Slučajni virtualni fotoni skaču naprijed i natrag između polja nulte točke i našeg fizikalnog svijeta. Sudaraju se sa subatomskim česticama ili ih one apsorbiraju, kada će se pobuditi u više energetsko stanje. Nakon nanosekundi energija se opet otpušta pomoću drugog virtualnog fotona, koji se vraća u polje nulte točke. Foton se naziva virtualnin fotonom jer dolazi i odlazi iz polja nulte točke i ne će ostati u 'materijalnom' svijetu. Koristi se samo za razmjenu energije između polja nulte točke i materijalnog svijeta.

Ne dolaze samo fotoni, već i sve vrste elementarnih čestica u naš fizikalni svijet iz niotkuda. Izgleda kako dolaze iz polja nulte točke, pojavljuju se u našoj fizikalnoj realnosti samo tisućinku ili milijuntinku sekunde pa onda opet nestaju u praznini. Te forme mističnih čestica su nazvane virtualnim česticama, jer nisu dovoljno stabilne da bi ostale u našem realitetu. Polje nulte točke je kvantna pjena virtualnih čestica i fotona. Naš svemir nikada ne miruje, čak ni u 'praznom' prostoru!

Čak i u totalno tamnoj sobi, gdje ne može prodrijeti nikakvo svjetlo iz vanjskog svijeta, znanstvenici mogu još uvijek mjeriti prisustvo virtualnih fotona.

Postojanje polja nulte točke je bilo već dugo poznato u zajednici kvantne znanosti, no većina je znanstvenika ignorirala njihovu primjerenost. Jednostavno su poništili (nulirali) učinak polja nulte točke u svojim znanstvenim kalkulacijama zbog vjerovanja u beznačajnost učinka!

Međutim mala no rastuća grupa znanstvenika sada vrlo ozbiljno uzima u obzir polja nulte točke, a među njima su mnogi poznati profesori, koji sada zauzimaju radikalno drugačije stajalište o našem realitetu. Njihova znanstvena otkrića i teorije su kontroverzne u očima establishment-a znanstvene zajednice, koja se drži stare paradigme o našem svijetu po kojoj bi on mogao i eventualno će biti potpuno objašnjen mehaničkim modelom svemira.

Polje nulte točke je postalo popularno širokoj publici zahvaljujući znanstvenoj žurnalistici Lyn McTaggart, koja je napisala knjigu "Polje - The Field" (hrvatski prijevod, TELEdisk, d.o.o. 2005.). Stvorila je veću svijesnost o polju nulte točke nego što bi se inače objelodanilo svekolikoj javnosti. Jako preporučujem tu knjigu svakome zainteresiranom za nova otkrića nulte točke i začuđujućoj ulozi, koju ljudska svijest igra u tom polju. Za paranormalne i psihičke fenomene, postoji sada znanstvena osnovica istraživanja.(2)

Među prvim časopisima koji opširno obrađuju polje nulte točke, je Ode koji izlazi u SAD-u i Nizozemskoj. Članak o polju nulte točke se pojavio u studenom 2003., u broju 61.(3)

More energije
John Wheeler i Richard Feynman s Princeton sveučilišta su prvi procijenili energiju nulte točke. Izračunali su kako bi šalica energije nulte točke bila dovoljna da svi ocean svijeta proključaju. Ekvivalent u masi energije nulte točke, korištenjem Einstein-ove famozne jednadžbe E=m*c2 je 1094 grama/cm3! To je više materije po kubnom centimetru od ukupne mase cijelog svemira. Suprotno onom što se uvijek vjerovalo, materija nije kondenzirana supstancija, već difuzna forma energije. (4)

Postavlja se pitanje, kako je moguće, ukoliko izgleda živimo u moru energija, kako to da je uopće ne uočavamo? Sličimo ribama uronjenim u vodu koje nikada nisu svijesne kako je voda svugdje oko njih.

Haisch i Rueda su doprinjeli polju nulte točke korištenjem rada Hal Puthoff-a, dokazujući poznati Newton-ov zakon inercije, koji tvrdi kako je inercija umnožak mase i akceleracije, F= m * a. Taj stari zakon, koga je Newton postavio kao pretpostvaku, aksiom, u svom djelu 'Principia', svetoj Bibliji klasične fizike, nije se mogao dokazati u zadnjih tristo godina! No uzimanjem u obzir polje nulte točke, Rueda i Haisch su dokazali kako je inercija jednostavno otpor, usporavanje, koje objekti iskuse kada se ubrzavaju u polju nulte točke.(5)

Sonoluminiscencija
U prirodi postoji vrlo čudan fenomen pod nazivom sonoluminiscencija; radi se transformaciji zvučnih valova u svjetlosnu energiju! To je dobro poznat eksperiment iz matice fizike.

U eksperimentu mala kuglasta staklena posuda, napunjena vodom rezonira harmoničnim zvučnim valom od 20 kHz, koji potječe iz zvučnika. Zatim se vrlo mali zračni mjehurić upuše u centar kuglaste staklene boce. Kada je mjehurić točno centriran u boci, počinje ritmički implodirati i emitirati svjetlo. Svjetlo se emitira u ultra-kratkim svjetlosnim bljeskovima, koji nose trilijun puta veću koncentraciju energije od izvorne zvučne energije. Temperatura u centru mjehurića doseže astronomskih 30.000o C uz ogroman pritisak.

Matica fizike još uvijek ima problema s eksperimentom, pa se špekulira s hladnom fuzijom, dok neki misle kako nema drugog objašnjenja osim onog s obiljem svjetlosne energije koja dolazi iz polja nulte točke. Učinak sonoluminiscencije je potaknuo hollywood.ske stvaratelje na kreiranje cijelog filma o tom fenomenu, a film je nazva 'Lančana reakcija - Chain Reaction'.

Daljnja istraživanja tog prirodnog fenomena bi mogla voditi onom što se naziva sonofuzija, vrsti hladne fuzije, kojoj fizika već toliko dugo teži.

Žetva energije
Od kada se u svijetu pojavio pojam energija nulte točke, rođen je novi soj kopača zlata. Mnogi izumitelji love tu energiju nulte točke, jer se radi o besplatnoj energiji. Priča počinje kako su još Michael Faraday i Nikola Tesla otkrili primjenu besplatne energije. Kada jednom znate kako ju tražiti, onda ćete ju moći izvlačiti iz vakuma u neiscrpnom obilju. Zamislite si vaš televizor bez strujnog kabla, jer televizor koristi energiju koju prima iz vakuma? Možete li to zamisliti, znate li što to znači? Zbogom nafti, pa možda tek time imate pravi osjećaj. U svijetu koji je teško zavisan o nafti, mnogi moćnici danas ne bi bili zadovoljni jer bi izgubili svu svoju moć i bogatstvo.

Zbog tog razloga kao i zbog moguće vojne primjene su te invencije bili globalno potisnute u zadnja dva desetljeća. SAD zabranjuje izvoz neriješenih patenata ako se vjeruje u postojanje vojne primjene. Međutim umirovljeni poručnik američke vojske Tom Bearden je patentirao uređaj za generiranje besplatne energije s koeficijentom većim od 1, koga je nazvao Generator elektromagnetske-energije bez kretanja - Motionless Elektromagnetic Generator - MEG. Preko 1 u ovom smislu znači, kako više energije izlazi iz uređaja nego što u njega ulazi. Bearden tvrdi kako taj generator proizvodi 100 puta više energije nego što je potrebno za održavanje njegovog pogona. Njegov MEG uređaj nije u sukobu sa zakonom o konzervaciji energije, drugim zakonom termodinamike, jer jednostavno hvata energiju iz vakuma. Jean Louis Naudin je replicirao Bearden-ov MEG uređaj i potvrdio kako njegov MEG uređaj ima koeficijent veći od 1.

Bearden je ponovio rad James Clerk Maxwell-a iz 19. stoljeća, utemeljitelja klasične elektrodinamičke teorije. Po njemu je interpretacija originalnog rada Maxwell-a netočna, a rad je bio i krivo interpretiran i pojednostavnjen od Lorentz-a i Heaviside-a, kako bi ga se, navodno, bolje razumjelo. Bearden je otkrio kako su originalne Maxwell-ove jednadžbe bile previđene, pa se kao rezultat toga previdjela i mogućnost korištenja besplatne (slobodne) energije iz vakuma. Bearden je u dobrom društvu glede te tvrdnje, jer je i Max Planck, osnivač kvantne fizike također uvijek sugerirao potrebu za ponovnim utemeljivanjem vrijednosti Maxwell-ovih jednadžbi.

Laički rečeno Bearden-ov MEG uređaj je u osnovici nabijeni dipol, koji se sastoji od nabijenih ploča. Objašnjava kako fizikalni vakum kreira tijek virtualnih fotona elektromagnetske energije, koga podržava potencijal nabijenog dipola. Potencijal dipola je u stvari ravnoteža između izbijanja i nabijanja virtualnim fotonima iz vakuma. Dakle stacionarno električko polje nije uopće stacionarno, samo se takvim čini, više sličeći vodopadu koji iz daljine izgleda kao stacionarni zid vode, no proučavanje izbliza dokazuje kako se radi o konstantnom tijeku vode. Tajna MEG uređaja nije u izbijanju naboja dipola u samom krugu dipola, već u drugom odvojenom električnom krugu. Nakon toga će vakum automatski ponovno nabiti izbijeni dipol kako bi ostvario težnju ravnoteži. Kaže se da naboj koji teče u drugom krugu isporučuje stvarnu električnu snagu.

Na taj način se ekstrahira energija nulte točke iz vakuma i prazni u električnom krugu. Bearden kaže kako svi današnji izvori električne energije kao što su baterije, dinamo i centrale, imaju jedan zajednički problem. Kada se električna struja vraća prema izvoru koji ju je na početku kreirao, ubit će tok virtualnih fotona s vakumom kao izvorom. Neznajući uzimamo vedra puna energije nulte točke iz rijeke pa ih onda nenamjerno ponovno vraćamo u rijeku.

Tom Bearden je doašo i do vrlo važnog novog otkrića u vezi s novim tipom 'elektromagnetske energije'. Prema Bearden-u, danas korištene četiri Maxwell-ove jednadžbe su pojednostavnjena verzija Maxwell-ovog izvornog rada. Bearden kaže kako je Oliver Heaviside odbacio skalarni dio kompleksnih brojeva u Maxwell-ovim originalnim jednadžbama, ostavljajući samo vektore u Maxwell-ovim jednadžbama zbog lakšeg računanja.

To je razlog zašto danas znanost zna samo klasičan elektromagnetski val, koji je transverzalan. U transverzalnom valu električno i magnetsko polje osciliraju okomitao na smjer širenja vala. Po Beardenu nam je odstranjivanjem skalarnog dijela Maxwell-ovih jednadžbi izgubljena činjenica da se energija može širiti longitudinalnim valovima super-luminalnim brzinama (brzinama većim od brzine svjetlosti). Longitudinalni valovi su slični valovima zvuka i osciliraju u istom smjeru u kojem se šire.

Prema Bearden-u interni longitudinali val u elektromagnetskom valu je fundamentalan val, koji postoji u svim poznatim elektromagnetskim poljima bilo kojeg oblika. Skalarna komponenta elektromagnetskog vala se može kreirati iz dva suprotna elektromagnetska vala, vala i njegovog anti-vala. Oba će si vala međusobno poništavati električnu i magnetsku komponentu polja, kada su valovi u fazi privremeno pomaknutoj jedan prema drugomu za 180 stupnjeva. Rezultat je elektromagnetski skalarni val. On putuje u vremenskoj domeni i potpuno je drugačiji od transverzalnog elektromagnetskog vala, koji putuje tro-dimenzionalnim prostorom. Po Bearden-u moramo misliti o vremenu kao komprimiranoj formi energije kao što je to i materija. Sjećate li se Einstein-ovog poznatog zakona, koji kaže da je energija jednaka umnošku mase i brzine svjetlosti na kvadrat? U ovom slučaju možemo naći istu obilnu komprimiranu energiju u vremenskoj domeni i možemo ju hvatati kao kada se longitudinalni skalarni EM valovi u vremenskoj domeni konvertiraju u uobičajene transverzalne EM valove. Konverzija skalarne elektromagnetske energije u transverzalnu elektromagnetsku energiju se naziva skalarnom interferometrijom i ona je rezultat interferencije dvaju skalarnih valova. To je suprotan učinak samo-poništavajućem paru transverzalnih elektromagnetskih valova koji kreiraju skalarni val.

Tijek virtualnih fotona koji se događa između dipola i vakuma, ranije spomenutog, je u stvari tijek skalarnih valova. Stoga su skalarni valovi vrlo različiti od elektromagnetskih valova; i to zbog jedne stvari, tj. oni mogu putovati beskrajnim udaljenostima bez gubitka energije brzinama većim od brzine svjetlosti (superluminalno).

Kada skalarne valove kreira dipol, kao što je baterija, generator ili permanentni magnet s dva pola, polarizacija naboja će kreirati skalarne valove koji će žuriti između polova i vakuma. Svaki dipol u svemiru od atoma sa svojim pozitivnim i negativnim nabojem, do Zemlje i Sunca sa svojim magnetskim poljima kao i sva nebeska tijela u svemiru zrače skalarne valove, pa su stoga u osnovi skalarni valovi svugdje u svemiru, popunjavajući vakum prostora, čineći ga obiljem energije nulte točke.

Početko 20. stoljeća je Nikola Tesla prvi otkrio skalarne valove. Koristio je indukcijske zavojnice za kreiranje tih skalarnih valova. Proveo je mnogo eksperimenata šaljući skalarne valove oko Zemlje dokazujući kako za razliku od transverzalnih valova, koji se šire na velike udaljenosti s disipacijom i gube svoju energiju brzinom jednakom kvadratu udaljenosti od izvora, longitudinalni valovi mogu putovati do bilo koje udaljenosti bez praktički ikakvog gubitka energije.

Tesla je u svoje vrijeme vjerovao u postojanje etera, iz koga bi se mogla koristiti slobodna energija, što bi moglo biti spas za čovječanstvo. Obratio se Američkom institutu inžinjera elektrotehnike 1981. slijedećim riječima:

". . . snagom izvednom iz njega, sa svakom formom energije dobivenom bez napora, iz spremišta zauvijek neiscrpnog, čovječanstvo će napredovati velikim koracima; samo je pitanje vremena kada će čovjek uspijeti priključiti svoje strojeva na zamašnjak prirode".

Skalarne valove Tom Bearden-a su otkrili i ruski znanstvenici. Rusi su međutim dali skalarnim valovima drugačije ime, nazivaju ih torzijskim valovima. O njima ćemo naučiti više kasnije. Kao raniji čovjek vojske, uvjeren je kako su Rusi koristili tu tehnologiju za kreiranje arsenala oružja skalarnim valovima tijekom Hladnog rata. To oružje je, temeljeno na Teslinoj haubici, smrtonosno skalarno oružje koje, u usporedbi, čini blijedim naše oružje masovne destrukcije. U svojoj najblažoj formi to se oružje može koristiti za modificiranje i manipuliranje vremenom, za kreiranje uragana i tornada, a može se čak s njime proizvesti potrese. U najagresivnijoj primjeni, moglo bi se izbrisati postojeću civilizaciju svojom smrtonosnom silom koja je nezaustavljiva.

Na drugoj strani, su miroljubive aplikacije tehnologije skalarnih valova, koje prelaze ljudsku imaginaciju; kao ni jedna druga dosadašnja tehnologija, kojoj je planet svjedočio, a mogu voditi čovječanstvo u Zlatno doba. Obećava slobodnu, besplatnu energiju, antigravitacijski pogon i aplikacije liječenja koje mogu izliječiti bilo koju bolest preokrečući vrijeme bolesti. Prema Bearden-u, Antoine Priore je 60-tih i sedamdesetih godina koristio, kao preteču svoje medicinske patentirane tehnologije, aplikacije skalarnih valova, a njegovi eksperimenti na životinjama su dokazali mogućnost liječenja svih formi raka. Objašnjenje tih čudotvornih izliječenja je prisiljavanje oštećenih stanica skalranim valovima da se vrate u svoje ranije zdravo stanje. Tako je tehnologija skalarnih valova tehnologija čuda, ako je vjerovati Bearden-u.

Bearden-ova teorija, koju je objavio u knjizi pod naslovom "Energije iz vakuma, koncepti i principi - Energy from the vacuum, concepts & principles" je dokazana prvim na tržištu raspoloživim energetskim uređajem nazvanim "Patterson-ova energetska stanica - Patterson Power Cell", inovativni uređaj s omjerom većim od jedan.

Patterson-ova energetska stanica je razvijena i patentirana. James A. Patterson je znanstvenik Tehnologija čiste energije - Clean Energy Technologies iz Dallas-a. Radi se o staklenoj posudi napunjenoj tisućama sitnih, paladijem pokrivenih kuglica koje služe kao elektrode. Uređaj pogoni teška voda. Kada se pokrene s malom ulaznom snagom od 1,4 Wat-a, stanice izbacuju enormne količine topline, stotinu puta veće energije od energetskog ulaza. Tvrdi se kako je Patentni ured SAD-a testirao uređaj i dodijelio četiri patenta, Uređaj se proučava i na različitim sveučilištima širom svijeta i tretira ga se vrlo ozbiljno, no više nema sumnje u njegov rad, već se spore oko toga kako radi!(6)

Pradavna vortex-vrtložna tehnologija
Robert A. Patterson je izvrstan inžinjer koji se sam educirao u vortex tehnologiji, a studirao je i rad Viktor Schauberger-a. Viktor Schauberger je radio na vortex tehnologiji za naciste tijekom 2. Svjetskog rata, te je kao i Tesla, imao začuđujuće invencije, koje su skoro povijesno zaboravljene. Neprocjenjivi doprinos znanosti se konačano prepoznaje kada se svjetska nestašica energije približava klimaksu. Pozabavit ćemo se vortex tehnologijom i električnim primjenama u implozijskoj fizici Daniel Winter-a u poglavlju 6 ('Vibracije etera'). Najbolja vizualizacija vorteksa je tornado koji usisava zrak, akumulirajući te vrtložne vjetrove s nevjerojatnim magnitudama u centru, oku tornada.

Među Patterson-vim invencijama primijene vorteks tehnologije je i RAM implozijsko krilo, koje se može pričvrstiti na krov automobila. To će krilo kreirati implodirajući vorteks ispred automobila i ekspandirajući vorteks iza automobila, pa će tako guranje stražnjeg vorteksa ojačavati usisavanje iz prednjeg vorteksa. Sveukupni učinak je drastično reduciranje potrošnje goriva za faktor 2 ili 3.

Drastična redukcija potrošnje goriva je rezultat reduciranja otpora kretanju. Kao praktičar kineskih borilačkih vještina Wing Chun Gung Fu, Patterson je stekao uvid u korištenje energije svog protivnika, čiji se zamah preusmjeravanjem energije može koristiti za svoje djelovanje, pa se time protivnika može oboriti, izbacujući ga iz ravnoteže njegovim vlastitim zamahom. To je uobičajena praksa u borilačkim vještinama. Koristeći analogiju borilačkih vještina, protivnik automobilu bi bio održavani otpor, pa Patterson objašnjava kako se ta energija može preusmjeriti na korisni rad. To upravo i radi njegovo RAM implozijsko krilo.

Patterson je nekako shvatio kako bi isti vorteks mehanizam RAM implozijskog krila, temeljen na aerodinamici, mogao imati svoj komplement u elektrodinamici ako se primijenjuje na energiju nulte točke u vakumu prostora. Što ako bi uspio 'pumpati' tu energiju nulte točke korištenjem elektroničkih krugova koji bi imitrali korištenu vorteks tehnologiju u dizajnu njegovog krila?

Najiznenađujuća činjenica te problematike je što je slijedeća prosvijetljujuća ideja inspirirana još jednom formom pradavne azijske vještine, Dogu kipom iz Japana. Spotaknuo se o taj kip čitajući "Antigravitacijski priručnik - The Antigravity Handbook" autora David Hatcher Chlidress-a. Taj ružni kip datira unatrag barem 10.000 godina. Tražeći elektronički ekvivalent za svoje RAM implozijsko krilo, odjednom je shvatio kako to mora biti odgovor. Naravno ni vi, a ni ja, ako bi i buljili u taj ružni kip još slijedećih 10.000 godina, vjerojatno nikada ne bi došli na ideju, no prema Patterson-u, taj kip je shematska predstava onog što on naziva elektrogravitacijski implozijski pogonski sustav.

Hutchison učinak
Hutchinson učinak je kolekcija fenomena koji je otkrio sjani (plemeniti?) John Hutchinson 1979. Živi u Vankuveru u Kanadi u apartmanu koga je kompletno opremio s elektroničkim uređajima. Hutchinson je eksperimentirao u svom apartmanu sa skalarnim valovima koristeći Tesline zavojnice i Van de Graaff generator. Korištenjem interferencija radio valova niskog energetskog inputa, no visokog napuna od stotina kiloVolti, otkrio je začuđujuće unčinke u rasponu od:
levitacije teških metala
fuzije različitih materijala
anomaliju zagrijavanja metala bez gorenja okolnog materijala
lomljenje metala na čudan način.

Svi ti učinci su bili dokumentirani na video zapisu, a svoja je otkrića demonstrirao mnogim kvalificiranim znanstvenicima i poznatim ljudima, koji ga sada konačno financijski podržavaju. Hutchinson-ov učinak je demonstriran i na filmu na Interentu. U njegovim se filmovima vidi kako predmeti lebde u prostoru, a metali vibriraju kao da su puding. Čak je levitirao i kuglu teškog topa. Također je mogao demonstrirati fuziju različitih materija, kao što drvo i metal. Drvo se jednostavno uranja u metal, a kada se Hutchinson-ov uređaj isključi, drvo ostaje kao kada bi bilo savršeno zalijepljeno u metalu! Na isti je način utopio novčić u aluminijsku šipku.

Njegovi eksperimenti prkose svim uobičajenim zakonima prirode! Njegovi anomalni valovi s anti-gravitacijskim sposobnostima izgleda mijenjaju sam prostor-vrijeme.

Može rastopiti metal bez ikakvog znaka spaljivanja ili očite radijacije topline. Materijali poput drveta se drže na istom mjestu gdje se metal tali, a da nisu spaljeni. To se jednostavno suprostavlja zakonima termodinamike, po kojima bi barem trebalo uočiti zračenje topline. Igleda kao nekakvo odvajanje tog uređaja od normalne organizacije atoma u materijalima. To je isto kao kada bi Van der Waals-ove sile, koje povezuju atome u materijalu bile isključene, a atomi bi mogli slobodno stvarati nove konfiguracije.

John Htuchinson je također razvio samo-održavajuću bateriju, koja se sama puni energijom nulte točke, kako on tvrdi! Baterija generira 18V kod 250 mA! Kaže kako mu je u tome pomogao Tom Bearden!

Projekt razotkrivanja
Steven Greer je napravio karijeru iz razotkrivanja istine o slobodnoj energiju u svom Projektu razotkrivanja. Pritišće političare SAD-a na objavljivanje istine. Prema Greer-u, utrka u nuklearnom naoružanju i Hladni rat s Rusijom su stvorili političku klimu u SAD-u u kojoj su najveće tajne, projekti pokrenuti za razvoj naprednih vojnih tehnologija. Ti su klasificirani projekti realizirani pod najvećom tajnom i samo nekolicina onih, koji su morali znati, je bila informirana o tim programima. Postupno su stvari postale toliko kompleksne i izvan kontrole, pa su se ilegalno trošile milijarde dolara iz proračuna SAD vlade, pri čemu su kongresnici, pa čak i sam predsjednik izgubili autoritet nad tim projektima.

Greer tvrdi kako je pronašao nekoliko stotina ljudi, koji odaju tajne u vojnoj, znanstvenoj i korporacijskoj zajednici, koji mogu isporučiti dokumente, fizikalne dokaze i svjedočenja o namjernom potiskivanju informacija o naprednim tehnologijama. Vojska i špijunaža spriječavaju pristup javnosti tehnologijama koje definitivno mogu zamijeniti konvencionalnu naftu, ugljen i nuklearnu energiju kao izvore. Te su tehnologije razvijene unutar SAD-a za vojnu primjenu, no primijenjujući ih u mirnodopske svrhe, mogle bi oblikovati potpuno nezagađujuću civilizaciju i spasiti naš planet Zemlju.(7)

Mogli bi završiti sa svim siromaštvom u svijetu korištenjem slobodne energije nulte točke iz vakuma. Mogla bi se koristiti lokalno u zemljama u razvoju, jer nije potrebna infrastrukturna energetska mreža. S obiljem lokalne energije bi bilo moguće kreirati svježu vodu iz morske vode za navodnjavanje područja, koja danas pate od suše.

Rekapitulacija
Prazan prostor uopće nije prazan. Vakum je u stvari obilje. Sadrži izobilje energije, energije nulte točke. Odvija se kozmički ples razmjene energije između fizikalnog prostora i polja nulte točke, konstantna kreacija i destrukcija materije iz ničega. Kontinuirani tok energije u i iz materijalnog svijeta sličan je istočnjačkoj Hindu kozmologiji opisanoj u kozmičkom plesu Šive.

Je li moguće da znanstvenici promatraju energiju nulte točke u stvari kao našu vlastitu kolektivnu svijest, a nas kao kreatore fizikalnog svijeta iz te energije? Ako je svijest stvarno uzrok fizikalnom realitetu, a ne posljedica, barem smo identificirali kandidata za potrebnu duhovnu energiju!

U slijedećem poglavlju ćemo vidjeti kako pradavnu znanost, koja je tajno očuvana tijekom povijesti, počinje rekonstruirati moderna znanost. To davno znanje, koje se naziva svetom geometrijom, je bilo vrlo važno očuvati iz nekog razloga za buduće generacije. U pradavna vremena se to znanje poučavalo u školama misterija kod Egipćana i Grka. Pod prijetnjom smrtnom kaznom, inicirani su održavali to znanje tajnim kroz povijest. Na Zapadu se to znanje očuvalo u gnostičkim krugovima i tajnim društvima Slobodnih masona.

Znanost Svete geometrije tvrdi kako sve u našem svemiru ima u podlozi nevidljive geometrijske strukture koje slijede funadamentalne principe. Suvremeni znanstvenici koriste svetu geometriju za objašnjavanje konstruiranja fizikalnog realiteta iz sve-prisutne i u sve-prodiruće pozadinske energije fizikalnog vakuma.

www.soulsofdistortion.nl
Pročitano 5177 puta

Energetski Projekti

hrastovic energetski projekti banner

Energetski Video

hrastovic energetski video banner

Energetski Članci

hrastovic energetski clanci banner

Random video

Udruga SOLAR

Udruga SOLAR  je nastala 2011. godine kao potreba organiziranja civilnog društva u smjeru korištenja i primjene obnovljivih izvora energije, primjene alternativnih izvora energije te povećanja energijske učinkovitosti na razini korisnika i lokalne zajednice.

Opširnije

O nama

Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture.

Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

Kontakt info

HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.

Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.

Kralja Tomislava 82
31417 Piškorevci
Hrvatska

E-mail:dario.hrastovic@gmail.com
Fax: 031-815-006
Mobitel:099-221-6503
© HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive