U Beogradu je uz puno drame proradila spalionica komunalnog otpada. Sedam godina od potpisivanja ugovora o javno-privatnom partnerstvu početkom mjeseca u Beogradu je i službeno s radom počela spalionica otpada koja će električnom i toplinskom energijom opskrbljivati dio tog grada. Premda je riječ o kapacitetom drugoj najvećoj spalionici u hrvatskom okruženju, ova vijest nekako je prošla ispod radara

U punom pogonu trebala je biti još od proljeća, jer prvo spaljivanje otpada obavljeno je u veljači 2023. godine, ali zbog tehničkih poteškoća to se dogodilo tek početkom srpnja.

Postrojenjem upravlja tvrtka Beo Čista Energija, a osnovali su je japanska tvrtka Itochu, francuska Veolia grupa i paneuropski fond Marguerite sa sjedištem u Luksemburgu i taj će posao obavljati narednih 25 godina, sukladno koncesijskom ugovoru. Prema priopćenju tvrtke Beo Čista Energija, postrojenje u kojem će se spaljivati 340 tisuća tona otpada godišnje trebalo bi osigurati električnu energiju za pet posto i toplinsku energiju za deset posto beogradskih kućanstava.

Beogradska spalionica kapacitetom je druga najveća u hrvatskom okruženju. Veća od nje je budimpeštanska s 420 tisuća tona, a nešto manji je bečki Spittelau s kapacitetom od 250 tisuća tona.

Postrojenje u Vinči, nedaleko od starog odlagališta otpada, koštalo je oko 400 milijuna eura. Prema podacima iz ugovora o javno-privatnom partnerstvu, do kojih je došla i objavila ih još 2017. godine Inicijativa Ne davimo Beograd, taj grad se obvezao plaćati koncesionaru 38 milijuna eura godišnje, što ukupno iznosi oko 1,15 milijardi eura tijekom 30 godina. Ugovor je prema njihovim tvrdnjama potpisan na 25 + pet godina.

Iz Inicijative su upozoravali i na to da je ugovorom predviđeno povećanje računa koje građani plaćaju za otpad četiri do pet puta. Uz sve to, tvrdili su, obaveza Beograda je otkup toplinske i električne energije te će se za prvih 12 godina naplaćivati po povlaštenoj cijeni, dva do 2,5 puta višoj nego na međunarodnom tržištu.

Pogrešno planiranje
Unatoč negodovanju, spalionica je sagrađena pored novog odlagališta i puštena u pogon. Ali da cijela priča u startu nije planirana onako kako to treba biti, pokazuju brojke.

Naime ugovorom je predviđeno da u Vinču stiže 510 tisuća tona otpada godišnje, od čega bi se 340 spalilo, a 170 završilo na odlagalištu otpada.

Međutim u posljednje dvije godine u Vinču je stiglo 625, odnosno 635 tisuća tona otpada, što je 25 posto više od onoga što je međunarodni konzorciji, koji je radio na sanaciji starog odlagališta i gradnji novog, ugovorio s Beogradom.

'Ako se ovako nastavi, prostor za odlaganje, koji je trebao biti dovoljan za sljedećih 25 do 30 godina, bit će dovoljan tek za 12 do 15 godina', kazao je za Vreme Aleksandar Jovović, profesor sa Strojarskog fakulteta u Beogradu, dodavši da će građani ili morati više razdvajati otpad ili će se tek sagrađeno postrojenje morati proširiti još jednom linijom za spaljivanje.

A to bi sve dodatno palo na teret građana. Ako se Beograd i Beo čista Energija dogovore oko proširenja kapaciteta za obradu otpada, u posljednjoj fazi se u tamošnjim medijima spominje mogućnost gradnje solarne elektrane na površini starog odlagališta nakon njegove rekultivacije.

504 spalionice u Europi, a u Hrvatskoj nijedna
I dok u Europi postoje 504 spalionice otpada, Hrvatska kao jedina od članica EU-a nema - nijednu. Mišljenja stručnjaka su podijeljena o tome treba li u Hrvatskoj graditi spalionicu. Za jedne ona samo šteti okolišu i zdravlju građana, a drugi smatraju da je to uobičajen europski model oporabe otpada, od kojega postoji i dodatna korist u vidu energije koju proizvodi.

Iako se godinama spominjala mogućnost njezine gradnje u Zagrebu, u tom se pogledu iz različitih razloga nije daleko odmaknulo, ali kako je još u veljači na konferenciji 'OTPAD 360°- jučer smeće, danas problem' rekao zamjenik zagrebačkog gradonačelnika Luka Korlaet: 'Izgradnjom Centra za gospodarenje otpadom u Resniku Zagreb će biti korak bliže i izgradnji energane.' No to da će je dobiti još se čini kao daleka budućnost, kao i pitanja u kojem obliku i s kojim kapacitetom će biti.

Prije nego u Zagrebu, po svoj prilici mogla bi biti izgrađena nadomak Šibenika, odnosno u sklopu županijskog CGO-a Bikarac. I dok je zagrebačka godinama predmet spora - od lokacije i kapaciteta pa do toga da je različite ekološke udruge uopće ne žele - oko šibenske nema ni zelenih aktivista, niti bune lokalne oporbe. A cijela priča već je pomaknuta s mrtve točke.

Naime prije dvadesetak dana načelnica Sektora za fondove EU-a u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Maja Feketić poručila je da bez izgradnje energana Hrvatska neće doseći ciljeve EU-a do 2035. godine - 10 posto odlaganja otpada na odlagalištima.

Kako je navela, za CGO Bikarac rekla je da se planira izgraditi postrojenje za energetsku oporabu korištenjem goriva iz otpada i prosušenog mulja. Trenutno je u tijeku priprema studijsko-projektne dokumentacije, što uključuje izradu studija izvodivosti i utjecaja zahvata na okoliš.

Dokumentacija bi, prema njezinim riječima, trebala biti izrađena tijekom 2026. Nakon toga će, najavila je, uslijediti prijava na međunarodne izvore sufinanciranja. Koliki joj je planirani kapacitet, javnosti nije predstavljeno.
www.tportal.hr

Plinacro kreće u širenje infrastrukture za potrebe proširenog LNG terminala na Krku. Predsjednik uprave Plinacra Ivica Arar i ministar gospodarstva Ante Šušnjar potpisali su sporazum o pripremi projekta pod nazivom "Prateća infrastruktura za strateški investicijski projekt LNG terminal".

Riječ je naravno o povećanju kapaciteta plinovodne mreže u kontekstu udvostručenja kapaciteta LNG terminala na Krku od kraja iduće godine kada će iznositi 6,1 milijardu kubičnih metara plina godišnje.

Tim je projektom predviđen daljnji razvoj plinskog transportnog sustava kako bi se plin mogao transportirati i prema drugim državama, poglavito Mađarskoj i Sloveniji.

"Plinovod Omišalj–Zlobin spojit će se s plinovodima Zlobin–Bosiljevo, Bosiljevo–Sisak i Kozarac–Sisak te (...) činiti glavni evakuacijski plinovod koji povezuje LNG terminal na Krku sa zemljama srednje i istočne Europe i s Ukrajinom. Također, predviđena je i izgradnja plinovoda Lučko–Zabok kojim će se povećati protok plina s LNG terminala prema Sloveniji. Izgradit će se četiri plinovoda ukupne duljine od 216 kilometara, a ukupna vrijednost projekta iznosi 533 milijuna eura bez PDV-a", kaže se u zajedničkom priopćenju Plinacra i Ministarstva gospodarstva.

Po riječima ministra Šušnjara, takvi projekti dobro pozicioniraju Hrvatsku u međunarodnim okvirima.

"Realizacijom projekta će se dodatno osigurati energetska neovisnost Hrvatske, kao i kontinuitet te sigurnost opskrbe prirodnim plinom kućanstava i poslovnih subjekata na teritoriju Hrvatske i drugih članica Europske unije. Ovakvi projekti idu u prilog pozicioniranja Hrvatske kao međunarodnog energetskog čvorišta, a važno je naglasiti i razvoj buduće dekarbonizirane infrastrukture kojom će, između ostalog, svi veći interkonekcijski i transportni plinovodi biti spremni za transport vodika u budućnosti", ustvrdio je ministar Šušnjar.

Arar je napomenuo da se projekt financira iz Nacionalnog programa za oporavak i otpornost.

Plinovod Zlobin–Bosiljevo dug je 58 kilometara, Bosiljevo–Sisak 101 kilometar, Kozarac–Sisak 21 kilometar i Zabok–Lučko 36 kilometara.

"Zahvaljujući na vrijeme poduzetim pripremnim aktivnostima i ishođenim građevinskim dozvolama sa zadovoljstvom mogu istaknuti da smo već započeli izgradnju plinovoda Zlobin–Bosiljevo te da pokrećemo javne natječaje za cijevi, opremu i radove za preostala tri plinovoda. S naše strane učinili smo sve potrebno da se, unatoč izuzetno kratkim planiranim rokovima izgradnje, poslovi privedu kraju sredinom 2026. godine", istaknuo je predsjednik uprave Plinacra.
www.hr.bloombergadria.com

Agencija za ugljikovodike (AZU), koja u svom djelokrugu ima i dio zelenih tehnologija kao što je uporaba vodika i pučinske vjetroelektrane, procjenjuje da bi vjetroelektrane na moru u Hrvatskoj mogle početi proizvoditi električnu energiju najranije za desetak godina.

"S obzirom na složenost projekata pučinskih vjetroelektrana i činjenicu da se nalazimo u ranoj fazi razvoja, realno je očekivati da će proizvodnja započeti za desetak godina", kazali su iz AZU-a za Bloomberg Adriju.

Istarska regionalna energetska agencija Irena već neko vrijeme djeluje na promicanju mogućnosti korištenja pučinskih vjetroelektrana za ostvarivanje energetske samodostatnosti te regije i zamjenu fosilnih proizvodnih pogona kao što je termoelektrana Plomin.

S druge pak strane stručna studija izrađena prošle godine procjenjuje da je potencijal za proizvodnju u vjetroelektranama na moru samo na sjevernom Jadranu 25 gigavata, i to u zoni niskog utjecaja na okoliš.

"Kako bismo konkretizirali i sintetizirali sve dosadašnje napore koji su uloženi u razvoj pučinskih vjetroelektrana na moru, Agencija za ugljikovodike se prijavila i dobila tehničku podršku u okviru poziva Europskog instrumenta tehničke podrške za projekt 'Potpora razvoju okvira politika za pučinske vjetroelektrane u Hrvatskoj'. Kroz projekt će se izraditi preporuke za pravni i regulatorni model za pučinski vjetar, dati smjernice i preporuke za model provedbe u Hrvatskoj, izraditi studija pred-izvodljivosti potencijala pučinske vjetroelektrane i dati plan razvoja vjetroelektrana na moru u Hrvatskoj", objašnjavaju iz AZU-a u odgovoru koji nam je proslijedila Petra Galetić iz ureda uprave.

Iz agencije navode da je trenutačno u izradi prostorni plan isključivog gospodarskog pojasa za koji je predloženo uključivanje više potencijalnih poligona za iskorištavanje vjetra na moru, odnosno smještaj vjetroelektrana s obzirom na brzinu vjetra i dubinu mora.

Dakle, sljedeći koraci, osim uvrštavanja u prostorne planove, uključuju i izradu strateške studije utjecaja na okoliš. Pritom je potrebno identificirati povoljne lokacije u smislu mogućnosti integracije s energetskom mrežom te izraditi zakonsku regulativu koja bi onda detaljnije definirala iskorištavanje vjetra na moru.

Trenutačna zakonska regulativa koja bi se mogla primijeniti na iskorištavanje vjetra na moru nalazi se u više različitih propisa.

"Svaka država razvija regulativu za pučinske vjetroelektrane prema svojim specifičnim potrebama, stoga bi i Hrvatska trebala odgovarajući nacionalni zakonodavni okvir koji će kroz jasne smjernice i poticaje za investicije detaljno regulirati razvoj, izgradnju i upravljanje pučinskim vjetroelektranama, posebno u kontekstu izdavanja dozvola, prostornog planiranja i ekoloških standarda te proizvodnje električne energije, tako da ili prilagodi propise ili napravi novi zakon samo za pučinske vjetroelektrane. Očekujemo da će već spomenuti projekt tehničke pomoći, kroz smjernice za reviziju pravnog i regulatornog okvira, dati bolji uvid trebamo li novi zakonodavni okvir ili reviziju postojećeg", napominju iz AZU-a.

Dakle, kako ističu, temeljni su izazovi da bi se došlo do proizvodnje električne energije iz energije vjetra na moru pitanje dostupnosti elektroenergetske mreže, procjena isplativosti projekata s poticajima i bez njih te regulatorni i ekološki aspekt.

"Razvoj ovakvih projekata zahtijeva opsežnu pripremu i planiranje za uspostavu čvrstih temelja i sve ove izazove treba rješavati postupno i sustavno", poruka je stručnjaka AZU-a.
www.hr.bloombergadria.com

Prema studiji razvoja i primjene hrvatske strategije za vodik do 2050. godine, koju je izradio Ekonerg – institut za energetiku i zaštitu okoliša iz Zagreba za naručitelja Agenciju za ugljikovodike (AZU), Hrvatska bi u 2030. godini trebala imati ukupnu proizvodnju i potrošnju obnovljivog vodika od 26,4 tisuće tona.

Ta bi količina zatim do 2040. godine trebala narasti na 97,1 tisuću tona te onda u 2050. godini na 243,2 tisuće tona.

Tako barem predviđa scenarij studije Ekonerga izrađene u suradnji s njemačkom energetskom konzultantskom kućom LBST. Na studiji je radilo još nekoliko partnera, a među njima i predsjednik Hrvatske udruge za vodik Frano Barbir.

U slučaju takvog razvoja situacije, Hrvatska bi u 2030. smanjila ukupnu nacionalnu emisiju ugljičnog dioksida (CO₂) za 0,9 posto, zatim u 2040. za 3,6 posto te 9,8 posto u 2050. u odnosu na stanje iz 2021. godine.

Znamo da je prije dvije godine Hrvatska usvojila Strategiju za vodik do 2050. godine, a studija definira ciljeve, mjere i dinamiku svoje provedbe. Time se donosi i podloga za ispunjavanje obveza prema europskoj Direktivi o promicanju energije iz obnovljivih izvora (RED III) usvojenoj u listopadu prošle godine.

"Studija plana razvoja i primjene hrvatske strategije za vodik do 2050. godine polazi od utvrđivanja postojećeg energetskog sustava Hrvatske i mogućnosti njegove tranzicije u ugljično neutralno gospodarstvo. Istražene su mogućnosti i tehnologije primjene vrijednosnog lanca vodika, njegove proizvodnje, skladištenja, transporta, distribucije i korištenja. Studija također predlaže jasne smjernice i vremenski okvir provedbe vodikove strategije te potrebnu organizaciju ključnih dionika: državne uprave, državnih institucija, gospodarskih subjekata, financijskih institucija, znanstvenih i istraživačkih organizacija, strukovnih udruga, nevladinih organizacija i promotora vodikovih projekata", navode iz AZU-a.

U 2021. godini ukupna potrošnja vodika u Hrvatskoj iznosila je oko 70 tisuća tona, no taj se vodik proizvodio iz fosilnih goriva. U skladu s ciljevima europske direktive, taj bi vodik u 2030. trebalo zamijeniti obnovljivim vodikom, što bi u slučaju Hrvatske značilo količinu od barem 25,5 tisuća tona.

Studija pokazuje da Hrvatska ima potencijal razvoja zelenog vodikovog gospodarstva.

"Prostrana obala zemlje i pristup dubokovodnim lukama čine Hrvatsku održivim središtem za uvoz i izvoz vodika. Hrvatska ima veliki potencijal za iskorištavanje sunčeve energije i energije vjetra, a bogata je i vodnim resursima pa su uvjeti za proizvodnju zelenog vodika povoljni. Analiza pokazuje mogućnost izgradnje 510 megavata (MW) elektrolizatora do 2030. godine s porastom na preko 4500 MW instaliranih kapaciteta elektrolizatora u 2050. godini, za što je potrebno osigurati dodatne obnovljive izvore energije", zaključci su studije.

Također, ističe se da je jedan od najvažnijih aspekata primjene vodikove strategije razvoj infrastrukture za iskorištavanje vodika. Tako se planira uspostava mreže vodikovih punionica u ključnim urbanim centrima i duž ključnih prometnih koridora.

Studija procjenjuje da je potrebno izraditi 16 vodikovih punionica do 2030. koje moraju omogućiti punjenje autobusa i teških kamiona. U toj godini planira se potrošnja 4,9 tisuća tona obnovljivog vodika u prometu, primarno za pogon autobusa javnog prijevoza i za teški teretni prijevoz. Vizija je da u naredna dva desetljeća, do 2050. godine, potrošnja zelenog vodika u prometu dođe do više od 130 tisuća tona godišnje.

Vodik ima i značajan potencijal skladištenja obnovljive energije, pa će njegova uloga biti važna i u smislu energetske sigurnosti, odnosno uravnoteženja energetskih sustava.

Studija u svrhu poticanja primjene vodikovih tehnologija predlaže i brojne poticaje kao što su subvencije za kupnju vozila na vodik te ulaganje u istraživanje i razvoj.

"Potrebno je razmotriti i financijske poticaje koje uključuju porezne olakšice za tvrtke koje implementiraju vodikove tehnologije u svoje procese čime se dodatno stimulira prelazak na zelenije opcije. U Hrvatskoj se trenutačno provode ukupno 32 projekta vezana za vodik. Projekti su u različitim fazama zrelosti. Od velikog je značenja za budućnost idući korak, kombiniranje samostalnih tehnoloških projekata s većim pilot projektima koji se mogu dalje razvijati u samoodržive vodikove ekosustave kao što su vodikova čvorišta ili vodikove doline", navodi se u studiji.

Posebno je pitanje regulatorni okvir u kojemu su potrebne prilagodbe.

Paket mjera Europske unije (EU) 'Spremni za 55' je najsveobuhvatniji skup prijedloga koje je Europska komisija predstavila u području klime i energetike, a uključuje različite EU-ove direktive i uredbe te pripremu novog prijedloga plinskog paketa koji je u fazi rasprave prije očekivanog usvajanja.

"Iako je hrvatsko zakonodavstvo već uvelike usklađeno s propisima EU-a, nužne su određene revizije postojećih zakona i podzakonskih akata kako bi se osigurala potpuna usklađenost s direktivama i propisima iz paketa. Takve će prilagodbe omogućiti učinkovitu integraciju obnovljivog vodika u različite sektore, uključujući promet i industriju. Smjernice za strukturiranje regulatornog okvira prvenstveno su usmjerene na područje energetskog zakonodavstva i prometa", poručuje se.

Na temelju analiza provedenih u okviru studije sektor prometa nudi najpogodnije preduvjete za pokretanje pilot-projekata vodika u Hrvatskoj. U najranijoj fazi razvoja tržišta vodika može se očekivati da će među prvim usvojiteljima vodikove tehnologije biti javni gradski prijevoz u najvećim urbanim središtima – Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci.
www.hr.bloombergadria.com

HYLENR startup sa sjedištem u Indiji razvio je novi koncept tehnologije hladne fuzije za proizvodnju čiste energije. Tvrtka sa sjedištem u Hyderabadu također je ishodila patent od indijske vlade za svoju tehnologiju nuklearnih reaktora niske energije. U demonstraciji uživo, HYLENR je postigao konstantnih 1,5 x toplinske energije od 100 W ulazne energije. 

HYLENR-ova tehnologija hladne fuzije
Prema priopćenju za tisak tvrtke, HYLENR-ovi reaktori koriste niskoenergetske nuklearne reaktore (LENR poznate kao "hladna fuzija") primjenom miligrama vodika i male količine električne energije za stimulaciju i stvaranje viška toplinske energije kroz fuziju.

LENR-ovi mogu proizvesti najmanje 1,5x više toplinske energije od ulazne energije u proces, što ga čini ovaj koncept tehnologije pogodnim za proizvodnju energije iz fuzije. Tvrtka ima za cilj povećati proizvodnju na 2,5 puta veću od ulazne energije za komercijalnu hladnu fuziju.

Niskoenergetski nuklearni reaktori mogu umnožiti ulaznu električnu energiju za proizvodnju topline za svemirsku primjenu (MMRTG), proizvodnju pare za višestruke primjene, grijanje prostorija u hladnim regijama na globalnoj razini i indukcijsko grijanje za potrebe kućanstva i industrije.

Tvrtka također kaže da njezini uređaji mogu "drastično smanjiti profil rizika za svemirske misije".

“Patent za proizvod potvrđuje inventivnost tehnologije i održivost integracije LENR-a s postojećim sustavima za proizvodnju električne energije kako bi se povećala učinkovitost i smanjilo oslanjanje na tradicionalne izvore energije. Predloženi pristup LENR-a koristi LENR za pojačavanje električne energije iz obnovljivih i neobnovljivih izvora, Space Application, s konačnim ciljem povećanja izlazne snage 2,5 puta,” rekao je Siddhartha Durairajan, glavni izvršni direktor, HYLENR.

Tehnologija hladne fuzije
Tijekom demonstracije tehnologije, Durairajan je objasnio da se hladna fuzija vodika događa kada se dva atoma vodika spajaju, proizvodeći Helij3, koji je nestabilan.

“Ovdje se odvija hladna fuzija vodika, dva atoma vodika dolaze i stvaraju fuziju. To stvara Helij3, koji je još uvijek nestabilan, a zatim se spaja drugi atom vodika i to stvara Helij4, koji je stabilan. Oslobađanje ovog viška energije vodika generira toplinsku energiju,” rekao je Durairajan.

Posljednjih je godina bilo mnogo značajnih pomaka u fuzijskoj energiji. Ranije u travnju, mali i kompaktni uređaj koji je izradio američki pokretač fuzije Zap Energy postigao je temperaturu elektrona u plazmi od 1-3 keV, što je otprilike ekvivalentno 20 do 66 milijuna stupnjeva Fahrenheita (11 do 37 milijuna stupnjeva Celzija).

U gotovo jednom stoljeću rada čovječanstva s fuzijskim reakcijama, samo je nekoliko tehnologija postiglo temperaturu plazma fuzije iznad 27 milijuna stupnjeva Fahrenheita (15 milijuna stupnjeva Celzija), temperature jezgre našeg Sunca.

Budući da svijet traži čišće načine za zadovoljenje svojih energetskih potreba, hladna nuklearna fuzija smatra se dobrim načinom stvaranja velikih količina energije.
www.interestingengineering.com

Mađarska strepi od moguće energetske krize nakon što je Ukrajina uvela djelomičnu zabranu tranzita ruske nafte do Mađarske preko svog teritorija. Mađarska najviše od svih EU zemalja ovisi o ruskim energentima. Odluka Kijeva da blokira naftovod najveće privatne ruske naftne tvrtke Lukoil izazvala je, stoga, zabrinutost da bi moglo doći do nestašice goriva i struje.

Podsjetimo, Mađarska je od Europske unije isposlovala izuzeće od sankcija koje je Unija uvela zemljama koje su ovisne o ruskoj energiji. Imaju vremena za pronalaženje alternativnih izvora, a hoće li jedan od njih biti Hrvatska, u RTL Danas-u komentirao je stručnjak na energetiku, Davor Štern.

Koliko bi ulogu u rješenju mađarskog problema mogla imati Hrvatska? Može li Orbanu pomoći Hrvatska i Janaf?

"Mislim da je to već i dogovoreno. Činjenica je da se Mađarska već dosta dugo na to pripremala. Svojevremeno se nedavno vodio jedan medijski rat između MOL-a, koji je mađarska nacionalna naftna kompanija u koju spada i tvrtka kćer Ina, i Janafa jer su Mađari tvrdili da su cijene uvoza nafte Janafa previsoke. Jasno da su visoke, zato jer je najjeftinija nafta ona koja dolazi cjevovodom. Čim idete morskim putem morate platiti tankere, kupiti veće količine, morate skladištiti, angažirati velika sredstva za 100-200 tisuća tona nafte. Tog kod cjevovoda nema - koliko se naruči, taj dan otvori se ventil, pusti se u rafineriju. To je za MOL dosta težak financijski udarac."

Prije dvije godine Srbiji je bilo zabranjeno preko JANAF-a dobivati rusku naftu. To nije ista priča?

"Nije ista priča. Međutim, to se već dosta dugo priprema. Janaf inače fantastično funkcionira već pedesetak i više godina. Mogu ponosno reći da sam sudjelovao u izgradnji Janafa, ali tada su bile i druge rafinerije na području bivše Jugoslavije. Aktivna je bila rafinerija u Slavonskom Brodu, rafinerija u Pančevu je puno više prerađivala. Sisak više ne prerađuje. Rijeka je vrlo blizu Janafa tako da ne zauzima taj transport. Ima kapaciteta. Hrvatska ima kapaciteta da za Mađarsku osigura dovoljne količine nafte u ovoj novonastaloj situaciji."

To je zapravo prije svega politička odluka. Kažete da se pripremala godinama Što se tiče Mađara? Je li onda izgledna?

"mislim da je definitivno izgledno, pogotovo sada. To je vanjskopolitičko pitanje Europske unije. Nisam politički stručnjak, ali vidljivo je da onog momenta kad je Orban počeo putovati samostalno, bez dogovora u okviru Europske unije sastajati se s određenim državnicima po svijetu, onda je Europska unija rekla je: 'Sad ćemo vas malo kazniti'. Orban je već dugo vremena zločesti dečko Europske unije, uvijek u korist Mađarske. Ali, sada je valjda došlo vrijeme da ga pokušaju na neki način smijeniti."

Ako se ipak nešto izjalovi s Janafom, Ima li Mađarska alternativu? Može li ona za svoje potrebe nabaviti naftu, a da to nije ruska energija.

"Teško. Možda može preko Transalpshog naftovoda TAL-a, ne znam u kojem je stanju danas, koji počinje u Trstu i spojen je sa Slovačkom. Međutim, bez Janafa bi vrlo teško išlo. Janaf vrlo dobro funkcionira i mislim da tu ne bi trebalo biti nikakvih poteškoća osim financijskih gubitaka MOL-a koji će u ovom slučaju plaćati veću cijenu za naftu koju će dobiti jer je ruska nafta bila jeftina - koštala je 60 dolara po barelu, koliko je Amerika dala krovnu cijenu za rusku naftu. Mi plaćamo naftu 80-85 dolara, a njihova je bila 60, tako da, je to još veći financijski udarac na MOL."

Što će se to dogoditi u dogledno vrijeme? Možemo li očekivati više Mađara na hrvatskim pumpama?

"Neće se to na nas odraziti. Osim toga, na našim pumpama je i mađarski interes u dijelu pumpi koje se nalazi u rukama Ine. Na nas, naše vozače i našu opskrbu, to neće imati nikakav utjecaj. Jedino će biti dosta težak financijski udarac MOL-u koji je zadnjih godina bilježio vrlo dobre financijske rezultate u svom poslovanju."

Spomenuli ste da je Orban odmah na početku svog, ajmo reći, preuzimanja Europske unije počeo putovati Zelenskom, Putinu, kaže da je u mirovnoj misiji. što bi za ovu energetsku situaciju značio prestanak rata?

"Jako puno. Tu bi se za Hrvatsku dobilo puno. Činjenica je da je taj rat izazvao povećanje cijena. Mi plaćamo puno višu cijenu i za naftu i za plin nego što se prije plaćalo. Mađarska je bila toga oslobođena i na tome im ne može nitko zamjeriti jer rade u korist svojih interesa, ali ukoliko rat prestane, vjerujem da bi se dosta toga pozitivnoga dogodilo na energetskom planu."
www.net.hr

Donald Trump najavljuje povećanje proizvodnje nafte na teritoriju SAD-a kada dođe na vlast jer SAD imaju velike zalihe nafte na vlastitom teritoriju. Od 1974. SAD kupuje velike količine nafte od Saudijske Arabije pri čemu je SAD tijekom tog razdoblja zanemario crpljenje nafte na vlastitom teritoriju. Tijekom 50 godina SAD je printao dolare te je pomoću fiat valute petrodolara bez ikakvog pokrića kupovao naftu na svjetskom tržištu. U istom razdoblju 1974-2024. petrodolar je bila glavna valuta za svjetsku trgovinu naftom što je osiguravalo SAD-u svjetsku gospodarsku dominaciju.

Kraj petrodolara?
Saudijska Arabija odlučila je ne produžiti sporazum vezan za petrodolar koji je sklopila sa SAD-om još 8. lipnja 1974. godine. Prema sporazumu, Saudijska Arabija obvezala se prodavati svoju naftu u američkim dolarima, no sada, nakon pedeset godina, ugovor je istekao bez naznaka da će doći do produženja. Time su se dodatno produbile aktualne geopolitičke neizvjesnosti, a kako će se sve ovo odraziti na tržište zlata, pročitajte u nastavku.

Što je petrodolar i kakve veze ima sa zlatom?
1971. Američki predsjednik Nixon suspendirao je zlatni standard, a jedan od glavnih razloga bio je to što se većina svjetske trgovine naftom odvijala u američkim dolarima. Ukidanjem zlatnog standarda, zemlje izvoznice nafte izgubile su mogućnost destabilizacije američke ekonomije zamjenom svojih dolara za zlato. Nekoliko godina kasnije potpisan je i spomenuti sporazum sa Saudijskom Arabijom, čime je nastao sustav koji se naziva petrodolar – stanje u kojem dolar ima praktično nezamjenjivu ulogu kada je u pitanju globalna trgovina naftom.

S druge strane, dolar, izgubivši svoje pokriće u zlatu, postao je fiat novac – novac bez pokrića u ičemu. Mnogi su upozoravali da bi to moglo dovesti do nedostatka ograničenja na povećanje ponude novca u optjecaju te dugoročne inflacije, što se na kraju pokazalo točnim. Američki dolar u posljednjih pedeset godina izgubio je preko 87 % svoje vrijednosti i sve se više pretvara u “bezvrijedni” papir. Zlato je pak postalo predmetom razmjene na tržištu plemenitih metala i njegova cijena od tada kontinuirano raste, a do danas je porasla za više od 5,500 %.

Što je dedolarizacija i kako će se odraziti na tržište zlata?
Američki dolar još se uvijek smatra glavnom svjetskom rezervnom valutom, no u posljednjih desetak godina njegova uloga malo po malo gubi na značaju. Ranih 2000-tih, dolar je činio preko 71 % deviznih rezervi u svjetskim središnjim bankama, a sada je taj udio pao na 57 % i sve je izglednije da će se opadajući trend nastaviti. Članice BRICS-a i povezane zemlje sve više nastoje trgovati u vlastitim valutama za razliku od američkog dolara – pojava koja se naziva dedolarizacija. Dopuštanje isteka američko-saudijskog dogovora samo je dio ovog fenomena.

Analitičari spekuliraju kako će Saudijci sada više trgovati u nedolarskim valutama poput kineskog renminbija, eura i japanskog jena. Pored toga, Saudijska Arabija nedavno je postala članica BRICS-a, sudjeluje u projektu istraživanja digitalnih valuta kojeg predvodi Kina, nedavno je prisustvovala na sastanku zemalja OPEC+ koji se održao u Rusiji te istovremeno odbila prisustvovanje na samitu zemalja G7 u Italiji. Radi se o suptilnim signalima koji ukazuju na to da se Saudijska Arabija počinje odmicati od petrodolarskog sustava.

Dugoročno smanjenje trgovine u dolarima moglo bi uzrokovati pad globalne potražnje za dolarima pa time i na veću inflaciju u samom SAD-u jer će se sav dolar izvana lagano početi slijevati nazad u američko gospodarstvo. U uvjetima visoke inflacije, potražnja za zlatom kao instrumentom zaštite vrijednosti mogla bi rasti, kao i njegova cijena.

Nadalje, zemlje BRICS-a razmatraju stvaranje zajedničke valute koja bi među ostalim imala i djelomično pokriće u zlatu, ne bi li se lakše odmakli od dolara. Premda, teško ostvarivo, takav razvoj situacije vjerojatno bi također pridonio dugoročnom rastu potražnje za zlatom.

Geopolitičke neizvjesnosti nastavit će poticati rast cijene zlata
Sukobi koji još uvijek traju u Izraelu i Ukrajini zasad ne pokazuju znakove stabilizacije, dok istovremeno napetosti između SAD-a i Kine ne jenjavaju. Što se tiče ekonomije, stopa inflacije u SAD-u i dalje se nalazi na oko 3 %, iznad razine koju priželjkuje Fed. Kamatne stope u SAD-u vjerojatno će još neko vrijeme ostati nepomičnima, makar gospodarstvo ušlo i u fazu stagnacije. Nasuprot tome, Europska središnja banka već je spustila kamatne stope za 0.25 %.

Situacija u svijetu je neizvjesna i teško je predvidjeti ishode različitih kriza, što je jedan od glavnih razloga zbog kojeg mnogi investitori pribjegavaju sigurnim oblicima ulaganja kao što je zlato. Prema prognozama konzultantske tvrtke Metal Focus, koja inače dostavlja podatke za izvješća Svjetskog vijeća zlata, cijena zlata do kraja ove godine mogla bi ponovno probiti rekord.

“Kasnije ove godine očekujemo da će cijena ponovno porasti, moguće prema novoj rekordnoj cijeni svih vremena”, naveo je nedavno Neil Meader, direktor za zlato i srebro u Metals Focusu, “Uostalom, nedavni vrhunac od 2,450 dolara, u stvarnim omjerima, niži je od onoga iz 1980. [razdoblje naftne krize], čiji bi ekvivalent bio oko 3,000 dolara u današnjim cijenama.”
www.centarzlata.com

Balkonski fotonaponski solarni sustavi se masovno ugrađuju u Njemačkoj. Zauzimaju malo mjesta, a montiraju se na balkone i spajaju se direktno na utičnicu stana. Problem ovakvih sustava je što proizvode električnu energiju i kada nestane struje što ne vole operateri mreže jer može nastradati radnik koji radi na elektroinstalaciji vjerujući da je isključen dotok električne energije u mrežu. Ovakvi mini solarni sistemi uglavnom nemaju nikakvu zaštitu od odlaska električne energije u javnu mrežu kada nestane struje u mreži.

Vlasnici stanova, koji nemaju svoje privatne krovove, uglavnom su zaostali u globalnom solarnom bumu. No, to se počinje mijenjati - barem u Njemačkoj. Više od 400.000 kućanstava diljem zemlje instaliralo je mini solarne sustave na svoje balkone, dok je preko 50.000 dodanih samo u prvom kvartalu 2024., prema izvješćima agencije BNetzA.

Kako to funkcionira: Stanodavci ili stanari koji žive u stambenim zgradama obično montiraju jedan ili dva solarna panela na svoje balkone, koristeći svoje balustrade, zidove ili terase. Proizvedena električna energija dovodi se putem kabela i pretvarača u obične kućanske utičnice. Instalacija je brza i jednostavna i ne zahtijeva nadzor električara. Za razliku od krovnih instalacija, gdje se preporučuju certificirani instalateri kako bi se izbjegli rizici od požara i oštećenja strukture.

Od siječnja 2023. balkonski solarni sustavi u Njemačkoj izuzeti su od poreza na dodanu vrijednost, a neke su općine uvele izdašne sheme subvencija kako bi dodatno potaknule njihovo prihvaćanje. Berlin, na primjer, nudi popust od 500 eura kućanstvima koja kupe solarne uređaje koji se priključe na struju.

Uz to, nedavno je njemačka Savezna mrežna agencija poduzela korake kako bi pojednostavila postupak registracije.

- Ljudi bi trebali moći sudjelovati u energetskoj tranziciji što je lakše moguće, rekao je Klaus Müller, predsjednik agencije, u izjavi u vezi s revidiranim pravilima.

- Balkonske elektrane sada se mogu registrirati brzo i bez puno birokracije... Vlasnici uz osobne podatke o svojoj balkonskoj elektrani moraju unijeti samo pet podataka, dok je dosad bilo oko 20 podataka.

Prema glavnom registru tržišnih podataka, Sjeverna Rajna-Vestfalija trenutačno ima najviše priključnih solarnih sustava s više od 80.000, a slijede Bavarska s više od 60.000 i Donja Saska s više od 50.000.

Veličina balkonskih solarnih sustava također se postupno povećava. Njemačka vlada sada želi omogućiti do četiri panela.

Vlada je krajem travnja uvela dodatne mjere potpore, uključujući daljnje ublažavanje pravila prilikom instalacije.

- Bilo za stanare, vlasnike nekretnina, poljoprivrednike ili poduzetnike - pristup jeftinoj solarnoj energiji bit će mnogo lakši, rekao je Carsten Körnig, generalni direktor Savezne udruge solarne industrije (BSW-Solar), o novom državnom programu.

- Od malih priključnih solarnih uređaja na balkonima, preko solarnih elektrana u industrijskim halama, do solarnih parkova od megavata – prinos solarne energije sada se može nastaviti povećavati.

Ovaj novi val solarnih proizvođača (vlasnika) ne dobiva samo jeftinu električnu energiju, oni također sudjeluju u energetskoj tranziciji.

Željezničke pruge, autoceste, parkirališta, krovovi automobila, groblja i pročelja zgrada... popis struktura koje dobivaju solarnu preobrazbu se nastavlja i nastavlja.

Zašto su druge europske zemlje spore u prihvaćanju ovog sustava? A što trebate znati ako bacite oko na jednu ili dvije ploče za svoj balkon?

Ukratko: paneli se postavljaju na montažnu konstrukciju i kabelima pričvršćuju na pretvarač koji pretvara električnu energiju iz istosmjerne u izmjeničnu, koja ide u vašu utičnicu putem običnog utikača.

Za koga su solarni balkoni?

Glavni razlog uspjeha balkonskih solarnih sustava je taj što daje priliku ljudima da koriste solarnu energiju koji to prije nisu mogli koristiti.

Većina ljudi ne posjeduje kuću ili ne može instalirati krovnu solarnu energiju zbog zaštite baštine, sjenčanja ili drugih konstrukcijskih uvjeta krova. Za njih je balkonska solarna energija privlačna jer mogu koristiti solarnu energiju za proizvodnju vlastite električne energije i smanjiti svoje račune za struju.

Njemačka je bila jedna od prvih zemalja koja je ulagala u solarnu tehnologiju, a sada proizvodi najviše električne energije iz solarne energije u Europi. Ali - kao i drugdje - stambeni blokovi su kasnili na zabavu.

Zašto druge zemlje ‘nedostaju‘ balkonske solarne energije?

EU je rekla da države članice mogu pomoći u usvajanju balkonskih solarnih sustava. Ali to nije obavezno i ​​nisu ga prihvatile sve zemlje.

Naime, Belgija je zabranila priključne solarne uređaje zbog straha od utjecaja neregistriranih sustava koji se napajaju električnom mrežom.

Mrežni operateri žele imati nadzor nad opskrbom električnom energijom jer nagle promjene mogu dovesti do nestanka struje. Ali to zapravo nije problem, jer je ubrizgavanje iz balkonskog sustava toliko malo da bi utjecaj bio sasvim zanemariv.

Austrija, Francuska, Italija, Poljska i Luksemburg zauzele su ohrabrujući stav prema balkonskim solarima. Dok borci za obnovljivu energiju u Španjolskoj nastoje natjerati svoju vladu da olabavi pravila.

Stvari koje treba imati na umu prije kupnje balkonskog solara

Naravno, postoje stalne inovacije na solarnoj sceni - a balkoni nisu ništa drugačiji. Evo nekoliko stvari koje trebate imati na umu.

Mogućnost skladištenja malih razmjera. Iako ovi sustavi nemaju tendenciju da proizvode mnogo viška električne energije, više proizvođača nudi sustave za pohranu za posebne solarne sustave za balkone. Baterije - koje stanu između panela i pretvarača - manje su nego za krovove, ali još uvijek praktične za ljude koji rade daleko tijekom dana, a mogu koristiti pohranjenu energiju navečer.

Aplikacije mogu pomoći u praćenju vaše potrošnje električne energije. Neki kompleti dolaze s aplikacijama koje vam omogućuju da vidite koliko električne energije proizvodi vaš fotonaponski sustav i koliki dio vaše energetske potražnje zadovoljava. Oni se nalaze na sigurnim poslužiteljima, tako da vaša digitalna zaštita nije ugrožena.

Također, treba paziti da je komplet proizveden na održiv način. Što znači da ne sadrže olovo ili druge otrovne tvari [kao što je PFAS].

I naravno, ljepota ovog plug-in sustava je u tome što ga, ako unajmljujete stan, možete ponijeti sa sobom kada krenete dalje.

www.jutarnji.hr

U Osijeku je predstavljen Uređaj za pročišćavanje otpadnih voda ( UPOV ) vrijedan 50 milijuna eura. Riječ je o jednom od tehnološki najzahtjevnijih objekata vodno-komunalne infrastrukture istoka Hrvatske čija je izgradnja sufinancirana europskim novcem.

Predstavljanju UPOV-a su uz osječkog gradonačelnika Ivana Radića nazočili ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković, obnašatelj dužnosti župana Osječko-baranjske županije Mato Lukić, generalni direktor Hrvatskih voda Zoran Đuroković i direktor Vodovoda Osijek Marko Eljuga.

UPOV je jedan od najvećih europskih projekata na području Grada Osijeka. Sufinancirala ga je Europska unija sa 73%. Ostatak je nacionalna komponenta, od čega su po 10% osigurali Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije te Hrvatske vode, a 7% Grad Osijek i Općina Čepin, istaknuo je osječki gradonačelnik Ivan Radić pozdravljajući okupljene.

„Ovo je najveći pročistač otpadnih voda trećeg stupnja u Hrvatskoj koji uključuje biološko i mehaničko pročišćavanje te taloženje prije ispusta u Dravu. Ono što je najbitnije, da mi na ovaj način štitimo našu rijeku Dravu, rijeku s kojom se Osječani ponose, uz koju naš grad živi i uz koju gradimo jednu od najdužih šetnica u ovom dijelu Europe.“, istaknuo je gradonačelnik Ivan Radić te podsjetio na probleme koji su ga zatekli kada je prije 3 godine preuzeo odgovornost za vođenjem Osijeka.

„Kada sam preuzeo dužnost gradonačelnika grada Osijeka ovaj me projekt dočekao u problemu. Naime, 2018. godine raskinut je ugovor s izvođačem radova zbog čega nismo imali izvođača. Već u srpnju 2021. godine potpisali smo ugovor s novim izvođačem, a 2022. smo povukli bespovratna sredstva u vrijednosti od 13,6 milijuna eura koja su nam nedostajala za završetak projekta. Riječ je o sredstvima iz europskih fondova na čemu se zahvaljujem i tadašnjoj ministrici Tramišak i generalnom direktoru Đurokoviću. Navedeni iznos sredstava nismo morali prebaciti na gradski proračun, odnosno na teret građana grada Osijeka.“, rekao je gradonačelnik Radić.

Kapacitet UPOV-a iznosi 170.000 ES (ekvivalent stanovnika), a čini ga čak 28 zasebnih građevinskih objekata na ukupnoj površini zahvata od 165.000 m2. U njemu se pročišćavaju otpadne vode grada Osijeka, Čepina, Antunovca, Bijelog Brda, Bilja i Darde.

„Imamo priliku pozdraviti i obilježiti na dostojanstven način ovu veliku i važnu investiciju koja u sebi sažima neke od najvažnijih ciljeva hrvatske Vlade, a koje ostvaruje u suradnji s jedinicama lokalne i područne samouprave, tvrtkama, partnerima, građanima. Riječ je o najvećem objektu s trećim stupnjem pročišćavanja u Hrvatskoj trenutno koji radi. To znači da se tu odvijaju 3 stupnja zaštite pročišćavanja i da je voda koja se vraća u ovaj naš biser, u rijeku, izvanredne kvalitete.”, rekla je nakon obilaska UPOV-a ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković.

„Prije 25 godina, ovdje je bilo minsko polje, tu je bila linija razgraničenja. I evo, sa odmakom od 25 godina možemo reći da ovdje vidimo čudo koje je napravljeno u gradu Osijeku. Gradonačelniče, ja mislim da si dobio kvart i to prekrasan kvart, 28 objekata je ovdje sagrađeno.“, istaknuo je, obraćajući se okupljenima, obnašatelj dužnosti župana Mato Lukić.

„Na ovom mjestu gdje su bile mine, niknuo je iznimno funkcionalan uređaj za pročišćavanje otpadnih voda koji će značiti čišću rijeku Dravu. Isto tako bih rekao sve ono što čini naše resorno ministarstvo, kao i Hrvatske vode, to je da nam i rijeke budu čiste, da nam okoliš i priroda budu čišći. Pa evo, svima zainteresiranima ujedno ću reći da smo dovršili uređaj za pročišćavanje voda u Pitomači, u Virovitici, gradi se u Slatini, radimo UPOV u Belišću, radi se u Petrijevcima i evo, dovršen i u funkciji ovdje u Osijeku. To su velike stvari za naše građane.“, rekao je generalni direktor Hrvatskih voda Zoran Đuroković.

Kako radi najmoderniji pročistač otpadnih voda u Hrvatskoj okupljenima je predstavio direktor Vodovoda Osijek Marko Eljuga. Naime, Osječki Vodovod od 1. ožujka upravlja UPOV-om, a rezultati su, prema riječima gradonačelnika Radića, iznad očekivanja i po kakvoći vode i po količini proizvedene toplinske i električne energije.
www.osijek.hr

Najveći privatni proizvođač vjetroturbina u Kini, Mingyang Smart Energy, poznat po proizvodnji najvećih vjetroturbina na svijetu, lansirao je svoju najnoviju revolucionarnu inovaciju: OceanX, kolosalnu vjetroturbinu koja može plutati po moru i tako izdržati uragane kategorije 5 dok proizvodi električnu energiju.

OceanX označava značajan korak u tehnologiji pučinskog vjetra kao prva i najveća plutajuća platforma na svijetu s dvije vjetroturbine od 8,3 MW. To postrojenje s dvostrukom turbinom može se pohvaliti masivnom kombiniranom izlaznom snagom od 16,6 MW, za koju se očekuje da će proizvesti približno 54.000 MWh godišnje. Ova snaga dovoljna je za napajanje oko 30.000 kućanstava u Kini ili približno 5150 kućanstava u Sjedinjenim Državama.

Inovativni dizajn uključuje dvostruke suprotno rotirajuće rotore na vrhu strukture u obliku slova V podržane visokonaponskim nosačima kabela, sve montirano na plutajuću platformu u obliku slova Y za vrhunsku stabilnost.

Radi u ekstremnim uvjetima
Mase oko 15.000 tona, platforma je projektirana za rad u vodama dubljima od 35 m, što joj omogućuje pristup optimalnim izvorima vjetra na moru. Njegova konstrukcija uključuje beton ultravisokih performansi za izdržljivost i ekonomičnost, sa sustavom privezivanja u jednoj točki za smanjenje utjecaja na okoliš i povećanje stabilnosti, čak i u uvjetima tajfuna.

Jedna od značajki OceanX-a koja se ističe je njegova otpornost u ekstremnim vremenskim uvjetima. Izgrađena da izdrži uragane kategorije 5 s brzinama vjetra do 260 km/h, turbina nastavlja proizvoditi električnu energiju u valovima visokima čak 30 m.

Ocijenjen na intenzitet turbulencije od 0,135, veći od tipičnih lokacija na otvorenom moru, OceanX je projektiran za smanjenje fluktuacija snage i prijevremenog trošenja.

Inače, Mingyang Smart Energy 2020. testirao je prototip OceanX u omjeru 1:10 kako bi potvrdio njegov dizajn i mogućnosti. Lani je tvrtka dospjela na naslovnice ugradnjom najveće morske vjetroturbine na svijetu, MySE 16-260, u toranj vjetroelektrane visok 152 m.

Rješenja za održivu energiju
Kina, globalni lider u razvoju vjetroelektrana na moru već šest uzastopnih godina ima za cilj zadovoljiti jednu trećinu svoje nacionalne potrošnje energije kroz obnovljive izvore do 2025. S približno 14.500 km obale, ta zemlja ima veliki potencijal za širenje vjetroelektrana na moru.

Dok konkretne brojke za očekivani ujednačeni trošak energije (LCoE) za OceanX još nisu objavljene, stručnjaci iz industrije predviđaju da bi njegov inovativni dizajn mogao značajno smanjiti troškove materijala, logistike, instalacije i održavanja u usporedbi s tradicionalnim turbinama postavljenim na morsko dno.

Dok OceanX započinje svoje putovanje u komercijalnu primjenu, stručnjaci očekuju njegov utjecaj na tehnologiju vjetroelektrana na moru i njegovu ulogu u kontekstu klimatskih promjena kako bi postigli unapređenje rješenja za održivu energiju na globalnoj razini.
www.dnevno.hr