Europa se okreće obnovljivim izvorima energije. Već do 2030. države članice trebale bi smanjiti emisiju stakleničkih plinova za najmanje 55 posto u odnosu na 1990. godinu, a u stambenim zgradama cilj je smanjiti potrošnju za 20 posto do 2035. godine. Cilj je do 2050. postići klimatsku neutralnost.

Uz nužnu energetsku obnovu zgrada, plin, kao energent za grijanje, postat će nepoželjan. Kod nas se velika većina stanovništva u kontinentalnom kraju grije upravo na plin, a njegova je cijena zbog subvencije, zasad prihvatljiva.

U sedam europskih zemlja plinski bojleri već su prošlost. Njihova ugradnja u nove zgrade zabranjena je. Plin im je, usto, skup jer plaća se i namet vezan za emisiju stakleničkih plinova.

- Cijene recimo u Nizozemskoj su čak 6 puta više nego u Hrvatskoj. To je budućnost koju treba očekivati i hrvatski potrošač. 2027. kreće naplata CO2 emisija na plin, to je barem 50 posto poskupljenje, a vjerojatno nakon izbora će prestati ili se smanjiti subvencije. Hrvatska bi vrlo brzo trebala povećati cijenu plina bar za tri puta, govori prof.dr.sc. Neven Duić, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Katedra za energetska postrojenja i energetiku.

Pa bi građani i u Hrvatskoj mogli početi razmišljati o alternativnim načinima grijanja. Toplinske su pumpe velika investicija, no Zvonimir Jakopović vlastitu zelenu tranziciju zaokružio je ugradivši i solarnu elektranu.

- Jednim dijelom mi se grijemo s klimom, tj. toplinskom pumpom. Tu puno ode u zimskim mjesecima na grijanje. Naša potrošnja je 10 000 kilovat sati godišnje, pa smo dimenzionirali elektranu prema tome, kazao je Zvonimir Jakopović iz Križevaca.

U cijelom projektu nisu bili sami. Brojne su zadruge u Hrvatskoj koje građanima pomažu pri uvođenju obnovljivih izvora energije u život. Svjesni su da sadašnje cijene energenata nisu održive.

- Trenutno imamo subvencioniranu cijenu električne energije, plaćamo najjeftiniju struju u Europi, ali to nije održivo, tako da cijena će svakako rasti. Cijena opreme trenutno pada tako da je ovo pravi moment za takvu investiciju, naglasila je Sanela Mikulčić Šantić, energetska zadruga KLIK.

Subvencije se dodjeljuju na gradskoj, županijskoj i državnoj razini. Jer jedino je tako građanima lakše podnijeti ulaganje.

- Druga stvar nam je da se do 2040. godine svi plinski bojleri moraju zamijeniti. Sada ulagati u plinski bojler, koji je investicija za 20 godina, znači da ga nećete uspjeti otplatiti. S obzirom koliko Vlada troši na subvencioniranje plina kad bi taj novac trošila na održiva grijanja onda ne bi bilo socijalnih problema, naglasio je Duić.

U Njemačkoj novi zakon o grijanju nije dočekan s odobravanjem. Naime, u nove zgrade može se ugraditi samo onaj sustav grijanja koji uključuje najmanje 65 posto energije iz obnovljivih izvora.

Plinski bojleri “idu prema kraju”: Čime ih zamijeniti i koliko sve to košta?

Građani koji imaju plinske bojlere moraju se polako pripremati na tranziciju jer do 2030. godine sve članice Europske unije trebale bi smanjiti emisiju stakleničkih plinova za najmanje 55 posto u odnosu na 1990., a što podrazumijeva udaljavanje od plina kao energenta za grijanje. Također, do 2040. uslijedit će potpuna zabrana, koju Hrvatska može uvesti i bitno ranije po uzoru na druge.

Dapače, u sedam europskih zemlja (Austrija, Belgija, Francuska, Irska, Nizozemska, Slovačka, Luksemburg) plinski bojleri već su prošlost. Njihova ugradnja u nove zgrade zabranjena je. Plin im je, usto, skup jer plaća se i namet vezan za emisiju stakleničkih plinova. Zato su u tim zemljama cijene kreću i do šest puta iznad onih u Hrvatskoj.

Kod nas je bitno drugačija situacija pa se velika većina stanovništva, posebno u kontinentalnom dijelu zemlje, grije upravo na plin. Zbog subvencija, cijena mu je zasad itekako prihvatljiva. No, s godinama će prestati biti i građani moraju početi razmišljati unaprijed, zbog svog kućnog proračuna.

Konkretnije, kako kaže profesor Neven Duić sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, već 2027. kreće naplata CO2 emisija na plin, što znači da će cijene plina porasti za otprilike 50 posto, a nakon izbora će, kaže, vjerojatno subvencije biti ukinute ili smanjene. Otkrio nam je koje su alternative plinskim bojlerima, u smislu prihvatljivih troškova.

“Priključak na Toplanu, ako je ikako moguce, a ako nije, onda dizalice topline”, rekao nam je Duić, koji je s timom stručnjaka napravio cijelu studiju na razini Zagreba i Hrvatske te bio njen voditelj.

Svjestan je da građani neće smjeti biti sami u toj tranziciji, svoj dio posla morat će odraditi gradovi i država.

“Najveći izazov je širenje postojećih magistralnih toplovoda što zahtijeva sustavno planiranje i koordinaciju svih sudionika. Paralelno sa širenjem toplinske mreže potrebno je provoditi i energetsku obnovu zgrada čime će se smanjiti toplinsko opterećenje zgrade i osloboditi dodatni toplinski kapaciteti toplinske mreže. Potrebe za hlađenjem će se pokrivati dizalicama topline ili razvijanjem centraliziranog rashladnog sustava”, dio je Duićeve studije.

“Ljudi moraju shvatiti da plin ide prema kraju, a zaposlenima u industriji treba omogućiti tranziciju. Država je i dalje pod vrlo jakim utjecajem plinskog lobija, kao i EU”, tvrdi Duić i dodaje da bi tranzicija bila lakša ako bi Vlada subvencije koje trenutno daje za plin okrenula prema održivim grijanjima.

Naravno, u ovoj priči građane najviše zanima koliko će ih koštati ta tranzicija. Oni koji se bave prodajom i servisiranjem bojlera, slažu se s Duićem – dizalice topline su rješenje za budućnost. “Naša preporuka za građane je okrenuti se njima”, kazao nam je Zoran Miščević iz Termometala.

No, problem s njima je cijena. One su, u ovom trenutku, između 870 i 2000 eura, a tiču se isključivo grijanja vode u bojlerima. Ako bi se dizalica topline koristila za radijatore, bojlere i podno grijanje, tad im se cijene kreću od 2500 eura do 6000 eura, ali crpe toplinu samo iz zraka i vode. One koje crpe toplinu iz zraka, vode i zemlje koštaju do 10.500 eura.

“Investicija u dizalicu topline prilično je velika, ali ulaganje će se vrlo brzo vratiti zbog niskih troškova”, pojasnio je stručnjak iz Termometala i preporučio dizalice koje crpe toplinu iz zemlje jer im je duži vijek trajanja i jer je zemlja stabilniji izvor energije od zraka.

Istovremeno, električni bojleri koštaju od 350 do 800 eura, no s njima je potrebno i pripremiti se na nešto veće račune za struju, do čak 23 posto.
n1info.hr

Primopredajom dvaju projekata, krajem prošle i početkom ove godine, obilježen je završetak još jednog, petog po redu ciklusa HEP-ovog projekta ZelEn.

U sklopu prvog projekta u Elektrostrojarskoj školi u Varaždinu ugradnjom dizalice topline napravljen je korak prema suvremenijem i učinkovitijem sustavu grijanja, jer će dizalica topline koristiti okolišno prihvatljiv način crpljenja toplinske energije iz podzemnih voda. Time će postati primarni izvor toplinske energije, zamjenjujući postojeće plinske kotlove. Projekt će omogućiti godišnju uštedu od oko 280 tisuća kWh energije iz fosilnog izvora, što će rezultirati smanjenjem emisija CO2 za otprilike 62 tone. Ova će investicija Elektrostrojarskoj školi Varaždin značajno pomoći u upravljanju troškovima energije.

Drugi donirani projekt omogućio je Dječjem vrtiću Potočić u Jalžabetu izgradnju fotonaponske elektrane, snage 15 kW koji je tako dobio vlastiti obnovljivi izvor električne energije. Godišnja proizvodnja sunčane elektrane iznosit će 10,7 tisuća kWh električne energije, što će omogućiti godišnje uštede veće od 4 tisuće kWh električne energije iz konvencionalnih izvora te smanjenje emisija CO2 za 0,64 tone.

Sredstva za donirane projekte prikupljena su prodajom proizvoda HEP Opskrbe ZelEn koji se temelji na 100 posto električnoj energiji s jamstvom podrijetla iz obnovljivih izvora. Namjenska sredstva iz fonda ZelEn predviđena su isključivo za ulaganje u projekte energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije integriranih u građevine koje koriste ustanove javnog sektora u djelatnostima odgoja i obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi.
www.hep.hr

32 GW ili 32.000 MW je procjena moguće električne snage instaliranih vjetroelektrana na površini Jadranskog mora. Za usporedbu u Hrvatskoj instalirana snaga proizvodnih objekata iznosi oko 4.872 MW te iznos varira ovisno o citiranom izvoru podataka. Na površini Jadranskog mora moguće je izgraditi oko 7x više proizvodnih postrojenja za generiranje električne energije od potreba Republike Hrvatske.

Generirana električna energija se potom može direktno usmjeravati prema okolnim tržištima kojima nedostaju proizvodni kapaciteti. Druga opcija je da se pomoću zelene električne energije generira vodik H2 koji bi se potom skladištio u hrvatskim plinskim podzemnim skladištima ili bi se vodik H2 transportirao hrvatskim plinskim transportnim sustavima prema okolnim tržištima.

Ina uz europsku potporu radi studiju za pučinsku vjetroelektranu u sjevernom Jadranu snage 300 megavata. U Ministarstvu gospodarstva nam kažu da država priprema i nužnu regulativu, a takvi bi se vjetroparkovi mogli graditi na isključivom gospodarskom pojasu. No, čini se da oko toga u Vladi nema suglasja. Iz Ministarstva prostornog uređenja hladno su poručili – u strateškim dokumentima i prostornim planovima nije planirano ni mapirano područje za razvoj pučinskih vjetroelektrana

Kada će Hrvatska dobiti prvu pučinsku (ili odobalnu) vjetroelektranu kakve odavno viđamo na snimkama sa sjevera Europe, te tko će graditi prvu? Sudeći prema dostupnim informacijama, to bi mogla biti Ina, a gradnja bi mogla početi možda već 2026. godine i vjetroelektrana biti operativna do 2030. godine, promijeni li se u međuvremenu postojeća regulativa.

Ina je 2022. godine, kao prva kompanija u Hrvatskoj, počela s mjerenjem potencijala vjetra sa svojih platformi na području sjevernog Jadrana, a prijavila se potom i na europski program CEF (Connecting Europe Facility) te joj je odobreno sufinanciranje izrade studije izvodljivosti. Kako su odgovorili za FORBES Hrvatska, riječ je o više studija koje bi trebale obraditi tehničke, ekonomske, okolišne i druge aspekte projekta te bi trebale biti završene iduće godine. „O rezultatima i navedenih studija ovisit će i konkretne poslovne odluke kompanije vezane uz potencijalnu izgradnju odobalnog vjetroparka“, stoji u njihovu odgovoru.

Vjetrolektrana operativna 2029. godine?
Iako iz Ine, dakle nisu naznačili kada bi gradnja mogla početi, u priopćenju koje je objavljeno na stranicama Europske komisije vezano za dodjelu potpore iz programa CEF, navode se neki detalji mogućeg projekta, pa i rokovi, a u projektu se spominje i suradnja s Italijom te da bi ta vjetroelektrana značajno popravila sigurnost energetske opskrbe Hrvatske i Italije. Kapacitet odobalnog vjetroparka bi trebao biti 300 megavata na sjevernom Jadranu na površini od oko 2200 četvornih kilometara na području između Pule i Ravene, a budu li studije pozitivne gradnja bi mogla početi, kaže se, 2026. godine dok bi početak komercijalnih operacija bio 2029. godine.

Valja napomenuti da trenutno u Hrvatskoj uopće nije moguće dobiti građevinsku dozvolu za vjetroelektranu, ali iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja nas uvjeravaju da se „radi na rješavanju izazova u cilju uspostavljanja odgovarajućeg regulatornog okvira koji trenutno izostaje za razvoj pučinskih vjetroelektrana“.

Prijedlog – isključivi gospodarski pojas
Kako objašnjavaju, to znači da je Agencija za ugljikovodike lani pripremila prostorne podloge vezano za iskorištavanje energije vjetra na području Jadranskog mora u sklopu izrade prostornih planova morskog područja te ih je dostavila Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Tu je predloženo, kako su odgovorili za FORBES Hrvatska, da se na području isključivog gospodarskog pojasa (gdje to nije onemogućeno zbog drugih namjena korištenja morskog prostora, na primjer plovni putevi, ili zaštite okoliša i prirode, na primjer Natura 2000) omogući postavljanje pučinskih vjetroelektrana.

Na sličan upit o pripremi potrebne regulative za gradnju pučinskih vjetroelektrana upućen Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine dobili smo, međutim, odgovor koji kao da dolazi iz neke druge države, odnosno Vlade. Oni, naime, samo kažu da Hrvatska “kroz strateške dokumente i prostorne planove vezano uz odobalne (pučinske) vjetroelektrane nije planirala niti mapirala područja za razvoj takvih vjetroelektrana”. Hoće li, kao i što misle o Ininoj studiji koja se sufinancira europskim novcem, o tome nema niti slova.

Je li u pitanju neko ozbiljnije razilaženje u politikama nadležnih ministarstava i agencije, ostaje za vidjeti. Za izradu „okvira politike“ za pučinske vjetroelektrane Agencija za ugljikovodike će također primiti europsku tehničku pomoć, a uskoro se očekuje i potpisivanje ugovora, kako su nam najavili iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

Pitanje koncesije i – zašto nam to uopće treba
Rokove izrade tih “okvira politike” nisu naveli. Kažu da će oni biti osnova za izmjenu regulative, na temelju koje će se potom donijeti plan razvoja pučinskih vjetroelektrana i prijedlog postupka izdavanja dozvola za iskorištavanje obnovljive energije iz pučinskih vjetroelektrana.

Kako su nam to konkretizirali iz Ine, treba definirati i postupak „dobivanja koncesije ili neke druge vrste ovlaštenja za razvoj odobalne vjetroelektrane u pomorskom području gdje je mogućnost za to predvidio prostorni plan“.

Ako ste se pitali zašto Hrvatskoj trebaju još i pučinske vjetroelektrane, iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja kažu da njihov razvojni potencijal može igrati važnu ulogu kako bi Hrvatska ispunila svoj nacionalni cilj postizanja udjela obnovljive energije od 73,6 posto u sektoru električne energije do 2030. godine.

U Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine nisu, naravno, u svom odgovoru spominjali energetiku. Suho su napomenuli da je područje prostornog uređenja “autonomno područje svake države članice EU te da RH zajedničke obveze unutar EU ispunjava kroz vlastiti zakonski okvir, izradu dokumenata prostornog uređenja, a područje izrade prostornih planova povezano je sa zakonskim okvirom iz područja zaštite okoliša i prirode, sve na način kako je uređeno Strategijom prostornog uređenja i Zakonom o prostornom uređenju”.

Potencijal vjetroelektrana na sjevernom Jadranu 32 gigavata = 32 GW

Studija koja je lani objavljena o obnovljivim izvorima energije (OIE) na moru identificirala je više od 29 tisuća četvornih kilometara raspoloživog područja za vjetroelektrane na moru te plutajuće solarne elektrane. Pritom je rečeno da bi morsko područje na sjevernom Jadranu „u zoni niskog utjecaja“, koje je opisano kao najpoželjnija opcija jer ima najmanji utjecaj na okoliš te najmanji vizualni utjecaj, moglo potencijalno primiti 25 gigavata kapaciteta vjetroelktrana na moru, a ako bi se to proširilo na zone srednjeg utjecaja, potencijalni kapacitet vjetroelektrana na moru povećava se za dodatnih 32 gigavata.

Za središnji i južni dio Jadrana se kaže da imaju više od 26 tisuća četvornih kilometara raspoloživog područja za obnovljive izvore energije na moru, a zbog veće dubine mora to je područje poželjno za plutajuće vjetroelektrane (zaz razluku od onih koje s efiksiraju na morsko dno, što bi bilo na sjevernom Jadranu) i plutajuće fotonaponske elektrane.

Studiju je, pod naslovom “Akcijski plan za obnovljive izvore energije na moru u Hrvatskoj” radilo više znanstvenih i stručnih domaćih institucija uz potporu EBRD-a, a objavilo udruženje OIEH. Kad je pisana prošle godine, u Sredozemnom moru je je bilo instalirano ukupno manje od 35 megavata OIE na moru, pri čemu je Italija imala 30 megavata vjetroelektrana na moru i 3,4 megavata energije plime i oseke, ali je rečeno da broj projekata vjetroelektrana na moru i onih plutajućih u Italiji, Grčkoj, Francuskoj i Španjolskoj brzo raste.
forbes.n1info.hr

Jedan od najdubljih rudnika u Europi u malom gradu u Finskoj pretvara se u podzemno skladište energije. Koristit će gravitaciju za zadržavanje viška energije kad god zatreba. Finska zajednica Pyhäjärvi, udaljena 450 kilometara sjeverno od Helsinkija, dobiva novo poglavlje života za svoj više od 1.400 metara dubok rudnik cinka i bakra Pyhäsalmi, koji je bio izvan upotrebe, ali ga sada obnavlja škotska tvrtka Gravitricity. Tvrtka je razvila sustav pohrane energije koji podiže i spušta utege, nudeći “neke od najboljih karakteristika litij-ionskih baterija i pumpanih hidroelektrana”, prenosi Euro News.

Gravitacijska baterija je inovativni sustav pohrane energije koji temelji svoj rad na principu gravitacije. Ovaj sustav efikasno koristi teške mase, poput uteza, za pohranu i oslobađanje električne energije prema potrebi. Proces funkcionira na način da se, kada postoji višak električne energije, teške mase podižu prema gore uz trošenje električne energije, čime se potencijalna energija masa pohranjuje u visini. Kada je potrebno osloboditi pohranjenu energiju, teške mase puštaju se da slobodno padnu prema dolje, a taj pad mase pokreće generatore, pretvarajući potencijalnu energiju u električnu energiju. Sustav gravitacijske energije mogao bi pohraniti 2 MW snage i integrirati se u lokalnu energetsku mrežu.

Studija koju su prošlog mjeseca objavili međunarodni istraživački timovi pokazala je da gravitacijske baterije rudnika mogu pružiti ekonomično, dugoročno rješenje za pohranu energije tijekom prijelaza svijeta na obnovljivu energiju. Znanstvenici iz Međunarodnog instituta za primijenjene sustave analize (IIASA) otkrili su da napušteni rudnički okovi svijeta mogu pohraniti do 70 TWh snage – otprilike ekvivalent globalne dnevne potrošnje električne energije.

“Ovaj projekt u potpunosti će pokazati kako naša tehnologija može pružiti pouzdano skladištenje energije dugog vijeka trajanja koje može uhvatiti i pohraniti energiju tijekom razdoblja niske potražnje i brzo je osloboditi kada je potrebno”, rekao je izvršni predsjednik Gravitricityja Martin Wright. Wright također dodaje da će projekt, nadamo se, pružiti “poslove s niskim ugljikom” u području koje značajno pati od završetka rudarskih operacija.

Rudnik je otvoren 1962. godine, ekstrahirajući više od 60 milijuna tona rude tijekom svog života. Nekadašnji glavni poslodavac u regiji, zatvoren je u kolovozu 2022., ostavljajući mnoge nezaposlenima. Gravitacijska baterija jedan je od nekoliko projekata koje zajednica pokreće u rudniku kako bi udahnula novo života u područje. To uključuje solarnu farmu, tehnološke startupe i podzemnu 5G mrežu.
www.green.hr

Republika Hrvatska se na plinskom tržištu pozicionira kao bitan regionalni dionik u transportu zemnog plina prema okolnim državama koje nemaju direktan pristup drugim plinskim tržištima. Novi transportni plinovodi će imati za cilj osiguranje dostatnih potreba za zemnim plinom Slovenije i Mađarske. Druga faza izgradnje plinovoda će imati mogućnost povećanja prijenosnog kapaciteta ukoliko i druge zemlje iskažu interes za većim količinama zemnog plina. Novi transportni plinovodi će povezati terminal za LNG (Liquefied natural gas) na otoku Krku sa središnjom Europom koja će ovom trasom plinovoda osigurati dodatne izvore dotoka zemnog plina sa svjetskog tržišta.

Zanimljivo je istaknuti da se trenutno gradi plinovod Zlobin-Bosiljevo koji će biti izgrađen od čelika otpornog na vodik H2 odnosno u budućnosti će se ovim plinovodom moći transportirati čisti vodik. Dugoročnim energetskim projekcijama očekuje se povećanje uporabe vodika u svim područjima industrije, a vodik H2 bi mogao zamijeniti zemni plin / metan CH4 u svim tehnološkim procesima. U dugoročnim planovima je izgradnja velikih pučinskih vjetroelektrana na Jadranskom moru pomoću kojih bi se generirala električna energija dok bi se pomoću nje potom generirao zeleni vodik H2 iz morske vode.

Na sjednici Vlade Republike Hrvatske donesen je i Zaključak o povećanju sigurnosti opskrbe plinom izgradnjom plinovoda Bosiljevo - Sisak - Kozarac i plinovoda Lučko - Zabok. S dva nova plinovoda osigurat će se sigurna i stabilna opskrba plinom, rekao je ministar gospodarstva i održivog razvoja Damir Habijan. Predviđena sredstva za prvi projekt su 322 milijuna, a za drugi su 78 milijuna eura.

Plinovod Bosiljevo -Sisak -Kozarac zajedno s izgrađenim plinovodima Zlobin - Omišalj, postojećim 75 barskim plinovodom od Kozarca do Slobodnice i plinovodom Zlobin - Bosiljevo, koji je u izgradnji, čini glavni evakuacijski plinovod koji povezuje LNG Terminal na otoku Krku sa zemljama srednje i istočne Europe te potencijalno Ukrajinom.

Plinovod je nastavak postojeće interkonekcije Mađarska - Hrvatska (plinovod Varosföld - Dravaszerdahely - Donji Miholjac - Slobodnica). Time će se kapacitet plinovoda od Zlobina, preko Bosiljeva, Siska i Kozarca prema Mađarskoj povećati na maksimalnih 400 tisuća metara kubnih na sat odnosno 3,5 milijardi metara kubnih na godinu, ovisno o usmjeravanju plina prema Sloveniji.

S druge strane, plinovodom Lučko - Zabok postigao bi se kapacitet prijenosa plina prema Sloveniji od oko 1,5 milijardi metara kubnih na godinu što približno odgovara slovenskoj vršnoj potrošnji. Prema potrebi i uz interes drugih država, kapacitet se može dodatno povećati izgradnjom druge faze plinovoda, piše u dokumentima Vlade Republike Hrvatske.

Plinovodi Bosiljevo - Sisak - Kozarac i Lučko - Zabok nalaze se na listi strateških projekata od 2018. godine. Današnjim Vladinim zaključkom se utvrđuje da Plinacro može započeti aktivnosti na izgradnji plinovoda Bosiljevo - Sisak - Kozarac i Lučko -Zabok. Ministar Habijan podsjetio je da je Vlada 2022. godine donijela odluku o povećanju sigurnosti opskrbe plinom i to izgradnjom plinovoda Zlobin - Bosiljevo, te proširenjem kapaciteta LNG terminala sa 2,9 na 6,1 milijardu kubičnih metara plina na godinu.

Hrvatska Vlada ulaže značajna sredstva u povećanje kapaciteta ukupne plinske mreže u Republici Hrvatskoj, ali uz istovremeno osiguranje transportnih mogućnosti i za ostale zemlje koje graniče s Republikom Hrvatskom.
vlada.gov.hr

Premijer Andrej Plenković posjetio je Grubišno Polje povodom svečanog obilježavanja završetka prve faze projekta izgradnje Podzemnog skladišta plina u Grubišnom Polju, najveće investicije na području Grada. U ovoj prvoj fazi napravljena je Plinska stanica Grubišno Polje koja će eksploatirati plin, a potom postati i podzemno skladište ovog energenta.

Premijer je u Grubišno Polje došao s ministrom gospodarstva i održivog razvoja Damirom Habijanom, a dočekali su ga, između ostalih, župan Bjelovarsko-bilogorske županije Matko Marušić i gradonačelnik Grubišnog Polja Zlatko Mađeruh.

Čestitam vam na realizaciji prve faze ovog iznimno važnog projekta čija je prva faza vrijedna oko 33-34 milijuna eura. Hrvatskoj je energetika prioritet i želimo osigurati opskrbu i dovoljne kapacitete skladišta plina, a da cijena ovog energenta bude priuštiva i hrvatskim građanima i hrvatskom gospodarstvu. Zato je ovaj projekt, u kontekstu energetske krize, iznimno važan. Ekonomska kriza donijela je brojne izazove, brojne poremećaje na tržištu zbog čega smo morali donijeti niz državnih intervencija mjera kojima smo očuvali socijalnu koheziju, osigurali povoljnu cijenu energenata kao i opskrbu energentima. Ovaj projekt u Grubišnom Polju predstavlja još jednu investiciju u hrvatsku energetsku infrastrukturu, a našu novu poziciju regionalnog energetskog čvorišta morat ćemo iskoristiti najbolje što možemo - poručio je premijer Andrej Plenković.

Gradonačelnik Grubišnog Polja Zlatko Mađeruh poručio je kako je jako zadovoljan što se ovako velik projekt realizira na njihovom području.

Sve je izvedeno s najmodernijom opremom čime se jamči sigurnost, a ničim ne narušava prirodnu ravnotežu i ekologiju. Uklapa se u našu lokalnu strategiju gospodarskog razvoja koju temeljimo na energetskim i prirodnim resursima. Kroz rudnu rentu naši prihodni će bitno porasti, a njih ćemo iskoristiti za druge investicije u naše gospodarstvo i infrastrukturu. Zahvaljujući ovom projektu već su pokrenute i neke druge investicije, riječ je o još dvije lokacije eksploatacije ugljikovodika. Zahvaljujem se i društvu Podzemno skladište plina koje je s osobitom pažnjom pristupilo ovom projektu, a s tim pristupom stvorili su i povjerenje kod stanovništva - poručio je gradonačelnik Mađeruh.

Župan Bjelovarsko-bilogorske županije Marko Marušić u svom je obraćanju naglasio kako je ovo samo još jedan od kapitalnih projekata koji se u posljednje vrijeme realiziraju ili su se počeli realizirati na području BBŽ-a.

Ovo je strateški projekt od značaja za cijelu Hrvatsku. No, za nas u BBŽ-u ima veliki značaj jer je riječ o najvećem ikad energetskom projektu pokrenutom na području naše županije koji će smanjiti energetsku ovisnost Hrvatske, ali će donijeti i korist lokalnoj zajednici. Zbog toga se zahvaljujem Vladi i premijeru na trudu koji se ulaže za dobrobit hrvatskih građana. Mi u BBŽ-u to vidimo i osjećamo kroz mnoge projekte, a jedan od najvažnijih za nas je brza cesta čiju je gradnju do Bjelovara pokrenula ova vlada, a sad pokreće i gradnju prema Virovitici i Terezinom Polju. Od velikog značaje je i opremanje naše nove bolnice i otplata kredita za njezinu izgradnju što ne bismo uspjeli bez pomoći Vlade.

U Grubišnom Polju je i projekt izgradnje Centra za starije osobe vrijedan 9,2 milijuna eura za koji je odobreno bespovratnih 6,1 milijun eura. U Daruvaru je nedavno otvoren najveći Veteranski centar u Hrvatskoj koji pokazuje koliko se vlada brine o veteranima Domovinskog rata. U Daruvaru će se realizirati i projekt modernizacije i dogradnje Daruvarskih toplice za koji je odobreno sufinanciranje od preko 13 milijuna eura, a za Terme Bjelovar osigurano je 17 milijuna eura i ti projekti će pomoći daljnjem razvoju turizma u BBŽ-u. To su projekti koje je Vlade podržala, a koji će pomoći razvoju turizma. Zbog svega toga, a i mnogih drugih projekata, naša županije po indeksu razvijenosti nije više u društvu najnerazvijenijih - poručio je župan Marko Marušić.

Ministar Damir Habijan naglasak je stavio na energetskoj sigurnosti koju ovaj projekt donosi.

Republika Hrvatska se s otvaranjem LNG terminala počela profilirati kao regionalno energetsko čvorište. Za zaokruživanje ove infrastrukturne inicijative, važan je moment i skladište plina u Grubišnom Polju. Time dobivamo dodanu sigurnost u energetskoj opskrbi. Projekt je važan i za lokalnu upravo jer će im donijeti nova radna mjesta i nove prihode s kojima će moći podizati ekonomsku snagu ovog kraja - poručio je ministar Damir Habijan.

Direktor društva Podzemno skladište plina Vlado Vlašić naglasio je kako je ovo njihova najvažnija investicijska.

Projekt izgradnje podzemnog skladišta plina u Grubišnom Polju, drugog takvog u Hrvatskoj, najvažniji je investicijski projekt društva Podzemno skladište plina. Iza nas su godine opsežnih radova. Ugovaranje izgradnje postrojenja dogodilo se u pandemiji covida, a radovi su započeli tri dana prije rata u Ukrajini. Događaji u svijetu su pokazali važnost podzemnih skladišta plina za sigurnost opskrbe prirodnim plinom i sigurnosti energetskog sustava. Plinska stanica Grubišno Polje vrijedna je 33 milijuna eura, a svi izvođači i projektanti bili su iz Hrvatske. Zahvalio bih se gradonačelniku Grubišnog Polja Zlatku Mađeruhu na doista izvrsnoj suradnji tijekom realizacija ovog projekta - poručio je Vlado Vlašić.
www.mojportal.hr

Jedan od najvećih svjetskih ulagača u odobalne vjetroelektrane pokreće novu kompaniju koja planira graditi umjetne otoke u Sjevernom moru za velike zelene projekte.

Tvrtka Copenhagen Energy Islands, iza koje stoji investicijska tvrtka Copenhagen Infrastructure Partners (CIP), kani uložiti 150 milijardi eura u idućih nekoliko desetljeća u izgradnju niza otoka na kojima će biti velike vjetroturbine za proizvodnju električne energije i zelenog vodika. No, to će se dogoditi ako uspiju prevladati nekoliko tehnoloških i političkih zapreka.

"Pučinski vjetar je najjeftiniji obnovljivi izvor energije u Europi u velikim količinama. Trenutačno postojeća količina pučinskih vjetroelektrana će se barem udeseterostručiti. Vrlo je jasno da, kako bi se to ostvarilo, stvari moramo činiti drugačije. Energetski otoci nude niz vrlo važnih prednosti", objašnjava Jakob Baruël Poulsen koji je jedan od partnera u CIP-u.

Ideja o energetskim otocima već je počela biti prihvaćena u Europskoj uniji koja ima za cilj idućih godina izgraditi 300 gigavata novih kapaciteta u pučinskim vjetroelektranama što je više od 10 puta iznad sadašnje razine.

Belgija namjerava početi graditi otok Princeza Elizabeta u Sjevernom moru za koji ta zemlja tvrdi da će biti prvi umjetni otok za energetsku infrastrukturu i služit će za povezivanje odobalnih vjetroelektrana i belgijske elektroenergetske mreže.

Slični projekti su planirani u Njemačkoj i Danskoj premda je Danska prošle godine odgodila natječaj za energetski otok zbog visokih troškova.

CIP smatra da će za izgradnju svakog pojedinačnog energetskog otoka trebati barem 1,5 milijardi eura.

Baruël Poulsen navodi da će otoci uglavnom proizvoditi električnu energiju za elektrolizatore vodika i proizvedeni plin će cijevima biti transportiran do kopna. To je jeftinije no slati električnu energiju na obalu kabelima.

Sadašnji dobavni lanci nisu u stanju omogućiti dovoljno kabela kako bi se sva električna energija mogla poslati na obalu. Korištenje električne energije na moru i transport vodika cijevima može početno ulaganje smanjiti za čak 20 posto u odnosu na ono što bi trebalo biti utrošeno za kabele.

Zasad ipak postoji još dosta zapreka. Zeleni vodik dosad još nije proizveden u tako velikim količinama i postavljanje pogona na moru može imati dodatnu komplikaciju u obliku osiguravanja vode za proces elektrolize. Otoci također mogu biti laka meta napada.
www.hr.bloombergadria.com

Europska unija posljednjih se godina intenzivno bori protiv klimatskih promjena s ciljem uspostavljanja energetski neovisne Europe koja se temelji na čistoj energiji. Želje i ciljeve Europe ubrzao je rat u Ukrajini, zbog kojega je cijena energije drastično porasla. Mnogi Europljani ove su se zime grijali manje, a plaćali znatno više. Takvo je stanje neodrživo i Europa je ubrzano krenula u promjene.

Kako bi ostvarila svoje ciljeve, europska administracija prepoznala je zgrade kao odličnu priliku za to. Naime, zgrade (višestambene, javne, poslovne) troše 40 posto ukupno proizvedene energije i uzrokuju 36 posto emisija CO2. Energiju koja se troši (bilo da je riječ o energiji za grijanje i toplu vodu ili o električnoj energiji) na neki se način mora proizvesti.

Topla voda se, primjerice, proizvodi izgaranjem plina, električna energija proizvodi se ili u nekoj termoelektrani (izgaranjem ugljena) ili izgaranjem plina ili ponegdje u nuklearnoj elektrani. Dakle, energija koja se koristi proizvodi se izgaranjem nečega, a to znači da se u tom postupku stvara CO2. S obzirom na to da u atmosferi ima previše CO2 koji uzrokuje klimatske promjene, cilj je smanjiti njegove količine.

Jedan od modela jest prijedlog Europskog parlamenta u kojem stoji da sve države članice moraju smanjiti emisije CO2 za 40 posto (dosad je bilo 30 posto). Dakle, mora se smanjiti izgaranje kojim se proizvodi energija. Sve zgrade koje se budu gradile od 2028. godine moraju imati nulte emisije CO2, a to znači da energija koja se koristi u njima ne smije biti temeljena na izgaranju.

Primjerice, umjesto plina za grijanje i toplu vodu, zgrade će koristiti dizalice topline i solarnu energiju (pa čak i geotermalnu energiju ako za to ima mogućnosti). A sve ostale zgrade, one koje sada postoje, morat će krenuti u energetsku obnovu kako bi trošile manje energije i tako emitirale manje CO2.

Isto tako, na ljestvici od A do G, gdje je G razred energetskih svojstava koji obuhvaća 15 posto nacionalnog fonda zgrada s najlošijim energetskim svojstvima u svakoj državi članici, stambene zgrade morale bi postići barem razred E do 2030., odnosno D do 2033. godine. Uredske i javne zgrade morale bi postići te razrede do 2027., odnosno do 2030. Poboljšanje energetskih svojstava (koje može biti provedeno u obliku ugradnje izolacije ili poboljšanja sustava za grijanje) provodi se kad se zgrada prodaje ili se na njoj provodi znatna obnova, odnosno ako se iznajmljuje, kad se sklapa novi ugovor. Države članice Europske unije utvrdit će potrebne mjere za postizanje tih ciljeva u nacionalnim planovima obnove.

Ciljevi za Hrvatsku
U Uredbi o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030., kojim se pridonosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u sklopu Pariškog sporazuma, svaka država članica mora u 2030. ograničiti svoje emisije stakleničkih plinova najmanje za postotak utvrđen za tu državu članicu.

Dosad je Hrvatska imala obvezu smanjenja od sedam posto. Nova obveza smanjenja emisija stakleničkih plinova u 2030. u odnosu na razine iz 2005. iznosi 16,7 posto. To znači da Hrvatska 2030. godine mora imati 16,7 posto manje emisija CO2 u odnosu na 2005. godinu. Hoćemo li u tome uspjeti, vidjet ćemo. Nekoliko je strategija države u segmentu energetske obnove do 2030. i do 2050. godine. Na temelju tih planova, ideja je da se u zgradarstvo ulože 32 milijarde eura kako bi se zgrade energetski obnovile.

Dio novca osigurat će europski fondovi, a dio će se osigurati iz državnog proračuna. U svakom slučaju, da bi se trošilo manje energije u zgradama, one se moraju energetski obnoviti. Kada se odradi energetska obnova, tada se ugrađuju obnovljivi izvori energije. A nakon toga, živjet ćemo u energetski obnovljenim zgradama koje će energiju proizvoditi na svojim krovovima i nećemo biti ovisni o plinu ili nekom drugom fosilnom gorivu. To je ideja, a koliko će se toga ostvariti, vidjet ćemo jer je 2030. godina vrlo blizu.
www.zagreb.info

Prije nešto manje od godinu dana u Austriji je u pogon pušten prvi spremnik vodika u podzemnim geološkim slojevima na svijetu. Takva pohrana vodika u velikim količinama značajno će doprinijeti energetskoj tranziciji u Austriji, ali i povećati sigurnost opskrbe energijom.

Potkraj travnja prošle godine u mjestu Gampern u Gornjoj Austriji uz prigodnu je svečanost obilježeno puštanje u pogon prvog spremnika vodika u podzemnim geološkim slojevima na svijetu. Time je nakon dvije godine radova završena gradnja jedinstvenog demonstracijskog postrojenja pod nazivom 'Underground Sun Storage'. U njemu će se omogućiti pohrana 4,2 GW h električne energije koja je tijekom ljetnih mjeseci proizvedena od Sunčeve energije. Naime, u geološkom spremniku će pohranjivati isključivo 'zeleni' vodik, proizveden elektrolizom iz viškova proizvodnje električne energije u sunčanim elektranama na krovovima 1000 obiteljskih kuća širom Austrije. Tako pohranjeni vodik će se tijekom zime koristiti za pretvorbu u električnu ili u toplinsku energiju.

Osiguravanje energetske budućnosti
Pionirski projekt nekoliko vodećih austrijskih tvrtki, znanstvenih i istraživačkih ustanova na čelu s plinskom tvrtkom RAG od iznimne je važnosti za gospodarstvo, politiku, ali i cijelo društvo jer pokazuje daljnji smjer razvoja energetskih sustava. Rezultati demonstracijskog projekta 'Underground Sun Storage' pružit će nezamjenjive informacije kako će se dalje razvijati postojeća podzemna skladišta plina u cijelom svijetu, odnosno kako ih se može pretvoriti iz spremnika fosilnog goriva u spremnike vodika i drugih oblika 'zelene' energije.

Za takvu pohranu vodika u Austriji postoji veliki potencijal jer se radi o zemlji koja ima gotovo savršene geološke uvjete i velike kapacitete za podzemno skladištenje plinova. Time će ubuduće biti moguće razdvojiti proizvodnju i potrošnju energije iz obnovljivih izvora, koja nerijetko nije usklađena s potrebama u elektroenergetskom sustavu. Naime, dobro je poznata činjenica da sunčane elektrane proizvode energiju samo po danu, a vjetroelektrane samo kada ima vjetra, što se nužno ne mora poklapati s vremenima najveće potrošnje. Upravo u takvim slučajevima u prvi plan ulaze sustavi za pohranu energije i omogućavaju sigurnost opskrbe cijele godine.

Vodik - prijenosnik energije budućnosti
Vodik se s pravom smatra jednim od ključnih čimbenika za postizanje energetskih i klimatskih ciljeva budućnosti. Može se proizvoditi bez ikakvih emisija ugljikovog dioksida i koristiti mnogim područjima: kao sirovina u industriji, kao gorivo u turbinama za proizvodnju električne energije i kotlovima za proizvodnju toplinske energije ili pak za pokretanje gorivnih članaka za pogon vozila i plovila pa i letjelica. S druge strane, za njegovu pohranu potreban je razmjerno velik volumen spremnika, dok za njegov prijenos na veće udaljenosti najveći izazov predstavlja činjenica da su metalni materijali cjevovoda i spremnika propusni za molekule vodika.

"Brzo povećanje količina vodika postaje ključno. Nije dovoljno poticati širenje primjene obnovljivih izvora. Energija Sunca i vjetra u ljetnim mjesecima moraju se pohranjivati tako da budu na raspolaganju zimi, kada vjetar nije konstantan, a iz Sunca i vodenih tokova ne može se dobiti dovoljno energije za pokrivanje povećane potražnje. Stručnjaci samo za Austriju očekuju sezonski prijenos energije od 10 TW h godišnje do 2030. godine. 'Underground Sun Storage' prvi je korak u smjeru koji će morati slijediti i drugi," istaknuo je Markus Mitteregger, direktor RAG-a, tvrtke koja je inicijator i tehnološki predvodnik cijelog projekta.

Važan demonstracijski projekt
Očekuje se kako će demonstracijska faza projekta trajati do 2025. godine. U tom će se razdoblju pratiti svi parametri iz proizvodnje vodika iz obnovljivih izvora tijekom ljeta, njegove sezonske pohrane i njegove primjene za proizvodnju toplinske i električne energije tijekom zime.

U projektu, osim RAG-a, sudjeluje još nekoliko poznatih austrijskih energetskih i visokotehnoloških tvrtki kao što su Axiom Angewandte Prozesstechnik, Energie Oberösterreich, EVN, HyCentA Research, K1-MET, Verbund i Voestalpine Stahl, a tu su i ugledne znanstveno-istraživačke ustanove kao što su Energetski institut Sveučilišta Johannesa Keplera u Linzu, Tehničko sveučilište u Beču (TUW), Sveučilište za kulturu tla (BOKU) iz Beča i udruga WIVA P&G koji u sklopu projekta provode niz interdisciplinarnih tehničko-znanstvenih istraživanja. U njima je naglasak na proučavanju:
• primjene vodika kao zamjene za prirodni plin
• mogućnosti izravne primjene vodika kao sirovine i goriva u energetski intenzivnim industrijama
• potreba za proizvodnjom vodikom i tehnologija njegove proizvodnje
• primjene vodika velike čistoće.

Projekt 'Underground Sun Storage' jedan je od preduvjeta za ostvarivanje sigurnog vodikovog gospodarstva ne samo u Austriji, već u cijeloj Europi. Podzemna pohrana vodika u geološkim slojevima također je dio Dugoročne strategije 2050. - Austrija koja je pak u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 o sustavu upravljanja za Energetsku uniju i zaštitu klime, a cijeli je projekt dijelom financiran iz sredstava Energetskog istraživačkog programa Fonda za klimu i energiju.
www.energetika-net.com

Jedna od najvećih zgrada na svijetu, Pentagon, dobit će solarne panele na krovu. Više od 80 godina stara zgrada i jedna od površinom najvećih na svijetu postupno će se prebaciti na obnovljivu energiju instalacijom solarnih panela i dizalica topline.

Pentagon, zgrada američkog Ministarstva obrane, po kojoj se i samo ministarstvo često naziva, jedna je od općenito površinom najvećih zgrada i najveća uredska zgrada na svijetu. Izgrađena je početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća na zemljištu specifičnog oblika u okrugu Arlington, "preko puta" Washingtona. Od tada je modernizirana i renovirana, najznačajnije nakon napada 11. rujna, a sada će postupno ući i u projekt "ozelenjivanja".

Povrat ulaganja za 14 godina
Na krovu zgrade, koji površinom mjeri čak više od 110.000 m2, bit će postavljen niz fotonaponskih panela, kao i solarnih ploča za grijanje vode. Ta će se rješenja, uz instalaciju dizalica topline, koristiti za dobivanje energije iz obnovljivih izvora, kojima će se zgrada opskrbljivati u budućnosti. Cilj je da cijelo zdanje postane neto ugljično neutralno, a za početak će solarna elektrana, grijanje i toplinske pumpe biti dovoljni za oko 95% potreba kad je riječ o grijanju prostora i vode. Tako će se obnovljivim izvorima energije zamijeniti dosadašnji energenti korišteni u Pentagonu – prirodni plin i nafta.

Ovim potezom američke vlasti žele se pozicionirati kao lider u energetskoj održivosti, pa svojim primjerom pokazati smjer razvoja te grane industrije. Pentagon bi, nakon instaliranja navedenih rješenja, trebao uštedjeti oko 7.000 MWh električne energije i preko 37.500 MWh energije u prirodnom plinu – što će biti nadomješteno energijom iz vlastite proizvodnje. Godišnje će im zbog toga računi biti manji za 1,36 milijuna dolara.

"Preispitivanjem načina na koji proizvodimo, distribuiramo i koristimo energiju, Ministarstvo obrane čini svoje instalacije otpornijima, bolje osigurava kritičnu infrastrukturu i štedi novac", poručuje zamjenica ministra Kathleen Hicks. No, Pentagon je samo jedna od više od 30 zgrada u vlasništvu federalnih vlasti SAD-a koje će proći energetsku obnovu. Za to će iz federalnog proračuna, nakon dvostranačkog dogovora u Kongresu, biti izdvojeno 250 milijuna dolara. U Pentagonu računaju da će se investicija od 21 milijun dolara u njihov projekt isplatiti za oko 14 godina.
www.bug.hr