Slovenski Pipistrel i Norveškoj prodao svoje električne zrakoplove
Norvežani žele imati većinu malih zrakoplova na električni pogon, problem je u tome što promet takvih letjelicama nije reguliran. Pipistrel, slovenski proizvođač ultralakih zrakoplova, koji razvija letjelicu za Uber, dobio je novi velik posao u Indiji, te je zbog rastuće potrebe za kompozitnim dijelovima nedavno kupio novi proizvodni pogon u Vipavi, gdje se zaposliti nove radnike. Također, proizvest će električne zrakoplove za Norvešku, rekao je Ivo Boscarol, suvlasnik i direktor Pipistrela iz Ajdovščine za agenciju STA. Pipistrel će prvi mali električni zrakoplov Alpha Electro isporučiti Norveškoj sljedeće godine. “Pregovaramo o većem broju takvih zrakoplova, a prvi će biti temelj za izmjenu zakona u Norveškoj jer do 2030. godine, žele imati većinu malih zrakoplova sa dva i četiri sjedala na električni pogon. Problem je u tome što promet električnim zrakoplovima nije reguliran”, objasnio je Boscarol. Naime, operater većine norveških zračnih luka Avinor želi da Norveška postane prva zemlja u kojoj će električni zrakoplovi predstavljaju značajan udio na tržištu, tako da su u Pipistrelu naručili zrakoplov, u početku za demonstracijske svrhe. Avinor se u toj investiciji udružio s Norveškim savezom za sportsko zrakoplovstvo. Tvrtka je uvjerena da uvođenje komercijalnih letova s električnim zrakoplovima može biti realizirano do 2030. Nakon sporazuma sklopljenog 2015. s indijskom vojskom, za koju će izgraditi 194 zrakoplova, u Indiji je Pipistrel sklopio novi značajan posao. Trenutno u Indiju isporučuju mjesečno sedam zrakoplova Virus SW 80 Garud, koju je indijska vojska izabrala kao tehnički najprihvatljivije. Kada je riječ o proširenju poslovanja, u Vipavi je Pipistrel kupio proizvodne prostore bivše tvrtke Duka, velike 4500 četvornih metara. Zbog sve veće potražnje za kompozitnim dijelovima zrakoplova, odlučili su ih proizvoditi sami. Kako je objasnio Boscarol, u sljedeće dvije do tri godine zaposlit će dodatnih 70 radnika u novom pogonu. Kompozitne dijelove krila i trupa za Pipistrel trenutno proizvodi nekoliko dobavljača iz Gorenjske i Srbije, piše poslovni.hr. “Međutim, potrebe su prevelike, jer Panthera i letjelica za Uber imaju takvu tehnologiju koju jednostavno moramo imati u kući. Zato smo tražili dodatni prostor gdje bismo to mogli raditi jer ga nije bilo Ajdovščini”, rekao je Boscarol.
novo.hr


Australija: Testiran električni avion na baterije
Avion efikasno koristi električnu energiju, a potrebno mu je samo 60 kilovati energije za polijetanje i samo 20kW za krstarenje, pri čemu je gotovo nečujan kao i električni automobil. Dok se svijet priprema za budućnost električnih vozila i dok mnoge zemlje planiraju zabraniti automobile s motorima na unutrašnje sagorijevanje, nije iznenađujuće da su sljedeća generacija električnih vozila avioni. Nedavni testni letovi električnog aviona sa jednim motorom u Australiji primjer su ove tranzicije. Laki avion sa dva sjedišta pod nazivom “Pipistrel Alpha Electro” slovenačkog proizvođača Pipistrela letio je po prvi put 2. januara po zračnoj luci u Perthu. Pipistrel ima historiju izgradnje inovativnih aviona, uključujući i neke sa pogonom na hidrogensko gorivo. Ovaj avion radi na dvije litij-ionske baterije, poput onih u Teslinim EV, koje ga mogu držati u zraku sat vremena, s približno 30 minuta dodatne snage u rezervi. Baterije navodno mogu osigurati avionu ukupno 1.000 sati leta tokom njihovog životnog vijeka. Kompresor sa sjedištem u zračnoj luci Jandakot može napajati Alpha Electro s punim punjenjem u roku od jednog sata. Da bi električni avioni letjeli po australijskom nebu, Pipistrel radi sa lokalnim startupom Electro.Aero. ''Ove dvije kompanije prepoznaju prednosti električnih aviona u odnosu na konvencionalne,'' rekao je Joshua Portlock, osnivač ElctroAreo-a. "Električni pogon je mnogo jednostavniji od benzinskih motora", rekao je Portlock za ABC. Unutar benzinskog motora postoje stotine pokretnih dijelova.'' To nije slučaj sa električnim avionom čiji su letovi i jeftiniji u poređenju sa avionima koji koriste mlazno gorivo. Pokretanje motora Alpha Electro, na primjer, košta oko $3 po satu. Avion efikasno koristi električnu energiju, a potrebno mu je samo 60 kilovati energije za polijetanje i samo 20kW za krstarenje, pri čemu je gotovo nečujan kao i električni automobil. Osim toga, električni letovi su znatno čistiji od upotrebe fosilnih goriva. To je posebno važno u današnjoj borbi protiv klimatskih promjena, budući da se avioindustrija smatra jednim od najvećih emitera ugljika. Srećom, Electro.Aero i Pipistrel nisu jedine kompanije koje rade na električnim avionima. Jedan startup sa sjedištem u SAD-u radi na putničkom avionu koji je u potpunosti električan. Electro Aero se nada da će priključiti stanicu za punjenje električnih aviona na solarno polje blizu aerodroma Rottnest Island, što bi moglo omogućiti električnim zračnim taksijima da prevoze male grupe do pet ljudi na otok, piše Dom Galeon za Futurism.
www.frontslobode.ba

Strategija za plastiku u kružnom gospodarstvu EU-e: Do 2030. reciklirati svu plastičnu ambalažu

Tri su glavna cilja Strategije: osigurati da se do 2030. godine sva plastična ambalaža može reciklirati; smanjiti količinu plastike za jednokratnu uporabu te zabraniti uporabu mikroplastike. Europska komisija usvojila je prvu europsku “Strategiju za plastiku u kružnom gospodarstvu” koja postavlja temelje novog kružnog gospodarstva u koje je uključena plastika te prema njemu usmjeravamo ulaganja, kako je izjavio potpredsjednik Europske komisije Jyrki Katainen: Tako će se smanjiti količina plastičnog otpada na kopnu, u zraku i u moru te će se stvoriti nove prilike za inovacije, konkurentnost i otvaranje visokokvalitetnih radnih mjesta. Europska komisija ističe tri glavna cilja Strategije: osigurati da se do 2030. godine sva plastična ambalaža može reciklirati i to na troškovno učinikovit način; smanjiti količinu plastike za jednokratnu uporabu te zabraniti uporabu mikroplastike – plastičnih dijelova manjih od pet milimetara.

25 milijuna tona plastičnog otpada
Ako ne promijenimo način na koji proizvodimo i upotrebljavamo plastiku, do 2050. u oceanima će biti više plastike nego ribe. Moramo spriječiti da plastika dospije u našu vodu, našu hranu pa čak i u naša tijela. Jedino dugoročno rješenje je smanjiti količinu plastičnog otpada recikliranjem i ponovnim korištenjem. Ovo je izazov kojeg zajedno moraju prihvatiti vlade, gospodarstvo i građani, riječi su prvog potpredsjednika Europske komisije zaduženog za održivi razvoj Fransa Timmermansa. Na godišnjoj razini EU generira 25 milijuna tona plastičnog otpada, od kojeg se manje od 30% prikuplja za recikliranje. Prema podacima Europske Komisije, u EU se 29 posto plastičnog otpada koristi za proizvodnju energije spaljivanjem, a 31 posto završava na odlagalištima. Cilj strategije je smanjiti količinu plastičnog otpada na kopnu, u zraku i u moru te stvoriti nove prilike za inovacije, konkurentnost i otvaranje visokokvalitetnih radnih mjesta. SZacrtana je i promjena načina na koji se plastični proizvodi dizajniraju, upotrebljavaju i recikliraju u EU. Dakle uz zaštitu okoliša istovremeno se želi stvoriti temelj novoga gospodarstva u koje je plastika uključena, ali tako da se u dizajnu i proizvodnji u potpunosti poštuju potrebe u pogledu ponovne upotrebe, popravka i recikliranja te da se potiču inovacije u pravcu razvijanja novih materijala. Moramo ulagati u inovativne nove tehnologije kojima se štite građani i okoliš, a istovremeno se zadržava konkurentnost industrije, istaknuo Timmermans.

Smanjiti proizvodnju plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu
Industrija plastike u EU 2015. godine je bila “teška” 340 milijardi eura i zapošljavala 1,5 milijuna radnika. Nimalo zanemarive brojke za drastične poteze kao što su zabrane, ali taj se gospodarski sektor mora okrenuti održivom načinu poslovanja. Konkretno u proizvodnji plastike, plastičnih proizvoda i sl., Strategijom Europske komisije, predviđena je izrada novih pravila o ambalaži kako bi se povećale mogućnost recikliranja plastike koja se upotrebljava na tržištu i potražnja za recikliranom plastikom. Budući je predviđeno prikupljanje većih količina plastike, bit će potrebna bolja i naprednija postrojenja za recikliranje te bolji i standardiziraniji sustav za odvojeno prikupljanje i razvrstavanje otpada. Kako bi se industriju plastike potaknulo na promjene Europska komisija najavljuje povećanje potpora inovacijama odnosno sa dodatnih 100 milijuna eura financirat će se razvoj pametnih plastičnih materijala koji se mogu bolje reciklirati. Strategija ide i u pravcu smanjivanja plastike za jednokratnu upotrebu, a Europska komisija planira provesti i mjere za ograničavanje upotrebe mikroplastike u proizvodima te će se utvrditi način označivanja biorazgradive plastike i plastike koja se može kompostirati. Prema Studiji iz 2016. godine (koju je za Europsku komisiju izradila Eunomia) , zemlje EU, u mora i oceane godišnje “isporuče” između 150 i 500 tisuća tona plastičnog otpada. A polovicu tog otpada čine plastični proizvodi za jednokratnu upotrebu. U sprječavanju da plastični otpad završi u morima predlažu se i nova pravila o lučkim uređajima za prihvat, uključujući mjere kojima će se osiguravati da se otpad nastao na brodovima ili prikupljen na moru vrati na kopno i da se ondje njime gospodari na odgovarajući način. Za nova pravila i propise s ciljem smanjivanja otpada u morima u tijeku je javno savjetovanje koje traje do 12. veljače.
tris.com.hr

Kinezi izgradili najveći pročistač zraka
Može pročistiti 10 milijuna kubičnih metara zraka dnevno, što na prvu zvuči nevjerojatno puno, no to je ipak Kina... Kina je izgradila najveći pročišćivač zraka na svijetu, visok stotinu metara. Za Kineze je to dobra vijest, s obzirom da je Kina država s najzagađenijim zrakom, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije. Prema drugom navodu Svjetske zdravstvene organizacije, polucija zraka najveći je problem okoliša koji predstavlja zdravstvene rizike, zaslužan za jedan od devet smrtnih slučajeva u svijetu, a godišnje ubija oko 3 milijuna ljudi. U kineskom gradu Xianu na sjeveru države postavljen je eksperimentalni toranj, a pozitivni efekti već se odražavaju na kvaliteti zraka u cijeloj okolici. Tornju zasada nema ravnoga po veličini, a rezultati obećavaju. Ispumpava 10 milijuna kubičnih metara čistog zraka u danu otkad je prošle godine pušten u pogon. Onih dana kad polucija dostiže kritične razine, što se u Xianu najviše događa za vrijeme zimskih mjeseci, kad se sagorijevaju velike količine ugljena, zahvaljujući pročišćivaču, zagađivanje se svodi na normalnu razinu. Količina čestica najopasnijih za zdravlje u prosjeku pada za 15 posto za vrijeme najvećeg zagađivanja. Kvaliteta zraka mjeri se na prostoru od 10 kvadratnih kilometara oko tornja, no daljnja testiranja i dalje su potrebna. Sustav pročiščavanja izvlači zrak iz plastenika pri dnu tornja pa ih zagrijava koristeći solarnu energiju. Vrući se zrak diže unutar tornja i prolazi kroz filtere. Prije ovog pročišćivača, najveći u Kini bio je onaj u Beijingu, visok samo 7 metara.
metro-portal.rtl.hr


Kina je izgradila najveći pročišćivač zraka na svijetu i čini se da stvarno radi
Prema preliminarnim istraživanjima, toranj visine 100 metara pomaže u smanjenju razine smoga u Xianu. Eksperimentalni toranj visine 100 metara u sjevernoj Kini, kojeg nazivaju najvećim pročišćivačem zraka na svijetu, osjetno popravlja kvalitetu zraka u gradu Xianu u provinciji Shaanxi. Trenutno, toranj je još u fazi testiranja kojeg provode znanstvenici odjela za očuvanje okoliša Kineske akademije znanosti. Projekt je pokrenut još 2015. godine, no sam toranj je izgrađen krajem prošle godine. Cao Junji, koji predvodi istraživanje za South China Morning Post izjavio je kako su promatrali kvalitetu zraka u radijusu deset kvadratnih kilometara oko tornja. U posljednjih par mjeseci od početka rada tornja, toranj je proizveo deset milijuna kubičnih metara pročišćenog zraka. Junji kaže kako toranj, u danima kada je smog iznimno visok, može spustiti razinu onečišćenja zraka na umjerene razine.

TORANJ GOTOVO NE TROŠI ELEKTRIČNU ENERGIJU
Toranj funkcionira na principu staklenika, koji prekriva površinu veličine otprilike polovice nogometnog igrališta oko temelja tornja. Zagađeni zrak se uvlači u staklenik, pa se potom zagrijava putem solarne energije. Vrući zrak potom prolazi kroz toranj, u kojem se nalazi više slojeva filtera za pročišćavanje. Zbog staklenika, toranj tijekom dana gotovo ne koristi električnu energiju, za razliku od drugih manjih pročišćivača. Problematično je što Kina većinu svoje energije još uvijek dobiva sagorijevanjem ugljena, koji naravno, zagađuje okoliš. Grad Xian u zimskim mjesecima može doći do opasnih razina onečišćenja zraka budući da je i tamošnja toplana također pokretana ugljenom. Znanstvenici koji upravljaju tornjem tvrde kako pročišćivač i dalje može raditi zimi, budući da se oslanja na staklenike za upijanje radijacije sunca, kako bi postigli što veću efikasnost.

U PUNOJ VELIČINI, TORANJ BI TREBAO BITI VISOK 500 METARA
Znanstvenici su postavili preko deset mjernih stanica za kvalitetu zraka unutar područja, kako bi mogli testirati efikasnost tornja. Prosječno smanjenje zagađenja najštetnijih sitnih PM2.5 čestica iznosi oko 15 posto tijekom težeg zagađenja. Cao, međutim, tvrdi kako su rezultati preliminarni, budući da se toranj još nalazi u eksperimentalnoj fazi. Točnije izvješće trebali bi objaviti tijekom ožujka, kada će biti završeno potpuno znanstveno istraživanje. Cilj njihovog istraživanja bio je pronaći efikasan i jeftin način za umjetno uklanjanje zagađujućih čestica iz atmosfere, no točna cijena cijelog projekta nije objavljena. Eksperimentalni toranj u Xianu je nešto manji od onih koje Caov tim želi izgraditi diljem Kine. U punoj veličini, toranj bi trebao biti visok 500 metara, a njegovi staklenici bi trebali zauzimati površinu od 30 kvadratnih kilometara, sudeći prema patentima iz 2014. godine.
www.telegram.hr

Jesmo li konačno zreli za mikrosolare?

Vlada ne bi trebala stati na Uredbi za pojednostavljenje priključka već bi bilo pametno, vodeći računa o objektivnim okolnostima na mreži, raskrčiti prostor za mikrosolare i fotonapon općenito, jer oni imaju potencijal promijeniti hrvatsku energetiku i kvalitetu života. Vlada je prošli tjedan donijela uredbu kojom se omogućuje nešto jednostavnije i brže priključenje obnovljivaca na elektroenergetsku mrežu HEP-a od 1. travnja. Brzo će se vidjeti ima li u novom sustavu komplikacija kakvih je bilo do sada kad je riječ o priključenju. Ipak, svi oni koji žarko navijaju za mikrosolare, a takvih je mnogo, morat će se još strpjeti, jer dosta preduvjeta još nije riješeno. Naime, HEP ODS-u dan je Uredbom rok od 15 dana da s izdavanjem elektroenergetske suglasnosti prihvati ili odbije novog malog proizvođača. I dalje je za veće projekte potreban EOTRP (elaborat o optimalnom tehničkom rješenju priključka), ali ne i za novu kategoriju koja se naziva kupcem s vlastitom proizvodnjom. Takvi kupci imat će mogućnosti instalirati Sunčanu elektranu do postojećeg iznosa priključne snage. Ipak, i dalje je sve u rukama ODS-a jer ako on procijeni da za takvog malog proizvođača treba stvoriti tehničke uvjete za priključenje, onda mu ne gine EOTRP. Kada zadovolji uvjete ODS će kućanstvu opremiti obračunsko mjerno mjesto ili će kupac sam o svom trošku ugraditi blokadu predaje električne energije u mrežu. Uredba također traži od ODS-a da u vrlo napetom roku uspostavi katastar vodova naponske razine iznad i ispod 1 kV, kako bi građani znali kako je kapacitirana mreža. Ti podaci koristit će svima, posebno na otocima gdje bi interes za fotonaponom mogao biti veći, a vodovi su možda slabiji i mogu dovesti do poteškoća u mreži. Osim toga, i HEP ODS će time lakše planirati potrebne investicije, no izvjesno je da je pred njima velik posao. To su ukratko najvažnije novosti Uredbe koja je korak u pravom smjeru, ali puno toga ostaje neriješeno da bi se moglo govoriti o stvaranju preduvjeta za masovniju primjenu fotonapona, posebice za male potrošače-proizvođače. Iako se govori o opremanju mjernog mjesta, nije jasno hoće li to biti dvosmjerno brojilo ili će biti potrebna dva brojila, kao sada. Što je s uvođenjem naprednih brojila i kakav će biti porezni tretman energije koja će se isporučivati u mrežu? Ne zna se kako će se obračunavati isporučena i potrošena energija, hoće li to biti mjesečno, kvartalno ili godišnje i tko će i po kojem modelu otkupljivati višak tako proizvedene struje? Bilo bi logično da se svim opskrbljivačima da ta mogućnost iz čega bi se sigurno izrodile i neke zanimljive sheme koje bi potaknule tržište električne energije koje u Hrvatskoj u zadnje vrijeme polagano umire. U HEP-u je koncentrirano 90% tržišnog udjela opskrbe u državi, a poznato je da Hrvatska otprilike 30% električne energije godišnje podmiruje iz uvoza. Masovnija primjena fotonapona i kod kućanstva i kod poduzetništva promijenila bi trend zabrinjavajuće ovisnosti o uvozu, ali bi istovremeno HEP ostao bez jednog malog dijela kupaca, a tako i dio struka i tumači HEP-ovu nevoljkost za promjenama koje su sada inicirane. Hrvatska je, čini se, bila natjerana na ove promjene jer je Svjetska banka kritizirala kako je teško doći do priključka, što ju je poguralo na niže na ljestvici globalne konkurentnosti gospodarstva. Osim toga, opskrbljivači bi masovnijom primjenom fotonapona mogli koristiti ugovorne odnose s proizvođačima da zadovolje obvezne sheme obaveznih ušteda u neto potrošnji, na koje ih prisiljava Zakon o energetskoj učinkovitosti. Ta obveza u struji i plinu još uopće nije zaživjela, a trebala je i bit će je prilično bolno zadovoljiti. Uz to, potencijal je velik za suzbijanje energetskog siromaštva, a kako predlaže MOST, umjesto da se potiče kupovina ogrijevnog drva i daju vaučeri za energetsko siromaštvo, tih cca. 250 mil. kn moglo bi se uložiti u kupnju opreme kroz objedinjeni tender i dati posla hrvatskim tvornicama i serviserima. U sektoru obnovljivih izvora energije vlada veliko mrtvilo već dulje vrijeme, a liberalizacija na tržištu električnom energijom vrlo je problematična i to je tragično. Računa se da će u drugom kvartalu biti donesene izmjene Zakona o OIE a ministarstvo će se ove godine ozbiljnije pozabaviti tom temom. U ovoj našoj lijepoj zemlji uvijek u obzir treba uzeti kada su redovni parlamentarni izbori, a oni su zakazani najranije za kraj 2020. Iz toga treba iščitati da je vremena za velike promjene malo, a ogromnih problema u energetici je sve više - INA, Petrokemija, LNG-terminal... Dovoljno za nekoliko mandata. "Tko će se još baviti tim nezgodnim obnovljivcima", možda razmišlja politika, umjesto da bar kroz učinkovito riješene mikrosolare "ubije više muha jednim udarcem", na veselje svih nas. Jer, mikrosolari i fotonapon općenito imaju potencijal promijeniti ne samo hrvatsku energetiku već i kvalitetu života i konačno nas uvesti u društvo razvijenih zemalja.
www.energetika-net.com

MOST predstavio Zakon o mikrosolarima.

MOST traži konsenzus oko zakona koji pomaže građanima i poduzetnicima u energetskoj tranziciji. Most nezavisnih lista predstavio je, na konferenciji za medije prijedlog Zakona o mikrosolarima koji će danas uputiti u e-savjetovanje. Prijedlog zakona je posebno namijenjen malim kupcima električne energije, građanima, malim i srednjim poduzetnicima koji upravljaju cijenom energije i svojom energetskom budućnošću, što je važan korak prema energetskoj neovisnosti, a protiv energetskog siromaštva. Mali i mikro poduzetnici bi u propisanim administrativnim rokovima od 15 dana dobili mogućnost izmjene svojih elektroenergetskih uvjeta, administrativni aparat smanjio u korist poduzetnika i oni bi mogli samostalno, a jednostavno upravljati svojom potrošnjom energije, za vlastite potrebe. Prema podacima HROTE-a, nakon 10 godina tek je 115 fizičkih osoba u sustavu poticaja koje proizvode energiju iz fotonapona za svoje potrebe, što je poražavajuće, naglašavaju u MOST-u i traže politički konsenzus svih stranaka oko ovog zakona za koji drže da će imati veliki multiplikativni efekt. Osim rješavanja energetskog siromaštva za najpotrebitije, prijedlog Mosta ide u korak sa izazovima održivog razvoja, kažu u toj stranci. Hrvatska posjeduje silne potencijale u obnovljivim izvorima energije, ponajprije u Suncu. U dosadašnjoj energetskoj politici u Hrvatskoj, obnovljivi izvori energije, a posebno sunce, nisu nikada doživjeli ozbiljniju pažnju. MOST drži da su bivši vladajući potpuno zanemarili ovaj segment, što je vidljivo po tome koliko Hrvatska zaostaje za EU zemljama, što je posebno žalosno s obzirom na našu mediteransku poziciju. Primjena zakona doprinosi obvezama iz Pariškog sporazuma. Taj Zakon bitan je i u kontekstu suzbijanja problema energetskog siromaštva, jer bi se njime pomoglo i do 10 tisuća siromašnih domaćinstava kojima bi se dugoročno račun za električnu energiju sveo na nulu. „Ovo je prijedlog koji nadilazi stranačke razlike, prijedlog koji ide u korist naših građana i pozivamo sve klubove zastupnika u Hrvatskom saboru da ga podrže. Ovaj zakon omogućuje slobodu, energetsku neovisnost te njime slijedimo primjer razvijenih zemalja,“ zaključio je Ante Čikotić, bivši državni tajnik.
www.energetika-net.com

Most u Splitu predstavio prijedlog Zakona o mikrosolarima, Božo Petrov odbacio navode o raspadu stranke
Implementiranjem ove zakonske regulative bi se za 10 tisuća siromašnih domaćinstava smanjili računi za električnu energiju, a radi se i o velikom koraku prema energetskoj neovisnosti građana. Čelnik Mosta Božo Petrov sa suradnicima je u Splitu prvi put predstavio prijedlog Zakona o mikrosolarima koji sljedeći tjedan ide u proceduru. Na nacionalnom predstavljanju zakona bili su još Slaven Dobrović, Mate Rebić, Ante Čikotić i Ivana Ninčević-Lesandrić. Kako je rečeno, zakon je orijentiran na građane i nema razloga da ga iti jedna parlamentarna stranka ne podrži. Ovom prigodom je Petrov odbacio sve navode o raspadu Mostu. Bivši ministar energetike i zaštite okoliša, profesor Slaven Dobrović na konferenciji je pojasnio značaj obnovljivih izvora energije i održivog razvoja, a saborska zastupnica Ivana Ninčević-Lesandrić osvrnula se na značaj mikrosolara za male i mikro poduzetnike. Božo Petrov je istaknuo kako Most svojim prijedlogom Zakona o mikrosolarima želi potaknuti energetsku neovisnost i poduzeti korake koji idu u tom smjeru.  Osim rješavanja energetskog siromaštva za najpotrebitije, naš prijedlog ide u korak s izazovima održivog razvoja. Hrvatska posjeduje silne potencijale u obnovljivim izvorima energije, ponajprije u suncu. U dosadašnjoj energetskoj politici u Hrvatskoj, obnovljivi izvori energije, a posebno sunce, nisu nikada doživjeli ozbiljniju pažnju. I HDZ i SDP potpuno su zanemarili ovaj segment, to je sasvim jasno vidljivo po tome koliko Hrvatska zaostaje za EU zemljama, što je posebno žalosno s obzirom na to da našu mediteransku poziciju - rekao je Petrov. Dodao je kako primjena zakona značajno doprinosi obvezama koje je Hrvatska kao dio EU preuzela, a to je potpisivanje Pariškog sporazuma, prema kojem se staklenički plinovi moraju smanjiti za 40 posto do 2030. godine. Ante Čikotić i Mate Rebić u svojoj prezentaciji Zakona o mikrosolarima istaknuli su sve njegove prednosti.

Čikotić je objasnio:
- Prijedlog zakona je posebno namijenjen malim kupcima električne energije, građanima, malim i srednjim poduzetnicima koji upravljaju cijenom energije i svojom energetskom budućnošću, što je važan korak prema energetskoj neovisnosti, a protiv energetskog siromaštva. Ivani Ninčević-Lesandrić objasnila je da je izuzetno važno što bi ovaj Zakon o mikrosolarima omogućio i građanima i malim i mikro poduzetnicima, da u propisanim administrativnim rokovima od 15 dana dobiju mogućnost izmjene svojih elektroenergetskih uvjeta.

Ninčević-Lesandrić je istaknula:
- Napokon bi se administrativni aparat smanjio na korist poduzetnika i oni bi mogli samostalno, a jednostavno upravljati svojom potrošnjom energije, za vlastite potrebe. Kupac postaje proizvođač s tendencijom poticanja izgradnje mikro postrojenja za proizvodnju električne energije za samoopskrbu.

Mate Rebić je upozorio na značaj ovog zakona riječima:
- Činjenica je da bi, za razliku od dosadašnjeg modela, mali kupci-proizvođači na tržištu električne energije osnažili svoju poziciju kupca-proizvođača i potrošača s vlastitom proizvodnjom instalirane snage do 10kW, priključenog na distribucijsku mrežu. Zakonom o samoopskrbi električnom energijom iz obnovljivih izvora uredilo bi se je planiranje i poticanje proizvodnje i potrošnje električne energije na jednom mjernom mjestu u mikro proizvodnim postrojenjima iz obnovljivih izvora energije, sunca, vjetra i vode.

Čikotić je dodao izuzetnu važnost ovog prijedloga zakona u suzbijanju problema energetskog siromaštva, jer bi se njime pomoglo i do 10 tisuća siromašnih domaćinstava kojima bi se dugoročno račun za električnu energiju sveo na nulu. Čikotić je objasnio začarani krug naknada i pomoći ugroženim građanima:
- Malo je poznato da Županije sufinanciraju ogrjev za ekonomski ugrožene korisnike. Nevelik iznos od prosječnih 950 kn po korisniku izgleda potpuno drugačije kad kažemo da taj oblik pomoći u Splitsko-dalmatinskoj županiji koristi 27.262 građana u iznosu od 28.175,920 kuna. Prema podacima Ministarstva demografije, obitelji, mladih i socijalne politike u 13 hrvatskih županija u 2016. godini naknadu za ugroženog kupca energenata dobilo je 68.077 korisnika što je ukupno 126.604.000 kuna. Taj novac dolazi od naknada koje financiraju drugi građani kroz solidarne naknade i postao je opterećenje kojem se ne vidi kraj. Predlažemo da se iskoriste obnovljivi izvori energije kod građana koji imaju uvjete da ih se kroz ulaganje u mikrosolare na krovovima izvede iz začaranog kruga naknada i pomoći te im se dugoročno osiguraju uvjeti izlaska iz energetskog siromaštva.

Profesor Slaven Dobrović zaključio je kako, osim borbe protiv energetskog siromaštva, ovaj zakon ima velik utjecaj na nacionalni inventar emisija stakleničkih plinova. I on je, kao i Petrov, istaknuo obvezu smanjenja emisija stakleničkih plinova čak 40 posto do 2030. godine. Dobrović je pojasnio:
- Proizvodnjom električne energije na mjestu potrošnje iz obnovljivih izvora energije izbjegava se povlačenje električne energije iz mreže. Svaki kWh električne energije u mreži sadrži teret emisija stakleničkih plinova nastalih proizvodnjom, transformacijom i distribucijom, ovaj teret prosječno iznosi 362 g CO2/kWh. To znači da svaka supstitucija energije iz mreže obnovljivom energijom znači efektivno smanjenje emisija stakleničkih plinova u inventaru RH. Potencijal Hrvatske je zbog geografskog položaja iznimno velik te je moguće očekivati da se količina energije generirane u ovakvim mikrosolarima već u prvoj fazi implementacije prijeđe 3000 GWh. Uz 3000 GWh iz mikrosolara, što je očekivano generirati u cca 250 tisuća jedinica po 10kW, moguće je smanjiti nacionalne emisije za 1086 kt CO2 što je čak 6,5 posto emisija iz sektora energetike. Puni potencijal je nekoliko puta veći.
dalmatinskiportal.hr

What Ever Happened to Tom Ogle?
His super carburetor gave 100 mpg on a 427 inch v8 1970 Ford Galaxy
By Ron Laytner; Edit International; Copyright 2010

Did the world not go green because of a murder? Maybe 2 murders? The world is telling us to Go Green; from Sesame Street to the Campaign Trail, and Going Green has become as much a marketing tool as a call for action. But what most American’s don’t know is that these problems were solved thirty years ago by the brilliant invention of a Texas high school dropout. In 1978 I first interviewed Tom Ogle who created a device replacing the carburetor and allowed his 4,000 pound car to get 100 miles per gallon. He should have gone on to change history and become one of the world’s richest men. He was young, confident and feared nothing. But he was wrong – dead wrong. Four years later Tom, at age 24, was in his grave and his invention, buried. I stood outside the Smuggler’s Inn, a restaurant in El Paso, where I’d just interviewed Tom Ogle, only 21, and perhaps one of America’s greatest inventors. He was leaning against his 1970 Ford Galaxie. Fitted with a black box ‘filter’ the big gas guzzler was getting more than 100 miles per gallon. That’s when I told him, “Tom, I think you are one of the most important people on earth right now.” Smoking a cigarette, flashing a $1,200 watch and a 3.5 carat diamond ring, he replied confidently, “I hope so. My invention will save the world.” “Are you afraid of oil companies or the Arabs coming after you?” I asked. “No. Not any more. I’ve had too much publicity. If I’d kept my invention a secret I might be worrying. But there’s nothing to worry about any more.” Tom said the 100 mpg returns he was seeing on his then standard 4,000 pound car was only the beginning of his newfound fuel efficiency. Tom felt confident that on the smaller, lighter cars, then only popular in Europe, he could get nine times as much. That means in today’s light-weight automobiles we could be driving around getting 400 to 900 miles per gallon. And even gas guzzling Hummers and giant SUV’s Tom never lived to see might be more efficient than today’s best hybrid cars. He did away with the carburetor and fuel pump; replacing them with a black box he called a ‘filter.’ The super mileage, he said, was due to his pressurized, vaporized fuel system that injected gasoline vapor, not liquid, directly into the engine’s firing chambers. The modified car was extensively tested and engineers found no evidence of fraud. In one test for the media Ogle drove his Galaxie, which unmodified got about 13 miles per gallon, 200 miles on a measured 2 gallons of gasoline. The results were so astonishing that the car was inspected for hidden fuel tanks. None were found and those who drove with him confirmed that they had never stopped to refuel. Doubters became believers. Scientists were convinced his invention, dubbed the ‘Oglemobile,’ would soon reach world markets and earn millions. Tom Ogle was checked out by corporate engineers and the US government who were astounded to discover the invention actually worked. At the time I had talked with the late Senator Gaylord Nelson (Dem. Wis.) a long time contact of mine and a pioneer for U.S. fuel economy standards, about what this could mean for all of us. “The potential benefits are too great for it to be ignored.” said the Senator and had asked the US Department of Transportation to make a thorough investigation of Ogle’s system but was met with a wait and see response from officials. Another big supporter of Ogle’s invention was Professor Gerald Hawkins of Texas A&M University, holder of a doctorate in mechanical engineering with a background in gas dynamics and aerospace study. “This is no hoax,” said Dr. Hawkins, “Ogle eliminated the carburetor and achieved what the gasoline internal combustion engine was supposed to do all along – to operate off fumes. For most of the world, the name Tom Ogle has never been heard or at least long forgotten. But, thirty years later can I still hear Tom’s voice from our recorded interviews promising the world better future.

It all started with a lawn mower
During our interview the eager young inventor revealed how he had discovered his fuel efficient system by accident; “I was messing around with a lawn-mower when I accidentally knocked a hole in its fuel tank. I put a vacuum line running from the tank straight into the carburetor inlet. I just let it run and it kept running and running but the fuel level stayed the same. I got excited. The lawn-mower was running without a carburetor and getting tremendous efficiency.” The engine got so hot Ogle used a fan to cool it and was amazed when it ran 96 hours on the fuel remaining in the mower’s small tank. He went from the lawn-mower to the automobile, converting a car in the same manner. Its engine started immediately, but the gas tank collapsed inwards. It took months of reinforcing gas tanks before he solved the vacuum problem. But the car, without its carburetor and fuel pump, still had no acceleration. It couldn’t run faster than 20 mph. And the modified engine averaged only 8 miles to the gallon, and stalled after a few miles. One time he crawled under the stalled car to examine its gas tank and found, “It was freezing cold, like an ice-cube. As I was sucking vapor out, it was acting like a refrigerator with liquid on the bottom and fumes on top.” When he warmed the gas tank with heater coils, the miles per gallon sky-rocketed to over 100 and Tom Ogle never looked back. He believed his system was the answer to the world’s pollution problems and demonstrated virtually zero pollutant emissions coming from his engine exhaust. Soon Tom found himself courted by oil companies and financiers. Everyone predicted he would become a billionaire. A few months before I had met him he was contacted by C.F. Ramsey an ‘international financier’ who wanted to buy Tom’s patent and the marketing rights to the Oglemobile. Ramsey told me by phone, “We signed a preliminary agreement with Tom Ogle the very next day after we saw the invention. All kinds of people were in town, J.C. Penny, Transamerica, General Motors, Ford and others. Specifically Shell Oil offered Tom $25 million. Everybody was after him.” But in every case the proposed backers wanted controlling interest in Tom’s patent. They wanted to stick Tom off in a laboratory. And that would have been the end of Tom Ogle and his fuel efficient system. And it was. That is exactly what happened. Ramsey signed a contract which let Ogle work on his device with financing from Ramsey who would take over the patent, distribution and development rights of the Oglemobile. With thousands flowing in, the confident Tom Ogle I had met was quickly building the life of luxury and extravagance. A few months after my first interview, his backer C.F. Ramsey sold out to Advance Fuel Systems Inc. in June of 1978. [a pre-planned hand-off] Tom was a bit nervous in my later phone calls, but all seemed to be well. He would continue receiving $5,000 a month and funds for research and development. He’d also get 6 percent royalties when the device came to market. Advance Fuel’s own engineers would develop the ‘Oglemobile’ for marketing and in April 1979, a still very ambitious Tom Ogle opened the first of a planned 1,000 nation-wide diagnostic car centers. But Ogle’s first and only car center soon closed and his monthly checks stopped. Ogle was told he’d get no royalties because AFS was working on a device that got similar results but wasn’t his invention.

Shot and Poisoned
Continuing in his spiraling downfall from quick success and media attention in 1981, Monica, Tom’s wife left him and took along their five-year-old daughter Sherry. Then on April 14th he was shot in the street by someone who ‘got away’ yet he survived the incident. On August 18th a broken and forgotten Tom Ogle, drunk, left The Smuggler’s Inn, the same place that I’d first met him. That night he went to a friend’s apartment and collapsed. He was declared dead at El Paso’s Eastwood Hospital. His death, which involved a combination of Darvon, a prescribed pain killer, and alcohol, was ruled accidental or suicide. Many believed it was a cover-up for murder. “Ogle had been gravitating toward gambling at the pool table, and began losing a lot of money in his gambling forays. He indicated to his attorney, Bobby Perel, that he believed people were drugging his drinks. Perel was skeptical, but on August 19, 1981, Ogle collapsed and died from what an autopsy showed was an overdose of Darvon and alcohol. The death was ruled to be a suicide after a cursory investigation, but several people close to Ogle indicated that they did not believe that Ogle would or could kill himself.”

Postscript
In 1989 another American inventor, Stanley Allen Meyer, claimed to have invented a means by which a car could be fueled solely by water. He alleged that he had created a dune buggy which could travel across the United States on twenty-two gallons of water. He died in 1998 while celebrating the success of his invention with his brother and two financial backers from Belgium. Although his cause of death was stated as having been a brain aneurysm, many have speculated that he was poisoned so that the news of his invention would not spread and decrease the need for foreign oil. At the time of his death, Stanley Meyer had twenty patents on many water-fueled inventions.
The End
By Ron Laytner
Copyright 2010



“Ogle Fuel System”
By Gregory Jones

He insists there were no hidden fuel tanks or other alternate fuel sources used to power a two-ton automobile for 205 miles Saturday on only two gallons of gasoline fumes. Ogle isn’t alone, others verify his work. Carl Wright, for example, has been working on internal combustion machines for 35 years. He is a certified teacher of auto mechanics and is currently shop foreman at Peck’s Automotive Service, where Ogle built his controversial energy-saving fuel efficient system. “It’s no hoax.” Wright said in straight-forward fashion. “There were no hidden tanks.” Wright, who has no vested interests in the invention, said at first he was skeptical of the young man’s invention. “I’ve watched the thing from the time they built the fuel tank to the very present,” Wright said, “It looks to me like it’ll do what Tom said it would do.” Wright said any secret fuel compartments would have required many extra man-hours by Ogle to install in the car body. “He only worked on the car during office hours,” Wright said,”and he didn’t have a key to the door” to get into the automotive shop during off-hours or weekends.

Experts Probe Ogle Fuel efficiency System
He has not been here working on the car at nights, and the car has been locked up here every night.” Wright said. James Peck, who owns Peck’s Automotive, has a 50-50 partnership on any royalties from the invention. And he said he would stake his 30 year professional reputation in northeast EI Paso on the fact that there was no hoax involved in Saturday’s test drive. “I personally believe he (Ogle) had some help some-where along the way developing the system, although he will not admit to that. But I can vouch that the system works. It’s no hoax. It was my car he converted. We built system in my shop. I’ll put my name on the line. It definitely works. Peck said he provided financial back for Ogle’s invention after he and Ogle met about a month ago and discussed the system. Frank Haynes Jr. is registered state engineer with degrees from the University of Texas at Austin and Southern Methodist University. He was at Peck’s Automotive Saturday where he looked the system over and talked with Ogle. “From what I saw, there was no hoax.” Haynes said, adding that he learned of Ogle’s invention in The Times. ” I decided to venture out and see what was going on,” he said. ” I’d never even heard of Tom Ogle before. But I’m familiar with combustion from previous work and wondered what the kid had come up with. “What I saw was very convincing,” Haynes said. Haynes said he felt the only chance of a hoax might have been in the amount of fuel that actually was in the tank. Prior to the test drive Saturday, reporters and onlookers witnessed a mechanic at Peck’s empty the special, pressurized gas tanks, and pour two gallons of fuel into the tank after it was empty. Haynes said he was additionally convinced of the system’s authenticity by the fact it was difficult to start the car before heading to Deming. “The car had to be primed quite thoroughly in order to run. That gave me the idea that there weren’t any fumes in the system after drainage. “That was quite convincing for me personally. If there had been hidden fuel, there wouldn’t have been any difficulty in starting the car, according to how he (Ogle) described the system to me,” Haynes said. Haynes described Ogle as an “open, earnest young man who convinced me everything he said should be true.” Ogle all along has maintained nothing but simple trust in his invention. “It works,” he said frankly. “There is no hoax.” He described his Saturday test drive, in which a times reporter participated as a “beautiful performance.” Ogle added with a chuckle that the return to El Paso from Deming was made with one pint and two ounces of fuel left in the fuel tank. “We did pretty good though. We made 205 miles on less than two gallons,” he added. He said he maintained constant 55 to 60 mile per hour speeds.


200 Miles On Two Gallons Of Gas”
El Paso Times (Texas) Sunday, May 1, 1977
By John Doussard

“Once I get to Deming and back I’ll have everybody banging at my door!” Tom Ogle exclaimed. It was as uncommon sentiment that may very well prove to be true. Saturday the 34-year-old inventor mechanic climbed behind the wheel of his 1979 1970 Ford Galaxy and headed down the road toward both the dusty New Mexico town and possible fame, fortune and a solution to the energy crisis. With only two gallons of gasoline in the tank, Ogle offered strong evidence that the tangle of red hoses and tubes racing between the back of the 5,000 pound car and the engine performed as billed: delivering over 100 miles to the gallon while averaging close to 60 miles per hour. Indeed, in a day of automotive and personal triumph, the only sour note was sounded when Ogle failed to bring his gas-saver back into El Paso as planned. On the outskirts of town, just a few miles from his final goal, a rock struck the underside of the car,puncturing a filter and allowing the gas fumes the auto travels to escape. But it really hardly mattered at that point. Ogle had traveled 205 miles on slightly less than two gallons of gas.Some of the precious liquid had been spilled when first poured in the tank. “I use about four gallons of gas every two weeks,” Ogle said. “But then I drive an awful lot.” Actually, Saturday’s performance was rather modest. Ogle claims his system will average about 160 miles per gallon in city driving, treatment average of 12 miles per gallon. “I fixed-up my car, a 1972 Thunderbird with a 429 cubic inch engine, with the system,” Ogle said. “I then took it to Cloudcroft and back on two gallons, about 200 miles. “And I still had enough to drive around when I got back in town.” The odd thing about Ogle’s system is that doesn’t add complex gadgets and intricate gimmicks. Instead, it removes the carburetor, a piece of the engine long considered sacred. “Engineers said it wouldn’t work because without a carburetor there’s nothing to vaporize the fuel,” Ogle explained during the trip across the hot dessert. “They couldn’t understand that it’s already working on vapors. “Instead everybody kept trying to add something to the carburetor while nobody thought of taking the thing off.” Basically the system uses a standard engine with a few modifications In lieu of the carburetor there is a series of hoses feeding a mixture of gas vapors and air directly into the engine. Gas in the tank passes through a series of filters, which stretch the energy available in each gallon. The ??? also store excess vapors for later use for up to 45 days. Premium gas is needed, as its higher octane level allows for more vapors to build. Not only does Ogle’s car promise more miles per gallon, but he says it will clean the environment while causing its owner fewer repair headaches. “It will top anything on the road today, being smoother, better running and more efficient,” Ogle said. “The life of your car will be two times longer because there will be no carbon build-up. “The carbon comes from unburned gas, but we burn it all.You won’t have need all the catalytic converters for the air.” Before the journey began, two Times reporters looked the car over for possible hidden sources of fuel, and found none. Then a brief ceremony emptying the gas tank, and after the last drop fell, two gallons were poured back in. While only an expert could say for sure the trip was completed with only those two gallons, spectators, reporters and other interested inventors present all appeared satisfied. “This is the hottest thing of this century,” Frank Haynes, Jr. an independent engineer living in this area, said. “Engineers have been beating their heads against the wall to come up with something like this. “I honestly don’t think it’s a hoax.”


Mileage Astounds Experts
The Tribune (June 8, 1978) By Ron Laytner

El Paso, Texas — Is a young high school dropout the most important American inventor since Thomas Edison? Will he and the world energy shortage and show us how to drive from New York to Los Angeles on $15 worth of gasoline? Or is it all a hoax to get inventors’ money and infuriate the oil companies? El Paso has been excited ever since 25-year-old Tom Ogle, a simply-educated, home-town auto mechanic, astounded engineers by converting his car’s engine so it appears to drive 100 miles on a gallon of gasoline. Ogle did away with the carburetor and fuel pump, replacing them with a secret black box he calls a filter. The super mileage, he said, was due to his pressurized, vaporized fuel system that injects fumes directly into the engine’s firing chambers. Engineers have tried but found no evidence of fraud. On April 30 last year (1977) Ogle drove a 1970 Ford Galaxy 200 miles from El Paso to Deming, NM, on a measured two gallons of gasoline. The auto was inspected for hidden fuel tanks but none were found. Ogle and his car were under observation at all times yet the “Oglemobile” went the distance without stopping for fuel and averaged 100 miles per gallon at 55 mph. Doubters became believers. Scientists were amazed. Many were convinced Ogle’s claim is legitimate. Tom Ogle believes his new company, Ogle Fuel Systems, will soon become one of America’s largest corporations because the world must have his invention. He plans to have a miniaturized version installed in test cars by the end of July, and expects to have it on the market within a year, selling for about $300 a unit, installed. If he can survive criticism by giant auto and oil interests he could become one of the worlds richest men. And he will, according to millionaire C.F. Ramsey, an international financier from Longview, WA, who has backed Ogle with “unlimited funds” for world-wide marketing rights. Ogle was easier to meet with a few months ago but with success he’s become reclusive, a junior Howard Hughes hiding from the press. Then, he was set up in the back of garages owned by friends. Now, he is incommunicado, headquartered in El Paso’s most prestigious building and travelling in chauffeur-driven limousines and corporate jets. Before he went underground, Ogle told me, “We’ve had inquiries from Ford, Chevron, Shell, Volkswagen and Chrysler and calls from the biggest retailers in the world wanting marketing rights.” But company spokesman denied contact. Ogle said he refused one man,”Said he was the chief engineer for Shell oil and asked what I’d do if I got an offer of $25 million to sell out.” Shell denies it. But a spokesman for investor Ramsey, said many giant corporations had been in El Paso trying to buy up control of Ogle’s invention. The inventor said he discovered his fuel efficient system by accident, “I was messing around with a gasoline lawn mower when I accidentally knocked a hole in its fuel tank. I put a vacuum line running from the tank straight into the carburetor inlet. “The lawn mower kept running. “I just let it run and it kept running but the fuel stayed the same. I got excited. The lawn mower engine was running without a carburetor and getting tremendous efficiency.”The engine got hot so Ogle used an electric fan to cool it and was amazed when it ran 96 hours on the fuel remaining in the mower’s small tank. He went from the lawn mower to the automobile engine, converting a car in the same manner, its engine started immediately but the gas tank collapsed inward. Many months and reinforced gas tanks later, he solved the vacuum problem. But, the car without its carburetor and fuel pump, had no acceleration. It couldn’t run faster than 20 mph. And the modified engine averaged only eight miles to the gallon and stalled after 10 miles. One day Ogle crawled under the stalled car to examine its gas tank and got a surprise;”It was freezing cold, like an ice-cube.As I was sucking vapors out, it was acting like a refrigerator with liquid on the bottom and fumes on top.” When he solved the stalling problem by warming the gas tank with heater coils, the miles pre gallon skyrocketed to over 100. Tom Ogle hasn’t looked back since. He believes his system is the answer to the world’s pollution problems and has demonstrated virtually zero pollutant emissions coming from his engine exhaust at computerized auto engine test centers. In a typical test, with the engine running and the speedometer over 55 mph, a jet of clean hot air, without the usual obnoxious smell, leaves the Oglemobile’s exhaust pipe.”You can dry your hair with it,” said Tom Ogle. After an hours high-speed run, water in the radiator is only luke warm. And a spark plug installed before the test comes out cleaner than it had gone in. He isn’t afraid of oil interests.”My wife Monika is scared, afraid I’ll get kidnapped. But I’m safe. People still can’t believe or understand what I’ve discovered. Ogle said he asked President Carter’s assistance with developing his invention and had sent the president all the data and test results on his experimental model. At one point an official with the U.S. Energy Research and development Administration declared Ogle’s vaporized fuel system contained no fakery. “I think personally, and with strong conviction, that there is no hoax,” said Richard W. Hern, fuel engineer systems supervisor at ERDA’s research centers at Bartlesville, Okla. on May 6, 1977, after examining Ogle’s invention until his patent and other legal matters were settled. But later Hern said it was impossible to get such mileage as the invention promised. He couldn’t say more, he declared, because he was bound by a statement of confidentiality he signed so that he could view the invention. Ogle’s noisiest critic has been Robert Levy, an El Paso physicist who insisted it was impossible to move a 5,000 pound car more than 50 miles with the energy contained in one gallon of gasoline. Levy had stated the Oglemobile was a fraud but lately, as Ogle’s credibility grows, he has backed off, denying he ever called the system a hoax. Mack Massey, an El Paso auto dealer, who claims he’s an early Ogle backer, said a patent search made last year on Ogle’s system turned up a similar General Motors patent approved in 1972. But GM spokesmen said the company had more than 500 patents granted that year and would need a patent number to find out which invention Massey spoke of.Ogle said he received a phone call from GM requesting permission to inspect the car. But Joe Karshner, a company spokesmen, said “We haven’t approached Ogle. He has never made a submission to us and we’ve never gone to him. “This is very controversial. We are interested in anything and everything that would improve a vehicle’s performance. If Ogle’s invention is legitimate we would be interested. He is free to come to us.” Highly qualified men praise Ogle’s system: John Whitacre, professor of mechanical engineering at the University of Texas, El Paso, said, “To me it looks like the only thing leaving the tank is air vapors, giving better combustion. It’s a different approach working with gas already vaporized.” Another supporter is professor Gerald Hawkins of Texas A&M University, holder of a doctorate in mechanical engineering with a background in gas dynamics and aerospace study, member of the American Institute Of Aeronautics and Astronautics and The American Society of Mechanical Engineers. There is no hoax eliminated the carburetor and achieved what the gasoline internal combustion engine was supposed to do all along-to operate off fumes. I don’t know why somebody didn’t try this before.” Another Texas inventor, Frank Read of Fort Worth, said he perfected a system to improve gas mileage and that fights with auto manufacturers almost broke him. He said he underwent 11 court battles with oil companies trying to buy of his unit with an agreement he never build another. He felt Ogle had a long, hard road ahead. In Washington a spokesmen for U.S. Sen. Gaylord Nelson (D.Wis.) said, “It sounds to good to be true.But if the Ogle invention proves feasible, results would be awesome. “America could become oil self-sufficient and the drain of oil dollars to the Middle East ended.” said Jeffrey Neddleman, legislative assistant to the lawmakers who pioneered U.S. government fuel economy standards. “The potential benefits are too great for it to be ignored. The senator is asking the Department of Transportation to make a thorough investigation of the Ogle system.”

Argosy magazine
The August 1977 issue of Argosy magazine which carried a five-page article on the Ogle mobile has disappeared from many libraries and even the Library of Congress. Argosy even ceased publication shortly after the article published. The El Paso NBC TV station which had filmed the test run “lost” the footage.
fuel-efficient-vehicles.org

Europska unija mora postati vodeća sila u obnovljivoj energiji
Europski parlament je glasovao 17. siječnja o svom stajalištu o reviziji Direktive o energiji iz obnovljivih izvora koja je dio Komisijinog Paketa za čistu energiju. Izvješće navodi cilj za udio obnovljive energije postavljen za period do 2030. godine te poziva na prestanak upotrebe palminog ulja u biogorivima. Zastupnik i član Odbora za industriju, istraživanje i energiju Davor Škrlec smatra kako bi Europska Unija trebala postati svjetski lider kada su u pitanju obnovljivi izvori energije. "Cilj od 35% udjela obnovljive energije koji je Parlament dogovorio je puno ambiciozniji od onog predloženog od strane Komisije i Vijeća EU-a. Međutim, ovaj cilj predstavlja tek minimum koji moramo ostvariti ukoliko želimo postići ciljeve dogovorene Pariškim sporazumom. Uključivanje mjera fleksibilnosti koje omogućavaju državama članicama odstupanje od propisanog cilja do 10% u određenim opravdanim okolnostima predstavlja korak unatrag u odnosu na postojeću direktivu, no, na sreću, taj se nedostatak može nadoknaditi snažnim sustavom upravljanja", kaže Škrlec. Ukoliko želimo prijeći na obnovljive izvore energije na vrijeme, potrebno je da njihovi investitori imaju povjerenja u održivost i isplativost, kažu Zeleni. "Okvir koji smo mi predložili im daje jamstvo koje je potrebno. Važno je istaknuti da tranzicija na obnovljive izvore energije ne smije biti prednost samo za neke. Iz tog smo razloga veoma naporno radili kako bismo osigurali da svi građani budu uključenu u ovu tzv. obnovljivu revoluciju, stvarajući ovaj okvir te skup prava koji omogućuje da svi građani proizvode, skladište, prodaju te dijele vlastitu energiju. Smatramo kako će to uvelike pomoći građanima da iskoriste sve prednosti tranzicije prema obnovljivim izvorima energije", zaključuje Škrlec. Zastupnici Europskog parlamenta složili su se oko ukidanja palminog ulja kao obnovljivog goriva od 2021. godine. Ovo je velika pobjeda za Kluba zastupnika Zelenih/ESS-a. Nažalost, Parlament nije postavio smislene kriterije održivosti za bioenergiju te tako osigurao doprinos klimatskoj zaštiti. Na te se kriterije moramo vratiti te ih uspostaviti na razini EU-a čim prije, smatraju Zeleni.
Portal croenergo.eu

Čista energija za sve Europljane

Politički pregovori između zemalja članica i EU institucija o ciljevima i mjerama energetske i klimatske politike za period 2021. - 2030. ulaze u dramatičnu završnicu tokom slijedećih nekoliko mjeseci. Obimni zakonodavni paket, nazvan “Čista energija za sve Europljane” Komisija je predstavila krajem prošle godine i od tada traju pregovori unutar i između relevantnih institucija o njegovom konačnom sadržaju. Podsjećam kako su još prije ovih pregovora drugim dokumentima bili usvojeni ciljevi za 2030., i to 40% smanjenja emisija stakleničkih plinova, povećanje udijela obnovljivih izvora energije od minimalno 27%, te povećanje energetske učinkovitosti za 30%. I ti, prethodno definirani ciljevi, sada su predmet pregovora i očekuju se njihove izmjene.

Pretprošli utorak, nadležni odbor Europskog parlamenta donio je izuzetno važne odluke i zatražio, u svjetlu sve izraženijih negativnih utjecaja klimatskih promjena te dramatičnog pada cijena proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, povećanje ciljeva za 2030., i to za udio obnovljivih izvora energije na razini EUa na 35%, a energetke učinkovitosti na 40%. Plenarna sjednica Europarlamenta u siječnju trebala bi potvrditi ove odluke.

Povećanje ciljeva prelaska na obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost, ako stavimo po strani prijetnju klimatskih promjena i negativne zdravstvene utjecaje korištenja fosilnih goriva, ima za posljedicu i dramatične promjene u prihodu i geopolitičkom utjecaju koji će uvoznici fosilnih energenata u EU imati u bliskoj budućnosti.

Dobar uvid u te, financijsko-geopolitičke posljedice prelaska Europe na veće korištenje domaćih obnovljivih izvora energije, daje nam studija “Izbjegavanje troška fosilnih goriva korištenjem energije vjetra”: 2011. i 2012. EU je trošila 406 odnosno 545 milijardi eura na uvoz fosilnih goriva godišnje! U slučaju ostvarenja cilja od 27% obnovljivih do 2030., ušteda na tom uvozu bila bi 190 milijardi EUR za period 2011-2030, a u slučaju ostvarenja cilja od 30%, ušteda bi bila 450 milijardi EURa u istom periodu. Naša ušteda je, naravno, nečiji umanjeni prihod, u ovom slučaju prvenstveno ruskih, bliskoistočnih i američkih energetskih kompanija.

Važno je podsjetiti se kako je EU donijela cilj od “27% udijela obnovljivih do 2030.” još 2014., kad se cijena proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora procijenjivala na razini od prosječno 130 EUR/MWh. Danas, kada se offshore vjetar cijenom spustio na 65 EUR/MWh ( sa cijene od 177 EUR/MWh u 2011.), vjetar na kopnu u zadnjoj aukciji u Njemačkoj na 38 EUR/MWh, a cijena solara u Mediteranskoj regiji Europe na teoretskih 30-40 EUR/MWh (kad bi cijena kapitala bila kao u Njemačkoj), jasno je da je tako oprezni cilj postao potpuno neutemeljen, čak i ako se uzima u obzir samo tržišna cijena pojedinih energetskih tehnologija (bez procjene troška negativnih utjecaja klimatskih promjena i utjecaja na zdravlje i okoliš).

U sjeni političke rasprave o ciljevima, raspravlja se i o prijedlozima mjera energetskih politika za dostizanje tih ciljeva. Njih je Komisija u zakonodavnom prijedlogu “Čista energije za sve Europljane” predložila u formi osam prijedloga novih ili dopunjenih direktiva odnosno uredbi, koje bi sa svojih više od 1000 stranica zakonodavnih odredbi trebale regulirati obimnu i kompleksnu problematiku energetskog sektora.

Ako treba izdvojiti najvažniije smjerove predviđene reforme, ja bih izdvojio dvije: prilagodba energetskog tržišta i regulatornih struktura budućoj niskougljičnoj energetici koju će karakterizirati decentralizacija, fleksibilnost i veća uloga lokalnih potrošača-proizvođača, te “europeizaciju” energetskog sustava jačanjem makro-regionalnih oblika suradnje, prekograničnih tokova energije i regulatorne koordinacije. Iako se Komisija trudi predstaviti paket kao cjelovitu i finalnu zakonodavnu reformu, ne može se oteti dojmu kako su mnogi elementi ostali nedorečeni, i kako ovo nije uspostava konačnog regulatornog okvira, već (samo) još jedan korak dalje u odnosu na prethodna tri energetska zakonodavna paketa.

Po meni, najvažnije područje koje treba razraditi i maksimalno pobaljšati su uvjeti i garancije pod kojima će mali lokalni potrošači-proizvođači zelene energije imati pristup energetskom tržištu, prvenstveno električne energije. Načelno, paket donosi pravo svim potrošačima u EU da sudijeluju i u proizvodnji električne energije, bilo za svoje potrebe ili za pohranu, razmjenu ili prodaju na tržištu. Kako će to načelno pravo biti osigurano, pogotovo siromašnim domaćinstvima koja ne sudijeluju ni na tržištima bitno jednostavnijih proizvoda ili usluga, ostaje da se vidi i aktivno zagovara što bolja rješenja.

Možda najveća zamjerka predloženom paketu od strane civilnog društva, osim na nedovoljno ambiciozne ciljeve, bila je na njegovu obimnost i kompleksnost, kojom se isključuje brojne aktere iz sudjelovanja u raspravi. U doba kad se EU institucije bore protiv euroskepticizma svojom navodnom otvorenošću i participativnim načinom donošenja novog zakonodavstva, ovo je zaista jasan primjer suprotne prakse.

Ali da se vratim na najinteresantniji dio novog paketa - ciljeve niskougljične tranzicije do 2030. Kakav je stav europske javnosti o smjeru u kojem bi se energetika trebala razvijati? Nedavno provedeno ispitivanje, najveće do sada takve vrste, naručila je kompanija Ørsted, Danska elektroprivreda , pokazuje kako je javnost iznenađujuće jedinstvena u viziji energetike kakvu želi: 80 % Poljaka, 84% Njemaca, 83% Francuza želi energetiku baziranu u potpunosti na obnovljivim izvorima.

I sve veći dio energetske industrije Europe prihvaća takvu viziju, pa je nedavno grupacija od šest vodećih energetskih kompanija javno pozvala EU institucije da dignu cilj za obnovljive na “barem 35% do 2030.”, a predsjednik europske zajednice elektroprivreda Euroelectric, Francesco Starace, CEO talijanskog Enel-a, u prošlomjesečnom interwievu EUROACTIVu izjavljuje: “ugljen je gotov, teško pitanje sada je plin”, potpuno niskougljična opskrba električnom energijom u Europi moguća je “svakako prije 2050.”, a obnovljivi su “jasan pobjednik u borbi za (najnižu) cijenu kilowatsata “!

Postavlja se pitanje u kolikoj mjeri će ovakve stavove zastupati predstavnici Vlada zemalja članica u Vijeću EUa, presudnom donositelju odluka na EU razini gdje se “sastaju nacionalni ministri iz svih država članica EU-a radi rasprave o zakonodavstvu, njegove izmjene i donošenja te koordinacije politika” i gdje će biti donesena konačna odluka o sadržaju energetskog paketa.

Nažalost, dosadašnja je praksa da Vlade ponajviše štite kratkoročne interese nacionalnih monopolista u energetskom sektoru i njihovu postojeću energetsku strukturu, a u slučaju novih članica iz srednje i istočne Europe poseban je problem što često ne postoje jake domaće kompanije koje bi bile aktivne u sektoru obnovljivih izvora energije. Suočene s izborom između domaće postojeće prljave energije i buduće čiste energije, ali vjerovatno proizvedene od strane kompanija u stranom vlasništvu, Vlade se najčešće opiru promjenama, umjesto da stvaraju uvjete za razvoj novih domaćih kompanija koje bi ostvarivale dobit iz korištenja lokalnih obnovljivih izvora energije.

Frustrirajuće nazadna energetska politika mnogih Vlada zemalja članica, ali i EU institucija, u kombinaciji s prirodom tehnologija za korištenje obnovljivih izvora energije koje omogućuju lokalno planiranje i primjenu, doveli su do novog fenomena u europskoj energetskoj raspravi: pojavu novih, lokalnih aktera. Nestaje dosadašnji monopol na energetsku politiku nacionalne razine odlučivanja, i stotine, ako ne i tisuće, regija, gradova i lokalnih zajednica odlučuju se za proaktivnu vlastitu energetsku i klimatsku politiku, baziranu na ambicioznijim ciljevima, te počinju zagovarati svoje interese i stavove aktivno i na EU razini.

Duboko sam uvjeren da je pred nama uzbudljivo finale nezaustavljive i korijenite transformacije energetskog sektora, transformacija koju zagovara i provodi moćna sinergija lokalnih aktera, civilnog društva i naprednog dijela poslovnog sektora. Nikakav politički kaos ili kriza koju zagovornici stare energetike mogu izazvati (osim nuklearnog rata?!), tu tranziciju ne mogu zaustaviti, jedino usporiti na štetu svih nas. Najveći izazov postaje kako osigurati da što veći udio novih kapaciteta za proizvodnju zelene energije bude u vlasništvu građana i lokalnih zajednica, te kako im osigurati fer pristup europskom energetskom tržištu. Takva energetika, zasnovana na lokalnim obnovljivim izvorima u što većem vlasničkom udijelu građana i lokalnih zajednica, koja dakle nije samo ekološki, već i socijalno održiva, sve češće se naziva “građanska energetika”, a mi je u Zelenoj akciji zovemo “komunalna energetika”.

Autor teksta: Toni Vidan, predstavnik hrvatskih udruga za zaštitu okoliša u Europskom gospodarskom i socijalnom odboru

Solar thermal power plant announced for Port Augusta 'biggest of its kind in the world'
A 150-megawatt solar thermal power plant has been secured for Port Augusta in South Australia, State Premier Jay Weatherill has announced. Construction of the $650 million plant will start in 2018. Mr Weatherill said the Aurora Solar Energy Project would be ready to go in 2020 and would supply 100 per cent of the State Government's needs. The Government will pay a maximum of $78 per megawatt hour. Mr Weatherill said the solar thermal plant was "the biggest of its kind in the world". "Importantly, this project will deliver more than 700 jobs, with requirements for local workers," he said. In September 2016, the Government launched a tender process to procure 75 per cent of its long-term power supply. It said it wanted to attract a new competitor onto the market and put downward pressure on electricity prices. The Government contract with United States operator Solar Reserve will last for 20 years, and was the "lowest cost option" of shortlisted bids for the project. The maximum Government load is 125MW, meaning the plant will be able to supply other customers. "This, in addition to our state-owned gas plant, and the world's largest lithium ion battery, will help to make our energy grid more secure," Mr Weatherill said.

Project built on $110 million federal loan
Solar Reserve chief executive officer Kevin Smith toured the region in September last year, and said at the time it would need at least $100 million in federal grants or loans to proceed. Earlier this year, the Federal Government confirmed it would grant $110 million in a concessional equity loan to support a solar thermal project at Port Augusta. The loan — first flagged in the lead-up to the federal election — was guaranteed in a deal struck between the Government and independent senator Nick Xenophon to get his support for company tax cuts legislation.Senator Xenophon said the project would transform the energy market in SA and be a "flagship project for the entire nation". "This will make a difference in the South Australia energy market. It will secure the grid and mean more baseload power than intermittent power," he said. He said it would lead to more stable energy in the market, which would lead to lower power prices. Port Augusta City Council Mayor Sam Johnson said the announcement left him with "a little tear in the eye". "It's just an outstanding result and the amount of people that should be thanked, I mean, I could be here for hours thanking them all," he said.

Mirrors to direct sunlight onto tower
Solar thermal uses heliostats, or mirrors, to concentrate sunlight onto a tower that heats molten salt. The heat created is then used to generate steam. Solar Reserve said the plant will be able to provide between eight and 10 hours of storage and had no requirement for gas or oil generated electricity as a backup. It is expected to employ 50 full-time workers on an ongoing basis once it is operational. The company said the power station will operate in a similar fashion to a coal or gas station, meaning many of the jobs would "require the same skill sets". Mr Smith said he looked forward to supporting "federal and state renewable energy targets".
www.abc.net.au


Australia is building the world's largest single-tower solar thermal power plant
South Australia has announced plans to construct the world's largest single-tower solar thermal power plant in Port Augusta. The plant will use technology developed by SolarReserve to store energy in molten salt, giving it the ability to operate 24 hours a day. The government of South Australia has announced plans to construct the world’s largest single-tower solar thermal power plant in Port Augusta. California-based solar tech company SolarReserve will be responsible for both the build and upkeep of the facility. The Aurora Solar Energy Project is based on plans that were developed as part of the Rice Solar Energy Project in California, which stalled as a result of changes to tax credits related to renewable energy. Once built, arrays of heliostats will focus solar energy onto a central tower, which uses molten salt technology to store that energy as heat. These molten salts will provide 1,100 megawatts of energy storage capacity, which equates to eight hours of full load storage. This will allow the facility to generate electricity during the night as well as during the day when sunlight is shining down. Aurora is projected to have an output of 150 megawatts and an ability to generate 495 gigawatt hours of electricity each year. The station will be able to service 90,000 homes and is expected to be able to cater to around five percent of South Australia’s total energy needs. Construction on the $650 million plant will begin next year, with the expectation that Aurora will be producing electricity by 2020.

The sun sets on coal
The Aurora Solar Energy Project won’t be the first major renewable energy project for South Australia. In July, the local government inked a deal with Tesla to install a Powerpack system that will work alongside the Hornsdale Wind Farm. Tesla CEO Elon Musk has been very clear about the potential for solar to help the U.S. meet its own energy needs, asserting that the entire nation could be powered by an area measuring 25,600 square kilometers (10,000 square miles) filled with solar panels. Despite these claims and the assertions of other experts, however, U.S. President Donald Trump appears determined to try to revive the coal industry.That hasn’t slowed the adoption of renewable energy in other parts of the world, though. Morocco is currently building the world’s largest traditional solar plant, China’s massive floating solar power plant just went online, and India’s record-holding solar farm can power 150,000 homes. Despite a lack of federal support, individual states and cities within the U.S. are committing to fossil fuel alternatives as well — just this month, Orlando, Florida, became the fortieth city in the country to make a commitment to completely transition to renewables within the next several decades. A primary contributor to this increased adoption is cost. For a long time, a main argument against renewable energy sources has been their high cost when compared to fossil fuels. Now, the solar panels that we’ve become accustomed to seeing atop residential homes have dropped in price significantly, and building a new commercial solar plant is also cheaper than building a plant that’s powered by fossil fuels. Experts are predicting that solar energy will actually be cheaper than coal within the next four years. This increased affordability will no doubt lead to the creation of more projects like the one in Port Augusta, and that will go a long way toward helping the world meet the goals of the Paris Agreement and stem the damage we’ve done to the planet through the use of fossil fuels.
www.weforum.org

Krešimir Mišak: Globalno zatopljenje – službena bajka....

Prijevara oko globalnog zatopljenja lansirana je globalno upravo krajem 1980-tih i tijekom 1990-tih. Jedan od članova Rimskog kluba je i Al Gore, koji je postao globalni frontmen pokreta koji upozorava na globalno zatopljenje prouzročenom ljudskom rukom stvorenim zagađenjem i snimio svoj presmiješni dokumentarni film pod naslovom „Nezgodna istina“ i napisao knjigu koja ga prati. Dobio je Oscara i Nobelovu nagradu za mir, jer mreža kojoj on služi – mreža koja stoji iza teorije o globalnom zatopljenju, manipulirajući globalnim društvom u skladu sa svojim nastojanjem da stvori društvo koje će biti centralizirano i pod kontrolom – diktira i to tko će dobiti Oscara ili Nobelovu nagradu za mir. Globalno zatopljenje je mantra kojom tupe sa svih strana i u vezi svih mogućih tema, od novca, industrije, prehrane, trasporta, rasvjete. Međutim, laž o globalnom zatopljenju topi se brže od glečera na Himalajima.

Tomu i naš doprinos u dva nastavka
Temelj ideje jest da čovjek svojom djelatnošću stvara uvjete globalnog zatopljenja te tako postaje neprijatelj životnim sustavima našeg planeta i samom sebi. Da bi ga se u tome spriječilo uvedeni su i uvode se najrazličitiji restriktivni zakoni i pravila. No, ta kontroverzna tema u sebi sadrži dvije neistine. Prva je da se danas zbiva globalno zatopljenje, jer ustvari živimo u doba globalnog zahlađenja. Druga neistina jest da globalno zatopljenje – u onim razdobljima kad se doista zbiva – ima ikakve veze s djelovanjem čovjeka i njegovim emisijama ugljičnog dioksida. Prije nego što se pozabavimo podacima koji pokazuju ili ne pokazuju globalno zatopljenje i navodnu vezu (ili njeno odsustvo) s utjecajem čovjeka, evo povijesnog i političkog konteksta, koji je prevelik da svi aspekti stanu u jedan tekst, ali ima još tjedana.

POVIJEST IDEJE
S uronjavanjem u prošlost mogli bismo recimo početi kod organizacije jednog tajnog društva pod nazivom „Okrugli stol“, koje je osnovano u Britaniji krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Prvi predsjednik društva bio je Cecil Rhodes. Društvo Okruglog stola počelo je stvarati satelitske organizacije koje su provodile njegovu politiku. Sve te organizacije i dalje su primale upute i odgovarale, kao što i danas odgovaraju, središnjem tajnom društvu Okruglog stola. Te su organizacije: Kraljevski institut za međunarodnu politiku, osnovan u Londonu 1920; američko Vijeće za međunarodne odnose, osnovano 1921; Bilderberška grupa, osnovana 1954.; Trilateralna komisija, osnovana 1973, i tako dalje. Godine 1968. osnovana je još jedna takva satelitska organizacija, pod nazivom „Rimski klub“. Uloga Rimskog kluba u ovoj manipulaciji od samog je početka bila manipulacija okolišem i pokretom za okoliš – čijem je nastanku Rimski klub i kumovao – u skladu s društvenim promjenama koje su oni od početka željeli postići. Sve je započeo čovjek po imenu Peccei. Godine 1991., u službenoj publikaciji Rimskog kluba objavljen je Pecceijev govor u kojem on kaže da „traže razlog oko kojeg će ujediniti ljude“ , a tim je ujedinjenjem ljudi mislio na svrstavanje ljudi uz agendu koju su oni zastupali. Peccei je rekao da su oni došli do zaključka da je globalno zatopljenje, zagađenje stvoreno ljudskom rukom i tako dalje, odličan povod da se ljudi ujedine u jedinstvenoj akciji. Bilo je to 1991.

LAŽLJIVI TIP IMENOM AL GORE
Prijevara oko globalnog zatopljenja lansirana je globalno upravo krajem 1980-tih i tijekom 1990-tih. Jedan od članova Rimskog kluba je i Al Gore, koji je postao globalni frontmen pokreta koji upozorava na globalno zatopljenje prouzročenom ljudskom rukom stvorenim zagađenjem i snimio svoj presmiješni dokumentarni film pod naslovom „Nezgodna istina“ i napisao knjigu koja ga prati. Dobio je Oscara i Nobelovu nagradu za mir, jer mreža kojoj on služi – mreža koja stoji iza teorije o globalnom zatopljenju, manipulirajući globalnim društvom u skladu sa svojim nastojanjem da stvori društvo koje će biti centralizirano i pod kontrolom – diktira i to tko će dobiti Oscara ili Nobelovu nagradu za mir. Uostalom, i jedan od najvećih ratnih zločinaca suvremenog doba Henry Kissinger dobitnik je Nobelove nagrade za mir. Neki vrhunski svjetski znanstvenici, ljudi koji su na samom vrhu svoje struke, govore da je globalno zatopljenje glupost. Ali novine o njima ne pišu, prostor u novinama dobivaju samo oni koji će pjevati istu pjesmu. Štoviše, kad se neki takav znanstvenik eksponira pokušavajući ispričati i neku drugu verziju događaja, ubrzo ostaje bez sredstava za svoja znanstvena istraživanja koja dobiva od pokrovitelja, pa i sredstva iz državnih fondova. Što se tiče Aleovog filmića, New Party News od 3. listopada 2007. objavio je da je odluka vlade Ujedinjenog Kraljevstva da film Ala Gorea „Neugodna istina“ distribuira školama postala predmet tužbe člana Nove stranke Stewarta Dimmocka. Sud je utvrdio da film navodi na zabludu u devet elemenata i da prijedlog Smjernica, koji su pripremili savjetnici ministra obrazovanja, služi samo pojačavanju političke propagande filma. Stoga, da bi se film mogao prikazivati, vlada Ujedinjenog Kraljevstva, rekao je sud, najprije mora izmijeniti svoje Smjernice za učitelje kako bi bilo jasno slijedeće: 1) Film je politički materijal i promiče argumente samo jedne strane; 2) Ako učitelji prikazuju ovaj film bez da to jasno istaknu, moguće je da krše članak 406 Zakona o obrazovanju iz 1996. i da su krivi za političku indoktrinaciju; 3) Školskoj djeci posebno treba skrenuti pozornost na devet netočnosti.

Netočnosti su u tome što:
1) film tvrdi da je otapanje snijega na Kilimandžaru dokaz globalnog zatopljenja, no vladin stručnjak bio je prisiljen priznati da to nije točno;
2) što sugerira da dokazi iz ledenjaka pokazuju da je porast CO2 uzrokovao povišenja temperature tijekom 650 000 godina. Sud je utvrdio da film navodi na zabludu jer su u tom razdoblju porasti CO2 kasnili 800 do 2000 godina za porastima temperature;
3) što koristi potresne slike uragana Katrina i sugerira da je tomu bilo uzrok globalno zatopljenje. Vladin stručnjak morao je priznati da pojedinačne događaje «nije moguće» pripisati globalnom zatopljivanju;
4) što prikazuje presušivanje jezera Čad i tvrdi da je to izazvano globalnim zatopljavanjem. Vladin stručnjak morao je priznati da to nije slučaj;
5) što tvrdi da je jedna studija pokazala da su se polarni medvjedi utopili zbog nestanka arktičkog leda. Pokazalo se da je Gore ‘krivo razumio studiju’ jer su se četiri polarna medvjeda zapravo utopila zbog posebno žestoke oluje;
6) što prijeti da bi globalno zatopljavanje moglo zaustaviti Golfsku struju i gurnuti Europu u ledeno doba. Tužiteljev dokaz pokazuje da je to znanstveno nemoguće;
7) što optužuje globalno zatopljenje za nestanak vrsta, uključujući bijeljenje koraljnih grebena. Vlada nije mogla naći nijedan dokaz koji bi potkrijepio tu tvrdnju;
8) što sugerira da bi razine mora mogle porasti sedam metara, uzrokujući raseljavanje milijuna ljudi. U stvari, dokazi pokazuju da se očekuje povišenje razine mora od 40 centimetara tijekom sljedećih 100 godina i da ne postoji takva opasnost od masovnih migracija;
9) što tvrdi da su rastuće razine mora uzrokovale evakuaciju stanovnika nekih pacifičkih otoka na Novi Zeland. Vlada nije u stanju to potkrijepiti dokazima, a sud je primijetio da se čini kako je to lažna tvrdnja.

Toliko o lažljivcu Al Goreu i njegovom filmu. Hoće li i on sad vratiti Nobelovu nagradu?

ISTINA NA KAPALJKU
Pomno tražeći među sitnim slovima i po rubovima novina, ponekad sam ipak mogao naići i na drugu stranu. Doduše, uz upotrebu povećala. Jedna je novinska vijest, napravljena na temelju Izvještaja američkog senatskog odbora za okoliš i javne radove još od 20. prosinca 2007, imala slijedeći naslov: „Sve više znanstvenika osporava teoriju o ljudskim uzrocima globalnog zagrijavanja“. Pisalo je da je preko 400 uglednih znanstvenika iz više od 24 zemlje podnijelo značajne prigovore na glavne aspekte takozvanog “konsenzusa” o ljudskim uzrocima globalnog zagrijavanja. Ti znanstvenici, od kojih su mnogi trenutačni i bivši sudionici u UN-ovom IPCC-u (Međuvladinom odboru za klimatske promjene), kritizirali su tvrdnje o klimatskim promjenama koje su iznijeli UN-ov IPCC i bivši američki potpredsjednik Al Gore. U listopadu 2007. je stalna suradnica Washington Posta napisala da broj klimatskih skeptika «čini se, raste umjesto da se smanjuje». Taj je članak navodio znanstvenike po imenu, zemlji u kojoj žive i akademskoj/institucijskoj pripadnosti. Također je navodio njihove vlastite riječi, biografije, internetske adrese njihovih stručno recenziranih studija i izvorne materijale prikupljene 2007. iz javnih izjava, raznih medija i s web-lokacija. Mnogi od znanstvenika obuhvaćenih ovim izvještajem dosljedno su tvrdili da brojni kolege dijele njihovo mišljenje, ali ne žele javno govoriti zbog straha od osvete. Stručnjak za atmosferu, dr. Nathan Paldor, profesor dinamičke meteorologije i fizikalne oceanografije na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, autor 70-ak stručno recenziranih studija, objasnio je da su mnogi od njegovih kolega znanstvenika bili zastrašeni: «Mnogi od kolega s kojima sam razgovarao dijele ova gledišta i kažu da nisu bili u stanju objaviti svoj skepticizam u znanstvenim ili javnim medijima», napisao je Paldor. Još pri samom kraju 2007. znanstvenici Američke administracije za oceanologiju i atmosferske prilike ustvrdili su kako su tijekom 2007. pokazatelji globalne temperature bili isti kao i prethodne. Pridodali su i to kako je taj trend prisutan još od 2001, što je neumitno trebalo dovesti do tvrdnje da je globalno zatopljenje privremeno ili stalno prestalo. Temperature su se širom svijeta prestale povećavati, što je u potpunoj suprotnosti s postojećom teorijom efekta staklenika. U Sunday Timesu 24. siječnja 2010. naslov je bio: „UN-ov šef klime Rajendra Pachauri dobio dotacije na temelju lažnih tvrdnji“ i tvrdilo se da je „predsjednik UN-ovog Međunarodnog panela za klimatske promjene (IPCC) koristio lažne tvrdnje da se himalajski ledenjaci tope da bi dobio dotacije vrijedne stotine tisuća funti.“ Eh, kad bi samo to bilo posrijedi, oprostili bismo mu, jer sve što je ljudski nije nam strano. Ali to je vjerojatno bio tek usputni dobitak i mala nagrada za njegov trud. Potom su se nabrajale institucije koje su mu dale novac, između ostalog dobio je 2,5 milijuna eura od Europske unije, iz džepa europskih porezni obveznika, pisalo je. Daily Mail Reporter je 11. siječnja imao slijedeći naslov: „Jesmo li na početku 30 godina globalnog HLAĐENJA?“ Pisalo je da je riječ o radu uglednih klimatskih znanstvenika, a ne od ljudima koje zaštitari okoliša rutinski odbacuju kao „one koji niječu globalno zatopljenje“ (‘global warming deniers’.) Science Daily je 31. prosinca 2009. objavio tekst pod naslovom: „Nema rasta udjela atmosferskog ugljičnog dioksida u zadnjih 160 godina, pokazuju nova istraživanja“. Pisalo je da većina ugljičnog dioksida koji stvara ljudska aktivnost ne ostaje u atmosferi, nego da ga asporbiraju oceani i zemaljski ekosustavi. Da bi ustanovio raste li zaista udio ugljičnog dioksida u zraku, Wolfgang Knorr s Department of Earth Sciences na sveučilištu Bristol ponovno je analizirao dostupne podatke o atmosferskom ugljičnom dioksidu i njegovim emisijama od 1850. U suprotnosti s nekim studijama, pisalo je, otkrio je da udio ugljičnog dioksida u zarku nije rastao niti tijekom zadnjih 150 godina, niti u zadnjih pola desetljeća. Njegovo istraživanje objavljeno je u časopisu Geophysical Research Letters. Naslov na web-lokaciji BBC-a ovako je to sažeo: „Što se to dogodilo s globalnim zagrijavanjem?“ Hudson je citirao profesora Dona Easterbrooka sa Sveučilišta Western Washington koji je rekao da nam padajuće temperature oceana praktično jamče da će Zemlja biti u fazi hlađenja sljedećih tridesetak godina. No, očajničko nastojanje da se prikrije činjenica da temperature padaju dovelo je do toga da znanstvenici diljem svijeta falsificiraju brojke, uključujući neke s NASA-inog Instituta za svemirske studije Goddard. Na čelu toga je bliski suradnik Ala Gorea, dr. James Hansen kojega zovu ‘ocem klimatskih promjena’. Njemu zahvaljujemo za puno napuhanih podataka koji su raspirivali mit o klimatskim promjenama. NASA-in institut na čelu s Hansenom objavio je da je listopad 2008. bio najtopliji dosad zabilježeni, pa ipak su ljudi širom svijeta doživjeli vrlo hladno vrijeme i teške mećave. Kad je očigledna netočnost NASA-inih brojki dovedena u pitanje, pokazalo se da su koristili brojke iz toplijeg mjeseca rujna, a priopćili da su iz listopada. To nije prvi put da je Hansen uhvaćen u laži. Godine 2007. bio je prisiljen priznati da njegova tvrdnja da su 1990-e bile najtoplije desetljeće 20. stoljeća nije istinita. To su bile 1930-e kad se proizvodilo drastično manje ugljičnog dioksida. A ako želite vidjeti izvorne zapise o globalnim temperaturama koje IPCC najviše citira kako biste provjerili podatke koje koristi klimatski kult – oni su nekako izgubljeni. To se pukom slučajnošću dogodilo kad se Odjel za klimatska istraživanja sa Sveučilišta East Anglia u Ujedinjenom Kraljevstvu, jedan od svjetskih centara klimatskog kulta, suočio sa zahtjevima da ih objavi prema Zakonu o slobodi informacija. Prije toga su odbijali objaviti neobrađene podatke s klimatskih postaja i pojedinosti o svojim metodama obrađivanja. Zašto bi uništili podatke koji bi, ako govore istinu, podržali njihove tvrdnje da klimatske promjene uzrokuje čovjek?Međunarodni izvršni direktor Greenpeacea Gerd Leipold morao je priznati da priopćenje za tisak u kojem se tvrdilo da će arktički led nestati do 2030. ne može potkrijepiti dokazima, ali je rekao da se ne ispričava što je ‘emocionalizirao problem’ kako bi pridobio javnost da vidi svijet na njegov način. „Mislim da hoće reći“, napisao je David Icke, „da je laganje u redu sve dok vam ljudi vjeruju.“ Ne samo što ledene kape ne nestaju nego se i debljaju kako temperature padaju. Izvještaj objavljen u listopadu kaže da je antarktičko ljetno ‘otapanje’ u 2008.-2009. bilo najslabije ikad zabilježeno od uvođenja satelitske tehnologije. Taj izvještaj, objavljen u časopisu Geophysical Research Letters, ignorirali su mediji glavne struje i skupine za zaštitu okoliša.

CLIMATEGATE 1.0
Podaci su bili sustavno namještani, ali priča je krajem prve trećine 2010. dobila novi zamah kad je jedan haker pristupio tisućama e-mailova i dokumenata iz računala Odjela za klimatska istraživanja i razotkrio da su ‘klimatske promjene’ ‘znanstvenici’ krivotvorili. Bili su to e-mailovi koje su između istaknutih klimatskih znanstvenika, a koji su jasno ukazivali na to da je postojala urota da se blokira zahtjev na temelju slobode informacija i da se skeptične znanstvenike zadrži izvan procesa stručnog recenziranja [peer-review] i znanstvenih publikacija. Profesor Phil Jones, direktor ‘Istraživačkog’ odjela, zbog tog se skandala povukao se s položaja. U jednom od njegovih e-mailova pisalo je: „Upravo sam završio Mikeov trik s prirodom i dodao prave temperature svakoj seriji za posljednjih 20 godina kako bih sakrio pad“. Dr. Tim Ball, koji je proveo 30 godina u klimatskoj znanosti i opovrgava službenu bajku, rekao je da je to na svjetskoj razini zastrašujuće, jer ta skupina znanstvenika ne samo što kontrolira Hadleyev centar Meteorolškog ureda UK, koji kontrolira podatke o temperaturi, nego također kontroliraju i IPCC. IPCC je pak tijelo koje upravlja vladinom klimatskom politikom u cijelom svijetu. E-mailovi su pokazali da se „tim“, kako su se nazivali, uplitao u kompleksne, birokratske procese UN-ovog odbora za klimu, IPCC-a, kako bi se isključili nezgodni znanstveni rezultati iz njegova četiri Izvještaja o procjeni stanja, te kako bi utjecali na zaključke odbora iz političkih, a ne znanstvenih razloga. Također, određivao je što jest, a što nije stručno recenzirana znanost i isključivao rezultate koji se nisu podudarali s onim što su oni, i političari s kojima su bili blisko povezani, htjeli da UN-ov odbor za klimu objavi. Potom, namještali su vlastite podatke tako da prikriju nedosljednosti i greške. Izražavali su očaj zbog činjenice da, suprotno svim njihovim predviđanjima, globalne temperature nisu porasle u bilo kojem statistički značajnom smislu u posljednjih petnaest godina, i u padu su devet godina. Ta je unutarnja sumnja bila u opreci s njihovim javnim izjavama da je trenutno desetljeće najtoplije od kada se provodi mjerenje i da je znanost ‘globalnog zagrijavanja’ riješena. Nadalje, ometali su sam proces stručnog recenziranja oslanjajući se na časopise koji su za recenzije njihovih radova birali njihove prijatelje, umjesto nezavisnih znanstvenika. Uspješno su se oslanjali na prijateljske urednike časopisa koji su odbacivali radove čiji rezultati nisu bili u skladu s njihovim političkim gledištem. Zalagali su se za smjenu stručnog urednika jednog časopisa, isključivo zato što nije dijelio njihovu spremnost za krivotvorenje i korumpiranje znanosti u političke svrhe. Pokrenuli su zlobnu javnu kampanju dezinformiranja i ocrnjivanja njihovih znanstvenih protivnika preko web-lokacije koju su pokrenuli uz velika sredstva. U porukama se također spominju njihovi napori da ‘obuzdaju’ srednjovjekovno toplo razdoblje kad su temperature bile više nego što su danas bez ugljičnog dioksida industrijskog doba u atmosferi. Ako je u pitanju plan, Elita neće prihvatiti ‘Ne’ kao odgovor. Samo će tjerati dalje, bez obzira što bilo tko rekao ili učinio. Tako su u isto vrijeme dok su internet i novine punile vijesti o otkrivenim e-mailovim koji su svjedočili o lažiranu podatata, Barrack Obama i, prema procjenama, 16500 političara, izaslanika, aktivista i reportera, bili u Kopenhagenu na UN-ovoj Konferenciji o klimatskim promjenama. Raspravljali su o zahtjevima da se drastično smanje svjetske emisije ugljika i za to vrijeme proizveli 40 584 tone ugljičnog dioksida, što je otprilike bila količina ugljikovih emisija Maroka u 2006. Evo jednog Obaminog govora koji je prethodio konferenciji, ono što je rekao u Ujedinjenim narodima u rujnu: “’Nijedna nacija, koliko god bila velika ili mala, bogata ili siromašna, ne može izbjeći utjecaj klimatskih promjena. Podizanje razina mora prijeti svim obalama. Snažnije oluje i poplave prijete svim kontinentima. Češće suše i propadanje usjeva stvaraju glad i sukobe na mjestima gdje već ima mnogo gladi i sukoba. Na otocima koji se smanjuju obitelji su već prisiljene napuštati svoje domove kao klimatske izbjeglice. Sigurnost i stabilnost svake nacije i svih naroda – naš prosperitet, naše zdravlje, naša sigurnost – ugroženi su. A vrijeme koje imamo da to spriječimo istječe.“
Same gluposti.

Na portalu http://news.oneindia.in 12. listopada 2010. osvanula je vijest pod naslovom “Globalno zatopljenje – najuspješnija pseudoznanstvena prijevara svih vremena”.
Potpis Rimskog kluba nepogrešiv je ako naučite čitati između redova. Evo vijesti iz travnja 2012. naslovljene: „Znanstvenici upozoravaju – Globalni kolaps, siromaštvo i glad počinju već 2015.“Američkog fizičara i professor Harold Lewis upravo je tako opisao ‘globalno zatopljenje’ – kao “najveću i najuspješniju pseudoznanstvenu prijevaru koju je ikada vidio”. Rekao je da ideja da su klimatskim promjenama uzrokovane djelovanjem čovjeka postala “muljaža” poticana “trilijunima dolara” koji su “podmitili” znanstvenike. Lewis je dao te procjene nakon što je službeno istupio iz Američkog fizikalnog društva (American Physical Society – APS). Radilo se o nekoj novoj studiji „stručnjaka s MIT-a“ čiji su rezultati („ako hitno ne usporimo eksploataciju prirodnih resursa i ne prijeđemo na obnovljive, čovječanstvo će do 2030. doživjeti pravi Armagedon, a globalni gospodarski kolaps, nezaposlenost i glad započet će već oko 2015.“), rečeno je, u skladu s prognozama koje je još prije 40 godina u svojoj knjizi Granice rasta (izdavač Rimski klub) predstavio australski fizičar Graham Turner. U nastavku teksta sve se razjasnilo:: „Američki su znanstvenici uz pomoć računalnih modela svoje izviješće sastavili za potrebe međunarodnog think-tanka tzv. Rimskog kluba.“ Ma ha’jte. Već se i previše puta do sad pokazalo – tko naručuje, taj i određuje rezultate. Ovdje se ne radi o „istraživanjima“ već o potrebi da se dobije neka vrst „znanstvene“ potvrde ideje zatopljenja. I naravno: „Samo uz drastične mjere zaštite okoliša koje dokazano mogu promijeniti ponašanje ovih sustava, te jedino pod tim okolnostima, mogu se predvidjeti scenariji u kojima će i svjetska populacija i bogatstvo ostati na postojanoj razini. Međutim, za sada se potrebne političke mjere ne poduzimaju“, upozorio je Rimski klub koji je naručio studiju. Zato se najnovije analize u velikoj mjeri i podudaraju s Turnerovim najavama, koje su također bila samo jedna od karata u špilu Rimskog kluba. Tim ljudima ne bih dao ni da mi operu šajbu.

A ONDA ...CLIMATEGATE 2.0
Daily Mail je u studenom 2011. objavio tekst o „drugom curenje klimatskih mejlova“ uz podnaslov: „Klimatski znanstvenici su doista u tajnom sporazumu sa službenicima vlada da sakriju istraživanja koja se ne uklapaju u njihovo apokaliptično globalno zatopljenje“. Procurilo je novih 5000 dokumenata, tj. korespondencija klimatskih znanstvenika sa sveučilišta East Anglia, poznatog promicatelja globalnog zatopljenja, koji su pokazivali da su znanstvenici brisali dokaze koji bacaju sumnju na tezu da su klimatske promjene prouzročene djelovanjem čovjeka. Stručnjaci su primali naređenja od američkih i britanskih državnih službenika da izađu s „jakom porukom“. Na tragu izvornog ‘climategatea’ iz 2009. novi paket e-mailova pokazuje sistematsko potiskivanje dokaza i čak objavljivanje izvještaja za koje su znanstvenici znali da se temelje na pogrešnim pristupima. Sadržaj jedne prepiske je glasio: „Ne mogu prenaglasiti ogromnu količinu političkog interesa u ovom projektu kao poruku koju vlada može dati klimatskim promjenama da im pomogne u njihovoj priči. Oni žele da njihova priča bude jaka i ne žele da izgleda budalasto.“ Profesor Phil Jones, direktor Odjela za istraživanje klime, koji radi u UN-ovom IPCC-u u porukama je pisao: „Bilo koji posao koji smo napravili u prošlosti napravljen je na leđima dotacija za istraživanje koja dobivamo i treba biti dobro skriven. Razgovarao sam s glavnim financijerom (američki Odjel za energiju) i oni su sretni u vezi toga da se ne objave izvorni podaci.“ Taj je skandal nazvan ‘Climategate 2.0′, a u tijeku je i policijska istraga, prenosio je Daily Mail. Pod naslovom „Climategate 2.0: Novi e-mailovi drmaju debatu o globalnom zatopljenju” pisalo je da tri teme izronjavaju iz novo objavljenih e-mailova. Prvo, da ugledni znanstvenici bitni za debatu o globalnom zatopljenju poduzimaju mjere za prikrivanje umjesto za širenjem podataka i rasprave. Drugo, ti znanstvenici vide globalno zatopljenje kao političko “pitanje”, a ne kao uravnoteženu znanstvenu istragu. Treće, mnogi od tih znanstvenika iskreno jedan drugom priznaju da je većina te znanosti slaba i ovisna o namjernom manipuliranju činjenicama i podacima. Suprotno svemu navedenome bila je 2012. vijest iz NASA-e, pod naslovom „Uzrokuju li sunčeve pjege ‘globalno zahlađenje’“? NASA je u siječnju skupila i objavila podatke, „bez fanfara glavne UN-ove savjetničke organizacije za klimu, Odjela za istraživanje klime britanskog Sveučilišta East Anglia“, koji pokazuju da se naš planet nije zagrijao već 15 godina. U isto vrijeme, sunce, u skladu s ritmom pojave sunčevih pjega, isijava manje topline i uskoro bi moglo još manje. Iz toga slijedi da nas čeka „nešto strašnije od globalnog zatopljenja, malo ledeno doba, ne drugačije od onog iz 17. stoljeća kad se Temza svake zime smrzavala, a farme bile pokrivene snijegom sve do kasnog proljeća, zbog čega je dolazilo do pojava gladi i povećanja bolesti“. Prema NASA-inim ekspertima, sunce se sad približava „velikom minimumu“ emitiranju topline. Rezultat bi mogao biti hladnija ljeta i izuzetno hladne zime. Znanstvenici koji se bave istraživanjem Sunca, poput Henrika Svensmarka, direktora Centra za istraživanje veze Sunca i klime na danskom Nacionalnom svemirskom institutu ukazuju da se argumenti zagovornika globalnog zatopljenja temelje na kompjutorskim modelima koji su već diskreditirani padom svijetskih temperatura od 1997, što je u potpunoj suprotnosti od očekivanja zagovornika zatopljenja. Dodaje da, u prošla tri stoljeća, suprotno mnogim mišljenjima o toj temi, nema korelacije između količine CO2 emitiranog djelovanjem čovjekove industrije i intenziteta globalnog hlađenja/grijanja na površini Zemlje. U ovom slučaju je jedina pozitivna veza ona između prosječne temperature na površini Zemlje i aktivnosti Sunca kroz promjenu prosječnog broja sunčevih pjega. Toliko za danas, ostat ću kod ove teme i u slijedećem nastavku. Tada ću se pozabaviti mehanizmima atmosfere, mora i ritma sunca koji diktiraju temperaturu na Zemlji, pitanjem stvarne količine CO2 u atmosferi i čovjekova doprinosa, pitanjem tzv. „hokejske palice“, falsificirane statističke krivulje kojom se, brišući neke podatke iz prošlost (poput srednjevjekovnog toplog razdoblja) pokušalo stvoriti privid naglog rasta temperature, a kasnije još, ako prostor dopusti, i pitanjem krajnje svrhe izmišljotine o globalnom zatopljenju i još nekim detaljima koji imaju neke veze s istinom. Jer istina jest: istina će te osloboditi – ali prvo će te naljutiti...
2012-transformacijasvijesti.com

Krešimir Mišak: Globalno zatopljenje – službena bajka.... (2.dio)
Kllimatske promjene postoje, ali njih ne uzrokuju ljudi, već je to prirodni proces. Globalnoj samozvanoj Eliti ona je prijeko potrebna za uvođenje svjetske vlade i jedne sasvim nove vste novca koja će sa sobom dovesti potpunu kontrolu svakodnevnog pojedinca. Obratite u bliskoj budućnosti pažnju na pojmove “energetska valuta” ili “karbonski novac”. U prošloj sam kolumni dao pogled iz perspektive medijskih komunikacija i povijesti razvoja ideje o globalnom zatopljenju.Da je posrijedi medijska manipulacija, doista je jasno već iz same činjenice o nepostojanju konsenzusa među stručnjacima, dok se po medijima sve predstavlja kao gotova stvar, kao i iz činjenice da svatko tko kaže da globalnog zatopljenja nema dobiva smiješnu etiketu „global warming denier“, tj. „poricatelj postojanja globalnog zatopljenja“, bez obzira na to koju znanstvenu titulu ima, s koje ugledne institucije dolazi ili koliko je stručan. Stoga predlažem da se u praksu uvede etiketa „global warming lier“, za aktivne svjetske promicatelje te ideje. Također, kad iza cijele ideje stanu mnoge zlokobne figure ili institucije poput UN-a ili predsjednika Barracka Obame, informiranom promatraču je jasno da iza svega stoji neka skrivena namjera. Malo razmišljanja o svrsi ideje o globalnom zatopljenju nekom drugom prilikom. Da ne bi sve ostalo samo na usklicima „Lažu, lažu!“, prođimo radije kroz mehanizme i brojke vezane uz atmosferu kako bismo pokušali saznati kako stvari zaista stoje po pitanju grijanja i hlađenja atmosfere Zemlje.

MISTERIJ CO2
Ako pokušate naći podatak koji je zapravo atmosferski udio famoznog CO2, namučit ćete se. A kad jednom nađete tu brojku, ona će biti nevjerojatno mala –tek 0,037 posto! Da stvar bude još bizarnija, najveći dio CO2 proizvod je truljenja cjelokupne biljne mase na planetu i isparavanja svih oceana. Čovjekov je udio, čak i u tako malom udjelu od 0,037 posto- beznačajno malen. Drugim riječima, čovjekove emisije CO2 nemaju baš nikakav utjecaj na efekt staklenika. Ali zato nam je nekako zaboravljeno reći da je najprisutniji staklenički plin u našoj atmosferi – vodena para. Koja, pak, čini oko 96,5 posto atmosfere. Poklapanje sunčeve aktivnosti i promjena globalne temperature na Zemlji, neovisno o čovjekovima emisijama CO2. Poklapanje sunčeve aktivnosti i promjena globalne temperature na Zemlji, neovisno o čovjekovima emisijama CO2. Mjerenja razine ugljičnog dioksida počela su sredinom 1890-tih kemijskim metodama, a tek je 1957. znanstvenik Keeling osmislio novu tehnologiju služeći se infracrvenim detektorom, koja je preciznija i lakše primjenjiva. Švedski kemičar Svante Arrhenius bio je taj koji je početkom 1890-tih shvatio da se s industrijskim razvojem, sagorijevanjem ugljena i nafte, u atmosferi povećava razina CO2 te da ugljični dioksid uzrokuje efekt staklenika. Proveo je neke eksperimente koji su pokazali sljedeće: udvostruči li količinu ugljičnog dioksida u atmosferi, ona će prouzročiti efekt staklenika od 5°C. To je bila alarmantna činjenica, ali njegova je rasprava potom zaboravljena te je ponovo otkrivena 1980-tih kad se s njome izašlo u javnost, usprkos tome što su ponovljeni eksperimenti pokazali da je Arrheius pogriješio u proračunu, te da je temepratura narasla tek 0,22 stupnja Celzijeva. Pretpostavlja se da je računao sa vlažnim, a ne sa suhim zrakom, a vodena para je ta koja uzrokuje snažan efekt staklenika. Razina CO2 u atmosferi kontinuirano pada tijekom četiri milijarde godina. Danas je to razina od 397 dijelova na milijun, blizu kritične razine kod koje biljke više neće moći preživjeti, a ona je oko 220 dijelova na milijun. Ispod te razine biljke neće više moći obavljati fotosintezu te će time nestati sav život na Zemlji. Zanimljivo je sljedeće: kada je klima toplija, u atmosferi je više ugljičnog dioksida, a ako je klima hladnija, kao što je bila za vrijeme malog ledenog doba, tada je u atmosferi manje ugljičnog dioksida. Drugim riječima, povećane CO2 u atmosferi jest posljedica globalnog zatopljenja. Topivost CO2 u oceanima ovisi o temperaturi vode. U hladnoj vodi apsorbirat će se više ugljičnog dioksida, a ako je voda topla, ugljični dioksid odlazi u atmosferu. U Zemljinu sustavu kruženja ugljika u prirodi Sunce zagrijava oceane oko ekvatora, pa voda isparava, a i oslobađa se CO2. Tada ga vjetrovi raspuhuju na sjever i na jug. Kada dođe u kontakt s hladnijim vodama sjevernoga Atlantika i sjevernog Pacifika te oko Antarktike, ocean ponovo apsorbira CO2. Važno je znati i ovo: CO2 apsorbira dva vrlo vrlo uska dijela spektra infracrvenih frekvencija, od 4,2 mikrona te 14 do 16 mikrona. No, vodena para apsorbira vrlo široki pojas širom spektra. A količina vodene pare u atmosferi jest 30 000 dijelova na milijun, a količina CO2 samo oko 395 dijelova na milijun. U atmosferi ima gotovo sto puta više vodene pare u atmosferi, a uz to ima jaću moć apsorpcije. Drugim riječima, učinak staklenika najvećim dijeloma stvara vodena para. Uz to, količina CO2 koju je je prouzročio čovjek sagorijevanjem fosilnih goriva iznosi samo 4 posto od ukupne količine CO2 u atmosferi.To znači da je čovjekov utjecaj na klimatske promjene toliko malen da ga ne možete izmjeriti. Spomenimo i to da je CO2 zaslužan za rast biljaka. Bez njega, kao i bez efekta staklenika za zadržavanje topline, ovaj planet bio bi nepogodan za život. No, postoji i učinak zasićenosti. Kad bismo udvostručili današnju količinu ugljičnog dioksida u atmosferi – što fizički nije moguće jer nemamo dovoljno ugljena i nafte da to učinimo – većina ugljičnog dioksida bi ionako otišla u oceane. Čak i kada bismo u tomu uspjeli, povećanje temperature bio bi možda 0,1 ili 0,2 stupnja celzijusovih, zato što smo dosegli gotovo maksimalnu razinu zasićenosti ugljičnog dioksida. Efekt staklenika nije linearan prema količini plina, nego je to logaritamska krivulja koja sada sve više stagnira. Većina kapaciteta ugljičnog dioksida u smislu efekta staklenika već je iskorištena. Tu činjenicu znanstvenici koji stoje iza IPCC-a (Intergovernmental Panel on Climate Change) gotovo ignoriraju.

PDO – KRUŽENJE VODE U PACIFIKU
Znanstvena studija Švedskog arktičkog instituta koja kritizira ideju o globalnom zatopljenju. U Tihom oceanu postoji šezdesetgodišnji ciklus morske struje zvan po pacifičkoj dekadno oscilaciji ili PDO. 30 godina cirkulacija Tihog oceana na sjevernoj polovici kreće se u smjeru kazaljki na satu, zatim se kreće u smjeru suprotnom od kazaljki na satu. Razlog topljenja leda Arktiku nije bio povećanje globalne temperature - jer topli zrak baš i ne topi mnogo leda, već ga topi topla voda. Od 1977. do 2008. u Arktički ocean dopirala je topla voda kroz Beringov prolaz pa se led polako smanjio. No u travnju 2008. PDO se ponovo okrenuo i godinu dana poslije cijeli Arktički ocean imao je led deblji za jedan metar nego što je to bilo u 2007. No, kad se iz satelita promatra led, vidi se koju površinu zauzima, ali ne i njegova debljina. 2007. su snažni vjetrovi i struje pogurali led prema Kanadi i Grenlandu pa se stvorilo više otvorenog mora, ali led je bio dvostruko deblji nego što je to bilo prije.

UTJECAJ SUNCA
Sve navedeno vodi nas do Sunca, koje upravlja našom klimom. Aktivnost Sunca vidljiva je korz količinu Sunčevih pjega. Kada je sunčeva aktivnost visoka, mnogo je sunčevih pjega, što znači da je i solarni vjetar jak, a to je tok elektromagnetskih čestica koji udara na Zemlju. Posljednjih sto godina, zbog povećane aktivnosti Sunca, temperatura oceana se povisila jedan stupanj. Zbog te je povišene temperature dio CO2 iz oceana otišao je u atmosferu te tako povećao razinu CO2 u atmosferi od 290 prije sto godina na 395 dijelova na milijun. To se nije zbilo zbog djelovanja čovjeka, nego zbog povećane temperature oceana. Poklapanje sunčeve aktivnosti i promjena globalne temperature na Zemlji, neovisno o čovjekovima emisijama CO2 Kada je Sunce vrlo aktivno, ono pojačava snagu magnetosfere oko Zemlje. Magnetosfera tad jače odbija kozmičko zračenje, zbog čega na Zemlji ima manje oblaka. Oblaci zaklanjaju nadolazeću sunčevu svjetlost i time hlade Zemlju. To je važan regulator klime. Ako se količina oblaka poveća 1 posto, Zemlja će se globalno ohladiti 1stupanj i obratno. Sunce danas pokazuje nizak intenzitet aktivnosti Sunca, pa je situacija slična onoj u drugoj polovici 17. stoljeća, kada se zbilo malo ledeno doba. Sljedećih 25-30 godina bit ćemo u vlo hladnom razdoblju, iz dva razloga – zbog smanjenje aktivnosti Sunca i promjene toka oceanskih struja u Tihom oceanu, pa će se na Arktiku povećati količina leda.

HOKEJSKA PALICA
IPCC, Međuvladina komisija za klimatske promjene (Intergovernmental Panel on Climate Change), dio UN-a. 2001. je objavila krivulju kretanja temperatura posljednjih tisuću godina. Ta je krivulja je pokazivala jednaku razinu do prije stotinjak godina, a tada krivulja temperature skreće ravno prema gore. Zato je se nazvalo “palicom za hokej”. No, ona ne prikazuje srednjovjekovno toplo razdoblje u doba Vikinga, kao niti malo ledeno doba koje je počelo u drugoj polovici 17. stoljeća i trajalo do 19. stoljeća. Krivulja prikazuje srednjovjekovno toplo razdoblje (koje je izbrisano iz lažiranih UN-ovih dijagrama globalne temperature) i malo ledeno doba u 17. Stoljeću. Krivulja globalne temperature kreće se gore i dolje. Od 1880. se spušta do 1910. (bez obzira što je tada bio značajan porast emisija CO2), a onda raste do 1940. Bilo je to doba prilično brzog zagrijavanja, kao rezultat PDO-a, tj. vode iz Tihog oceana. PDO se okrenuo 1910, a onda opet 1940. kada je zahladilo, pa je od 1940. do 1977. bilo hladnije razdoblje. Pisale su se knjige o nadolazećem ledenom dobu. No, 1977. PDO se opet okrenuo i nastupilo je novo razdoblje zagrijavanja. To je razdoblje trajalo do 2008. kad se PDO opet okrenuo. No, razdoblje globalnog zagrijavanja završilo je već i prije jer je Sunce imalo svoj maksimum 2002. Od 2002. temperatura polagano pada.

PROBLEM MJERENJA
Izmjeriti prosječnu globalnu temperature Zemlje nije niti najmanje jednostavno, a prisutne su i pogreške. Kao prvo, broj postaja koje su korištene za izračun globalnog zagrijavanja značajno se promijenio. 1970-tih bio ih je 15 tisuća, a oko 1988.–1990. broj je naglo pao na 6 tisuća. Danas ih je oko 1500. Naime, krajem 1990-tih raspao se SSSR pa je većina meteoroloških postaja u hladnim područjima Sibira zatvorena. Tako je ravnoteža između meteoroloških postaja u hladnim i toplim krajevima u svijetu dramatično izmijenjena, pa se prosječna temperatura odjednom vinula u nebo Drugo, meteorološke postaje su obično u blizini velikih gradova, počesto i usred njih, a gradovi imaju veću temperaturu nego što je ona u prirodi. 54 posto svih stanica za globalna mjerenja su zračne luke. No, ti podaci nisu objektivni jer se asfalt na aerodromima mnogo više zagrijava nego što bi to bilo drugdje, a avionski ispušni plinovi također zagrijavaju okolinu. Treće, 90 posto mjernih stanica nalaze se na kopnu, koje čini sam 30 posto Zemljine površine. Sateliti su pouzdani jer stalno skeniraju cijelu Zemljinu površinu i računaju temperature, ali njihovi podaci sežu samo do 1979. Na Antarktiku, u ruskoj bazi Vostok, bušili su kroz slojeve leda stare 600 000 godina i uz pomoć izotopa kisika 18 rekonstruirali izmjenu ledenih i međuledenih razdoblja i temperatura. Za vrijeme prethodna tri međuledena razdoblja u rasponu od 400 000 godina, globalna je temperatura bila viša nekoliko stupnjeva nego što je danas. Dakle, ovo što se danas događa nije ni po čemu različito od onoga što se događalo prije.Potom je Zemlja ušla u razdoblje koje se naziva Malim ledenim dobom – od 17. do 19. stoljeća. To nije bilo doba obilja, nego doba velikih iskušenja i siromaštva. Završetkom Malog ledenog doba“, prema početku 20. stoljeća temperatura je opet počela rasti.Ako se vratimo otprilike 800 godina u prošlost, u doba koje se u znanosti naziva „toplo srednjovjekovno doba“, vidjet ćemo da je temperatura tada bila znatno viša nego što je danas. Od tada zapravo neprekidno pada. A gdje su u Srednjem vijeku, bile velike tvornice, kamioni i vozila, i drugi izvori CO2? Ako je temperatura tada bila viša nego što je danas, očito za porast temperature nije zaslužan CO2. Toplo srednjovjekovno doba bilo je razdoblje obilja, a ne katastrofe za koju nas uvjeravaju da je donosi ovo zatopljenje.

Krivulja se kreće prema prošlosti i pokazuje razdoblja viših temperatura od današnje iščitane iz slojeva grenlandskog leda
UN-ov izvještaj iz 1996. sadržavao je dijagram razdoblja od 1000 godina koji je pokazivao da su temperature u srednjem vijeku bile više nego danas. No, u izvještaju iz 2001. nalazio se novi dijagram bez srednjovjekovnog toplog razdoblja. U njemu se pogrešno zaključilo da je 20. stoljeće najtoplije posljednjih 1000 godina. Dijagram je izgledao poput palice za hokej na ledu – pogrešno ravna linija temperatura od 1000. – 1900. godine bila je drška, a porast od 1900. do 2000. bio je glava palice. UN su ‘hokejsku palicu’ obilno koristili za zastrašivanje naroda. Odbili su je povući ili se ispričati, kad je razotkrivena kao apsurdna. Britanski pisac Christopher Booker, autor knjige The Real Global Warming Disaster opisao ju je kao „jedan od najtemeljitije diskreditiranih artefakata u povijesti znanosti“. Brojni znanstveni radovi da je srednjovjekovno toplo razdoblje bilo i do 3° C toplije od današnjeg. Tada nije bilo ledenjaka u tropskim Andama: danas su tamo. Bilo je vikinških farmi na Grenlandu: sada su na trajno zaleđenom tlu. Bilo je malo leda na Sjevernom polu: kineska brodska eskadra oplovila je ravno oko Arktika 1421. i nije ga uopće našla.

ZAKLJUČAK
Kllimatske promjene postoje, ali njih ne uzrokuju ljudi, već je to prirodni proces. Globalnoj samozvanoj Eliti ona je prijeko potrebna za uvođenje svjetske vlade i jedne sasvim nove vste novca koja će sa sobom dovesti potpunu kontrolu svakodnevnog pojedinca. Obratite u bliskoj budućnosti pažnju na pojmove “energetska valuta” ili “karbonski novac”. Riječ je o dugoročnom planu, o čemu svjedoči sljedeća anegdota. Švedskog premijera Olofa Palmea su novinari 1976. pitali kako će svijet izgledati za 25 godina. Između ostalog, Palme je rekao da će oko 2000. najveća prijetnja u svijetu biti globalno zagrijavanje. U to vrijeme globalno zagrijavanje nije postojalo jer je počelo tek 1977, svi su govorili da se temperatura spušta i da se krećemo prema ledenom dobu, a “The Clash” su u pjesmi “London Calling” pjevali “Ice age is coming”. Možda je Palme ponešto o tome načuo na sastancima operativnih skupina kao što je grupa Bilderberg...
Izvor: radioliberum.com

A mi još čekamo običnu: U Kini otvorena solarna autocesta
Dionica autoceste sa solarnim panelima, duga jedan kilometar, otvorena je u Kini radi testiranja, prenosi Sinhua. Solarni paneli postavljeni su ispod ceste koja okružuje grad Jinan na istoku Kine, a sama površina ceste je providna da bi sunčeva svjetlost mogla doprijeti do panela. Paneli pokrivaju 5.875 kvadratnih metara i mogu proizvesti milijun kilovat sati godišnje, što je dovoljno za potrebe 800 domaćinstava, navodi tvrtka koja izvodi projekt. Električna energija koja bude proizvedena na toj dionici bit će korištena za osvjetljenje autoceste i putokaza, kao i za kamere, osvjetljenje tunela i kućice za naplatu cestarine. Plan je da u budućnosti budu razvijene i funkcije mobilnoga punjenja električnih vozila i osiguranja internet veze, navodi Sinhua.
www.jabuka.tv


Prva fotonaponska autocesta poprima oblik u istočnoj Kini
Prva fotonaponska autocesta je počela poprimati oblik u gradu Jinanu u istočnoj kineskoj pokrajini Shandong. Otvoranje autoceste javnosti je predviđeno za ovaj mjesec. Fotonaponske ploče, koje izgledaju kao komadi stakla, pokrivaju autocestu gradskog prstena u Jinanu i mogu izdržati kombi srednje veličine sa snažnim trenjem. Osim mogućnosti generiranja električne energije pod sunčevim svjetlom, fotonaponske ceste mogu prenijeti energiju električnim vozilima koja prelaze preko njih. Također mogu u trenutku otopiti zimski snijeg koji prekiva cestu. Ceste su također dizajnirane za pružanje tehničke podrške vozilima bez vozača u budućnosti. Kineska prva probna dionica ceste s ugrađenom fotonaponskom tehnologijom je dovršena u rujnu 2017. Probna dionica duga 160 metara i površine 660 kvadratnih metara je opremljena sa zaslonima za prikaz stvaranja energije. Još jedna fotonaponska cesta je u rujnu 2017. započela sa probnim radom u Shaoxingu u pokrajini Zhejiang. Sjedinjene Američke Države su započele s istraživanjem cesta na solarnu energiju u 2006. Međutim, prva solarana cesta, samo za pješake i bicikliste, je dovršena u Nizozemskoj u 2014. Solarne ploče su ugrađene u neke ceste u Njemačkoj i Italiji. Francuska je započela projekt izgradnje fotonaponske ceste duge 966 kilometara u 5 godina.
croatian.cri.cn