Krešimir Mišak: Al Gore
    Ponedjeljak, 01 Siječanj 2018 15:56

    Krešimir Mišak: Al Gore

    Prije točno devet godina Al Gore je prognozirao da će sjeverni pol ostati bez leda u roku od pet godina. Ovo je čovjek koji je preko svoje propagande klimatskih promjena zaradio stotine milijuna dolara, točnije, njegovo bogatstvo prelazi 300 milijuna dolara u 2017. godini. Prije devet godina u prosincu je bivši potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Al Gore, predvidio da će se Sjeverne polarne kape otopiti i ostati bez leda u roku od pet godina. Neuspjeli bivši predsjednički kandidat uznemirio je javnost i posijao strah u 2008. godini, upozoravajući ih da će „cijela sjeveroistočna polarna kapa nestati za 5 godina.” Ovo nije bio jedini put kada je Al Gore izrekao javno svoja predviđanja o globalnom zagrijavanju. Gore je također predviđao to i 2007. godine. Prema Al Goreu, Sjeverni pol se trebao već u potpunosti rastopiti do sada. Znanstvenik ‘junk’ znanosti Al Gore je također napravio ista predviđanja u 2009. godini. Bivši potpredsjednik Al Gore je pokazao podatke računalne simulacije u kojoj polarna kapa na Sjevernom polu može izgubiti gotovo sav svoj led u idućih sedam godina. „Neki od modela pokazuju da postoji 75 posto šanse da se cijela sjeverna polarna ledena kapa, može u potpunosti otopiti u idućih pet do sedam godina”, kaže Gore. U siječnju 2006. godine, Al Gore je rekao da će „u idućih 10 godina, svijet doći do točke bez povratka” i uspostaviti „pravu planetarnu uzbunu” zbog globalnog zatopljenja. Naravno, to se ispostavilo da je ništa više nego potpuno ludilo. Najmanje 8 njegovih hrabrih predviđanja se nisu nikada dogodila – niti ni blizu. Ali on je svakih par godina “teži” za skoro 100 milijuna dolara. Pitajte se kako?

     

    Krešimir Mišak: Globalno zatopljenje – službena bajka....

    Prijevara oko globalnog zatopljenja lansirana je globalno upravo krajem 1980-tih i tijekom 1990-tih. Jedan od članova Rimskog kluba je i Al Gore, koji je postao globalni frontmen pokreta koji upozorava na globalno zatopljenje prouzročenom ljudskom rukom stvorenim zagađenjem i snimio svoj presmiješni dokumentarni film pod naslovom „Nezgodna istina“ i napisao knjigu koja ga prati. Dobio je Oscara i Nobelovu nagradu za mir, jer mreža kojoj on služi – mreža koja stoji iza teorije o globalnom zatopljenju, manipulirajući globalnim društvom u skladu sa svojim nastojanjem da stvori društvo koje će biti centralizirano i pod kontrolom – diktira i to tko će dobiti Oscara ili Nobelovu nagradu za mir. Globalno zatopljenje je mantra kojom tupe sa svih strana i u vezi svih mogućih tema, od novca, industrije, prehrane, trasporta, rasvjete. Međutim, laž o globalnom zatopljenju topi se brže od glečera na Himalajima.

    Tomu i naš doprinos u dva nastavka
    Temelj ideje jest da čovjek svojom djelatnošću stvara uvjete globalnog zatopljenja te tako postaje neprijatelj životnim sustavima našeg planeta i samom sebi. Da bi ga se u tome spriječilo uvedeni su i uvode se najrazličitiji restriktivni zakoni i pravila. No, ta kontroverzna tema u sebi sadrži dvije neistine. Prva je da se danas zbiva globalno zatopljenje, jer ustvari živimo u doba globalnog zahlađenja. Druga neistina jest da globalno zatopljenje – u onim razdobljima kad se doista zbiva – ima ikakve veze s djelovanjem čovjeka i njegovim emisijama ugljičnog dioksida. Prije nego što se pozabavimo podacima koji pokazuju ili ne pokazuju globalno zatopljenje i navodnu vezu (ili njeno odsustvo) s utjecajem čovjeka, evo povijesnog i političkog konteksta, koji je prevelik da svi aspekti stanu u jedan tekst, ali ima još tjedana.

    POVIJEST IDEJE
    S uronjavanjem u prošlost mogli bismo recimo početi kod organizacije jednog tajnog društva pod nazivom „Okrugli stol“, koje je osnovano u Britaniji krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Prvi predsjednik društva bio je Cecil Rhodes. Društvo Okruglog stola počelo je stvarati satelitske organizacije koje su provodile njegovu politiku. Sve te organizacije i dalje su primale upute i odgovarale, kao što i danas odgovaraju, središnjem tajnom društvu Okruglog stola. Te su organizacije: Kraljevski institut za međunarodnu politiku, osnovan u Londonu 1920; američko Vijeće za međunarodne odnose, osnovano 1921; Bilderberška grupa, osnovana 1954.; Trilateralna komisija, osnovana 1973, i tako dalje. Godine 1968. osnovana je još jedna takva satelitska organizacija, pod nazivom „Rimski klub“. Uloga Rimskog kluba u ovoj manipulaciji od samog je početka bila manipulacija okolišem i pokretom za okoliš – čijem je nastanku Rimski klub i kumovao – u skladu s društvenim promjenama koje su oni od početka željeli postići. Sve je započeo čovjek po imenu Peccei. Godine 1991., u službenoj publikaciji Rimskog kluba objavljen je Pecceijev govor u kojem on kaže da „traže razlog oko kojeg će ujediniti ljude“ , a tim je ujedinjenjem ljudi mislio na svrstavanje ljudi uz agendu koju su oni zastupali. Peccei je rekao da su oni došli do zaključka da je globalno zatopljenje, zagađenje stvoreno ljudskom rukom i tako dalje, odličan povod da se ljudi ujedine u jedinstvenoj akciji. Bilo je to 1991.

    LAŽLJIVI TIP IMENOM AL GORE
    Prijevara oko globalnog zatopljenja lansirana je globalno upravo krajem 1980-tih i tijekom 1990-tih. Jedan od članova Rimskog kluba je i Al Gore, koji je postao globalni frontmen pokreta koji upozorava na globalno zatopljenje prouzročenom ljudskom rukom stvorenim zagađenjem i snimio svoj presmiješni dokumentarni film pod naslovom „Nezgodna istina“ i napisao knjigu koja ga prati. Dobio je Oscara i Nobelovu nagradu za mir, jer mreža kojoj on služi – mreža koja stoji iza teorije o globalnom zatopljenju, manipulirajući globalnim društvom u skladu sa svojim nastojanjem da stvori društvo koje će biti centralizirano i pod kontrolom – diktira i to tko će dobiti Oscara ili Nobelovu nagradu za mir. Uostalom, i jedan od najvećih ratnih zločinaca suvremenog doba Henry Kissinger dobitnik je Nobelove nagrade za mir. Neki vrhunski svjetski znanstvenici, ljudi koji su na samom vrhu svoje struke, govore da je globalno zatopljenje glupost. Ali novine o njima ne pišu, prostor u novinama dobivaju samo oni koji će pjevati istu pjesmu. Štoviše, kad se neki takav znanstvenik eksponira pokušavajući ispričati i neku drugu verziju događaja, ubrzo ostaje bez sredstava za svoja znanstvena istraživanja koja dobiva od pokrovitelja, pa i sredstva iz državnih fondova. Što se tiče Aleovog filmića, New Party News od 3. listopada 2007. objavio je da je odluka vlade Ujedinjenog Kraljevstva da film Ala Gorea „Neugodna istina“ distribuira školama postala predmet tužbe člana Nove stranke Stewarta Dimmocka. Sud je utvrdio da film navodi na zabludu u devet elemenata i da prijedlog Smjernica, koji su pripremili savjetnici ministra obrazovanja, služi samo pojačavanju političke propagande filma. Stoga, da bi se film mogao prikazivati, vlada Ujedinjenog Kraljevstva, rekao je sud, najprije mora izmijeniti svoje Smjernice za učitelje kako bi bilo jasno slijedeće: 1) Film je politički materijal i promiče argumente samo jedne strane; 2) Ako učitelji prikazuju ovaj film bez da to jasno istaknu, moguće je da krše članak 406 Zakona o obrazovanju iz 1996. i da su krivi za političku indoktrinaciju; 3) Školskoj djeci posebno treba skrenuti pozornost na devet netočnosti.

    Netočnosti su u tome što:
    1) film tvrdi da je otapanje snijega na Kilimandžaru dokaz globalnog zatopljenja, no vladin stručnjak bio je prisiljen priznati da to nije točno;
    2) što sugerira da dokazi iz ledenjaka pokazuju da je porast CO2 uzrokovao povišenja temperature tijekom 650 000 godina. Sud je utvrdio da film navodi na zabludu jer su u tom razdoblju porasti CO2 kasnili 800 do 2000 godina za porastima temperature;
    3) što koristi potresne slike uragana Katrina i sugerira da je tomu bilo uzrok globalno zatopljenje. Vladin stručnjak morao je priznati da pojedinačne događaje «nije moguće» pripisati globalnom zatopljivanju;
    4) što prikazuje presušivanje jezera Čad i tvrdi da je to izazvano globalnim zatopljavanjem. Vladin stručnjak morao je priznati da to nije slučaj;
    5) što tvrdi da je jedna studija pokazala da su se polarni medvjedi utopili zbog nestanka arktičkog leda. Pokazalo se da je Gore ‘krivo razumio studiju’ jer su se četiri polarna medvjeda zapravo utopila zbog posebno žestoke oluje;
    6) što prijeti da bi globalno zatopljavanje moglo zaustaviti Golfsku struju i gurnuti Europu u ledeno doba. Tužiteljev dokaz pokazuje da je to znanstveno nemoguće;
    7) što optužuje globalno zatopljenje za nestanak vrsta, uključujući bijeljenje koraljnih grebena. Vlada nije mogla naći nijedan dokaz koji bi potkrijepio tu tvrdnju;
    8) što sugerira da bi razine mora mogle porasti sedam metara, uzrokujući raseljavanje milijuna ljudi. U stvari, dokazi pokazuju da se očekuje povišenje razine mora od 40 centimetara tijekom sljedećih 100 godina i da ne postoji takva opasnost od masovnih migracija;
    9) što tvrdi da su rastuće razine mora uzrokovale evakuaciju stanovnika nekih pacifičkih otoka na Novi Zeland. Vlada nije u stanju to potkrijepiti dokazima, a sud je primijetio da se čini kako je to lažna tvrdnja.

    Toliko o lažljivcu Al Goreu i njegovom filmu. Hoće li i on sad vratiti Nobelovu nagradu?

    ISTINA NA KAPALJKU
    Pomno tražeći među sitnim slovima i po rubovima novina, ponekad sam ipak mogao naići i na drugu stranu. Doduše, uz upotrebu povećala. Jedna je novinska vijest, napravljena na temelju Izvještaja američkog senatskog odbora za okoliš i javne radove još od 20. prosinca 2007, imala slijedeći naslov: „Sve više znanstvenika osporava teoriju o ljudskim uzrocima globalnog zagrijavanja“. Pisalo je da je preko 400 uglednih znanstvenika iz više od 24 zemlje podnijelo značajne prigovore na glavne aspekte takozvanog “konsenzusa” o ljudskim uzrocima globalnog zagrijavanja. Ti znanstvenici, od kojih su mnogi trenutačni i bivši sudionici u UN-ovom IPCC-u (Međuvladinom odboru za klimatske promjene), kritizirali su tvrdnje o klimatskim promjenama koje su iznijeli UN-ov IPCC i bivši američki potpredsjednik Al Gore. U listopadu 2007. je stalna suradnica Washington Posta napisala da broj klimatskih skeptika «čini se, raste umjesto da se smanjuje». Taj je članak navodio znanstvenike po imenu, zemlji u kojoj žive i akademskoj/institucijskoj pripadnosti. Također je navodio njihove vlastite riječi, biografije, internetske adrese njihovih stručno recenziranih studija i izvorne materijale prikupljene 2007. iz javnih izjava, raznih medija i s web-lokacija. Mnogi od znanstvenika obuhvaćenih ovim izvještajem dosljedno su tvrdili da brojni kolege dijele njihovo mišljenje, ali ne žele javno govoriti zbog straha od osvete. Stručnjak za atmosferu, dr. Nathan Paldor, profesor dinamičke meteorologije i fizikalne oceanografije na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, autor 70-ak stručno recenziranih studija, objasnio je da su mnogi od njegovih kolega znanstvenika bili zastrašeni: «Mnogi od kolega s kojima sam razgovarao dijele ova gledišta i kažu da nisu bili u stanju objaviti svoj skepticizam u znanstvenim ili javnim medijima», napisao je Paldor. Još pri samom kraju 2007. znanstvenici Američke administracije za oceanologiju i atmosferske prilike ustvrdili su kako su tijekom 2007. pokazatelji globalne temperature bili isti kao i prethodne. Pridodali su i to kako je taj trend prisutan još od 2001, što je neumitno trebalo dovesti do tvrdnje da je globalno zatopljenje privremeno ili stalno prestalo. Temperature su se širom svijeta prestale povećavati, što je u potpunoj suprotnosti s postojećom teorijom efekta staklenika. U Sunday Timesu 24. siječnja 2010. naslov je bio: „UN-ov šef klime Rajendra Pachauri dobio dotacije na temelju lažnih tvrdnji“ i tvrdilo se da je „predsjednik UN-ovog Međunarodnog panela za klimatske promjene (IPCC) koristio lažne tvrdnje da se himalajski ledenjaci tope da bi dobio dotacije vrijedne stotine tisuća funti.“ Eh, kad bi samo to bilo posrijedi, oprostili bismo mu, jer sve što je ljudski nije nam strano. Ali to je vjerojatno bio tek usputni dobitak i mala nagrada za njegov trud. Potom su se nabrajale institucije koje su mu dale novac, između ostalog dobio je 2,5 milijuna eura od Europske unije, iz džepa europskih porezni obveznika, pisalo je. Daily Mail Reporter je 11. siječnja imao slijedeći naslov: „Jesmo li na početku 30 godina globalnog HLAĐENJA?“ Pisalo je da je riječ o radu uglednih klimatskih znanstvenika, a ne od ljudima koje zaštitari okoliša rutinski odbacuju kao „one koji niječu globalno zatopljenje“ (‘global warming deniers’.) Science Daily je 31. prosinca 2009. objavio tekst pod naslovom: „Nema rasta udjela atmosferskog ugljičnog dioksida u zadnjih 160 godina, pokazuju nova istraživanja“. Pisalo je da većina ugljičnog dioksida koji stvara ljudska aktivnost ne ostaje u atmosferi, nego da ga asporbiraju oceani i zemaljski ekosustavi. Da bi ustanovio raste li zaista udio ugljičnog dioksida u zraku, Wolfgang Knorr s Department of Earth Sciences na sveučilištu Bristol ponovno je analizirao dostupne podatke o atmosferskom ugljičnom dioksidu i njegovim emisijama od 1850. U suprotnosti s nekim studijama, pisalo je, otkrio je da udio ugljičnog dioksida u zarku nije rastao niti tijekom zadnjih 150 godina, niti u zadnjih pola desetljeća. Njegovo istraživanje objavljeno je u časopisu Geophysical Research Letters. Naslov na web-lokaciji BBC-a ovako je to sažeo: „Što se to dogodilo s globalnim zagrijavanjem?“ Hudson je citirao profesora Dona Easterbrooka sa Sveučilišta Western Washington koji je rekao da nam padajuće temperature oceana praktično jamče da će Zemlja biti u fazi hlađenja sljedećih tridesetak godina. No, očajničko nastojanje da se prikrije činjenica da temperature padaju dovelo je do toga da znanstvenici diljem svijeta falsificiraju brojke, uključujući neke s NASA-inog Instituta za svemirske studije Goddard. Na čelu toga je bliski suradnik Ala Gorea, dr. James Hansen kojega zovu ‘ocem klimatskih promjena’. Njemu zahvaljujemo za puno napuhanih podataka koji su raspirivali mit o klimatskim promjenama. NASA-in institut na čelu s Hansenom objavio je da je listopad 2008. bio najtopliji dosad zabilježeni, pa ipak su ljudi širom svijeta doživjeli vrlo hladno vrijeme i teške mećave. Kad je očigledna netočnost NASA-inih brojki dovedena u pitanje, pokazalo se da su koristili brojke iz toplijeg mjeseca rujna, a priopćili da su iz listopada. To nije prvi put da je Hansen uhvaćen u laži. Godine 2007. bio je prisiljen priznati da njegova tvrdnja da su 1990-e bile najtoplije desetljeće 20. stoljeća nije istinita. To su bile 1930-e kad se proizvodilo drastično manje ugljičnog dioksida. A ako želite vidjeti izvorne zapise o globalnim temperaturama koje IPCC najviše citira kako biste provjerili podatke koje koristi klimatski kult – oni su nekako izgubljeni. To se pukom slučajnošću dogodilo kad se Odjel za klimatska istraživanja sa Sveučilišta East Anglia u Ujedinjenom Kraljevstvu, jedan od svjetskih centara klimatskog kulta, suočio sa zahtjevima da ih objavi prema Zakonu o slobodi informacija. Prije toga su odbijali objaviti neobrađene podatke s klimatskih postaja i pojedinosti o svojim metodama obrađivanja. Zašto bi uništili podatke koji bi, ako govore istinu, podržali njihove tvrdnje da klimatske promjene uzrokuje čovjek?Međunarodni izvršni direktor Greenpeacea Gerd Leipold morao je priznati da priopćenje za tisak u kojem se tvrdilo da će arktički led nestati do 2030. ne može potkrijepiti dokazima, ali je rekao da se ne ispričava što je ‘emocionalizirao problem’ kako bi pridobio javnost da vidi svijet na njegov način. „Mislim da hoće reći“, napisao je David Icke, „da je laganje u redu sve dok vam ljudi vjeruju.“ Ne samo što ledene kape ne nestaju nego se i debljaju kako temperature padaju. Izvještaj objavljen u listopadu kaže da je antarktičko ljetno ‘otapanje’ u 2008.-2009. bilo najslabije ikad zabilježeno od uvođenja satelitske tehnologije. Taj izvještaj, objavljen u časopisu Geophysical Research Letters, ignorirali su mediji glavne struje i skupine za zaštitu okoliša.

    CLIMATEGATE 1.0
    Podaci su bili sustavno namještani, ali priča je krajem prve trećine 2010. dobila novi zamah kad je jedan haker pristupio tisućama e-mailova i dokumenata iz računala Odjela za klimatska istraživanja i razotkrio da su ‘klimatske promjene’ ‘znanstvenici’ krivotvorili. Bili su to e-mailovi koje su između istaknutih klimatskih znanstvenika, a koji su jasno ukazivali na to da je postojala urota da se blokira zahtjev na temelju slobode informacija i da se skeptične znanstvenike zadrži izvan procesa stručnog recenziranja [peer-review] i znanstvenih publikacija. Profesor Phil Jones, direktor ‘Istraživačkog’ odjela, zbog tog se skandala povukao se s položaja. U jednom od njegovih e-mailova pisalo je: „Upravo sam završio Mikeov trik s prirodom i dodao prave temperature svakoj seriji za posljednjih 20 godina kako bih sakrio pad“. Dr. Tim Ball, koji je proveo 30 godina u klimatskoj znanosti i opovrgava službenu bajku, rekao je da je to na svjetskoj razini zastrašujuće, jer ta skupina znanstvenika ne samo što kontrolira Hadleyev centar Meteorolškog ureda UK, koji kontrolira podatke o temperaturi, nego također kontroliraju i IPCC. IPCC je pak tijelo koje upravlja vladinom klimatskom politikom u cijelom svijetu. E-mailovi su pokazali da se „tim“, kako su se nazivali, uplitao u kompleksne, birokratske procese UN-ovog odbora za klimu, IPCC-a, kako bi se isključili nezgodni znanstveni rezultati iz njegova četiri Izvještaja o procjeni stanja, te kako bi utjecali na zaključke odbora iz političkih, a ne znanstvenih razloga. Također, određivao je što jest, a što nije stručno recenzirana znanost i isključivao rezultate koji se nisu podudarali s onim što su oni, i političari s kojima su bili blisko povezani, htjeli da UN-ov odbor za klimu objavi. Potom, namještali su vlastite podatke tako da prikriju nedosljednosti i greške. Izražavali su očaj zbog činjenice da, suprotno svim njihovim predviđanjima, globalne temperature nisu porasle u bilo kojem statistički značajnom smislu u posljednjih petnaest godina, i u padu su devet godina. Ta je unutarnja sumnja bila u opreci s njihovim javnim izjavama da je trenutno desetljeće najtoplije od kada se provodi mjerenje i da je znanost ‘globalnog zagrijavanja’ riješena. Nadalje, ometali su sam proces stručnog recenziranja oslanjajući se na časopise koji su za recenzije njihovih radova birali njihove prijatelje, umjesto nezavisnih znanstvenika. Uspješno su se oslanjali na prijateljske urednike časopisa koji su odbacivali radove čiji rezultati nisu bili u skladu s njihovim političkim gledištem. Zalagali su se za smjenu stručnog urednika jednog časopisa, isključivo zato što nije dijelio njihovu spremnost za krivotvorenje i korumpiranje znanosti u političke svrhe. Pokrenuli su zlobnu javnu kampanju dezinformiranja i ocrnjivanja njihovih znanstvenih protivnika preko web-lokacije koju su pokrenuli uz velika sredstva. U porukama se također spominju njihovi napori da ‘obuzdaju’ srednjovjekovno toplo razdoblje kad su temperature bile više nego što su danas bez ugljičnog dioksida industrijskog doba u atmosferi. Ako je u pitanju plan, Elita neće prihvatiti ‘Ne’ kao odgovor. Samo će tjerati dalje, bez obzira što bilo tko rekao ili učinio. Tako su u isto vrijeme dok su internet i novine punile vijesti o otkrivenim e-mailovim koji su svjedočili o lažiranu podatata, Barrack Obama i, prema procjenama, 16500 političara, izaslanika, aktivista i reportera, bili u Kopenhagenu na UN-ovoj Konferenciji o klimatskim promjenama. Raspravljali su o zahtjevima da se drastično smanje svjetske emisije ugljika i za to vrijeme proizveli 40 584 tone ugljičnog dioksida, što je otprilike bila količina ugljikovih emisija Maroka u 2006. Evo jednog Obaminog govora koji je prethodio konferenciji, ono što je rekao u Ujedinjenim narodima u rujnu: “’Nijedna nacija, koliko god bila velika ili mala, bogata ili siromašna, ne može izbjeći utjecaj klimatskih promjena. Podizanje razina mora prijeti svim obalama. Snažnije oluje i poplave prijete svim kontinentima. Češće suše i propadanje usjeva stvaraju glad i sukobe na mjestima gdje već ima mnogo gladi i sukoba. Na otocima koji se smanjuju obitelji su već prisiljene napuštati svoje domove kao klimatske izbjeglice. Sigurnost i stabilnost svake nacije i svih naroda – naš prosperitet, naše zdravlje, naša sigurnost – ugroženi su. A vrijeme koje imamo da to spriječimo istječe.“
    Same gluposti.

    Na portalu https://news.oneindia.in 12. listopada 2010. osvanula je vijest pod naslovom “Globalno zatopljenje – najuspješnija pseudoznanstvena prijevara svih vremena”.
    Potpis Rimskog kluba nepogrešiv je ako naučite čitati između redova. Evo vijesti iz travnja 2012. naslovljene: „Znanstvenici upozoravaju – Globalni kolaps, siromaštvo i glad počinju već 2015.“Američkog fizičara i professor Harold Lewis upravo je tako opisao ‘globalno zatopljenje’ – kao “najveću i najuspješniju pseudoznanstvenu prijevaru koju je ikada vidio”. Rekao je da ideja da su klimatskim promjenama uzrokovane djelovanjem čovjeka postala “muljaža” poticana “trilijunima dolara” koji su “podmitili” znanstvenike. Lewis je dao te procjene nakon što je službeno istupio iz Američkog fizikalnog društva (American Physical Society – APS). Radilo se o nekoj novoj studiji „stručnjaka s MIT-a“ čiji su rezultati („ako hitno ne usporimo eksploataciju prirodnih resursa i ne prijeđemo na obnovljive, čovječanstvo će do 2030. doživjeti pravi Armagedon, a globalni gospodarski kolaps, nezaposlenost i glad započet će već oko 2015.“), rečeno je, u skladu s prognozama koje je još prije 40 godina u svojoj knjizi Granice rasta (izdavač Rimski klub) predstavio australski fizičar Graham Turner. U nastavku teksta sve se razjasnilo:: „Američki su znanstvenici uz pomoć računalnih modela svoje izviješće sastavili za potrebe međunarodnog think-tanka tzv. Rimskog kluba.“ Ma ha’jte. Već se i previše puta do sad pokazalo – tko naručuje, taj i određuje rezultate. Ovdje se ne radi o „istraživanjima“ već o potrebi da se dobije neka vrst „znanstvene“ potvrde ideje zatopljenja. I naravno: „Samo uz drastične mjere zaštite okoliša koje dokazano mogu promijeniti ponašanje ovih sustava, te jedino pod tim okolnostima, mogu se predvidjeti scenariji u kojima će i svjetska populacija i bogatstvo ostati na postojanoj razini. Međutim, za sada se potrebne političke mjere ne poduzimaju“, upozorio je Rimski klub koji je naručio studiju. Zato se najnovije analize u velikoj mjeri i podudaraju s Turnerovim najavama, koje su također bila samo jedna od karata u špilu Rimskog kluba. Tim ljudima ne bih dao ni da mi operu šajbu.

    A ONDA ...CLIMATEGATE 2.0
    Daily Mail je u studenom 2011. objavio tekst o „drugom curenje klimatskih mejlova“ uz podnaslov: „Klimatski znanstvenici su doista u tajnom sporazumu sa službenicima vlada da sakriju istraživanja koja se ne uklapaju u njihovo apokaliptično globalno zatopljenje“. Procurilo je novih 5000 dokumenata, tj. korespondencija klimatskih znanstvenika sa sveučilišta East Anglia, poznatog promicatelja globalnog zatopljenja, koji su pokazivali da su znanstvenici brisali dokaze koji bacaju sumnju na tezu da su klimatske promjene prouzročene djelovanjem čovjeka. Stručnjaci su primali naređenja od američkih i britanskih državnih službenika da izađu s „jakom porukom“. Na tragu izvornog ‘climategatea’ iz 2009. novi paket e-mailova pokazuje sistematsko potiskivanje dokaza i čak objavljivanje izvještaja za koje su znanstvenici znali da se temelje na pogrešnim pristupima. Sadržaj jedne prepiske je glasio: „Ne mogu prenaglasiti ogromnu količinu političkog interesa u ovom projektu kao poruku koju vlada može dati klimatskim promjenama da im pomogne u njihovoj priči. Oni žele da njihova priča bude jaka i ne žele da izgleda budalasto.“ Profesor Phil Jones, direktor Odjela za istraživanje klime, koji radi u UN-ovom IPCC-u u porukama je pisao: „Bilo koji posao koji smo napravili u prošlosti napravljen je na leđima dotacija za istraživanje koja dobivamo i treba biti dobro skriven. Razgovarao sam s glavnim financijerom (američki Odjel za energiju) i oni su sretni u vezi toga da se ne objave izvorni podaci.“ Taj je skandal nazvan ‘Climategate 2.0′, a u tijeku je i policijska istraga, prenosio je Daily Mail. Pod naslovom „Climategate 2.0: Novi e-mailovi drmaju debatu o globalnom zatopljenju” pisalo je da tri teme izronjavaju iz novo objavljenih e-mailova. Prvo, da ugledni znanstvenici bitni za debatu o globalnom zatopljenju poduzimaju mjere za prikrivanje umjesto za širenjem podataka i rasprave. Drugo, ti znanstvenici vide globalno zatopljenje kao političko “pitanje”, a ne kao uravnoteženu znanstvenu istragu. Treće, mnogi od tih znanstvenika iskreno jedan drugom priznaju da je većina te znanosti slaba i ovisna o namjernom manipuliranju činjenicama i podacima. Suprotno svemu navedenome bila je 2012. vijest iz NASA-e, pod naslovom „Uzrokuju li sunčeve pjege ‘globalno zahlađenje’“? NASA je u siječnju skupila i objavila podatke, „bez fanfara glavne UN-ove savjetničke organizacije za klimu, Odjela za istraživanje klime britanskog Sveučilišta East Anglia“, koji pokazuju da se naš planet nije zagrijao već 15 godina. U isto vrijeme, sunce, u skladu s ritmom pojave sunčevih pjega, isijava manje topline i uskoro bi moglo još manje. Iz toga slijedi da nas čeka „nešto strašnije od globalnog zatopljenja, malo ledeno doba, ne drugačije od onog iz 17. stoljeća kad se Temza svake zime smrzavala, a farme bile pokrivene snijegom sve do kasnog proljeća, zbog čega je dolazilo do pojava gladi i povećanja bolesti“. Prema NASA-inim ekspertima, sunce se sad približava „velikom minimumu“ emitiranju topline. Rezultat bi mogao biti hladnija ljeta i izuzetno hladne zime. Znanstvenici koji se bave istraživanjem Sunca, poput Henrika Svensmarka, direktora Centra za istraživanje veze Sunca i klime na danskom Nacionalnom svemirskom institutu ukazuju da se argumenti zagovornika globalnog zatopljenja temelje na kompjutorskim modelima koji su već diskreditirani padom svijetskih temperatura od 1997, što je u potpunoj suprotnosti od očekivanja zagovornika zatopljenja. Dodaje da, u prošla tri stoljeća, suprotno mnogim mišljenjima o toj temi, nema korelacije između količine CO2 emitiranog djelovanjem čovjekove industrije i intenziteta globalnog hlađenja/grijanja na površini Zemlje. U ovom slučaju je jedina pozitivna veza ona između prosječne temperature na površini Zemlje i aktivnosti Sunca kroz promjenu prosječnog broja sunčevih pjega. Toliko za danas, ostat ću kod ove teme i u slijedećem nastavku. Tada ću se pozabaviti mehanizmima atmosfere, mora i ritma sunca koji diktiraju temperaturu na Zemlji, pitanjem stvarne količine CO2 u atmosferi i čovjekova doprinosa, pitanjem tzv. „hokejske palice“, falsificirane statističke krivulje kojom se, brišući neke podatke iz prošlost (poput srednjevjekovnog toplog razdoblja) pokušalo stvoriti privid naglog rasta temperature, a kasnije još, ako prostor dopusti, i pitanjem krajnje svrhe izmišljotine o globalnom zatopljenju i još nekim detaljima koji imaju neke veze s istinom. Jer istina jest: istina će te osloboditi – ali prvo će te naljutiti...
    2012-transformacijasvijesti.com

     

    Krešimir Mišak: Globalno zatopljenje – službena bajka.... (2.dio)
    Kllimatske promjene postoje, ali njih ne uzrokuju ljudi, već je to prirodni proces. Globalnoj samozvanoj Eliti ona je prijeko potrebna za uvođenje svjetske vlade i jedne sasvim nove vste novca koja će sa sobom dovesti potpunu kontrolu svakodnevnog pojedinca. Obratite u bliskoj budućnosti pažnju na pojmove “energetska valuta” ili “karbonski novac”. U prošloj sam kolumni dao pogled iz perspektive medijskih komunikacija i povijesti razvoja ideje o globalnom zatopljenju.Da je posrijedi medijska manipulacija, doista je jasno već iz same činjenice o nepostojanju konsenzusa među stručnjacima, dok se po medijima sve predstavlja kao gotova stvar, kao i iz činjenice da svatko tko kaže da globalnog zatopljenja nema dobiva smiješnu etiketu „global warming denier“, tj. „poricatelj postojanja globalnog zatopljenja“, bez obzira na to koju znanstvenu titulu ima, s koje ugledne institucije dolazi ili koliko je stručan. Stoga predlažem da se u praksu uvede etiketa „global warming lier“, za aktivne svjetske promicatelje te ideje. Također, kad iza cijele ideje stanu mnoge zlokobne figure ili institucije poput UN-a ili predsjednika Barracka Obame, informiranom promatraču je jasno da iza svega stoji neka skrivena namjera. Malo razmišljanja o svrsi ideje o globalnom zatopljenju nekom drugom prilikom. Da ne bi sve ostalo samo na usklicima „Lažu, lažu!“, prođimo radije kroz mehanizme i brojke vezane uz atmosferu kako bismo pokušali saznati kako stvari zaista stoje po pitanju grijanja i hlađenja atmosfere Zemlje.

    MISTERIJ CO2
    Ako pokušate naći podatak koji je zapravo atmosferski udio famoznog CO2, namučit ćete se. A kad jednom nađete tu brojku, ona će biti nevjerojatno mala –tek 0,037 posto! Da stvar bude još bizarnija, najveći dio CO2 proizvod je truljenja cjelokupne biljne mase na planetu i isparavanja svih oceana. Čovjekov je udio, čak i u tako malom udjelu od 0,037 posto- beznačajno malen. Drugim riječima, čovjekove emisije CO2 nemaju baš nikakav utjecaj na efekt staklenika. Ali zato nam je nekako zaboravljeno reći da je najprisutniji staklenički plin u našoj atmosferi – vodena para. Koja, pak, čini oko 96,5 posto atmosfere. Poklapanje sunčeve aktivnosti i promjena globalne temperature na Zemlji, neovisno o čovjekovima emisijama CO2. Poklapanje sunčeve aktivnosti i promjena globalne temperature na Zemlji, neovisno o čovjekovima emisijama CO2. Mjerenja razine ugljičnog dioksida počela su sredinom 1890-tih kemijskim metodama, a tek je 1957. znanstvenik Keeling osmislio novu tehnologiju služeći se infracrvenim detektorom, koja je preciznija i lakše primjenjiva. Švedski kemičar Svante Arrhenius bio je taj koji je početkom 1890-tih shvatio da se s industrijskim razvojem, sagorijevanjem ugljena i nafte, u atmosferi povećava razina CO2 te da ugljični dioksid uzrokuje efekt staklenika. Proveo je neke eksperimente koji su pokazali sljedeće: udvostruči li količinu ugljičnog dioksida u atmosferi, ona će prouzročiti efekt staklenika od 5°C. To je bila alarmantna činjenica, ali njegova je rasprava potom zaboravljena te je ponovo otkrivena 1980-tih kad se s njome izašlo u javnost, usprkos tome što su ponovljeni eksperimenti pokazali da je Arrheius pogriješio u proračunu, te da je temepratura narasla tek 0,22 stupnja Celzijeva. Pretpostavlja se da je računao sa vlažnim, a ne sa suhim zrakom, a vodena para je ta koja uzrokuje snažan efekt staklenika. Razina CO2 u atmosferi kontinuirano pada tijekom četiri milijarde godina. Danas je to razina od 397 dijelova na milijun, blizu kritične razine kod koje biljke više neće moći preživjeti, a ona je oko 220 dijelova na milijun. Ispod te razine biljke neće više moći obavljati fotosintezu te će time nestati sav život na Zemlji. Zanimljivo je sljedeće: kada je klima toplija, u atmosferi je više ugljičnog dioksida, a ako je klima hladnija, kao što je bila za vrijeme malog ledenog doba, tada je u atmosferi manje ugljičnog dioksida. Drugim riječima, povećane CO2 u atmosferi jest posljedica globalnog zatopljenja. Topivost CO2 u oceanima ovisi o temperaturi vode. U hladnoj vodi apsorbirat će se više ugljičnog dioksida, a ako je voda topla, ugljični dioksid odlazi u atmosferu. U Zemljinu sustavu kruženja ugljika u prirodi Sunce zagrijava oceane oko ekvatora, pa voda isparava, a i oslobađa se CO2. Tada ga vjetrovi raspuhuju na sjever i na jug. Kada dođe u kontakt s hladnijim vodama sjevernoga Atlantika i sjevernog Pacifika te oko Antarktike, ocean ponovo apsorbira CO2. Važno je znati i ovo: CO2 apsorbira dva vrlo vrlo uska dijela spektra infracrvenih frekvencija, od 4,2 mikrona te 14 do 16 mikrona. No, vodena para apsorbira vrlo široki pojas širom spektra. A količina vodene pare u atmosferi jest 30 000 dijelova na milijun, a količina CO2 samo oko 395 dijelova na milijun. U atmosferi ima gotovo sto puta više vodene pare u atmosferi, a uz to ima jaću moć apsorpcije. Drugim riječima, učinak staklenika najvećim dijeloma stvara vodena para. Uz to, količina CO2 koju je je prouzročio čovjek sagorijevanjem fosilnih goriva iznosi samo 4 posto od ukupne količine CO2 u atmosferi.To znači da je čovjekov utjecaj na klimatske promjene toliko malen da ga ne možete izmjeriti. Spomenimo i to da je CO2 zaslužan za rast biljaka. Bez njega, kao i bez efekta staklenika za zadržavanje topline, ovaj planet bio bi nepogodan za život. No, postoji i učinak zasićenosti. Kad bismo udvostručili današnju količinu ugljičnog dioksida u atmosferi – što fizički nije moguće jer nemamo dovoljno ugljena i nafte da to učinimo – većina ugljičnog dioksida bi ionako otišla u oceane. Čak i kada bismo u tomu uspjeli, povećanje temperature bio bi možda 0,1 ili 0,2 stupnja celzijusovih, zato što smo dosegli gotovo maksimalnu razinu zasićenosti ugljičnog dioksida. Efekt staklenika nije linearan prema količini plina, nego je to logaritamska krivulja koja sada sve više stagnira. Većina kapaciteta ugljičnog dioksida u smislu efekta staklenika već je iskorištena. Tu činjenicu znanstvenici koji stoje iza IPCC-a (Intergovernmental Panel on Climate Change) gotovo ignoriraju.

    PDO – KRUŽENJE VODE U PACIFIKU
    Znanstvena studija Švedskog arktičkog instituta koja kritizira ideju o globalnom zatopljenju. U Tihom oceanu postoji šezdesetgodišnji ciklus morske struje zvan po pacifičkoj dekadno oscilaciji ili PDO. 30 godina cirkulacija Tihog oceana na sjevernoj polovici kreće se u smjeru kazaljki na satu, zatim se kreće u smjeru suprotnom od kazaljki na satu. Razlog topljenja leda Arktiku nije bio povećanje globalne temperature - jer topli zrak baš i ne topi mnogo leda, već ga topi topla voda. Od 1977. do 2008. u Arktički ocean dopirala je topla voda kroz Beringov prolaz pa se led polako smanjio. No u travnju 2008. PDO se ponovo okrenuo i godinu dana poslije cijeli Arktički ocean imao je led deblji za jedan metar nego što je to bilo u 2007. No, kad se iz satelita promatra led, vidi se koju površinu zauzima, ali ne i njegova debljina. 2007. su snažni vjetrovi i struje pogurali led prema Kanadi i Grenlandu pa se stvorilo više otvorenog mora, ali led je bio dvostruko deblji nego što je to bilo prije.

    UTJECAJ SUNCA
    Sve navedeno vodi nas do Sunca, koje upravlja našom klimom. Aktivnost Sunca vidljiva je korz količinu Sunčevih pjega. Kada je sunčeva aktivnost visoka, mnogo je sunčevih pjega, što znači da je i solarni vjetar jak, a to je tok elektromagnetskih čestica koji udara na Zemlju. Posljednjih sto godina, zbog povećane aktivnosti Sunca, temperatura oceana se povisila jedan stupanj. Zbog te je povišene temperature dio CO2 iz oceana otišao je u atmosferu te tako povećao razinu CO2 u atmosferi od 290 prije sto godina na 395 dijelova na milijun. To se nije zbilo zbog djelovanja čovjeka, nego zbog povećane temperature oceana. Poklapanje sunčeve aktivnosti i promjena globalne temperature na Zemlji, neovisno o čovjekovima emisijama CO2 Kada je Sunce vrlo aktivno, ono pojačava snagu magnetosfere oko Zemlje. Magnetosfera tad jače odbija kozmičko zračenje, zbog čega na Zemlji ima manje oblaka. Oblaci zaklanjaju nadolazeću sunčevu svjetlost i time hlade Zemlju. To je važan regulator klime. Ako se količina oblaka poveća 1 posto, Zemlja će se globalno ohladiti 1stupanj i obratno. Sunce danas pokazuje nizak intenzitet aktivnosti Sunca, pa je situacija slična onoj u drugoj polovici 17. stoljeća, kada se zbilo malo ledeno doba. Sljedećih 25-30 godina bit ćemo u vlo hladnom razdoblju, iz dva razloga – zbog smanjenje aktivnosti Sunca i promjene toka oceanskih struja u Tihom oceanu, pa će se na Arktiku povećati količina leda.

    HOKEJSKA PALICA
    IPCC, Međuvladina komisija za klimatske promjene (Intergovernmental Panel on Climate Change), dio UN-a. 2001. je objavila krivulju kretanja temperatura posljednjih tisuću godina. Ta je krivulja je pokazivala jednaku razinu do prije stotinjak godina, a tada krivulja temperature skreće ravno prema gore. Zato je se nazvalo “palicom za hokej”. No, ona ne prikazuje srednjovjekovno toplo razdoblje u doba Vikinga, kao niti malo ledeno doba koje je počelo u drugoj polovici 17. stoljeća i trajalo do 19. stoljeća. Krivulja prikazuje srednjovjekovno toplo razdoblje (koje je izbrisano iz lažiranih UN-ovih dijagrama globalne temperature) i malo ledeno doba u 17. Stoljeću. Krivulja globalne temperature kreće se gore i dolje. Od 1880. se spušta do 1910. (bez obzira što je tada bio značajan porast emisija CO2), a onda raste do 1940. Bilo je to doba prilično brzog zagrijavanja, kao rezultat PDO-a, tj. vode iz Tihog oceana. PDO se okrenuo 1910, a onda opet 1940. kada je zahladilo, pa je od 1940. do 1977. bilo hladnije razdoblje. Pisale su se knjige o nadolazećem ledenom dobu. No, 1977. PDO se opet okrenuo i nastupilo je novo razdoblje zagrijavanja. To je razdoblje trajalo do 2008. kad se PDO opet okrenuo. No, razdoblje globalnog zagrijavanja završilo je već i prije jer je Sunce imalo svoj maksimum 2002. Od 2002. temperatura polagano pada.

    PROBLEM MJERENJA
    Izmjeriti prosječnu globalnu temperature Zemlje nije niti najmanje jednostavno, a prisutne su i pogreške. Kao prvo, broj postaja koje su korištene za izračun globalnog zagrijavanja značajno se promijenio. 1970-tih bio ih je 15 tisuća, a oko 1988.–1990. broj je naglo pao na 6 tisuća. Danas ih je oko 1500. Naime, krajem 1990-tih raspao se SSSR pa je većina meteoroloških postaja u hladnim područjima Sibira zatvorena. Tako je ravnoteža između meteoroloških postaja u hladnim i toplim krajevima u svijetu dramatično izmijenjena, pa se prosječna temperatura odjednom vinula u nebo Drugo, meteorološke postaje su obično u blizini velikih gradova, počesto i usred njih, a gradovi imaju veću temperaturu nego što je ona u prirodi. 54 posto svih stanica za globalna mjerenja su zračne luke. No, ti podaci nisu objektivni jer se asfalt na aerodromima mnogo više zagrijava nego što bi to bilo drugdje, a avionski ispušni plinovi također zagrijavaju okolinu. Treće, 90 posto mjernih stanica nalaze se na kopnu, koje čini sam 30 posto Zemljine površine. Sateliti su pouzdani jer stalno skeniraju cijelu Zemljinu površinu i računaju temperature, ali njihovi podaci sežu samo do 1979. Na Antarktiku, u ruskoj bazi Vostok, bušili su kroz slojeve leda stare 600 000 godina i uz pomoć izotopa kisika 18 rekonstruirali izmjenu ledenih i međuledenih razdoblja i temperatura. Za vrijeme prethodna tri međuledena razdoblja u rasponu od 400 000 godina, globalna je temperatura bila viša nekoliko stupnjeva nego što je danas. Dakle, ovo što se danas događa nije ni po čemu različito od onoga što se događalo prije.Potom je Zemlja ušla u razdoblje koje se naziva Malim ledenim dobom – od 17. do 19. stoljeća. To nije bilo doba obilja, nego doba velikih iskušenja i siromaštva. Završetkom Malog ledenog doba“, prema početku 20. stoljeća temperatura je opet počela rasti.Ako se vratimo otprilike 800 godina u prošlost, u doba koje se u znanosti naziva „toplo srednjovjekovno doba“, vidjet ćemo da je temperatura tada bila znatno viša nego što je danas. Od tada zapravo neprekidno pada. A gdje su u Srednjem vijeku, bile velike tvornice, kamioni i vozila, i drugi izvori CO2? Ako je temperatura tada bila viša nego što je danas, očito za porast temperature nije zaslužan CO2. Toplo srednjovjekovno doba bilo je razdoblje obilja, a ne katastrofe za koju nas uvjeravaju da je donosi ovo zatopljenje.

    Krivulja se kreće prema prošlosti i pokazuje razdoblja viših temperatura od današnje iščitane iz slojeva grenlandskog leda
    UN-ov izvještaj iz 1996. sadržavao je dijagram razdoblja od 1000 godina koji je pokazivao da su temperature u srednjem vijeku bile više nego danas. No, u izvještaju iz 2001. nalazio se novi dijagram bez srednjovjekovnog toplog razdoblja. U njemu se pogrešno zaključilo da je 20. stoljeće najtoplije posljednjih 1000 godina. Dijagram je izgledao poput palice za hokej na ledu – pogrešno ravna linija temperatura od 1000. – 1900. godine bila je drška, a porast od 1900. do 2000. bio je glava palice. UN su ‘hokejsku palicu’ obilno koristili za zastrašivanje naroda. Odbili su je povući ili se ispričati, kad je razotkrivena kao apsurdna. Britanski pisac Christopher Booker, autor knjige The Real Global Warming Disaster opisao ju je kao „jedan od najtemeljitije diskreditiranih artefakata u povijesti znanosti“. Brojni znanstveni radovi da je srednjovjekovno toplo razdoblje bilo i do 3° C toplije od današnjeg. Tada nije bilo ledenjaka u tropskim Andama: danas su tamo. Bilo je vikinških farmi na Grenlandu: sada su na trajno zaleđenom tlu. Bilo je malo leda na Sjevernom polu: kineska brodska eskadra oplovila je ravno oko Arktika 1421. i nije ga uopće našla.

    ZAKLJUČAK
    Kllimatske promjene postoje, ali njih ne uzrokuju ljudi, već je to prirodni proces. Globalnoj samozvanoj Eliti ona je prijeko potrebna za uvođenje svjetske vlade i jedne sasvim nove vste novca koja će sa sobom dovesti potpunu kontrolu svakodnevnog pojedinca. Obratite u bliskoj budućnosti pažnju na pojmove “energetska valuta” ili “karbonski novac”. Riječ je o dugoročnom planu, o čemu svjedoči sljedeća anegdota. Švedskog premijera Olofa Palmea su novinari 1976. pitali kako će svijet izgledati za 25 godina. Između ostalog, Palme je rekao da će oko 2000. najveća prijetnja u svijetu biti globalno zagrijavanje. U to vrijeme globalno zagrijavanje nije postojalo jer je počelo tek 1977, svi su govorili da se temperatura spušta i da se krećemo prema ledenom dobu, a “The Clash” su u pjesmi “London Calling” pjevali “Ice age is coming”. Možda je Palme ponešto o tome načuo na sastancima operativnih skupina kao što je grupa Bilderberg...
    Izvor: radioliberum.com

    Pročitano 141 puta

    Energetski Projekti

    hrastovic energetski projekti banner

    Energetski Video

    hrastovic energetski video banner

    Energetski Članci

    hrastovic energetski clanci banner

    Random video

    Udruga SOLAR

    Udruga SOLAR  je nastala 2011. godine kao potreba organiziranja civilnog društva u smjeru korištenja i primjene obnovljivih izvora energije, primjene alternativnih izvora energije te povećanja energijske učinkovitosti na razini korisnika i lokalne zajednice.

    Opširnije

    O nama

    Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture.

    Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.

    Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.

    Kralja Tomislava 82
    31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail:dario.hrastovic@gmail.com
    Fax: 031-815-006
    Mobitel:099-221-6503
    © HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive