Hrvatska može biti lider energetske tranzicije
Udruženje OIE nezadovoljno što je Hrvatska samo promatrač u zelenoj tranziciji. Povodom druge godišnjice od potpisivanja Pariškog sporazuma, „Platforma za dobru energiju” podsjeća da Hrvatska kao potpisnica mora hitno izraditi Strategiju energetskog razvoja, usvojiti Niskougljičnu strategiju kao i provedbene akte Zakona o obnovljivim izvorima energije. Osim smanjenja emisija stakleničkih plinova i obuzdavanja klimatskih promjena, energetska tranzicija donosi brojne gospodarske prednosti. Platforma okuplja predstavnike civilnog sektora, akademske zajednice i gospodarskih udruženja, s ciljem promicanja trendova i provođenja kvalitetnih javnih politika iz područja obnovljivih izvora energije. Hrvatska ima priliku biti regionalni predvodnik primjene obnovljivih izvora u jugoistočnoj Europi, te na taj način ostvariti proizvodnju iz domaćih resursa, nova radna mjesta, razvoj gospodarstva i zajednice, rast standarda građana, uključujući zdravlje i okoliš te dugoročno smanjenje uvoza i uporabu domaće energije, smatraju u toj udruzi. „Građani pojedinci, zadruge, udruge, privatni sektor i lokalna samouprava nezaustavljivo idu u smjeru sve veće i šire primjene obnovljivih izvora energije, udruživanjem u energetske zadruge, financiranjem projekata iz programa Europske unije, grupnim ulaganjem, sredstvima etičnih banaka, i slično. Nema razloga da Hrvatska ostane u prošlosti. Pozivamo Vladu i Ministarstvo da donesu jasne i ambiciozne ciljeve, novu strategiju u skladu s načelima održive, decentralizirane i fleksibilne energetike, u kojoj građani-proizvođači imaju bitnu ulogu, a domaća industrija vidi poslovnu priliku“, poručuje Maja Pokrovac u ime “Platforme za dobru energiju”. "Dok se na europskoj razini mijenjaju zakoni koji trebaju pridonijeti svjetskoj borbi protiv klimatskih promjena do 2030., u Hrvatskoj već dvije godine čekamo usvajanje temeljnih dokumenata potrebnih za ulaganje u obnovljive izvore energije. Hrvatska zaostaje za europskim i svjetskim trendovima te je i dalje na dnu europske ljestvice po korištenju energije sunca kojom obilujemo. Statistika pokazuje da je u 2016. u svijetu gotovo 2/3 novoinstaliranih kapaciteta za proizvodnju električne energije bilo iz obnovljivih izvora (oko 165 GW) s velikim udjelom solarnih fotonaponskih sustava (74 GW). Samo za solarnu energiju instalirani kapacitet je rastao sa stopom od 50% u odnosu na godinu ranije. Prema novim predviđanjima Međunarodne energetske agencije do 2022. bit će instalirano novih 1150 GW u postrojenjima koje koriste obnovljive izvore. Da li će Republika Hrvatska biti samo promatrač u svjetskim trgovinskim tokovima ili će se aktivno uključiti u isporuku opreme i dijelova te možda najvažnije stvaranju inovacijskog i znanstvenog kapitala, koje može razviti uz pomoć vlastitih resursa ovisi o koracima koje će poduzeti u sljedećih par godina", pitaju se u Platformi. U mnogo slučajeva sama oprema za proizvodnju električne energije nosi manji dio investicije npr. kod fotonaponskih panela gdje pomoćna oprema, projektiranje i instalacija i trošak kapitala zauzimaju više od 50% troškova. Tu je i prilika za uključivanje hrvatskih gospodarskih subjekata koji se mogu specijalizirati za određenu nišu proizvoda, ne nužno cijelih postrojenja, instalaciju ili održavanje postrojenja, kao i razvijanje novih poslovnih modela i financijskih mehanizama. Upravo tu se može ostvariti i najveći iskorak te dobit za gospodarstvo jer danas, u digitalnom dobu, proizvodnja znanja i obrada podataka, kao i upravljanje informacijama donose znatno veće prihode od same proizvodnje opreme. Također hrvatske tvrtke, zadruge i ostali s domaćom proizvodnjom energije iz obnovljivih izvora energije, zbog velikog raspoloživog potencijala, mogu postati velik igrač u regiji i značajan u Europskoj uniji.
www.energetika-net.com

Drugi su poticali obnovljive izvore i mi tu energiju sada skupo uvozimo
Nedugo nakon završetka Liderove konferencije direktorica udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske Maja Pokrovac je dala intervju za tiskano izdanje Lidera. Tema intervjua bila je djelovanje udruženja i problemi investitora u obnovljive izvore energije. Najveći dio intervjua, međutim, zadržao se na konkretnim mjerama koje udruženje zastupa. To su mjere koje doista mogu pokrenuti ulaganje u obnovljive izvore energije u Hrvatskoj. Hrvatska je doista na posljednjem mjestu u svijetu po iskorištavanju potencijala vjetra. Razlog tome je, kaže Maja Pokrovac, neodgovorna politička komunikacija zbog koje je stalo financiranje sektora obnovljivih izvora od strane ulagača i komercijalnih banaka. Hrvatska ispašta zbog najavljivanih retroaktivnih mjera oporezivanja za vlasnike projekata obnovljivih izvora. Isto tako već četiri godine za redom Hrvatska je na dnu ljestvice Europske unije po percepciji poduzetništva. Isto tako od 500 milijuna eura sredstava za OIE i EnU iskoristili smo tek nekoliko postotaka. Kako onda omogućiti da građani, poduzetnici, poljoprivrednici, turistički iznajmljivači imaju na svojem krovu obnovljivi izvor energije? – pita se Maja Pokrovac i dodaje kako imamo najveći trošak kapitala u jugoistočnoj Europi i kako već dvije godine nije donesen nije podzakonski akt za područje obnovljivih izvora energije. Hrvatska trenutno ima 16% domaće proizvodnje iz obnovljivih izvora i to je sam iznio privatni sektor. Na tome se ne smije stati, već bi Hrvatska kao i druge zemlje trebala kročiti prema energetskoj tranziciji. Treba regionalno razvijati domaće energetske rasurse i provesti povezivanje industrije, poduzetništva i energetike. Stalno gledamo tuđu dobru praksu, a ne želimo osmišljavati svoje dobre primjere i pronalazimo izlike u tehničkim ili financijskim zaprekama. To nije istina, zapreke su isključivo u našim glavama. Projekt ugradnje 100.000 mikrosolara za poduzetnike, obrtnike, poljoprivrednike i iznajmljivače čeka već četiri godine. Dobili bismo svoj zeleni energent na razini troška održavanja elektrane i otvorili priliku za tisuće radnih mjesta u lokalnim zajednicama. Izvrsna prilika i za HEP da u sklopu jedinstvene virtualne inteligentne “prosumer” mreže otvori i zadrži tržište potrošača. – ističe Maja Pokrovac i dodaje kako se Obnovljivi izvori energije Hrvatske zauzimaju za pokretanje novih poslovnih modela u energetici kao što su energetsko poduzetništvo, javno-privatni modeli financiranja, razvoj energetsko-poduzetničkih zona u kojima domaća energija osigurava struju, toplinu i hlađenje industriji te modeli kombiniranja obnovljivih izvora energije i bioplinskih postrojenja. Kako bi udruženje razbilo predrasude o skupoći obnovljivih izvora energije udruženje je od FER-a naručilo stručnu studiju njihova utjecaja na cijenu električne energije. Studija je pokazala da je zbog ulaska obnovljivih izvora energije na tržište cijena za krajnjeg kupca niža i da sheme poticanja imaju svoje opravdanje. Utjecaj će, biti veći ako će cijene plina i ugljena u budućnosti doista rasti. Sve zemlje poticale domaću proizvodnju iz obnovljivih izvora. Zbog toga danas imaju višak besplatne energije koje mi uvozimo i preskupo plaćamo.
oie.hr


Umjesto vaučera za struju "mikrosolari" siromašnima
Udruženje za OIE ima različite ideje kako da struja ne poskupi a obnovljivaca bude još više. Maja Pokrovac, direktorica novoosnovanog Udruženja Obnovljivi izvori Hrvatske u intervjuu Jutarnjem rekla je da je pogrešna slika da su obnovljivci krivi za rast naknade. Pravi razlog, po njoj jeprebacivanje tereta socijalne naknade od 3 pl/kWh na OIE, jer opskrbljivači struju ne otkupljuju po 0,53 kn/kWh već 0,42 kn/kWh, što u HROTE-u stvara minus od 160 mil. kn, a od 1. siječnja više neće imati obavezu otkupa te energije, što povećava minus na 1,2 mlrd. kn. sa 2018. "Ako je točno da će opskrbljivači morati otkupljivati energiju iz OIE po cijeni od 0,53 kn/kWh tada bi po našim izračunima naknada trebala iznositi 4,5 lp/kWh, što znači da bi građani plaćali 2,33 kn više za struju mjesečno", kazala je Pokrovac. To će se Udruženje zalagati i za drugačije modele pa Pokrovac navodi da bi država umjesto 200 kn mjesečnih vaučera za struju siromašnima, trebala putem ESCO modela poticati gradnju fotonaponskih postrojenja snage 2 kW. To bi za 60.000 domaćinstava značilo instalaciju 120 MW solara, što je investicijski manje nego što bi država oprostila građanima smanjenjem PDV-a na struju s 25% na 13%, što se najavljuje. Pokrovac predlaže smanjenje PDV-a na OIE na 5% i zadržavanje PDV-a na energije proizvedenu iz fosilnih izvora pa bi se povećao kapacitet solara i vjetra za 600 MW, tvrdi, bez povećanja računa građanima. Također, ona predlaže da bi FZOEU mogao podržati energetsko poduzetništvo suosnivanjem equity fonda za energetsko poduzetništvo i OIE, a mogle bi se uključiti i međunarodne financijske institucije. Ove godine iz sustav poticaja izlazi prva vjetroelektrana, a iduće još jedna, kao i 2018. a od 2022. po 50 MW godišnje izaći će iz sustava poticaja i prijeći na tržišno funkcioniranje.
www.energetika-net.com

Chile: Lowest bid in electric auction reaches $21.48/MWh
The bid was submitted by Enel Generación Chile, a subsidiary of Italian energy giant Enel. The second lowest bid was presented by GPG Solar Chile, a unit of Spanish company Gas Natural Fenosa. At the auction, 2,200 GWh will be allocated, successful bids will be publicly announced on November 3rd. Enel Generación Chile (EGC) has submitted the lowest bid in the framework of a national and internation public tender for the supply of electricity. Enel bid for 2.2 GWh of generation. According to Reuters, EGC’s bid was $21.48/MWh, while the second lowest came from GPG Solar, which bid $24.80/MWh for the same block. “With these prices we will certainly have important signals for a more productive, competitive economy, so that the price is also increasingly reflected in the price electricity,” Chilean Energy Minister Andrés Rebolledo told Reuters. The tender received 24 offers in total, bids will be publicly awarded on November 3rd. The tender will select projects on a ‘technology neutral’ basis. Projects selected must meet the energy needs of customers of the Central and Northern Great Interconnected Systems for 20 years, and be completed by January 1st 2024. This year’s auction, similar to the one held last year, has a system of time-block allocation, to allow greater entry for solar plants. In last year’s tender, the lowest bid price obtained was $47.6/MWh.
www.pv-magazine.com

Kako se njemački san o zelenoj energiji pretvorio u noćnu moru

Ključni zadatak Angele Merkel bit će redefiniranje njemačke energetske strategije.
Angela Merkel provest će još najmanje četiri godine na poziciji njemačke kancelarke, no ključni zadatak njezinog trećeg mandata na toj poziciji neće biti niti napredak najveće europske ekonomije, niti opstanak eura, niti jačanje integrativnih funkcija Europske unije, niti suočavanje s brojnim izazovima multietničkog društva u kakvo se Njemačka ubrzano pretvara tijekom posljednjih desetljeća. Ključni zadatak Angele Merkel bit će redefiniranje njemačke energetske strategije. O toj strategiji uvelike će ovisiti budući europski, pa i svjetski energetski trendovi, a o teškim odlukama koje predstoje njemačkoj kancelarki hoće li se njemački san o zelenoj energetici na kraju pretvoriti u noćnu moru. Energiewende – veliki zaokret njemačkog energetskog sustava k obnovljivim izvorima – trebao je biti jedan od najodvažnijih i najkompleksnijih masovnih tehnološko-ekonomskih poduhvata u povijesti čovječanstva. Ipak, danas, više od deset godina trajanja, desetaka milijardi potrošenih eura i golemog napretka koji je postignut, priča o Energiwendeu prvenstveno je priča o političkim kalkulacijama, krivim odlukama, neželjenim ishodima i na koncu – visokim troškovima. Važnu ulogu u takvom razvoju događaja odigrala je sama Angela Merkel, pa je možda i primjereno da rješavanje problema padne na njezina leđa, no valja znati kako korijeni njemačkog 'dugog marša' k obnovljivim izvorima energije sežu još u mandat njezinog prethodnika Gerharda Schrodera. Bivši njemački kancelar još 2000. godine uveo je sustav poticanja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, garantirajući svim elektranama te vrste istu otkupnu cijenu tijekom dvedeset godina, te prioritet u pristupu elektrenergetskoj mreži. Takva mjera u znatnoj mjeri bila je čin političkog oportunizma, s obzirom da je inicijativa bila jedan od uvjeta koju su Zelena stranka i njezin tadašnji čelnik Joshka Fischer postavili Schroderovim socijaldemokratima kao uvjet za podršku u formiranju vlade. Bilo kako bilo, iz tog programa niknuo je njemački bum zelene energetike, a par godina kasnije doneseni su i formalni ciljevi nove energetske politike. Njemačka je do 2020. godine trebala 35 posto svoje potrošnje električne energije pokrivati obnovljivim izvorima. Taj udjel je do 2030. trebao porasti na 50 posto, a do 2050. na 80 posto. Nadalje, do 2022. godine sve njemačke nuklearne elektrane trebale su prestati s radom. Takav plan temeljio se na dvije premise. Prva je bila to da je kroz masovnu implementaciju zelenih tehnologija moguće znatno umanjiti dotada ekstremno visoku cijenu proizvodnje energije iz obnovljivih izvora i učiniti je konkurentnom onoj proizvedenoj u konvencionalnim elektranama. Ipak, da bi to omasovljivanje moglo započeti država je morala – kroz poticajnu otkupnu cijenu - pokrivati taj disparitet cijena. Ta logika pokazala se točnom. Proizvodne cijena zelene energije – naročito iz solarnih elektrana - tijekom posljednjih godina višestruko se smanjila, no problem je što je dinamika tog smanjenja bila prespora. Pojednostavljeno rečeno, solarne elektrane i vjetroelektrane još uvijek u prosjeku nisu cjenovno konkurentne konvencionalnim elektranama. S druge strane, obveze preuzete temeljem garantiranih ugovora o otkupu za 20 godina su ogromne – samo u Bavarskoj ima više solarnih elektrana nego u cijelom SAD-u. Prema nedavnoj analizi uglednom američkog think tanka Breakthrough Institute, tijekom za otkup struje proizvedene u garantiranom periodu od 20 godina u trenutno instaliranim njemačkim solarnim elektranama bit će potrošeno oko 150 milijardi američkih dolara.

Premijerka između dvije vatre
Za usporedbu, nuklearna elektrana koja se već godinama uz već zloglasna kašnjenja i prekoračenja planiranoig budžrta gradi u Finskoj proizvodit će otprilike dvostruko manje energije od kumulativnog njemačkog solarnog kapaciteta, ali uz konačni trošak od 15 milijardi dolara. Ta golema diskrapancija u cijeni prebačena je na leđa krajnjih potrošača, te je ključni razlog zbog kojeg Nijemci danas plaćaju najskuplju struju u Europi. Samo u zadnje tri godine cijena je porasla za 25 posto, a trenutno iznosi otprilike 40 posto više od europskog prosjeka. Dakako, ista priča vrijedi i za industriju, a čak i poslovična njemačka efikasnost sve teže može nadoknaditi takav udar na konkurentnost. Dakako, njemačka Vlada tijekom proteklih godina odobravala je posebne iznimke od plaćanja dodatnih penala energetski efikasnim industrijama, poput kemijske, no kako je broj takvih olakšica tijekom posljednjih godina rapidno rastao, za cijeli slučaj zainteresirala se i Europska komisija koja upravao istražuje radi li se o, nedopuštenoj, prikrivenoj subvenciji. Utoliko, evidentno je da su procjene o porastu konkurentnosti obnovljivih izvora bile, u najmanju ruku, preoptimistične. No, druga premisa njemačkog plana pokazala se još spornijom. Naime, osnovni tehnološki problem veće implementacije obnovljivih izvora je njihova intermitentnost. Pojednostavljeno rečeno, vjetroelektrane se mogu postaviti samo tamo gdje vjetra ima, a rade samo onda kad on puše. Solarne elektrane proizvode samo po danu, a dnevno kretanje njihove proizvodnje izravno je vezane s kretanjem sunca, a ne s potrošačkim potrebama. Utoliko, da bi se takvim proizvodnim objektima zamijenilo velike centralizirane sustave – poput termo i nuklearnih elektrane – bilo je potrebno uložiti golem novac u razvoj nove distributivne infrastrukture, kao i tehnologija skladištenja energije. To je ključni uvjet tranzicije k zelenoj energetici, ne samo u Njemačkoj, već i bilo gdje drugdje u svijetu. Njemački plan bio je da se ta golema ulaganja nadoknade kroz ekonomske aktivnosti njemačkih kompanija koje bi u tim područjima stekle sttus globalnih tehnoloških lidera. I ta premisa dijelom se pokazala točnom. Siemens danas 40 posto svojih prihoda ostvaruje od svog portfelja zelenih energetskih tehnologija, a od 2004. u tom je sektoru u Njemačkoj stvoreno 380 tisuća radnih mjesta. Ipak, razvoj potrebne infrastrukture, pa i tehnlogija bio je prespor. Od 4 tisuće kilometara nove visokonaponske mreže koju Njemačka planira izgraditi do 2022. dosad je izgrađeno 300-tinjak kilometara. Rezultat toga su goleme nestabilnosti. Prema podacima njemačke industrijske komore, samo tijekom 2011. godine tamošnje industrijske tvrtke zabilježile su 206 tisuća nestanaka struje. Problemi se šire i prema susjednim državama. Kad su operateri njemačkog sustava u pojedinim dijelovima dana ili noći suočeni s viškovima energije proizvodene iz obnovljivih izvora, tu energiju teansferiraju susjednim država, te tamo izazivaju nestabilnosti. Prema nedavno objalvjneim informacijama i Slovačka i Poljska započele su preinake na vlastitim mrežama koje će im omogućiti da blokiraju ulazak viškova struje iz njemačke. Ipak, još veće poremećaje njemačka energetska strategija izazvala je na tržištu. Golema instalirana snaga solarnih i vjetroelektrana, te garantirani prioritet pristupa mreži rezultira time da trajno u pojedinim dijelovima dana postoje golemi viškovi energije. Da bi ih zbrinuli tamošnji operatori prisiljeni su jeftino je prodavati susjednim državama, a nekad čak i plaćati za njezino preuzimanje. Utoliko, Njemačka je u bizarnoj situaciji, jer veća proizvodnje obnovljivih izvora podrazumijeva i nižu otkupnu cijenu energije na tržištu, pa stoga i veće dubioze koje se moraju pokriti u odnosu na garantiranu otkupnu cijenu. Taj začarani krug teško će biti prekinuti, posebno s obzirom na političku stranu priče. Politika je i dosad igrala važnu ulogu u razvoju Energiewendea. Još 2010. Angela Merkel najavila je djelomičnu promjenu planova o zatvaranjua nuklearnih elektrana, najavivši kako neće izaći iz pogona do 2022. Već po isteku redovnog životnog vijeka. Ipak, tek godinu dana kasnije - nakon incidenta u Fukushimi – ta odluka je poništena, amnogi analitičari smatraju kako se radilo o političkom manevru kojim je premijerka pokušala spriječiti izgledni izborni poraz svoje stranke od Zelenih na pokrajinskim izborima u velikoj i bogatoj pokrajini Baden-Württenberg. U međuvremenu taj se plan pokazao nerealnim, no odstupanje od njega bi se za premijerku moglo pokazati politički vrlo skupim. Ipak, Angela Merkel uskoro bi se mogla naći između dvije vatre. Prosvjedi predstavnika industrije zbog gubitka konkurentnosti bit će sve veći, a s druge strane i zahtjevima ekološki nastrojenog dijela javnosti da se Energiwende usmjeri u originalno zacrtanom smjeru.

Političke manipulacije
Naime, prošle godine Njemačka je zabilježila porast emisija CO2, uvelike izazvanih golemim porastom energetskog korištenja ugljena. Tamošnje elektroenergetske kompanije ugljenu su se okrenule suočene s golemim gubicima plinskih elektrana, ali i golemim količinama jeftinog ugljena u Europu pristiglog iz SAD-a. Tamo je za njim potrebe nestalo nakon što su – ironije li – otkrivene goleme nekonvencionalne rezerve prirodnog plina. Doduše, povoljnoj cijeni proizvodnje energije iz ugljena pridonio je i kolaps europskog sustava naplaćivanja ugljikovih kvota – svojevrsne naknade za otpuštanje emisija CO2 – zamišljenog kao sredstvo za poticanje korištenja ekološki prihvatljivijih goriva – primjerice prirodnog plina umjesto ugljena. Ipak, kako je recesija znatno smanjila europsku industrijsku proizvodnju i potražnju za kvotama, njihova je cijena pala do gotovo simbolične cijene. Europska komisija sustav je namjeravala popraviti tako da smanji broj kvota koje se svake godine izdaju, da bi taj plan na kraju blokirala baš Njemačka. Pa gdje je tu onda taj proklamirani Energiewende? Odgovor na to pitanje morat će u naredne četiri godine dati Angela Merkel. Do tog odgovora neće biti niti lako doći, niti će on biti jednostavan, ali kakav god bio bi mogao se pokazati kao najdugovječnija ostavština vladavine prve njemačke kancelarke.
www.poslovni.hr

Njemački energetski zaokret 2000.-2014.-2050.
Na mrežnom sjedištu agora-energiewende.org objavljen je izvještaj o aktualnoj situaciji njemačkoga programa energetskog zaokreta (Energiewende) na kraju 2014. godine. Program zaokreta prema održivoj energetici, koji je pokrenula vlada socijaldemokrata i zelenih 2000. godine, strateški je osmišljen za razdoblje do 2050. godine. Sama činjenica da se planira na tako dugi rok spektakularna je novost u odnosu na ono što je bilo uobičajeno ranije, kad se deset godina smatralo dalekom budućnosti. Danska je bila prva koja je počela na taj način planirati energetiku, od početka 1980-ih kad je odustala od gradnje nuklearne elektrane (vidi: Danska energetika: revolucija na pola puta (1980.-2050.)). Kasnije vlade nastavile su provoditi strategiju, a diskusije su se vodile o taktici. Druga je velika novost bila odustajanje od predviđanja budućnosti na osnovu trendova iz prošlosti (ako je potrošnja struje rasla 3% godišnje, pretpostavi se kao prirodno stanje nastavak rasta, pa se modificira raznim pretpostavkama, da možda može biti i samo 2,5% isl.). Planiranje je krenulo od "kraja", tj. od situacije koja se smatra poželjnom, pa se onda razrađuju koraci da se to ostvari. Globalni cilj se raščlanjuje na posebne, zatim se postavljaju etapni ciljevi i razrađuju koraci, mjere i konkretni rezultati koje je potrebno postići svake godine. (Umjesto da se postavi nekakav daleki, apstraktni cilj, i onda "strategiju" stavi u ladicu i na nju zaboravi.) Strategija se stalno provjerava i po potrebi prilagođava, imajući u vidu hijerarhiju ciljeva. Tako su prošle godine donesene znatne zakonodavnje promjene, sustavne promjene ali ne i promjene načela, na kojima se sustav zasniva; to je nazvano "Energiewende 2.0.". Još jedna vitalna stvar, na koju ovdje valja upozoriti, je opći ekonomski problem odnosa između tržišne konkurencije i državne intervencije u ekonomiji. Sve napredne zemlje imaju neku kombinaciju jednog i drugog. Apsolutno slobodno tržište nigdje u svijetu ne postoji. Ekonomija svuda i uvijek (osim u prvobitnoj zajednici) sadrži tri čimbenika: društveno dogovaranje, političko odlučivanje i tržišnu konkurenciju. Slijepa je ulica natezati se samo oko toga kolika treba biti uloga tržišta, a kolika države. Ne radi se o kvantiteti, nego o kvaliteti. Radi se o tome, na koji se način tržište i država kombiniraju; a uz to onda i društveni sustav i mentaliteti, da bi se ostvario pozitivna sinergija i time optimalni ekonomski razvoj. (Vidi o tome: Nije naš izbor “tržište ili socijalizam”. Trebamo više jednog i više drugog, istovremeno. Treba imati na pameti, iako trenutno nije operativno, da će se aktualni kapitalistički sustav, iako danas izgleda da nema alternative (pa se rvemo čak i s manjim promjenama unutar sustava, da se smanji moć podivljalih financija koje razaraju realnu ekonomiju umjesto da je podržavaju - vidi o tome članak Globalni kapitalizam i Europska unija), s vremenom, vjerojatno, pokazati neodrživim, te će trebati bitne promjene. Zasad, moramo se snalaziti unutar odnosa kakvi jesu, iako postoje i vrlo važne nove institucije koje uspješno funkcioniraju i treba ih poticati i razvijati. (Vidi npr.: Kooperativna ekonomija: s onu stranu kapitalizma?. ) Njemačka ima tradiciju uspješnog kombiniranja države i tržišta još od ujedinjenja 1870. godine. Važan je pojam "ordoliberalizam", uređeni liberalizam, za razliku od "neoliberalizma" koji apsolutizira značaj tržišne konkurencije. Sustav, koji je Njemačka izgradila nakon Drugog svjetskog rata, nazvan je "socijalna tržišna privreda", a u novije doba "eko-socijalna tržišna privreda" (öko-soziale Markwirtschaft). Pokazao se uspješnim, a uključuje i vrlo bitan čimbenik društvenoga dogovaranja i sporazumijevanja (suupravljanje, mitbestimung, u poduzećima, tripartitni dijalog u lokalnoj samoupravi i državnoj upravi) - čimbenik, koji je bio apsolutiziran u u jugoslavenskom "samoupravnom socijalizmu". Snagu društva nasuprot države i kompanija pokazuju i zadruge (kooperative) u energetici, koje imaju više od osam milijuna članova i posjeduju više od pola sagrađenih kapaciteta elektrana na obnovljive izvore. S druge strane, preobrazba elektroenergetskog sustava čini nužnim promjenu poslovnog modela koji je vrijedio stotinu godina (vidi: Preobrazba elektroenergetike: kako miševi mogu ubiti slona i druge članke u kategoriji "ekonomija"). Decentralizacija proizvodnje električne energije daje više moći pojedincima i lokalnim zajednicima, nasuprot velikim centrima ekonomske i političke moći (vidi: Obnovljivi izvori, komprimirani zrak i demokracija. Sam pojam Energiewende skovale su grupe antinuklearnih aktivista početkom 1980-ih; dobili su podršku javnosti i danas oko njega postoji konsenzus svih parlamentarnih stranaka. Liberali, jedini koji su izražavali sumnju, ostali su na parlamentarnim izborima 2013. ispod praga. To pokazuje izvanrednu moć koji mogu postići ideje, kada zahvate mase (a sve kreće s grupicama čudaka). Naravno da sve to košta. Njemačka je i 2014. mogla zadovoljiti aktualne potrebe za električnom energijom na osnovu deset puta manjih ulaganja u klasične izvore, nego u gradnju 75.000 MW na obnovljive izvore; a da i ne spominjemo trošak ranijeg zatvaranja nuklearnih reaktora. Ali nije poanta u tome da oni mogu trošiti, jer imaju novca. Prava, strateška i dugoročna pouka jest, da imaju novca (kao i druge uspješne zemlje) jer troše (tj. ulažu) na pravi način. Postojanje zdravih načelnih i sustavnih temelja osnova je uspješne razrade i provedbe dugoročnih vizija i strategija. Također, od vitalnog je značaja da zdravi temelji sustava i mentaliteta omogućavaju harmoniziranje različitih ciljeva i različitih strategija, uz sinergiju a ne konflikt (npr. između zaštite prirode i zarađivanja). Osim što se ulaganjem u "clean energy" direktno otvaraju brojna radna mjesta (neka se, naravno, i ukidaju), to znači velika ulaganja u znanosti i tehnologiju. Ostvaruje se golem broj inovacija, u procesu od fundamentalnih istraživanja, preko primjenjenih ka razvoju tehnologija i širenju industrija. Oni koji potiču inovacije napreduju i stiču tržišne prednosti, nasuprot konvencionalnoj "zdravorazumskoj" "mudrosti" da je ulagati u istraživanje i razvoj preveliki rizik, pa treba fino pričekati da drugi razviju nove tehnologije i kupiti nove patente (kako mi u Hrvatskoj radimo već 50 godina i super nam, je li, ide). Čitatelj iz Hrvatske treba imati na umu da su ovo vijesti s druge planete. Kod nas temelji ne postoje, a dokumenti zvani "strategije" su sprdačina; ne samo u energetici. Grupice "libertarijanaca" i "socijalista" se jalovo i patetično natežu oko apstraktnih načela, predsjednik vlade je idiot, čelnik oporbe govori o ratu umjesto o radu, a ljudi za takve glasaju i u svakodnevlju se uzdaju u nekog svog "kuma Luku", u patronsko-klijentelističke veze da pomognu sebi i svojima. Većina se i dalje kojekako snalazi i preživljava, ali cjelina nazaduje. Uništavamo supstancu, u energetici i drugdje.

January 2015 - Analysis : Turnaround for the Energiewende
Na gornjoj poveznici možete pročitati kratki prikaz na engleskom, te skinuti prezentaciju na engleskom i kompletan izvještaj na njemačkom. Još jedan kratki prikaz na mrežnom sjedištu ip-journal: 2014: A Pivotal Year for the Energiewende. U provođenju zaokreta na području elektroenergetike postignut je značajni napredak tijekom 2014. godine. Porasla je proizvodnja iz obnovljivih izvora, smanjena potrošnja, smanjena emisija ugljikovog diksida, smanjene su cijene proizvodnje u elektranama na obnovljive izvore. (O prethodnoj godini, vidi: Električna energija u Njemačkoj 2005.-2013.-2020.) Vlada velike koalicije CDU/CSU-SPD sad usmjerava više pažnje na drugi front: učinkovitost. To je tematika, koja je za energetski zaokret još i važnija: prvo je pitanje kako se energija troši, za što je potrebna i gdje se potrebe mogu smanjiti, a tek onda iz kojih se izvora ta energija dobiva. Dugoročni je cilj do 2050. smanjiti ukupnu potrošnju ukupne energije za 50% u odnosu na 2000. godinu, te 60% dobivati iz obnovljivih izvora, a električne energije smanjiti za 25% i iz obnovljivih dobivati 80%. (Po stanovniku, to bi značilo potrošnju ukupne energije od oko dvije tone ekvivalentnog ugljena po stanovniku godišnje, koliko Hrvatska ima danas - također Kina - a električne energije oko 5.000 kWh/stan./god., dok Hrvatska danas ima oko 4.000.) Krajem godine, vlada je donijela niz mjera za poticanje energetske učinkovitosti. Novi program trebao bi smanjiti emisije ugljika za 62 do 78 milijuna tona do 2020.. Uvode se porezne olakšice za obnovu sustava grijanja i tople vode u postojećim zgradama, te se predviđaju ulaganja od 40 milijardi eura iz javnih i privatnih program. Ukupna dodatna ulaganja u energetsku učinkovitost do 2020. g. trebala bi iznositi 70 do 80 milijardi eura. Vlada Angele Merkel je također konačno jače pritisla energetski sektor, dajući im obvezu da smanje ugljične emisije za dodatnih 22 milijuna tona smanjivanje potrošnje ugljena. Tim mjerama vlada je ponovo osvojila podršku društvenoga pokreta koji postoji oko Energiewende, čiji su sudionici počeli sumnjati u njenu iskrenu podršku. Prošle su godine, u pregledu proizvodnje električne energije po izvorima, obnovljivi prvi put na prvom mjestu sa 27,3% (računajući kameni i smeđi ugljen odvojeno). To je znatan porast u odnosu na 2013., kad je udio iznosio 25,0%. Godine 2014., u odnosu na 2010., godišnja prizvodnja električne energije iz urana smanjena je za 43,7 TWh, iz plina za 30,8 TWh, te iz kamenoga ugljena za 7,1 TWh (povećanje 2010.-2013. za 4,7, a onda 2014. smanjenje za 11,8). Povećana je proizvodnja iz lignita za 10,1 TWh, a iz obnovljivih za 52,6 TWh. Vrlo je značajno međutim i to, da je ukupna potrošnja električne energije smanjena za 39,1 TWh (sa 615,4 TWh 2010. na 576,3 TWh 2014.). Proizvodnja je smanjena znatno manje, pa je neto izvoz električne energije iznosio 34,1 TWh odnosno 5,6% proizvodnje. Njemačka je najveći izvoznik u Europi. Drugi najveći izvoznik je Francuska, a Njemačka je 2014. u Francusku izvezla neto 5,9 TWh. (Vidi: Dobro je znati: Njemačka izvozi električnu energiju u Francusku, a ne obrnuto!). U izvještaju se osobito ističe, kao značajan uspjeh strategije, da više ne postoji korelacija između potražnje za električnom energijom i ekonomskog rasta (a već odranije je bilo jasno da je nestala ta veza kad se radi o ukupnoj potrošnji energije). Od 1990. BDP je povećan za 40%. Rast se potiče ulaganjima u racionalnu potrošnju energije, područje u kojem postoje brojne inovacije, te su ukupna ulaganja u svijetu čak veća nego u obnovljive izvore (zajedno, govorimo o "clean energy"). Smanjiti potrebu za električnom snagom za jedan megavat ima isti učinak kao da je sagrađena elektrana od jedan MW, koja uopće ne utječe na okoliš i ne troši nikakve resurse - dakle, još bolje od obnovljivih. Za takvu se uštedu koristi izraz "negawatt", "negativna snaga". (U Hrvatskoj, nažalost, čak se i aktualna Strategija energetskog razvoja, prihvaćena u Saboru 2009. godine, zasniva na starim metodama prognoze na osnovu projekcije trendova iz prošlosti, uz dogmu da BDP ne može rasti ako ne raste potrošnja energije. Po toj projekciji, rast potrošnje električne energije 2008.-2020. iznosio bio oko 50%, te bi Hrvatska do 2020. stigla ili prestigla Njemačku u potrošnji po stanovniku. To se naravno neće dogoditi, jer potrošnja je zapravo opala. Nažalost, za razliku od Njemačke, ne kao rezultat strategije i politike, ne kao rezultat tehničkih i organizacijskih inovacija, nego zbog opće ekonomske recesije.) Iz obnovljivih je 2014. proizvedeno 157,4 TWh. Od toga 20,8 TWh u hidroelektranama, 48,9 TWh iz biomase i biogenog otpada, 52,4 TWh iz vjetra te 35,2 TWh iz sunca. Proizvodnja z obnovljivih je u posoljednjih deset godina (2004.-2014.) utrostručena, tj.porasla je za oko 100 TWh godišnje (to je šest puta više od ukupne potrošnje električne energije u Hrvatskoj).

U nedjelju 11. svibnja između 12 i 14 sati obnovljivi su pokrivali 80% tekuće potrošnje električne energije.
Istovremeno, elektroenergetski sustav je postao fleksibilniji. To je očtio iz broja sati, kad je tekuća cijena električne energije na tržištu bila negativna (zbog proizvodnje iz vjetra i sunca, koja premašuje trenutnu tražnju). To se dogodilo u 64 sata tijekom 2014., što je jednako kao i 2013., iako je udio vjetra i sunca u proizvodnji znatno povećan. Sada je potrebno manje konvencionalnih elektrana da se stabilizira nepostojana proizvodnja iz sunca i vjetra, nego što je to bilo prije dvije godine. Fleksibilnost će se i dalje povećavati tehnološkim i regulatornim mjerama. Velika i dobrodošla vijest jest da je, nakon rasta u prethodne dvije godine, smanjena proizvodnja elektrike iz ugljena. (Vidi: O termoelektranama na ugljen u Njemačkoj i Kini i Fleksibilne TE na ugljen kao dio sustava zasnovanog na obnovljivim.) Glavni je razlog tomu rast proizvodnje iz obnovljivih; oni su prvo s tržišta potisnuli TE na prirodni plin, a sada počinju istiskivaiti i kameni ugljen. Zbog visoke cijene prirodnoga plina, proizvodnja električne energije iz novih kombi TE na prirodni plin (kombinacija plinske i parne turbine), usprkos visokoj učinkovitosti od 58%, odranije je već skuplja nego proizvodnja u starim termoelektranama koje koriste (domaći) lignit (uz učinkovitost 33%), a od 2012. također je skuplja nego proizvodnja u starim TE koje koriste (uvozni) kameni ugljen (uz učinkovitost od 35%). Cijena kamenoga ugljena na svjetskom tržištu opada od 2009. godine. Kako je cijena nafte rasla, a cijena prirodnoga plina većinom je povezana s cijenom nafte, to je i u drugim europskim zemljama dovelo do smanjivanja korištenja prirodnoga plina, uz rast proizvodnje iz ugljena i obnovljivih. [Isto je i u Hrvatskoj, čak i radikalnije, jer dvije najveće termoelektrane u Hrvatskoj, Sisak i Rijeka, od 2009. gotovo uopće nisu u pogonu. Hrvatska je uspješno iskoristila pad cijena električne energije na europskom tržištu.] Pad cijena nafte mogao bi sad dovesti i do pada cijena prirodnoga plina. Ukupna emisija stakleničkih plinova u Njemačkoj (svi sektori) znatno je opala: 2013. iznosila je 951 milijuna tona ekvivalentnog ugljičnog dioksida (tj. svih stakleničkih plinova ukupno, izraženih tako da se emisije metana i drugih plinova pomnože s odgovarajučim faktorom zbog njihovog većeg učinka u odnosu na CO2) a godine 2014. pala je na 920 milijuna tona. Godine 1990. emisije su bile 1.249 milijuna tona. Ipak, još se dosta treba učiniti do 2020., da bi se dostigao cilj od 747 milijuna tona. Cijena osnovne (baseload) električne energije na tržištupala je na 33 €/MWh, dok je 2013. iznosila 38 €/MWh. Zaustavljen je trend rasta cijena električne energije za potrošače, te će cijene kako za domaćinstva, tako i za komercijalni i industrijski sektor 2015. godine padati, zbog sniženih cijena koje distributeri plaćaju proizvođačima i zbog smanjenih doprinosa za financiranje obaveznog otkupa iz obnovljivih. Ove godine u proljeće bit će zatvorena nuklearna elektrana Grafenrheinfeld. Očekuje se znatan rast proizvodnje električne energije iz vjetra, jer se očekuje da će tijekom godine na mrežu biti priključeno oko 2.400 MW pučinskih (ffshore) elektrana, a tijekom 2014. je priključeno 3.400 MW kopnenih vjetroelektrana, koje će naravno tek ove godine biti u punom pogonu. Očekuje se da će proizvodnja iz lignita ostati visoka, a prizvodnja iz kamenoga ugljena i plina ovisit će o kretanju potražnje i neto izvozu.
pollitika.com

Država treba 'pogurati' veću potrošnju peleta, a ne da skoro sve izvozimo
Vlada treba pronaći odgovarajuće modele i motivirati državne energetske kompanije da uzmu u obzir energetski potencijal peleta i biomase, ističe Cvečić Bole. Raoul Cvečić Bole, predsjednik Hrvatske udruge za biomasu CROBIOM, objašnjava prednosti peleta kao energenta, njegov položaj u Hrvatskoj i svijetu te predlaže uvođenje poreza na ugljični dioksid. Jeste li zadovoljni što energetika postaje važna gospodarska tema? Nas po defaultu zanimaju OIE, odnosno pelet i biomasa, ali stalno osluškujemo što se događa u svijetu. EU zimski energetski paket je postao jedan od važnijih proizvoda Junckerove administracije u Bruxellesu, a s druge strane Atlantika najavljuje se suspaljivanje peleta u visini 10 posto u ugljenom loženim termoelektranama. Radi se o najsvježijoj najavi Trumpove administracije. Naš pristup energetici nešto je specifičniji.

Kako vi vidite našu energetiku? Je li i u našoj politici dominira zeleni i obnovljivi pristup?
Nama uvijek nedostaje strateški pristup. Vjerojatno je to lakše većim državama, jer ovih dana čitamo da predsjednik Trump očito razmišlja o tome kako spasiti desetke tisuća poslova u rudarstvu te kreirati tisuće novih radnih mjesta u proizvodnji peleta, jer je pelet sinonim za smart pristup kreiranja ruralnih radnih mjesta. U Hrvatskoj se i dalje uvozi ugljen i fosilna goriva, a javni objekti se griju tim starim i prevladanim tehnologijama. Znači, mi smo u Hrvatskoj još uvijek klasična fosilna priča, gdje projektanti još uvijek podvaljuju peći na loživo ulje u škole i vrtiće.

Što može ponuditi CROBIOM? Biomasu? Pelet?
Mi koji radimo, koji poslujemo i plaćamo porez u Hrvatskoj imamo puno pravo tražiti neke novitete, nove pristupe energetici, koji će se bazirati na domaćim i ekološkim sirovinama. Pitamo se, kako jedan posto svjetske proizvodnje peleta, koliko je naša proizvodnja u Hrvatskoj, zaustaviti u Hrvatskoj, umjesto da skoro svu količinu peleta izvozimo i šminkamo bilancu zemalja uvoznica. U Europi se također suspaljivanje peleta subvencionira, a Vlada treba pronaći odgovarajuće modele i motivirati državne energetske kompanije da uzmu u obzir energetski potencijal peleta i biomase. Oni se ponašaju kao da žive na početku industrijske revolucije, s izobiljem dobrog ugljena i čistim zrakom. Realnost je puno složenija i skoro tragična, ali jednostavno nema sluha za promjene.

Tržište peleta trenutno prolazi kroz optimistično razdoblje?
Nakon što su proteklih godina javljali mnogobrojni izazovi, od niskih cijena nafte i relativno toplih zima, što je značajno utjecalo na potrošnju peleta, sada je potražnja pojačana i to je jako dobro za nas, proizvođače. Sada pod pritiskom fosilnih lobija, koji bi za 30 godina trebali ostati bez posla, mediji sve češće propituju održivost biomase, njezine količine i utjecaj na ugroženost šuma ili posljedice utjecaja biomase za okoliš.

Priča se da pelet zagađuje, da generira ozbiljne količine CO2?
To su samo lobistički i medijski spinovi. Ako bi danas imali milijun tona peleta na skladištu, sve bi prodali u par dana, jer je pelet jako tražen. Institucije, posebice resorne, nažalost ne vode računa o prednostima biomase i peleta. CROBIOM se zalaže za kaskadni sistem i održivu uporabu već postojećih resursa, blizu mjesta gdje su nastali. CROBIOM smatra da biomasa nema alternative i da treba višestruko povećati uporabu drvnih goriva. Pelet je idealan energent za zemlju poput Hrvatske, za otoke, ali i za urbana područja.

Postoje li administrativna rješenja? Novi porezi ili dekreti o obaveznoj uporabi?
Nije nikad dobro nametati rješenja. Hrvatska bi trebala prednjačiti u primjeni inovativnih rješenja. Primjerice, zašto ne razmotriti mogućnost uvođenja poreza na ugljični dioksid, po uzoru na Britansku Kolumbiju ili Švedsku.

Zvuči uistinu revolucionarno, Porez na ugljični dioksid bi bio neutralan prihod za državu?
Više je prednosti. Fosilna goriva bi u tom slučaju znatno poskupila i polako nestala iz velikih energetskih postrojenja. Cijene peleta bi se smanjile u odnosu na cijene nafte i krenuo bi veliki val korištenja domaćih i obnovljivih energenata. Ideja ima dovoljno, trebamo samo osigurati političku podršku, a već aktivno sudjelujemo u radu europske asocijacije biomase AEBIOM u Bruxellesu.

Predlažete zamjenu loživog ulja peletom ili drvima?
CROBIOM je u provedbi kampanje za pelet podsjećao hrvatsku javnost da drvni pelet ima mnoge ogrjevne prednosti u odnosu na ostale energente te da je sa stajališta ugljičnog dioksida, u odnosnu na fosilna goriva, okolišno gotovo neutralan. Drvo je također povoljnije od nafte. Javnost to nije čula dovoljno puta, pa nam treba dodatna i intenzivna kampanja. Nju možemo financirati iz namjenskih fondova u koje bi CO2 zagađivači uplatili naknade. Model s državnim FZOEU je donedavno bio idealan, ali sada prolazi ozbiljnu krizu. Hrvatska uistinu treba razmotriti mogućnost za zamjenu ugljena u termoelektranama peletom, što bi povećalo domaću potrošnju peleta i poboljšalo energetsku učinkovitost.
www.poslovni.hr

Olujna bura slomila je u petak navečer jedan od propelera na vjetroturbini Vjetroelektrane Pag sa sjeverne strane grada Paga, a nakon toga se urušila cijela konstrukcija vjetroturbine, ali nitko nije ozlijeđen. Direktor Vjetroelektrane Pag Tonći Panza izjavio je u subotu navečer za Hrvatsku televiziju kako je u petak na Pagu puhala jaka bura, dodavši kako je to jedan od razloga da se istraže i utvrde uzroci lomljenja propelera na vjetroturbini. Najprije je slomljena jedna od triju elisa na vjetroturbini, a svaka od elisa duga je 25 metara. Centrifugalna sila odbacila je elisu stotinjak metara od vjetroturbine, a pretpostavlja se da je, s preostale dvije elise u vrtnji, vjetroturbina vjerojatno ispala iz ravnoteže i urušila se, objavio je HTV. Panza je istaknuo kako je ovo prvi slučaj u Hrvatskoj, otkako imamo vjetroelektrane, da se jedna turbina urušila, te da je najvažnije da nema ozlijeđenih, a poduzete su i sve mjere osiguranja, među ostalim isključeno je i napajanje, kako ne bilo dodatnih problema. Svaka vjetroturbina teška je oko 35 tona, strujom može opskrbiti do 600 kućanstava, a procijenjena šteta je oko 600 tisuća eura. Na ostalih šest vjetroturbina na Pagu nisu primijećena oštećenja.
www.vecernji.hr