Administrator

    Administrator

    Postavljeni su prvi plutajući solarni fotonaponski paneli na Maldivima. Maldivska Republika prostire se na gotovo 1200 otoka u Indijskom oceanu od kojih je tek nekoliko veće od jednog kvadratnog kilometra. Priroda je prema ovom arhipelagu bila prilično blagonaklona – ne samo da mu je podarila nepregledna prostranstva bjeličastog pijeska, raznovrstan morski svijet, koraljne grebene i kristalno čistu vodu, već i obilje sunčevih zraka. Prije nego što pomislite da smo turistička agencija koja reklamira paket-aranžman za luksuzno maldivsko odmaralište, naglasiti ćemo da se u nastavku nećemo baviti Suncem kao sredstvom za dobivanje tamnog tena, već za dobivanje energije. Prepoznajući osunčanost Maldiva kao potencijal za proizvodnju energije, a u nedostatku kopna i stabilnih krovova (uslijed karakteristične otočke arhitekture) za postavku solarnih panela, austrijsko poduzeće Swimsol je, u suradnji sa Bečkim sveučilištem i njemačkim institutom Fraunhofer, došlo do alternativnog rješenja. Umjesto da ih „uzemlje“, oni su solarne jedinice „usidrili“. Svaka od njih zauzima površinu od 14 kvadratnih metara i može da napaja 25 domaćinstava. Postavljene su na aluminijske okvire koji ne ometaju morska kretanja. Sistem SolarSea izuzetno je izdržljiv – inženjeri ističu da mu valovi do 2m i vjetar do 120 km/h ne mogu naškoditi – i tako barem narednih 30 godina koliko iznosi garantni rok. Još jedna dobra strana ovog izuma je brzina i jednostavnost njegovog sklapanja – poduzeće Swimsol tvrdi da tek tri čovjeka za svega jedan dan na plaži mogu da konstruiraju njihovu neobičnu platformu, zbog čega je uspoređuju sa Ikea namještajem. Prema proračunima, plutajući solarni paneli su, ovisno od doba dana, od 5 do 10 podsto efikasniji u odnosu na svoje krovne ekvivalente u istom podneblju. Razlog tome je efekt hlađenja vode i odbijanje zraka o površinu oceana. Kako se ne bi narušio razvoj korala kojima je također potrebna sunčeva svjetlost, važno je da se vodi računa da se ploče instaliraju na mjestima sa pjeskovitim dnom. Neke od njih su, štoviše, „opkoljene“ kolonijama ovih organizama, čime su pretvorene u vještačke grebene. Što je sa ostalim morskim stvorenjima? S obzirom na to da ribe vole sjenovite predjele, okolina SolarSea predstavlja im kulise za „igru skrivanja“. Ne samo da je struja iz obnovljivih izvora primamljiva iz ekološke perspektive, već i iz perspektive novčanika. Bez subvencija vlade, cijena energije koju prodaje Swimsol niža je od one koja dolazi iz znatno prljavijih naftnih derivata.
    www.energetskiportal.rs

     

    HD SWIMSOL 750 1

    HD SWIMSOL 750 2

    HD SWIMSOL 750 3

    HD SWIMSOL 750 4

    Isprintan je prvi metalni 3D most. Prošle godine je u nizozemskom mjestu Gemert u promet pušten prvi most ikada izrađen tehnologijom 3D printa betona. Sada, u nizozemskoj kompaniji MX3D već godinama rade na razvoju tehnologija za 3D print metalnih struktura, a njihovi napori trebalo bi uskoro da se okrune postavljanjem prvog na svijetu pješačkog mosta izrađenog na taj način. Most 12,5 metara dug i 6,3 metra širok, su u ovoj kompaniji osmislili, dizajnirali i na kraju uz pomoć četiri robota „isprintali“. Višegodišnji proces razvoja i dizajna, te šestomjesečna izrada mosta, okončani su prije nekoliko dana kada je most stigao na finalnu obradu. Za izradu mosta korišteni su posebni roboti osmišljeni isključivo u svrhu 3D printa metala, kao i specijalna nova legura čelika pogodna za ovakve strukture i način proizvodnje. Most težak 4,5 tone sada se nalazi u pogonima MX3D-a u Amsterdamu gdje će se pod opterećenjima testirati njegova struktura, te će most dobiti i konačni izgled. Ako sve prođe kako je zamišljeno, ovaj jedinstveni mostić „svemirskog“ izgleda bi trebalo početkom slijedeće godine da bude instaliran u amsterdamskoj četvrti De Wallen (poznatoj i kao četvrt crvenih fenjera). Na okolnim zgradama biti će instalirani napredni senzori koji će pratiti savijanje mosta i njegovu izdržljivost kroz vrijeme, kako bi on bio potpuno siguran za pješake i bicikliste. S obzirom na sve što će prethoditi instaliranju ovog mosta te preciznost kojom će se pratiti njegova struktura i funkcioniranje, autori ovog projekta misle da će ovo biti vrlo vjerojatno najsigurniji most u Amsterdamu. Projekt prvog metalnog mosta izrađenog 3D printom financira grad Amsterdam, a u njegovoj izradi su osim MX3D-a sudjelovali i britanska inženjerska kompanija Arup kao i stručnjaci sa Imperial College-a u Londonu. MX3D planira da iskoristi tehnologije i znanje stečeno kroz ovaj projekt za izradu novih mostova, ali i za komercijalizaciju 3D printa metala u drugim industrijama gde su potrebni jedinstveni metalni dijelovi složenih zahtjevnih oblika i strukture.
    pcpress.rs

    HD MX3D MOST 750 1

    HD MX3D MOST 750 2


    Roboti zavarivači izgradili 3D printani čelični most
    Još u lipnju 2015. godine čuli smo o tome kako nizozemska tvrtka koja se bavi 3D printom MX3D planira da izradi pješački čelični most preko amsterdamskog kanala. Most je kompletiran i ostalo je još samo da se postavi preko kanala. Kompanija je za izgradnju mosta koristila svoja četiri MX3D-metal robota. Oni se sastoje od robotske ručice za zavarivanje koja postavlja „grudicu“ istopljenog metala, a zatim dodaje još jednu „grudicu“ na vrhu, nakon čega se stvrdnjava i nastavlja taj proces sve dok se ne stvori cijeli metalni skelet. Kontrolirajući točku u prostoru gdje se vrši zavarivanje, moguće je kontrolirati orijentaciju konstrukcije, ​​čak i kada se oni međusobno prepliću. Nisu potrebni nikakvi prateći materijali i mogu se stvoriti prilično velike konstrukcije. Most je dug 12,5m i širok 6,3m, a za njegov print je bilo potrebno 6 mjeseci. U njega je ugrađeno 4.500kg nerđajućeg čelika i 1.100km žice. Prvobitno je bilo planirano da će MX3D roboti printati most na lokaciji, tako što bi se kretali po konstrukciji sa jedne strane i sami sebi pravili put preko rijeke. Međutim, uspostavilo se da je to nepraktično. „Oudezijds Achterburgwal - mjesto gdje će se most biti postavljen je vrlo prometno mjesto da bi se tu printalo", rekao je Oleg Vishniakou iz kompanije. „Puno pješaka tu prođe tijekom dana pa bi bilo teško dobiti dozvolu za zatvaranje. Također bi trebao i 24/7 nadzor na mjestu printanja kako bi se zaštitili roboti." Most će sada biti izložen testovima opterećenja kako bi se potvrdila izdržljivost konstrukcije, prije nego što bude postavljen preko kanala.
    pcpress.rs

    HD MX3D MOST 750 3

    HD MX3D MOST 750 4

    Div automobilske industrije Nissan i jedna od vodećih firmi za upravljanje električnom energijom, Eaton, udružili su snage i predstavili novi uređaj za pohranu energije u kućanstvu – osmišljen kako bi bio najpouzdaniji i najdostupniji na tržištu. "xStorage HOME" potpuno je integrirani sistem za pohranu energije koji korisnicima omogućuje upravljanje načinom i vremenom upotrebe energije u vlastitom domu. Kada se uređaj poveže s obnovljivim izvorima energije kao što su solarni paneli ili izvorom napajanja za kućanstvo, on korisnicima omogućuje uštedu na računima za komunalne usluge zato što se puni kada je dostupna obnovljiva energija ili kada je električna energija jeftinija (npr. tokom noći) te zatim tu pohranjenu energiju otpušta kada su potražnja i troškovi visoki. Ako je kuća opremljena solarnom tehnologijom, korisnici mogu za svoje kućanstvo upotrebljavati čistu energiju pohranjenu u sistemu xStorage HOME te na taj način ostvariti uštedu novca zato što je izbjegnuta potrošnja električne energije tokom više dnevne tarife. Sistem za pohranu/skladištenje energije u kućanstvu korisnicima također nudi rješenje za pomoćno napajanje, koje sprječava nestanak struje – idealno u vrijeme velikog opterećenja elektroenergetske mreže. Osim toga, korisnici mogu ostvariti i dodatni prihod prodajom pohranjene energije elektroenergetskoj mreži kada su potražnja i troškovi visoki. Uređaj xStorage HOME je tvornički proizveden integrirani sistem koji jamči sigurnost i performanse prilikom pohrane i distribucije čiste energije korisnicima. Nakon što ga ovlašteni instalater postavi, uređaj je spreman za upotrebu te ga korisnici mogu jednostavno priključiti i pokrenuti. Također je omogućeno povezivanje s pametnim telefonom kako bi korisnici mogli promijeniti izvor energije dodirom gumba. Paul Willcox, direktor tvrtke Nissan Europe, izjavio je: “Došlo je vrijeme da potrošači dobiju fleksibilnost te mogućnost upravljanja načinom i vremenom upotrebe energije u svojim domovima. Novo rješenje xStorage HOME spaja Nissanovu stručnost u području dizajna vozila i tehnologije proizvodnje pouzdanih akumulatora s Eatonovim vodećim položajem u području kvalitete električne energije i elektrotehnike te donosi dojmljivo rješenje reciklirane akumulatorske baterije. Želimo da pohrana energije svima bude zanimljiva i dostupna. Ona potrošačima donosi stvarnu korist te istovremeno omogućuje pametnije i održivije upravljanje električnom energijom za elektroenergetsku mrežu.“. Uz visoku funkcionalost i specifikacije, pri dizajniranju sistema xStorage HOME također smo imali na umu estetiku i jednostavnost upotrebe kako bi se uređaj bez problema uklopio u kućno okruženje. Za dizajn su zaslužni stručnjaci iz firme Nissan Design Europe, UK, koji su poznati po dizajnu i stilskom oblikovanju vozila svjetske klase. Novi uređaj daje održivi “drugi život” Nissanovim akumulatorima za električna vozila (EV) nakon završetka njihovog “prvog života” u automobilu, a pokreće ga dvanaest Nissanovih baterijskih modula za električna vozila. Ovaj sistem ima potencijal revolucioniranja načina na koji upravljamo upotrebom energije u svojim domovima, omogućujući dodatnu fleksibilnost i višestruku uštedu. Cyrille Brisson, potpredsjednik odjela za marketing firme Eaton Electrical EMEA, izjavio je: “Suradnja u razvoju između firmi Eaton i Nissan omogućila nam je optimizaciju troškova razvoja i proizvodnje te potrošačima možemo ponuditi dobro integrirano rješenje. Naš sistem korisnicima ćemo dostaviti potpuno spreman za upotrebu i sa svim potrebnim elementima, uključujući kable i instalaciju koju će izvršiti ovlašteni profesionalac, po početnoj cijeni od 4.000 eura za nazivnu snagu od 4,2 kWh. Pravila firme uključuju izbjegavanje skrivenih dodatnih troškova i smanjenje ukupne nabavne cijene u odnosu na druga rješenja u ponudi. Obje firme dobro su poznate u Europi, Africi i na Bliskom istoku. Eatonova mreža uključuje više od 1.000 distributera koji surađuju s kvalificiranim instalaterima u 77 država. Potrošačima omogućujemo pristup, pohranu te upotrebu čiste energije na siguran i učinkovit način u udobnosti vlastitog doma.” Novi sistem xStorage HOME označava početak dugoročne obveze tvrtki Nissan i Eaton za proširenje asortimana rješenja za pohranu energije dostupnih privatnim i poslovnim korisnicima. Sistem će se moći unaprijed naručiti od rujna 2016. za konfiguraciju s jednofaznim napajanjem te u drugoj polovini 2017. za konfiguraciju s trofaznim napajanjem. Nissan i Eaton očekuju prodaju više od 100.000 uređaja xStorage HOME u sljedećih pet godina, a potražnja potrošača za ovom vrstom tehnologije nastavlja rasti.
    energis.ba


    Nissan, Eaton izbacuje novi stambeni uređaj za skladištenje energije ‘xStorage’
    Nissan i firma za upravljanje energijom Eaton, 10 maja su objavili da rade zajedno na kreiranju novog uređaja za sladištenje energije u stambenim objektima, te da će taj uređaj biti "najprihvatljivji na današnjem tržištu". Ovaj uređaj će biti dostupan za narudžbu za Evropu u septembru 2016, ‘xStorage’ jedinica će biti povezana na energetsku mrežu ili generatore obnovljive energije, kao što su solarni paneli, te će se puniti kada je energija u mreži jeftinija, npr. tokom noći ili kada se energija generiše pomoću obnovljivih izvora energije. Paul Willcox, predsjednik, Nissan Europe, rekao je u izjavi: “Došlo je vrijeme da potrošači dobiju fleksibilnost i moć da upravljaju načinom na koji i kada koriste energiju za svoje domove. Novo xStorage rješenje je kombinacija Nissan-ove ekspertize u dizajniranju auta i pouzdane baterijske tehnologije sa Eaton-om koji je vođa u elektronici i osiguravanju kvalitete električne energije, što rezulitra u impresivnom rješenju sekundarnog ciklusa baterije. Mi želimo da napravimo skladištenje energije uzbudljivim i prihvatljivim za sve, te osigurava pametnije i održivo korištenje energije iz mreže.” Prema Nissanu i Eatonu, stanari će moći kontrolisati xStorge pomoću svojih pametnih telefona. Takođe, Nissan planira da reciklira stare baterije iz električnih auta, kako bi pravili nove xStorage jedinice. Cyrille Brisson, potpresjednik marketinga za Eaton Electrical u Evropi, Bliskom Istoku i Africi, rekao je da početna cijena za xStorage će biti 4000 eura za jedinicu od 4.2 kWh. Teslina 6.4 kWh Powerwall jedinica se trenutno cijeni na oko 2600 eura. Iako je trošak Powerwall jedinice manji od xStorage jedinice, Eaton i Nissan kažu, da za razliku od Powerwall, xStorage će sadržati profesionalnu instalaciju i svu dodatnu opremu, kao što su kablovi.
    energis.ba

    Indijac je sam zasadio 1.200 ha šume od pustinje 1979. do današnje džungle. Prvim danom proljeća ispratili smo ujedno i obilježavanje Svjetskog dana šuma, a kada se govori o šumama trebalo bi se govoriti i o jednoj inspirativnoj priči koja je započela prije mnogo godina i koja pokazuje da nije danas sve tako crno kod spomena prirode. Uništavanje šuma je jedan od velikih indijskih problema s katastrofalnim posljedicama: neplodnost zemlje, povećanje erozije tla, smanjenje poljoprivredne proizvodnje i devastiranost flore i faune. Jedan čovjek je odlučio nešto promijeniti. Jadav “Molai” Payeng je započeo svoj projekt sadnje drveća 1979. još kao tinejdžer, a danas je rezultat toga svega džungla na mjestu nekadašnje pustinje riječnog otoka Majuli na rijeci Brahmaputri. Molai se odlučio na taj potez nakon oglušivanja lokalnih vlasti na problem deforestacije. “Zmije su ugibale na vrućinama, bez ikakvih stabala da im pruže hladovinu. Sjeo sam i plakao nad njihovim beživotnim tijelima. Upozorio sam lokalni šumski odjel i zamolio ih da posade drveće. Rekli su da ovdje ništa ne bi naraslo, ali su predložili da sam pokušam posaditi bambus. Nitko nije bio zainteresiran”, riječi su Jadav “Molai” Payenga, o kojem se danas snimaju dokumentarci i koji je inspiracija čak i za animirane filmove. Kad je počeo sa sadnjom, Molai je bio potpuno izoliran od ostatka društva. Sjemenke je sadio ručno, svakodnevno ih zalijevajući. Nekoliko godina truda poslije, područje se pretvorilo u šipražje bambusa. Poslije je odlučio posaditi druga stabala. Sa sobom je ponio čak i mrave, gliste, termite i druge kukce zbog toga da podignu kvalitetu tla. To je bilo ispravno, jer su uz rahljenje te životinje poboljšale i kemijski sastav tla izlučujući određene enzime. Riješio je i problem navodnjavanja, a vegetacija je postajala sve raznolikija. Kako su godine prolazile, nekoć pusto područje postalo je stabilan ekosustav ne samo s puno biljaka, nego i životinjskih vrsta, uključujući ugrožene životinje poput jednorogog nosoroga i bengalskog tigra. Nakon 12 godina tamo su prvi put viđeni strvinari, čak i ptice selice. Nažalost, lokalni stanovnici su ubili nosoroga, a pojavili su se problemi sa slonovima koji su uništili dio kuća i s tigrovima koji su ubijali perad, no to je riješeno prirodnim putem, jer se pojavila i populacija jelena. Vlasti u Indiji su saznale za Molaijev projekt tek 2008. godine. Tek tada je pomoćnik za očuvanje šuma Gunin Saikia prvi put upoznao ovog nevjerojatnog čovjeka. “Bili smo iznenađeni kad smo pronašli tako gustu šumu. On tretira drveće i životinje poput vlastite djece. Vidjevši to, odlučili smo mu pomoći. Da je bio u bilo kojoj drugoj zemlji, od njega bi napravili heroja”, rekao je Gunin Saikia, pomoćnik za očuvanje šuma Indije. Sada ta šuma nosi i ime Molai, po svom tvorcu. godine, Molai je službeno nagrađen za svoje ogromno dostignuće, a svoju priču je podijelio s javnošću u nadi da će njegov rad inspirirati ljude diljem svijeta. Molai živi i dalje jednostavnim životom od stočarstva sa svojom obitelji, a nađe se svjetskih donacija za pošumljavanje u čemu mu pomažu četiri zaposlenika. Tvrdi da će to raditi do posljednjeg daha i da je u svojoj šumi najsretniji čovjek na svijetu.
    geek.hr

     HD MOLAI 750 1

    HD MOLAI 750 2

    HD MOLAI 750 3

    U Francuskoj se gradi najveći staklenik na svijetu s tropskom šumom. Tropska šuma koja će se nalaziti u Europi ambiciozan je projekt koji možemo očekivati već 2021. godine. Sjeverna Francuska se ne smatra često tropskim rajem, no jedan dio nje će to u budućnosti i postati zahvaljujući Coldefy & Associates. Ova francuska tvrtka otkrila je svoje planove kako će sagraditi najveći tropski staklenik na cijelome svijetu i to u Pas-de-Calais području. Projekt pod nazivom "Tropicalia" okupirat će čak 65 tisuća četvornih metara, a posjetitelji će ispod staklenog stropa moći uživati u tropskim šumama koje će biti ispunjene egzotičnim cvijećem i raznim vrstama ptica. Uz to, bit će napravljen i poseban bazen te vodopadi u kojima će biti smještene vrste riba koje se mogu pronaći u Amazoni, a posjetitelji će se okolo kretati zemljanim putevima kako bi u potpunosti mogli iskusiti doživljaj tropske šume. Osim što će ovaj projekt oduševljavati brojne goste, on je inovativan i na energetskoj razini. Naime, ova arhitektonska tvrtka surađuje s energetskom tvrtkom Dalkia te zajedno rade na razvijanju koncepta autonomne proizvodnje energije od samog staklenika. Izgradnja bi trebala započeti 2019. godine, da bi svoja vrata za široku javnost mogao otvoriti već 2021. Procjenjuje se da bi ovaj staklenik godišnje trebalo posjetiti čak 500, 000 posjetitelja. Prema digitalnim slikama projekta koje su u javnost dali arhitekti, možemo ustanoviti da "Tropicalia" izgleda kao pravi raj na Zemlji.
    www.buro247.hr 

     HD TROPICALIA 750 1

    HD TROPICALIA 750 2

    HD TROPICALIA 750 3

    HD TROPICALIA 750 4

    HD TROPICALIA 750 5

    HD TROPICALIA 750 6

    HD TROPICALIA 750 7

    HD TROPICALIA 750 8

    HD TROPICALIA 750 9

    Otkrio sam tajnu piramida koja će promijeniti sve! Dr. Volodymyr Krasnoholovets tvrdi da zna kako su ih i zbog čega drevne civilizacije koristile. Kad se govori o piramidama, najčešće se misli na one u Egiptu, no iako se tamo nalazi oko 120 piramida, samo u Centralnoj Americi je oko 1000 takvih građevina, u Sudanu oko 200, a u Kini oko 300... No, bez obzira na njihov broj ili na to kako izgledaju, ti su čudesni objekti rasuti po cijelom svijetu s jednim logičnim pitanjem koje se nameće - zašto? Zašto su gotovo sve drevne civilizacije diljem svijeta, od drevnih Maja i Azteka, pre-Inka kultura, drevnih Kineza i brojnih drugih gradile te zagonetne masivne strukture te nadalje - zašto je velik broj njih tak jezivo sličan u dizajnu? Prema brojnim nedavnim saznanjima, sve manji broj znanstvenika danas smatra da su piramide služile kao drevne grobnice, no još uvijek ne znamo čemu su točno služile. Ipak, jedan znanstvenik danas tvrdi da je riješio taj misterij, prenosi Ancient Code. Dr. Volodymyr Krashnoholovets, ugledni fizičar rođen u Ukrajini, već se 10 godina posvetio istraživanju i izgradnji piramida, a kaže kako je znatno duže fasciniran njima. U svom radu je dobio i potporu ruske vlade, pa je nedaleko od Moskve izgradio piramidu visoku 144 metra, a kroz svoje je eksperimente navodno došao do nekih zapanjujućih otkrića za koja je uvjeren da su prava tajna piramida i razlog njihove izgradnje. Ovo je sažetak njegovih otkrića o učincima tih građevina: Piramide poboljšavaju imunološki sustav organizama (povećava se "jačina" djelovanja leukocita u krvi) Poboljšava se regeneracija tkiva (zarastanje rana i slično) Usjevi pohranjeni u piramide u trajanju od 1 do 5 dana pokazale su povećanje prinosa od 30 do 100 posto Ubrzo nakon izgradnje piramide kod jezera Seliger, zabilježeno je značajno poboljšanje stanja ozona na tom području Seizmička aktivnost u blizini piramida je značajno smanjena - i u učestalosti i u jačini U blizini piramida bilježi se manje ekstremnih meteoroloških prilika, poput tuče, teških kiša, vjetrova i sl. Piramide izgrađene u južnoj Rusiji (Bashkira) navodno su pozitivno utjecale na proizvodnju nafte jer je ulje postalo manje viskozno za 30 posto, a te je rezultate potvrdila Akademija nafte i plina u Moskvi. Napravljen je eksperiment na 5000 zatvorenika koji su izloženi energetskom polju piramide. Svi su ispitanici pokazali značajno manju razinu nasilnog ponašanja Standardni testovi kulture ljudskog tkiva pokazali su povećanje preživljavanja staničnog tkiva nakon izloženosti virusima i bakterijama Radioaktivne tvari pokazuju smanjenu razinu zračenja unutar piramide Postoje izvještaji o spontanom punjenju kondenzatora Uočene su značajne promjene u rasponu supravodljive temperature i u području svojstava poluvodiča i nanomaterijala Voda postavljena u piramide ostat će u tekućem stanju do minus 40 Celzijusa, ali će se odmah zamrznuti ako se na bilo koji način udari ili pomakne Otkrili kako su dopremali kamenje I arheolozi su ovih dana objavili važno otkriće - naime, oni su shvatili kako su drevni Egipćani transportirali preko 2.5 tona teške blokove vapnenca i granita čak 800 kilometara udaljene, da bi izgradili Veliku piramidu u Gizi, jedinu od Sedam čuda antičkog svijeta. Detaljno ispitani arheološki materijal pokazao je kako su tisuće vještih radnika prenosile 170.000 tona vapnenca duž Nila u drvenim čamcima koji su bili povezani konopcima, a mogli su se s lakoćom kretati i s velikim teretom zbog posebnog konstruiranog sustava kanala koji je bio izveden do kopnene luke koja je od baze piramide udaljena svega nekoliko metara, piše Independent. Vrelo života Stoga su, prema Krashnoholovetsu, piramide služile za javno dobro drvenih ljudi - od njihova liječenja i općeg boljitka, do poboljšanja uroda, popravljanja vremena - gotovo svega što ima utjecaj na ljudske živote i prirodu. Je li riječ o čarobnim moćima ili pak mudrosti utemeljenoj na znanosti koja se izgubila s godinama, teško da će ubrzo biti otkriveno.

    www.express.hr


    Nova tajna egipatskih piramida: Otkrivena velika šupljina, niko ne zna čemu služi
    Da tajnama piramida doista nema kraja, svjedoči najnovije otkriće velike šupljine u Keopsovoj piramidi u Egiptu. Svrha je tog praznog prostora nepoznata, a budući da je nedostupan ne zna se ni sadrži li neke dragocijenosti. Velika ili Keopsova piramida izgrađena je za vladavine faraona Keopsa između 2509. i 2483. prije Krista. Visoka 140 metara, najveća je egipatska piramida u Gizi, predgrađu glavnog egipatskog grada. Otprije je poznato da se u piramidi nalaze tri goleme komore te niz hodnika i prolaza, od kojih je najpoznatija 47 metara dugačka i osam metara visoka Velika galerija. Novootkrivena struktura leži točno iznad galerije i sličnih je dimenzija, kažu stručnjaci. “Ne znamo je li ta velika šupljina horizontalna ili nagnuta, ne znamo ni je li riječ o jednoj ili nekoliko povezanih struktura”, kaže Mehdi Tayoubi iz instituta HIP u Parizu. “No sigurni smo da ta velika šupljina doista postoji, da je impresivna i da ju ni po jednoj poznatoj teoriji nismo očekivali”, dodao je. Tim uključen u projekt The ScanPyramids vrlo je oprezan i zasad ne opisuje šupljinu kao “komoru”. U Keopsovoj piramidi nalaze se prostori za koje znanstvenici vjeruju da su ih graditelji osmislili kako bi spriječili urušavanje građevine, tako što smanjuju pritisak teških kamenih blokova. Iznad Faraonove komore, primjerice, pet je takvih prostora. Jedan od vođa tima, Hany Helal sa sveučilišta u Kairu, vjeruje da je šupljina prevelika da bi imala tu namjenu, ali konačne zaključke ipak prepušta stručnjacima. “Pokušavamo shvatiti unutarnju strukturu piramida i kako je ova piramida izgrađena”, rekao je Helal novinarima. “Poznati egiptolozi, arheolozi i arhitekti, svi oni imaju svoje hipoteze. Mi im dajemo podatke, a oni nam trebaju reći je li to nešto što su očekivali ili nije”, dodao je.Istraživanje međunarodnog tima stručnjaka objavljeno je u znanstvenom časopisu Nature.

    Misteriozno djelovanje piramida
    Potvrđeno je da sve piramide posjeduju posebna svojstva ako su izgrađene prema slijedećim principima...
    – piramida mora imati isti omjer visine i ruba kao što je velika piramida u Gizi
    – dvije strane piramide moraju biti smještene paralelno sjeveru i jugu
    – piramida mora biti napravljena od neprovodljivog materijala

    Tajanstvena svojstva piramida:
    Oksidirane kovanice i nakit, stavljeni u piramidu, postaju sjajni kao da su novi. Rabljene britve postaju oštre i mogu se koristiti još 50 – 200 puta ako ih redovito stavljate u piramidu. Danas se proizvode posebne piramide za oštrenje britava. Mlijeko stavljeno u piramidu nikada se neće pokvariti, samo će se odvojiti i konačno se pretvori u jogurt. Mnoge namirnice stavljeni u piramidu neće se pokvariti, nego će se samo osušiti. Ubrano cvijeće živi duže u piramidi, a na kraju se samo osuši i zadrži izvorni oblik. Biljke rastu brže u piramidi, i zdravije su nego obične biljke.

    Zagađena voda u piramidi postaje čista.
    Prebivanje u piramidi smanjuje zubobolju, glavobolju i reumatske bolove. Poznato je da piramide imaju ljekovita svojstva i pospješuju ozdravljenje. Neke ljudi stave piramidu blizu kreveta ili radnog mjesta da bi brže ozdravili. Istraživanja su pokazala da se osoba koja sjedi unutar piramide (postoje piramide visoke 2m za meditaciju i liječenje) osjeća vrlo ugodno i opušteno, raspoložena je za meditaciju i ima povećane paranormalne sposobnosti. Voda iz piramide ne samo da je ljekovita, nego se i razlikuje od obične vode po sastavu i svojstvima. Izvan piramide takva voda zadržava svoja svojstva do 24 sata.

    Svojstva vode iz piramide:
    – voda iz piramide čini osobe aktivnijima i zdravijima,
    – zacjeljuje rane, opekotine i upale puno brže od običnih lijekova,
    – biljke zalijevane sa takvom vodom rastu brže i puno su zdravije od običnih biljaka, a bolesne biljke se brže oporavljaju,
    – ubrano cvijeće koje ste stavili u takvu vodu trajat će duže od običnog,
    – umivanje sa takvom vodom čini kožu mladom i glatkom,

    prenosi alternativazavas.com

     

    RUSSIANS UNCOVER THE SECRETS OF THE PYRAMIDS. HERE IS WHAT THEY HAVE FOUND
    Pyramids preserve to intrigue us today as they did in ancient instances. These megalithic structures are observed all throughout the globe, and now not handiest in Egypt, as a few people would trust. Most pyramids are located in South America, but there are also pyramids in Asia, North America, Europe, parts of Africa other than Egypt, and also Russia. Many of these structures have no longer been recognized via cutting-edge-day students as pyramids due to the fact the interpretation of the timeframe once they had been constructed, in addition to who constructed them, is defective. The customary concept that the Great pyramid were erected approximately four,500 years ago for the duration of the fourth dynasty of Egyptian pharaohs has been challenge of discussion ever on the grounds that its enactment, because the offered evidence is controversial to mention the least. Contrary to the commonplace notion that pyramids served the role of burial locations for historical rulers, many researchers have put forward evidence proving that these mysterious structures served greater complex roles than previously concept. Furthermore, the truth that pyramids are unfold all throughout the planet and proportion such a lot of similarities really propose that our historical forefathers exchanged knowledge on a international scale, with the pyramid remaining the middle piece. This interconnection shows that pyramids might have been built an awful lot in advance than what mainstream technology maintains pushing us into believing. Now, if we reference only to the pyramids located in Africa, wherein the weather is dry, and the land is missing plant life, we’ll anticipate to find the same degree of info on every pyramid. However, the passing of time stacks up layers of sediment, enveloping the whole thing, be it herbal or artificial, in a thick coat of dust and plants, hence hiding all its functions. To understand this manner better, and the way it affected ancient constructions, have a observe the pyramid megacomplex in Bosnia, also these pyramids from North America, the pyramid in Romania, and those from Russia. Note that because they resemble mountains/hills, they're deemed by mainstream students as not anything extra than herbal formations. But is this truely the case? Since pyramids are so enigmatic and are spread all throughout the globe, substantial research became done by using various events with a view to recognize what's so special approximately those megalithic systems. The Russians have been a number of the first to exert interest toward pyramids. Dr. Volodymyr Krasnoholovets is a widely recognized researcher from the Institute of Physics in Ukraine with over a decade of pyramid studies under his belt. Because of his fantastic consequences, the Russian authorities had built a a hundred and forty four ft pyramid just 1,200 toes (38 km) outdoor the capital Moscow to honor his paintings. Other pyramids have been built across some different regions of Russia to serve exclusive purposes. The foremost substances used in the creation of the megalithic systems were iron and fiberglass. Some of the effects the pyramids had seem tough to accept as true with, however for the Russian authorities that is as authentic as it gets. Let’s highlight some of their unearths; Some of the pyramids positioned on oil fields made the extracted oil 25 percent purer, also the oil nicely 25 percentage extra efficient. Poisonous substances under the pyramid became out of date and might not purpose harm when in contact with natural substances. Some illnesses could treatment underneath the active impact in the pyramid. One test had mice injected with Salmonella, and had been then placed inside the pyramid. Only 6 percentage of them died due to the deadly toxin, in comparison to 60 percent when they have been just saved inside their lab cages. Before sowing tens of thousands of hectare of land with 20 styles of seeds, they had been previously saved within the pyramid. When it changed into time to reap the vegetation, researchers stated a 20 to a hundred percent increase as compared to plants in which seeds had been no longer exposed to the pyramid impact. Other reports even communicate of a 400 percentage growth in yield. Pyramids mitigate earthquakes by means of dissipating the place of impact and intensity, seemingly breaking the primary earthquake into smaller tremors. Spiraling strength has been detected on the top of the pyramid. Russians can measure this type of strength, which isn't electromagnetic electricity, however pure zero factor energy described via Nikola Tesla. Known as torsion discipline, or scalar waves, this form of electricity may be used for communication, energy, and other applications. It has additionally been cited that huge hurricane fronts are deflected upon touch with the torsion subject. The Russians charged five,000 slabs of granite and constructed cells for inmates with competitive conduct, and without any greater medicinal drug, they showed an stepped forward mindset and conduct, along with a lower in alcohol and drug addictions. Immune gadget of living organisms received a lift, also the capability of the body to regenerate faster. Improved regeneration of tissue turned into also an effect of the pyramid. All throughout the pyramid, and up to ninety three miles high, the air ionization was much greater intense, which means that air molecules were electrically charged. Food stored inside the pyramid remained sparkling for 2-three instances so long as meals stored inside a ordinary container. Taste components inside the food began loosing taste, at the same time as the natural taste intensified. Some of those effects might also sound bewildering, and could make one ask why there are no pyramids in all people’s outdoor. Well, human beings do have this form of stuff, such is the case of this Mexican farmer who positioned a 22-foot tall Aztec pyramid on his property after an alien had encouraged this to him approximately 30 years in the past. The communist ruler Ceausescu become also a fan of pyramids. During the 80s, he legal the development of a pyramid similar to that of the Russians to peer if it certainly yielded the proclaimed results. People running within the iron-glass pyramid stated feeling higher, a few even claimed to have healed sicknesses, at the same time as different infertile women stated having a baby after spending time inside the pyramid. Other recorded outcomes noticed an wonderful increase in vegetation and the purification of faucet water.Although some of the mind-blowing results could be because of vehicle-notion or maybe placebo effect, most of them are recognized on a international level and are demonstrated through difficult and tender records.
    www.behindthescenes.ml

    U Londonu je postavljena “zelena” klupa koja upija smog. Problem zgađenosti europskih gradova je sve veći. Razni su načini na koje se diljem svijeta ljudi bave tim problemom. Globalno zatopljenje i veliki broj vozila sve više utječu na kvalitetu života. Neki gradovi pokušavaju riješiti taj problem na razne načine. Jedan od takvih gradova je i London. U njemu je izmjerena najlošija kvaliteta zraka. U posljednje vrijeme stupanj zagađenosti je prešao granice koje je postavila EU. Kako bi pokušali riješiti ovaj problem, gradski oci su odlučili postaviti CityTree klupe ispred dućana s organskom hranom i popularnih kafića u Ulici Glasshouse koja se nalazi u blizini Piccadillyja. CityTree je klupa koja služi i kao filter koji upija zagađenja iz zraka. Radi uz pomoć mahovine i drugih biljaka koje prirodno uklanjaju dušikov dioksid, prašinu i plinove iz zraka. Budući da je spojena na Internet, prikazuje podatke o kvaliteti zraka, temperaturi, kvaliteti vode i vlažnosti tla. U njoj se nalaze solarne ploče koje je opskrbljuju energijom i napravljena je od čvrstog materijala kako bi bila otporna na udarce vandala. Proizvedena je u njemačkoj tvrtki Green City Solutions. Iako nije velika, proizvođači tvrde da djeluje kao 275 pravih stabala. Može filtrirati do 265 t ugljičnog dioksida i drugih čestica godišnje.Ove klupe nisu postavljene samo u Londonu nego i u gradovima kao što su Hong Kong, Amsterdam, Pariz i Oslo. Cilj proizvođača je uvesti tehnologiju iz CityTreea u zgrade kako bi se mogla regulirati kvaliteta i temperatura zraka u velikim gradovima. Veliki gradovi se nadaju da će uz pomoć nove tehnologije uspjeti ublažiti utjecaj zagađenja zraka na zdravlje stanovnika.
    geek.hr

    CityTree – Klupe koje čiste zrak
    Ove klupe nisu postavljene samo u Londonu nego i u gradovima kao što su Hong Kong, Amsterdam, Pariz i Oslo. U Londonu su postavljene CityTree klupe koje služe i kao filteri koji upijaju zagađenja iz zraka. CityTree klupa radi uz pomoć mahovine i drugih biljaka koje prirodno uklanjaju dušikov dioksid, prašinu i plinove iz zraka, a postavljene su ispred dućana s organskom hranom i popularnih kafića u Ulici Glasshouse koja se nalazi u blizini Piccadillyja (prometno londonsko raskrižje i popularno okupljalište). Budući da je spojena na Internet, prikazuje podatke o kvaliteti zraka, temperaturi, kvaliteti vode i vlažnosti tla. U njoj se nalaze solarne ploče koje je opskrbljuju energijom i napravljena je od čvrstog materijala kako bi bila otporna na udarce vandala, prenose mediji. Proizvedena je u njemačkoj tvrtki Green City Solutions. Iako nije velika, proizvođači tvrde da djeluje kao 275 pravih stabala. Može filtrirati do 265 t ugljičnog dioksida i drugih čestica godišnje. Ove klupe nisu postavljene samo u Londonu nego i u gradovima kao što su Hong Kong, Amsterdam, Pariz i Oslo. Cilj proizvođača je uvesti tehnologiju iz CityTreea u zgrade kako bi se mogla regulirati kvaliteta i temperatura zraka u velikim gradovima. Veliki gradovi se nadaju da će uz pomoć nove tehnologije uspjeti ublažiti utjecaj zagađenja zraka na zdravlje stanovnika. Inače u Londonu je izmjerena najlošija kvaliteta zraka i u posljednje vrijeme stupanj zagađenosti je prešao granice koje je postavila EU.
    www.bljesak.info

     

    HD CityTree 750 1

    HD CityTree 750 2

    HD CityTree 750 3

    HD CityTree 750 4

    Egipat gradi najveći solarni park na svijetu. Prošlo je već puno vremena od prvog uvođenja, ali svijet je konačno počeo potpuno prihvaćati solarnu energiju kao alternativni izvor energije. Egipat, posebice, želi uložiti u solarnu energiju na pravi način, i u vrijeme pisanja ovog članka ova država će uskoro biti poznata kao vlasnica najvećeg solarnog parka na svijetu. Solarni park Benban u Egiptu je masivna nova solarna instalacija za koju se kaže da će proizvoditi negdje između 1,6 i 2,0 gigawata električne energije do sredine 2019. godine. To je konglomerat od gotovo 30 zasebnih projekata koji se trenutno grade, čak i bez ikakvih poticaja. Naime, postojat će 25-godišnji ugovor za prodaju električne energije koju solarni park generira od samo 7,8 centa za kilovat/h nikome drugome već egipatskoj državnoj tvrtci za električnu energiju Egyptian Electricity Transmission Company (EETC). Poznato je da zemlja na kojoj se gradi Solarni park Benban ima neke od najboljih solarnih izvora energije na cijelom planetu – sunčevu svjetlost. Ukupna površina cijelog parka je oko 14,4 četvornih kilometara. Možete li to zamisliti? Do sada je u tijeku izgradnja solarnog parka privukla pozornost mnogih ulagača iz fotonaponskog (PV) sektora. Iako još uvijek nisu bili uključeni privatni ulagači, vanjski su fondovi bili dovoljni za cjelokupni projekt. Potpora parku Benban uključuje Afričku razvojnu banku, Arabsku banku Bahrein, Azijsku infrastrukturnu investicijsku banku, CDC Grupu, Europsku Arabsku banku i Međunarodnu financijsku korporaciju. Prema Benjaminu Attii, globalnom analitičaru za solarna tržišta tvrtke GTM Research, međunarodni napori financiranja su oni koji pomažu da prosječni troškovi sustava projekta preko noći padnu na ispod 900 dolara po kilovatu. “Do sada, u pregovorima i planiranju gradnje u Benbanu, ima 25 projektnih razvojnih timova i sponzora iz cijelog svijeta”, rekao je. Solarni park Benban ima koristi se od centralizirane infrastrukture elektroenergetske mreže koja svim projektnim razvojnim timovima omogućuje dijeljenje troškova skupog hardvera koji će rezultirati smanjenjem troškova električne energije u tom području. Analiza pokazuje da je projekt doista izvediv i da se može provesti na temelju brojnih složenih financijskih modela koji su omogućeni uz djelomičnu potporu egipatske vlade. Trenutno su privatni ulagači uspjeli izbjeći Benbanski solarni projekt, no od njih se očekuje da će ga pomno pratiti. Prema Attii, “Egipat i njegov projekt od više od 2 gigawata” jedan je od najvećih i najperspektivnijih projekata na tržištima Bliskog istoka i Afrike.
    www.novi-svjetski-poredak.com

     

    HD BENBAN 750 1

     

    A NEW SOLAR PARK SHINES A LIGHT ON EGYPT’S ENERGY POTENTIAL
    Few places are as barren as Egypt’s Western Desert. Save for some far-flung oases, this sprawling sea of rock and sand, roughly the size of France, has been uninhabited for millennia. But today, one 37-square-kilometer plot near the southern city of Aswan is buzzing with construction workers who are building the Benban Solar Park—soon to be the biggest solar installation in the world. The solar park, named after a Nile River village nearby, will house 32 power plants. By mid-2019, when all the plants are scheduled to be powered up, they will be capable of churning out a combined 1,650 megawatts of electricity—enough to power hundreds of thousands of homes and businesses. That will help provide Egypt, a fast-growing country of more than 90 million, with the clean energy it needs to drive growth and fight poverty. “This is revolutionary,” says Sunil Kulkarni, the chief executive officer of Shapoorji Pallonji, an Indian company specializing in renewable energy that is building one of the plants. Benban’s far-reaching potential to increase Egypt’s energy generation capacity is the reason IFC and a consortium of other lenders pledged $653 million this week to support the project. The financing will help 13 private companies build and operate power plants at the site. IFC’s loan is part of our broader effort to create a market for renewable energy in Egypt by leveraging the expertise and financial clout of the private sector.

    RENEWABLES WITHIN REACH
    Solar energy’s potential in Egypt, a country with spots known for year-round sunny days, has long intrigued investors and officials. But the high cost of solar plants has meant that for decades Egypt has relied on fossil fuels to power its towns and villages. Now that the prices of solar components are falling, allowing competition with oil- and gas-fired power plants, Egyptian officials think the nation can generate 20 percent of its power from renewable sources by 2022. “The potential is endless,” says Lamya Youssef, the head of private sector power at the state-run Egyptian Electricity Transmission Company. “Because of the enormous increase in (Egypt’s) population, we need large investments in infrastructure, which the government cannot afford on its own. That’s why we need private sector investments.” The Benban Solar Park will help Egypt achieve its goal—while representing a fundamental change in the way the country provides power to its people. For decades, the government has built and operated almost every power plant in the country. Until recently, in fact, the government was spending more on electricity subsidies than it was on education, health care, and social welfare combined. But three years ago, officials rolled out a World Bank Group-supported program designed to reform the power sector and encourage private companies to contribute to national growth and development. Shapoorji Pallonji is one of those companies, with Benban being its first solar project out of India. “In many emerging markets, there is always a question about whether a project will go through,” says Kulkarni, the CEO. “But the way (this project) was carried out gave us confidence. Our experience so far has been very good.”

    A SUNNY OUTLOOK ON SOLAR
    IFC spearheaded the financing package for the Benban project under its Nubian Suns program, marshalling support from a consortium that included nine international banks. The World Bank supported reforms to Egypt’s electricity sector and provided the country with a $3 billion loan. The Multilateral Investment and Guarantee Agency (MIGA), another institution of the World Bank Group, is providing $210 million worth of political risk insurance to private lenders and investors involved in the solar park.In addition to jump-starting economic growth, the Benban project will help Egypt curb its carbon footprint. The entire complex is expected to avoid 2 million tons of greenhouse gas emissions a year, the equivalent of taking about 400,000 cars off the road. “This project will help Egypt tap into its massive potential for solar energy and scale back its use of expensive—and polluting—fossil fuels. That’s especially important with the specter of climate change looming,” says Mouayed Makhlouf, IFC Director for the Middle East and North Africa. The investments flowing into Benban are also creating jobs. This is vital in southern Egypt, where unemployment is rampant. More than 10,000 people will work at the site during construction and once the park is fully operational it will employ 4,000 people. Among those who have landed work is engineer Mohamed Emara, a father of two from Cairo. He has spent three years at Benban and describes how it has dramatically improved local communities. “Many of the people on this site never had steady employment before they joined. They were day laborers. But now, they are being trained and learning skills that will help them find work on other projects,” he says.
    Read more about IFC’s work in power at www.ifc.org/infrastructure.

    HD BENBAN 750 2

     

    Westgate Split je dobitnik prestižne nagrade “The 2017-18 International Property Awards”. Tijekom protekle godine 80 članova ekspertne skupine među kojima su četiri engleska lorda, predstavnika žirija International Property Awards-a, pregledalo je i ocijenilo na tisuće prijavljenih projekata iz 115 država svijeta. Glavna nagrada za najbolji projekt u kategoriji visokogradnje poslovne namjene u Europi dodijeljen je hrvatskoj tvrtki Westagate Tower za atraktivan projekt „Westgate Split“ koji je u potpunosti promijenio vizuru ulaza u centar grada Splita. International Property Award je sektoru ulaganja u nekretnine ono što je Oskar filmskoj industriji. Godišnje je to okupljanje najboljih svjetskih investicijskih tvrtki, arhitekata, dizajnera, konzultanata i menadžera iz sektora. Glamurozna ceremonija dodjele nagrada održala se u londonskom Savoy Hotelu, a nagradu za najbolji projekt u kategoriji visokogradnje poslovne namjene upravo je preuzeo prvi čovjek Westgate Towers d.o.o., Josip Komar. Nagrade su dodijeljene i za sektore dizajna interijera, arhitekture i upravljanja nekretninama te obuhvaćaju projekte iz cijelog svijeta, sa svih šest kontinenata, među kojima je „Westgate Split“ prepoznat kao najbolji projekt u svom sektoru. „Priznanje za Westgate Split je zaista posebno jer je to bio jedan od najvećih izazova u mojoj karijeri no htio bih naglasiti da se priznanje odnosi na cjeloviti projekt i nije vezano samo uz arhitekturu već i uz developerske vještine. Tornjevi su zamišljeni kao jasni, izvorni, kristalični oblici, u kombinaciji stakla i bijelih vertikala, suprotstavljeni plavoj horizontali kaštelanskog zaljeva u pozadini. Jezik arhitekture je jasan, podređen funkciji poslovnih sadržaja, suzdržan i nenametljiv u svrsi definiranja prostornog znaka.“ – komentirao je vijest o dobivenom priznanju arhitekt Westgatea, Otto Barić. Na njega se nadovezao prvi čovjek tvrtke Westgate Tower d.o.o. Josip Komar koji kaže: ”Iako je vrijednost projekta „Westgate Split“ očita, jer smo prepoznati od strane najvećeg lanca hotela u svijetu, a izgradili smo i objekt za jednu od najvećih hrvatskih banaka, ova međunarodna nagrada nam privatno puno znači. U konkurenciji s nama su bili najbolji projekti u Europi, u gradovima koji su kudikamo veći i bogatiji od Splita, te smo ponosni što kući, u Hrvatsku, nosimo priznanje za naš dosadašnji rad.“ Projekt „Westgate Split“ sastoji se od dva objekta od kojih je prvi poslovni toranj od prošle godine upravno središte OTP Splitske banke d.d. Sastoji se od prizemlja i 12 etaža, te četiri podzemne etaže. Drugi toranj koji je još u izgradnji prvotno je zamišljen kao objekt koji se sastoji od prizemlja i 17 etaža, te šest podzemnih etaža, a danas je u fazi očekivanja dozvole za proširenje projekta čime bi postao najviša građevina u Hrvatskoj. Izabran je kao objekt u kojem će svoj prvi hotel u Hrvatskoj otvoriti grupacija Mariott Hotels, ali tu projekt „Westgate Split“ ne prestaje iznenađivati javnost. Josip Komar nam kaže da intenzivno razgovaraju s nekoliko vodećih međunarodnih tehnoloških kompanija koje vide „Westgate Split“ kao svoj budući centar u regiji. Time bi i grad Split dobio dodatnu vrijednost u smislu dovođenja visoko kvalificirane radne snage i stvaranja centra znanja, te priliku da brojni mladi inženjeri u Splitu ostvare svoju budućnost. Smješteni na glavnoj prometnici koja povezuje ulaz u grad i Dioklecijanovu palaču, tornjevi oblikuju pročelje glavne gradske ulice, ali su i već u ovom kratkom vremenu postali prepoznat simbol i pružaju iznimnu urbanističku vrijednost grada Splita, a ono što cjelokupan projekt čini jedinstvenim je njihova forma. Tornjevi su koncipirani kao dva trokuta, zaobljenih vrhova, čiji bridovi prate ulice, te su svojim izgledom upravo danas i službeno ubrojene u jedinstvenu svjetsku arhitekturu. Dodatnu vrijednost tom suvremenom urbanističkom konceptu daje Dioklecijanov akvadukt iz IV. stoljeća koji je sačuvan u cijelosti i u svojoj punoj dužini, prezentiran uz sjeverni bok Westgatea. Također, projekt je građen po najvišim standardima kvalitete i energetske učinkovitosti te je prvi hrvatski poslovni objekt s LEEED, energetskim certifikatom A klase koji se dodjeljuje za primjenu sustava "zelene" gradnje. Željenim povećanjem katnosti drugog tornja na 28 etaža, Split bi dobio najvišu građevinu u Republici Hrvatskoj, ujedno i još jednu turističku atrakciju, ali i projekt koji već danas ovim međunarodnim priznanjem podiže rejting grada i države.
    www.jutarnji.hr

     

    HD WESTGATE SPLIT 750 1

    HD WESTGATE SPLIT 750 2

    HD WESTGATE SPLIT 750 3

    HD WESTGATE SPLIT 750 4

    HD WESTGATE SPLIT 750 5

    HD WESTGATE SPLIT 750 6

    Zagonetka misteriozne plastike koja je mogla promijeniti svijet. Prije više desetljeća izumitelj Maurice Ward proizveo je toplinski otporan materijal koji je mogao odoljeti nevjerojatno snažnim silama. Pitanje je zašto ovaj izum nije promijenio svijet? Ovaj materijal, koji je opisivan kao čudesan i nevjerojatan, promijenio je pretpostavke o termodinamici i fizici jer je mogao je podnijeti nevjerojatne temperature, čak i vrtoglavih 10 000 stupnjeva Celzija. Izumio ga je Maurice Ward, bivši frizer iz Hartlepoola u Engleskoj, izumitelj nekoliko izuma od kojih je bio najpoznatiji toplinski štit Starlite. Njegov hobi ga je doveo do kupnje ekstrudera, vrstu sustava za proizvodnju plastičnih poprečnih presjeka, kojeg je tijekom 80-tih godina prošlog stoljeća nabavio kod britanske kemijske kompanije ICI, što će kasnije dovesti do izuma materijala Starlite. Naime, 1985. godine dogodila se velika nesreća tijekom polijetanja zrakoplova u Manchesteru, prilikom koje je za svega 40 sekundi smrtno stradalo 55 osoba zbog udisanja dima. Ward je ovaj materijal izumio nakon što je ICI zatražio materijal za Citroënove haube, no taj materijal koji je Ward ekstrudirao nije bio uspješan i ležao je zaboravljen sve do spomenute nesreće koja ga je inspirirala da nešto poduzme. Ward je tada izjavio kako ga je zainteresirala činjenica što su ljudi stradali zbog udisanja toksičnog dima, a ne zbog vatre. Počeo je miješati različite kemijske formulacije otporne na toplinu i netoksičnu plastiku u čemu je bio vrlo produktivan, miješajući i do 20 formulacija dnevno. Naposljetku je izradio formulaciju koja se činila obećavajućom pa je tada upotrijebio kupljeni ekstrruder kojim je dobiveni materijal izradio u obliku listova. Zatim je uz pomoć aparata za zavarivanje ispitivao otpornost materijala na toplinu i rezultati su bili potpuno iznenađujući. Njegova su ispitivanja pokazala da list takvog materijala može podnijeti toplinu od 2500°C, a da je pri tome dovoljno hladan da se može držati rukom. Činilo se da je Ward izumio materijal s najboljom toplinskom otpornošću na svijetu, čije su primjene mogle biti nenadmašne – od protupožarnih odijela i predmeta pa do uporabe u vojnoj industriji. "To je to", mislio je Ward, "kemijske će se kompanije natjecati za licencu i ja ću postati bogat čovjek". No, ništa se nije dogodilo, čak ni nakon testiranja u ICI laboratoriju koja se premašila sva očekivanja. Pregovori su propali, a Ward smatra da se to dogodilo zbog njihovog rada na vlastitim termoplastičnim materijalima koji su, istina, bili učinkoviti no ništa revolucionarno. Razgovori su se nastavili i s drugim kompanijama od interesa, poput aviokompanija, a vijest se lagano širila i na kraju došla do medija, odnosno do BBC znanstvene emisije Tomorrow's World gdje je Starlite predstavljen javnosti početkom 1990-te godine. U toj se emisiji prikazala moć ovog materijala na običnom jajetu koje je bilo omotano Starliteom i izloženo vatri iz oksiacetilenske baklje. Nakon pet minuta "prženja", jaje je razbijeno i pokazalo se da je potpuno sirovo. Starlite je zaštitio jaje od topline, a da pri tome materijal nije ispuštao nikakva otrovna isparavanja. Nakon toga se javilo ministarstvo obrane, Ward je pozvan od strane britanskog odjela za atomsko naoružanje. Oni su već 45 godina tražili materijal koji je u stanju podnijeti snagu nuklearnog bljeska. Jaja omotana ovim materijalom su bila su podvrgnuta svjetlosnim izvorima koji su simulirali nuklearni bljesak, što je ekvivalentno temperaturi od 10.000°C. Test su ponovili dva puta no jaje je ostalo netaknuto i sirovo. Jedan od prisutnih znanstvenika je izjavio kako ove pokuse inače rade svakih nekoliko sati, jer moraju pričekati da se materijal ohladi no ovo su radili s razmakom od 10 minuta. Dodao je: "Većina materijala isparava iznad 2000°C, primjerice čisti ugljen, koji ima najvišu točku topljenja svih elemenata, se topi na 3500°C. No, Starlite je podnio temperaturu i snagu za koje fizika i termodinamika navode da je nemoguće." U testovima na Royal Signals and Radar Establishment (RSRE) u Malvernu, Starlite je pulsiran laserima koji bi inače potpuno spalili polimere. Umjesto toga, Starlite je pokazao sasvim malo oštećenje na površini, male jame s približnim promjerom snopa lasera i vrlo malo dokaza o topljenju. Profesor Keith Lewis, koji je vodio RSRE testove, potvrđuje da je Starlite "imao jedinstvene osobine koje su izgledale vrlo različite u odnosu na druge oblike termičkih barijera dostupnih u to vrijeme." Na pitanje kako to Starlite radi – je li u pitanju difuzija topline, apsorbiranje ili odbijanje, Keith Lewis je rekao da radi sve to, milijune stvari odjednom. U tom momentu je započeli lavina poziva ulagača, no Ward je inzistirao na držanju formule u tajnosti, a čak je i odbio patentirati svoj izum. Formulu je znao samo Ward i njegova neposredna obitelj, a poznato je samo bilo da se sastoji od 21 organskog polimera i kopolimera te malih količina keramike. Govorilo se da formulu nije nikada zapisao, no Ward negira tu tvrdnju navodeći kako je jednostavno samo nikada nikome nije rekao. U lipnju 1991. godine uzorak je poslan na nuklearno testiranje u američko vojno područje White Sands u Novom Meksiku, gdje je podvrgnuto simuliranom nuklearnom napadu. Tamošnje je nuklearno oružje s lakoćom pretvaralo šume u prah, bacalo tenkove i uništavalo avione, no, naravno, Starlite je i to nadmašio. Daljnji testovi na otoku Foulnessu podvrgnuli su Starlite silama snage jačine čak 75 Hirošime, no i tu je ostao gotovo netaknut. NASA je javno debatirala o njegovom potencijalu, a glasnogovornik Rudi Narangor je otkrio da su "učinili mnogo procjena i ... znamo sve ogromne mogućnosti koje ovaj materijal ima". Usprkos tome, nije postignut dogovor i to ni s jednom kompanijom ili vojnom organizacijom jer je Ward imao specifične zahtjeve – nije htio potpisati ugovor o povjerljivosti te je insistirao da zadrži 51% vlasništva. Ward je objašnjavao svoju odluku: "Ako su to željeli kupiti, mogli su, no oni su uvijek željeli licencu, i da bi to dobili, morali su potpisati sporazum koji kaže da neće plagirati materijal ili pokušati analizirati materijal kako bi saznali sastojke i način proizvodnje. Kada to ne bi potpisali, a dobili uzorak, napravili bi obrnuti inženjering i zašto bi se onda trudili dobiti licencu?" Zato NASA nikad nije potpisala ugovor, ili Boeing, ili bilo tko od desetaka drugih korporacija i vojnih industrija. Wardov dugogodišnji odvjetnik Greenbury je naveo kako je njegova zabrinutost bila sasvim realna. Tvrdio je kako su mu ukradena dva uzorka, a da je bilo još bezbroj pokušaja. Zatim, da mu je provaljeno u ured, kao i u računalo gdje su mu oduzeti neki dokumenti. Greenbury također smatra da je Starliteov izuzetan potencijal zapravo i najveći hendikep: "Teško je zamisliti neki izum čije su implikacije veće. Da je bio manje važan, mislim da bi bilo puno lakše." Ward je toliko vjerovao u svoj proizvod, da je javno tvrdio da je mogao spriječiti katastrofe na svemirskim brodovima: "Starlite ima Q-vrijednost (ocjena apsorpcije energije) od 2.470. Ploče na svemirskim letjelicama imaju Q vrijednost od 1. I ne samo zbog toga, nego što je i vrlo lagan - debljine 1 mm, u usporedbi sa 75 mm debljinom ploča na svemirskim letjelicama, to je zapravo 2,470 x 75 puta bolje." Prema Greenburyu, zanimanje javnosti je jenjalo u kasnim devedesetima kada je Ward stupio u razgovore s Boeingom, gdje su se navodno vodili pregovori i o zaštiti predsjedničkog aviona Air Force One, no ni tu nije postignut dogovor. Nakon toga Warda nitko više nije tražio, jer je Boeing tražio ekskluzivna prava, odnosno da se pregovori ne vode ni sa kim drugim, što se pokazalo kao velika greška. Stoga je Ward promijenio plan i želio je, kao prvo, predati zahtjev za patent, te prodavati Starlite u obliku gotovog proizvoda odnosno protupožarnih vrata s odličnim karakteristikama. Uz brojne poklonike, postojali su brojni kritičari koji su isticali kako je Ward zapravo vrlo pohlepan jer je izum ovakve važnosti trebao pokloniti svijetu. Uzalud je Ward objašnjavao kako želi pružiti zaštitu no ne i izazvati devastacije, misleći pri tome ponajviše na vojnu industriju. U svom velikom intervjuu za The Telegraph Ward je, tada već u poznim godinama, obećavao daljnji razvoj i najavljivao velike stvari. Nadao se dogovoru s jednom aviokompanijom i proboju s protupožarnim vratima. Najavljivao je nove testove i nove vijesti, nove formulacije. Bio je pun optimizma no nažalost, ništa od toga nije uspio ostvariti. Ward je svoje želje i svoje znanje odnio sa sobom u grob kada je preminuo 2011. godine. Zagonetka o čudesnom materijalu Starlite nije nikada riješena. Neki smatraju da se radi o prijevari, nazivajući Warda prevarantom, no testovi koji su dobro dokumentirani to opovrgavaju. Moguće je da Ward nije imao povjerenja u svijet i način kako će njegov materijal biti iskorišten. Osim toga, novo ulje na vatru ove misterije je dolio jedan jedva zamjetan odgovor u The Guardianovoj rubrici pitanja i odgovora, gdje jedna osoba anonimno odgovara na pitanje što se dogodilo sa Starliteom. On tada navodi kako je nedavno pročitao jedan članak o gospodinu Wardu te je odlučio ostaviti kratak i činjenični sinopsis o tome zašto taj proizvod nije nikada zaživio. Dalje navodi kako je Ward došao u njegov laboratorij oko godinu dana prije svoje smrti tražeći pomoć kako bi njegov proizvod mogao postati komercijalno održiv. Postojao je problem, naime, jer iako je prah izgledao kako je i navedeno, Ward je imao problema kako da ga napravi da djeluje kao trajni premaz. U biti se radilo o prahu pomiješanom s PVA ljepilom te je njegova izdržljivost bila svega dva tjedna. Dok su radili testove, otkrili su da se uzorak kojeg je skrivao zapravo mogao uništiti u roku od nekoliko minuta pod metilacetilen-propadien propanskim aparatom. Dalje tvrdi da je to pravi razlog zašto Starlite nije komercijaliziran no da postoji jedan uzorak koji se trenutno testira i da je do sada pokazao dobre rezultate te bi trebao doći na tržište. Osim što je nejasno kako to da se taj uzorak sada može uništiti dok prethodna, čak i javna, testiranja to nisu pokazala, nejasno je i tko to piše kao i zašto piše anonimno, u nekom komentaru. Teško da ovakav se komentar može zaista uzeti za ozbiljno. Za ozbiljno se ne može uzeti ni nepotpuna i tajnovita internetska stranica "Starlitetechnologies", koja se ponegdje navodi kao nastavak projekta Starlite. Ime Mauricea Warda je registrirano na toj internetskoj stranici na razne načine, tu se objašnjava povijest razvoja te prikazuju poveznice na razne medijske članke i dokumente. Zatim se tu 2006. godine navelo sljedeće: "Nakon više od 15 godina odgađanja zbog birokracije i inkubacije u privatnoj industriji, Starlite je pronašao drugu priliku za dolazak na tržište kroz partnerstvo s Chrisom Bennettom, poduzetnikom iz Texasa." Danas tu na početnoj stranici piše kako Chris Bennet već više od 20 godina radi na razvoju Starlitea, još od 1997., kada se upoznao s Wardom. I to je to. Nigdje se ne može vidjeti da je materijal konačno gotov te da se negdje nalazi u primjeni. Čini se da se radi samo o reklami, i to prilično neuspješnoj, jer se ova kompanija bavi razvojem protupožarne tehnologije. Zato su se elegantno ogradili od bilo kakvog objašnjavanja što se događa sa Starliteom, navodeći samo: "U vezi s našim naporom kako bi Starlite postao dostupan svijetu, mi stvaramo dokumentarni zapis o povijesti ovog izuzetnog izuma, koji tek treba biti upotrebljen u punini svoje mogućnosti spašavanja života." Sve u svemu, nema nikakvog traga o trenutnom postojanju Starlitea, niti naznaka da se tom formulacijom netko bavi. Teorije zavjere govore da je moguće kako su britanske tajne službe sve zataškale i klasificirale, iz nekih samo njima znanih razloga. Druge, malo realnije činjenice, navode kako je Maurice Ward bio pravi engleski ekscentrik, koji nije bio zadovoljan niti jednim mogućim ishodom te zato Starlite nije doživio komercijalnu proizvodnju. No poznato je kako su neki članovi njegove obitelji znali formulaciju, to je govorio i sam Ward, ali oni nisu nikada pokazali neki interes za daljnji tijek razvoja. Čini se da će misterija ovog materijala ipak ostati tajna...
    http://nexus-svjetlost.com

     

    Izgubljeni čudotvorni materijal koji je mogao promijeniti svijet
    Ljudska tehnologija je uvijek pokretana novim otkrićima i izumima, mnogi izumi imaju svoje korijene u pojedincima. Napredak koji osjetimo je ostvaren zahvaljujući tim pojedincima. Jedan od takvih slučajeva je bio i čudotvorni materijal, koji se naziva Starlite, a napravljen je 1980-ih. Starlite je ime koje je dano jedinstvenom polimeru koji je navodno imao ekstremna svojstva kada se radi o izolaciji, bio je potpuno otporan na toplinu. Prilikom testiranja dokazalo se da vrlo lako podnosi temperature do 10.000 stupnjeva celzijusa. 1993. godine, u epizodi BBC-a pod nazivom Sutrašnji svijet, jaje je obloženo Starlite materijalom i onda je bilo postavljeno djelovanju aparata za toplinsko rezanje, odnosno jakoj toplini. Nakon nekoliko minuta nevjerovatnog vatrenog napada, jaje nije pokazalo uopće ožiljke spaljivanja, nije bilo toplo na dodir, a kada je razbijeno u zdjelu, pokazalo se potpuno sirovim. Čini se kako je obloženi dio potpuno odbijao toplinu i mogao je potpuno da spriječi aparat da ne sprži i čovjeka. Starlite je također testiran postavljenjem ispred jakih udara energije koji bi trebali da izazovu ožiljke spaljivanjem od strane nuklearne eksplozije. Materijal ne samo da nije preživio taj nuklearni napad, nego u suštini nije uopće bio oštećen nigdje na svojoj površini. Tvrdilo se da ovaj materijal ima vrijednost Q ili apsorpciju energije od 2,470. Da bi to razumjeli, pločice koje se koriste na space shuttle-u prilikom ulaska u zemljinu atmosferu imaju Q vrijednost od 1. Uzmite sad u obzir Starlite koji bi mogao da ponudi istu zaštitu debljinom od 1 mm, za razliku od 75 mm debljine pločice, što je nevjerovatna stvar. Starlite se smatrao spektakularnim materijalom, nečim što će sve da promijeni, i da, činio se kao nemoguć materijal koji je dovodio u pitanje trenutne pretpostavke u fizici i termodinamici. Zvuči odlično za sad, zar ne? Pa zašto onda nemamo dostupan ovaj polimer danas? Zašto avioni, svemirske letjelice, kuće, odjeća, namještaj, vojna oprema i sve ostalo nemaju potpunu izolaciju, da ne bi izgorjeli u požaru? Ako je Starlite tako nevjerovatan, gdje je onda? Da bi pronašli odgovor na ovo pitanje, moramo se vratiti na sami početak. U White Sands-u, Novi Meksiko, komadić Starlite materijala je bio podvrgnut simuliranoj nuklearnoj eksploziji koja je izvaljivala drveće i bacala auta, ipak materijal nije oštećen. U Velikoj Britaniji je (Atomic Weapons Establishment) također organizirao test Starlite materijala gdje je materijal podvrgnut simuliranoj nuklearnoj eksploziji, koja je bila jačine 70 Hirošima bombi. Dva puta je Starlite podvrgavan ovim eksplozijama, samo se malo užario, nešto što je bilo iznad svih mogućih očekivanja. Ove eksplozije su dostizale temperature od 10.000 stupnjeva celzijusa, što je dovoljno da dođe do spaljivanja čistog karbona, za materijal koji je do sada poznat kao jedan koji ima najveći stupanj topljenja poznat čovjeku. To je rezultat koji se suprotstavljao našem dosadašnjem razumijevanju i shvaćanju termodinamike. Ipak to se sve odvijalo pod budnim očima striktno kontroliranih i potpuno legitimnih organizacija. Mnogo testova je bilo izvršeno i poslije toga. U Malvernu, Kraljevski signal i radarsko postrojenje, podvrgnuli su Starlite djelovanju koncentriranog lasera, jako intenzivnih zraka, koje bi vrlo lako prorezale i najtvrđi polimer kao putar. Starlite jedva da je zagreban, pokazivao je vrlo male rupe na površini gdje je laser djelovao. Znanstvenici u to vrijeme nisu mogli da shvate kako je to moguće i došli su do zaključka da materijal nekako absorbira, odbija i emitira toplinu u isto vrijeme preko nekog tada nepoznatog, kompliciranog procesa koji nisu mogli da shvate. Analiza toplinskog provođenja materijala od strane znanstvenika pokazala je da se radi o sastavljenom materijalu sa pametnim mehanizmom zaštite. NASA je bila vrlo zainteresirana za ovaj materijal i njen glasnogovornik u to vrijeme Rudi Narangor, javno je iznio mogućnosti Starlite materijala, navodeći: 'Napravili smo mnogo procjena i ... znamo kakve sve nevjerovatne mogućnosti ovaj materijal nosi.' Sa takvim uspjehom činilo se kao da ne postoji kraj mogućnostima. Korporacije i odbrambeni poduzetnici su počeli da vrše kontakt i da daju ponude. Netko bi pomislio da bi čovjek takvim ponudama skočio u zagrljaj, ali baš suprotno, Ward je sve više oklijevao kako je dobivao sve više ponuda da pusti svoju formulu iz svojih ruku. Postao je izuzetno paranoičan da bi se materijal mogao iskoristiti na način na koji nije želio. Ward je odbijao da pošalje uzorak kompanijama na testiranje, bojao se da će zle korporacije reverznim inženjeringom napraviti kopiju, te je samo jednom pustio uzorak iz svojih ruku, kada ga je poslao na testiranje u Novi Meksiko. Ward također nije želio da patentira Starlite jer se bojao da bi netko mogao da ukrade njegovu formulu. Čak nije dopuštao da se zaključci sa testova objave u znanstvenim časopisima zbog toga što se bojao da netko ne otkrije kako djeluje. Kraj nije ništa bio bolji. Kada bi se sastao sa potencijalnim kupcima, Ward je pokazivao ekscentrično ponašanje, tako što je odbijao potpisivanje povjerljivih ugovora i inzistirao je da zadrži 51% dionica formule. Cijena koju je ponudio je vrlo često se mijenjala mnogo, jedan dan bi tražio milion funti, dok bi drugi dan tražio 10 miliona funti, cijena bi odjednom porasla. Ponekad bi zahtijevao veliki novac samo da dođe na razgovor. Bio je prema tvrdnjama vrlo tvrdoglav i teško je bilo pregovarati sa njim, pogotovo velike korporacije nisu mogle da dođu do dogovora sa njim. Paranoidni zahtjevi Warda su sabotirali ponude i pregovore tako što bi došlo do prekida pregovora sa nekoliko velikih korporacija, vojnih organizacija, NASA-om i korporacijama velikog profila kao što je Boeing, svim onim koji su pokazali interes za polimerom. Kao rezultat paranoje Warda, pohlepe, te nemogućnosti da preda svoj pronalazak ili da dođe u dogovor sa kompanija koje su tražile da otkupe Starlite, revolucionarni polimer je ostao neupotrebljiv godinama. U posljednjim godinama svog života, Ward je smekšao i govorio je da će patentirati Starlite. Također je stupio u pregovore s nekoliko velikih kompanija, kao što su proizvođači aviona. Međutim, u maju, 2011. godine, Ward je preminuo a da nije prodao svoju formulu ili način izrade. Sastav Starlite materijala je potpuna tajna i misterija. Misli se da je smjesa sastavljena od 21 sastojka, uključujući polimere i kopolimere sa organskim i neorganskim dodacima, boratom, malom količinom keramike, sa materijalima koji nekim čudom se sastoje od 90% organskog materijala, ali ništa više od toga nije poznato. Nije poznato o kojim se sastojcima radi, u kojem se odnosu miješaju ili kako se pripremaju. Prije smrti Ward je izjavio da njegova porodica zna njegovu strogo čuvanu formulu i način izrade Starlite materijala, ipak nakon smrti nitko od njih nije izašao u javnost sa tvrdnjom da zna. Do dan danas, ni jedna osoba se nije javila da zna napraviti materijal, što govori da je vrlo moguće da je Ward svoju tajnu odnio sa sobom u grob. Velike mogućnosti koje bi takav materijal mogao da ponude su očigledne. Žalosno je to da je na kraju materijal ostao poražen smrću pronalazača, nešto što čak ni 70 Hirošima bombi nije moglo da napravi.
    www.strogopovjerljivo.com

    O nama

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
    Ured:
    Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr 
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503