35% udjela OIE do 2030.
Srijeda, 17 Siječanj 2018 17:05

35% udjela OIE do 2030.

Europski parlament na svojoj je plenarnoj sjednici u Strasbourgu dao zeleno svjetlo za početak mandata za pregovor s Vijećem o paketu Čiste energije, a koja uključuje smanjenje potrošnje energije za 35% do 2030. u odnosu na razinu iz 2005. godine, te povećanje udjela iz obnovljivih izvora s 27% na 35%. Izmjenom Direktive Europska komisija želi postići veću uporabu obnovljivih izvora energije, čišće grijanje i hlađenje, dekarbonizirani transport te bolju informiranost potrošača. Parlament je danas usvojio tri prijedloga o čistoj energiji (obnovljivi izvori, energetska efikasnost i mehanizmi nadzora). Udio obnovljivih izvora u energetskoj potrošnji gotovo se udvostručio posljednjih godina, od oko 8,5 posto 2004. na 16,7 posto 2015., a EU će doseći svoj cilj od 20 posto do 2020. Države članice su se 2014. dogovorile povećati cilj na 27 posto do 2030., no zastupnici su utvrdili kako bi taj cilj trebao biti barem 35 posto. Zastupnici su izglasali i obvezujuće ciljeve za smanjenje potrošnje energije u EU-u za 35 % do 2030. te smanjenje emisija CO2. Poboljšanje se odnosi i na grijanje i hlađenje zgrada na što se troši 40 posto energije u EU-u, od kojih je čak 75 posto energetski neučinkovito. U prosincu 2017. pregovarači Parlamenta, Vijeća i Komisije složili su se da države članice trebaju pripremiti nacionalne strategije za obnovu stambenih i nestambenih zgrada. Osim toga, Europski je parlament prošle godine pojednostavio i oznake energetske potrošnje na kućanskim aparatima kao što su televizori, usisavači i sijalice, kako bi potrošači mogli jednostavnije usporediti energetsku učinkovitost tih kućanskih uređaja.
www.energetika-net.com

 

Europska unija mora postati vodeća sila u obnovljivoj energiji
Europski parlament je glasovao 17. siječnja o svom stajalištu o reviziji Direktive o energiji iz obnovljivih izvora koja je dio Komisijinog Paketa za čistu energiju. Izvješće navodi cilj za udio obnovljive energije postavljen za period do 2030. godine te poziva na prestanak upotrebe palminog ulja u biogorivima. Zastupnik i član Odbora za industriju, istraživanje i energiju Davor Škrlec smatra kako bi Europska Unija trebala postati svjetski lider kada su u pitanju obnovljivi izvori energije. "Cilj od 35% udjela obnovljive energije koji je Parlament dogovorio je puno ambiciozniji od onog predloženog od strane Komisije i Vijeća EU-a. Međutim, ovaj cilj predstavlja tek minimum koji moramo ostvariti ukoliko želimo postići ciljeve dogovorene Pariškim sporazumom. Uključivanje mjera fleksibilnosti koje omogućavaju državama članicama odstupanje od propisanog cilja do 10% u određenim opravdanim okolnostima predstavlja korak unatrag u odnosu na postojeću direktivu, no, na sreću, taj se nedostatak može nadoknaditi snažnim sustavom upravljanja", kaže Škrlec. Ukoliko želimo prijeći na obnovljive izvore energije na vrijeme, potrebno je da njihovi investitori imaju povjerenja u održivost i isplativost, kažu Zeleni. "Okvir koji smo mi predložili im daje jamstvo koje je potrebno. Važno je istaknuti da tranzicija na obnovljive izvore energije ne smije biti prednost samo za neke. Iz tog smo razloga veoma naporno radili kako bismo osigurali da svi građani budu uključenu u ovu tzv. obnovljivu revoluciju, stvarajući ovaj okvir te skup prava koji omogućuje da svi građani proizvode, skladište, prodaju te dijele vlastitu energiju. Smatramo kako će to uvelike pomoći građanima da iskoriste sve prednosti tranzicije prema obnovljivim izvorima energije", zaključuje Škrlec. Zastupnici Europskog parlamenta složili su se oko ukidanja palminog ulja kao obnovljivog goriva od 2021. godine. Ovo je velika pobjeda za Kluba zastupnika Zelenih/ESS-a. Nažalost, Parlament nije postavio smislene kriterije održivosti za bioenergiju te tako osigurao doprinos klimatskoj zaštiti. Na te se kriterije moramo vratiti te ih uspostaviti na razini EU-a čim prije, smatraju Zeleni.
Portal croenergo.eu

 

Čista energija za sve Europljane

Politički pregovori između zemalja članica i EU institucija o ciljevima i mjerama energetske i klimatske politike za period 2021. - 2030. ulaze u dramatičnu završnicu tokom slijedećih nekoliko mjeseci. Obimni zakonodavni paket, nazvan “Čista energija za sve Europljane” Komisija je predstavila krajem prošle godine i od tada traju pregovori unutar i između relevantnih institucija o njegovom konačnom sadržaju. Podsjećam kako su još prije ovih pregovora drugim dokumentima bili usvojeni ciljevi za 2030., i to 40% smanjenja emisija stakleničkih plinova, povećanje udijela obnovljivih izvora energije od minimalno 27%, te povećanje energetske učinkovitosti za 30%. I ti, prethodno definirani ciljevi, sada su predmet pregovora i očekuju se njihove izmjene.

Pretprošli utorak, nadležni odbor Europskog parlamenta donio je izuzetno važne odluke i zatražio, u svjetlu sve izraženijih negativnih utjecaja klimatskih promjena te dramatičnog pada cijena proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, povećanje ciljeva za 2030., i to za udio obnovljivih izvora energije na razini EUa na 35%, a energetke učinkovitosti na 40%. Plenarna sjednica Europarlamenta u siječnju trebala bi potvrditi ove odluke.

Povećanje ciljeva prelaska na obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost, ako stavimo po strani prijetnju klimatskih promjena i negativne zdravstvene utjecaje korištenja fosilnih goriva, ima za posljedicu i dramatične promjene u prihodu i geopolitičkom utjecaju koji će uvoznici fosilnih energenata u EU imati u bliskoj budućnosti.

Dobar uvid u te, financijsko-geopolitičke posljedice prelaska Europe na veće korištenje domaćih obnovljivih izvora energije, daje nam studija “Izbjegavanje troška fosilnih goriva korištenjem energije vjetra”: 2011. i 2012. EU je trošila 406 odnosno 545 milijardi eura na uvoz fosilnih goriva godišnje! U slučaju ostvarenja cilja od 27% obnovljivih do 2030., ušteda na tom uvozu bila bi 190 milijardi EUR za period 2011-2030, a u slučaju ostvarenja cilja od 30%, ušteda bi bila 450 milijardi EURa u istom periodu. Naša ušteda je, naravno, nečiji umanjeni prihod, u ovom slučaju prvenstveno ruskih, bliskoistočnih i američkih energetskih kompanija.

Važno je podsjetiti se kako je EU donijela cilj od “27% udijela obnovljivih do 2030.” još 2014., kad se cijena proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora procijenjivala na razini od prosječno 130 EUR/MWh. Danas, kada se offshore vjetar cijenom spustio na 65 EUR/MWh ( sa cijene od 177 EUR/MWh u 2011.), vjetar na kopnu u zadnjoj aukciji u Njemačkoj na 38 EUR/MWh, a cijena solara u Mediteranskoj regiji Europe na teoretskih 30-40 EUR/MWh (kad bi cijena kapitala bila kao u Njemačkoj), jasno je da je tako oprezni cilj postao potpuno neutemeljen, čak i ako se uzima u obzir samo tržišna cijena pojedinih energetskih tehnologija (bez procjene troška negativnih utjecaja klimatskih promjena i utjecaja na zdravlje i okoliš).

U sjeni političke rasprave o ciljevima, raspravlja se i o prijedlozima mjera energetskih politika za dostizanje tih ciljeva. Njih je Komisija u zakonodavnom prijedlogu “Čista energije za sve Europljane” predložila u formi osam prijedloga novih ili dopunjenih direktiva odnosno uredbi, koje bi sa svojih više od 1000 stranica zakonodavnih odredbi trebale regulirati obimnu i kompleksnu problematiku energetskog sektora.

Ako treba izdvojiti najvažniije smjerove predviđene reforme, ja bih izdvojio dvije: prilagodba energetskog tržišta i regulatornih struktura budućoj niskougljičnoj energetici koju će karakterizirati decentralizacija, fleksibilnost i veća uloga lokalnih potrošača-proizvođača, te “europeizaciju” energetskog sustava jačanjem makro-regionalnih oblika suradnje, prekograničnih tokova energije i regulatorne koordinacije. Iako se Komisija trudi predstaviti paket kao cjelovitu i finalnu zakonodavnu reformu, ne može se oteti dojmu kako su mnogi elementi ostali nedorečeni, i kako ovo nije uspostava konačnog regulatornog okvira, već (samo) još jedan korak dalje u odnosu na prethodna tri energetska zakonodavna paketa.

Po meni, najvažnije područje koje treba razraditi i maksimalno pobaljšati su uvjeti i garancije pod kojima će mali lokalni potrošači-proizvođači zelene energije imati pristup energetskom tržištu, prvenstveno električne energije. Načelno, paket donosi pravo svim potrošačima u EU da sudijeluju i u proizvodnji električne energije, bilo za svoje potrebe ili za pohranu, razmjenu ili prodaju na tržištu. Kako će to načelno pravo biti osigurano, pogotovo siromašnim domaćinstvima koja ne sudijeluju ni na tržištima bitno jednostavnijih proizvoda ili usluga, ostaje da se vidi i aktivno zagovara što bolja rješenja.

Možda najveća zamjerka predloženom paketu od strane civilnog društva, osim na nedovoljno ambiciozne ciljeve, bila je na njegovu obimnost i kompleksnost, kojom se isključuje brojne aktere iz sudjelovanja u raspravi. U doba kad se EU institucije bore protiv euroskepticizma svojom navodnom otvorenošću i participativnim načinom donošenja novog zakonodavstva, ovo je zaista jasan primjer suprotne prakse.

Ali da se vratim na najinteresantniji dio novog paketa - ciljeve niskougljične tranzicije do 2030. Kakav je stav europske javnosti o smjeru u kojem bi se energetika trebala razvijati? Nedavno provedeno ispitivanje, najveće do sada takve vrste, naručila je kompanija Ørsted, Danska elektroprivreda , pokazuje kako je javnost iznenađujuće jedinstvena u viziji energetike kakvu želi: 80 % Poljaka, 84% Njemaca, 83% Francuza želi energetiku baziranu u potpunosti na obnovljivim izvorima.

I sve veći dio energetske industrije Europe prihvaća takvu viziju, pa je nedavno grupacija od šest vodećih energetskih kompanija javno pozvala EU institucije da dignu cilj za obnovljive na “barem 35% do 2030.”, a predsjednik europske zajednice elektroprivreda Euroelectric, Francesco Starace, CEO talijanskog Enel-a, u prošlomjesečnom interwievu EUROACTIVu izjavljuje: “ugljen je gotov, teško pitanje sada je plin”, potpuno niskougljična opskrba električnom energijom u Europi moguća je “svakako prije 2050.”, a obnovljivi su “jasan pobjednik u borbi za (najnižu) cijenu kilowatsata “!

Postavlja se pitanje u kolikoj mjeri će ovakve stavove zastupati predstavnici Vlada zemalja članica u Vijeću EUa, presudnom donositelju odluka na EU razini gdje se “sastaju nacionalni ministri iz svih država članica EU-a radi rasprave o zakonodavstvu, njegove izmjene i donošenja te koordinacije politika” i gdje će biti donesena konačna odluka o sadržaju energetskog paketa.

Nažalost, dosadašnja je praksa da Vlade ponajviše štite kratkoročne interese nacionalnih monopolista u energetskom sektoru i njihovu postojeću energetsku strukturu, a u slučaju novih članica iz srednje i istočne Europe poseban je problem što često ne postoje jake domaće kompanije koje bi bile aktivne u sektoru obnovljivih izvora energije. Suočene s izborom između domaće postojeće prljave energije i buduće čiste energije, ali vjerovatno proizvedene od strane kompanija u stranom vlasništvu, Vlade se najčešće opiru promjenama, umjesto da stvaraju uvjete za razvoj novih domaćih kompanija koje bi ostvarivale dobit iz korištenja lokalnih obnovljivih izvora energije.

Frustrirajuće nazadna energetska politika mnogih Vlada zemalja članica, ali i EU institucija, u kombinaciji s prirodom tehnologija za korištenje obnovljivih izvora energije koje omogućuju lokalno planiranje i primjenu, doveli su do novog fenomena u europskoj energetskoj raspravi: pojavu novih, lokalnih aktera. Nestaje dosadašnji monopol na energetsku politiku nacionalne razine odlučivanja, i stotine, ako ne i tisuće, regija, gradova i lokalnih zajednica odlučuju se za proaktivnu vlastitu energetsku i klimatsku politiku, baziranu na ambicioznijim ciljevima, te počinju zagovarati svoje interese i stavove aktivno i na EU razini.

Duboko sam uvjeren da je pred nama uzbudljivo finale nezaustavljive i korijenite transformacije energetskog sektora, transformacija koju zagovara i provodi moćna sinergija lokalnih aktera, civilnog društva i naprednog dijela poslovnog sektora. Nikakav politički kaos ili kriza koju zagovornici stare energetike mogu izazvati (osim nuklearnog rata?!), tu tranziciju ne mogu zaustaviti, jedino usporiti na štetu svih nas. Najveći izazov postaje kako osigurati da što veći udio novih kapaciteta za proizvodnju zelene energije bude u vlasništvu građana i lokalnih zajednica, te kako im osigurati fer pristup europskom energetskom tržištu. Takva energetika, zasnovana na lokalnim obnovljivim izvorima u što većem vlasničkom udijelu građana i lokalnih zajednica, koja dakle nije samo ekološki, već i socijalno održiva, sve češće se naziva “građanska energetika”, a mi je u Zelenoj akciji zovemo “komunalna energetika”.

Autor teksta: Toni Vidan, predstavnik hrvatskih udruga za zaštitu okoliša u Europskom gospodarskom i socijalnom odboru

Pročitano 35 puta

Energetski Projekti

hrastovic energetski projekti banner

Energetski Video

hrastovic energetski video banner

Energetski Članci

hrastovic energetski clanci banner

Random video

Udruga SOLAR

Udruga SOLAR  je nastala 2011. godine kao potreba organiziranja civilnog društva u smjeru korištenja i primjene obnovljivih izvora energije, primjene alternativnih izvora energije te povećanja energijske učinkovitosti na razini korisnika i lokalne zajednice.

Opširnije

O nama

Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture.

Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

Kontakt info

HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.

Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.

Kralja Tomislava 82
31417 Piškorevci
Hrvatska

E-mail:dario.hrastovic@gmail.com
Fax: 031-815-006
Mobitel:099-221-6503
© HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive