Ukrajina je poslala svoju vojsku preko granice u Rusiju, oblast Kursk te je usput ukrajinska regularna vojska zauzela i grad Sudžu u kojem se nalazi plinska mjerna stanica preko koje se isporučuju značajne količine zemnog plina prema središnjoj Europi svaki dan putem plinovoda Progress. Rusija putem ovog plinskog cjevovoda dobavlja zemni plin preko teritorija Ukrajine bez smanjivanja kapaciteta cijelo vrijeme sukoba između Rusije i Ukrajine. Vrlo je niska vjerojatnost da će Rusija pokušati vojno vratiti grad Sudžu zbog opasnosti od oštećenja ključne plinske infrastrukture koja prolazi kroz taj grad. To je jedini preostali plinovod u funkciji kojim se direktno dobavlja ruski zemni plin prema Mađarskoj, Austriji i Slovačkoj. Očigledno je da Ukrajina zauzima ključnu infrastrukturu prije početka najavljivanih mirovnih pregovora.

Ukrajina neće ponovno otvoriti rutu za tranzit plina Sohranovka putem plinovoda Soyuz iz Rusije u Europu sve dok Kijev ne dobije potpunu kontrolu nad svojim sustavom plinovoda, rekao je Reutersu 12. svibnja 2022. šef operatera GTSOU nakon ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. Do danas plinovod Soyuz koji prolazi kroz Ukrajinu nije u funkciji.

Dnevni dotok ruskog plina u Europu kreće se oko 42 milijuna kubičnih metara temeljem dogovora Rusije i Ukrajine, navodi ruska agencija Tass pozivajući se na izvore u Gazpromu, najvećem trgovcu plinom na svijetu.

Gazprom nastavlja isporučivati ​​ruski plin za tranzit preko ukrajinskog teritorija preko plinske mjerne stanice u gradu Sudža u količini koju je odobrila Ukrajina. Količina je 42,4 milijuna kubičnih metara za 29. lipnja. Zahtjev za tranzit preko plinske crpne stanice grada Sokhranovka je odbijen - naveo je glasnogovornik Gazproma Tassu.

Nakon početka ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. jedini pravac isporuke Gazpromovog plina europskim naručiteljima ostao je kroz Ukrajinu. Njemačka je, primjerice, prestala preuzimati ruski plin iz ‘prve cijevi‘ Sjevernog toka, a ‘druga cijev‘ tog plinovoda minirana je pod misterioznim okolnostima.

Uvoz plina iz Rusije u EU nije dio obimnog seta sankcija koje je Bruxelles zaveo Moskvi zbog agresije na Ukrajinu jer dio članica Unije, poput Mađarske, ima višegodišnje ugovore s Gazpromom koje nije htio raskinuti prije nego što osigura alternativu. Dio ruskog plina stiže u Europu Turskim tokom i Plavim tokom, ali tu su glavni korisnici Turska i zemlje južne i jugoistočne Europe dio kojih nije u Europskoj uniji.

Iako Gazprom od ruske invazije na Ukrajinu nije prestao izvoziti u Europu, količine su znatno smanjene u odnosu na godine prije invazije. Procjenjuje se da svega 40 posto negdašnjih količina koje je Gazprom slao u EU prije 2022., šalje i sada. Isporuke Gazproma značajno su smanjene, među ostalim, zbog odluke ukrajinskog operatera prijenosnog sustava plina Naftogasa da ne dozvoli korištenje crpne stanice Sokhranovka za potrebe Gazpromova izvoza.

U jesen 2022. Naftogaz je, podsjeća agencija Tass, podnio zahtjev za arbitražu Međunarodnom arbitražnom sudu protiv Gazproma zbog navodnog kašnjenja s plaćanjem usluga transporta plina kroz Ukrajinu. Izvršni direktor Gazproma Alexey Miller Tassu je prenio stav kompanije da arbitražu Naftogaza nelegitimnom.

I ovom prilikom Gazprom je Tassu ostavio otvorenom mogućnost da potpuno prekine suradnju s Naftogazom, čime bi se praktički prekinula isporuka plina kroz Ukrajinu prema zapadnoj i srednjoj Europi. U tom scenariju Gazpromu bi za izvoz u Europu ostali na raspolaganju Turski i Plavi tok. Europa je, s druge strane, već odmakla daleko u potpunom istiskivanju ruskog plina iz potrošnje i njegovom zamjenom znatno skupljim LNG-om, uglavnom iz SAD-a, Alžira i Katara. Prema procjenama renomiranih energetskih konzultantskih kuća poput Embera, Europa već sada ima dovoljno izvora plina za ‘izgurati‘ sezonu grijanja bez Gazproma.
www.novac.jutarnji.hr

Grad Zagreb je objavio natječaj za izradu idejnog projekta iskorištavanja energetskog potencijala izdvojeno prikupljenog biootpada u svrhu proizvodnje bioplina prilagodbom procesa anaerobne digestije. Bioplinsko postrojenje će se izgraditi pored postojećeg postrojenja za obradu otpadnih voda grada Zagreba. U sklopu će se u budućnosti izgraditi i postrojenja za obradu komunalnog otpada grada Zagreba.

Polazište projekta
U Republici Hrvatskoj su na snazi sljedeći strateški dokumenti koji uređuju područje gospodarenja otpadom:
• Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 130/05)
• Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2023. - 2028. godine (Narodne novine br. 84/2023).

Jedan od vrlo bitnih zahtjeva navedenih dokumenata jest smanjenje količina biorazgradivog otpada koji se odlaže na odlagalištima otpada. Iz tog razloga potrebno je uspostaviti sustav odvojenog prikupljanja biorazgradivog otpada i njegove prethodne obrade prije oporabe ili konačnog zbrinjavanja. Na području grada Zagreba uspostavljen je sustav odvojenog prikupljanja biorazgradivog otpada kojeg je potrebno odgovarajuće zbrinuti, odnosno obraditi.

Lokacija i obuhvat zahvata
Lokacija budućeg zahvata nalazi se u dijelu Grada Zagreba Žitnjak – istok, s lijeve obale Save. Manje stambene zone udaljene su oko 1 km od granica postojećeg CUPOVZ (Resnik na sjeveru, te Struge na zapadu). Značajniji gušći stambeni dijelovi grada udaljeni su:
• Dubrava oko 3 km prema sjeveru,
• Maksimir i Bukovac oko 5 km sjeverozapadno,
• Novi Zagreb (Utrine, Travno) oko 5,5, km jugozapadno,
• Centar grada oko 6-7 km zapadno.
• Udaljenost od najbližih kuća iznosi oko 150 m.

Područje predviđeno za izgradnju objekta za prihvat i predobradu odvojeno sakupljenog biorazgradivog otpada nalazi se unutar granica postojećeg CUPOVZ, te je previđeno da je objekt smješten na sjevernom dijelu građevinske čestice k.č.br. 4383/1, k.o. Žitnjak, zapadno od postojećih spremnika bioplina. Kao pristupni put i kao spoj lokacije zahvata sa prometnom infrastrukturom predviđena je interna prometnica CUPOVZ koja prolazi sa sjeverne strane uređaja. Zahvat će se rasprostirati na oko 7.500 m2, dok je sama površina za smještaj objekta za prihvat i predobradu odvojeno sakupljenog biorazgradivog otpada oko 1.650 m2.

Nastavno na tehnološke procese i mogućnosti Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada Zagreba (CUPOVZ), predviđena je obrada određenih količina odvojeno sakupljenog biootpada u postojećem postrojenju za anaerobnu digestiju. U tu svrhu, predviđena je priprema projektno-tehničke dokumentacije te izgradnja objekta za prethodnu preradu odvojeno sakupljenog biootpada u kojem će biti ugrađeni uređaji i oprema kojima će se odvojeno sakupljeni biootpad s područja Grada Zagreba prethodno predobraditi deambalažiranjem za potrebe daljnje obrade procesom anaerobne digestije.

Izrađenim idejnim rješenjem predviđeni su uređaji, oprema i vozila koji predstavljaju minimalno potrebnu opremu te je tijekom izrade idejnog projekta potrebno planirati i uprojektirati eventualno potrebnu dodatnu opremu, strojeve i vozila za proces predobrade deambalažiranjem koji prethodi procesu obrade anaerobnom digestijom u sklopu postojećeg tehnološkog dijela uređaja za anaerobnu digestiju mulja na lokaciji CUPOVZ.

U objektu za predobradu potrebno je razraditi mogućnosti i smještaj minimalno sljedećih tehnoloških cjelina:
- skladištenje (prihvat) otpada,
- predobrada odvojeno sakupljenog biootpada deambalažiranjem,
- potrebne površine i spremnici za skladištenje izlaznih frakcija iz procesa predobrade.

U objektu za prihvat i predobradu potrebno je smjestiti uređaj kojim se tijekom predobrade vrši:
- deambalažiranje (izdvajanje ambalaže, vrećica),
- priprema pastoznog/tekućeg materijala procjeđivanjem koji će se nakon toga izravno koristiti za proces obrade postupkom anaerobne digestije, te
- izdvajanje ostataka nakon procjeđivanja materijala.

Potrebno je predvidjeti podzemni spremnik za prihvat predobrađenog biootpada dovoljnog kapaciteta te projektirati i cjevovod za transport pripremljenog biootpada do postojećeg spremnika za sirovi mulj CUPOVZ-a, u kojem je predviđeno da se predobrađeni biootpad homogenizira sa statično zgusnutim primamim muljem iz prethodnog zgušnjivača, strojno zgusnutim viškom aktivnog mulja, mastima iz mastolova i taložnim sredstvima namijenjenim za redukciju H2S u bioplinu te se takav homogenizirani mulj uvodi u proces obrade anaerobnom digestijom.

Kako bi se omogućilo crpljenje predobrađenog biootpada u autocisterne te transport istoga izvan lokacije zahvata, osim navedenog cjevovoda, spremnik za prihvat predobrađenog biootpada treba biti opremljen i priključkom za autocisternu.

Stabilizirani mulj koji nastaje nakon obrade procesom mezofilne stabilizacije unutar digestora ima drugačija kemijska, fizikalna i biološka svojstva u odnosu na materijal koji je ušao u proces. Takav stabilizirani mulj nakon zgušnjavanja, odvodnjavanja i kondicioniranja je otpad ključnog broja 19 08 05 - muljevi od obrade urbanih otpadnih voda.

Osim otpadnog (stabiliziranog) mulja ključnog broja 19 08 05, kao produkt obrade anaerobnom stabilizacijom mulja nastaje bioplin. Bioplin se prvenstveno koristi u plinskim motorima za pogon električnih generatora te, po potrebi, u kotlovskom plinskom postrojenju, odnosno u sustavu grijanja. Prije nego što se bioplin iskoristi za proizvodnju električne energije, provodi se kroz šljunčane filtre kako bi se odstranila vlaga i čvrste tvari. Također, smanjuje se sadržaj sumporovodika dodavanjem otopine željezo III klorida, kako bi se tijekom izgaranja izbjegle štetne koncentracije sumporovog dioksida za plinske motore. Višak električne energije koja se ne iskoristi u postrojenju predaje se u vanjsku elektroenergetsku mrežu.

Slijedom navedenog, tvari koje ostaju nakon tehnološkog postupka su:
- stabilizirani mulj, ključnog broja 19 08 05 te,
- električna i toplinska energija dobivena iz bioplina.

Potrebno je razraditi i projektirati tehnološko rješenje, kojim će se osigurati iskorištavanje dodatnih količina bioplina koje će se proizvesti anaerobnom obradom odvojeno sakupljenog biorazgradivog otpada.

Radi sprječavanja izlaza mirisa i prašine, potrebno je predvidjeti da će objekt za prihvat i predobradu biootpada biti u podtlaku koji se postiže pomoću odsisnih ventilatora. Obradu i pročišćavanje zraka iz objekta treba predvidjeti pomoću biofiltera te dodatne jedinice za pročišćavanje zraka.

Opći uvjeti
• Navedene građevine trebaju činiti funkcionalnu cjelinu,
• Organizacija i smještaj u prostoru mora omogućavati najekonomičnije kretanje i obavljanje poslova,
• Cjelokupno rješenje mora biti u skladu s važećim zakonskim propisima u RH i EU,
• Pri odabiru tehnologije, opreme i uređaja voditi računa o racionalnom gospodarenju pri investiciji i održavanju.

Količine/Kapacitet prihvata i predobrade odvojeno sakupljenog biorazgradivog otpada
Imajući u vidu količine odvojeno sakupljenog biorazgradivog otpada na području grada Zagreba, potrebno je predvidjeti kapacitet za prihvat i predobradu 32.500 tona godišnje odvojeno sakupljenog biorazgradivog otpada.

Do 2045. godine Njemačka bi trebala postati potpuno klimatski neutralna, bez emisija CO2 primjenom raznih tehnologija obnovljivih izvora energija, a među ostalim i uz pomoć vodika. Uz vlastitu proizvodnju, njemačka vlada planira i uvoz vodika iz inozemstva. No, ni jedno ni drugo nije baš tako jednostavno.

Usred Rurske oblasti se u krugu tvornice thyssenkrupp Steel u Duisburgu nalaze četiri velike visoke peći. “One proizvode oko deset milijuna tona čelika svake godine”, kaže Matthias Weinberg, voditelj Centra za metalurgiju u toj firmi. “Pritom nastaje i oko 20 milijuna tona CO2 svake godine.”

To se sada treba promijeniti. Do 2045. godine thyssenkrupp namjerava svoju proizvodnju čelika učiniti klimatski prihvatljivom. Na području tvornice u Duisburgu građevinski radovi su već počeli. Umjesto prljavog ugljena uskoro će se koristiti vodik. “Novim procesom ćemo svake godine uštedjeti oko 3,5 milijuna tona ugljičnog dioksida”, kaže Weinberg. To je jedan od najvećih projekata dekarbonizacije, odnosno smanjivanja ovisnosti o fosilnim gorivima, na svijetu.

“Vodik može igrati važnu ulogu u mnogim sektorima,” kaže Tom Smolinka iz instituta Fraunhofer. Može se koristiti ne samo u industriji čelika ili kemijskoj industriji, već i u prometnom sektoru ili u elektranama.

Zato se i savezna vlada oslanja na vodik – i želi ga kao energent etablirati u Njemačkoj. No, to nije tako jednostavno. Do sada su u tijeku samo manji pilot projekti, što tehnologiju čini prilično skupom. Osim toga, potrebno je izgraditi kompletnu infrastrukturu.

Za to su nužna postrojenja za proizvodnju, tzv. elektrolizatori. A bit će potrebno i oko 10.000 kilometara cijevi za transport vodika. Također, potencijalni korisnici, poput tvornica čelika ili cementa, moraju prilagoditi svoja postrojenja. Sve to zahtijeva milijarde investicija.

Unatoč tome, savezna vlada u idućim godinama očekuje ogromnu potražnju koja će postajati sve veća. Potreba bi na kraju mogla biti tolika da se vodik više neće proizvoditi isključivo u Njemačkoj. Ministarstvo gospodarstva stoga dugoročno planira uvoziti 50 do 70 posto iz inozemstva – na primjer, putem cjevovoda ili brodovima.

“Najbrže se može realizirati cjevovod do Danske i dalje do Norveške. Također razgovaramo s Velikom Britanijom i Irskom o izgradnji cjevovoda”, kaže savezni ministar gospodarstva Robert Habeck. Mogući su i uvozi iz Francuske, Španjolske i Portugala. “A korištenje postojećeg plinovoda do Alžira bio bi još jedan koridor za uvoz”, dodao je ministar iz stranke Zeleni.

No većina planova za sada postoji samo na papiru, iako već postoje tzv. energetska i vodikova partnerstva s oko 40 zemalja diljem svijeta. Trenutno je najvažnije osigurati si potrebne količine vodika kada, kako se očekuje, u drugim zemljama počne proizvodnja u velikim razmjerima.

Savezna vlada do sada nije bila posebno konkretna. Još uvijek nije jasno odakle točno vodik treba doći i koliko će sve to koštati. Jedino što je sigurno: vlada već sada ulaže mnogo novca kako bi etablirala korištenje vodika u Njemačkoj.

Oporbene stranke CDU i CSU kritički gledaju na te planove.

“Moramo bolje iskoristiti naše potencijale u Europi,” kaže Andreas Jung, stručnjak CDU/CSU-a za energetiku. On se prvenstveno boji međusobnog konkuriranja unutar Europske unije i kaže: “Naš cilj bi bila zajednička europska nabava.” Naime, ako bi svaka zemlja u Europi sama nabavljala vodik, cijena bi mogla znatno porasti.

Yvonne Ruf je također skeptična. “U Njemačkoj to nećemo moći realizirati u tom vremenskom okviru. I kod uvoza zaostajemo u izgradnji infrastrukture”, kaže stručnjakinja za vodik iz konzultantske tvrtke Roland Berger. Ciljevi za proizvodne kapacitete su previše optimistični, smatra ona.

U tvrtki thyssenkrupp u Duisburgu su znatno optimističniji. Prva postrojenja na vodik u proizvodnji čelika trebala bi biti u funkciji od 2027. godine. “Naravno da vjerujemo vladi da će osigurati opskrbu vodikom”, kaže Weinberg. “Inače ne bismo gradili ovo novo postrojenje.”
www.energypress.net

Hrvatska elektroprivreda planira 2026. godine pustiti u rad svoju najveću sunčanu elektranu, SE Korlat, snage 99 megavata, čiju će gradnju financirati zajmovima uz državno jamstvo. Na nedavnom natječaju HROTE-a nisu pak uspjeli osigurati poticaje, odnosno ugovor o tržišnoj premiji, jer su privatni developeri dali bolje ponude

Očekuje se da bi najveća sunčana elektrana u vlasništvu Hrvatske elektroprivrede, SE Korlat, mogla početi s radom 2026. godine, kako su za FORBES Hrvatska odgovorili iz te kompanije u državnom vlasništvu u utorak.

Taj će projekt vrijedan 62 milijuna eura biti financiran zajmovima Europske banke za obnovu i razvoj te Europske investicijske banke, za što je Vlada dala jamstvo početkom srpnja ove godine, a u odluci se spominje da će snaga SE Korlat biti 99 megavata.

“Slijedi izbor izvođača i potpisivanje ugovora o izgradnji”, kažu nam u HEP-u.

Ponuda za tržišnu premiju na HROTE-ovom natječaju
Inače, HEP ljetos nije uspio osigurati ugovor o tržišnoj premiji za što je HROTE bio raspisao natječaj, budući da je ponudio cijenu za električnu energiju višu od one koju su istaknule druge, privatne kompanije na natječaju. HEP-ova je ponuda bila valjana, objavio je HROTE, ali ne i dobitna, te su kvotu za tržišnu premiju svojim projektima popunile privatne kompanije.

Na naš upit kako im se to dogodilo, odgovorili su sljedeće:

“S obzirom da HEP proizvodi električnu energiju optimizirano, u odnosu na tržišne cijene električne energije te iz više različitih proizvodnih izvora i tehnologija (radi se o tzv. energetskom miksu HEP-a), na HROTE-ovom natječaju za premiju, HEP-ova tvrtka Energetski park Korlat je predala ponudu za onu cijenu proizvodnje električne energije iz SE Korlat koja je konkurentna i unutar razine cijene proizvodnje HEP grupe. Ponuđena cijena je bila viša u odnosu na dio drugih pristiglih ponuda, koje su na kraju i popunile kvotu definiranu natječajem.”

HEP-ovi novi projekti sunčanih elektrana
Zanimalo nas je i kako HEP stoji s realizacijom novih projekata obnovljivih izvora energije, budući da, kako podsjećaju, do 2030. godine namjeravaju povećati udjel obnovljivaca u proizvodnom portfelju za 50 posto u odnosu na baznu 2017. godinu.

Odgovorili su nam da u ovom trenutku imaju ishođena energetska odobrenja za vjetroelektrane i sunčane elektrane ukupne snage oko 220 megavata, među kojima se ističe upravo projekt SE Korlat.

Dosad su pak uspjeli izgraditi Vjetroelektranu Korlat snage 58 megavata te osam sunčanih elektrana, ukupne snage približno 30 megavata, a u probnom radu je i Sunčana elektrana Jambrek (5 megavata) kod Vinice u Varaždinskoj županiji.

Uskoro, kažu također, u probni rad kreće Sunčana elektrana Črnkovci (8,5 megavata) kod Donjeg Miholjca, prva elektrana koja se gradi na temelju sporazuma o suradnji koje je HEP sklopio s više jedinica lokalne samouprave.

Što je u izgradnji? Sunčana elektrana Dugopolje sa 13,54 megavata instalirane i 10 megavata priključne snage, dok je Sunčana elektrana Radosavci, priključne snage 9,9 megavata, na području grada Slatine “izgrađena u cijelosti osim priključka na mrežu”.

Za Sunčanu elektranu Lipik (5 megavata), koja se također realizira na temelju sporazuma o suradnji, potpisan je ugovor o izgradnji, dok je za izgradnju sunčane elektrane Unije (1 megavat) natječaj u tijeku, odgovorili su nam iz HEP-a.
www.forbes.n1info.hr

Mađarska se sa Slovačkom obratila Europskoj komisiji zbog toga što je Ukrajina blokirala dio isporuka nafte nužnih za sigurnu opskrbu dviju zemalja i zatražila je pomoć u medijaciji. Ukrajina je u međuvremenu blokirala transport nafte ruske tvrtke LUKOIL putem naftovoda koji prolaze kroz teritorij Ukrajine.

Mađarski MOL je dugi niz godina nabavljao rusku naftu koja se transportirala preko ukrajinskog teritorija čak i za vrijeme ratnog sukoba između Ukrajine i Rusije. MOL kao kompanija se značajno razvila na jeftinoj ruskoj nafti koja je dolazila naftovodima i potom se prerađivala u mađarskim rafinerijama. Nafta koja se dobavlja brodovima preko Jadranskog mora je skuplja, potrebni su dodatni morski naftni terminalni kao i dodatni spremnici za akumulaciju nafte. Hrvatska tvrtka INA je zbog toga koristila uglavnom tržišno skuplju naftu pa ju je MOL na kraju i preuzeo. MOL je preuzeo i veliki broj naftnih tvrtki u okolici Mađarske sve temeljeno na korištenju jeftine ruske nafte. Mađarska ovisi o jeftinoj ruskoj nafti za potrebe cijele svoje industrije, a ovisi i o ruskom nuklearnom gorivu koje se koristi u mađarskoj nuklearnoj elektrani Paks električne snage 4 x 500 MW. Energetska ovisnost Mađarske o energentima koji dolaze iz Rusije formira i mađarsku politiku što se očigledno vidi iz stajališta Mađarske zadnjih nekoliko godina. Mađarska je energetski ovisna zemlja i trebati će godine da se oslobodi šape koju je ruski medvjed stavio na teritorij Mađarske.

Hrvatska nije pouzdana tranzitna zemlja za naftu, objavio je mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó te stavio i Hrvatsku u kontekst "koordinirane akcije protiv zemalja koje ne isporučuju oružje Ukrajini i koje su za mir". Njegova reakcija dolazi dan nakon što je hrvatski premijer Andrej Plenković rekao kako je uputio pismo premijeru Mađarske Viktoru Orbánu, premijeru Slovačke Robertu Ficu i predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen u kojem je izrazio spremnost Hrvatske i Janafa za transport nafte prema Mađarskoj i Slovačkoj.

Pismo je upućeno u kontekstu odluke Ukrajine da suspendira tranzit nafte ruske kompanije Lukoil preko svog teritorija prema Mađarskoj i Slovačkoj. Pismom je, istaknuo je predsjednik Vlade, signalizirana spremnost Hrvatske i Jadranskog naftovoda (Janaf) da omoguće transport nafte prema rafinerijama u Mađarskoj i Slovačkoj u kapacitetu većem od 14 milijuna tona. – Janaf je kao kompanija spreman pregovarati s MOL-om o transportu i osiguranju energetske sigurnosti u izmijenjenim uvjetima – izjavio je Plenković. Mađarska se sa Slovačkom prije tjedan i pol obratila Europskoj komisiji zbog toga što je Ukrajina blokirala dio isporuka nafte nužnih za sigurnu opskrbu dviju zemalja i zatražila pomoć u medijaciji. Europska komisija napravila je analizu te, između ostalog, zaključila da su kapaciteti Hrvatske dovoljni za opskrbu i da to iskoriste, što je u pismu Mađarskoj i Slovačkoj komunicirao potpredsjednik Komisije, Latvijac Valdis Dombrovskis.

– U njemu je opisao da Ukrajina ne ugrožava opskrbu ni Mađarske ni Slovačke i da ima još jedan naftovod preko Hrvatske te da ga iskoristimo – kazao je mađarski ministar koji takav odgovor smatra skandalom jer "još jednom dokazuje da Ukrajinci mogu priuštiti sve protiv zemalja članica EU, pogotovo ako su za mir i ne isporučuju oružje".

Potom se detaljno pozabavio Hrvatskom. – Očito je slučajnost što je hrvatski premijer jučer pismom predsjednici Europske komisije promovirao naftovod kroz Hrvatsku. Osim što dva pisma potvrđuju da je riječ o akciji koordiniranoj iz Bruxellesa, postoji još jedan veliki problem s "hrvatskom opcijom". Hrvatska jednostavno nije pouzdana tranzitna zemlja. Nije pouzdana jer je tranzitna cijena nafte od izbijanja rata pet puta povećana u odnosu na prosječne tržišne vrijednosti. Nije pouzdana, jer su onemogućavali MOL-u angažiranje dugoročnih transportnih kapaciteta, jer nisu provedene potrebne investicije za povećanje kapaciteta pruge – kaže i zaključuje kako bi "zaustavljanje isporuke nafte s istoka ostavilo Mađarsku i Slovačku na milost i nemilost nepouzdanoj tranzitnoj zemlji".

Na izjave mađarskog ministra vanjskih poslova reagiralo je hrvatsko Ministarstvo gospodarstva kazavši kako je JANAF u potpunosti tehnički i organizacijski spreman pružiti srednjoeuropskim rafinerijama opskrbu dovoljnih količina nafte za rad u punom kapacitetu, a Hrvatska je i ostaje pouzdana tranzitna zemlja koja dosljedno ispunjava svoje međunarodne obveze i doprinosi energetskoj stabilnosti, kako Hrvatske tako i drugih zemalja, a u konačnici i same Europske unije.

- Ove situacije podsjećaju nas na nepredvidljivo i kontradiktorno ponašanje Mađarske u pitanjima energetske suradnje. Umjesto stvaranja nepovjerenja i konflikta, potrebno je fokusirati se na zajedničke ciljeve koji će donijeti koristi obim zemljama i regiji u cjelini. Stabilna i pouzdana energetska suradnja ključna je za sigurnost i prosperitet svih uključenih strana - kažu. JANAF kontinuirano ulaže u održavanje i sigurnost svog transportno-skladišnog sustava te je u veljači 2023. godine zajedno s predstavnicima MOL Grupe testiran transportni kapacitet naftovoda na dionici prema mađarskoj granici. Utvrđeno je kako se njime mjesečno može transportirati 1,2 milijuna tona sirove nafte te je JANAF u cijelosti u mogućnosti zadovoljiti potrebe rafinerija MOL Grupe u Bratislav i Budimpešti za sirovom naftom, podsjećaju.

Odbacuju i navode o podizanju naknada za tranzit nafte JANAF jer je "riječ o metodologiji izračuna naknada koja uzima u obzir duljinu i razinu iskorištenosti kapaciteta pojedine dionice naftovoda, kao i pregovarački proces te nije vezana uz pravnu osobu. Mađarska strana upoznata je s predmetnom JANAF-ovom metodologijom te nema govora o proizvoljnim izračunima".

- Podsjećamo da su odnosi Hrvatske i Mađarske u kontekstu energetskih projekata već bili poljuljani tijekom pripreme za izgradnju LNG terminala na otoku Krku. Unatoč tome što su mađarske tvrtke imale priliku biti s hrvatskim (su)vlasnik, a potom i korisnik terminala, odbili su prvo javni poziv za ulazak u vlasništvo (Call for Equity), a potom i mogućnost inicijalnog zakupa kapaciteta terminala (Open Season). Nakon što je Republika Hrvatska, uz financijsku pomoć Europske Unije, uspješno realizirala projekt, Mađarska je promijenila stav i počela se žaliti na dostatnost kapaciteta terminala i transportnog sustava plinovoda te cijena (tarifa) korištenja istih. Ironično, dvije najveće mađarske tvrtke sada su najveći zakupci kapaciteta LNG terminala i to do 2037. godine i uredno plaćaju iste tarife kao i svi drugi korisnici. Stoga je izjava Szzijjartoa kako bi obustava isporuke nafte s istoka ostavila Mađarsku i Slovačku „na milost i nemilost nepouzdane tranzitne zemlje“ suluda i krajnje besmislena - dodaju iz Ministarstva.
www.vecernji.hr

Nekada je Maribor bio jedan od najrazvijenijih gradova u Jugoslaviji, danas je drugi najveći grad u Sloveniji i prvi u regiji u kojem se primjenjuju principi kružnog gospodarstva. Usvajanjem Strategije prelaska grada Maribora na kružno gospodarstvo i Akcijskog plana strategije definirani su ključni razvojni projekti prelaska ovog idiličnog turističkog mjesta. Nositelji su i EU Pilot projekta biocirkularne gospodarske regije Podravje te trenutno rade na pripremi akcijskog plana i projekata koji će biti realizirani do kraja ove godine. O suvremenim tehnologijama, energetskoj učinkovitosti, klimatskim promjenama, održivom razvoju i još mnogočemu za Magazin Energy Portal govori Aleksander Saša Arsenovič, gradonačelnik Maribora.

Koja suvremena tehnološka rješenja koristite za miješani komunalni otpad? Jesu li u Mariboru počele raditi spalionice otpada?

Javno poduzeće Snaga iz sastava Javnog gospodarstva Maribor (JHMB) pruža usluge gospodarenja komunalnim otpadom. Miješani komunalni otpad prikuplja se po sistemu od vrata do vrata. Izuzetak je strogi centar grada gdje se nalaze četiri podzemne sabirne točke za prikupljanje miješanog komunalnog i ostalih vrsta odvojeno prikupljenog otpada. Poduzeće Snaga prikupljeni miješani komunalni otpad razvrstava na različite frakcije u modernoj, dobro opremljenoj i uređenoj sortirnici. Od ukupno 75.000 tona prikupljenog komunalnog otpada godišnje, 32 posto se prikuplja na izvoru kao miješani komunalni otpad, a 68 posto odvojeno, a sve to odlazi kupcima na daljnju obradu i recikliranje. U Mariboru još nije postavljena spalionica otpada. U pripremi su procedure za smještaj, a u pripremi su izmjene i dopune Uredbe o spaljivanju otpada.

Razvijate li koncept javno-privatnog partnerstva za plasman inovacija i koliko investicija privlače takvi projekti zaštite okoliša?

Projekti energetske obnove javnih zgrada provode se po modelu javno-privatnog partnerstva. U 2019. godini Općina Maribor je u sklopu javno-privatnog partnerstva po modelu energetskog ugovaranja u potpunosti obnovila 14 i djelomično 10 javnih zgrada. Za sveobuhvatnu obnovu općina je dobila kohezijska sredstva. Tako je općina u 2019. godini provela najveću energetsku obnovu u regiji. Obnovljene su 24 javne zgrade (škole, vrtići, sportske dvorane). Vrijednost projekta bila je 12 milijuna eura. Godišnja potrošnja energije smanjena je za 5.952 MWh, troškovi energije za 446.000 eura, troškovi održavanja za 28.500 eura, a emisija CO2 smanjena je za 1.305 tona. Uvjeti rada i života značajno su poboljšani, a korisnici su vrlo zadovoljni. Projekt redovito prati i uštede verificira Agencija za energiju i klimu Podravja – ENERGAP, koja je također sudjelovala u procesu izrade dokumentacije, ishođenja kohezijskih sredstava i praćenja provedbe investicije.

Koliko činite na poboljšanju energetske učinkovitosti u kućanstvima?

Zajedno s općinom ENERGAP nudi građanima energetska savjetovanja tijekom cijele godine. U savjetovanju građana aktivno surađuje s energetskim konzultantima koji djeluju u okviru nacionalne mreže ENSVET (mreža energetskih savjetodavnih ureda). Unutar ENSVET ureda građani dobivaju besplatne savjete i informacije vezane uz ulaganja u učinkovito korištenje energije i obnovljive izvore energije uz mogućnost ostvarivanja bespovratnih financijskih poticaja i povoljnih kredita. Sve potrebne informacije i obavijesti o besplatnim energetskim savjetovanjima građani mogu pronaći na stranicama ENERGAP-a, kao i na društvenim mrežama. Povremeno objavljuju savjete o uštedi električne i toplinske energije, informacije o ugljičnom otisku i kako ga smanjiti, natječaje za dodjelu bespovratnih sredstava, savjete o hlađenju prostorija u ljetnim mjesecima te kako se sigurno izlagati suncu. Za građane se organiziraju razna online predavanja i seminari na teme uštede, grijanja, samoodrživosti, energetske obnove, gradnje, ulaganja u obnovljive izvore energije itd. U prostorijama ENERGAP-a djeluje i savjetodavni ured za promicanje korištenja obnovljivih izvora energije koji je namijenjen svim zainteresiranim građanima, općinama i tvrtkama.

Kako poboljšavate kvalitetu zraka, povećavate korištenje obnovljivih izvora energije i radite na razvoju mobilnosti?

Zagađenje zraka u Mariboru je iz godine u godinu sve manje. Najveći dio onečišćenja, posebice tijekom sezone grijanja, dolazi od korištenja vrlo starih i neučinkovitih uređaja. Vrijednosti onečišćujućih tvari, posebice PM10 čestica, značajno su pale u posljednjih šest godina. U 2018. godini na mjernom mjestu Krekovo/Tirševa čak 21 dan je bilo prekoračenje granične dnevne vrijednosti, a u 2023. godini na istom mjernom mjestu nije zabilježen niti jedan dan. Sva izvješća s praćenjem kakvoće zraka i stanja na svim mjernim mjestima javno su dostupna na ekološkim stranicama, kao i na posebnoj Interaktivnoj karti. U području korištenja obnovljivih izvora energije planiramo instalirati osam solarnih elektrana (ukupne snage 1 MW) koje će raditi u svrhu stvaranja lokalne neovisne zajednice, a planiramo i nove solarne elektrane na četrnaest javnih zgrada ukupne snage 2 MW. Dodatne elektrane planiraju se na zatvorenim odlagalištima Porežje i Dogoše, a u tijeku su razgovori za izgradnju jedne od 5 MW na željezničkom trokutu.
www.energetskiportal.rs

U Kini nuklearni reaktori niču kao gljive poslije kiše jer se Kina pokušava riješiti ugljena koji je bio glavni pokretač razvoja kineske industrije. Korištenje ugljena za posljedicu ima i veliko lokalno zagađenje okoliša u industrijski razvijenim krajevima Kine. Kina se razvila na prljavoj energiji ugljena i sada pokušava izgraditi velike nove kapacitete nuklearnih postrojenja, vjetroelektrana te sunčanih elektrana uz sve ostale hidroelektrane koje već postoje u Kini.

Kada je riječ o energetskom stanju u Kini, i dalje najviše dominira ugljen koji čini više od polovice ukupne proizvodnje električne energije . No, nuklearna energija ima sve značajniju ulogu, posebice u obalnim područjima gdje se najbrže gospodarski razvija, prvenstveno zbog geografskih prednosti. Primjerice, Kina je 2021. proizvela ukupno 8636 TWh električne energije, a ugljen je pridonio s 5432 TWh, no i ta će se slika promijeniti.

Kao i u drugim zemljama, i u Kini raste potreba za električnom energijom. Zemlja ima skromnu neto izvoznu bilancu električne energije, ali je njena potrošnja visoka, što odražava brzi industrijski rast. Kako bi se uhvatila u koštac s izazovima zaštite okoliša, Kina je postavila ambiciozne ciljeve za smanjenje emisije ugljičnog dioksida i prelazak na obnovljive izvore energije. Prema podacima WNA, Kina planira do 2030. dobiti 20 posto svoje primarne potrošnje energije iz nefosilnih izvora.

Kineski petogodišnji plan (2021.-2025.) ima za cilj doseći 70 GWe nuklearnog kapaciteta do kraja 2025. godine. Nuklearna energija ima stratešku ulogu u Kini, posebno u obalnim područjima udaljenim od rudnika ugljena. Kina je surađivala i koristila nuklearnu tehnologiju iz nekoliko zemalja, uključujući Francusku, Kanadu, Rusiju i Sjedinjene Države. Posebno je utjecajna bila Westinghouseova tehnologija AP1000 iz SAD-a, koja je dovela do razvoja reaktora CAP1400 i CAP1000 temeljenih na ovoj tehnologiji.

Međutim, danas Kina ima vlastitu naprednu nuklearnu tehnologiju nakon godina suradnje i prijenosa tehnologije s gore navedenim zemljama, te je implementirala iskustvo u nekoliko domaćih nuklearnih reaktora i tehnologija. Kina ima politiku izvoza nuklearne tehnologije, posebice reaktora Hualong One , koji je postao glavni izvozni proizvod u 2015., prema navodima Svjetske nuklearne udruge (WNA).

U zemlji postoji oko 56 nuklearnih reaktora koji rade, a još deseci nuklearnih reaktora su u izgradnji. Kina proširuje svoje kapacitete nuklearne energije izgradnjom nekoliko novih nuklearnih jedinica.

U provinciji Fujian započela je izgradnja Ningde blokova 5 i 6. Ove jedinice dio su druge faze projekta nuklearne elektrane Ningde i sadrže nuklearne reaktore Hualong One, vrstu nuklearne tehnologije treće generacije razvijene u Kini. Izgradnja je službeno započela 28. srpnja izlijevanjem prvog temeljnog betona. Ove nove jedinice će dodati četiri postojeća reaktora na lokaciji, prema izvješću World Nuclear News.

U pokrajini Shandong također je započela izgradnja jedinica 1 i 2 tvornice ShidaoWan. Prvi temeljni beton za Blok 1 izliven je 28. srpnja, čime je označen početak gradnje. Nove jedinice bit će reaktori Hualong One, izgrađeni u potpunosti kineskom tehnologijom. Projekt će uključivati četiri nuklearna reaktora, a očekuje se da će prve dvije jedinice biti u pogonu do 2029. godine.

U provinciji Liaoning započela je izgradnja jedinica 1 i 2 tvornice Xudabao. Ove će jedinice koristiti nuklearne reaktore CAP1000, temeljene na dizajnu Westinghouse AP1000. Kineski udio čiste energije povećava se sa svakim novim reaktorom, a istovremeno osigurava stabilnu opskrbu energijom Kini.
www.energetskiportal.rs

Nizozemski zračni prijevoznik KLM Royal Dutch Airlines i ZeroAvia, tvrtka koja proizvodi zrakoplovne motore s nultom emisijom štetnih plinova, sklopili su partnerstvo i najavili letove na tekući vodik.

Prvi pokazni let u stvarnim uvjetima planiran je za 2026. godinu, a avion će biti opremljen motorom ZeroAvia ZA2000 s nultom emisijom, koji kao gorivo pokreće tekući vodik. Motori na vodik koriste vodik u gorivim ćelijama za proizvodnju električne energije , koja se zatim koristi za pogon električnih motora koji pokreću propelere zrakoplova. Jedina emisija koja se stvara je vodena para niske temperature, a relevantne studije procjenjuju da ovakav pogon na vodik ima 90 posto manji utjecaj na klimu u usporedbi s letovima koji koriste kerozin.

Također, do najavljenog leta kompanije će se dodatno potruditi odabrati optimalne zračne luke za testiranje, ishoditi dozvole regulatornih tijela, osigurati dovoljne količine tekućeg vodika i razviti popratnu vodikovu infrastrukturu.

Partnerstvo ima za cilj ubrzati KLM-ovu ekološku tranziciju i pružiti održivije napredne zrakoplovne tehnologije unutar mreže letova zrakoplovne kompanije, kao i potaknuti europsku zrakoplovnu industriju na korištenje tekućeg vodika i vodikovih motora.

„Komercijalno zrakoplovstvo sve se više okreće vodikovo-električnim motorima kao potencijalnom rješenju za čišću budućnost zrakoplovstva. Zadovoljstvo nam je surađivati ​​sa zrakoplovnom kompanijom KLM, koja ima tako bogatu povijest“, rekao je Sergej Kiselev, glavni poslovni direktor ZeroAvia.

„KLM si je zadao zadatak biti lider na putu ka održivijoj budućnosti zrakoplovstva i zato aktivno podržavamo i potičemo razne inovacije i tehnologije u industriji. Zajedno s našim partnerima, provodimo istraživanje o letovima na električni, vodikov i hibridni pogon i istražujemo načine da ubrzamo taj napredak," rekao je Marten Kopmans, izvršni direktor KLM Citihopper.

KLM i ZeroAvia će za prvi let testirati modificirani zrakoplov ATR 72 ili Dash 8 400 opremljen motorima ZA2000.
www.energetskiportal.rs

Končar Grupa prati tehnološku tranziciju u energetskom sektoru. Zbog povećane potražnje za novim transformatorima i dalekovodima dolazi do povećanja prometa cijele grupe Končar. Končar je jedan od simbola industrije u Hrvatskoj, jedna od najpoznatijih kompanija iz Jugoslavije i ima posebno mjesto u sjećanju starijih generacija. Ali zapravo je stariji od Jugoslavije (socijalističke), potječe još iz 1919. Počeo je kao svojevrsni poduzetnički pothvat dvojice inženjera koji su u Zagrebu osnovali tvrtku Elektru, koju je kupio Siemens. Kroz rast je za vrijeme Jugoslavije postao oslonac razvoja elektrotehničke industrije.

Većina ljudi Končar poznaje po kućanskim aparatima, ali taj dio je Grupa Končar prodala 2019. u sklopu restrukturiranja. To bi dalo naslutiti da Končar zadnjih godina loše posluje i da rasprodaje "obiteljsko srebro", ali je daleko od istine.

Zapravo je nakon desetljeća stagnacije zabilježen velik oporavak Končara, s rastom prihoda, izvoza, dobiti, broja radnika i proizvodnih kapaciteta te širenjem poslovanja. Stope rasta su zapanjujuće za tako veliku kompaniju, a novi projekti i poslovi više nego impresivni.

Končar izvozi u cijeli svijet
Danas Končar posluje kroz Grupu Končar, koju čini 12 kompanija i 3 kompanije koje se bave istraživanjem i razvojem proizvoda, infrastrukturnim uslugama i ulaganjima. Vlasnici su i drugih društava, uključujući Dalekovod.

Praktički u svemu jako dobro posluju, a zadnjih godina su se zaredali veliki izvozni i domaći poslovi. Najvažnije tržište je EU, zatim Hrvatska, ali izvoze proizvode vrijedne milijune eura i u ostatak Europe (izvan EU), Aziju, Afriku, Sjevernu i Južnu Ameriku itd.

Isporuka tri nova generatora za elektranu u Austriji, četrnaest novih tramvaja za grad u Latviji, izgradnja najveće solarne elektrane u Hrvatskoj, transformatori za upravljanje prijenosom električne energije u Mađarskoj i mjerni transformatori za opskrbljivača električnom energijom iz SAD-a samo su od nekih izvoznih projekata zadnjih godina.

Osim nabrojanih država, proizvodi su isporučeni u Švedsku, Irak, Bangladeš, Cipar, Nizozemsku, Salvador, Ujedinjenje Arapske Emirate, Francusku, Keniju i mnoge druge. Zaista se radi o međunarodnoj prisutnosti.

Izvanredan rast
Situacija nije uvijek bila idealna. Do prije nekoliko godina je Grupa Končar stagnirala sa slabim rastom prihoda, opadanjem dobiti i smanjivanjem broja zaposlenika. 2019. počinje velik oporavak. Ukupni prihodi i prihodi iz izvoza su se između te godine i 2023. više nego udvostručili - ukupni s 373 milijuna na 849 milijuna eura (Hrvatska + izvoz), a izvoz s 219 milijuna na 579 milijuna.

Broj zaposlenih se godinama smanjivao, s 3956 u 2011. godini na 3411 u 2019. Ali tada počinje novi ciklus rasta, pa prošlu godinu Grupa Končar završava s 5271 zaposlenim. Tisuću od 1860 novih zaposlenika se odnosi na Dalekovod, koji je 2022. integriran u Končar.

Tradicionalno Končar posluje s neto dobiti, ali je ona zabilježila astronomski rast. Godine 2019. je iznosila 6.9 milijuna, a 2023. 70.9 milijuna. Udeseterostručenje dobiti u tako kratkom periodu je šlag na torti snažnih poslovnih rezultata.

Sve više izvoznih poslova unatoč geopolitičkim problemima
"Globalna ekonomija suočila se sa snažnim geopolitičkim tenzijama, rat u Ukrajini i dalje traje, a izbijanje novog sukoba na Bliskom istoku te prijetnja širenja rata izvan Gaze i Izraela dodatno destabiliziraju energetska tržišta. Iako je rast inflacije u posljednjem tromjesečju 2023. usporio, gospodarstvo se i dalje suočava s jakim pritiskom na rast troškova poslovanja", komentirao je predsjednik Uprave Gordan Kolak u godišnjem izvješću za 2023.

Kao neke od značajnijih poslova započetih u toj godini spominju ugovaranje proširenja trafostanice u Švedskoj, remont generatora hidroelektrane u Tanzaniji, isporuku visokonaponskih transformatora u Češku te isporuku 20 novih niskopodnih tramvaja za Zagrebački električni tramvaj.

Iste godine su završeni revitalizacija dvije hidroelektrane u Bugarskoj, povećanje snage i revitalizacija hidroelektrane u Švedskoj, isporuka transformatorskog kotla za Francusku, isporuka transformatora u Ujedinjeno Kraljevstvo itd.

Ova godina bit će rekordna
Dobri poslovni rezultati su se nastavili i u prvoj polovici ove godine, što daje naslutiti da će do njenog kraja biti dosegnuti novi rekordi u dobiti, prihodu, izvozu i broju zaposlenih. Ostvareno je 479 milijuna eura prihoda, 25 posto više nego u prvoj polovici prošle godine, izvoz je rastao 37 posto i trenutno predstavlja više od trećine ukupno ostvarenih prihoda od prodaje.

Ako malo ubrza tempo, Končar bi u ovoj godini mogao ostvariti milijardu eura prihoda. To je više od 1 posto BDP-a cijele Hrvatske, a vrijednost izvoza koju je ostvario Končar u prvoj polovici ove godine (350 milijuna eura) viša je od 3 posto ukupnog izvoza Hrvatske u tom razdoblju.

"Visoka razina narudžbi od nas zahtijeva proširenje i modernizaciju proizvodnih kapaciteta pa smo tako i u ovoj godini nastavili znatniji investicijski ciklus...", istaknuo je u priopćenju za medije povodom objave rezultata prvog polugodišta 2024. predsjednik Uprave Gordan Kolak.

Kako su uspjeli?
"Iza globalne konkurentnosti Končar prije svega stoje ljudi, odnosno vrhunski kadar i gotovo sedam desetljeća duga tradicija akademske izvrsnosti. Naime, iznimno velik i značajan udio stručnog kadra tvrtke čine upravo inženjeri elektrotehnike i strojarstva, doktori i magistri znanosti, pružajući Končaru izuzetnu konkurentsku prednost na domaćoj, regionalnoj, ali i europskoj razini", odgovorili su nam iz Končara na pitanje o tome što stoji iza odličnih poslovnih rezultata kompanije.

"Ono s čime se Končar može pohvaliti jest činjenica da u području inženjersko-tehnoloških kompetencija svojih zaposlenika te akumuliranog stručnog znanja stoji rame uz rame s domaćom i inozemnom konkurencijom. To je nesporno vidljivo u končanim proizvodima koje isporučuje na sva tržišta. Proizvesti vlak, tramvaj, transformator ili vanserijski generator po posebnoj narudžbi kupca i pritom zadržati cjenovnu konkurentnost, iznimna su postignuća", komentirali su za Index iz Končara.

"Nastavljamo daljnja opsežna ulaganja u proizvodne kapacitete, tehnološke inovacije te razvoj ljudi, uz namjeru daljnjeg nastavka stabilne putanje rasta i razvoja. Zalog je to, ne samo za nastavak trenda snažnog poslovnog rasta Grupe Končar, već i jačanje cjelokupne domaće industrije - na dobrobit nacionalne konkurentnosti i daljnjeg društveno-gospodarskog razvoja Republike Hrvatske", zaključuju.
www.index.hr

Zelena revolucija zahtijeva prave tehnologije, političku volju i društvenu prihvatljivost. Zato se ne treba čuditi da je Siemens Energy svjetski predvodnik u zelenim rješenjima. Od prve industrijske revolucije, sredinom 19. stoljeća, svjetska su gospodarstva izvukla i iskoristila 500 milijardi t ekvivalenta nafte fosilnih goriva, što je dovelo do emisije ugljikovog dioksida od 1500 milijardi t i danas već svima vidljivog utjecaja na promjenu klime. Nakon nešto više od 150 godina svojevrsne karbonizacije svi smo složni u ocjeni da je energetski sustav fosilnih goriva privremena faza u povijesti globalnog ekonomskog razvoja. No, koliko dugo je fosilnim gorivima trebalo da preuzmu dominaciju u energetskom miksu i koliko će nam vremena trebati za dovršetak dekarbonizacije?

Prema izračunu istraživača s London School of Economics and Political Science, zabilježenom u časopisu 'Energy Research & Social Science', ugljenu je trebalo 72 godine kako bi zadominirao energetskim miksom, nafti je za preuzimanje primata trebalo 37 godina, dok je prijelaz na prirodni plin u prosjeku trajao 41 godinu, no taj energent nikada nije zadominirao nijednim od većih europskih gospodarstava.

O dekarbonizaciji kao o procesu smanjenja emisija stakleničkih plinova intenzivno razgovaramo tek posljednjih desetak godina, iako je on započeo mnogo ranije. Primjerice, uvođenjem nuklearne energije u Francuskoj, gdje joj je trebalo 34 godine da dosegne 40% udjela u energetskom miksu ili hidroenergetskim programom u Italiji, kojem je trebalo 18 godina da dosegne 15% udjela u ukupnoj proizvodnji energije, dok je španjolskoj hidroenergiji za 18% udjela u energetskom miksu trebalo 38 godina. Nuklearni programi Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke dosegli su vrhunac nakon 17 godina primjene, zauzevši svega 10%, odnosno 11% energetskog miksa zahvaljujući velikim rezervama ugljena koje su te zemlje posjedovale i na koje su se mogle osloniti.

Ne samo da je u našoj nedavnoj povijesti put do dominacije nekog energenta bio dug, već je i dugo trebalo i da se stari energenti napuste. Napuštanje drvnog goriva trajalo je, izračunali su istraživači, 105 godina, a za prestanak korištenja ugljena u značajnijim količinama trebalo je 55 godina. Koliko će vremena trebati obnovljivim izvorima energije da preuzmu dominaciju? Nadajmo se, što manje.

Obnovljivi izvori u prvom planu
U Siemens Energyju već smo postigli cilj koji smo zacrtali za svoje poslovanje. Sve svoje energetske potrebe zadovoljavamo isključivo proizvodnjom iz obnovljivih izvora. Da bi se svjetsko i europsko gospodarstvo približili tom cilju i ispunili ciljeve Europskog zelenog plana ('Green Deala') o smanjivanju emisija štetnih plinova do 2030. godine, bit će potrebno trostruko povećati kapacitete za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i dvostruko povećati energetsku učinkovitost.

Tehnologije koje nam omogućuju male ili nulte emisije štetnih plinova bit će potrebno dodatno poticati, a kako bismo ubrzali energetsku tranziciju iznimno će biti važno graditi partnerski ekosustav u kojem će tehnološke inovacije dobiti priliku za brži razvoj. Naša 'zelena revolucija' zahtijeva prave tehnologije, političku volju i društvenu prihvatljivost. Vjerujem da ključ ubrzanja u prelasku na što veći udio obnovljivih izvora u proizvodnji leži u većem korištenju energije vjetra i zelenog vodika, onog dobivenog iz vode pomoću elektrolizatora. U Siemens Energyju povećavamo produktivnost u našim novim vjetroelektranama na Sjevernom moru, a posebno su nam značajne pretvaračke stanice, rad naših inženjera, koje izmjeničnu struju iz vjetroelektrana pretvaraju u istosmjernu, značajno smanjujući gubitke u prijenosu do potrošača.

Plinske turbine nezaobilazne su za pohranu energije i dekarbonizaciju industrije, a Siemens Energy je povećao udio plinskih turbina sa snagom većom od 10 MW na 32%. Na jugozapadu Francuske izgradili smo prvu plinsku turbinu na svijetu koja radi na obnovljivi vodik bez emisija štetnih plinova. Cilj nam je izgraditi flotu takvih plinskih turbina za čiji će rad trebati mnogo više zelenog vodika nego što ga je danas dostupno na tržištu uz konkurentnu cijenu.

Krajem prošle godine u strateškom partnerstvu s francuskom tvrtkom Air Liquide otvorili smo u Berlinu tvornicu elektrolizatora te ćemo u sljedeće tri godine utrostručiti njihovu proizvodnju kako bismo tržištu dali dovoljno zelenog vodika i krenuli u transformaciju gospodarstva u vodikovo.

Veliki projekti u Hrvatskoj
U Hrvatskoj predano radimo na dugogodišnjim i novim projektima, među kojima je za proces dekarbonizacije energetike važno izdvojiti dvije nove plinske turbine u EL-TO Zagreb uz namještanje sustava (DCS), što povećava pouzdanost i snižava troškove te omogućuje nadzor na daljinu, a zatim su tu i sinkronizirane plinske turbine u TE-TO Ljubljana u Sloveniji i modernizacija proizvodnje postrojenja tvornice DS Smith u Belišću. Ugovorili smo prve poslove u području kibernetičke sigurnosti za Jadranski naftovod i posao na projektima VE Opor i VE Boraja za Acciona Energiju, izgradnju sunčane elektrane snage 10 MW kod Benkovca za Lumen Solis, sudjelovanje u izgradnji kompresorske stanice Etan Ivanić Grad za INA Naftaplin i izgradnju 110/35 kV trafostanice u INA Rafineriji nafte Rijeka.

Zelenu revoluciju od prve industrijske revolucije ipak nešto razlikuje. Tada je energetski razvoj bio vođen tržištem, a danas je prijelaz na izvore energije s malim udjelom ugljika uvelike pod utjecajem političkih odluka, o kojima ovisi i koliko će brza biti, svijetu toliko potrebna tranzicija.

Hrvatski energetski proizvodni miks među najzelenijima je u Europi. Obnovljivih je izvora 77,6%, a neobnovljivih izvora energije samo 22,4% što nam daje šansu da u novom energetskom poretku, prema kojem ćemo se morati kretati, brže zauzmemo poziciju koja će nam omogućiti snažniji razvoj gospodarstva.
www.energetika-net.com