Ursula von der Leyen na forumu GLOBSEC 2024 na najpoznatijoj srednjoeuropskoj sigurnosnoj konferenciji. To je bilo njezino prvo javno obraćanje otkako je izabrana na čelo Europske komisije u drugom mandatu. Ističe da je Europa masivno uložila u obnovljive izvore energije, a ulaže se značajno i u goriva budućnosti, poput primjerice čistog vodika.  U prvoj polovici ove godine 50% ukupne europske proizvodnje električne energije dolazilo je iz obnovljivih izvora energije. Vjetar i sunce proizveli su više električne energije nego sva fosilna goriva zajedno. Kada govorimo o europskoj energiji, moramo proizvoditi više vlastite energije, više obnovljivih izvora energije no i više nuklearne energije. Trebamo povećavati istovremeno i energetsku učinkovitost svih tehničkih sustava, zgrada i prijevoza.

Sam govor Ursule von der Leyen donosimo u nastavku:

"Nova stvarnost je da Srednja Europa nije samo geografski u srcu Europe, ali je Srednja Europa politički i strateški ključna za budućnost Europske unije. Prošle godine najveći investitori u ovoj regiji nisu bile njemačke ili francuske tvrtke nego češke. Poljska je jedno od najdinamičnijih europskih gospodarstava. Otpornost većine srednjoeuropskih zemalja u suočavanju s ruskim agresorskim ratom u Ukrajini bila je i ostala je izvanredna. Dakle, kada govorimo o konkurentnosti, mislim da europski zapad ima mnogo za naučiti od europskog istoka.

U posljednje tri godine Europa je otkrila drugu stranu impresivne snage ove regije. Otkako su ruski tenkovi ušli u Ukrajinu, postali ste srce europske solidarnosti. A tako je i danas, nakon dvije i pol godine ruske agresije i brutalnosti. Gotovo na isti dan, kada će Prag slaviti 35 godina Baršunaste revolucije, svijet će obilježiti 1000 dana ruske invazije punog opsega. Nema ničeg 'baršunastog' u Putinovom ratu. Toliko nevinih ljudi je ubijeno. Toliko je gradova sravnjeno sa zemljom. Toliko je obitelji razdvojeno. Jednog dana ćemo znati koliko je mladića i djevojaka rođenih 1989. godine ubijeno 2024. Ali ima još nešto što već znamo. Mir se ne može uzeti zdravo za gotovo. Vi ste već godinama upozoravali na Putinove namjere. Pa trebali smo bolje slušati Srednju i Istočnu Europu.

Danas neki političari unutar naše Unije, pa čak i u ovom dijelu Europe, mute vodu našeg razgovora o Ukrajini. Oni za rat ne krive osvajača nego napadnute; ne na Putinovoj žudnji za moći, već na ukrajinskoj žeđi za slobodom. Stoga ih želim pitati: Biste li ikada okrivili Mađare za sovjetsku invaziju 1956.? Biste li ikada okrivili Čehe za sovjetsku represiju 1968.? Odgovor na ova pitanja je vrlo jasan: ponašanje Kremlja tada je bilo nezakonito i okrutno. A ponašanje Kremlja danas je nezakonito i grozno. Mi Europljani imamo mnogo različitih povijesti. Govorimo mnogo različitih jezika, ali ni u jednom jeziku mir nije sinonim za predaju. Ni u jednom jeziku suverenitet nije sinonim za okupaciju. Dakle, oni koji se zalažu za prestanak podrške Ukrajini ne zalažu se za mir. Zalažu se za smirivanje i pokoravanje Ukrajine.

Zato se danas želim obratiti svima onima koji se nakon 1000 dana smrti i razaranja iskreno pitaju: Nije li vrijeme za razgovor? Odgovor na ovo pitanje je prije svega na našim ukrajinskim prijateljima. I mi i oni želimo da rat što prije prestane. Ali dok su mnogi izvan Europe zaokupljeni samo završetkom borbi, moj stav je da mir nije samo odsutnost rata. Mir je nagodba koja rat čini nemogućim i nepotrebnim. Stoga Ukrajinu moramo staviti pod uvjet pregovaranja o takvom miru. I zato je integracija Ukrajine u našu Europsku uniju za nas u srcu naših mirovnih napora.

Ako želimo istinski mir, moramo temeljito preispitati temelje europske sigurnosne arhitekture. Ruska invazija Europi je otvorila oči. Ono što leži u ruševinama nisu samo ukrajinski gradovi, već i mnoge od naših osnovnih sigurnosnih pretpostavki. Desetljećima su mnogi govorili da je ekonomska međuovisnost krajnji izvor sigurnosti. Svi znate da je Europa kupovala ruski plin. I to je trebalo biti jamstvo da Moskva više nikada neće započeti novi rat na starom kontinentu. Ovo je bila iluzija. Putin je zamijenio prosperitet svoje zemlje za vlastite imperijalne ambicije. A naša vlastita ovisnost o Rusiji postala je bogatstvo u Putinovim rukama.

Ono za što se vjerovalo da je izvor sigurnosti zapravo je bio izvor ranjivosti. Dok je Rusija počela pomicati svoje trupe prema granici s Ukrajinom, zatvorila je i plinsku slavinu kako bi ucijenila Europu. Svi se sjećamo šoka i užasa kada je započela potpuna invazija na Ukrajinu, ali i straha od nestanka struje u Europi. Ti se strahovi nikada nisu ostvarili. Zašto? Europa je odmah dobila podršku svih naših partnera. Sjedinjene Države su primjerice odmah pojačale isporuke LNG-a, a Norveška je povećala isporuke plina iz cjevovoda. Ali pomogli smo i sami sebi. Izgradili smo novu infrastrukturu. Zajedno smo kupovali energiju kako bismo imali jaku tržišnu moć. Cijene smo spustili i stavili pod kontrolu – još uvijek su previsoke, ali smo ih dosta snizili. Ali što je najvažnije, radili smo na strukturnom odgovoru na ovu krizu. Masivno smo uložili u obnovljive izvore energije. A mi ulažemo u goriva budućnosti, poput primjerice čistog vodika. A rezultat govori sam za sebe. U prvoj polovici ove godine 50% ukupne naše proizvodnje električne energije dolazilo je iz obnovljivih izvora energije. Vjetar i sunce proizveli su više električne energije nego sva fosilna goriva zajedno. Putinov pokušaj da ucijeni našu Uniju ne samo da je potpuno propao, već je zapravo pokrenuo poticaj europske domaće, obnovljive energije koja nas čini neovisnima.

I naučili smo lekciju. Kada govorimo o našoj energiji, moramo proizvoditi više vlastite energije – više obnovljivih izvora energije, više nuklearne energije, više učinkovitosti. Kada govorimo o našim tehnologijama, poluvodičima i umjetnoj inteligenciji, moramo osmisliti vlastita europska rješenja. Za mene inovacije i konkurentnost nisu samo bitan dio našeg budućeg prosperiteta, već su također bitan i ključan dio naše dugoročne sigurnosti.

Postoji i druga lekcija koju smo naučili. Europa je prevladala svoju dugogodišnju nespremnost da troši dovoljno na vlastitu obranu. I tu dolazim do poante naše transatlantske suradnje. Ne mogu previše naglasiti važnost potpore SAD-a Ukrajini od početka ovog rata. Amerika se još jednom zauzela za slobodu svih Europljana. Osjećam duboku zahvalnost za to, ali i dubok osjećaj odgovornosti. Zaštita Europe je prije svega dužnost Europe. I dok NATO mora ostati središte naše kolektivne obrane, potreban nam je mnogo jači europski stup. Mi Europljani moramo imati sredstva da se obranimo i zaštitimo i odvratimo sve moguće protivnike.

Od početka rata već smo napredovali bez presedana. Države članice su povećale svoje izdatke za obranu, s nešto više od 200 milijardi eura prije rata na gotovo 300 milijardi eura ove godine. I naša obrambena industrija također je zakoračila u susret novoj stvarnosti. Ponovno smo otvorili proizvodne linije. Imamo nove narudžbe i smanjujemo birokratiju kako bismo proizvodili sve brže. Ali ovo nije dovoljno. Stvarnost je takva da će, čak i ako Europljani ozbiljno shvate trenutne sigurnosne prijetnje, trebati vremena i golemih ulaganja za restrukturiranje naše obrambene industrije. Naš cilj mora biti izgraditi obrambenu snagu veličine kontinenta. Središnja Europa je vrlo dobro pozicionirana da bude jedan od pokretača i jedan od velikih korisnika ovog novog poticaja za europski obrambeni sektor. I ovdje je izazov za male zemlje i male tvrtke da nauče razmišljati veliko, stvarno veliko. Moramo imati na umu sustavnu reviziju europske obrane. Zato ću u sljedećem Povjerenstvu imenovati punopravnog povjerenika za obranu. To je strateška odgovornost Europe.

Početkom ovog desetljeća u Europi su se razbile mnoge iluzije. Iluzija da je mir jednom zauvijek postignut. Iluzija da bi Putinu prosperitet mogao biti važniji od njegovih varljivih snova o carstvu. Iluzija da je Europa učinila dovoljno na sigurnosti - bilo da je riječ o gospodarskom ili vojnom. Danas si više ne možemo priuštiti iluzije. Druga polovica ovog desetljeća bit će visokorizična. Rat protiv Ukrajine i sukob na Bliskom istoku promijenili su geopolitiku. Napetosti su visoke i na Dalekom istoku. Suočavamo se s klimatskim promjenama s, na primjer, dezertifikacijom cijelih regija. Mi Europljani moramo biti na oprezu. Moramo ponovno usmjeriti pozornost na sigurnosnu dimenziju svega što radimo. O našoj Uniji moramo razmišljati kao o sigurnosnom projektu. A središnja Europa ima presudnu ulogu. Zbog toga sam tako sretan što sam danas ovdje u GLOBSEC-u jer vi morate biti u srcu europske sigurnosti. Morate biti u srcu budućnosti naše Unije. računam na tebe.

Hvala vam puno i živjela Europa."
www.ec.europa.eu.

Alternativa za Njemačku (AfD) prvi put je odnijela pobjedu na pokrajinskim izborima u Njemačkoj dok su zelene i lijeve stranke doživjele fijasko. AfD je dobio gotovo trećinu glasova u Tiringiji, dok je u susjednoj Saskoj drugi iza demokršćanskog CDU-a.

Ovo je prvi put od Drugog svjetskog rata da je krajnja desnica pobijedila na izborima u nekoj njemačkoj saveznoj pokrajini. Omid Nouripour, čelnik Zelenih, kaže da je otvoreno desničarska ekstremistička stranka postala najjača snaga u pokrajinskom parlamentu prvi put od 1949. Glasnogovornik AfD-a na to je za Newsweek odgovorio: "Mi nismo desničarska ekstremistička stranka."

Pljuska svim etabliranim strankama
Kao rijetko kad izbori u dvije pokrajine na istoku zemlje su pobudili zanimanje javnosti i izvan granica Njemačke, jer ovo je pljuska svim etabliranim strankama, a pogotovo vladajućoj koaliciji na saveznoj razini, piše DW.

Saska i Tirinška su samo dvije od 16 saveznih pokrajina, a njihovih 5 milijuna građana s pravom glasa daleko je od oko 60 milijuna u čitavoj zemlji. Ipak, poruka koju su tamošnji birači uputili je nešto nad čime se svi moraju ozbiljno zamisliti.

Prvi put je populistički AfD osvojio praktički trećinu glasova, a tu je i velik uspjeh Saveza Sahra Wagenknecht s političkim ciljevima za koje DW piše da se čini kao da spadaju u daleku prošlost. S druge strane, sve stranke vladajuće koalicije - socijaldemokrati, liberali i Zeleni - zajedno nisu osvojile ni polovicu glasova AfD-a.

Dapače, Zeleni i liberali djelomice nisu dobili čak ni dovoljno glasova da uđu u parlamente tih pokrajina, a i SPD je bio na rubu te neviđene političke sramote.

Nezadovoljstvo vladajućim strankama
Je li to opomena građana ovoj njemačkoj vladi? Četiri od pet građana nezadovoljna su radom ove koalicije, ne samo na istoku, a po ispitivanjima javnog mnijenja to je tako već mjesecima. Kancelar Olaf Scholz i njegova vlada nikako ne uspijevaju uvjeriti građane da se mogu pouzdati u njih.

To je problem i ove koalicije: već kod formiranja vlade bilo je sumnji oko toga što bi uopće bila njihova zajednička platforma, a s vremenom su sukobi i sporovi unutar koalicije postajali sve intenzivniji.

Večer prije ovih izbora je šef Zelenih Omid Nouripour izjavio kako se krivca najprije treba potražiti u zrcalu, a nije pomoglo ni to da je vlada u posljednji trenutak izvukla pouku iz terorističkog napada u Solingenu: najavljeni su oštriji propisi vezani za sigurnost i migraciju, a nakon dugih i jalovih rasprava je 28 osoba, koje su prekršile zakon i kojima je definitivno odbijen zahtjev za azil, protjerano u Afganistan.

Slavlje u AfD-u
S druge strane, desničarska i populistička Alternativa za Njemačku (AfD) ima razloga za slavlje. Doduše, iako je u Tirinškoj postala najsnažnija frakcija u pokrajinskom parlamentu, to joj neće biti dovoljno da igdje dođe na čelo pokrajinske vlade jer baš sve ostale stranke odbijaju ući u koaliciju s AfD-om.

Ipak, čelnica AfD-a Alice Weidel ove izbore naziva povijesnim uspjehom i smatra da kao rezultat toga njemačka vlada mora dati ostavku: "To je kazna za ovu koaliciju 'semafora', to je misa zadušnica za ovu koaliciju", kaže Weidel. "Vladajuća koalicija se treba zapitati može li uopće ostati na vlasti, a najkasnije nakon izbora u Brandenburgu se treba postaviti pitanje prijevremenih izbora jer ovako više ne može ići dalje."

Nakon Saske i Tirinške, 22. rujna se održavaju pokrajinski izbori i u Brandenburgu - također na istoku Njemačke. Tamo još od 1990. vladaju socijaldemokrati, ali se pred ove izbore vodi oštra bitka SPD-a s AfD-om, koji je i tamo u maloj prednosti upitanih birača. Čelnik socijaldemokrata Lars Klingbeil ove rezultate smatra poukom i motivom za još veći politički angažman: "Svi moraju odraditi svoj posao kako bi sad bilo bolje."

Uzbuna u strankama koalicije
Zasad ne toliko među socijaldemokratima, ali svakako i u medijima i u javnosti se postavlja pitanje je li Olaf Scholz podobna osoba da socijaldemokrate vodi na savezne izbore sljedeće godine. Još nema službenih izjava, ali ako bi se i u Brandenburgu doživio fijasko, pažnja bi se lako mogla okrenuti na razmjerno popularnog političara socijaldemokrata, ministra obrane Borisa Pistoriusa.

Još je veći nemir u ostalim strankama ove vladajuće koalicije u Berlinu: činjenica da su liberali i Zeleni u Saskoj i Tirinškoj zapeli već na izbornom pragu - Zeleni su u Saskoj s 5.1% od prebrojanih glasova jedva jedvice uspjeli ući u pokrajinski parlament - jedino se može nazvati političkim brodolomom.

To znači da će sve stranke vladajuće koalicije sad još snažnije "vući svaka na svoju stranu" kako bi istakle svoj profil - čak i SPD: "Za moju stranku se sad radi o snažnijoj emancipaciji i jasnijem pokazivanju što će građani dobiti samo s SPD-om i gdje više nećemo dopustiti da nam plešu po glavi", izjavio je glavni tajnik socijaldemokrata Kevin Kühnert.

To neminovno znači da će i dogovori u vladajućoj koaliciji biti još teži, počevši od proračuna za sljedeću godinu, pa čak i o novim zakonima koji se tiču migracija. Ni tu nema sloge za planove ove vlade, ne samo kod Zelenih nego i s lijevog krila samih socijaldemokrata.

Slavlje bez veselja u CDU-u
I kršćanske demokrate više može radovati neuspjeh stranaka vladajuće koalicije nego vlastiti uspjeh. Oni su se i u Tirinškoj i u Saskoj pokazali kako su najsnažnija stranka - ali samo među "starim" i etabliranim političkim opcijama u ovoj zemlji.

"Vladajuća koalicija je kažnjena", kaže glavni tajnik CDU-a Carsten Linnemann. "Jedna koalicijska vlada stranaka koje su u obje ove pokrajine osvojile tek jednocifrene postotke se mora pitati vodi li još politiku za građane Njemačke."

Naravno da će CDU/CSU još povećati pritisak na ovu vladu, najprije kad je riječ o oštrijim zakonima za migrante. Predsjednik CDU-a Friedrich Merz je nakon napada u Solingenu izjavio kako je time dostignuta "granica izdržljivosti" za građane ove zemlje i da vlada mora proglasiti "izvanredno stanje na nacionalnoj razini" te spriječiti dolazak migranata već na granicama Njemačke.
www.index.hr

Ako Ukrajina blokira u potpunosti transport ruske nafte i plina biti će potrebno osigurati dovoljne količine nafte za potrebe mađarskih rafinerija nafte putem JANAF-a. Jadranski naftovod (Janaf) je ponovljenim testiranjem naftovoda od Terminala Sisak do mađarske granice potvrdio da kapaciteti premašuju potrebe MOL-a te da se uz mogućnost dodavanja DRA aditiva na toj dionici može postići kapacitet od 13 do 16,4 milijuna tona godišnje, objavio je Janaf.

Kako se navodi u priopćenju, Janaf je tijekom kolovoza ove godine u koordinaciji s predstavnicima MOL Grupe proveo ponovno testiranje protoka sirove nafte na dionici Janafovog naftovoda od Terminala Sisak do mađarske granice.

Rezultati ponovljenog testiranja pokazali su da kapacitet naftovoda premašuje ukupni godišnji kapacitet za preradu MOL-ovih rafinerija u Mađarskoj i Slovačkoj. Testiranjem je potvrđeno da se uz mogućnost dodavanja DRA aditiva na navedenoj dionici može u potpunosti postići kapacitet od 13 do 16,4 milijuna tona godišnje ovisno o broju angažiranih pumpi s obje strane, ističu iz Janafa.

Uprava Janafa u priopćenju naglašava kako su ponovljenim testiranjem protoka nafte na dionici Janafovog naftovoda dobiveni točni i egzaktni podaci o realnim, pouzdanim i sigurnim kapacitetima Janafa do mađarske granice na godišnjoj razini.

Testiranje je potvrdilo spremnost Janafa da u potpunost od sutra osigura opskrbu obje rafinerije u vlasništvu MOL Grupe te garancije koje su dane Vladi Republike Hrvatske i Europskoj komisiji. Janaf je siguran i pouzdan partner svim korisnicima naftovodno-skladišnog sustava te kontinuirano ulaže u unapređenje svojih usluga transporta i skladištenja kako bi zadovoljio sve potrebe svojih partnera, ističe Uprava Janafa.

Janaf već 12 godina u kontinuitetu ima ugovore o transportu s MOL Grupom te opskrbljuje MOL-ove dvije rafinerije sirovom naftom, i to rafineriju Szashalombatta pokraj Budimpešte kapaciteta 8,1 milijun tona godišnje prerade i rafineriju Bratislava kapaciteta 6 milijuna tona godišnje prerade, zaključuje se u priopćenju Janafa.

Podsjetimo, mađarska je strana u posljednje vrijeme više puta prigovorila Hrvatskoj i Janafu pa je tako i početkom kolovoza ove godine mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto Hrvatsku proglasio "nepouzdanom tranzitnom zemljom", ustvrdivši uz ostalo kako je, od početka rata u Ukrajini, podigla naknadu za tranzit nafte na pet puta više od prosječne tržišne naknade, onemogućila MOL-u da ugovori dugoročnu isporuku te nije provela investicije potrebne za povećanje kapaciteta.

I tada su iz Janafa, kao i iz hrvatskog Ministarstva gospodarstva, odbacili njegove tvrdnje kao neistinite i naglasili kako Janaf "može u cijelosti zadovoljiti potrebe rafinerija MOL Grupe u Bratislavi i Budimpešti za sirovom naftom".

Iz Janafa su također odbacili tvrdnje da MOL Grupa ne može s Janafom sklopiti višegodišnji ugovor, kao i tvrdnja da je Janaf podigao naknade u protekle tri godine. Janaf u u svim poslovnim odnosima s korisnicima svog transportno-skladišnog sustava u izračunu transportnih tarifa Janaf upotrebljava verificiranu metodologiju koja osigurava jednak tretman svih korisnika i nije vezana za pravne osobe, nego za dionice naftovoda, s čime je upoznat i MOL, isticali su uz ostalo iz Janafa.
www.vijesti.hrt.hr

Nakon desetljeća rudarenja raznih digitalnih valuta dolazi postepeno razdoblje velike implementacije raznih AI modela umjetne inteligencije. Svi ovi računalni sustavi traže enormne količine električne energije za svoj rad. Tko osigura dovoljne količine električne energije za umjetnu inteligenciju ostvariti će dominaciju u novom računalnom tehnološkom polju AI. Počela je tehnološka utrka između svjetskih velesila u izgradnji velikog broja elektrana koje će imati jedinu svrhu da generiraju nove količine električne energije za potrebe novih računalnih AI servera. Računala, serveri koji održavaju računalnu inteligenciju AI i polja opreme servera za rudarenje digitalnih valuta troše više energije od neke manje zemlje, a potrebe za energijom će sve više i više rasti. SAD i Kina su trenutno u utrci da ostvare dominaciju u novom tehnološkom području umjetne inteligencije.

Kina planira izgradnju desetke novih klasičnih vodenih nuklearnih reaktora pomoću kojih će generirati velike količine električne energije. Za to vrijeme SAD je zaokupiran tehnologijama hvatanja CO2, izgradnjom kopnenih i pučinskih vjetroelektrana te baterijskih sustava za akumulaciju električne energije. U SAD-u grupacija tvrtki koje su u vlasništvu Billa Gatesa planira izgradnju novih modela nuklearnih reaktora koji su hlađeni pomoću otopljenih soli. Ovi nuklearni reaktori su potpuno sigurni jer u slučaju havarije otopljene soli nastavljaju hladiti nuklearni reaktor i kod prestanka dotoka električne energije za pokretanje rashladnih pumpi.

Koliko električne energije troši AI? Nije lako izračunati vate i džule koji trebaju za AI, ali nismo potpuno u neznanju o stvarnoj količini energije za AI. Opće je poznato da strojno učenje troši puno energije. Svi ti modeli umjetne inteligencije koji pokreću sažetke e-pošte, razne chatbotove i videozapise Homera Simpsona koji pjeva nu-metal generiraju pozamašan račun za poslužitelja mjeren u megavatima po satu. No čini se da nitko, čak ni tvrtke koje stoje iza tehnologije, ne mogu točno reći kolika je cijena.

Procjene postoje, ali stručnjaci kažu da su te brojke djelomične i neprecizne, te daju samo kratak uvid u ukupnu potrošnju energije umjetne inteligencije. To je zato što su modeli strojnog učenja nevjerojatno promjenjivi, mogu se konfigurirati na načine koji dramatično mijenjaju njihovu potrošnju energije. Štoviše, organizacije koje su najbolje pozicionirane za izradu računa - tvrtke kao što su Meta, Microsoft i OpenAI - jednostavno ne dijele relevantne informacije. (Judy Priest, tehnička direktorica za operacije u oblaku i inovacije u Microsoftu rekla je u e-poruci da tvrtka trenutno “ulaže u razvoj metodologija za kvantificiranje potrošnje energije i utjecaja na emisije CO2 umjetne inteligencije, dok radi na načinima kako velike sustave učiniti učinkovitijima, u vidu obuke i primjene.” OpenAI i Meta nisu odgovorili na zahtjeve za komentar.)

Jedan važan čimbenik koji možemo identificirati je razlika između obuke modela po prvi put i njegove implementacije korisnicima. Osobito je obuka iznimno energetski intenzivna, troši puno više električne energije od tradicionalnih aktivnosti podatkovnog centra. Procjenjuje se da će treniranje velikog jezičnog modela poput GPT-3, na primjer, koristiti nešto manje od 1300 megavat sati (MWh) električne energije; otprilike toliko energije koliko godišnje potroši 130 domova u SAD-u. Da to stavimo u kontekst, gledanje jednog sata Netflixa zahtijeva oko 0,8 kWh (0,0008 MWh) električne energije. To znači da biste morali gledati 1.625.000 sati da biste potrošili istu količinu energije koja je potrebna za treniranje GPT-3.

Ali teško je reći kako se ovakva brojka odnosi na trenutne najsuvremenije sustave. Potrošnja energije mogla bi biti veća, jer AI modeli već godinama stalno rastu u veličini, a veći modeli zahtijevaju više energije. S druge strane, tvrtke možda koriste neke od provjerenih metoda kako bi te sustave učinile energetski učinkovitijima što bi ublažilo trend rasta troškova energije.

Izazov izrade ažurnih procjena, kaže Sasha Luccioni, istraživač u francusko-američkoj tvrtki za umjetnu inteligenciju Hugging Face, leži u tome što su tvrtke postale tajnovitije kako je umjetna inteligencija postala profitabilna. Vratite se samo nekoliko godina unatrag i tvrtke poput OpenAI-ja objavile bi pojedinosti o svojim režimima obuke - koji hardver i koliko dugo. Ali iste informacije jednostavno ne postoje za najnovije modele, kao što su ChatGPT i GPT-4, kaže Luccioni.

“S ChatGPT-om ne znamo koliko je velik, ne znamo koliko parametara ima temeljni model, ne znamo gdje se pokreće... To mogu biti skriveni faktori umjetne inteligencije jer jednostavno ne znamo što je u serverima.”

Luccioni, koji je autor nekoliko radova koji ispituju korištenje energije umjetne inteligencije, sugerira da je ova tajnovitost djelomično posljedica konkurencije među tvrtkama, ali je također i pokušaj odvraćanja kritika. Statistika potrošnje energije za umjetnu inteligenciju - osobito njezini najneozbiljniji slučajevi upotrebe - prirodno poziva na usporedbe s rastrošnošću kriptovalute. “Raste svijest da sve ovo nije besplatno”.

Obuka modela samo je dio slike. Nakon što je sustav stvoren, on se uvodi potrošačima koji ga koriste za generiranje izlaza, proces poznat kao "zaključivanje". Prošlog prosinca, Luccioni i kolege sa Hugging Face i Sveučilišta Carnegie Mellon objavili su rad (trenutačno čeka recenziju) koji je sadržavao prve procjene upotrebe energije zaključivanja različitih modela umjetne inteligencije.

Luccioni i njezini kolege proveli su testove na 88 različitih modela koji su obuhvaćali niz slučajeva upotrebe, od odgovaranja na pitanja do identificiranja objekata i generiranja slika. U svakom slučaju, izvršili su zadatak 1000 puta i procijenili trošak energije. Većina zadataka koje su testirali koristi malu količinu energije, poput 0,002 kWh za klasificiranje pisanih uzoraka i 0,047 kWh za generiranje teksta. Ako za usporedbu koristimo naš sat Netflix streaminga, to je ekvivalentno utrošenoj energiji gledajući devet sekundi odnosno 3,5 minute. (Zapamtite: to je trošak izvršavanja svakog zadatka 1000 puta.) Brojke su bile znatno veće za modele za generiranje slika, koji su u prosjeku koristili 2,907 kWh po 1000 zaključaka. Kao što piše u novinama, prosječni pametni telefon koristi 0,012 kWh za punjenje — tako da generiranje jedne slike pomoću umjetne inteligencije može potrošiti gotovo isto toliko energije kao i punjenje vašeg pametnog telefona.

Naglasak je, međutim, na "mogu", budući da se ove brojke ne moraju nužno generalizirati u svim slučajevima upotrebe. Luccioni i njezini kolege testirali su deset različitih sustava, od malih modela koji proizvode malene slike od 64 x 64 piksela do većih koji generiraju 4K slike, a to je rezultiralo velikim rasponom vrijednosti potrošnje energije. Istraživači su također standardizirali korišteni hardver kako bi bolje usporedili različite modele umjetne inteligencije. To ne odražava nužno implementaciju u stvarnom svijetu, gdje su softver i hardver često optimizirani za energetsku učinkovitost.

"Definitivno ovo nije reprezentativno za svačiju upotrebu, ali sada barem imamo neke brojke", kaže Luccioni. “Htio sam staviti zastavu u zemlju s natpisom 'Počnimo odavde'.”

Studija daje korisne relativne podatke, ali ne i apsolutne brojke. Pokazuje, na primjer, da AI modeli zahtijevaju više snage za generiranje izlaza nego kada klasificiraju ulaz. Također pokazuje da je sve što uključuje slike energetski intenzivnije od teksta. Luccioni kaže da iako kontingentna priroda ovih podataka može biti frustrirajuća, oni pričaju priču za sebe. "Generativna AI revolucija dolazi s planetarnom cijenom koja nam je potpuno nepoznata, a širenje je za mene posebno indikativno", kaže ona. "Stvar je u tome da jednostavno ne znamo."

Stoga je pokušaj izračunavanja troškova energije za proizvodnju jednog Balenciaga pape težak zbog gomile varijabli. No, ako želimo bolje razumjeti planetarnu cijenu, moramo uzeti druge pristupe. Što ako, umjesto da se fokusiramo na zaključivanje modela, smanjimo prikaz?

Ovo je pristup Alexa de Vriesa, doktorskog kandidata na VU Amsterdamu koji se potrudio izračunati potrošnju energije Bitcoina za svoj blog Digiconomist , i koji je koristio Nvidijine GPU-e — zlatni standard AI hardvera — za procjenu globalne energije sektora korištenje. Kao što de Vries objašnjava u komentaru objavljenom u Jouleu prošle godine, Nvidia čini otprilike 95 posto prodaje na AI tržištu. Tvrtka također objavljuje energetske specifikacije za svoj hardver i projekcije prodaje.

Kombinirajući ove podatke, de Vries izračunava da bi do 2027. sektor umjetne inteligencije mogao trošiti između 85 do 134 teravat sati svake godine. To je otprilike isto kao i godišnja potreba za energijom u domovini de Vriesa, Nizozemskoj.

"Govorite o tome da bi AI potrošnja električne energije mogla biti pola posto globalne potrošnje električne energije do 2027.", kaže de Vries za The Verge . "Mislim da je to prilično značajan broj."

Nedavno izvješće Međunarodne agencije za energiju ponudilo je slične procjene , sugerirajući da će se potrošnja električne energije u podatkovnim centrima značajno povećati u bliskoj budućnosti zahvaljujući zahtjevima umjetne inteligencije i kriptovalute. Agencija kaže da trenutna potrošnja energije podatkovnog centra iznosi oko 460 terawatt sati 2022. godine i da bi se 2026. mogla povećati na između 620 i 1050 TWh — što je ekvivalentno energetskim zahtjevima Švedske, odnosno Njemačke.

Ali de Vries kaže da je važno staviti ove brojke u kontekst. Napominje da je između 2010. i 2018. potrošnja energije podatkovnih centara bila prilično stabilna, čineći oko 1 do 2 posto globalne potrošnje. (A kad kažemo "podatkovni centri" ovdje mislimo na sve što čini "internet": od internih poslužitelja korporacija do svih aplikacija koje ne možete koristiti izvanmrežno na svom pametnom telefonu.) Potražnja je sigurno porasla u ovom razdoblju, kaže de Vries, ali hardver je postao učinkovitiji, čime je nadoknađeno povećanje.

Njegov strah je da bi stvari mogle biti drugačije za AI upravo zbog trenda da tvrtke jednostavno bacaju veće modele i više podataka na bilo koji zadatak. "To je stvarno smrtonosna dinamika za učinkovitost", kaže de Vries. "Zato što stvara prirodni poticaj za ljude da samo nastave dodavati više računalnih resursa, a čim modeli ili hardver postanu učinkovitiji, ljudi će napraviti te modele još većim nego prije."

Nemoguće je odgovoriti na pitanje hoće li povećanje učinkovitosti nadoknaditi rastuću potražnju i upotrebu. Poput Luccionija, de Vries žali zbog nedostatka dostupnih podataka, ali kaže da svijet ne može samo ignorirati situaciju. "Bilo je dosta hakiranja da se utvrdi u kojem smjeru ovo ide i to sigurno nije savršen broj", kaže on. "Ali to je dovoljan temelj da dam malo upozorenja."

Neke tvrtke uključene u umjetnu inteligenciju tvrde da bi sama tehnologija mogla pomoći s ovim problemima. Priest je, govoreći za Microsoft, rekao da će umjetna inteligencija "biti moćan alat za unaprjeđenje rješenja održivosti" i naglasio da Microsoft radi na postizanju "ciljeva održivosti da bude negativan ugljik, pozitivan na vodu i nula otpada do 2030. godine".

Ali ciljevi jedne tvrtke nikada ne mogu obuhvatiti punu potražnju u cijeloj industriji. Mogu biti potrebni i drugi pristupi.

Luccioni kaže da bi voljela da tvrtke uvedu energetske zvjezdice za modele s umjetnom inteligencijom, omogućujući potrošačima da usporede energetsku učinkovitost na isti način na koji bi to mogli za uređaje. Za de Vriesa, naš bi pristup trebao biti temeljniji: trebamo li uopće koristiti AI za određene zadatke? "Budući da s obzirom na sva ograničenja koja AI ima, to vjerojatno neće biti pravo rješenje na mnogim mjestima, a mi ćemo izgubiti puno vremena i resursa otkrivajući to na teži način", kaže on.
www.theverge.com

Budućnost željezničkog prometa itekako je zelena. Naime, vlakovi koji voze na vodik, a koji ujedno koriste tehnologiju gorivih ćelija, pojavili su se kao obećavajuća alternativa kada je riječ o održivijem načinu prijevoza.

Konkretnije, Njemačka je 2018. godine već ušla u povijest uvođenjem prvog komercijalnog putničkog vlaka na vodik na svijetu, Coradia iLint, koji je proizvela francuska tvrtka Alstom. Ovi vlakovi, koji prometuju u Donjoj Saskoj, od tada su prešli više od 220.000 kilometara komercijalne usluge, što dokazuje održivost vodikove tehnologije u svakodnevnom radu.

‘Ispuštaju samo paru’
Sjeverna Amerika, iako zaostaje za Europom, sada je učinila značajan napredak u usvajanju tehnologije vodikovih vlakova. Nedavno su Société de Transport de Montréal (STM) i kanadska tvrtka Ballard Power Systems uspješno završili demonstracijski projekt u Quebecu. Projekt je uključivao testiranje vlaka na vodikove gorive ćelije na 3,5-kilometarskoj stazi, što predstavlja značajnu prekretnicu za tehnologiju vodikovih vlakova u na području Sjeverne Amerike.

“Ovi vlakovi ispuštaju samo vodenu paru, dramatično smanjujući emisije stakleničkih plinova i zagađenje zraka. To je osobito važno u urbanim područjima gdje je kvaliteta zraka glavni problem”, istaknula je dr. Emily Johnson, inženjerka za zaštitu okoliša na MIT-u.

Vodikovi vlakovi, naime, imaju značajne ekološke prednosti. Studija o vodikovim vlakovima Europe’s Rail sugerira da bi zamjena dizelskih vlakova vodikovim mogla smanjiti emisije CO2 za čak 89 posto na neelektrificiranim rutama.

Osim ekoloških prednosti, vlakovi na vodikove gorive ćelije nude operativne prednosti koje ih čine privlačnim za željezničke operatore. Za razliku od električnih vlakova na baterije, vodikovi vlakovi mogu prijeći veće udaljenosti na jednom punjenju goriva. Na primjer, Coradia iLint može prijeći do 1.000 kilometara s jednim spremnikom vodika.

Imaju kratko vrijeme punjenja
Još jedna prednost je vrijeme punjenja. Dok punjenje električnog vlaka na baterije može potrajati satima, punjenje vodikovog vlaka traje samo 15-20 minuta, slično vremenu punjenja dizela. Ova je učinkovitost ključna za održavanje rasporeda i minimiziranje zastoja.

Ipak, nije sve tako sjajno. Prijevoz na vodikov pogon suočava se s nekolicinom izazova. Dr. Michael Chen, stručnjak za energetsku politiku na Sveučilištu Stanford, u tom kontekstu ističe:

“Glavne prepreke su razvoj infrastrukture i proizvodnja zelenog vodika. Da bi ova tehnologija bila uistinu održiva, trebamo sveobuhvatnu mrežu postaja za punjenje vodikom i povećanje kapaciteta za proizvodnju vodika iz obnovljivih izvora.”

Potrebna su ulaganja
Trošak razvoja infrastrukture je značajan. Europska unija procjenjuje da bi prijelaz na gospodarstvo temeljeno na vodiku mogao zahtijevati ulaganja do 470 milijardi eura do 2050. godine. U Sjevernoj Americi bit će potrebna slična velika ulaganja kako bi se stvorila održiva infrastruktura za vodik.

Ipak, troškove infrastrukture bit će lakše opravdati kako se i drugi oblici javnog prijevoza budu prebacivali na pogon na vodik. Gradski i dugolinijski autobusi, zrakoplovi, trajekti pa čak i oceanski brodovi mogu biti na vodik.
www.green.hr

Energija vibracija šalje klasične vjetroturbine u povijest: ova turbina bez lopatica i ogromnih propelera proizvodi više energije od 16 solarnih panela. Vibrirajuće vjetroturbine bez lopatica revolucioniraju proizvodnju energije, smanjuju utjecaj na okoliš i povećavaju učinkovitost u usporedbi s tradicionalnim vjetroturbinama.

Vjetroturbine trenutno čine 10,3% američke proizvodnje električne energije, a taj broj nastavlja rasti svake godine zahvaljujući potpori američke vlade ovoj tehnologiji. Međutim, svaka vjetroturbina predstavlja rizik za lokalnu populaciju ptica i donosi druge probleme. rješenje? Vibrirajuće vjetroturbine koje proizvode električnu energiju bez potrebe za ogromnim propelerima.

Iako su vjetroturbine jedna od najboljih tehnologija za proizvodnju električne energije bez emisije stakleničkih plinova, nisu bez određenih utjecaja na okoliš, pa čak i zdravstvenih problema za obližnje stanovništvo. Studije utjecaja za instalacije vjetroelektrana postaju sve rigoroznije zbog izvješća o smanjenju broja ptica.

Vrhunac održivosti je vibracijska energija: ovo je vjetroturbina bez lopatica
Stotine ovih životinja stradaju u sudarima s ogromnim propelerima dok lete u blizini vjetroelektrana, a bilo je i slučajeva kada su zapriječile migracijske rute. Također mogu utjecati na sezone gniježđenja i parenja ptica. S druge strane, kod lokalnog stanovništva zabilježeni su zdravstveni problemi poput migrene i nesanice, zbog niskofrekventne buke koju vjetroturbine proizvode pri proizvodnji električne energije.

Za ove probleme španjolska tvrtka Bladeless Vortex stvorila je iznimno obećavajuće rješenje: stup visok 2,75 metara izrađen od savitljivih materijala koji oscilira kada vjetar prolazi kroz njegovu cilindričnu strukturu. U osnovi je linearni generator koji nema pokretnih dijelova kao tradicionalna vjetroturbina, a također je i jeftiniji.

Koliko učinkovita može biti vjetroturbina koja ne koristi lopatice ili turbine?
Tehnologija Bladeless Vortex temelji se na fenomenu koji se događa kada vjetar prolazi kroz cilindričnu strukturu, stvarajući vrtloge na obje strane cilindra u onome što je poznato kao "indukcija vrtloga vjetra". To proizvodi oscilacije koje pokreću niz zavojnica i magneta, stvarajući istosmjernu struju koja se može pohraniti u baterije ili pretvoriti u izmjeničnu struju.

Tvrtka je predstavila dva modela: Vortex Nano, koji može generirati nekoliko vata za napajanje senzora i malih elektroničkih uređaja, i Vortex Tacoma, visok gotovo tri metra i dovoljno snažan za LED rasvjetu i male autonomne instalacije. Ideja je instalirati ovu vjetroturbinu u okruženjima koja nisu prikladna za tradicionalne vjetroturbine.

Plan tvrtke je stvoriti veće modele koji bi mogli proizvesti 1 kW, što je dovoljno za individualne kuće. Inženjeri kažu da bi u budućnosti mogli stvoriti još veće modele za složenije instalacije. Za sada bi njihova primjena bila komplementarna drugim izvorima energije poput solarnih panela, uz mogućnost postavljanja u većem broju na raspoložive površine.

Tradicionalne vjetroturbine vs. Bladeless Vortex: troškovi, učinkovitost i preduvjeti
Za razliku od tradicionalnih vjetroturbina, Bladeless Vortex ne zahtijeva pokretne dijelove, a njegov jednostavan oblik čini je jednostavnijom i jeftinijom za proizvodnju. Također zahtijeva manje održavanja, što značajno produljuje vijek trajanja njegovih komponenti.

S druge strane, učinkovitost izravne pretvorbe energije je niža, iako se očekuje da će se ovaj faktor postupno poboljšavati sa svakim novim prototipom jer je tehnologija još uvijek u fazi razvoja. Također treba uzeti u obzir da je raspon brzine vjetra prije nego što se uređaj mora isključiti kako bi se izbjegla oštećenja znatno manji, što za sada utječe na konzistentnost opskrbe električnom energijom.

Amerika je jedna od zemalja koja proizvodi najveću količinu električne energije iz obnovljivih izvora, do te mjere da se čak govori da su proizvele previše obnovljive energije. Imajući to na umu, ne čudi da će ovaj novi iberijski generator bez lopatica uskoro biti prisutan u vjetroelektranama s energijom vibracija diljem zemlje, piše EcoNews .
www.benchmark.rs

Kada se litijska baterija zapali, gotovo ju je nemoguće ugasiti, a "ne pomaže niti voda"! Baterija električnog skutera je prema neslužbenim informacijama izazvala požar u Novom Sadu koji je odnio šest života. Zbog toga se u pitanje dovodi sigurnost svih građana koji posjeduju uređaje i vozila s litijskim baterijama. Stručnjaci upozoravaju da je potreban još veći oprez kako moguća oštećenja i kvarovi baterija ne bi odnijeli još života.

Litijske baterije nalaze se u pametnim telefonima, električnim romobilima i biciklima, kao i automobilima. Bilo kakvo oštećenje, neispravnost baterije ili njezina punjača, može uzrokovati požar. "Mislim da je glavni problem u tome da se sada za relativno male novce mogu kupiti ta prijevozna sredstva koja vjerojatno, gotovo sam apsolutno siguran, ne zadovoljavaju neki minimum uvjeta sigurnosti i događaju se ovakvi slučajevi", rekao je za HRT Krunoslav Ormuž, stalni sudski vještak za strojarstvo i promet.

Problem je kvaliteta proizvodnje
Istraga požara koji se dogodio u južnokorejskoj tvornici litijskih baterija u lipnju razotkrila je da je kvaliteta proizvodnje velik problem. Smrtno su stradala 23 radnika. "Aricell je zaposlio velik broj nekvalificiranih radnika kako bi ispunio proizvodne ciljeve. Kao posljedica toga broj novih nedostataka znatno je porastao. Unatoč raznim problemima, tvrtka je nastavila s proizvodnjom baterija bez poduzimanja većih mjera, što je dovelo do ove nesreće", rekao je Kim Jong-min, voditelj istražiteljskog tima južnokorejske policije.

Baterije koje je skoro nemoguće ugasiti
Ove je baterije gotovo nemoguće ugasiti, a to su pokušali učiniti vatrogasci iz Velike Gorice. "Probali smo gasiti vodom - nije išlo, pjenom - nije išlo, CO2 - nije išlo, čak kad smo gasili vodom, baterije smo prvo potopili pa smo ih onda probušili, jednostavno ona ima u sebi dovoljnu količinu oksidansa i ona i dalje gori, znači nismo naišli na pametno sredstvo za gašenje", rekao je za HRT Ivica Maceković, zapovjednik JVP-a Velika Gorica.

Stoga sve vlasnike uređaja i vozila s litijskim baterijama stručnjaci pozivaju na pojačan oprez. "Svakako treba savjetovati svim našim sugrađanima i korisnicima takvih vozila da ni na koji način ne ostavljaju te baterije odnosno ta vozila da se pune bez osobnog nadzora. Ako dođe do zapaljenja, odnosno ako se čuje ili zvuk ili se počne nešto dimiti, treba iskopčati bateriju iz mreže i ukloniti je iz zone gdje može izazvati neku veću štetu", istaknuo je sudski vještak Ormuž.

Problem zapaljenja u javnim garažama
To bi mogao biti problem primjerice na trajektu ili u javnim garažama. "Te baterije prilikom izgaranja oslobađaju veliku količinu topline i veliku količinu dima. Pretpostavljam da će tamo biti vrlo teško pronaći vozilo koje je u plamenu i nećemo ga moći iz podzemne garaže izvući", rekao je vatrogasac Maceković. Na trajekte u Grčkoj ne smiju ući električna vozila čije su baterije sto posto napunjene. Južna Koreja planira jednako ograničenje za podzemne garaže.
www.index.hr

Što za EU znači ukrajinsko osvajanje čvorišta plinovoda? Prodorom na teritorij Rusije ukrajinske snage su dospjele i do važnog distribucijskog čvorišta preko kojeg ruski plin stiže u Europu. Što to znači za opskrbu nekih europskih država plinom pogotovo jer ugovor o distribuciji ruskog plina preko Ukrajine ističe krajem 2024.?

Što se točno događa u Sudži i tko nadzire tamošnje distribucijsko čvorište plinovoda? Ukrajinske snage su objavile snimku svojih boraca u upravnoj zgradi Gazproma u Sudži, ali ruski plinski koncern tvrdi kako Ukrajinci ne nadziru čitavo područje i kako kroz to čvorište i dalje teče plin u Mađarsku, Austriju i Slovačku. Radio Slobodna Europa je objavio satelitske snimke čvorišta plinovoda u Sudži gdje se vidi kako su se tamo vodile borbe i ima i oštećenja.

To je zapravo jedino preostalo čvorište plinovoda koji ruski plin u Europu doprema preko Ukrajine: do svibnja 2022. i nedugo prije ruske invazije plin je stizao i preko Sohranovke, istočno od Luhanska i tada je isporuka prekinuta. No i energetski stručnjaci ne vide razloga, zašto bi Ukrajina sad baš u Sudži u Rusiji prekinula taj preostali tok: „Nisam siguran da je to uopće važno. Da je Ukrajina htjela prekinuti transport ruskog plina preko svog teritorija, to je mogla učiniti bilo kad i bilo gdje", misli Benjamin Hilgenstock iz kijevske School of Economics.

Do posljednjeg dana ugovora
U prosincu 2019. su Moskva i Kijev sklopili petogodišnji sporazum kojim su se državne kompanije Gazprom i Naftogaz obvezale na transport ruskog plina preko područja Ukrajine. Taj sporazum ističe u prosincu ove godine, a Kijev je dao do znanja kako ga ne namjerava produžiti. Gazprom je objavio da će slati plin kroz taj krak plinovoda sve dok ugovor bude na snazi.

„Europske zemlje koje još uvijek primaju ruski plin koji prolazi kroz Ukrajinu znaju da se primiče kraj koncem ove godine. No ne mislim da bi one bile jako sretne da se iznenada prekine isporuka, makar im još ostaje samo četiri i pol mjeseca", smatra Hilgenstock. Ali on ne vjeruje da bi do prekida isporuke moglo doći već sada jer, kako kaže, Kijevu je podjednako važno da i te članice Unije Ukrajinu smatraju pouzdanim partnerom koji se drži sporazuma.

A to je izvor prihoda i za Ukrajinu: prema podacima tamošnje središnje banke, Ukrajina je od Rusije za 2023. dobila oko 1,4 milijarde eura za uslugu puštanja plina preko svog područja, u prva tri mjeseca ove godine je to bilo nešto preko 350 milijuna eura. „Promatrano u širem kontekstu, to je za Ukrajinu nevažan izvor prihoda", misli ekonomski stručnjak. „U normalnim okolnostima bi se pregovaralo o novom sporazumu i nekako bi bio produžen. Ali u ovom slučaju, to jednostavno neće biti tako."

Središnja Europa traži alternativu
Uvoz plina iz Rusije zapravo nije obuhvaćen sankcijama, ali pojedine članice Unije su shvatile kako su bolno ovisne o opskrbi iz Rusije. To se uvelike promijenilo: dok je 2021. godine udio ruskog plina u europskoj potrošnji iznosio oko 40%, već 2023. to je bilo još samo oko 8%. No ta računica nije posve točna: mnoge zemlje su postavile terminale za ukapljeni plin, a dio i takvog plina stiže – iz Rusije. Utoliko je ukupan udio ruskog plina u europskim plinovodima prošle godine još uvijek bio oko 15%.

Austriji, Mađarskoj i Slovačkoj je još uvijek najvažniji izvor plin koji plinovodima stiže iz Rusije. Ruski plin pokriva praktično čitavu potrošnju u Austriji, iako Beč tvrdi kako "radi na pronalaženju alternative". Mađarska i Slovačka imaju vlade koje su još uvijek naklonjene Moskvi, ali i one se pripremaju na prekid isporuke preko Ukrajine. Mađarska je nedavno sklopila sporazum s Turskom, iako i plinovodom Turkstream dobrim dijelom teče plin iz Rusije.

Slovačka je osobito ovisna, ali slovačka kompanija za plinoopskrbu SPP tvrdi kako se već godinama „priprema za prekid" isporuke ruskog plina i kako već ima sporazume s isporučiteljima iz drugih zemalja.

Sve više ruskog LNG-a
Nakon što će ubrzo plinovod kroz Ukrajinu prestati s radom, Turkstream će vjerojatno ostati jedini preostali plinovod za ruski plin namijenjen Europi. Time će glavni izvor ruskog plina za Europu postati njegov transport u ukapljenom obliku, a njega stiže sve više. Među najvećim kupcima su Francuska, Nizozemska i Španjolska.

Prema tržišnom portalu Kpler, Rusija je drugi po veličini isporučitelj ukapljenog plina u Europi, a udio 2023. je porastao za 40% u usporedbi s 2021. i čini 16% uvoza LNG-a u EU. Politički problem je i reizvoz: ruski ukapljeni plin se zapravo preko luka EU-a izvozi u treće zemlje i nešto manje od četvrtine količine plina (22%) koji u Europu stiže iz Rusije je zapravo namijenjen drugim tržištima.

A to je posao koji se sve više širi: američki Institute for Energy Economics and Financial Analysis (IEEFA) je utvrdio kako je u prvoj polovici ove godine taj reizvoz bio veći za 12% obzirom na isto razdoblje prošle godine. No Bruxelles je ove godine odlučio prekinuti tu uslugu Rusije i od ožujka 2025. više ne bi smjelo biti reizvoza ruskog ukapljenog plina preko luka EU-a.

No sankcija koje bi potpuno priječile uvoz ruskog plina u EU nema i Benjamin Hilgenstock u tome vidi glavni razlog što se trgovina i dalje vodi. Ali isto tako ističe kako je već mnogo učinjeno: "Mora se biti iskren i doći do zaključka da je ono što je ostalo od uvoza fosilnog goriva EU-a iz Rusije tek djelić onoga što je bilo u prošlosti. Dakle, mnogo je postignuto."
www.dw.com

Proizvođač brodskih motora Wartsila tvrdi da biometan ima značajan potencijal kao čisto gorivo za pomorsku industriju. Brodove će pokretati biometan baziran na životinjskom gnoju!

Cilj brodarske industrije također je smanjiti emisije štetnih plinova. Kao i u cestovnom prometu. Ideja je mnogo, a evo još jedne, zanimljive. Naime, grupa japanskih tvrtki pokrenula je studiju za procjenu održivosti korištenja biometana proizvedenog iz životinjskog gnojiva kao čistog izvora goriva za brodove. Mitsui OSK Lines (MOL), velika brodarska tvrtka, u partnerstvu je s Takanashi Milk Products kako bi istražili potencijal ekološki prihvatljivog biometana. Studija izvedivosti također uključuje Hamanaka Town, JA Hamanaka, Hokkaido Gas Co i MOL Sunflower.

Ako bude uspješan, ovaj čisti izvor energije mogao bi značajno pročistiti emisije brodova. Dakle, da biste smanjili emisije morate posegnuti za nečim što bismo mogli nazvati – prljavim. Posljednjih je godina ukapljeni prirodni plin (LNG) bio značajan korak naprijed u smanjenju emisija ugljika. LNG je čišća alternativa ugljenu i nafti te smanjuje emisije CO2 za 25-40 posto.

U ovom projektu glavni fokus je na proizvodnji biometana, koji je rafinirani oblik bioplina. Proizvedeno od gnojiva dobivenog s lokalnih farmi mliječnih krava, ovo obnovljivo gorivo ima golemi potencijal za pogon tvornica i plovila. Štoviše, MOL kaže da se biometan može neprimjetno integrirati u postojeću infrastrukturu, čineći prijelaz u zeleniju budućnost još lakšim.

Proizvođač brodskih motora Wartsila tvrdi da biometan ima značajan potencijal kao čisto gorivo za pomorsku industriju. Ugljični otisak biometana ovisi o njegovom izvoru. Biometan iz organskog otpada može biti moćan alat za ublažavanje klimatskih promjena, dok biometan iz fosilnih izvora nudi ograničenu korist za okoliš. Osim brodarstva, japanski start-up aktivno radi na raketnom motoru koji pokreće tekući biometan (LBM) dobiven iz goveđeg gnoja.
www.revijahak.hr

Prva farma morskih algi unutar vjetroparka otvara se ove jeseni u Sjevernom moru. U svijetu koji se sve više okreće obnovljivim izvorima energije, jedna od najsvježijih ideja dolazi ravno iz dubina Sjevernog mora. Da, dobro ste pročitali – iz mora! Ovdje, među ogromnim turbinama vjetroelektrane Hollandse Kust Zuid, rađa se prva komercijalna farma algi unutar vjetroparka. Što je zapravo ova farma? Kako funkcionira? I zašto bismo svi trebali obratiti pažnju na ove “morske usjeve”? Zaronimo zajedno u ovu priču o održivosti, inovacijama i morskom povrću koje bi moglo promijeniti svijet.

Sjevernomorski pioniri: Tko stoji iza ovog projekta?
Ovu revolucionarnu farmu algi stvorila je nizozemska neprofitna organizacija North Sea Farmers, uz značajnu financijsku potporu od 1,5 milijuna eura iz Amazonovog Right Now Climate Funda. Njihova misija je jednostavna, ali ambiciozna: razviti održivu industriju uzgajanja algi koja ne samo da pomaže u borbi protiv klimatskih promjena, već i pruža nove ekonomske prilike za europske obalne zajednice. Prvo što moramo razumjeti je zašto je Sjeverno more, i to upravo unutar vjetroparka, odabrano kao mjesto za ovu farmu. Naime, morske alge imaju izvanrednu sposobnost apsorpcije ugljičnog dioksida (CO2) dok rastu, čime pomažu u smanjenju stakleničkih plinova u atmosferi. A kombiniranje uzgoja algi s već postojećim vjetroelektranama jednostavno je genijalno – koristi se već zauzeti morski prostor na način koji je gotovo potpuno održiv.

Kako zapravo funkcionira farma algi?
North Sea Farm 1, kako su je nazvali, prostire se na 10 hektara, odnosno oko 100.000 četvornih metara, unutar vjetroparka koji se nalazi 18 kilometara od obale. Farma se sastoji od specijaliziranih struktura koje omogućuju algama da rastu na otvorenom moru, izloženim svim izazovima koje ono donosi – snažnim strujama, valovima, pa čak i nepredvidivim vremenskim uvjetima. Plan je da se alge posade i puste da rastu tijekom jeseni, dok se prva berba očekuje na proljeće 2025. godine. Procjenjuje se da će farma u prvoj godini proizvesti najmanje 6.000 kilograma svježih algi, koje će zatim biti korištene u razne svrhe, od prehrambenih proizvoda do bioplastike i tekstila.

Zašto su alge važne za našu budućnost?
Ako mislite da su alge samo dosadan zeleni sloj na površini mora, vrijeme je da preispitate svoje mišljenje. Morske alge su prava superhrana, prepuna hranjivih tvari, i imaju potencijal postati ključni sastojak u održivoj prehrambenoj industriji. One su također sirovina za bioplastiku, koja može zamijeniti tradicionalne plastične proizvode i pomoći u borbi protiv zagađenja plastikom. Osim toga, alge su nevjerojatno učinkovite u apsorpciji CO2 – stručnjaci vjeruju da bi proširenje industrije uzgoja algi na europskom nivou moglo pomoći u smanjenju milijuna tona CO2 godišnje do 2040. godine. A to nije sve – uzgoj algi također pomaže u povećanju biološke raznolikosti mora, pružajući sklonište i hranu mnogim morskim organizmima.

Inovacija i održivost ruku pod ruku
Ovaj projekt nije samo impresivan u smislu svoje veličine i potencijala, već i u načinu na koji spaja dva naizgled različita sektora – energiju vjetra i akvakulturu. Koristeći već zauzeti prostor unutar vjetroparka, North Sea Farmers pokazuju kako se inovacije mogu usmjeriti prema održivoj budućnosti, gdje različite industrije rade zajedno kako bi maksimizirale koristi za okoliš i društvo.

Naravno, postavljanje farme algi unutar vjetroparka nije bilo jednostavno. Potrebno je bilo osmisliti strukture koje mogu izdržati teške uvjete na moru, kao i osigurati da alge imaju optimalne uvjete za rast. Na otvorenom moru, gdje su prisutne jake struje i visoki valovi, izazov je bio stvoriti stabilne platforme koje će alge držati na mjestu, ali i omogućiti im da slobodno rastu. Dizajn ovih struktura zahtijevao je suradnju stručnjaka iz različitih područja, uključujući inženjere, biologe i stručnjake za akvakulturu.

Još jedan izazov bio je logističke prirode. Farma algi mora biti lako dostupna za održavanje i berbu, ali istovremeno dovoljno daleko od obale kako bi izbjegla utjecaj zagađenja i ljudske aktivnosti. To je značilo da su se morala razviti posebna vozila i metode za siguran transport i rukovanje algama na otvorenom moru. Na sreću, konzorcij koji stoji iza ovog projekta, uključujući stručnjake iz Simply Blue Group i Algaia, uspio je osmisliti inovativna rješenja koja omogućuju učinkovit rad farme u ovim izazovnim uvjetima.

Više od hrane: Morske alge kao ključ održive industrije
Jedan od ključnih aspekata ovog projekta je njegova potencijalna uloga u dekarbonizaciji europskog gospodarstva. Alge su izuzetno efikasne u apsorpciji ugljičnog dioksida, što ih čini idealnim za upotrebu u borbi protiv klimatskih promjena. No, njihova korisnost ne završava tu. Morske alge mogu se koristiti za proizvodnju bioplastike, koja je biorazgradiva i može pomoći u smanjenju plastičnog otpada. Uz to, alge se koriste i u prehrambenoj industriji kao zdrav i nutritivno bogat dodatak, a njihova primjena u kozmetici i medicini također rapidno raste.

Zamislite svijet u kojem bi plastika za jednokratnu upotrebu bila zamijenjena materijalima dobivenim od algi, a hrana bogata nutrijentima bila bi pristupačna i održiva. Ovaj projekt pruža konkretne korake prema toj viziji, pokazujući kako se inovacije mogu primijeniti na održive prakse koje imaju stvarni utjecaj na naš planet.

Ekonomija mora: Nova prilika za obalne zajednice
Još jedan važan aspekt farme algi u vjetroparku je njen potencijal za ekonomski razvoj obalnih zajednica. Uzgoj algi može stvoriti nova radna mjesta i otvoriti nove industrije, što je posebno važno za regije koje se tradicionalno oslanjaju na ribarstvo i turizam. Kako interes za proizvode od algi raste, postoji mogućnost za razvoj cijelog lanca vrijednosti, od uzgoja i berbe do obrade i distribucije, što bi moglo donijeti značajne ekonomske koristi lokalnim zajednicama.

Nadalje, projekt kao što je North Sea Farm 1 može poslužiti kao model za slične inicijative širom svijeta. Ako ova farma pokaže uspjeh, nije teško zamisliti kako bi se slične farme mogle pojaviti u vjetroparkovima diljem Europe, pa čak i svijeta. Na taj način, projekt ne samo da doprinosi održivosti na lokalnoj razini, već ima potencijal postati globalnim primjerom kako se različite industrije mogu integrirati kako bi zajedno radile na rješavanju globalnih izazova.

Što donosi budućnost?
Budućnost North Sea Farma 1 i sličnih inicijativa izgleda svijetla. Očekuje se da će prvi rezultati biti dostupni već sljedeće godine, nakon prve berbe algi, a podaci prikupljeni tijekom ovog pilot-projekta bit će ključni za daljnji razvoj tehnologije i metoda uzgoja. Osim toga, već sada se radi na planovima za proširenje farme i eventualno pokretanje novih lokacija unutar drugih vjetroparkova.

Vizija je jasna: iskorištavanje punog potencijala mora na održiv način, uz istovremeno stvaranje koristi za okoliš, ekonomiju i društvo. No, važno je napomenuti da će uspjeh ovakvih inicijativa ovisiti o podršci i suradnji između industrije, vlada i znanstvene zajednice. Uz pravu kombinaciju inovacija, političke volje i financijskih sredstava, farme algi unutar vjetroparkova mogle bi postati ključnim dijelom naše budućnosti, pomažući nam u borbi protiv klimatskih promjena, stvaranju održivih proizvoda i podršci lokalnim zajednicama.

Zaključak: Alge kao simbol održive budućnosti
Dok gledamo prema budućnosti, projekti poput North Sea Farma 1 podsjećaju nas na nevjerojatne mogućnosti koje leže u kombinaciji znanosti i inovacija. Morske alge, iako naizgled jednostavne, predstavljaju ključan dio slagalice u stvaranju održivijeg svijeta. Bilo da se koriste za apsorpciju CO2, proizvodnju hrane ili izradu bioplastike, ove zelene biljke iz morskih dubina nude rješenja za neke od najhitnijih izazova našeg vremena.

Stoga, sljedeći put kada čujete za morske alge, sjetite se da one nisu samo još jedna vrsta morske trave, već potencijalni spasitelji našeg planeta – i to u srcu vjetroelektrana, gdje se energija i priroda susreću kako bi zajedno oblikovali bolju budućnost za sve nas.
www.geek.hr