Plan postavljanja 52 milijarde solarnih panela na globalnoj mreži autocesta mogao bi osigurati 60% svjetske potrošnje energije i značajno smanjiti emisije ugljika. 52 milijarde solarnih panela moglo bi pokriti američku mrežu autocesta. Istraživači s Kineske akademije znanosti, Sveučilišta Tsinghua, Kineske akademije za geologiju i Sveučilišta Columbia predložili su povijesni pothvat koji bi mogao uključivati ​​solarne ploče na autocestama diljem svijeta.

Ovaj revolucionarni projekt mogao bi osigurati do 60% svjetske potrošnje električne energije
Istraživači u publikaciji Earth's Future, "Pokrivanje autocesta solarnim panelima značajno smanjuje emisije ugljika i gubitke u prometu", zagovaraju primjenu solarne tehnologije na globalnoj mreži autocesta koja se proteže na 3,2 milijuna kilometara.

Time bi se godišnje moglo proizvesti do 17.578 TWh električne energije, procjenjuju istraživači. Ova količina energije ekvivalentna je nevjerojatnih 60% svjetske potrošnje energije u 2023. godini. Takav radikalan pristup mogao bi neutralizirati do 28% globalne emisije ugljičnog dioksida i smanjiti učestalost prometnih nesreća do 11%.

"Ovo me stvarno iznenadilo", kaže Ling Yao, glavni autor studije. "Nisam znao da same autoceste mogu podržati instalaciju tako velikih fotonaponskih sustava, generirajući više od polovice svjetske potražnje za električnom energijom, značajno smanjujući pritisak na smanjenje globalne emisije ugljičnog dioksida."

Istraživački projekt: instalacija više od 50 milijardi solarnih panela
Pilot projekti pokrivanja autocesta solarnim panelima već su uspješno provedeni u Sjedinjenim Američkim Državama, Kini, Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj. Međutim, iako podaci pokazuju obećavajuće rezultate, važno je uzeti u obzir ograničenja kvantitativnih istraživanja.

Istraživači u svom radu priznaju da se klimatski uvjeti diljem svijeta razlikuju. Ova varijacija klimatskih promjena utjecala bi na učinkovitost solarnih sustava zbog "prostorno diferenciranih fluktuacija" (Jiang et al., 2014.).

Osim toga, neutralizacija emisije ugljika u velikoj mjeri ovisi o smanjenju korištenja električne energije iz fosilnih goriva. Ovisi o strukturi regionalne energetske mreže, učinkovitosti mreže i gubicima u prijenosu. Nadalje, ugljični otisak izgradnje sustava solarnih ploča mogao bi nadoknaditi prednosti smanjenja emisija ugljika za 1,1 godinu.

Daljnji izazovi vezani uz izgradnju ovog sustava su procijenjeni troškovi izgradnje te potreba za redovitim i intenzivnim održavanjem sustava. Ipak, predloženi projekt nudi obećavajuće podatke u smjeru povećanja korištenja sunčeve energije kao izvora energije.

Zelenija budućnost: prema prvoj autocesti solarnih ćelija
Iako se projekt još uvijek smatra istraživačkim i, ako se provede, nosi velike logističke i ekonomske troškove, budućnost je obećavajuća. Inovativna i radikalna rješenja, poput globalne mreže autocesta prekrivenih solarnim panelima, postaju sve aktualnija kako svijet postaje "zeleniji".

Iako se istraživanje hipotetski temelji na podacima, pristup razmišljanju je "izvan okvira" i upravo je to ono što svijetu sada očajnički treba. Kako bi se potaknuo radikalan prijelaz s energije fosilnih goriva na zelenu energiju, potrebno je razmotriti radikalne i naizgled nerealne ideje.

Dok svijet ulazi u petu industrijsku revoluciju, tehnološke inovacije nikada nisu bile tako velike kao danas. Inovacije u zelenoj energiji su na vrhuncu i globalna mreža solarnih panela više nije pitanje "možda", već "kada".

Istraživanje objavljeno u časopisu Earth's Future pokazuje obećavajuće rezultate temeljene na podacima. Ako se uspješno provede, projekt bi mogao generirati do četiri puta više energije nego što se trenutno proizvede godišnje u Sjedinjenim Državama. Zelena budućnost je na pomolu i svakim danom uzima sve više maha.

Kako bismo smanjili našu ovisnost o fosilnim gorivima, prelazak na obnovljive izvore energije, poput sunčeve energije, ključan je. Sa sve većim tehnološkim napretkom, učinkovitost i široka primjena obnovljivih izvora energije se standardiziraju. Kako zemlje počinju ulagati u zelenija rješenja, maksimiziranje koristi za okoliš je ključno. Inicijative poput autoceste solarnih panela koriste postojeću infrastrukturu kako bi maksimalno iskoristile prostor i donijele ekološke koristi korištenjem solarne energije, izvještava Ecoticias.

www.Benchmark.rs

Laboratorij za vodikove tehnologije na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu vodeće je mjesto za istraživanje zelenog vodika u Hrvatskoj, kaže njegov osnivač i voditelj dr. sc. Frane Barbir.

Znanstveni kolegij "Energetska tranzicija: sadašnjost i budućnost vodika", organiziran na zagrebačkom FER-u, okupio je prošli tjedan stručnjake s Instituta Ruđer Bošković, Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije i Fakulteta strojarstva i brodogradnje koji su otvorili i obradili niz tema, od uloge vodika u dekarboniziranom energetskom sektoru, do razine tehnološkog razvoja, troškova i cijene proizvodnje vodika. Tema budućnosti u znaku vodika i način na koji ćemo do tamo stići, o kojoj je pisao i Bug, zaintrigirala je i prof. emer. dr. sc. Franu Barbira, osnivača i voditelja laboratorija za vodikove tehnologije na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu, pa nam je predložio da naše čitatelje detaljnije upoznamo i s radom splitskog Laboratorij za vodikove tehnologije na FESB-u.

NASA, DARPA, FLIRT H2
Barbir je istinski značajan znanstvenik u području vodikove energije i gorivnih članaka; njegovo ime nalazi se na listi dva posto najutjecajnijih svjetskih znanstvenika i on je trećerangirani hrvatski znanstvenik na toj listi. Član je Akademije tehničkih znanosti Hrvatske (HATZ) i dobitnik državne nagrade za životno djelo za svoj cjelokupni znanstveno-istraživački, obrazovni, stručni i popularizacijski rad, a sudjelovao je u projektima za NASA, DARPA, Ministarstvo energije i Ministarstvo obrane SAD-a.

Barbir danas u Splitu vodi laboratorij za vodikove tehnologije, osnovan kada se Barbir vratio iz SAD-a, a nova zgrada FESB-a useljena 2008. godine. U njegovoj istraživačkoj grupi trenutno radi desetak istraživača – izvanredni profesor, docent, dva poslijedoktoranda, dvoje doktorskih studenata, suradnik na projektu i dva laboranata koji pokrivaju područja strojarstva, elektrotehnike, inženjerske fizike i kemijskog inženjerstva. Riječ je multidisciplinarnom timu koji se bavi elektrokemijskim pretvaračima energije, što uključuje gorivne članke, elektrolizatore i elektrokemijske kompresore vodika. Nogometnim rječnikom rečeno, kaže Barbir, kad je istraživanje vodika u pitanju splitski FESB i njegov laboratorij danas igraju u Ligi prvaka.

Partnerstva i suradnje
I doista, Barbirov laboratorij trenutno sudjeluje u šest domaćih i međunarodnih projekata vrijednih 700.000 eura, vezanih za istraživanje i razvoj vodikovih tehnologija. Riječ je o eksperimentalnom istraživanju performansi i degradacije elektrokemijskog kompresora vodika, istraživanju i razvoju upravljačkih algoritama za rad elektrolizatora s izrazito promjenjivim ulaznim strujama i europskom projektu Dolina vodika Sjeverni Jadran. Rade i na dokazu koncepta ("proof-of-concept") elektrokemijske kompresije vodika primjenom membranskog gorivnog članka, na laboratorijskom modelu i prototipu sustava upravljanja i monitoringa za mikro-mreže s obnovljivim izvorima energije vodikovim tehnologijama i u projektu Zero Emission Adriatic Ship (ZEAS) iz programa Horizon Europe.

"Imamo i potpisane memorandume o suradnji sa sedam sveučilišta na četiri kontinenta, od Sveučilišta Oxford, preko australskog Sveučilišta New South Wales, do Sveučilišta Jiangsu i Tongji iz Kine", otkriva Barbir. Te su suradnje neformalne, ali su rezultirale zajedničkim radovima. Upiti za suradnju došli bi s njihove strane nakon što bi pročitali neki njihov rad koji bi ih zaintrigirao pa bi im predložili zajedničke istraživačke pravce u kojima se nadopunjuju. "S Centrom kompetencija HySA Systems pri Sveučilištu Western Cape u Južnoj Africi već duže surađujemo na razvoju primjene metalnih hibrida u sustavima gorivnih članaka za pogon viličara. Jedan naš istraživač već nekoliko godina dio vremena provodi u Južnoj Africi, a ja sam član njihovog Savjetodavnog odbora."

Iskustvo, znanje i oprema
Da splitski znanstvenici igraju "Ligu prvaka" dokazuje i dugačak popis partnera i vrhunskih istraživačkih institucijama i tvrtki kao što su SINTEF, Bosch Engineering, VDL, Alstom, FC Lab pri Sveučilištu Franche-Comte s kojima su sudjelovali u nekoliko Horizon projekata.

"Jedna smo od najaktivnijih i najuspješnijih istraživačkih grupa u Centru izvrsnosti za znanost i tehnologiju – integracija Mediteranske regije (STIM) pri Sveučilištu u Splitu. Objavljujemo 3-4 rada godišnje u vrhunskim svjetskim znanstvenim časopisima koja redovito citiraju drugi istraživači", otkriva Barbir čija je knjiga "PEM Fuel Cells: Theory and Practice" prevedena na kineski, korejski i perzijski jezik i koristi se kao udžbenik na mnogim sveučilištima širom svijeta. Mlađi kolege idu njegovim stopama i njihovi su radovi, kaže, prepoznatljivi na svjetskoj razini.

"U našim istraživanjima pratimo EU i svjetske trendove i nastojimo biti kompetitivni. Drago mi je da se i na drugim istraživačkim institucijama u Hrvatskoj bave vodikovim tehnologijama. Ali dok uspješno surađujemo s mnogim istraživačkim grupama u svijetu, suradnja u Hrvatskoj ide znatno lošije. Istraživači u Hrvatskoj nisu baš spremni za suradnju, već se zatvaraju u svoje male projekte. Šteta, mi bismo im rado pomogli i podijelili i svoje znanje, iskustvo i opremu", otkriva Barbir. Ipak, nije da se na tom planu ne događa baš ništa: trenutno tako surađujemo s Fakultetom strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu na gore spomenutom projektu LUMINIH2 kojeg vodi Končar Institut za elektrotehniku, a u okviru projekta Dolina vodika surađuju sa Sveučilištem u Rijeci, zagrebačkim FSB-om te sa sveučilištima u Trstu i Ljubljani.

'Ja sam optimist'
"Vodik bi trebao imati značajnu ulogu u dekarbonizaciji energetskog sektora, posebice onih dijelova koje bi bilo teško elektrificirati. U Hrvatskoj bi do 2030. godine u transportu morali koristi 3810 tona zelenog vodika. Da bi postigli taj cilj trebat će instalirati kapacitete koji mogu proizvesti toliko vodika, imati vozila koja bi koristila vodik kao gorivo - automobile, autobuse, kamione, vlakove - i imati instaliranu mrežu punionica", kaže Barbir koji podsjeća i da bi 1,2 % goriva u pomorskom prometu također moralo biti obnovljivo i nebiološkog porijekla. Riječ je o 130 tona vodika godišnje, što praktički znači da bi barem jedan brod ili trajekt morao ići na vodik. Ali najveća primjena zelenog vodika trebala bi biti u industriji i to u rafineriji nafte i petrokemiji gdje bi zeleni vodik trebao zamijeniti čak 42,5 % vodika kojeg i sada proizvode i koriste, ali iz prirodnog plina.

"Ja sam optimist. Uostalom da nisam optimist, ne bih se bavio ovime već 35 godina", kaže Barbir. Njegov laboratorij i stručnjaci koji rade u njemu spremni su pomoći. "Imamo i nudimo iskustvo u EU projektima, u primjeni vodikovih tehnologija, u testiranju i karakterizaciji elektrokemijskih uređaja, u razvoju naprednih metoda dijagnostike. Na FESB-u je i sjedište Hrvatske udruge za vodik koju smo osnovali upravo sa svrhom udruživanja hrvatskih institucija i tvrtki. Trenutno imamo 15 članica, a dobrodošli su i drugi."
www.bug.hr

Najveća investicija u podravskoj povijesti sve je bliže realizaciji jer je geotermalna elektrana Legrad vrijedna 600 milijuna eura dobila okolišnu dozvolu. Veliki je to korak naprijed za izgradnju geotermalne elektrane u Legradu. Tamo se, naime, planira izgraditi elektrana snage 98 megawata. Ministarstvo zaštite okoliša donijelo je rješenje kojim se određuje da za izgradnju elektrane nije potrebna procjena utjecaja na okoliš, to rješenje izdano je na osnovu studije utjecaja na okoliš koju je dala izraditi tvrtka Terra Energy Generation Company sa sjedištem u Zagrebu, a zapravo se radi o podružnici turskog investitora. Iako se radi o važnom koraku u realizaciji cijelog projekta, sama izgradnja elektrane još je prilično daleko. Većinom zbog zahtjevne birokracije, ali i sporosti iste. Još ima i velikih nedoumica oko samog projekta, a oni se većinom tiču države i njezine spremnosti da u neku ruku, posredno, sufinancira cijeli projekt. Ipak, dosta je velika vjerojatnost da će se izgradnja geotermalne elektrane, koja bi promijenila energetsku sliku cijele županije, a od Legrada učinila jednu od najbogatijih općina, ipak realizirati. Da su turski investitori ozbiljni govori podatak, doduše neslužbeni, da je već sad u projekt, dakle dokumentaciju, ali prvenstveno u izgradnju probnih bušotina, testiranje kapaciteta i otkupa zemljišta, uloženo oko 40 milijuna eura.

Male kvote
Prvi je problem u nedostatku kvota i premijskih cijena za električnu energiju dobivenu iz geotermalnih izvora. Država, točnije njezine agencije kao što su HROTE i HERA, imaju za zadatak raspisati natječaj za subvencioniranje električne energije dobivene iz obnovljivih izvora pa i iz geotermalnih potencijala. Te kvote i iznosi još nisu objavljene, s naznakom da je u javnom savjetovanju dokument koji se tiče kvota. Tamo je naznačeno da bi se u narednom razdoblju subvencioniralo samo 68 megawata snage dobivene iz geotermalnih izvora. Uzmemo li u obzir da bi projekt u Legradu odmah uzeo 49 MW od spomenute kvote, iz razloga što je u planu elektranu napraviti u dvije faze po 49 megawata, uz druge projekte koji se razvijaju jasno je da ta kvota nije dovoljna. Doznajemo da država sad „puše na hladno“ jer su te kvote, koje se također prijavljuju za sufinanciranje iz EU, u prošlosti bile mnogo veće, ali realizacija projekta je izostala, a sad se čini da je napravljena prekonzervativna procjena. Kao što smo naveli, cijeli projekt težak je 600 milijuna eura i projekti iskorištavanja geotermalne energije, koliko god su zahvalni kad se realiziraju, su iznimno skupi i rizični u samom procesu istražnih radova, jer ako jedna istražna bušotina ima troškove od nekoliko milijuna eura, a može se pokazati kao neisplativa, onda je jasno da investitori moraju bit spremni na veliki rizik. Upravo je zato investitorima izuzetno važno na koju količinu energije mogu računati da će prodavati po povlaštenima cijenama.

Jedini je Crosco
rugi problem je u samoj realizaciji. Naime, samo u legradskom projektu potrebno je izbušiti više od 20 bušotina, a u Hrvatskoj taj posao radi samo tvrtka Crosco i ta tvrtka jednostavno ne stigne sve sama odraditi. S druge strane, kad bi se tražili vanjski izvođači ovih radova, te tvrtke prvo od države moraju dobiti dopuštenje za takve radove. Država je tu oprezna, ali i spora u davanju takvih dozvola. Isto tako, stručnjaci i investitori već odavno traže od države da pojednostavni proceduru dobivanja dozvola za geotermalne projekte, a i da, primjerice, te projekte odvoje od procedure koja se tiče dobivanja ugljikovodika, dakle plina i nafte, ali pomaka do sad nije bilo. Ipak, geotermalni potencijali proglašeni su od strateške važnosti i u tu su se priču uključile i velike kompanije kao što su INA, ali i Enna energy Pavla Vujnovca, što zbog ozbiljnosti tih kompanija znači da postoji spremnost za investiranje i samim time daje optimizam u vezi realizacije izgradnje geotermalnih potencijala. Veliki dio istih leži u podzemlju same Podravine i ako se oni realiziraju, kao što smo već i prije naglasili, Podravina bi postala energetski možda i najvažnija regija u Hrvatskoj, a od toga bi mogla i trebala profitirati i općina od samih renta i novog zapošljavanja, i to visokokvalificirane radne snage. Upravo je zato odobrenje okolišne dozvole za projekt iz Legrada a velika stvar. Sad slijedi ishođenje još ostatka dokumentacije, koja bi trebala biti gotova za godinu i pola, pa onda negdje 2027. krenuti sa samim radovima.
www.podravski.hr

Prva kineska fotonaponska platforma otporna na valove, nazvana "Žuto more br. 1", ulazi u jednogodišnju eksperimentalnu fazu u Žutom moru, kombinirajući solarnu energiju i energiju vjetra za učinkovitiju proizvodnju obnovljive energije.

Plutajući uz obalu poluotoka Shandong u Žutom moru, ogromni šesterokut prekriven s 434 solarna panela gotovo je spreman za početak probnog rada. To je prva kineska offshore fotonaponska platforma otporna na valove nazvana Yellow Sea No. 1, koji je spreman za početak jednogodišnjeg eksperimenta prikupljanja podataka.

Platforma je oko osam metara iznad površine vode, a njena rešetkasta struktura poduprta je prstenom plovaka usidrenih za morsko dno više od 30 metara ispod. Povišena platforma pomaže u zaštiti panela od morske vode, rekao je Bi Cheng, projektni inženjer fotonaponske platforme "Yellow Sea No. 1”:

“Kada valovi dođu u kontakt s fotonaponskim pločama, formirat će se kristali soli, što će utjecati na učinkovitost fotoelektrične pretvorbe. Osim toga, morska voda će nagrizati naše fotonaponske komponente i električne sustave. Stoga je cijela naša platforma podignuta na višu razinu iznad mora, tako da ni u morskim uvjetima kakvi nisu viđeni u zadnjih 50 godina, valovi neće doći u kontakt s našim fotonaponskim panelima.”

Projektni inženjeri kažu da će se podaci iz jednogodišnje faze testiranja koristiti za razvoj klastera offshore fotonaponskih platformi koje će se u budućnosti kombinirati s offshore vjetroelektranama.

„Projekt usvaja model razvoja koji istovremeno apsorbira energiju vjetra i sunca. Nadopunjavanje energije vjetra i sunca čini proizvodnju energije stabilnijom. Dijeljenje prijenosa energije i zajedničko upravljanje i održavanje mogu dodatno uštedjeti troškove. Što je još važnije, može poboljšati korištenje oceana.

Platforma ne samo da nam pomaže optimizirati energetsku strukturu, već također dodatno promiče postizanje ciljeva vršne ugljične neutralnosti i ugljične neutralnosti", rekao je Nan Mingjun, voditelj projekta fotonaponske platforme "Yellow Sea No. 1” Prema podacima Globalnog vijeća za energiju vjetra, međunarodnog tijela koje predstavlja industriju vjetra, Kina je 2023. bila svjetski lider u novim projektima energije vjetra na moru, s približno 71 posto ukupnog globalnog kapaciteta, piše Flipboard .
www.benchmark.rs

Njemačka će koristiti plinovode za transport vodika od sljedeće godine nakon što je odobrena "jezgra vodikove mreže" zemlje. Okosnica plinske mreže za prijenos vodika bit će nešto manja od prvobitno planirane plinske mreže. Energetska industrija pozdravila je odobrenje regulatora, dok su predstavnici južne Njemačke rekli da ih dizajn ostavlja u nepovoljnom položaju.

Kroz Njemačku bi trebali proteći prvi kubici vodika u cjevovodima 2025. nakon što je Savezna agencija za mrežu ( BNetzA ) odobrila "glavnu mrežu" vodika u zemlji. "Prvi vodikovi cjevovodi glavne mreže krenut će s radom već sljedeće godine", rekao je ministar gospodarstva Robert Habeck tijekom konferencije za novinare . "Bazna vodikova mreža je polazna točka za novu infrastrukturu i središnja komponenta energetske tranzicije. To Njemačku čini pionirom u Europi."

Glavna plinska vodikova mreža trebala bi biti dovršena do 2032. godine i koštat će gotovo 19,8 milijardi eura. Sastojat će se od 9.040 kilometara plinskih cjevovoda koji će biti dovršeni u sljedećih nekoliko godina. To je oko 600 kilometara manje nego u početnom zahtjevu za odobrenje - smanjenje koje je Habeck rekao da će smanjiti naknade za mrežu.

Sve savezne države bit će spojene na vodikovu mrežu, koja će povezivati ​​žarišta proizvodnje, potrošnje, skladištenja i uvoza vodika. Habeck je vodikovu mrežu usporedio s autocestom (njemačka autocesta), rekavši da su prvo morale biti izgrađene velike arterije, a da kasnije dolaze manje napojne ceste koje povezuju tvrtke i elektrane.

Planirana vodikova mreža
Plinska vodikova mreža – ključni dio planova zemlje za postizanje nulte mreže do 2045. – "sada će biti izgrađena", rekao je Habeck, dodajući da je njegovo ministarstvo dovelo projekt od ideje do odobrenja u "rekordnom" vremenu. To je unatoč kritikama da je proces bio prespor.

Oko 60 posto mreže bit će prenamijenjeni plinovodi, a 40 posto bit će novoizgrađeni. Preinačit će se samo cjevovodi koji više nisu potrebni za transport fosilnog goriva, dok će se dodatne 2 milijarde eura uložiti u dodatne plinovode kako bi se osigurala sigurnost opskrbe, rekao je šef BNetzA Klaus Müller na konferenciji za novinare.

BNetzA planira tijekom ljeta predstaviti plan razvoja mreže za električnu energiju, plin i vodik, s detaljima koji će gradovi i općine biti dodatno povezani, izvijestio je Tagesspiegel Background.

Energetska industrija pozdravlja odobrenje
Njemačko Nacionalno vijeće za vodik, neovisno vladino savjetodavno tijelo, pozdravilo je odobrenje BNetzA -e, rekavši da je to "važan signal" za prijelaz na zelenu energiju koji će pomoći Njemačkoj da postane pionir u vodikovoj infrastrukturi.

Udruga energetske industrije BDEW nazvala je odobrenje "prekretnicom" i "važnim signalom" za sve koji žele proizvoditi ili koristiti vodik u budućnosti. "Povećanje količine vodika može uspjeti samo s dobro razvijenom mrežom", rekla je voditeljica BDEW-a Kerstin Andreae.

Čelnica Njemačke agencije za energetiku ( dena ) Corinna Enders također je ovo odobrenje nazvala "značajnom odlukom".

"Odobrenje je važan signal za sve igrače uključene u povećanje tržišta vodika: sada je jasno gdje će se cjevovodi za vodik nalaziti u prijenosnoj mreži u budućnosti – a gdje ne", rekla je. "Današnje odobrenje osnovne plinske mreže je revolucionarno u smislu razbijanja uzajamnog pristupa čekanja i vidjeti pri donošenju odluka o ulaganju."

Južne države osjećaju se zapostavljenima
Nicole Hoffmeister-Kraut, ministrica gospodarstva u južnoj državi Baden-Württemberg, kritizirala je planove, rekavši da se veliki dijelovi države i dalje ignoriraju unatoč petini stvaranja industrijske vrijednosti zemlje koja se tamo odvija. "Ako se na ovaj način zapostavi jedna od ekonomski najjačih saveznih država, ekonomska snaga Njemačke u cjelini bit će ugrožena", rekla je .

Andreas Jung, glasnogovornik parlamentarne skupine CDU / CSU za klimatsku i energetsku politiku, nazvao je planove "niskim udarcem jugu i gorkim razočarenjem", dodajući da je središnja mreža imala "izrazito nagnutost sjever-jug".

Srpanjsko istraživanje poslovnog dnevnika Handelsblatt pokazalo je da je industrija u jugozapadnoj Njemačkoj zabrinuta da će biti zaostala jer je napredovalo planiranje osnovne plinske vodikove mreže u zemlji, a regionalne industrijske i trgovačke komore strahuju da neće moći sudjelovati u tranziciji.

Vodik će igrati središnju ulogu u budućem energetskom miksu Njemačke
U borbi protiv klimatskih promjena, vodik proizveden iz obnovljive električne energije smatra se ključnim za dekarbonizaciju sektora s posebno tvrdoglavim emisijama, kao što su teška industrija i zrakoplovstvo.

Njemačka je odlučila postati globalni lider u povezanim tehnologijama vodika, a vlada je izradila Nacionalnu strategiju za vodik kako bi postigla te ambicije. Zemlja će u budućnosti uglavnom morati uvoziti gorivo zbog nepovoljnih lokalnih uvjeta za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora.

Međutim, nedavno izvješće ekološkog think tanka Wuppertal Institute kaže da će se mnoge države prvo usredotočiti na povećanje proizvodnje za domaću potražnju. U izvješću se navodi da je Njemačkoj potrebno "više vlastite proizvodnje" vodika, dok u isto vrijeme jača globalne saveze. Autori su pozvali na povećanje suradnje diljem Europe kako bi se proširila H2 vodikova ekonomija.
www.cleanenergywire.org

Termoelektrane na jugoistoku Europe, šest godina nakon roka za usklađivanje s ekološkim standardima, i dalje zagađuju dok su najveći zagađivači termoelektrane na ugljen: Ugljevik i Kakanj 7 (BiH), REK Bitola (RSM) i Kostolac (Srbija). Dok Hrvatska i Slovenija imaju jasnije strategije za napuštanje ugljena, države zapadnog Balkana suočavaju se s kašnjenjima i izazovima u smanjenju emisija i prelasku na čišće izvore energije.

Izvještaj "Uskladi ili zatvori" organizacije Bankwatch (CEE Bankwatch Network), objavljen prošlog mjeseca, otkriva da se zagađenje ne samo da nije smanjilo, već su emisije sumpor-dioksida (SO₂) prošle godine bile veće u usporedbi s 2022. godinom, dok su emisije prašine i dušikovih oksida (NOₓ) ostale na visokoj razini u Bosni i Hercegovini, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji.

Izvještaj završava konkretnom preporukom vlastima zemalja zapadnog Balkana da konačno počnu upravljati i prestanu omogućavati energetskim poduzećima beskrajno produljivanje rokova. Preuzete obveze moraju se poštovati. Postrojenja koja rade pod režimom izuzeća moraju odmah biti zatvorena.

Teoretski, izuzeci su mogući, ali samo ako se ispune određeni uvjeti. U međuvremenu, radno vrijeme postrojenja treba biti skraćeno kako bi se zagađenje svelo na minimum.

U 2023. godini četiri postrojenja premašila su svoje limite emisija sumpor-dioksida više od deset puta. Potaknuti ovim alarmantnim brojkama, odlučili smo analizirati kako vlasti Adria regije planiraju postupno odustajanje od ugljena.

Također, Bloomberg Adria obratio se vlastima u svih pet zemalja, ali do pisanja članka odgovore smo dobili samo iz Makedonije i Hrvatske.

Plomin na putu prema zatvaranju do 2033. godine
Prema planovima hrvatskih vlasti, do 2030. godine zemlja treba smanjiti emisije ugljika za 45 posto, a najkasnije do 2033. godine prestati koristiti ugljen.

Termoelektrana koja radi na ugljen i koja bi trebala prestati s radom do te godine je Plomin, a iz tog postrojenja za Bloomberg Adriju kažu da ciljana godina ostaje ista, ali da će odluka ovisiti o državnim vlastima.

"Moguće je da će nas ekonomski proračuni prisiliti da obustavimo proizvodnju i prije toga. Odnos između cijene ugljena i CO₂ s jedne strane te tržišne cijene električne energije s druge strane može postati toliko nepovoljan da daljnji rad postane neisplativ", kažu iz HEP-a o posljednjoj termoelektrani na ugljen u Hrvatskoj.

Iz postrojenja naglašavaju važnost Plomina za sigurnost opskrbe električnom energijom u Hrvatskoj, a posebno u Istri.

"U slučaju prijevremenog prestanka rada Plomina, bit će potrebno osigurati novi proizvodni kapacitet za to područje, koji zasigurno neće koristiti ugljen", navodi se u odgovoru.

Kraj korištenja ugljena u termoelektranama Sjeverne Makedonije do 2030.
Prema dokumentu koji je UNICEF objavio u rujnu ove godine, u Sjevernoj Makedoniji smrtni slučajevi novorođenčadi povezani sa zagađenim zrakom čine 11,6 posto ili jedan od devet smrtnih slučajeva djece mlađe od godinu dana.

Tijekom šest godina otkako je istekao rok za usklađivanje, jedino što je zemlja uspjela jest udaljiti se od usklađivanja, kako u smislu smanjenja emisija, tako i u pogledu monitoringa. Nijedna od termoelektrana na ugljen još uvijek nema kontinuirani monitoring, a dosad su izvještavale samo na temelju izračuna dobivenih iz mjesečnih mjerenja, navodi se u izvještaju organizacije Bankwatch.

Paralelno s objavom izvještaja, stigla je i izjava ministra za okoliš Izeta Mejdžitija s godišnje konferencije o energetskoj sigurnosti Srednje i Istočne Europe u Washingtonu.

"Sjeverna Makedonija ima cilj odustati od uporabe ugljena za energetske potrebe do 2050. godine, poštujući rokove EU-a za tranziciju na obnovljive izvore energije", izjavio je tada Mejdžiti.

Bloomberg Adria obratio se Ministarstvu energetike s pitanjem znači li ta izjava ministra okoliša da zemlja ponovno odgađa ciljeve postavljene nacionalnim planovima i strategijama.

Ministrica za energetiku, rudarstvo i mineralne sirovine Sanja Božinovska izjavila je za Bloomberg Adriju da ono što Mejdžiti najavljuje odnosi se na dekarbonizaciju cijele države do 2050. godine i obuhvaća više sektora, uključujući energetiku, građevinarstvo i prometni sektor.

"Pojam dekarbonizacije je širi od upotrebe ugljena u termoelektranama i ne treba 2050. godinu poistovjećivati kao krajnji rok za zatvaranje termoelektrana. U skladu s trenutnom strategijom energetike i nacionalnim planom za energiju i klimu, termoelektrane u Sjevernoj Makedoniji trebale bi biti zatvorene do 2030. godine, i mi smo fokusirani na poštivanje tog roka. Kao vlada, cilj nam je smanjiti emisije stakleničkih plinova za 82 posto do 2030. godine u usporedbi s razinom iz 1990. godine", izjavila je Božinovska.

U međuvremenu, najavila je revitalizaciju i modernizaciju REK Bitola i TE Oslomej kako bi se povećala učinkovitost blokova, a prije svega smanjile emisije CO₂, SOₓ, NOₓ i čestica, u skladu s dopuštenim graničnim vrijednostima emisija u EU-u.

Božinovska je također istaknula da se paralelno rade planovi za investicije kojima bi se zamijenila upotreba ugljena. Planovi uključuju raspisivanje natječaja za plinski interkonektor Makedonija-Grčka, čime se otvara put za plinofikaciju Sjeverne Makedonije, kao i izradu nove studije opravdanosti za hidroelektranu Čebren.

"Da rezimiram, posvećeni smo smanjenju štetnih utjecaja upotrebe ugljena, ali i postupnom smanjenju njegove upotrebe, uz značajne državne investicije u druge alternative ugljenu kao izvoru energije, te poticanje privatnih investicija u obnovljive izvore energije", zaključila je Božinovska.

Srbija cilja da do 2030. polovica električne energije dolazi iz obnovljivih izvora
Srbija je u srpnju usvojila integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za razdoblje do 2030. godine, s projekcijama do 2050. godine. Prema ovom planu, do 2030. godine svaki drugi megavat-sat proizvedene struje bit će osiguran iz obnovljivih izvora.

Ministarstvo rudarstva i energetike tada je priopćilo da ovaj ambiciozni plan znači da se Srbija polako udaljava od termoelektrana i proizvodnje struje iz ugljena.

Paralelno s tim najavama iz Ministarstva, stigla je i vijest o otvaranju novog bloka unutar termoelektrane Kostolac, koja je, prema izvještaju Bankwatcha, označena kao najrizičnija u Srbiji.

Ova termoelektrana je u kolovozu ove godine dobila integriranu dozvolu od Ministarstva za zaštitu okoliša. Dozvola se odnosi na termoelektranu Kostolac B, za blokove B1 i B2.

"Ova dozvola uključuje integrirano sprječavanje i kontrolu zagađenja okoliša. Izdaje se na razdoblje od 10 godina. Riječ je o sveobuhvatnoj ekološkoj dozvoli koja podrazumijeva minimalnu potrošnju sirovina i energije, sprječavanje i smanjenje emisija u zrak, vodu i tlo, kao i upravljanje otpadom. Dobivanjem integrirane dozvole za blokove B1 i B2 u TE Kostolac B, EPS potvrđuje uspjeh višegodišnjih ulaganja u zaštitu okoliša", navodi se u objavi kompanijskog glasila.

Ovo je prva takva dozvola izdana za termoelektranu u okviru srpskog elektroenergetskog sustava, a u tijeku je i postupak za dobivanje integrirane dozvole za blokove u termoelektrani Kostolac A.

Ugljevik u BiH nosi titulu najvećeg zagađivača u regiji
Najveći prekršitelj u regiji, prema izvještaju Bankwatcha, je bosanska termoelektrana Ugljevik. Elektrana ima opremu za desumporizaciju koja ima dozvolu za rad od 2021. godine, ali očigledno nije u funkciji.

Prema operateru postrojenja Ugljevik, oprema ne radi kontinuirano jer predstavlja "ekonomski teret". Naime, kada radi, oprema zahtijeva 11 megavatsati električne energije i 600 tona vapnenca dnevno. Uz troškove skladištenja ili zbrinjavanja gipsa koji nastaje u procesu, to rezultira troškovima od oko 20 tisuća eura dnevno.

S druge strane, nacionalni plan za smanjenje emisija Bosne i Hercegovine za razdoblje od 2022. do 2030. godine ne predviđa konkretne rokove za postepeno smanjenje korištenja ugljena.

U planu se navodi da bi emisije do 2030. godine trebale biti smanjene za 41,21 posto u odnosu na 1990. godinu, dok je nulta emisija predviđena do 2050. godine.

Ovaj plan predviđa povećanje kapaciteta za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora do 2030. godine, bez planova za povećanje kapaciteta postrojenja koja koriste fosilna goriva.

"Analiza potencijalnih mogućnosti za razvoj proizvodnog miksa do 2035. godine obuhvaća postepeno smanjenje udjela ugljena u proizvodnom portfelju i proporcionalno povećanje udjela obnovljivih izvora", navodi se u okvirnoj energetskoj strategiji (FES) BiH do 2035. godine.

Slovenija postupno smanjuje proizvodnju ugljena
Slovenska termoelektrana TEŠ i rudnik ugljena u Velenju nastavit će s radom i u narednim godinama, ali će glavni cilj biti proizvodnja toplinske energije, izjavio je nedavno u intervjuu za slovensku državnu novinsku agenciju STA Tomaž Štokelj, izvršni direktor HSE-a, najveće tvrtke za proizvodnju i trgovinu električnom energijom u Sloveniji.

Prema njegovim riječima, što se tiče rudnika ugljena, očekuje se nastavak proizvodnje u jami Preloge, dok će zatvaranje početi u drugoj aktivnoj jami, Paka. Proizvodnja ugljena iznosit će 1,7 milijuna tona u 2025. godini, a postupno će se smanjivati na milijun tona godišnje.

Zaposlenici će biti angažirani ili na vađenju ugljena ili na postupku zatvaranja. Otpuštanja se ne očekuju ni u TEŠ-u ni u rudniku ugljena Velenje.
www.hr.bloombergadria.com

Pritisak na komercijalizaciju solid-state baterija za električna vozila (EV) već je u tijeku, ali analitičari kažu da bi automobilski divovi mogli biti na korak od okretanja drugačijoj vrsti transformativne znanosti. Solid-state baterije se dugo nazivaju "svetim gralom" održive vožnje. Kao što ime sugerira, krute baterije sadrže čvrsti elektrolit, izrađen od materijala kao što je keramika. To ih čini drugačijima od konvencionalnih litij-ionskih baterija koje sadrže tekući elektrolit.

Ova tehnologija sljedeće generacije teoretski sadrži više energije u svaku jedinicu volumena od litij-ionskih baterija. Zagovornici kažu da nudi sigurnije, jeftinije i snažnije baterije za električna vozila (EV), kao i brže vrijeme punjenja.

Proizvođači automobila uložili su milijarde dolara u istraživanje poluprovodničkih baterija i udružili se s programerima kako bi proizveli vlastite verzije za masovnu proizvodnju.

Japanska Toyota je, na primjer, izjavila da namjerava uvesti solid-state baterije u masovnu proizvodnju između 2027. i 2028. Proizvođač automobila je rekao da nedavni napredak u pokušaju poboljšanja izdržljivosti svoje tehnologije znači da se očekuje da će baterija ponuditi raspon od 1000 kilometara (621 milja) i vrijeme punjenja od samo 10 minuta.

Japanski Nissan rekao je u travnju da planira lansirati solid-state baterije za električna vozila do početka 2029., dok su njemačka Mercedes-Benz grupa i američka baterijska tvrtka Factorial rekli u rujnu da rade zajedno na solid-state bateriji koja će biti spremna za proizvodnje do kraja desetljeća. Factorial također ima ugovore o zajedničkom razvoju s proizvođačima automobila uključujući Stellantis, Hyundai i Kia.

Prosječni domet električnih vozila u SAD-u je gotovo 300 milja (ili 483 kilometra) s jednim punjenjem, prema Fondu za obranu okoliša, dok vrijeme potrebno za punjenje električnog vozila na baterije može trajati 20 minuta ili nekoliko sati, ovisno na automobilu i brzini mjesta za punjenje.

Max Reid, analitičar tvrtke Wood Mackenzie, rekao je da su solid-state baterije na početku dugog puta prema komercijalizaciji.

"Očito, rezultati izgledaju vrlo obećavajuće - mnogo sigurnije, mnogo veća gustoća energije i posebno brzine punjenja, za koje mislimo da je vjerojatno jedna od glavnih prednosti čvrstog stanja", rekao je Reid za CNBC putem video poziva.

Ipak, usprkos rastućoj pompi oko potencijalnog predstavljanja solid-state baterija, analitičari su i dalje skeptični oko toga kada će one doista stići na tržište.
www.seebiz.eu

Provedeno je javno savjetovanje za Poziv „Ulaganje u učinkovitu upotrebu resursa i potpora prelasku na kružno gospodarstvo“. Objava izvješća očekuje se do kraja listopada, a ubrzo nakon toga i objava Poziva.

Predmet Poziva je povećati kapacitete RH za recikliranje građevnog otpada, biootpada te otpadne plastike i tako doprinijeti unaprjeđenju sustava gospodarenja otpadom, povećanju učinkovitosti upotrebe resursa te poticanju prelaska na kružno gospodarstvo u području gospodarenja otpadom smanjenju količine otpada koji se odlaže na odlagalištima te recikliranju.

Svrha (cilj) Poziva je podržati ulaganja u recikliranje građevnog otpada, biootpada te otpadne plastike, odnosno dodjelom potpora sukladno Programu dodjele državnih potpora za ulaganje u učinkovitu upotrebu resursa i za podupiranje prelaska na kružno gospodarstvo te dodatno potaknuti aktivnosti koje će doprinijeti provedbi Programa gospodarenja otpadom Republike Hrvatske 2023.-2028., posebice u dijelu koji se odnosi na provedbu ciljeva iz Programa gospodarenja otpada Republike Hrvatske.

Prihvatljivi prijavitelji u okviru ovog Poziva:

Prijavitelj u sklopu ovog Poziva može biti pravna ili fizička osoba koja je malo, srednje ili veliko poduzeće koje je, na dan podnošenja projektnog prijedloga, registrirano najmanje godinu dana te ima najmanje jednog zaposlenog na temelju sati rada u mjesecu koji prethodi danu dostave projektnog prijedloga.
Raspoloživi iznos sredstava: 58.000.000,00 EUR.

Bespovratna sredstva dodjeljivat će se putem otvorenog postupka dodjele, do iskorištenja alokacije koja iznosi 58.000.000,00 EUR, od čega je predviđeno:

20.000.000,00 EUR za ulaganja u recikliranje biootpada;
20.000.000,00 EUR za ulaganja u recikliranje građevnog otpada;
18.000.000,00 EUR za ulaganja u recikliranje otpadne plastike.

Najniži iznos bespovratnih sredstava koji se može dodijeliti pojedinom projektu iznosi 70.000,00 EUR, a najviši iznos bespovratnih sredstava koji se može dodijeliti pojedinom projektu iznosi:

1.800.000,00 EUR za ulaganja u recikliranje biootpada;
1.000.000,00 EUR za ulaganja u recikliranje građevnog otpada;
800.000,00 EUR za recikliranje otpadne plastike.

Maksimalni intenzitet sufinanciranja ovisi o veličini poduzeća i lokaciji ulaganja:

	MIKRO PODUZEĆE	SREDNJE PODUZEĆE	VELIKO PODUZEĆE
GRAD ZAGREB	65%	55%	45%
OSTALA PODRUČJA	75%	65%	55%

 

Zadnja iteracija državnog energetskog intervencionizma Vlade Republike Hrvatske definira novu kategoriju ugroženih kupaca energenata koji će ostvariti dodatne vaučere za podmirivanje troškova energije. Prijašnji model hrvatskog energetskog intervencionizma gledao je na sve građane Republike Hrvatske jednako no zaključeno je da postoje razlike u socijalnom statusu zbog čega su većini stanovnika povećani računi energenata za 10% dok će grupi socijalno ugroženih stanovnika biti doniran dodatan vaučer od 70 eura kojim će oni smanjiti svoje troškove energije. S prvim zahlađenjem, građanima će stizati veći računi za struju i plin te će računi na kraju biti i do 10 posto veći. No i dalje jedan dio građana ostvaruje pravo na dodatan vaučer vrijednosti 70 eura. 

Tko ima pravo na vaučere za energiju? Oko 88.500 osoba koje se ubrajaju u najosjetljivije društvene skupine dobit će mjesečnu naknadu od 70 eura u obliku vaučera za pokrivanje troškova struje, plina ili toplinske energije. Takozvane vaučere za struju dobiva deset kategorija građana.

Status ugroženog kupca energenata imaju korisnici osobne invalidnine, prava na inkluzivni dodatak prve, druge ili treće razine potpore, kojem nije osigurana usluge smještaja ili organizirano stanovanje, zatim korisnici zajamčene minimalne naknade (ZMN), nacionalne naknade za starije osobe, novčane naknade za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata i civilne stradalnike iz Domovinskog rata.

Mjesečna naknada iznosi 70 eura kao što je to bilo do sada, a trajati će do 31. ožujka 2025. godine.

Korisnici Zajamčene minimalne naknade i dalje će imati pravo na naknadu troškova stanovanja, komunalne naknade, grijanja i vodne usluge.

Za pružatelje socijalnih usluga i udomitelje u Hrvatskoj - naknada za ublažavanja porasta troškova energije bit će omogućena pružateljima socijalnih usluga, organiziranog stanovanja i boravka mjesečno će se, ovisno o broju korisnika, isplatiti od 140 do 540 eura, dok će se pružateljima usluge pomoći u kući - aktivnost priprema i dostava obroka, biti isplaćeno 80 eura mjesečno, a pružateljima usluge smještaja u udomiteljskoj obitelji 70 eura mjesečno. Mjerom je obuhvaćeno više od 500 pružatelja usluga i oko 2500 udomiteljskih obitelji, a vrijednost mjere iznosi 2 milijuna eura i trajat će od 1. listopada 2024. do 31. ožujka 2025.

Podsjećamo, ukoliko pripadate u jednu od ovih skupina i ostvarujete pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata, potrebno je ispuniti zahtjev koji se nalazi na internetskim stranicama Hrvatskog zavoda za socijalni rad i predati ga nadležnom Zavodu za socijalni rad ili zahtjev zatražite u svom nadležnom Zavodu.

Zavod donosi rješenje o priznanju prava na naknadu za ugroženog kupca energenata. Na temelju rješenja koje donosi nadležni Zavod, korisnik prava na naknadu za ugroženog kupca energenata ima pravo na subvencioniranje troškova električne energije u mjesecu u kojem je priznato pravo te svaki sljedeći mjesec, sve dok mu nadležni Zavod rješenjem ne utvrdi prestanak prava na naknadu za ugroženog kupca energenata.

Korisnik prava na naknadu za ugroženog kupca energenata može iskoristiti pravo na subvenciju troškova električne energije prilikom plaćanja računa za troškove električne energije uz predočenje svoje osobne identifikacijske isprave, rješenja kojim je korisniku priznato pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata te uz predaju izvornog naloga za uplatu troškova električne energije poslovnici Financijske agencije.
www.dnevnik.hr

Glavni grad Finske, Helsinki, gradi najveću dizalicu topline na svijetu koja će održavati toplinu u čak 30.000 domova zimi uz smanjenje emisije ugljika. Dizalica topline može raditi na temperaturama do -4 Fahrenheita (-20 stupnjeva Celzijusa) dok se napaja samo iz obnovljivih izvora energije.

Centralno grijanje je uobičajeni mehanizam za povećanje energetske učinkovitosti. Distributer toplinske energije namjerava centralizirati proizvodnju topline i distribuirati ju u domove i tvrtke koristeći mrežu podzemnih cijevi. Pristup se koristi u mnogim gradovima diljem svijeta, ali se tradicionalno oslanjao na fosilna goriva za proizvodnju toplinske energije.

Prema izvješću Međunarodne agencije za energiju, polovica energije za grijanje i hlađenje u Finskoj dolazi iz biomase. Kako Helsinki namjerava postati ugljično neutralan grad do kraja desetljeća, gradska uprava koristi svoj centralizirani sustav grijanja kako bi veliki dio svoje potrošnje energije prebacila na zelenije, obnovljive izvore.

"Helsinki je postavio ambiciozan cilj da postane ugljično neutralan do 2030., a tranzicija našeg sustava grijanja ključna je za postizanje toga", rekao je Juhani Aaltonen, potpredsjednik zelenih ulaganja u Helen Oy, finskoj energetskoj tvrtki koja upravlja jedinicom za grijanje.

Najveća dizalica topline na svijetu
Za razliku od peći ili klima uređaja, koji rade dobro u jednoj sezoni, dizalice topline su energetski učinkovitije i mogu raditi u svim klimatskim uvjetima. Dizalica topline radi na jednostavnom principu prijenosa topline iz hladnog prostora u topli prostor, čineći hladno mjesto hladnijim, a toplo mjesto toplijim.

To postiže korištenjem električne energije za podizanje niskotemperaturne toplinske energije na višu iskoristivu razinu. Dok većina dizalica topline to postiže korištenjem plinova koji su štetni za okoliš, postrojenje u Helsinkiju koristit će ugljični-dioksid CO2 kao rashladno sredstvo.

Prema MAN Energyju, proizvođaču dizalica topline, CO2 može pomoći u isporuci topline do 194 Fahrenheita (90 stupnjeva Celzija) dok radi na temperaturama nižim od -4 Fahrenheita (-20 stupnjeva Celzija).

Puni proizvodni kapacitet grijanja kreće se od 20-33 MW, ovisno o temperaturi zraka, što je čini najvećom dizalicom topline na svijetu. Također je jedinstven jer koristi motorni kompresor bez ulja. Kompresorska jedinica koristi motor velike brzine i aktivne ležajeve, što joj omogućuje da radi bez sustava brtvila suhog plina ili uljnog sustava, dodaje se u priopćenju za javnost .

Obnovljivi izvor grijanja
Električna energija za dizalicu topline može se dobiti pomoću obnovljivih izvora energije kao što su vjetar i sunce, prebacujući potrebe grijanja s fosilnih goriva na zelenu energiju. Dizalica topline s kotlovima od 50 MW godišnje će osigurati 200 GWh topline za 30.000 domova u Helsinkiju, otprilike uštedjevši 26.000 tona emisije CO2.

"Projekti gradskog daljinskog grijanja koji koriste klimatski neutralne tehnologije ključni su za unaprjeđenje globalnih napora za smanjenje emisija ugljika", rekao je Uwe Lauber, izvršni direktor MAN Energy Solutions, u izjavi. "Uzbuđeni smo što vidimo da naše rješenje toplinske pumpe igra ključnu ulogu u pokretanju energetske tranzicije naprijed."

Očekuje se da će dizalica topline početi s radom do sezone 2026.-2027., a osim što donosi ekološki prihvatljiviju toplinu , također se očekuje da će osigurati stabilnost cijena za kupce, jer se proizvodnja može lako prilagoditi, dodaje se u priopćenju za javnost.
www.interestingengineering.com