Najveća elektrana na oceansku toplinsku energiju se planira u Kini
Lockheed Martin je objavio da će u partnerstvu sa Reignwood Group graditi najveću OTEC (ocean thermal energy conversion) elektranu na moru pokraj juga Kine. OTEC proces koristi razliku temperature između hladnije vode dubokog oceana i tople vode na površini za proizvodnju električne energije. Do sada nije izgrađeno puno ovakvih elektrana, a ovaj pilot projekt plutajuće elektrane će imati snagu od 10 MW električne energije, što će biti dovoljno za cjelokupnu opskrbu odmarališta Reignwood Group koje se nalazi na obali.Za razliku od drugih obnovljivih izvora energije kao što su solar i vjetar OTEC elektrane mogu raditi konstantno na mjestima sa toplom, tropskom klimom. Na samoj lokaciji će se koristiti zatvoreni sustav za OTEC elektranu. Ovo će biti prva OTEC elektrana za Lockheed Martin, nakon što su odustali od takve elektrane na Havajima. Tehnologija za OTEC je iznimno skupa pošto se mora napraviti platforma na moru koja će pumpati hladnu vodu iz dubine oceana, ali se Lockheed nada da će se troškovi isplatiti. Lockheed planira tokom idućeg desetljeća razviti komercijalne OTEC elektrane koje će imati snage od 10 do 100 MW. Gradnja u Kini bi trebala početi iduće godine.
Izvor: http://inhabitat.com
Toplinska energija iz tropskih mora
Najveći neiskorišteni izvor solarne energije nisu pustinje Sahare ili neke druge pustinje, nego 23 milijuna kvadratnih milja tropskih oceana, čiji su gornji slojevi idealan izvor toplinske energije. Ocean Thermal Energy Conversion (OTEC) je tehnologija koja bi omogućila konstanto iskorištavanje te toplinske energije neovisno o vremenskim uvjetima i dobu godine. OTEC pretvara toplinsku energiju iz morske vode u kinetičku energiju korištenjem temperaturnog gradijenta samih mora. Temperaturni gradijent od skoro 40 stupnjeva u tropskim morima to omogućuje. OTEC-ova elektrana pumpa toplu vodu kroz izmjenjivač topline koji je spojen zatvorenim krugom sa nekoliko stotina tona tekućeg amonijaka. Kada ta topla voda dođe u izmjenjivač topline amonijak isparava i povećava svoj volumen, te stvara pritisak na turbinu koja se vrti i daje električnu energiju generatoru. Ta električna energija se onda podmorskim kablovima može isporučiti do kopna. Kada amonijakova para izađe iz turbine, prolazi kroz drugi izmjenjivač topline koji je spojen preko cijevi sa morskom vodom na nekih 1000 metara dubine koja onda svojom hladnoćom prebacuje amonijak nazad u tekuće stanje, te se isti može ponovno koristiti. Ova ideja postoji već jedno stoljeće, ali je do sada bila uspješna samo za uređaje veličine do 250 kW, a glavni problem je financiranje jer sama tehnologija nije spremna za komercijalizaciju. Potrebna su dodatna višegodišnja testiranja uređaja, ali u realnim uvjetima se očekuje iskoristivost procesa od samo nekoliko posto, te zato svaki dio OTEC-a mora biti iznimno efikasan. Unatoč tome postoje mnoga mora u ekvatorijalnom pojasu koja bi se mogla iskoristiti na ovakav način. Od trenutnih planiranih projekata jedan se razvija na jugu Floride od strane Lockheeed martina i Florida Atlantic Universitya (FAU) koji bi trebao imati 3x100 MW. Za taj projekt postoji bojazan da more na lokaciji nije dovoljno toplo za proizvodnju tokom cijele godine. OTEC International iz Baltimorea (OTI) pak planira malu 1 MW demonstracijsku elektranu pokraj Havaja. Sama elektrana će biti na obali ali će iskoristiti postojeću infrastrukturu cijevi. OTI također trenutno pregovara sa Caymanskim otocima o izgradnji komercijalne 25 MW OTEC elektrane na još neutvrđenoj lokaciji. Lockheed Martin pak zamišlja ta postrojenja kao plutajuće platforme, slične onima koje se koriste za crpljenje nafte i plina, pri čemu bi se iskoristila postojeća tehnologija, a električna energija bi se isporučivala podmorskim kablovima. Ipak konačni cilj OTEC-a ne bi bio isporuka električne energije podmorskim kablovima koji su jako skupi nego proizvodnja tekuće energije, kao što je amonijak i vodik koja bi se onda brodovima transportirala do kopna.
Izvor: www.renewableenergyworld.com
