Demonstracijsko postrojenje solarnog otoka u izgradnji je u Ras al-Khaimah-u u UAE, a pokriva površinu od 5.000 četvornih metara uz kapacitet proizvodnje od 0,5 MW. U punoj veličini, ovi solarni otoci mogli bi doseći veličine od 20 četvornih kilometara te imati kapacitete do 1.000 MW električne energije. Plutajući solarni otoci mogli bi pružiti veću količinu energije od onih kopnenih, uz veću ekološku prihvatljivost. Tako barem tvrde u švicarskom Nolarisu, tvtki koja razvija projekt plutajućeg koncentriranog solarnog otoka u Ras al-Khaimanu, jednom od Ujedinjenih Arapskih Emirata. Otok je zamišljen kao kružno područje koje okružuje šuplja prstenasta cijev promjera 20 metara i opsega nekoliko kilometara. Područje unutar prstena pokriva velika membrana napravljena od posebne plastike koja je hermetički pričvršćena na okvir, te ju drži tlak zraka koji je zarobljen između membrane i površine vode. Na membranu se potom polažu solarni paneli koji također podržavaju i strukturu cijelog postrojenja. Prototip u izgradnju u Ras al-Khaimahu mali je demonstracijski projekt površine 5.000 četvornih metara (dijametra 80 metara), sa maksimalnim kapacitetom 0,5 MW. Zahvaljujući sustavu pohrane može se jamčiti prosječan kapacitet od 100 kWh, dok bi godišnja proizvodnja iznosila 1,2 milijuna kWh. Svaka elektrana u punoj veličini trebala bi pokrivati površinu od 20 četvornih kilometara (promjera 5 kilometara), te bi njegov kapacitet u područjima blizu ekvatora trebao iznositi 1.000 MW. Čak bi i manji otok površine 6,4 kvadratnih kilometara, u najpovoljnijim uvjetima bio u mogućnosti proizvesti 1,5 milijardi kWh godišnje. U odnosu na kopnene elektrane, solarni otoci bi izbjegli problem zauzimanja kopnene površine. Osim toga, pomoću njih bi se lakše mogao naći pravi kut nagiba za praćenje Sunčeve svjetlosti. Umjesto pojedinačnih zrcala koja bi rotirala kako bi pratila vidljivo kretanje Sunca, u ovom bi se slučaju rotirala cijela platforma na koju su fiksirana ogledala. Što se tiče prijenosa energije, kao alternativu vezama kopno-more, Nolaris planira koristiti parnu elektrolizu, kojom bi se proizvodio vodik koji bi se prevozio na kopno u posebnim spremnicima. Štoviše, za daljinski upravljani roboti trebali bi održavati elektranu, s primarnim zadatkom čišćenja ogledala.

www.croenergo.eu

Korištenjem najnovijih tehnologija izgraditi će se 1,000 metara visok i 130 metara širok cilindrični toranj, koji bi grijanjem zraka trebao pogoniti 200 MW-tne turbine. U Arizoni bi trebao biti razvijen prvi veliki solarni toranj, a čiju je izgradnju predložila australska kompanija EnviroMission. Solar Tower predstavlja potpuno novi pristup solarnoj energiji. Sastoji se od visokog cilindričnog tornja koji je izgrađen usred velikih površina prekrivenih solarnim kolektorima. Mehanizam u biti radi na vrlo jednostavnom konceptu: zahvaljujući kolektorima, sunce zagrijava zrak u svojevrsnom "stakleniku" ispod tornja, te voda doseže temperaturu od 70°C naviše. Zagrijani zrak koji se za vrijeme tog procesa stvara teče prema tornju kao svojevrsni vrući mlaz koji potom može pogoniti trideset i dvije 6.5 MW turbine. Objekt ima ukupni kapacitet koji prelazi 200 MW, te prema dizajneru cijelog projekta, ima 50%-tni faktor kapaciteta (što znači da je postrojenje u mogućnosti raditi punim kapacitetom 12 sati na dan, čak i za oblačnog vremena). Još jedna prednost solarnog tornja je ta da ne koristi vodu, što je od posebnog značaja, budući da su najidealnije lokacije za izgradnju ovakvih postrojenja upravo pustinjska područja, što zbog veće insolacije, što zbog većih zemljišta na raspolaganju za izgradnju kolektora (koji pokrivaju kružna područja od preko 9 četvornih kilometara). Nadalje, ukoliko je potrebno u ovim područjima moguće je izgraditi nekoliko susjednih postrojenja s ciljem povećanja kapaciteta. U sklopu projekta bio bi izgrađen toranj visine 1,000 metara i dijametra 130 metara. Kada bude dovršen trebao bi biti najviša struktura koju je izgradio čovjek, tri puta viši od Eiffelovog tornja. Maleni prototip (50 kW) ove vrste elektrane već je uspješno razvijen u Manzaneresu u Španjolskoj. Također, projekt kapaciteta 200 MW koji koristi isti tehnologiju koja će se koristiti u Arizoni, trenutno se razvija u Australiji.

www.croenergo.eu

 

 

Vlasti američke države Arizone odlučile su sagraditi gigantski solarni toranj usred pustinje, visok 800 metara, odnosno dvostruko viši od Emprie State Buildinga.Trebao bi se sagraditi 200 kilometara zapadno od grada Phoenixa, te u svom punom kapacitetu proizvoditi milijun megavat/sati energije, što je dovoljno za ospkrbu 150.000 domova. Projekt je ideja tvrtke EnviroMission, koja ističe da će ova elektrana biti potpuno ekološki prihvatljiva, pouzdana i dugoročno vrlo jeftin izvor energije.Promjer staklene baze oko tornja biti će gotovo 3,5 kilometara, a sam toranj će biti tek nešto niži od trenutno najviše zgrade na svijetu, Burj Khalife u Dubaiju, koja je visoka 828 metara. Tvrtka je trenutno u pregovorima oko zakupnje zemlje od države, a već je dogovorila i 30-godišnji otkup struje sa najvećom kalifornijskom tvrtkom za proizvodnju električne energije. Ukoliko bi ovaj projekt postao stvarnost, stvorio bi radna mjesta za 1.500 ljudi, od građevinaraca do inženjera potrebnih da naprave ovakvo postrojenje, a procijenjena cijena projekta kreće se oko 700 milijuna dolara. Prototip ovakve elektrane izgrađen je prije više od 10 godina u Španjolskoj, ali puno manje veličine. Područje Arizone izabrano je kao lokacija ovog postrojenje zbog iznimno visokih temperatura, vrlo ravnog krajolika te blizine dalekovoda koji spajaju Arizonu i Kaliforniju. Ako se projekt pokaže uspješnim, tvrtka planira sagraditi slična postrojenja u Meksiku, Indiji i Australiji.
www.biosvijest.hr

 

Panasonic želi smanjiti emisije CO2 za 70% pomoću "inteligentnih" gradova. Japansko urbano planiranje može u nekim slučajevima biti poprilično zastrašujuće, posebice ako pričamo o velikim gradovima: nizovima neonskih znakova i električnih stupova u kombinaciji sa nedostatkom zelenila. No, Panasonic uz pomoć osam partnera namjerava promijeniti ovu sliku izgradnjom novog superzelenog inteligentnog grada koji bi trebao biti predstavljen 2014.Fujisawa održivi inteligentni grad (SST) cilja na smanjenje emisija CO2 za 70% u odnosu na razine iz 1990. Potpuno umreženi grad nalaziti će se na površini od 19 hektara, 30 kilometara jugozapadno od Tokija. Površina koju je nekada zauzimala Panasonicova tvornica, sada će biti dom za 3,000 stanovnika koji će živjeti u skladu za energetski svjesnim ponašanjem. 1.000 domova i drugih objekata imati će solarne panele za proizvodnju električne energije, dok će kuće biti opskrbljene gorivim ćelijama i inteligentnim uređajima. Baterije veličine hladnjaka mogle bi biti tipa Ene-Farm koji je Panasonic razvio u suradnji sa Tokyo Gas-om. Primjenom ovih baterija potrošnja energije i emisije CO2 mogu biti smanjene za 35-48%, to jest komunalni troškovi prosječnog japanskog kućanstva mogu biti smanjeni za 740 dolara godišnje. Planovi za SST uključuju i dodatne odlike kao što su stanice za punjenje električnih vozila, LED rasvjeta, nadzorne kamere i "staze vjetra" koje će biti u skladu sa obrascima smjerova vjetra iz obližnje Fujisawe, grada od oko 400.000 stanovnika. Biti će posađena i zavidna količina zelenila. Cijeli projekt će stajati oko 739 milijuna dolara, dok se očekuje da će sve kuće biti nastanjene do 2018. No, popunjenost svih domova može se očekivati i ranije budući da je Fujisawa zbog svojih plaža i mnogo sunca idealna lokacija za provedbu ovog eksperimenta. Ukoliko se pokaže uspješnim, model SST-a mogao bi postati okvir za buduće zelene zajednice. Ipak, budući da se prosječni Japanac već sada mora pridržavati pravila kao što su razdioba otpada u pet kategorija sa različitim danima za odvoz različitih vrsta otpada, možemo samo nagađati koliko će se pravila morati poštovati u ovoj zelenoj utopiji.

www.croenergo.eu

U japanu će se roditi najzeleniji grad svijeta: devet trvtki, na čelu s Panasonicom, radi na izgradnji, u prefekturi Kanagawa, 50km od Tokija, primjer metropole koja će biti 100% ekološki održiva. Fujisawa Sustainable Smart TownGrandiozni zeleni projekt, nazvan Fujisawa Sustainable Smart Town (Fujisawa održivi pametni grad), predviđa jedan inteligentni, sigurni i održivi grad na napuštenom zemljištu jedne Panasonicove tvornice: kombinirajući inovativne tehnologije uštede energije i posebne sustave pohrane i generiranja solarne energije, grad će otvoriti put novim građevinskim projektima, dizajniranima da se integriraju u okolinu. Kroz ove inicijative, grad, čiji se završetak predviđa za ožujak 2014. godine, ima za cilj smanjiti emisije CO₂ za 70% u odnosu na razine iz 1990. godine.Da bi se taj cilj postigao, sve zgrade, oko 1.000 privatnih kuća i različiti javni objekti, biti će potpuno neovisni u svim aspektima energije, pomoću solarnih panela i posebnih „baterija" za opskrbu energijom tijekom čitavog dana. I ne samo to. Fujisawa Sustainable Smart Town uključivati će i pametne sustave raspodijele resursa, kao što je dijeljenje automobila i stvaranje „zelenih osi" parkova i drveća uz glavne prometnice.

www.biosvijest.hr

Japanski proizvođač električnih automobila SIM-Drive izjavio je da njihov SIM Lei prototip električnog vozila može preći 330 kilometara na jednom punjenju u gradskim uvjetima vožnje, to jest 300 kilometara ukoliko putuje brzinom od 100 kilometara na sat. Prototip je izrađen uz pomoć 34 grupa i kompanija. SIM Lei ima pogon na sva četiri kotača uz pomoć motora koji se nalaze u kotaču. Automobil je dizajniran kako bi povećao učinkovitost, dok mu je maksimalna brzina 150 km/h. Prema navodima iz tvrtke, za postizanje brzine od 0 do 100 km/h potrebno mu je 4.8 sekundi. SIM Drive je osnovao inženjer Hiroshi Shimizu, koji je inače razvio i električno vozilo s osam kotača pod imenom Eliica. Shimizu je okupio automobilske tvrtke uz pomoć open-source pristupa u razvoju električnih automobila. Prošle je godine Japanski klub električnih vozila provezao modificirani Daihatsu Miru čak 1000 kilometara u jednom punjenju. U pothvat je bilo uključeno 17 vozača i više od 8000 baterija.U SIM Lei-ju se nadaju masovnoj proizvodnju električnih automobila do 2013.

www.croenergo.eu

Sa 14,000 MW snage u 2010. elektrana kojom upravljaju Brazil i Paragvaj ostvarila je rekord u proizvodnju energije, veći od energije koju je proizvela hidroelektrana Tri klanca (18,000 MW) u Kini. Ukupna proizvodnja hidroelektrane Itaipú u 2010. iznosila je 86 milijardi kWh, što je rekord za elektranu bilo koje vrste. Ova brojka uvelike premašuje kapacitete hidroelektrane Tri klanca, koja je unatoč tome što je najveća hidroelektrana na svijetu, krajem prošle godine zabilježila proizvodnju od 79,5 milijardi kWh. Treći najveći proizvođač električne energije je hidroelektrana Guri u Venezueli, koja je prošle godine proizvela 53,4 milijarde kWh. Obilni tok rijeke Paraná omogućio je dosad nezabilježenu proizvodnju elektrane Itaipú, no sve ne bi bilo moguće da nije brazilske brzorastuće potražnje za električnom energijom, kao i odličnog stanja sustava elektrane te dalekovoda. Prema procjenama, prošlogodišnji rekord postrojenja kojim zajednički upravljaju Brazil i Paragvaj, mogao bi se ponoviti i ove godine.

www.croenergo.eu

Projekt američkog Ministarstva energetike testirati će na koji se način mogu u energetski sustav uklopiti gorive ćelije veličine hladnjaka, te opskrbljivati toplinom i električnom energijom tvrtke i škole. Pacific Northwest National Laboratory upravljati će 2.8 milijuna dolara vrijednim programom. ClearEdge Power će na 10 lokacija instalirati 38 gorivih ćelija. Program će pokriti do 50% ukupnog troška instalacije, te će se kroz njega prikupljati podaci o performansama sustava opremljenih gorivim ćelijama, a koji će se kretati u rasponu između 5 i 100 kilovata snage. ClearEdge Powerove gorive ćelije koriste prirodni plin kao gorivo kojim se generira 5 kilovata električne energije i ekvivalent 5.8 kilovata topline. Strojevi 'hvataju' toplinu iz kemijskog procesa proizvodnje električne energije te na taj način zagrijavaju vodu. Među tvrtkama koje su uključene u pilot program nalaze se hotel, viša škola, bazen sa teniskim terenima i distribucijski centar, izjavio je Michael Upp, potpredsjednik marketinga ClearEdge Powera. U jednom slučaju, staklenik koji je uključen u program koristiti će gorive ćelije za proizvodnju električne energije dok će se proizvedena toplina koristiti za uzgoj biljaka. Cilj programa je upoznavanje tvrtki sa upotrebom gorivih ćelija u svojim područjima djelovanja, kao i njihovo postepeno uvođenje u svakodnevnu primjenu. Komercijalno dostupne gorive ćelije dostupne su već dulji niz godina, no njihova upotreba je još uvijek poprilično ograničena te se samo nekoliko proizvođača gorivih ćelija može smatrati profitabilnim tvrtkama sa zacrtanim rastom. No, gorive ćelije kao tehnologija imaju velik broj pristaša, bilo onih koji prepoznaju njihovu primjenu u vozilima, ili onih kojih ih vide kao fiksne izvore toplinske i električne energije. ClearEdge Power u početku je krenuo sa razvojem jedinice za domaćinstava, no zbog troškova koji se kreću oko 56.000 dolara po jedinici, interes javnosti i dalje je ograničen. ClearEdgeove gorive ćelije ne ispuštaju štetne tvari u zrak te smanjuju emisije CO2 za 35-40%. Budući da istovremeno proizvode električnu energiju i toplinu, njihova učinkovitost iznosi zavidnih 90%. Tvrtka je počela isporučivati svoje proizvode prošle godine i dalje ne odustajući od stambenog sektora. Kao posebno zanimljivo tržište u ovom pogledu pojavila se Južna Koreja gdje je uvedena obveza korištenja gorivih ćelija kao način smanjenja uvoza nafte. No, tvrtka globalno gledajući najveće nade polaže u malo gospodarstvo. Malo gospodarstvo u prosjeku koristi svu dobivenu energiju, a sve je veći broj onih koji žele smanjiti svoj utjecaj na okoliš. Proizvodi CleanEdge Powera relativno su malih dimenzija u odnosu na druge proizvođače, te se upravo zbog atraktivne veličine svojeg proizvoda nadaju masovnijoj proizvodnji kojom bi se zauzvrat smanjila krajnja cijena za korisnika.

www.croenergo.eu

Tvrtka Zeta Communities započela je s izgradnjom energetski neutralnog stambenog naselja u Stocktonu, Kalifornija. Stambeno naselje sa 22 stambene jedinice razvija neprofitna organizacija Visionary Home Builders of California. Građevine će biti energetski neutralne odnosno zero energy građevine. Zeta Communities već je otprije poznata po svojim pristupačnim, zelenim prefabriciranim kućama koje se proizvode korištenjem održivih materijala jednostavnih za recikliranje. Izgradnjom 90% kuće u tvornici u Sacramentu vrijeme izgradnje na lokaciji skraćeno je za 70%. U slučaju izgradnje stambene zajednice Tierra del Sol, Zeta će proizvesti domove veličine 120 metara kvadratnih (140 sa garažom), koji će se sastojati od stambenog prostora otvorenog tlocrta, tri spavaće sobe i dvije kupaonice. Svi domovi posjedovati će Energy Star certifikat, a odobreni su i prema CALGreen standardima za izgradnju zgrada. Zetine kuće biti će energetski neutralne, što znači da će svaki dom proizvoditi onoliko energije koliko troši. Kuće će biti opremljene fotonaponskim solarnim panelima koji će na licu mjesta proizvoditi električnu energiju, Energy Star certificiranim kućanskim aparatima, hibridnim toplinskim crpkama za grijanje vode, visoko učinkovitim sustavima grijanja i hlađenja, vodovodnim sustavima niskog protoka te CFL rasvjetom. Materijali koji će biti korišteni u izgradnji biti će jednostavni za reciklažu i prihvatljivi za okoliš i ljudsko zdravlje. Prilikom usporedbe sa standardnim stambenim objektima, Zetine kuće trebale bi omogućiti prosječnu uštedu od 2.000 dolara u troškovima vezanima uz potrošnju energije, dok će kvaliteta zraka biti značajno bolja nego u konvencionalnim domovima.

www.croenergo.eu

Glavni problem pri proizvodnji biogoriva putem klasičnih sirovina je potreba za velikom površinom obradivog područja koje se mora iskoristiti za uzgoj same sirovine. Upravo zbog tog razloga mnogi su s pravom skeptični prema takvom načinu proizvodnje goriva jer se smanjuju obradive povšine za hranu. Proces primjene algi s jedne strane smanjuje emisiju štetnih plinova u atmosferu, ali s druge strane uzrokuje još veću nestašicu hrane i povisuje cijenu prehrambenih proizvoda.3-D Matrix tehnologija rješava takve probleme. Ona ima iznimno visoku produktivnost biogoriva po jedinici površine što je čini najefikasnijom tehnologijom takve vrste na svijetu. Osim što je potrebna znatno manja površina za proizvodnju koja k tome ne mora biti obradiva, ova tehnologija smanjuje emisiju plinova poput CO2 i NOx u atmosferu u velikim količinama. Znatan problem ove tehnologije su iznimno visoki operativni troškovi po jedinici površine, te taj podatak čini takvu vrstu tehnologije ekonomski upitnom. Ipak, pitanje je dobrog poslovnog planiranja i ekonomskih stručnjaka koji će ponuditi najpovoljnije rješenje. Iz tog razloga se ulažu velika financijska sredstva u razvoj ove tehnologije kako bi se što znatnije povećala produktivnost po jedinici površine. Viđen je velik napredak u razvoju ove tehnologije, te se očekuje ne samo da će biti ekonomski isplativa, već da će biti znatno povoljnija od proizvodnje nafte i njezinih derivata.U nastavku donosimo opis tri tehnologije uzgoja algi za proizvodnju biodizela.

Algakultura je grana akvakulture koja se bavi uzgojem različitih vrsta algi. Alge se uzgajaju u umjetnim bazenima koji se nalaze u vodi i njihov razvoj uvelike ovisi o uvjetima okoliša u kojem se nalaze. Alge koje se uzgajaju na taj način uglavnom spadaju pod mikroalge kojima se pripisuju fitoplankton, mikrofite i plankton. Makroalge, poznatije kao morska trava također imaju komercijalnu i industrijsku svrhu. No, zbog svoje veličine i posebnih klimatskih zahtjeva pod kojima se mogu razvijati rijetko se uzgajaju u akvakulturama. Obično se crpe iz divljih nalazišta u morima i oceanima. Takav način uzgoja algi za proizvodnju biodizela je najpovoljniji, ali zato ima i mnoge nedostatke. Glavni nedostatak je prepuštenost algi prirodnim uvjetima što znatno usporava njihov rast. Nemoguće je unaprijed precizno predvidjeti kolika će biti produktivnost jer na to utječu razni vremenski faktori. Također je istodobno na nekoj lokaciji moguće uzgajati najviše jednu vrstu alge. Naime, u paralelnom razvoju više vrsta algi na nekom području uvijek jedna od vrsta postane dominantna i pri tome uništi ostale vrste algi. Još jedan nedostatak je nanošenje štete živom svijetu u blizini kojeg se razvijaju. Inzistiranjem na stvaranju što veće zajednice algi na nekom području narušava se prirodna ravnoteža, pri čemu nestaju mnoge biljne i životinjske vrste na tome području. Uz manja ulaganja može se postići produktivnost od 1,5 litre biodizela/m2.

Tehnologija bioreaktora
Bioreaktor proizvodi visokokvalitetno biogorivo uz pomoć algi, koje koriste sastojke dima iz dimnjaka energetskih postrojenja. U bioreaktorima biogoriva se proizvode za vrijeme rada energetskog postrojenja s time da proces reducira NOx do 86% i CO2 za 40% iz emisija dimnjaka. Osnovna jedinica sustava sastoji se od serije 2,5 metara visokih bioreaktora trokutastog oblika od polikarbonatskih cijevi promjera 10 do 20 cm, kroz koje voda i alge kontinuirano cirkuliraju. Hipotenuza trokuta je orijentirana prema suncu zbog fotosinteze, a horizontalni i vertikalni dio trokuta su u sjeni. Fluid teče kroz hipotenuzu, zatim kroz tamne katete i ponovno u hipotenuzu. Cirkulacija se uravnotežuje kako bi se algama osigurala optimalna izloženost svjetlu. Dimni plinovi se upumpavaju u donji dio svakog trokuta, a alge uklanjaju NOx i CO2 u jednom prolazu kroz bioreaktor (trokut). Alge reduciraju NOx i danju i noću bez obzira na situaciju sa svjetlom. Čak i mrtve alge smanjuju sadržaj NOx do 70 %. Uzgojene alge se mogu koristiti za proizvodnju obnovljivih biogoriva, a uz to elektrane zadovoljavaju regulativu koja zahtijeva smanjenje emisije CO2. Tijekom ispitivanja ove tehnologije, bioreaktori su bili izloženi dimnim plinovima sa sadržajem CO2 od oko 13%. Alge koje su odabrane prema protokolu NASA-e i koje nisu bile GMO (genetički modificirani organizmi) su preradile dimne plinove. Plinovi koji su prošli preradu u bioreaktoru izlaze na vrhu, a alge se ispuštaju na dnu svaki dan i mogu se koristiti za proizvodnju biodizela i sl. Takvi sustavi zahtijevaju nesmetanu izloženost suncu na većoj površini. Zbog toga je potrebno osigurati hektare slobodnog prostora u blizini termoelektrana, što nije svugdje na raspolaganju. Proizvodnja bioreaktora je 3,5 litre biodizela/m2 godišnje.

3D Matrix sustav (eng. Emission-to-Biofuels)
Najsuvremenija i najefikasnija tehnologija za proizvodnju biodizela od algi. Bazira se na tehnologiji bioreaktora, ali u odnosu na njih ima znatno veću produktivnost. Greenfuel Emisije-biogorivo™ tehnologija je ustvari fleksibilna platforma koja koristi alge i CO2 kako bi se proizvelo biogorivo. Navedena tehnologija ima minimalan ili nikakav utjecaj na procese koji se odvijaju u postrojenju na koje je instalirana. Svjetlo se dovodi preko receptora koji su ugrađeni na vrhu postrojenja. Navedeni receptori razblažuju svjetlost jer alge nikad ne smiju biti izložene direktnom Sunčevom zračenju. CO2 se posebnom ventilacijom dovodi u prostorije u kojima se uzgajaju alge. U tim prostorijama alge su smještene u vodi i to u prozirnim plastičnim vrećama. Dio kultura se ubire periodično i šalje se na dehidratizaciju. Dehidratizacijom nastaje čvrsta masa (biomasa) koja ide u daljnju preradu. Iz te biomase može se dobiti biodizel, etanol i još mnogi drugi korisni proizvodi. Voda koja se izdvoji dehidratizacijom vraća se natrag u sustav kako bi se postigla što manja potrošnja vode pri proizvodnji. Kasnije se ventilacijom iz prostorija odvodi kisik koji je nastao procesom fotosinteze.
www.croenergo.eu

Odjel Gospodarenja okolišem UNDP-a proveo je anketu o stanju hrvatskog tržišta solarnih toplinskih sustava, koja predstavlja pionirski pothvat prikupljanja relevantnih podataka i ocjenjivanja trenutačnog stanja tržišta obnovljivih izvora energije, budući da je ovo prva takva anketa ikad provedena u Hrvatskoj. Anketa je jasno uputila na potrebu za nadogradnjom srednjoškolskog sustava obrazovanja te stvaranja programa obrazovanja za odrasle jer bez dovoljnog broja kvalificiranih instalatera nemoguće je očekivati veći broj instaliranih solarnih toplinskih sustava, kao ni njihovo kvalitetno funkcioniranje. Energetski institut 'Hrvoje Požar' u sklopu projekta Transolar procijenio je kako je u sektoru proizvodnje, instalacije, servisiranja i prodaje u Hrvatskoj zaposleno oko 200 ljudi te da je godišnje instalirano svega 9,000 četvornih metara solarnih termalnih sustava (STS). Također, do 2008. godine, ukupno je instalirano oko 70,000 m2 kolektora. Rezultati istraživanja provedenih u sklopu istog projekta govore da su osobe koje se bave instalacijom solarnih termalnih sustava u Hrvatskoj većinom instalateri klime i grijanja, vodoinstalateri te pripadnici srodnih struka. Rezultati ankete pokazuju da isti ne raspolažu u dovoljnoj mjeri specifičnim znanjima potrebnim za instaliranja solarnih termalnih sustava, što ponekad dovodi do loše dimenzioniranih ili manjkavo instaliranih solarnih termalnih sustava. Ostvarenje ciljeva Energetske strategije Republike Hrvatske iz 2009. godine podrazumijeva prosječnu godišnju instalaciju (za razdoblje od 2010. do 2020.) od čak 100,000 m2, što bi, usporedivši brojke sa situacijom u 2007. godini, značilo da je za ostvarenje ciljeva strategije potrebno više od 2,000 ljudi zaposlenih u ovom sektoru. Upravo to predstavlja jedan od razloga zašto je pokrenuta ova anketa - kako bi se utvrdilo stanje kao i ispitale mogućnosti daljnjeg napredovanja u instaliranju solarnih toplinskih sustava u Hrvatskoj. Anketa o stanju hrvatskog tržišta solarnih toplinskih sustava obuhvatila je gotovo trećinu kompanija i pojedinaca koji se na hrvatskom tržištu bave proizvodnjom, instalacijom, servisiranjem i prodajom solarnih toplinskih sustava, a uz potrebu za daljnjim školovanjem i obukom instalatera, najznačajnija saznanja koja su proizašla iz ankete su: relativni optimizam po pitanju trenda rasta tržišta; velika važnost koju se pridaje utjecaju zakonskih okvira koji trenutno nisu u dovoljnoj mjeri poticajni te potreba informiranja i edukacije javnosti na svim razinama. Anketirani su osobito istakli manjak institucionaliziranog pristupa poticajima, kao i pasivnost državnih tijela u tom pogledu. Gotovo iste ocjene i zaključci proizlaze i iz dijela u kojima su iznijeli svoje osobne komentare i sugestije vezane uz tržište solarnih toplinskih sustava u Hrvatskoj, s time da je velika većina navela manjak potpore bankarskog sektora koji bi prema njihovom mišljenju uvođenjem „zelenih" kredita mogao osnažiti tržište. Uočivši nedostatke koji koče razvoj tržišta solarnih toplinskih sustava u Hrvatskoj, UNDP, u suradnji sa Zadarskom županijom, predano radi na uspostavljanju Solarnog edukacijskog centra u Zadru. Tako je 9. svibnja ove godine, u zadarskoj Strukovnoj školi Vice Vlatkovića započeo prvi program osposobljavanja odraslih za zvanje 'monter solarnih toplinskih sustava'. Izobrazba se provodi u sklopu projekta Solarni edukacijski centar kojeg zajednički financiraju Zadarska županija i UNDP, uz financijsku podršku nizozemske vlade. Namjera Centra je da se, korištenjem stručnog kadra škole i partnerskih tvrtki, stvore preduvjeti za povećanje broja instaliranih fotonaponskih i solarnih toplinskih sustava, čime se smanjuje potreba za izgradnjom elektrana na fosilna goriva. Time se također stimulira razvoj zelenog ruralnog poduzetništva koje doprinosi smanjenju stakleničkih plinova, stvaranju novih radnih mjesta te zaštiti prirode i okoliša. Kroz Centar će se osobama koje završe program obuke omogućiti da iz prve ruke upoznaju sve posebnosti instaliranja solarnih sustava i ostvare višu razinu kvalitete obavljanja posla, a time i zadovoljstvo krajnjih korisnika, čime će stvoriti pozitivnu sliku u javnosti.

www.croenergo.eu

Jedna od prepreka za uvođenje gospodarstva temeljenog na vodiku je upravo pronalazak isplativog izvora energije za dobivanje vodika. Nanoptek je pristupio rješavanju problema korištenjem solarne energije. Tvrtka je predstavila manji prototip svojih proizvoda na konferenciji TechConnect. Vizija Nanopteka je kreiranje velikog sustava za pohranu solarne energije koja bi se skladištila u obliku vodika pogodnog za primjenu u automobilima i domaćinstvima. U bližem vremenskom okviru u tvrtki se nadaju prodaji solarnih generatora tvrtkama koje kupuju spremnike pune vodika zbog korištenja u industriji. Proizvod pod nazivom Solar Hydrogen Generator 300 sa dimenzijama 2×1 metar veći je od tipičnog solarnog fotonaponskog panela. U svom radu ponaša se kao tipični elektrolizator koji slanjem struje kroz vodu razdvaja atome vodika i kisika. Vodik se potom pohranjuje u spremnike te koristi u gorivim ćelijama za proizvodnju električne energije. Ono što ga razlikuje od tipičnih elektrolizatora je to što koristi 60% manje energije u proizvodnji vodika iz vode. Ključ leži u nanopremazu od titana koji hvata relativno širok spektar Sunčeve svjetlosti, uključujući i ultraljubičasto svjetlo. Budući da fotokatalizator dobro reagira na ultraljubičasto svjetlo, solarni generator vodika može raditi i za vrijeme oblačnih dana, te ga u tvrtki nazivaju hibridnim uređajem zbog njegove sposobnosti rada kao tradicionalni elektrolizator i pomoću električne energije iz opskrbne mreže u vremenima kada nema Sunčeve svjetlosti. Tvrtkin panel sadrži trake titana i redove fotonaponskih ćelija koje pružaju napon za vrijeme procesa cijepanja atoma čineći ga višestruko učinkovitijim. Ideja primjene vodika kao energetskog izvora za vozila i pohranu energije postoji već niz godina, no sve donedavno postojao je veliki broj tehničkih prepreka kao što su nemogućnost pohranjivanja vodika u male prostore i nepostojanje jeftinih materijala za proces katalizacije. Također, ne postoji nikakva infrastruktura za prijevoz vodika osim u prijenosnim spremnicima. No, uz rastući interes za čišće izvore energije, javlja se potreba za daljnjim istraživanjima i razvojem. SunCatalytix tako radi na proizvodnji "umjetnog lista" koji bi također koristio solarne fotonaponske ćelije za proizvodnju vodika iz vode. Uz tehničke izazove, veliki problem je i pronalaženje kupaca koji su spremni isprobati nove tehnologije. U Nanopteku prvo ciljaju na zadobivanje industrijskih kupaca iz plinskog sektora, dok dugoročno ciljaju na širenje poslovanja u sektorima pohrane energije i off-grid primjenama navedene tehnologije.

www.croenergo.eu

 

 

Inženjeri sa sveučilišta Delaware pronašli su način kako proizvoditi vodik bez nepoželjnih emisija kao što je ugljik-dioksid. Proizvodnja ovako čistog goriva moguća je zahvaljujući solarnom reaktoru kojeg je izradio Erik Koepf, a kojem je potrebna samo koncentrirana Sunčeva svjetlost, cink oksid i voda kako bi proizvodio čisti vodik.Reaktor koristi Sunčevu svjetlost kako bi povećao toplinu unutar cilindrične strukture na više od 3.000ºF. Prašak cink oksida prolazi kroz 15 lijevaka u keramičku unutrašnjost gdje se pretvara u cink u parnom stanju. Tada para reagira s vodom proizvodeći vodik.Osim nedostatka emisija, dobra vijest je i činjenica da se cink oksid može ponovo koristiti, što znači da je solarni reaktor samoodrživ jer koristi obnovljive materijale i obnovljivu energiju.Ovaj prototip je veličine 0,61 x 0,91 metar i teži oko 0,45 kilograma, a trenutno je u fazi testiranja koje će u trajanju od 6 tjedana provesti institut Swiss Federal Institute of Techology u Zurich-u. Testiranje bi trebalo pokazati koliko je reaktor dobar ili loš kada na njega djeluje koncentrirana Sunčeva svjetlosti jednaka snazi 10.000 Sunaca. Važne stvari koje je potrebno dokazati su pouzdanost reaktora i da li je proizvedena količina vodika dovoljna da bi se ovaj projekt razvio u daljnju fazu. Ukoliko se reaktor pokaže uspješnim vrlo lako će ga biti projektirati na veličinu koja bi bila dovoljna za proizvodnju vodika na industrijskoj razini. Koepfov mentor, Ajay Prasad, vjeruje da ćemo u budućnosti vidjeti veće verzije reaktora koje će biti smještene u pustinjama gdje će proizvoditi vodik. Naravno, to sve ovisi o rezultatima koje će dati prototip u narednih nekoliko tjedana.
www.obnovljivi.com