Prometni sektor jedan je od najbrže rastućih gospodarskih grana u Republici Hrvatskoj. Propulzivnost rasta iskazana kroz stopu porasta ukupnog broja registriranih automobila u posljednjih 10 godina iznosila je gotovo konstantnih 5 posto godišnje. Udio GDP-a u ukupnom nacionalnom GDP-u iznosi 10 posto. Podaci o prosječno 336 osobnih automobila na 1000 stanovnika u Hrvatskoj, u odnosu na prosječnih 480 u EU27, ukazuju na veliki potencijal za daljnji rast tržišta (do 2020 godine očekuje se preko 2 milijuna osobnih automobila u odnosu na današnjih 1,5 milijuna). Sektor prometa ujedno je i najznačajniji potrošač energije (preko 30% u strukturi finalne potrošnje), a u budućnosti se očekuje još brži rast potrošnje nego kod ostalih sektora. Stoga je vrijeme za donošenje kvalitetnih odluka koje će predstavljati temelj razvoja održivog prometnog sustava upravo sada!Budućnost električnih vozila je neupitna, a njihova ekspanzija na tržištu ovisi o sinergijskom i pravovremenom djelovanju najutjecajnijih tržišnih subjekata.Motivacija za pokretanje ambiciozne inicijative e-mobilnost proizlazi iz jasne vizije da se otpočne s implementacijom istinski održive ekonomske aktivnosti u Republici Hrvatskoj. Razlozi za pokretanje ove inicijative su i više nego opravdani. Dovoljno je razmotriti nekoliko nepobitnih činjenica.

 

Električna vozila (EV) se razlikuju od konvencionalnih motora s unutrašnjim izgaranjem (MUI) u djelu koji se tiče pogonskog sustava. Umjesto motora s unutrašnjim izgaranjem i klasičnih spremnika za gorivo, električna vozila opremljena su električnim motorima i baterijama.

Izvor električne energije pohranjen je u litij – ionskim baterijama o čijem kapacitetu ovisi autonomnost kretanja električnog vozila. Već danas su skladišni kapaciteti baterija komercijalnih paketa baterija dovoljni da mogu pokriti dnevne potrebe korištenja osobnog vozila. Svjetski proizvođači električnih baterija najavljuju intenzivno povećanje kapaciteta baterija u skoroj budućnosti te se očekuje autonomnost kretanja do 350 km s jednim punjenjem baterija. Očekivano trajanje baterija procjenjuje se na oko 7-10 godina.

Elektromotor u pravilu omogućuje linearno i besprekidno ubrzavanje vozila sa znatno većom karakteristikom vuče u odnosu na konvencionalna vozila. S druge strane, električni automobili ne posjeduju mjenjačke kutije. Eliminacija mjenjačke kutije znatno smanjuje masu automobila, što ujedno dovodi do znatno manje potrošnje goriva. Kočioni sustav električnih vozila konstruiran je na takav način da se prilikom usporavanja oslobođene, energija deceleracije pohranjuje nazad u bateriju (tzv. regenerativno kočenje). Ova značajka električnih vozila dolazi do važnosti poglavito u urbanim sredinama u kojima se režim vožnje sastoji od principa „stani-kreni"

Električna vozila troše znatno manje energije nego vozila na fosilna goriva. Ukupna potrošnja energije električnog vozila od spremnika do kotača (engl. „Tank– To–Wheel"), tzv. finalna energija, iznosi tri puta manje nego kod vozila na fosilna goriva (benzinska, dizelska) iste težine i performansi. Dodatna energija potrebna je za proizvodnju fosilnih goriva i električne energije te za njihovu distribuciju. Ukoliko se utrošku energije u samom vozilu doda i energije potrebna za proizvodnju i distribuciju finalnih oblika energije (benzina, dizela, električne energije, itd), što odgovara tzv. primarnoj potrošnji energije (eng. Well-to-Wheel analiza), dolazi do povećane primarne potrošnje energije za 20 - 80 posto kod konvencionalnih vozila pogonjenih fosilnih gorivima u odnosu na električna vozila, uspoređujući pri tomu vozila jednakih težina i performansi (20% = dizel – olovo usporedba, 80% = benzin – litij usporedba).

Samo manji dio električne energije je proizveden iz naftnih derivata. S druge strane, urbani promet (s dnevnom kilometražom manjom od 50 km) na svjetskoj razini predstavlja od 75 do 80 posto kilometraže automobila te doprinosi s oko 20 posto ukupnoj svjetskoj potrošnji naftnih derivata. Zbog toga bi se svjetska potrošnja naftnih derivata smanjila za 20posto ukoliko bi sav urbani promet bio supstituiran s električnim vozilima. Time bi se značajno smanjila ovisnost o naftnim derivatima. Po uzoru na mnogobrojne primjere dobre prakse - e-mobilnost - kao sasvim novi koncept urbane mobilnosti pruža jedinstvenu priliku za sinergijsko djelovanje te uspostavu partnerstva između mnogo različitih subjekata.  Zapravo, jedni mogući način da se otpočne s uspješnom realizacijom elektrifikacije voznog parka u Hrvatskoj je uspostava partnerstva na svim razinama. Inicijativa E-mobilnost.hr ima za cilj inicirati uspostavu partnerstva između svih relevantnih tržišnih subjekata.

Svi ozbiljni svjetski proizvođači automobila u svoju flotu polako uvode automobile pokretane električnom energijom. Visoka cijena fosilnih goriva i ograničenost njihovih zaliha, ali i sve veća ekološka osviještenost kumovali su proboju elektro automobila kao jedne od alternativa pogonu vozila. Električni automobili bi trebali smanjiti razinu ukupne emisije štetnih plinova u kojoj automobili danas sudjeluju s nešto više od 30%. Upravo iz tog razloga elektro automobili na europskim prometnicama nisu nikakva egzotika, a oni će uskoro postati svakodnevnica i hrvatskog čovjeka...

Takvi automobili moraju se negdje i puniti, pogotovo kada se njihov doseg trenutno kreće oko 100-120 km s jednim punjenjem. Ne bi li budućim vlasnicima takvog automobila osigurali mogućnost punjenja, ali i pokazali gradovima i lokalnim zajednicama kojim putem valja krenuti kako bi se san o elektro automobilima na hrvatskim prometnicama i ostvario, energetski institut Hrvoje Požar i Citroen Hrvatska u Zagrebu u sklopu E-mobilnosti su instalirali prvu punionicu namijenjenu elektro automobilima. Prva hrvatska elektro punionica postavljena je ispred zgrade spomenutog instituta, na kojoj će u inicijalnoj fazi projekta punjenje elektro automobila biti potpuno besplatno ne bi li se građane ponukalo da upravo elektro automobil izaberu za svoje primarno sredstvo prijevoza. Što je to E-mobilnost, kojim će se smjerom razvijati i kakva joj je budućnost možete saznati čitajući ekskluzivni intervju koji smo napravili s voditeljem projekta iz EIHP-ova odjela za planiranje energetskih sustava, gospodinom Dinom Novoselom, mag. ing. mech..


1. Možete li našim čitateljima ukratko reći par riječi o električnim punjivim stanicama, tko je proizvođač, kolika im je vrijednost, instalirana snaga i slično?
Punionice za električna vozila se razlikuju po snazi, odnosno brzini punjenja i lokaciji na kojoj su instalirane. U načelu postoje 4 načina punjenja u ovisnosti o brzini punjenja i to: Tip 1. Sporo punjenje, Tip 2. Standardna brzina punjenja, Tip 3. Brzo punjenje i Tip 4. Sustav zamjene baterija. Za određivanje logike, a samim time i potencijala razvoja mreže punionica, potrebno je razumjeti navike korisnika EV-a, koja podrazumijeva boravak vozila na sljedećim lokacijama u prosječnom trajanju: 14h kod kuće, 7h na poslu te 2h na lokacijama od posebnog interesa. Potencijalne lokacije za instalaciju punionica se mogu podijeliti u četiri kategorije: 1. primarna -privatna, 2. primarna – javna, 3. sekundarna – privatna i 4. sekundarna – javna. U prvu kategoriju spadaju punionice smještene u privatnim garažama ili na privatnim parkirnim mjestima u pravilu na mjestu boravka korisnika EV. Druga kategorija lokacije je vrlo slična prvoj, osim što u ovom slučaju korisnik EV nema svoje privatno parkirno mjesto već vozilo ostavlja na javnim gradskim površinama. Treća kategorija lokacija pripada sekundarnoj razini, punjenja što podrazumijeva punjenje EV-a na lokacijama npr. ispred sjedišta tvrtki. Četvrta kategorija lokacija podrazumijeva punjenje na sekundarnoj razini i to na javnim površinama, poput javnih garaža, šoping centara, kino dvorana, sportskih centara, posebnim lokacijama za brze punionice, itd... Danas na tržištu postoji popriličan broj proizvođača punionica svih navedenih vrsta. Rješenje koje predstavljamo danas, proizvod je slovenske tvrtke partner koja je višegodišnju tradiciju temeljenu na inovacijama u području elektrotehničkih proizvoda usmjerila u pravcu razvoja kompletnih rješenja za E-mobilnost po principu ključ u ruke. Radi se o rješenju punionice Tipa 1. instaliranoj na lokaciji tipa 3. sekundarna – privatna, kojom se trenutno omogućuje sporo punjenje, snagom do 3,7 kW, čime se omogućuje punjenje standardne 16 kWh baterije u roku 6h. Punionica je opremljena dvjema šuko utičnicama s micro swith prekidačima, a registracija korisnika moguća je putem bezkontaktne RFID kartice te postoji opcija registracije korisnika putem 3G GSM mreže. Rad punionice upravljan je iz dedicirano kontrolnog centra, koji je razvijen za potrebe operatora sustava punionica. Punionica i kontrolni sustav su prilagodljivi krajnjem korisniku, a proizvođač ima namjeru uspostaviti sinergiju s hrvatskim tvrtkama. Ovakvo rješenje punionica namijenjeno je za korištenje na javnim, ali i privatnim parkirnim površinama te je razvijeno za potrebe maksimalnog iskorištavanja mogućnosti koje proizlaze iz tzv. V2G tehnologije. Drugim riječima, primarna filozofija primjene ovakvih punionica počiva na maksimalnoj konekciji vozila na elektro energetski sustav u vrijeme kada vozilo nije u pogonu. S obzirom da je jedna od temeljnih misija Energetskog instituta Hrvoje Požar pružanje potpore i promocija održivih prometnih sustava, koji doprinose sustavnom smanjenju emisija stakleničkih plinova, instalacijom punionice željeli smo vlastitim primjerom potaknuti i ostale subjekte na aktivno promišljanje o E-mobilnosti kao mogućem rješenju mobilnosti u bližoj budućnosti te ujedno pozicionirati Institut na kartu tvrtki koje za potrebe poslovanja koriste „CO2 neutraliziranu flotu vozila".


2. Prva električna punjiva stanica je postavljena ispred EIHP-a. Da li možemo, i kada, očekivati postavljanje većeg broja punjivih stanica po Zagrebu te gdje bi bile njihove potencijalne lokacije?
Točno. Prva demo punionica Tipa 1. instalirana je testirana i puštena u pogon ispred Energetskog instituta Hrvoje Požar 2. srpnja, a današnjim danom, 7. srpnja, službeno otpočinjemo s aktivnom promocijom koncepta E-mobilnost kroz demonstraciju mogućnosti korištenja infrastrukture primjenjive za potrebe tvrtki, ali i operatore javne infrastrukture. Tijekom ove godine će svi posjetitelji Energetskog instituta Hrvoje Požar imati priliku besplatno napuniti svoj električni automobil. Odluku o početku razvoja mreže javno dostupnih punionica, mogu u načelu donijeti gradovi, tvrtke koje promišljaju održivo te privatni vlasnici javno dostupnih parkirnih površina. Drugim riječima, nekoliko je grupa subjekata koje mogu utjecati na početak razvoja mreže punionica, kako na području Grada Zagreba, tako i na području drugih urbanih sredina. Budući da oko 60 posto kućanstava s područja Grada Zagreba stanuje u stambenim blokovima koji nemaju vlastita parkirna mjesta, a za očekivat je da će se glavnina punjenja odvijati u noćnim satima za vrijeme kada će vozila biti parkirana ispred mjesta stanovanja, implicitno se dolazi do zaključka da bi gradovi trebali zauzeti ključnu ulogu u procesu donošenja odluka i koordiniranja aktivnosti vezanih uz početak razvoja javne infrastrukture. S druge strane, pojedine tvrtke kao i vlasnici javno dostupnih parkirnih mjesta bi mogli odigrati ključnu ulogu u procesu pokretanja razvoja inicijalne mreže punionica. Za potrebe popularizacije koncepta E-mobilnosti ima smisla govoriti o instalaciji nekoliko oglednih punionica na visoko frekventnim, atraktivnim urbanim površinama, no daljnji tijek razvoja mreže punionica bi trebao biti prvenstveno vođen realnom potražnjom od strane budućih korisnika EV-a. Konkretno, na području Grada Zagreba, punionice bi mogle biti instalirane u užem centru grada u zoni naplate parkiranja, u javnim garažama, na predviđenim Park & Ride lokacijama, itd.


3. Koji bi drugi gradovi nakon Zagreba mogli dobiti infrastrukturu za priključak električnih automobila na mrežu?
To prvenstveno ovisi o prepoznavanju pogodnosti i mogućnosti koje pruža E-mobilnost na strani čelnika lokalnih sredina i administracija. Kao autor ideje o pokretanju nacionalne inicijative E-mobilnost, Energetski institut Hrvoje Požar je razgovarao i s čelnicima nekoliko gradova mimo Grada Zagreba te se može reći da načelno postoji veliki interes u početak razvoja E-mobilnosti. Naša uloga jest prvenstveno biti na dispoziciji gradovima u procesu donošenja ključnih odluka te im također ponuditi stručnu pomoć prilikom implementacije istih. Prvi modeli električnih vozila bit će komercijalno dostupni u Hrvatskoj već od sljedeće godine, pa je na predstavnicima elektro energetske industrije, gradova, ali i na razini najviše državne administracije izazov da pripreme optimalan doček novim stanovnicima urbanih sredina kroz definiranje modela razvoja pametne infrastrukture.


4. U početku će obnavljanje baterija električnih automobila biti besplatno za krajnjeg korisnika. No, kako je planirano provođenje naplate u budućnosti?
Svjetska iskustva ukazuju na činjenicu da je uvođenje svake nove tehnologije prvenstveno ekonomski izazov, budući da ekonomija volumena na osnovi aktualne proizvodnje u početku nije dostatna da osigura cjenovnu prihvatljivost tehnologije operatorima, odnosno krajnjim korisnicima. Promišljanje o strategiji definiranja cijena usluge punjenja je u svakom slučaju opravdano već u najranijoj fazi pripreme za razvoj tržišta električnih vozila i pripadajuće energetske infrastrukture. S obzirom da se u prvih nekoliko godina, barem do 2015. godine, ne očekuje intenzivnija penetracija električnih vozila na području Grada Zagreba (prema stručnim procjenama ne više od 1.000 EV), što će implicirati ukupnu dodatnu potrošnju električne energije u iznosu tek do 2000 MWh, prostor za uvođenje tarifnih modela u ovoj najranijoj fazi je relativno ograničen i neopravdan.Naime, s obzirom da EV generiraju pored direktnih pogodnosti (ekonomija vožnje, znatno niže emisije CO2 i buke) i niz pozitivnih eksternalija za cjelokupno građanstvo, za početnu fazu se predlaže besplatno pružanje usluge punjenja električnih vozila na javnim punionicama, a s ciljem pružanja potpore penetraciji električnih vozila i popratne infrastrukture na tržište.U kasnijoj fazi razvoja pilotnih projekta, bilo bi poželjno uvesti naknade za uslugu punjenja na razini cijene usluge po prijeđenom kilometru i to temeljem mjesečnih/godišnji ugovora. S intenzivnijim razvojem infrastrukture, trebalo bi se omogućiti korištenje dinamičkih tarifa, temeljem kojih bi se osiguralo maksimalno iskorištavanje pogodnosti sustava pametnih mreža, ujedno kroz maksimiziranje korištenja obnovljivih izvora energije. Prilikom definiranja cijene usluge punjenja na javnim punionicama, potrebno će biti voditi računa o osiguravanju ekonomske opravdanosti ulagačima u infrastrukturu.


5. I za kraj, Vaše osobno mišljenje o dolasku električnih automobila u Hrvatsku, da li ih čeka svijetla budućnost?
U svjetsku utakmicu razvoja modela električnih vozila uključila su se gotovo sva zvučna imena iz automobilske industrije, kao i neka sasvim nova te je njihova prisutnost na tržištu u bližoj budućnosti neupitna. Lokalna tržišta, poput hrvatskog, imaju svoje specifičnosti, u pogledu trenda rasta broja novo prodanih automobila i općenito kupovne moći građana. U tom kontekstu, potrebno je razumjeti ograničenja tržišta te sukladno tome prilagoditi očekivanja. Osobno bih volio vidjeti što više električnih vozila već danas na prometnicama, no svjestan sam da će suočavanje s izazovima poput danas relativno visoke cijene električnog vozila te nepostojeće infrastrukture punionica odgoditi njihovu intenzivniju penetraciju za sljedećih nekoliko godina. Također smatram da je za uspješnost početka razvoja E-mobilnosti u hrvatskoj potrebno detaljno razumijevanje tehnologija, kao i mogućnosti njihove optimalne integracija u prometno – energetski sustav, na svim razinama donosioca odluka. Ukoliko će se E-mobilnost prepoznati kao platforma za transformaciju postojeće svakodnevnice u svijet novih prilika, s višestrukim beneficijima za građane urbanih sredina, ali i za cjelokupno gospodarstvo, određenim paketom mjera bi se moglo ubrzati njihovo pojavljivanje na domaćem tržištu. S obzirom da će Republika Hrvatska 2013. godine najvjerojatnije postati 28 članica europske unije te će samim time preuzeti obvezu usklađivanja i implementacije pravne stečevine iz EU zakonodavstva, izuzetno sam pozitivan spram električnim vozilima budući da su ista visoko na agendi EU.
www.automotoportal.hr

Zeleni krovovi su još jedno od zaboravljenih rješenja kako smanjiti troškove grijanja odnosno hlađenja kuća i zgrada, a samim time i emisiju ugljikovog dioksida. U zadnje vrijeme ponovno dobiva na značaju, pogotovo u kombinaciji moderne arhitekture koja primjenjuje energetsku učinkovitost i pasivne kuće. Umjetni materijali koje čovjek koristi (asfalt, beton), a od kojih su sazdani pločnici, kolnici i zgrade u urbanim sredinama imaju visoki toplinski kapacitet, te hlapljivo upijaju dolazno Sunčevo zračenje za vrijeme lijepih sunčanih dana. Noću se ta pohranjena toplina oslobađa u okolinu i time povećava njezinu temperaturu. Tako temperature u urbanim sredinama mogu biti čak i do 3°C veće u odnosu prema okolnom ruralnom krajoliku, što čini grad toplinskim otokom prema okolnoj hladnijoj okolini. Time se povećava potrošnja energije koja se koristi za hlađenje u toplom dijelu godine te smanjuje kvaliteta života u urbanoj sredini.

Što su to zeleni krovovi
Zelene krovove nekad je bilo normalno vidjeti na sjeveru Europe gdje su se koristili krovovi od tratine, te u američkoj preriji, gdje su bili uobičajena praksa na zemljanim kućama. Zeleni krov je u suštini krov na kojeg je posađena određena odgovarajuća vegetacija. Zadnjih desetljeća zeleni krovovi se vraćaju na mala vrata i sve više postaju nezaobilazni u projektima urbanista, građevinara i arhitekata, prvenstveno zbog mogućnosti ublažavanja ekstremnih vremenskih uvjeta.

Dok ljetne temperature na standardnim krovovima mogu doseći i do 65°C zeleni krovovi mogu prosječno ohladiti obližnje površine za oko 16-17°C što ih po učinku smješta odmah iza uličnih stabala te na taj način smanjuju fenomen urbanih toplinskih otoka.

Zeleni krovovi se dijele u dvije glavne grupe:
ekstenzivne zelene krovove i
intenzivne zelene krovove.
Ekstenzivni krovovi jeftinija su i jednostavnija varijanta te su više "livadnog" tipa. Biljke koje se sade (npr. sedumi) su vrlo otporne na sve vremenske uvjete te čine ovu vrstu zelenog krova financijski vrlo povoljnom, jer zahtijevaju minimalno održavanje i znatno niže početno ulaganje, što ih čini sve popularnijima u Njemačkoj, Austriji i Sloveniji.

S druge strane, intenzivni zeleni krovovi (Slika 4) su složenija varijanta i više su "park" tip te se sastoje od drveća, grmlja i različitih trava. Zahtijevaju održavanje kao i normalni parkovi (obrezivanje, košnja, sl.) ali su i financijski zahtjevniji.

Zašto zeleni krovovi?
Zeleni krovovi imaju mnoge prednosti pred običnim krovovima – djeluju kao izolacija te tako smanjuju troškove grijanja i hlađenja u zgradama pod njima za oko 20%, zatim, produljuju životni vijek krova štiteći ga od UV zračenja, velikih temperaturnih oscilacija i mehaničkih oštećenja (npr. tuča). Također apsorbiraju zvuk i smanjuju utjecaj buke te filtriraju zrak i stvaraju kvalitetniju mikroklimu.

Kada na konvencionalan krov padne kiša ona ga ispire, te se takva nefiltrirana voda miješa sa zagađivačima na ulicama i otpadnim vodama u kanalizaciji, stoga je potrebno uložiti velika sredstva na njeno pročišćavanje.

Zeleni krov debljine samo 10 cm mogao bi zadržati gotovo 4 litre vode na 30 kvadratnih centimetara. Zeleni krov djeluje kao livada, apsorbirajući, filtrirajući i spremajući dio vode za kasnije korištenje. Na taj način smanjuje se opterećenje kanalizacijskog sustava te mu se produljuje životni vijek dok se istovremeno u prirodu vraća čišća voda.

Današnji moderni vodonepropusni omotači olakšavaju dizajn i implementaciju zelenih krovova (otporni su na širenje korijenja, omogućuju otjecanje, podupiru rast) te zadovoljavaju veliku većinu rigoroznih tehničkih zahtjeva vezanih za usađivanje biološkog sloja na vrhovima zgrada.

Iako su investicijski troškovi pri postavljanju zelenog krova dva do tri puta veći od investicije u konvencionalni krov, ova investicija se vrlo brzo vraća kroz uštede na energiji za grijanje, odnosno hlađenje.

Osim potencijala koji imaju u uštedi energije, ravni zeleni krovovi u urbanim sredinama mogu postati oaze zelenila, mjesta za odmor i relaksaciju na dohvat ruke, istovremeno pružajući stanište i utočište raznim životinjskim vrstama.

I za kraj – zamislite učinke u uštedi energije te redukciji zagađenja, i najvažnije, poboljšanju kvalitete života koja bi se ostvarila kada bi sve nepregledne krovove svijeta ozelenili!

www.zelenaenergija.org

U Malmu u južnoj Švedskoj izgrađen je održivo stambeno naselje u sklopu stambene izložbe Bo01. Od 2001. kada se izložbom htjelo pokazati vizionarske načine stanovanja sa stvarnim stanovnicima, estetikom, ekologijom i tehnologijom kao dijelom plana do danas puno se toga promijenilo. Nakon izložbe, prostor se razvio u stambeno naselje znano kao Bo01 (Live01), sa posebnim naglaskom gradskih planera na nalaženju kvalitetnih i trajnih stambenih objekata, arhitektonske raznolikosti i urbanih prostora. Stanovnici Malma prostor su vrlo rado prihvatili te je okrug osim prostora za stanovanje postao i jedno od najpopularnijih gradskih izletišta. Bo01 je nedavno izgrađen okrug u području zapadne luke (Västra Hamnen) na periferiji Malma. Područje ima oko 600 domova, urede, prodavaonice i niz uslužnih djelatnosti. Cilj okruga je stvoriti vodeći međunarodni primjer ekološke prilagodbe i društvene održivosti u gusto izgrađenom području. Polažu se velike nade kako bi prostor postao čimbenikom jačanja održivog rasta zapadne luke, ali i Malma u cjelini. Nedavna prošlost prostora kao područja održavanja izložbe stanovanja poduprla je razvoj inovativnih rješenja za stambene objekte s održivošću i estetikom kao primarnim čimbenicima privlačenja novih stanovnika. Na prvi pogled, okrug ne odudara previše od sličnih novoizgrađenih naselja, no rješenja održivosti ovdje su primijenjena još i prije same izgradnje. Fokus održivosti provlači se kroz tri sljedeća glavna aspekta: korištenje resursa, planiranje te emocije i estetska privlačnost prostora. Privatne tvrtke koje su bile zadužene za fizičku izgradnju okruga bile su potaknute na holističko razmišljanje i obraćanje posebne pažnje na okoliš u odnosu na pojedine stambene jedinice. Tako kao sasvim prirodne i svakodnevne elemente naselja Bo01 možemo susresti gnijezda za ptice koja su ugrađena u stambene objekte ili primjena održive vegetacije u prostornom planiranju okruga. Drugi važan aspekt je potrošnja resursa koja je u naselju Bo01 u potpunosti minimizirana korištenjem vjetroturbina koje pružaju svu potrebnu električnu energiju. Solarni paneli na krovovima odgovorni su za petinu toplinske energije, dok se ostatak topline pribavlja putem toplinskih pumpi i postojećeg, učinkovitog sustava centralnog grijanja grada Malma. Stanovnici primjenjuju i sustav odvojenog sakupljanja otpada te dodatnog odvajanja organskog materijala kojim se doprinosi proizvodnji energije u gradskom postrojenju bioplina. Potiče se i stalna provjera potrošnje energije po kućanstvu putem informacijskih ekrana koji su instalirani u svakom domaćinstvu. Što se prometne infrastrukture tiče, pješače i biciklističke staze dobile su prioritet u planiranju naselja, dok se kao stalna akcija provodi poticanje korištenja zdravih, ekološki prihvatljivih materijala u stanovima i izvan njih. Održivost u naselju donosi i povećanu interakciju između stanovnika područja, a položeni su i posebni ciljevi diversifikacije stanovništva i oblika vlasništva s ciljem smanjenja mogućnosti stvaranja geta. Dizajn i arhitektura područja realizirani su s ciljem stvaranja ugodnih urbanih prostora i atraktivnih lokacija na kojima se stanovnici mogu sastajati. S ciljem održivog upravljanja resursima i povećanjem rekreacijskih i estetskih vrijednosti naselja, voda kroz okrug teče putem genijalno osmišljenog sustava ribnjaka, jezeraca, otvorenih kanala i krovova pokrivenih mahovinom. Umjetni otok površine 175 hektara općina Malmö kupila je još 1996. godine s ciljem realiziranja novog eko-naselja. Tijekom posljednjih petnaestak godina, grad je uspio transformirati otok iz onečišćenog industrijskog područja u ekološki prihvatljivo naselje s domovima, poslovnim prostorima i područjima za rekreaciju. Održivi pristup planiranju izgradnje bio je ključ prilikom stvaranja i izgradnje naselja. Bo01 uspješno je postigao taj cilj primjenom inovativnih koncepata i novih tehnologija koje su bitno poboljšale ekološke standarde u cijelom području. Najbitnije od svega valja spomenuti da je osim niza priznanja struke, ovaj ambiciozni i pionirski pothvat odlično prihvaćen i od strane stanovnika Malma, te je postao primjer uspješnog gradsko planiranja s ekološkom sviješću kao niti vodiljom projekta.

www.croenergo.eu

Tim znanstvenika sa Sveučilišta u Minnesoti razvija novu metalnu leguru čija se molekularna struktura mijenja sa rastom temperature. Ovaj izum mogao bi otvoriti put za nove načine proizvodnje čiste energije iz otpadne topline industrijskih procesa ili čak oceanskih temperaturnih promjena. Tim na čelu sa Richardom Jamesom, profesorom mehaničkog i zrakoplovnog inženjeringa, najavio je otkrivanje nove tehnologije koja spontano pretvara toplinu u električnu energiju, bez potrebe za termoelektričnim pretvaračima. Nalazi su objavljeni u najnovijem izdanju časopisa Advanced Energy Materials. Ova tehnika, bazirana na novoj metalnoj leguri koja je sastavljena od nikla, kobalta, mangana i kositra, ima specifična svojstva: mijenja molekularnu strukturu sa rastom temperature, te od nemagnetizirajućeg materijala postaje visoko magnetska legura. Izmijenjeno magnetno polje proizvodi električnu energiju zahvaljujući Faradayevom zakonu o indukciji, koji se primjenjuje na standardne električne generatore. Zahvaljujući posebnim svojstvima legure, dovoljna je mala količina topline kako bi se mehanizam pokrenuo. Na taj način moguće je generirati električnu energiju iz izvora kao što su otpadna toplina iz industrijskih procesa ili termoelektrana, jačajući njihovu proizvodnju bez dodatnih emisija CO2 ili drugih štetnih tvari. Osim toga, nova tehnologija mogla bi se primijeniti i u tehnologiji hvatanja oceanskih temperaturnih promjena, to jest promjena temperature na različitim dubinama. S obzirom da mehanizme pokreću i najmanje temperaturne promjene, primjena bi bila moguća i u umjerenima morima manjih temperaturnih promjena kao što je Mediteran. Prema mišljenju znanstvenika, tehnologija bi se mogla primijeniti i u području održivog prometa: otpadna toplina koju proizvode hibridni automobili mogla bi se koristiti za punjenje električnih baterija. Iako su istraživanja tek u ranoj fazi, njezini autori vjeruju da bi se mogla primijeniti na komercijalnoj razini u roku od nekoliko godina.

www.croenergo.eu

Stručnjaci okupljeni u "Arctic Monitoring and Assessment Programme" kažu da se led na Arktiku topi puno brže nego što su očekivali, te da bi razina svjetskih oceana mogla porasti za jedan i pol metar u ovom stoljeću. Stručnjaci su podijeljeni pak oko toga je li ljudska aktivnosti odgovorna za topljenje leda. Također je moguće da se radi o normalnim Zemljinim procesima zagrijavanja. Skeptici tvrde da se led topi od pamtivijeka te tako mijenja tok oceana i uzrokuje klimatske promjene.Stari led je nestao i novi se pojavljuje na drugim mjestima. Stoga, prema njima, čovjek ne mođe biti odgovoran za promjene koje se događaju diljem svijeta. Prosječna temperatura u svijetu i dalje će rasti 3-6 Celzijevih stupnjeva, čak i ako se emisije stakleničkih plinova u atmosferu bitno smanje, tvrdi Vladimir Sokolov, zamjenik direktura Instituta za Arktik i Antarktik. Sokolov također izjavljuje: "U velikoj mjeri čovjekova aktivnost je lokaliziranog tipa i prilično beznačajna da bi utjecala na Zemljine procese u mjerilu kojega smo svjedoci. Smanjivanje "sjeverne polarne kape" ne znači nužno i potapanje svih obalnih zona i otoka. Topljenje morskog leda neće dovesti do porasta razine oceana, već bi to moglo biti uzrokovano topljenjem ledenjaka na Grenlandu i Antarktiku. Radi pravičnosti, potrebno je istaknuti da je Antarktik prilično stabilan, dok je Grenland pod utjecajem topljenja leda, no čak i tamo led neće u potpunosti nestati. Sunce je "skriveno" 6 mjeseci iznad navedene regije i stvaranje ledenog tepiha je neizbježno". Svakog ljeta veliki dijelovi Arktičkog oceana gube značajne količine leda. Ako priroda intervenira i ubrza procese, ljudi bi mogli imati i određene ekonomske koristi, dijelom i zbog otvaranja prolaza kroz Sjeverno more, kada više neće biti potrebna pomoć ledolomaca. No, veći broj stručnjaka upozorava na prevelika "pozitivna" očekivanja u ovom pogledu, budući da klimatske promjene nije lako predvidjeti. Visoke temperature mogu iznenada pasti u bilo koje vrijeme. Voda iz otopljenog leda istjecanjem u Atlantski ocean može mijenjati smjer Golfske struje te tako dovesti do novog ledenog doba koje može trajati stoljećima. Slični scenarij već već se dogodio prije 13.000 godina.

www.croenergo.eu

Bez obzira na sofisticiranost opreme za prognozu vremena, mora se naći načine za smanjenje ranjivosti pred ekstremnim vremenskim prilikama bile one izazvane globalnim klimatskim promjenama ili ne. Tornada i druge ekstremne vremenske prilike rezultirale su čitavim pojasima razaranja diljem Sjedinjenih Država. Jesu li te divlje oluje rezultat klimatskih promjena ili ih se može objasniti normalnim varijacijama vremena, pitamo stručnjake. Godina 2011. rekordna je za tornada u Sjedinjenim Državama. Sjeverna Amerika i inače je posebno teško pogođena tim tipom olujnog nevremena, kaže David Imy, jedan od upravitelja Centra za prognoziranje oluja, pri Nacionalnoj upravi za oceane i atmosferu: "Mi imamo vjerojatno najviše tornada u odnosu na površinu zemlje gdje se oni pojavljuju. Uz to, ta su tornada posebice intenzivna. A razlog je: gorje Stjenjak." Imy kaže da planinski lanac Stjenjak sprečava vlagu da se iz Meksičkog zaljeva širi prema zapadu, te ju natjera da se koncentrira nad središnjim dijelom zemlje: "To nam isto tako daje visoko gore suhi zrak koji dolazi i stvara mnogo povoljnije uvjete za izbijanje vrlo teških oluja i tornada." Imy kaže da više od dvije stotine tornada, koliko ih je zabilježeno samo u prošlom mjesecu, predstavlja anomaliju. Ali, kaže, teško je reći radi li se o trendu, jer u drugim dijelovima svijeta nisu viđene toliko jake razlike. Može li rekordna američka sezona tornada imati veze s globalnim klimatskim promjenama, pitamo Williama Chameidesa, atmosferskog geofizičara i dekana Fakulteta za ekologiju Nicolas, Sveučilišta Duke: "Praktički nam je nemoguće uprti prstom na neki pojedinačni događaj i reći da je on izazvan klimatskim promjenama. No, s druge strane, znamo da će zbog klimatskih promjena upravo takvi događaji postati daleko vjerojatniji, učestaliji i intenzivniji. Dakle, ono što možemo reći jest da su takva zbivanja, kakva sada vidimo, konzistentna s klimatskim promjenama." Takve misli potcrtavaju nalaze izvješća Nacionalnog istraživačkog vijeća. Izvješće je izrađeno na zahtjev Kongresa i objavljeno početkom svibnja. Chameides, dopredsjedatelj za izvješće, kaže da ono upozorava da je globalno zatopljavanje stvarnost i da je potrebno poduzeti korake u cilju ograničavanja razmjera tog zatopljenja i pripremanja za posljedice: "Ne znamo točno što će se dogoditi, ali znamo da smo sučeljeni s opasnostima. Ono što ćemo uraditi u smislu ograničavanja tih opasnosti i donošenja odluka koje će na najmanju moguću mjeru svesti vjerojatnost zbivanja određenih posljedica, to će nam pružiti izvjesnu izdržljivost i otpornost tako da bismo se mogli prilagoditi tim posljedicama kada i ako do njih dođe." Chameides kaže da je lekcija koju su pružile devastirajuće oluje u Sjedinjenim Državama ta da, bez obzira koliko sofisticirana je postala oprema za prognoziranje vremena, zemlja mora naći načine da smanji svoju ranjivost pred ekstremnim vremenskim prilikama, bile one izazvane globalnim klimatskim promjenama ili ne.

www.croenergo.eu

 

Trenutni alati za promatranje ne mogu objasniti otprilike polovicu vrućine za koju se vjeruje da je nastala na Zemlji tijekom proteklih godina, kako se navodi u članku Perspektive u časopisu Znanost. Znanstvenici iz Nacionalnog centra za istraživanja atmosfere (NCAR) iz Bouldera u državi Colorado upozoravaju kako satelitski senzori, oceanske plutajuće mjerne stanice i ostali instrumenti nisu adekvatni za praćenje ove 'nestale' vrućine, koja možda nastaje u dubokim slojevima oceana ili bilo gdje drugdje u klimatskom sustavu. „Vrućina će se prije ili kasnije vratiti kako bi nas progonila", kaže Kevin Trenberth, znanstvenik iz NCAR-a i glavni autor članka. „Predah od zagrijavajućih temperatura koji smo imali u posljednjih nekoliko godina neće se nastaviti. Važno je pratiti energiju stvorenu u našem klimatskom sustavu kako bismo shvatili što se događa i predvidjeli našu klimu budućnosti." Autori sugeriraju da je prošlogodišnji ubrzani napad El Niña, periodične pojave kod koje gornji slojevi oceanske vode duž velikog dijela tropskog Tihog oceana postaju znatno toplije, mogao biti jedan od načina na koje se solarna energija ponovo pojavila. Istraživanje je imalo potporu Nacionalne zaklade za znanost (NSF), sponzora NCAR-a i NASA-e. „Protok energije kroz klimatski sustav ključno je pitanje u razumijevanju klimatske promjene", kaže Eric DeWeaver, voditelj programa u Sektoru za atmosferske i geoprostorne znanosti Nacionalne zaklade za znanost, koji financira NCAR. „Ono predstavlja veliki izazov za naše sustave promatranja." Trenberth i njegov koautor John Fasullo, znanstvenik iz NCAR-a, usmjerili su se na središnji misterij klimatske promjene. Bilo da satelitski instrumenti pokazuju da staklenički plinovi nastavljaju zarobljavati više solarne energije, odnosno vrućine, ili ne, znanstvenici još od 2003. godine nisu mogli odrediti kuda većina te vrućine odlazi. Ili su satelitska promatranja netočna, kaže Trenberth, ili su, što je vjerojatnije, velike količine vrućine prodrle u regije u kojima nema adekvatnih mjerenja, kao što su najdublji dijelovi oceana. Nadodajući se na problem, površinske temperature Zemlje znatno su se ustabilile u posljednjim godinama. Ipak, topljenje ledenjaka i santa leda na Arktiku, zajedno s razinom mora u porastu, nagovještaju da vrućina nastavlja svoj dalekosežni utjecaj na planet. Trenberth i Fasullo objašnjavaju da je vrlo važno bolje mjeriti protok energije kroz klimatski sustav Zemlje. Na primjer, bilo kakav geoinženjerski plan, npr. kako na umjetan način promijeniti svjetsku klimu da bi se uzvratilo globalnom zatopljenju, mogao bi imati nehotične posljedice, koje bi moglo biti teško analizirati ukoliko znanstvenici ne otkriju kako pratiti vrućinu oko Zemlje. Poboljšana analiza energije u atmosferi i oceanima također može pomoći istraživačima da bolje razumiju i možda čak predvide neobične obrasce vremena, kao što su hladni prodori diljem većeg dijela Sjedinjenih Država, Europe i Azije tijekom protekle zime. Kako se staklenički plinovi skupljaju u atmosferi, satelitski instrumenti pokazuju rastuće pomanjkanje ravnoteže između energije koja ulazi u atmosferu sa Sunca i energije koju otpušta Zemljina površina. Ovo pomanjkanje ravnoteže izvor je dugoročnog globalnog zatopljenja. No praćenje rastuće količine vrućine na Zemlji znatno je složenije od samog mjerenja temperatura na površini planeta. Oceani upijaju oko 90 posto solarne energije koju zarobljuju staklenički plinovi. Dodatne količine topline napreduju k topljenju ledenjaka i santi leda, kao i zagrijavanju kopna i dijelova atmosfere. Samo jedan mali odvojak zagrijava zrak na površini planeta. Satelitska mjerenja pokazuju da je količina solarne energije zarobljena stakleničkim plinovima porasla tijekom proteklih godina, dok je porast vrućine izmjerene do dubine od 3000 stopa (oko 1000 metara) u oceanu zakazao. Iako je teško detaljno kvantificirati količinu solarne energije, Trenberth i Fasullo procjenjuju da je prema satelitskim podacima količina sakupljene energije vjerojatno oko 1.0 watta po kvadratnom metru ili čak i viša, dok mjerni instrumenti u oceanima pokazuju sakupljenu energiju od otprilike 0.5 watta po kvadratnom metru. To znači da za otprilike pola ukupne količine energije nema objašnjenja. Postotak nestale vrućine mogao bi zavaravati, a rezultat je nepreciznih mjerenja satelitima i površinskim senzorima ili netočne obrade podataka dobivenih tim senzorima, kažu autori. Do 2003. godine izmjereni porast vrućine bio je u skladu s očekivanjima kompjuterskog modela. No novi set nadzora oceana od tada je pokazao ujednačeno smanjenje u stupnju zagrijavanja oceana, čak i dok neuravnoteženost između ulazne i izlazne energije nastavlja rasti. Nešto nestale vrućine kreće se izgleda prema praćenom topljenju ledenih pokrova na Grenlandu i Antarktici, kao i santa leda na Arktiku. Puno te nestale vrućine moglo bi biti u oceanima. Određeni porasti vrućine mogu se uočiti između dubina od 3000 do 6500 stopa (oko 1000 do 2000 metara), no još veći porast vrućine možda se nalazi još dublje izvan dohvata oceanskih senzora. Trenberth i Fasullo traže dodatne oceanske senzore, kao i sustavniju analizu podataka i nove pristupe kalibriranju satelitskih instrumenata kako bi mogli riješiti misterij. Argo plovila za profiliranje koje su istraživači počeli postavljati 2000. godine kako bi mjerili oceanske temperature su, na primjer, udaljeni za otprilike 185 milja (300 kilometara) i očitavaju podatke svega jednom svakih 10 dana s dubine od otprilike 6500 stopa (oko 2000 metara) do površine. Planovi su u tijeku kako bi se manja skupina tih plovila poslala u veće dubine. „Globalno zatopljenje je u svojoj srži potaknuto neuravnoteženošću energije: više solarne energije ulazi u atmosferu nego što je napušta", kaže Fasullo. „Najviše nas brine da nismo sposobni u potpunosti pratiti ili razumjeti tu nejednakost. To otkriva veliku rupu u našoj sposobnosti praćenja skupljanja vrućine u našem klimatskom sustavu."
www.znanost.com

Brazilski institut za okoliš (IBAMA) izdao je konzorciju brazilskih poduzeća Norte Energii službenu licencu kojom odobrava gradnju hidroelektrane Belo Montea na rijeci Xingu u Amazoni čija će snaga biti 11.233 megavata", priopćilo je u srijedu to vladino tijelo. Elektrana će biti treća po veličini u svijetu. Indijanske zajednice na tom području, 'zeleni' i Katolička crkva pokrenuli su prije više od godinu dana kampanju protiv gradnje te hidroelektrane koja će poplaviti 500 četvornih kilometara uz rijeku Xingu, na zapadu amazonske države Pare i natjerati na preseljenje 16.000 ljudi, po službenim podacima.Njihovu su borbu popularizirale zvijezde poput kanadskog redatelja filma Avatar Jamesa Camerona koji je lani više puta dolazio u Brazil kako bi pružio potporu domorocima i zatražio od tadašnjeg predsjednika Luiza Inacia Lule da Silve "da bude junak i zaustavi" projekt. "To su kriminalni radovi kojima će se uništiti velik dio šume, koji utječu na život više desetaka tisuća ljudi i koji će isušiti rijeku (Xingu) o kojoj ovisi pet indijanskih sela", rekla je Antonia Melo, čelnica pokreta "Xingu živi zauvijek". "Belo Monte će jamčiti energetsku sigurnost Brazila" proizvodeći 10 posto električne energije u zemlji, odgovorio je u srijedu brazilski ministar energetike Edson Lobao, najavljujući plan održiva razvoja za to područje. Belo Monte, čija će gradnja stajati 11 milijarda dolara, bit će treća po veličini hidroelektrana u svijetu, nakon Tri klanca u Kini (18.000 MW) i Itaipua (14.000 MW) na granici Brazila i Paragvaja.

www.croenergo.eu

Brazilski sud u utorak je naredio da se prekinu radovi na izgradnji hidroelektrane Belo Monte, treće po veličini takve hidrocentrale u svijetu, usred brazilske Amazone, s obrazloženjem da se indijanske zajednice na tom području prethodno nije pitalo za mišljenje. Sud je priopćio da je "naredio prekid radova zbog toga što prethodno nije zatraženo mišljenje indijanskog stanovništva". Sud je odredio globu od 250.000 dolara na dan za javni konzorcij Norte Energia ne bude li poštovao njegovu odluku. "Ovo je povijesna odluka za zemlju i narode uz rijeku Xingu. To je velika pobjeda koja pokazuje da Belo Monte nije svršena stvar. Iznimno smo sretni i zadovoljni", rekla je Antonia Melo, koordinatorica pokreta Xingu Vivo. Hidroelektrana Belo Monte koja se počela graditi na rijeci Xinguu, vrijedna gotovo 13 milijarda dolara, najveća je koja se trenutačno gradi u Brazilu i treća u svijetu. Trebala bi imati snagu od 11.233 megavata, što bi osiguralo 11 posto potreba zemlje za električnom energijom. Borbu Indijanaca, 'zelenih' i Katoličke crkve protiv gradnje Belo Montea popularizirale su slavne osobe poput pjevača Stinga i redatelja uspješnica "Titanica" i "Avatara" Jamesa Camerona. Čelnik brazilskih Indijanaca Raoni (82), poznat u svijetu po svojoj borbi za zaštitu Amazone i indijanskih naroda, zatražio je "prekid" gradnje hidrocentrale na UN-ovoj konferenciji o održivom razvoju Rio+20 u lipnju u Rio de Janeiru. Brazil je drastično smanjio sječu šume kako bi zaštitio Amazonu i tvrdi da je među velikim gospodarstvima uložio najviše u čiste energije. No zbog ubrzana razvoja ulaže u velike infrastrukturne projekte kao što su brane i ceste u Amazoni. Gradnjom hidrocentrale poplavilo bi se 500 četvornih kilometara zemljišta uz rijeku i uništio velik dio šume. Premda zemlja domaćih stanovnika ne bi bila poplavljena, isušivanje rijeke bitno bi utjecalo na njihov način života jer uglavnom žive od ribolova. [H/AFP] 

www.croenergo.eu

Središnja Kina proživljava najtežu sušu u posljednjih 50 godina. No nije samo vrijeme krivo za elementranu nepogodu: stručnjaci krive i vladin ponos - projekt brane Tri klanca na Jangceu. Ljudi koji žive uz rijeku Jangce u središnjoj Kini inače u ovo doba godine strahuju od poplava. No ove godine je situacija potpuno drugačija. Poljoprivrednici su na rubu očaja: rižine stabiljke su požutjele od suše a i ribogojilištima nedostaje voda. 35 milijuna stanovnika središnje i dijelova južne Kine je pogođeno najtežom sušom u posljednjih pola stoljeća. Ni najstariji ne pamte tako niski vodostaj Jangcea.

Neodstatak pitke vode
Još je gora situacija s pitkom vodom - 4 milijuna građana srednjeg i donjeg sliva najveće kineske rijeke pate od nedostatka prijeko potrebne tekućine. Za ovakvu situaciju je dobrim dijelom krivo vrijeme. No izostanak padalina u međuvremenu nije glavni uzročnik elemetarne nepogode. Ma Jun je autor, u Kini vrlo cijenjenog djela, "Kineska vodena kriza". On tvrdi da su osim manjka kiše za sušu krivi i mnogobrojni zahtvati ljudske ruke u prirodni tok Jangcea. Posebno su na udaru jezera koja prate tok rijeke. "Oko tih jezera nastaje sve više i više obradivih polja koja iscrpljuju prirodne spremnike vode", tvrdi Ma. Taj proces je dodatno pojačan gradnjom industrijskih područja i stambenih naselja.

Krivac - Tri klanca
No najradikalniji udar na prirodni tok Jangcea je projekt hidroelektrane Tri klanca. Isprva je ovaj projekt, pored dobivanja električne energije, trebao spriječiti kako redovite razorne poplave tako i suše: 600 kilometara dugo akumulacijsko jezero je trebalo po potrebi zadržavati i ispuštati vodu. No umjesto toga, kako tvrdi Ma Jun, brana samo pogoršava situaciju. Ona naime zadržava kamenje i šljunak, prirodni učvršćivač riječnog korita. Nizvodno od brane ostaje samo pijesak a posljedica toga je sve dublje korito Jangcea a time i pad razina jezera koja se napajaju iz treće po redu najveće rijeke na svijetu. U međuvremenu je čak i kineska vlada, toliko ponosna na svoj "projekt stoljeća" priznala da njezina brana uzrokuje velike probleme. Državna izvještajna agencija Xinhua je čak priznala da su neki problemi bili poznati i tijekom projektiranja ali se njihovo rješenje ostavilo za poslije. Kineska vlada očekuje mnoge prednosti od brane koja se gradi od 2008. Ona bi trebala proizvoditi električne energije koliko i tri nuklearne elektrane a golemo jezero bi omogućavalo ulazak prekoocenskim brodovima duboko u zemlju.

Više štete nego koristi
No prema nekim procjenama, brana će više koštati nego što će od nje kasnije biti koristi. Inženjer i stručnjak za branu Tri klanca, Wang Weiluo, govori o troškovima od 10 milijardi eura do 2020. No samo trenutna suša donosi gospodarsku štetu od preko 150 milijuna eura. Prema nekim procjenama područje pogođeno sušom trebat će najmanje 10 godina za oporavak. Vlada je zbog suše naredila ispuštanje 20 posto više vode iz akumulacijskog jezera nego što je to uobičajno. No to znači i manjak električne energije i to u trenutku kada se Kina bori s najžešćom energetskom krizom posljednjih godina.
www.croenergo.eu

Morska i slatka voda uz malo nanotehnologije daju čistu energiju. Istraživači na Sveučilištu Stanford su izumili punjivu 'bateriju' koja pomoću mješavine morske i slatke vode te nanotehnologije proizvodi električnu energiju. Rezultat istraživanja mogle bi biti 'zelene' elektrane na ušćima rijeka. Radikalno unaprijedivši način na koji slatkovodno-slanovodne baterije rade, istraživački tim kojeg predvodi profesor Yi Cui izumio je novu tehnologiju koja bi mogla pružiti oko 2 terawatta električne energije godišnje, što je oko 13 posto svjetskih energetskih potreba. Međutim, da bi se to ostvarilo bilo bi potrebno svako riječno ušće na svijetu pretvoriti u sustav proizvodnje električne energije. No, bez pretjerivanja na globalnoj razini, ova tehnologija bi mogla rezultirati korisnim postrojenjima za proizvodnju čiste energije bilogdje gdje možete spojiti slanu i slatku vodu zajedno. Tehnologija radi na izuzetno jednostavnom principu. Dvije elektrode se urone u spremnik u kojem se nalazi slatka voda. Vrlo mali tok struje pušta se kroz elektrode kako bi se 'baterija' napunila te se onda slatka voda ispušta i zamjenjuje slanom vodom. 60 do 100 puta veća koncentracija iona u slanoj vodi rezultira povećanjem napona struje koja prolazi kroz dvije elektrode. To znači da se baterija onda može isprazniti kako bi se izvuklo više energije nego što je prvotno bilo upotrebljeno kako bi se napunila. Baterije koje upotrebljavaju ovu tehnologiju već postoje, ali su većinom krhke i obično se baziraju samo na jednoj vrsti migracije iona. Sustav koji su razvili na Stanfordu je otporniji te koristi i natrijeve i klorove ione iz soli koja se nalazi u morskoj vodi kako bi proizveo energiju, što ga čini efikasnijim. Veća efikasnost se postiže i time što je pozitivna elektroda izrađena od nanošipki od manganovog hidroksida, što enermno povećava površinu elektrode (oko 100 puta veću u usporedbi sa tradicionalnim materijalima koji se koriste za elektrode). Ideja izgradnje elektrane na ovom principu bila bi da se lociraju ogromne verzije ovakvih baterija gdje morske i slatke vode ima u izobilju. Osjetljiva obalna područja mogla bi se zaštititi tako da se dio električne energije upotrebljava za pumpanje morske vode prema kopnu. Ili, umjesto da se koristi voda iz rijeka, bio bi dovoljan i alternativan izvor slatke vode, kao što su kišnica, otpadne vode ili čak i procesuirana voda iz kanalizacije. Iako ovo zvuči predobro da bi bilo istinito, to nije sve. Procesuiranjem samo 50 kubičnih metara slatke vode u sekundi bilo bi moguće proizvesti do 100 Megawatta struje, dovoljno da opskrbljuje 100,000 domova. Što je još bolje, otpadne vode su samo mješavina morske i slatke vode koja se lakoćom vraća u more, a čak ni nanotehnologija na elektrodama nije štetna za okoliš.

www.croenergo.eu