Dario
Planirana modernizacija američke nacionalne elektroenergetske mreže koštati će 476 milijardi dolara kroz slijedećih 20 godina, ali će i tijekom vremena pružiti potrošačima uštedu od oko 2 trilijuna dolara, tvrde industrijski stručnjaci. Smart grid povezuje lokaliziranu proizvodnju energije i centralne elektrane. Takozvani „Smart Grid" uštedjeti će energiju, smanjiti troškove i povećati pouzdanost isporuke električne energije od dobavljača do potrošača korištenjem dvosmjerne komunikacije koja ima mogućnost kontrolirati kućanske aparate, punjenje električnih vozila i protok električne energije od obnovljivih izvora do domova potrošača. Matt Wakefield, voditelj programa smart mreže u Elektroenergetskom istraživačkom institutu (EPRI), izjavio je da je implementacija smart mreže dugotrajni proces. Kako se nova tehnologija razvija i postaje sve jeftinija, koristi se kako bi se pronašao najučinkovitiji način zadovoljavanja ponude i potražnje. Da bi elektroenergetski sustav budućnosti postao stvarnost, EPRI smatra da elektroenergetske kompanije moraju uložiti između 17 i 24 milijardi dolara godišnje tokom slijedeća dva desetljeća. Većina tih troškova prenijeti će se na potrošače. Clark Gellings, član EPRI-a, smatra da se mora educirati potrošače elektroenergetskog sustava o poboljšanjima mreže koja će rezultirati smanjenjem troškova, čak i ako se ne vidi neposredno smanjenje u računima. EPRI procjenjuje da će do 2050. godine prosječni račun za električnu energiju porasti za oko 50% ukoliko smart mreža bude u funkciji, no ukoliko ne bude, računi bi mogli porasti i do gotovo 400%. Neke od najvećih tehnoloških kompanija u svijetu, među kojima su i International Business Machines, General Electric, ABB, Siemens, Google, Toshiba, Cisco, te Microsoft, međusobno konkuriraju u ostvarivanju infrastrukture smart mreže. Prošlog tjedna, japanska multinacionalna kompanija Toshiba pristala je, za 2,3 milijarde dolara kupiti švicarsku kompaniju za smart mrežu Landis+Gyr.
Susret ponude i potražnje
Velike tehnološke kompanije žele proizvesti uređaje i programske pakete potrebne da bi proizvodna postrojenja mogla komunicirati sa opremom koja koristi električnu energiju. Osim velikih tehnoloških kompanija i druge razne kompanije vezane za energiju, obnovljive izvore, kućanske aparate i auto industriju mogu koristiti smart mrežu za interakciju sa svojim potrošačima. Trgovci energijom, kao što su NRG i Consolidated Edison's ConEdison Solutions, mogu koristiti smart mrežu za ostvarivanje što bolje ponude i drugih usluga. Proizvođači kućanskih aparata, kao što su Whirlpool i Haier Electronics, mogu prodavati učinkovitije aparate, a proizvođači automobila, kao što su Ford Motor i General Motors, mogu koristiti smart mrežu za napajanje svojih električnih automobila. Sadašnja elektroenergetska mreža nije dizajnirana da zadovolji potrebe restrukturiranja elektroenergetskog tržišta, sve veće zahtjeve digitalnog društva, ili povećano korištenje obnovljivih izvora energije. Mreža se danas prvenstveno sastoji od elektrana na ugljen, nuklearnih i plinskih elektrana, koje su visokonaponskom mrežom povezane na lokalne distribucijske mreže. Energetski tok uglavnom ide od elektrane do potrošača.
Obnovljivi u porastu
Smart mreža i dalje će dijelom ovisiti o nuklearnim i fosilnim elektranama, no uključuje i značajnu količinu pohrane energije i proizvodnih objekata obnovljivih izvora energije. Nije iznenađujuće da glavne tehnološke kompanije kao što su General Electric, Siemens, i Toshiba također dominiraju prostorom obnovljivih izvora. No postoje i mnoge druge kompanije na području energije vjetra i sunca, kao što su FirstSolar, Sharp i Vestas Wind, koje mogu imati koristi od smart mreže. Potrošači žele pouzdanu i jeftinu energiju, no sve više žele i čistu energiju. Predsjednik Barack Obama je u svojoj poruci u siječnju postavio cilj od 80% čiste energije do 2035. godine, i iako je u svoj cilj uključio nuklearnu energiju i čistije termoelektrane na ugljen, još uvijek ima dovoljno prostora za više obnovljivih izvora. Sjedinjene Države dobivaju oko 46% svoje energije iz ugljena, 21% iz prirodnog plina, te 20% iz nuklearne energije. Prema podacima savezne vlade, obnovljivi izvori, kao što su vjetar i sunce, čine manje od 5% ukupne potrošnje.
www.obnovljivi.com
Komunalna društva nakon početnog velikog ulaganja u inteligentnu infrastrukturu, nastojati će uštedjeti novac kroz operativne troškove, dok će ostatak uštede ovisiti jedino o potrošačima.Tako barem stoji u Bijeloj knjizi koju je u srpnju objavio Institut za električnu učinkovitost (IEE). IEE grupa napravila je cost-benefit analizu podataka iz stvarnog svijeta, kao što su troškovi opreme, cijene energije i korištenje statističkih podataka za procjenu troškova i koristi za četiri različita tipa komunalnih tvrtki koje će upravljati uslugom inteligentnih mreža za otprilike milijun potrošača. Uvođenje inteligentnih mreža, infrastrukture za napredna mjerenja (AMI) i povezanih tehnologija upravljanja energijom, takvu bi komunalnu tvrtku stajali od 198 do 272 milijuna dolara, ovisno o izvorima energije, regulaciji i klimatskom području u kojem se nalazi. Jednom kada su navedene mjere instalirane, komunalna tvrtka ostvarivala bi uštede koje bi se kretale u rasponu od 77-208 milijuna dolara u operativnim troškovima između 2011-2030. Većina ušteda došla bi iz smanjenih troškova za mjerenje, automatiziranog otkrivanja prekida opskrbe te udaljenih veza. Stvarne uštede kojima se ulaganja u inteligentne mreže pretvaraju u neto dobit događaju se tek kada potrošači koriste alate na raspolaganju. Što više potrošači koriste programibilne termostate, sustave za upravljanje energijom u domu i interaktivne prikaze za regulaciju svoje potrošnje, veće su i uštede, javljaju iz IEE-a. Ovisno o razini sudjelovanja potrošača, komunalna društva mogla bi uštedjeti dodatnih 100-150 milijuna dolara u razdoblju 2011-2030. I dok u izvješću piše koliko bi potrošači mogli uštedjeti, nisu uključeni podaci o tome koliko bi primjenom sustava inteligentnih mreža mogao uštedjeti pojedinačni potrošač u navedenom razdoblju. Izvršna direktorica IEE-a, Lisa Wood, u priopćenju navodi: "Iako će se rezultati razlikovati ovisno o komunalnom društvu, naša studija je pokazala da čak i uz konzervativne pretpostavke vezane uz uključenost potrošača oko korištenja tehnologije, programa i drugih opcija, komunalna društva i njihovi klijenti mogu očekivati pozitivni ishod ulaganja u infrastrukturu za napredna mjerenja".
www.croenergo.eu
Hitachi Ltd, Toshiba Corp i niz drugih velikih proizvođača iz sektora elektronike sve više se okreću prema projektima inteligentnih gradova koji su osmišljeni s ciljem stvaranja ekoloških i energetski učinkovitih zajednica. Koncept inteligentnog grada odnosi se na urbani dizajn koji maksimalno čuva okoliš kroz korištenje obnovljivih izvora energije kao što su solarna i vjetroenergija, ali i na temelju uvođenja tehnologija poznatih kao "inteligentne mreže". Hitachi planira sudjelovati u projektu inteligentnih gradova u Dalianu u sjeveroistočnoj Kini i Kashiwi u Japanu. Planovi urbanog razvoja inspirirani konceptom inteligentnog grada prostor su razvoja nove potražnje za tehnologijama kao što su punjive baterije i električna vozila. S ciljem povećanja razvojnih aktivnosti u sektoru inteligentnih gradova, Hitachi razmatra kreiranje zasebnog odjela koji bi bila specijaliziran za planiranje inteligentnih gradova. Toshiba pak planira sudjelovati u 20 projekata inteligentnih gradova diljem svijeta, uključujući i demonstracijski model u Lyonu u Francuskoj. S ciljem dobivanja sve većeg broja ugovora za inteligentne gradove, Toshiba je 1. siječnja osnovala odjel za planiranje IT usluga pod izravnim nadzorom predsjednika tvrtke. Projekti inteligentnih gradova su također i dio projekta oporavka područja pogođenih potresom i tsunamijem u ožujku prošle godine. Hitachi planira pomoći stvaranjem ekološkog i energetski učinkovitog grada u Sendaiju, dok Toshiba planira realizirati svoje ideje za inteligentne gradove projektom u gradu Ishinomaki.
www.croenergo.eu
Masovna implementacija naprednih mreža za nekoliko godina postaje obaveza u EU S očekivanim visokim udjelom obnovljivih izvora na svim naponskim razinama više neće biti tako jednostavno upravljati hrvatskim elektroenergetskim sustavom. Brojne probleme mogu riješiti suvremena informacijsko-komunikacijska rješenja poznatija kao napredne mreže ili "smart grid". HEP proteklih godina nije iskorištavao inicijativu akademske zajednice da sudjeluje kao partner u europskim istraživačkim projektima, međutim, posljednjih mjeseci oživjela je ta nužna komunikacija. "Trenutno nema nikakvih obaveza vezanih za implementaciju naprednih mreža. Napredne mreže u fazi su definiranja standarda i početne industrijalizacije, a to je okidač da se krene u masovnu implementaciju, što znači obveza svih članica EU. Tu promjenu moramo dočekati spremni", upozorava prof. dr. sc. Davor ŠKRLEC sa zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva.
Molim Vas predstavite se i pojasnite svoj angažman oko implementacije naprednih elektroenergetskih mreža?
Ja sam redovni profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Na doktorskom studiju predajem kolegij koji se bavi optimizacijskim postupcima u elektroenergetici i energetici općenito, što mi je i područje znanstvene specijalizacije. Na preddiplomskom studiju predajem menadžment u inženjerstvu, inženjersku ekonomiku, a na diplomskim studijima distribucijske mreže, distribuiranu proizvodnju te geoinformacijske sustave. Naprednim mrežama bavim se od 2006. i nacionalni sam koordinator u konzorciju Smart Grids ERA-Net. Riječ je o FP 7 projektu Europske unije, čija je namjena da zemlje partneri u projektu organiziraju zajedničko istraživanje s područja naprednih mreža. ERA-Net je poslužio kao inkubator za European Electricity Grid Iniciative (EEGI), što je industrijski dio inicijative Strategic Energy Technology Plan (SET-Plan), u sklopu koje sam također nacionalni ekspert.
Pojam "smart grid" odnosno pametna ili napredna mreža mnogima nije blizak. Možete li pojasniti što su to napredne mreže?
Napredne energetske mreže predstavljaju skup tehnologija koje omogućavaju bolju integraciju obnovljivih izvora u elektroenergetsku mrežu, te uvode određene tehnološke inovacije koje omogućavaju da mreža funkcionira na način drugačiji nego što je sada. Isto tako, napredne mreže omogućavaju razvoj niz novih usluga i servisa kao što je elektrifikacija cestovnog transporta. Do ideje o primjeni naprednih mreža se došlo u trenutku kada je ustanovljeno da je vijek elektroenergetskih mreža, pogotovo onih u distribuciji, pri kraju te da treba ulagati u novu tehnologiju. Većina masovne elektrifikacije se događala 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća, a kako je životni vijek opreme 30 do 40 godina sad se opet nalazimo u trenutku kad bi trebala započeti masovna obnova mreže. Pokazalo se da treba donijeti stratešku odluku u koju vrstu tehnologije će se ulagati. Cijelo okruženje se promijenilo, politika Europske unije odlučila je da se ide prema zelenoj energetici i ulaganjima u obnovljive izvore i primjenu tehnologija koje smanjuju emisije. Otvaranjem tržišta omogućila se pojava niza malih proizvođača energije, ali se pokazalo da je za potpuni uspjeh transformacije sustava potrebno intenzivnije uključivanje potrošača kao ravnopravnih i aktivnih dionika, za što je nužan tehnološki iskorak. Za to je potrebna vizija, a ona je stvorena 2004. kada je donijeta odluka o osnivanju Europske tehnologijske platforme. Ona se u početku zvala "električna mreža budućnosti", a nakon toga se prihvatio naziv "smart grids", iz dva razloga: marketinški je bio bolji za ljude izvan struke, a sličan naziv je već bio korišten u Japanu i SAD-u pa je osigurana globalna prepoznatljivost. Ime "smart grid" bio je čak patentom zaštićen naziv u SAD-u, pa tek po isteku patenta u SAD-u se to ime moglo koristiti u američkim institucijama.
Koje sve probleme u elektroenergetskom sustavu rješavaju napredne mreže?
Napredne mreže trenutno izlaze iz područja istraživanja i prelaze u područje implementacije. Trenutačno one ne rješavaju još ništa. ERA-Net i EEGI su izradili dobar pregled istraživačkih i demonstracijskih projekata u Europi, u smislu koja područja primjene naprednih mreža su dobro istražena, te na čemu još treba raditi. Kroz proteklo razdoblje napravljena su istraživanja da se ustanovi koje tehnologije se mogu uspješno primijeniti na postojeće komponente sustava, kako bi im se produžio životni vijek i odgodile investicije, odnosno kako se postojeći sustav može nadograditi novom tehnologijom kako bi se bolje integrirao u novi informacijsko-komunikacijski sustav elektroenergetske mreže i bio sposoban sam donositi odluke i provoditi neke akcije bez ljudske intervencije. Naravno, razvijaju se i novi poslovni modeli upravljanja sustavom. Bez naprednih mreža neće biti ostvarenja cilja Europske unije o smanjenju stakleničkih plinova od 85 do 90% primjenom obnovljivih izvora do 2050. godine. Što primjena naprednih mreža znači za prihvat energije iz obnovljivih izvora? Problem prihvata energije iz obnovljivih izvora je dobro poznat. S obzirom na to da oni imaju konstantnu ili varijabilnu proizvodnju, napredne mreže mogu riješiti segment predviđanja njihove proizvodnje, zatim one uređuju tokove energije u mreži suprotno fizikalnim zakonima, odnosno Kirchofovim zakonima. Nadalje, napredne mreže rješavaju problem balansiranja energije u sustavu - kada postoji višak energije u sustavu ona se može uskladištiti i kasnije stavljati na tržište. Tu je i problem "pametnog" punjenja električnih vozila, bez da se dogodi udar na sustav. Napredne mreže tiču se uključivanja potrošača u sustav tako da mogu voditi brigu o tome koliko energije troše uređaji u njihovom domu, a to je već filozofija "smart home" odnosno "smart city". Treba istaknuti da se ne može očekivati da će cijela populacija biti zainteresirana pratiti sve te aktivnosti. Zbog toga se treba razviti sustav koji će i bez ljudske intervencije održavati energetske tokove u skladu s novom vizijom sustava.
Na kojoj vrsti tehnologija funkcioniraju napredne mreže?
Ljudima izvan struke obično to nastojim objasniti usporedbom s automobilima. Kupac izvana vidi ljepši dizajn i primjećuju veću cijenu i kažu mu da je automobil sigurniji i bolji. Ispod haube se vidi neviđen razvoj informacijsko-komunikacijske tehnologije. Volkswagen Golf 7 prema Volkswagen Golfu 4 ima velikih razlika: dok "četvorka" nije imala vjerojatno ni jedan senzor, "sedmica" ima stotine senzora i nekoliko procesnih računala, koje mjere raznorazne veličine i određuju koliko treba ubrizgavati goriva u motor, održati stabilnost na cesti, aktivirati ili ne zračni jastuk. Dakle, napredna mreža je pojednostavljeno, nadogradnja postojećeg sustava s informacijsko-komunikacijskim tehnologijama, ali tu dolazi do velikog otpora ljudi iz struke jer sumnjaju u pouzdanost tih tehnologija.
Zašto je prisutna sumnja?
Vjerojatno poučeni iskustvom resetiranja vlastitog računala svaka dva-tri dana kako bi dobro funkcioniralo. Ili ako imaju probleme oko računala ili računalne mreže, ispad telefonske linije, sumnjaju da ta tehnologija može razviti neku nadogradnju nad elektroenergetskim sustavom koja bi zadržala sadašnju pouzdanost elektroenergetskog sustava. Zato je u području razvoja i primjene naprednih mreža značajna interdisciplinarnost. Mi već sad imamo sustave vođenja elektroenergetske mreže bazirane na informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji koji to rade 20-30 godina bez ikakvog problema. Bez tih sustava danas se ne može zamisliti vođenje elektroenergetskog sustava. U usporedbi s većinom europskih sustava, hrvatski elektroenergetski sustav nije velik i kompliciran u svojoj strukturi i trenutačno nije složen u upravljanju. Međutim, s očekivanim visokim udjelom obnovljivih izvora na svim naponskim razinama to više neće biti tako jednostavno. Na FER-u su se prije dvadesetak godina razvijali ekspertni sustavi koji bi trebali pomagati dispečerima u vođenju sustava kad on počne dobivati upozoravajuće signale i informacije s raznih strana da dolazi do poremećaja u radu sustava. Ti napredni sustavi na osnovu iskustava i znanja koja su u njega ugrađivali eksperti predlažu donošenje određenih rješenja. Umjesto da imamo komunikaciju u kojoj dispečer mora odlučivati, zašto sustav ne bi mogao sam odlučivati? To se u paradigmi naprednih mreža zove 'samooporavljanje'. Dakle, ako sustav prepozna problem, ne treba za poznato rješavanje problema angažirati čovjeka da pritiska gumbe. Ne može se reći da čovjek neće imati nikakvu ulogu u tome - i piloti kad uključe autopilot ne zabavljaju se hodanjem po kabini i nasmijavanjem putnika već i dalje prate let aviona i rad njegovih sustava, a kod slijetanja autopilot se isključi. Jednostavno, riječ je o nepovjerenju u tehnologiju.
Na koji način se primjenom naprednih mreža mijenja položaj operatora distributivnog i prijenosnog sustava? Hoće li biti viška radne snage?
Ne bih rekao da će biti višak zaposlenih. U proteklih dvadesetak godina na razini distribucije nije bilo nekog velikog tehnološkog napretka u smislu ugrađivanja opreme koja nije bila dobro poznata. Ugrađivani su digitalni releji, nadograđivani su upravljački centri i slično, ali nije bilo iskoraka koji se očekuju uvođenjem naprednih mreža. Operatori sustava trebat će veći broj inženjera nego što ih imaju danas. Njihov osnovni posao je izrada planova, uspješno vođenje i održavanje mreže i definiranje standarda po kojima se ona treba izgraditi. Tko će tu mrežu izgraditi, to je već nečiji tuđi posao. Isto je i na razini prijenosnog sustava, jer su oba operatora u području reguliranih sustava u energetskom sektoru.
Koliko ulaganja u napredne mreže i pametno mjerenje (smart metering) poskupljuju uslugu, odnosno kako će se taj trošak očitovati u cijeni struje?
U jednom periodu smatralo se da se uvođenjem pametnih brojila napravila napredna mreža. Vrlo brzo se pokazalo da je to samo jedan od preduvjeta da ta vizija profunkcionira, ali su bili različiti motivi zašto se ulazilo u izgradnju te napredne infrastrukture. Italija je 1996. započela uvođenje naprednih brojila u kućanstva jer je Enel htio osigurati bolju naplatu potrošnje električne energije. To su i ostvarili - sada su jedna od vodećih zemalja u Uniji u smislu implementacije naprednog mjerenja. Cijela paradigma pametnih mreža ide za izradom održivog poslovnog modela. Italija je zamislila da uz ta brojila veže i neke druge usluge, kao što je nuđenje telekomunikacijskih usluga. Šveđani su krenuli u informatizaciju mjerenja zbog zakona koji je nalagao da se obračun potrošnje treba napraviti jednom mjesečno. Najveći problem imaju naravno oni s najvećim brojem kupaca, no većina ih je razvila neki poslovni model. Europska komisija je zamislila da bi do 2016. svi kupci trebali biti pokriveni pametnim brojilima. Brojila su značajno pojeftinila pa je prosječna cijena osnovnog modela oko 50 eura, a riječ je o brojilima s kojima ODS može komunicirati i vršiti daljinska očitanja, te da brojilo ima mogućnost hardverskog ili softverskog unapređenja. Ni operatori sustava u Europi nisu sretni što trebaju ulagati u napredne mreže, jer čemu dirati u sustav koji funkcionira? Ulaganje u te tehnologije je nepopularno jer predstavlja povećani trošak, a postojeći inženjerski kadar nije dovoljan da se nosi s novim tehnologijama. Tu je i važna uloga regulatora jer su i prijenos i distribucija regulirane djelatnosti, odnosno investira se iz sredstava koja je regulator odobrio. Zato po raznim zemljama EU vidimo da ulaganja u napredne mreže ovise o educiranosti regulatora i njegovom shvaćanju EU politike svrhe izgradnje naprednih mreža. Regulator je taj koji odobrava namjenske investicije u napredne mreže. HEP ODS već ima oko 50.000 pametnih brojila različitih kategorija, svi obnovljivi izvori koji se priključuju na mrežu moraju imati taj način komunikacije kao i svi potrošači iz kategorije poduzetništva. Pitanje je kako to proširiti na kućanstva. Bilo bi vrlo nepopularno reći da kućanstva snose trošak nabave pametnih brojila i zato treba napraviti kvalitetan poslovni model. Vjerujem da novca ima ali mi ga vrlo rado bacamo u vjetar, bez vizije.
Na čemu bi po vašem mišljenju HEP trebao raditi u narednom periodu?
Sadašnja istraživanja su usmjerena na nekoliko vrsta projekata - teoretska istraživanja, modeli predviđanja ponašanja potrošača, napredni modeli za predviđanje proizvodnje, optimiranje mreže, izgradnja infrastrukture. Tu su i demonstracijski projekti gdje se testiraju prototipi uređaja na manjem segmentu mreže kako bi se otkrili problemi. Ima vrlo lijepih primjera u Europi. U Europi u toj vrsti projekata uvijek zajedno djeluju operatori prijenosnog sustava, industrija i znanost. Pokazalo se da unutar EU postoje velike razlike i različiti problemi, pa bi naša hrvatska rješenja prije naginjala regionalnom skupu rješenja. To je ono što možemo prepoznati preko utičnice, odnosno treba li nam adapter za korištenje mreže ili ne. Operator sustava, a pogotovo distribucijskog sustava, treba prepoznati da se rješenja ne mogu kopirati izvana već da treba ići na ciljane segmente kao uvod u primjenu naprednih mreža. Primjerice, automatizacija i mjerenja po dubini mreže; to bi se uvelike moglo pokriti s našim vlastitim rješenjima koja su djelomično proizvedena u Hrvatskoj. Končar je prije radio vlastiti SCADA sustav, a sada radi modifikaciju ABB-ovog SCADA sustava, dakle ta SCADA se ne kupuje kao gotov proizvod u Njemačkoj niti je instaliraju Nijemci. Drugi segment je kvalitetno gospodarenje infrastrukturom, gdje operatori sustava u EU koriste geoinformacijske sustave koje povezuju s ostalim poslovnim informacijskim sustavima, SCADA sustavima i programima za proračune te ih koriste u svrhe naprednih metoda održavanja opreme i donošenje strateških odluka.
Spomenuli ste segmente na kojima bi HEP mogao i trebao raditi. Što se tu konkretno događa?
Nažalost, HEP proteklih godina nije iskorištavao inicijativu akademske zajednice da sudjeluje kao partner u FP 7 europskim istraživačkim projektima. U Europi se stvaraju istraživački konzorciji koji pokušavaju riješiti različite probleme i definirati standarde. Za to mora postojati netko iz operatora prijenosnog i distribucijskog sustava tko će u tome moći aktivno sudjelovati. HEP bi u jednom takvom istraživačkom konzorciju na tri godine trebao dati na raspolaganje dio svoje mreže i osigurati ljude koji bi aktivno radili na problemima, a akademska zajednica bi u realnim uvjetima mogla testirati svoje modele. Na tome ne može raditi samo akademska zajednica. Za pokrivanje tih troškova HEP bi dobio novčanu naknadu, uostalom svi partneri u FP 7 projektima dobivaju novac Europske komisije. To su projekti u vrijednosti od nekoliko milijuna eura koji se dijele među partnerima, a iz toga se financira kupovina uređaja koji će se ugrađivati, dio opreme za HEP i trošak ljudi. Međutim, kadrovska politika HEP-a nije bila kvalitetna i uvijek su inženjeri ti koji su višak. Ranije je u razvoju bilo znatno više inženjera nego što ih je danas. Inženjeri su HEP-u trošak kad oni koji njima rukovode ne znaju što bi inženjeri trebali raditi, a to je problem lošeg upravljačkog kadra. Od 2004. godine HEP-ovog angažmana u tom smislu nije bilo, no u zadnjih nekoliko mjeseci HEP nam je postao partner u nekoliko natječaja za FP 7 projekte na koje se javljamo sa stranim partnerima. Klima se malo promijenila i dobra volja postoji, stoga se nadam da ćemo u slučaju pozitivnog odgovora na neki od tih projekata zaista dobiti ljude iz HEP-a u aktivni angažman. Međutim za istraživanja su nužni iskusni inženjeri, a ne početnici.
Ima li Hrvatska šanse kada je riječ o razvoju i proizvodnji informacijsko-komunikacijskih tehnologija koje su podloga za razvoj naprednih mreža?
Treba prepoznati takva rješenja i poticati ih, a ne ići po principu Djeda Mraza gdje sva djeca za svoje projekte dobivaju "poklone". U tom smislu mi nemamo strategiju. Ne znam imaju li HEP OPS i HEP ODS strategiju iako znam da imaju radne skupine koje funkcioniraju po ad-hoc sistemu, jer nažalost nemaju dovoljno inženjera, odnosno nedostaje stručna jezgra u HEP-u koja bi kontinuirano pratila razvoj tehnologija i zakonskih okvira i zapravo određivala koji su to problemi za čije rješavanje bi im pomogla akademska zajednica i gospodarstvo. Hrvatska ima dobre šanse u tom segmentu jer imamo dio proizvodnje, doduše na niskoj razini, ako ništa drugo znamo dobro sastaviti uvozne komponente u novi proizvod. Stalno govorimo da smo u ICT-u jako dobri, a cijela nadogradnja je u tom segmentu - komunikacija, upravljanje, telekomunikacije, baze podataka, analize, prikazivanje, skladištenje podataka, ekspertni sustavi. Po mom mišljenju akademska zajednica previše govori HEP-u što bi trebao napraviti, umjesto da HEP kaže da ima problem koji treba riješiti i zatraži našu pomoć.
Dosta ste kritični prema HEP-u...
Nastojim uvijek biti pozitivan u kritikama i odmah ukazati na moguća rješenja. Kad spominjemo cijenu električne energije, potrošači trebaju biti informirani u što se troši novac od poskupljenja struje i zašto se to radi. Kao izvrstan primjer uvijek spominjem brošuru njemačkog Ministarstva zaštite okoliša, prirode i nuklearne sigurnosti, koje je u Njemačkoj odgovorno za politiku obnovljivih izvora energije. U njoj se na jednostavan način građanima objašnjava koliko izgradnja obnovljivih izvora energije utječe na cijenu električne energije koju oni plaćaju. Napredna elektroenergetska mreža ide za tim da se izgradi što manje vodova, da bi se moglo prenijeti što više energije i priključiti što više korisnika. Možda će negdje trebati nešto graditi, no gledajući u blisku budućnost distribucijska mreža će se isto tako trebati pojačavati radi priključivanja električnih vozila kada ona prijeđu određeni postotni udio u ukupnom broju vozila. Uvjeren sam da će razvoj u tom segmentu ići brzo. Različiti dijelovi HEP-a imaju različiti tempo napretka; dok neki pokušavaju slijediti ono što se događa u svijetu, drugi zaostaju. Primjerice, 2004. imali smo stručni skup elektrodistribucije u Zadru gdje sam govorio o utjecaju distribuiranih izvora na planiranje mreže. Tada sam govorio da je normalno očekivati da mali proizvođač, kad želi priključiti svoju elektranu na mrežu, ode u lokalnu Elektru, podnese zahtjev i da u roku 30 dana dobije odgovor na svoj zahtjev, uvjetovan ili ne. Samo što me nisu spalili na lomači kao Galilea, jer se podrazumijevalo da nam se to nikad neće dogoditi. Čisto guranje problema pod tepih. Godinama se radilo ali se nije ništa napravilo, i danas imamo problem priključivanja obnovljivih izvora na mrežu, a sutra će to biti problem priključivanja električnih vozila. To je problem nedostatka inženjera i loše upravljačke strukture koja je utišala sve one koji su željeli predlagati projekte i imali napredna razmišljanja. Proizlazi da su napredne mreže neminovna budućnost.
Imamo li već sada kakvih obveza s obzirom da ulazimo u članstvo Europske unije?
Strah me je da se kod nas uopće ne shvaća koje su obveze Hrvatske kao članice EU i da članice plaćaju penale ne zato što se to Komisiji sviđa nego zato što ne ispunjavaju ugovorne obveze, nama najčešće prepoznatljive preko Direktiva. Isto tako, očito da postoji manjak informiranosti da svaka zemlja članica sudjeluju u kreiranju tih politika i da ćemo i mi na njih imati utjecaj. Koliko, to ovisi samo o nama i našim sposobnostima lobiranja kako u Komisiji tako i kod ostalih članica. U ovom trenutku nema nikakvih obaveza vezanih za implementaciju naprednih mreža. Ipak, kao što je sada u procedure otišla direktiva vezana za razvoj infrastrukture za alternativna goriva, odnosno za punionice za električna vozila, mislim da se za dvije-tri godine može očekivati direktiva vezana za napredne mreže. Trenutačno su napredne mreže u fazi definiranja standarda i početne industrijalizacije, a to je okidač da se krene u masovnu implementaciju, što znači obveza svih članica EU. Tu promjenu moramo dočekati spremni. Kao što sam već rekao, bez naprednih mreža nema ostvarivanja klimatskih i energetskih ciljeva do 2050. godine, a mreže se ne mogu izgraditi u kratkom roku. Ako se ne krene sada, do 2050. nećemo ostvariti ciljeve, a to je nešto što Europska komisija ne voli jer je svjesna svoje odgovornosti za provođenje zajedničke politike EU.
Kakvi su trendovi u Europi i u svijetu?
www.croenergo.eu
Hitachi Ltd, Toshiba Corp i niz drugih velikih proizvođača iz sektora elektronike sve više se okreću prema projektima inteligentnih gradova koji su osmišljeni s ciljem stvaranja ekoloških i energetski učinkovitih zajednica. Koncept inteligentnog grada odnosi se na urbani dizajn koji maksimalno čuva okoliš kroz korištenje obnovljivih izvora energije kao što su solarna i vjetroenergija, ali i na temelju uvođenja tehnologija poznatih kao "inteligentne mreže". Hitachi planira sudjelovati u projektu inteligentnih gradova u Dalianu u sjeveroistočnoj Kini i Kashiwi u Japanu. Planovi urbanog razvoja inspirirani konceptom inteligentnog grada prostor su razvoja nove potražnje za tehnologijama kao što su punjive baterije i električna vozila. S ciljem povećanja razvojnih aktivnosti u sektoru inteligentnih gradova, Hitachi razmatra kreiranje zasebnog odjela koji bi bila specijaliziran za planiranje inteligentnih gradova. Toshiba pak planira sudjelovati u 20 projekata inteligentnih gradova diljem svijeta, uključujući i demonstracijski model u Lyonu u Francuskoj. S ciljem dobivanja sve većeg broja ugovora za inteligentne gradove, Toshiba je 1. siječnja osnovala odjel za planiranje IT usluga pod izravnim nadzorom predsjednika tvrtke. Projekti inteligentnih gradova su također i dio projekta oporavka područja pogođenih potresom i tsunamijem u ožujku prošle godine. Hitachi planira pomoći stvaranjem ekološkog i energetski učinkovitog grada u Sendaiju, dok Toshiba planira realizirati svoje ideje za inteligentne gradove projektom u gradu Ishinomaki.
www.croenergo.eu
Masovna implementacija naprednih mreža za nekoliko godina postaje obaveza u EU S očekivanim visokim udjelom obnovljivih izvora na svim naponskim razinama više neće biti tako jednostavno upravljati hrvatskim elektroenergetskim sustavom. Brojne probleme mogu riješiti suvremena informacijsko-komunikacijska rješenja poznatija kao napredne mreže ili "smart grid". HEP proteklih godina nije iskorištavao inicijativu akademske zajednice da sudjeluje kao partner u europskim istraživačkim projektima, međutim, posljednjih mjeseci oživjela je ta nužna komunikacija. "Trenutno nema nikakvih obaveza vezanih za implementaciju naprednih mreža. Napredne mreže u fazi su definiranja standarda i početne industrijalizacije, a to je okidač da se krene u masovnu implementaciju, što znači obveza svih članica EU. Tu promjenu moramo dočekati spremni", upozorava prof. dr. sc. Davor ŠKRLEC sa zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva.
Molim Vas predstavite se i pojasnite svoj angažman oko implementacije naprednih elektroenergetskih mreža?
Ja sam redovni profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Na doktorskom studiju predajem kolegij koji se bavi optimizacijskim postupcima u elektroenergetici i energetici općenito, što mi je i područje znanstvene specijalizacije. Na preddiplomskom studiju predajem menadžment u inženjerstvu, inženjersku ekonomiku, a na diplomskim studijima distribucijske mreže, distribuiranu proizvodnju te geoinformacijske sustave. Naprednim mrežama bavim se od 2006. i nacionalni sam koordinator u konzorciju Smart Grids ERA-Net. Riječ je o FP 7 projektu Europske unije, čija je namjena da zemlje partneri u projektu organiziraju zajedničko istraživanje s područja naprednih mreža. ERA-Net je poslužio kao inkubator za European Electricity Grid Iniciative (EEGI), što je industrijski dio inicijative Strategic Energy Technology Plan (SET-Plan), u sklopu koje sam također nacionalni ekspert.
Pojam "smart grid" odnosno pametna ili napredna mreža mnogima nije blizak. Možete li pojasniti što su to napredne mreže?
Napredne energetske mreže predstavljaju skup tehnologija koje omogućavaju bolju integraciju obnovljivih izvora u elektroenergetsku mrežu, te uvode određene tehnološke inovacije koje omogućavaju da mreža funkcionira na način drugačiji nego što je sada. Isto tako, napredne mreže omogućavaju razvoj niz novih usluga i servisa kao što je elektrifikacija cestovnog transporta. Do ideje o primjeni naprednih mreža se došlo u trenutku kada je ustanovljeno da je vijek elektroenergetskih mreža, pogotovo onih u distribuciji, pri kraju te da treba ulagati u novu tehnologiju. Većina masovne elektrifikacije se događala 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća, a kako je životni vijek opreme 30 do 40 godina sad se opet nalazimo u trenutku kad bi trebala započeti masovna obnova mreže. Pokazalo se da treba donijeti stratešku odluku u koju vrstu tehnologije će se ulagati. Cijelo okruženje se promijenilo, politika Europske unije odlučila je da se ide prema zelenoj energetici i ulaganjima u obnovljive izvore i primjenu tehnologija koje smanjuju emisije. Otvaranjem tržišta omogućila se pojava niza malih proizvođača energije, ali se pokazalo da je za potpuni uspjeh transformacije sustava potrebno intenzivnije uključivanje potrošača kao ravnopravnih i aktivnih dionika, za što je nužan tehnološki iskorak. Za to je potrebna vizija, a ona je stvorena 2004. kada je donijeta odluka o osnivanju Europske tehnologijske platforme. Ona se u početku zvala "električna mreža budućnosti", a nakon toga se prihvatio naziv "smart grids", iz dva razloga: marketinški je bio bolji za ljude izvan struke, a sličan naziv je već bio korišten u Japanu i SAD-u pa je osigurana globalna prepoznatljivost. Ime "smart grid" bio je čak patentom zaštićen naziv u SAD-u, pa tek po isteku patenta u SAD-u se to ime moglo koristiti u američkim institucijama.
Koje sve probleme u elektroenergetskom sustavu rješavaju napredne mreže?
Napredne mreže trenutno izlaze iz područja istraživanja i prelaze u područje implementacije. Trenutačno one ne rješavaju još ništa. ERA-Net i EEGI su izradili dobar pregled istraživačkih i demonstracijskih projekata u Europi, u smislu koja područja primjene naprednih mreža su dobro istražena, te na čemu još treba raditi. Kroz proteklo razdoblje napravljena su istraživanja da se ustanovi koje tehnologije se mogu uspješno primijeniti na postojeće komponente sustava, kako bi im se produžio životni vijek i odgodile investicije, odnosno kako se postojeći sustav može nadograditi novom tehnologijom kako bi se bolje integrirao u novi informacijsko-komunikacijski sustav elektroenergetske mreže i bio sposoban sam donositi odluke i provoditi neke akcije bez ljudske intervencije. Naravno, razvijaju se i novi poslovni modeli upravljanja sustavom. Bez naprednih mreža neće biti ostvarenja cilja Europske unije o smanjenju stakleničkih plinova od 85 do 90% primjenom obnovljivih izvora do 2050. godine. Što primjena naprednih mreža znači za prihvat energije iz obnovljivih izvora? Problem prihvata energije iz obnovljivih izvora je dobro poznat. S obzirom na to da oni imaju konstantnu ili varijabilnu proizvodnju, napredne mreže mogu riješiti segment predviđanja njihove proizvodnje, zatim one uređuju tokove energije u mreži suprotno fizikalnim zakonima, odnosno Kirchofovim zakonima. Nadalje, napredne mreže rješavaju problem balansiranja energije u sustavu - kada postoji višak energije u sustavu ona se može uskladištiti i kasnije stavljati na tržište. Tu je i problem "pametnog" punjenja električnih vozila, bez da se dogodi udar na sustav. Napredne mreže tiču se uključivanja potrošača u sustav tako da mogu voditi brigu o tome koliko energije troše uređaji u njihovom domu, a to je već filozofija "smart home" odnosno "smart city". Treba istaknuti da se ne može očekivati da će cijela populacija biti zainteresirana pratiti sve te aktivnosti. Zbog toga se treba razviti sustav koji će i bez ljudske intervencije održavati energetske tokove u skladu s novom vizijom sustava.
Na kojoj vrsti tehnologija funkcioniraju napredne mreže?
Ljudima izvan struke obično to nastojim objasniti usporedbom s automobilima. Kupac izvana vidi ljepši dizajn i primjećuju veću cijenu i kažu mu da je automobil sigurniji i bolji. Ispod haube se vidi neviđen razvoj informacijsko-komunikacijske tehnologije. Volkswagen Golf 7 prema Volkswagen Golfu 4 ima velikih razlika: dok "četvorka" nije imala vjerojatno ni jedan senzor, "sedmica" ima stotine senzora i nekoliko procesnih računala, koje mjere raznorazne veličine i određuju koliko treba ubrizgavati goriva u motor, održati stabilnost na cesti, aktivirati ili ne zračni jastuk. Dakle, napredna mreža je pojednostavljeno, nadogradnja postojećeg sustava s informacijsko-komunikacijskim tehnologijama, ali tu dolazi do velikog otpora ljudi iz struke jer sumnjaju u pouzdanost tih tehnologija.
Zašto je prisutna sumnja?
Vjerojatno poučeni iskustvom resetiranja vlastitog računala svaka dva-tri dana kako bi dobro funkcioniralo. Ili ako imaju probleme oko računala ili računalne mreže, ispad telefonske linije, sumnjaju da ta tehnologija može razviti neku nadogradnju nad elektroenergetskim sustavom koja bi zadržala sadašnju pouzdanost elektroenergetskog sustava. Zato je u području razvoja i primjene naprednih mreža značajna interdisciplinarnost. Mi već sad imamo sustave vođenja elektroenergetske mreže bazirane na informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji koji to rade 20-30 godina bez ikakvog problema. Bez tih sustava danas se ne može zamisliti vođenje elektroenergetskog sustava. U usporedbi s većinom europskih sustava, hrvatski elektroenergetski sustav nije velik i kompliciran u svojoj strukturi i trenutačno nije složen u upravljanju. Međutim, s očekivanim visokim udjelom obnovljivih izvora na svim naponskim razinama to više neće biti tako jednostavno. Na FER-u su se prije dvadesetak godina razvijali ekspertni sustavi koji bi trebali pomagati dispečerima u vođenju sustava kad on počne dobivati upozoravajuće signale i informacije s raznih strana da dolazi do poremećaja u radu sustava. Ti napredni sustavi na osnovu iskustava i znanja koja su u njega ugrađivali eksperti predlažu donošenje određenih rješenja. Umjesto da imamo komunikaciju u kojoj dispečer mora odlučivati, zašto sustav ne bi mogao sam odlučivati? To se u paradigmi naprednih mreža zove 'samooporavljanje'. Dakle, ako sustav prepozna problem, ne treba za poznato rješavanje problema angažirati čovjeka da pritiska gumbe. Ne može se reći da čovjek neće imati nikakvu ulogu u tome - i piloti kad uključe autopilot ne zabavljaju se hodanjem po kabini i nasmijavanjem putnika već i dalje prate let aviona i rad njegovih sustava, a kod slijetanja autopilot se isključi. Jednostavno, riječ je o nepovjerenju u tehnologiju.
Na koji način se primjenom naprednih mreža mijenja položaj operatora distributivnog i prijenosnog sustava? Hoće li biti viška radne snage?
Ne bih rekao da će biti višak zaposlenih. U proteklih dvadesetak godina na razini distribucije nije bilo nekog velikog tehnološkog napretka u smislu ugrađivanja opreme koja nije bila dobro poznata. Ugrađivani su digitalni releji, nadograđivani su upravljački centri i slično, ali nije bilo iskoraka koji se očekuju uvođenjem naprednih mreža. Operatori sustava trebat će veći broj inženjera nego što ih imaju danas. Njihov osnovni posao je izrada planova, uspješno vođenje i održavanje mreže i definiranje standarda po kojima se ona treba izgraditi. Tko će tu mrežu izgraditi, to je već nečiji tuđi posao. Isto je i na razini prijenosnog sustava, jer su oba operatora u području reguliranih sustava u energetskom sektoru.
Koliko ulaganja u napredne mreže i pametno mjerenje (smart metering) poskupljuju uslugu, odnosno kako će se taj trošak očitovati u cijeni struje?
U jednom periodu smatralo se da se uvođenjem pametnih brojila napravila napredna mreža. Vrlo brzo se pokazalo da je to samo jedan od preduvjeta da ta vizija profunkcionira, ali su bili različiti motivi zašto se ulazilo u izgradnju te napredne infrastrukture. Italija je 1996. započela uvođenje naprednih brojila u kućanstva jer je Enel htio osigurati bolju naplatu potrošnje električne energije. To su i ostvarili - sada su jedna od vodećih zemalja u Uniji u smislu implementacije naprednog mjerenja. Cijela paradigma pametnih mreža ide za izradom održivog poslovnog modela. Italija je zamislila da uz ta brojila veže i neke druge usluge, kao što je nuđenje telekomunikacijskih usluga. Šveđani su krenuli u informatizaciju mjerenja zbog zakona koji je nalagao da se obračun potrošnje treba napraviti jednom mjesečno. Najveći problem imaju naravno oni s najvećim brojem kupaca, no većina ih je razvila neki poslovni model. Europska komisija je zamislila da bi do 2016. svi kupci trebali biti pokriveni pametnim brojilima. Brojila su značajno pojeftinila pa je prosječna cijena osnovnog modela oko 50 eura, a riječ je o brojilima s kojima ODS može komunicirati i vršiti daljinska očitanja, te da brojilo ima mogućnost hardverskog ili softverskog unapređenja. Ni operatori sustava u Europi nisu sretni što trebaju ulagati u napredne mreže, jer čemu dirati u sustav koji funkcionira? Ulaganje u te tehnologije je nepopularno jer predstavlja povećani trošak, a postojeći inženjerski kadar nije dovoljan da se nosi s novim tehnologijama. Tu je i važna uloga regulatora jer su i prijenos i distribucija regulirane djelatnosti, odnosno investira se iz sredstava koja je regulator odobrio. Zato po raznim zemljama EU vidimo da ulaganja u napredne mreže ovise o educiranosti regulatora i njegovom shvaćanju EU politike svrhe izgradnje naprednih mreža. Regulator je taj koji odobrava namjenske investicije u napredne mreže. HEP ODS već ima oko 50.000 pametnih brojila različitih kategorija, svi obnovljivi izvori koji se priključuju na mrežu moraju imati taj način komunikacije kao i svi potrošači iz kategorije poduzetništva. Pitanje je kako to proširiti na kućanstva. Bilo bi vrlo nepopularno reći da kućanstva snose trošak nabave pametnih brojila i zato treba napraviti kvalitetan poslovni model. Vjerujem da novca ima ali mi ga vrlo rado bacamo u vjetar, bez vizije.
Na čemu bi po vašem mišljenju HEP trebao raditi u narednom periodu?
Sadašnja istraživanja su usmjerena na nekoliko vrsta projekata - teoretska istraživanja, modeli predviđanja ponašanja potrošača, napredni modeli za predviđanje proizvodnje, optimiranje mreže, izgradnja infrastrukture. Tu su i demonstracijski projekti gdje se testiraju prototipi uređaja na manjem segmentu mreže kako bi se otkrili problemi. Ima vrlo lijepih primjera u Europi. U Europi u toj vrsti projekata uvijek zajedno djeluju operatori prijenosnog sustava, industrija i znanost. Pokazalo se da unutar EU postoje velike razlike i različiti problemi, pa bi naša hrvatska rješenja prije naginjala regionalnom skupu rješenja. To je ono što možemo prepoznati preko utičnice, odnosno treba li nam adapter za korištenje mreže ili ne. Operator sustava, a pogotovo distribucijskog sustava, treba prepoznati da se rješenja ne mogu kopirati izvana već da treba ići na ciljane segmente kao uvod u primjenu naprednih mreža. Primjerice, automatizacija i mjerenja po dubini mreže; to bi se uvelike moglo pokriti s našim vlastitim rješenjima koja su djelomično proizvedena u Hrvatskoj. Končar je prije radio vlastiti SCADA sustav, a sada radi modifikaciju ABB-ovog SCADA sustava, dakle ta SCADA se ne kupuje kao gotov proizvod u Njemačkoj niti je instaliraju Nijemci. Drugi segment je kvalitetno gospodarenje infrastrukturom, gdje operatori sustava u EU koriste geoinformacijske sustave koje povezuju s ostalim poslovnim informacijskim sustavima, SCADA sustavima i programima za proračune te ih koriste u svrhe naprednih metoda održavanja opreme i donošenje strateških odluka.
Spomenuli ste segmente na kojima bi HEP mogao i trebao raditi. Što se tu konkretno događa?
Nažalost, HEP proteklih godina nije iskorištavao inicijativu akademske zajednice da sudjeluje kao partner u FP 7 europskim istraživačkim projektima. U Europi se stvaraju istraživački konzorciji koji pokušavaju riješiti različite probleme i definirati standarde. Za to mora postojati netko iz operatora prijenosnog i distribucijskog sustava tko će u tome moći aktivno sudjelovati. HEP bi u jednom takvom istraživačkom konzorciju na tri godine trebao dati na raspolaganje dio svoje mreže i osigurati ljude koji bi aktivno radili na problemima, a akademska zajednica bi u realnim uvjetima mogla testirati svoje modele. Na tome ne može raditi samo akademska zajednica. Za pokrivanje tih troškova HEP bi dobio novčanu naknadu, uostalom svi partneri u FP 7 projektima dobivaju novac Europske komisije. To su projekti u vrijednosti od nekoliko milijuna eura koji se dijele među partnerima, a iz toga se financira kupovina uređaja koji će se ugrađivati, dio opreme za HEP i trošak ljudi. Međutim, kadrovska politika HEP-a nije bila kvalitetna i uvijek su inženjeri ti koji su višak. Ranije je u razvoju bilo znatno više inženjera nego što ih je danas. Inženjeri su HEP-u trošak kad oni koji njima rukovode ne znaju što bi inženjeri trebali raditi, a to je problem lošeg upravljačkog kadra. Od 2004. godine HEP-ovog angažmana u tom smislu nije bilo, no u zadnjih nekoliko mjeseci HEP nam je postao partner u nekoliko natječaja za FP 7 projekte na koje se javljamo sa stranim partnerima. Klima se malo promijenila i dobra volja postoji, stoga se nadam da ćemo u slučaju pozitivnog odgovora na neki od tih projekata zaista dobiti ljude iz HEP-a u aktivni angažman. Međutim za istraživanja su nužni iskusni inženjeri, a ne početnici.
Ima li Hrvatska šanse kada je riječ o razvoju i proizvodnji informacijsko-komunikacijskih tehnologija koje su podloga za razvoj naprednih mreža?
Treba prepoznati takva rješenja i poticati ih, a ne ići po principu Djeda Mraza gdje sva djeca za svoje projekte dobivaju "poklone". U tom smislu mi nemamo strategiju. Ne znam imaju li HEP OPS i HEP ODS strategiju iako znam da imaju radne skupine koje funkcioniraju po ad-hoc sistemu, jer nažalost nemaju dovoljno inženjera, odnosno nedostaje stručna jezgra u HEP-u koja bi kontinuirano pratila razvoj tehnologija i zakonskih okvira i zapravo određivala koji su to problemi za čije rješavanje bi im pomogla akademska zajednica i gospodarstvo. Hrvatska ima dobre šanse u tom segmentu jer imamo dio proizvodnje, doduše na niskoj razini, ako ništa drugo znamo dobro sastaviti uvozne komponente u novi proizvod. Stalno govorimo da smo u ICT-u jako dobri, a cijela nadogradnja je u tom segmentu - komunikacija, upravljanje, telekomunikacije, baze podataka, analize, prikazivanje, skladištenje podataka, ekspertni sustavi. Po mom mišljenju akademska zajednica previše govori HEP-u što bi trebao napraviti, umjesto da HEP kaže da ima problem koji treba riješiti i zatraži našu pomoć.
Dosta ste kritični prema HEP-u...
Nastojim uvijek biti pozitivan u kritikama i odmah ukazati na moguća rješenja. Kad spominjemo cijenu električne energije, potrošači trebaju biti informirani u što se troši novac od poskupljenja struje i zašto se to radi. Kao izvrstan primjer uvijek spominjem brošuru njemačkog Ministarstva zaštite okoliša, prirode i nuklearne sigurnosti, koje je u Njemačkoj odgovorno za politiku obnovljivih izvora energije. U njoj se na jednostavan način građanima objašnjava koliko izgradnja obnovljivih izvora energije utječe na cijenu električne energije koju oni plaćaju. Napredna elektroenergetska mreža ide za tim da se izgradi što manje vodova, da bi se moglo prenijeti što više energije i priključiti što više korisnika. Možda će negdje trebati nešto graditi, no gledajući u blisku budućnost distribucijska mreža će se isto tako trebati pojačavati radi priključivanja električnih vozila kada ona prijeđu određeni postotni udio u ukupnom broju vozila. Uvjeren sam da će razvoj u tom segmentu ići brzo. Različiti dijelovi HEP-a imaju različiti tempo napretka; dok neki pokušavaju slijediti ono što se događa u svijetu, drugi zaostaju. Primjerice, 2004. imali smo stručni skup elektrodistribucije u Zadru gdje sam govorio o utjecaju distribuiranih izvora na planiranje mreže. Tada sam govorio da je normalno očekivati da mali proizvođač, kad želi priključiti svoju elektranu na mrežu, ode u lokalnu Elektru, podnese zahtjev i da u roku 30 dana dobije odgovor na svoj zahtjev, uvjetovan ili ne. Samo što me nisu spalili na lomači kao Galilea, jer se podrazumijevalo da nam se to nikad neće dogoditi. Čisto guranje problema pod tepih. Godinama se radilo ali se nije ništa napravilo, i danas imamo problem priključivanja obnovljivih izvora na mrežu, a sutra će to biti problem priključivanja električnih vozila. To je problem nedostatka inženjera i loše upravljačke strukture koja je utišala sve one koji su željeli predlagati projekte i imali napredna razmišljanja. Proizlazi da su napredne mreže neminovna budućnost.
Imamo li već sada kakvih obveza s obzirom da ulazimo u članstvo Europske unije?
Strah me je da se kod nas uopće ne shvaća koje su obveze Hrvatske kao članice EU i da članice plaćaju penale ne zato što se to Komisiji sviđa nego zato što ne ispunjavaju ugovorne obveze, nama najčešće prepoznatljive preko Direktiva. Isto tako, očito da postoji manjak informiranosti da svaka zemlja članica sudjeluju u kreiranju tih politika i da ćemo i mi na njih imati utjecaj. Koliko, to ovisi samo o nama i našim sposobnostima lobiranja kako u Komisiji tako i kod ostalih članica. U ovom trenutku nema nikakvih obaveza vezanih za implementaciju naprednih mreža. Ipak, kao što je sada u procedure otišla direktiva vezana za razvoj infrastrukture za alternativna goriva, odnosno za punionice za električna vozila, mislim da se za dvije-tri godine može očekivati direktiva vezana za napredne mreže. Trenutačno su napredne mreže u fazi definiranja standarda i početne industrijalizacije, a to je okidač da se krene u masovnu implementaciju, što znači obveza svih članica EU. Tu promjenu moramo dočekati spremni. Kao što sam već rekao, bez naprednih mreža nema ostvarivanja klimatskih i energetskih ciljeva do 2050. godine, a mreže se ne mogu izgraditi u kratkom roku. Ako se ne krene sada, do 2050. nećemo ostvariti ciljeve, a to je nešto što Europska komisija ne voli jer je svjesna svoje odgovornosti za provođenje zajedničke politike EU.
Kakvi su trendovi u Europi i u svijetu?
Puno se ulaže u istraživanje, pogotovo u provjeru provedenih istraživanja u demonstracijskim projektima kako bi se razvili održivi poslovni i tržišni modeli naprednih mreža. Vodeću ulogu u tome imaju očekivano SAD, Japan i i EU kao zajednica država, a oni kroz nekoliko organizacija kreiraju i provode politiku transformacije energetskih sustava prema ciljevima koji su u javnosti prepoznatljivi preko strategija visokog udjela obnovljivih izvora do 2050. godine, smanjivanja emisija stakleničkih plinova za 90% u 2050. godini u odnosu na 1990. godinu. Za zamišljenu transformaciju energetskih sustava potrebna su desetljeća i zajednički napori svih dijelova društva.
energetika-net.com
EU potiče izgradnju inteligentnih mreža
Europska unija potiče izgradnju inteligentnih odnosno pametnih električnih mreža - "smart grids". One bi trebale olakšati distribuciju energije dobivene iz vjetra, sunca i bioenergije. Uspješan primjer projekta realiziran je u Danskoj. Kalundborg, industrijski grad na sjeveru Danske sa 17.000 stanovnika je primjer za "pametne električne mreže" i koordinirano urbanističko planiranje. U Kalundborgu nisu samo električne mreže "inteligentne", nego i vodoopskrba i odvoz smeća. Više od 20 godina gradska uprava radi na tome da industrijska i poljoprivredna poduzeća, ali i građani djeluju ekološki. Pametna električna mreža je tek vrhunac cijelog koncepta.
Gradski povjerenik za Europu Martin Andersen je zadužen za "smart grid" u gradu Kalundborgu. "Želimo da se u Kalundborg do 2050. potpuno oslobodi potrebe za fosilnim gorivom, kao što su nafta, ugljen i plin", kaže Martin Andersen u razgovoru za Deutsche Welle. Energija bi se trebala dobivati od vjetra i iz biomase makar je u Kalundborgu još uvijek jedna od najvećih termoelektrana na ugljen u Danskoj i koja opskrbljuje cijelu regiju s električnom energijom. Pametna električna mreža nije jednosmjerna ulica: ona ne donosi električnu energiju u domaćinstva, nego i prihvaća struju koja se proizvodi u domaćinstvima, iz vjetra ili sunca.
Jedan dio kućanstava u Kalundborgu već posjeduje "pametno brojilo" koje šalje podatke utroška električne energije i napajanja, kao i druge važne podatke u računalni centar distributera električne energije. Prednost za poduzeća je taj što odmah mogu vidjeti i procijeniti koliko se struje troši. Prema tome se može planirati proizvodnja i distribucija energije, objašnjava Andersen. Nisu potrebne nove električne mreže ili kablovi, nego samo bolje upravljanje opterećenja.
Na taj način bi poduzeća za elektroopskrbu mogla sama odlučiti da se, na primjer, baterije električnih automobila mogu puniti samo noću kad potrošnja električne energije nije velika. "Ovo nije revolucionarno", kaže Andersen. "U budućnosti ćete kabel za električni auto uključivati u struju baš kao što danas uključujete punjač za mobitel, bez puno razmišljanja. Jedina razlika jest da ste prethodno sklopili ugovor s vašim elektrodistributerom prema kojem on može odlučiti, kad će se puniti baterije električnog automobila. Ako na to pristanete, dobivate financijske olakšice. Jedini uvjet glasi da baterije moraju biti pune do sedam sati ujutro."
Njemački energetski koncern RWE sa takvom pametnom mrežom u Njemačkoj eksperimentira u gradu Rekenu. Stanovnici Rekena neće primijetiti veliku promjenu, objašnjava Andreas Breuer na konferenciji za takvu elektroopskrbu održanu u Berlinu. Do 2015. će se u Rekenu testirati kako se može koordinirati lokalna proizvodnja energije i potrošnja u kućanstvima. Korisnicima je ugrađen "inteligentno" brojilo potrošnje i postavljena su određena čvorišta gdje se prati protok električne energije. Takva mreža uvelike pomaže i u slučaju smetnje: prije je trajalo oko dva sata da se pronađe mjesto prekida isporuke, pomoću tih podataka iz mreže se točno zna mjesto smetnje već za pet minuta.
Diljem Europe ima 218 projekata za testiranje pametnih električnih mreža. U još 90 projekata se počelo s instaliranjem prvih pametnih brojila. Prema podacima Europske komisije, proizvođači električne energije i različiti distributeri su investirali već oko 1,8 milijardi eura. Sva iskustva iz Europske unije se slijevaju u jedan istraživački centar smješten u Nizozemskoj. Njihova jedina zadaća je praćenje projekata sa pametnim mrežama: "Na koncu, iskustvo koje se sakupilo u Italiji ne mora opet stjecati u Danskoj", objašnjava Vinzenco Giordano, jedan od bivših suradnika tog centra.
EU potiče projekte u gotovo svim zemljama članicama, ali težište su eksperimenti koji se provode u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i Danskoj. Prema europskim propisima o opskrbi energijom, članice su obvezne uvesti pametne strujomjere i do 2020. bi 80 posto kućanstava trebalo imati nova brojila. Neke zemlje su ih već uvele, dok su druge – među njima i Njemačka – tek na početku.
U ovoj zemlji naime još nije odlučeno koja brojila će se koristiti, kao niti koji podaci bi se trebali skupljati. Također, nema dogovora tko će platiti nova brojila: korisnici ili poduzeća koji se žale da im tu investiciju nitko neće nadoknaditi.
Ovi brojni istraživački projekti već su sad pokazali kako najveći - i najskuplji problem nisu mreže dalekovoda koje bi vodile energiju od tamo gdje se proizvodi - na sjeveru energijom vjetra i na jugu energijom sunca - do potrošača diljem kontinenta. Gunnar Lorenz iz Europskog saveza za električne energije objašnjava: "Mnogo je veća potreba za ulaganjem u mreže distribucije nego u mreže dalekovoda. Mnogi potrošači to ne znaju."
Nije jasno niti kako će se ubuduće određivati cijene električne energije: individualno za svakog potrošača, lokalno ili nacionalno? Problem je i zaštita osobnih podataka uz takva inteligentna brojila: teoretski, nije teško otkriti baš sve intimne navike pojedinaca: Koliko dugo gleda televiziju? Kada ustaje? Voli li kuhati? Kolika je temperatura vode dok se tušira?
Martin Andersen se u Danskoj pouzdaje u pametne potrošače koji će aktivno sudjelovati u nadzoru potrošnje i na koncu, svojih izdataka. I Gunnar Lorenz s optimizmom gleda na takvo ciljano upravljanje potrošnje električne energije jer se na taj način mogu bolje koristiti postojeći kapaciteti, bez da se moraju postavljati novi dalekovodi. "To je korisno jer se mreža ne mora znatno širiti. Primjerice: najveća potrošnja je oko 20.00 sati, ako tada punim i električni automobil, mreže će se preopteretiti. Ali ako se to može odgoditi, opterećenje će se smanjiti. Ta korist bi se trebala pokazati i na računu za električnu energiju, dakle u iznosu koliko će potrošači plaćati svoju struju." [DW]
croenergo.eu
Europska unija potiče izgradnju inteligentnih odnosno pametnih električnih mreža - "smart grids". One bi trebale olakšati distribuciju energije dobivene iz vjetra, sunca i bioenergije. Uspješan primjer projekta realiziran je u Danskoj. Kalundborg, industrijski grad na sjeveru Danske sa 17.000 stanovnika je primjer za "pametne električne mreže" i koordinirano urbanističko planiranje. U Kalundborgu nisu samo električne mreže "inteligentne", nego i vodoopskrba i odvoz smeća. Više od 20 godina gradska uprava radi na tome da industrijska i poljoprivredna poduzeća, ali i građani djeluju ekološki. Pametna električna mreža je tek vrhunac cijelog koncepta.
Gradski povjerenik za Europu Martin Andersen je zadužen za "smart grid" u gradu Kalundborgu. "Želimo da se u Kalundborg do 2050. potpuno oslobodi potrebe za fosilnim gorivom, kao što su nafta, ugljen i plin", kaže Martin Andersen u razgovoru za Deutsche Welle. Energija bi se trebala dobivati od vjetra i iz biomase makar je u Kalundborgu još uvijek jedna od najvećih termoelektrana na ugljen u Danskoj i koja opskrbljuje cijelu regiju s električnom energijom. Pametna električna mreža nije jednosmjerna ulica: ona ne donosi električnu energiju u domaćinstva, nego i prihvaća struju koja se proizvodi u domaćinstvima, iz vjetra ili sunca.
Jedan dio kućanstava u Kalundborgu već posjeduje "pametno brojilo" koje šalje podatke utroška električne energije i napajanja, kao i druge važne podatke u računalni centar distributera električne energije. Prednost za poduzeća je taj što odmah mogu vidjeti i procijeniti koliko se struje troši. Prema tome se može planirati proizvodnja i distribucija energije, objašnjava Andersen. Nisu potrebne nove električne mreže ili kablovi, nego samo bolje upravljanje opterećenja.
Na taj način bi poduzeća za elektroopskrbu mogla sama odlučiti da se, na primjer, baterije električnih automobila mogu puniti samo noću kad potrošnja električne energije nije velika. "Ovo nije revolucionarno", kaže Andersen. "U budućnosti ćete kabel za električni auto uključivati u struju baš kao što danas uključujete punjač za mobitel, bez puno razmišljanja. Jedina razlika jest da ste prethodno sklopili ugovor s vašim elektrodistributerom prema kojem on može odlučiti, kad će se puniti baterije električnog automobila. Ako na to pristanete, dobivate financijske olakšice. Jedini uvjet glasi da baterije moraju biti pune do sedam sati ujutro."
Njemački energetski koncern RWE sa takvom pametnom mrežom u Njemačkoj eksperimentira u gradu Rekenu. Stanovnici Rekena neće primijetiti veliku promjenu, objašnjava Andreas Breuer na konferenciji za takvu elektroopskrbu održanu u Berlinu. Do 2015. će se u Rekenu testirati kako se može koordinirati lokalna proizvodnja energije i potrošnja u kućanstvima. Korisnicima je ugrađen "inteligentno" brojilo potrošnje i postavljena su određena čvorišta gdje se prati protok električne energije. Takva mreža uvelike pomaže i u slučaju smetnje: prije je trajalo oko dva sata da se pronađe mjesto prekida isporuke, pomoću tih podataka iz mreže se točno zna mjesto smetnje već za pet minuta.
Diljem Europe ima 218 projekata za testiranje pametnih električnih mreža. U još 90 projekata se počelo s instaliranjem prvih pametnih brojila. Prema podacima Europske komisije, proizvođači električne energije i različiti distributeri su investirali već oko 1,8 milijardi eura. Sva iskustva iz Europske unije se slijevaju u jedan istraživački centar smješten u Nizozemskoj. Njihova jedina zadaća je praćenje projekata sa pametnim mrežama: "Na koncu, iskustvo koje se sakupilo u Italiji ne mora opet stjecati u Danskoj", objašnjava Vinzenco Giordano, jedan od bivših suradnika tog centra.
EU potiče projekte u gotovo svim zemljama članicama, ali težište su eksperimenti koji se provode u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i Danskoj. Prema europskim propisima o opskrbi energijom, članice su obvezne uvesti pametne strujomjere i do 2020. bi 80 posto kućanstava trebalo imati nova brojila. Neke zemlje su ih već uvele, dok su druge – među njima i Njemačka – tek na početku.
U ovoj zemlji naime još nije odlučeno koja brojila će se koristiti, kao niti koji podaci bi se trebali skupljati. Također, nema dogovora tko će platiti nova brojila: korisnici ili poduzeća koji se žale da im tu investiciju nitko neće nadoknaditi.
Ovi brojni istraživački projekti već su sad pokazali kako najveći - i najskuplji problem nisu mreže dalekovoda koje bi vodile energiju od tamo gdje se proizvodi - na sjeveru energijom vjetra i na jugu energijom sunca - do potrošača diljem kontinenta. Gunnar Lorenz iz Europskog saveza za električne energije objašnjava: "Mnogo je veća potreba za ulaganjem u mreže distribucije nego u mreže dalekovoda. Mnogi potrošači to ne znaju."
Nije jasno niti kako će se ubuduće određivati cijene električne energije: individualno za svakog potrošača, lokalno ili nacionalno? Problem je i zaštita osobnih podataka uz takva inteligentna brojila: teoretski, nije teško otkriti baš sve intimne navike pojedinaca: Koliko dugo gleda televiziju? Kada ustaje? Voli li kuhati? Kolika je temperatura vode dok se tušira?
Martin Andersen se u Danskoj pouzdaje u pametne potrošače koji će aktivno sudjelovati u nadzoru potrošnje i na koncu, svojih izdataka. I Gunnar Lorenz s optimizmom gleda na takvo ciljano upravljanje potrošnje električne energije jer se na taj način mogu bolje koristiti postojeći kapaciteti, bez da se moraju postavljati novi dalekovodi. "To je korisno jer se mreža ne mora znatno širiti. Primjerice: najveća potrošnja je oko 20.00 sati, ako tada punim i električni automobil, mreže će se preopteretiti. Ali ako se to može odgoditi, opterećenje će se smanjiti. Ta korist bi se trebala pokazati i na računu za električnu energiju, dakle u iznosu koliko će potrošači plaćati svoju struju." [DW]
croenergo.eu
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Windbelt tehnologija postoji od 2004., kada je Shawn Frayne, kao dio MIT-ovog tima bio u Petite Anse, Haitiju. To selo na obali Haitija nije spojeno na električnu mrežu i svoje svjetlo je dobivalo na osnovu motora na kerozin i na dizel. Shawn je došao na ideju da umjesto takvog osvjetljenja napravi mali vjetroagregat. Pokazalo se da je nemoguće napraviti tako mali vjetroagregat da osvjetli cijelo selo a da bude efikasan i da ne bude skup. Nakon toga se domislio nove ideje da bi riješio taj problem, te je nastao prvi svjetski vjetroagregat bez lopatica čija je osnova opna. Od tada je tehnologija WindBelta prošla kroz nekoliko faza, te su nastali microBelt, Windcell i najnoviji Windcell Panel. Cilj WindBelt projekta je da postane jedan od glavnih alata u korištenju električne energije u 21. stoljeću. Vlasnik WindBelta je Humdinger Wind Energy, kompanija na Havajima.
Osnova tehnologije:
Do nedavno sve komercijalne tehnologije za korištenje vjetra su koristile vjetroagregate s lopaticama. Humdingerov WindBelt je prvi uređaj koji koristi energiju vjetra na novi način. Umjesto korištenja lopatica koje se vrte pod utjecajem vjetra, Windbelt koristi aerodinamički fenomen koji se zove aeroelastično treperenje. Taj fenomen je poznat kao rušilački pošto su se zbog njega znali rušiti mostovi, ali on je i jak mehanizam za pretvorbu energije vjetra u električnu na potpuno drugačijim tehničkim i ekonomskim osnovama od uobičajenih vjetroagregata. Samo srce Windbelta je opna pod pritiskom koja treperi te time "lovi" energiju iz vjetra. Princip rada je sličan kao kada se od vlati trave radi zviždaljka. Time Windbelt dobija energiju iz vjetra, a drugi korak je pretvaranje energije trepereće opne u električnu energiju, što se radi pomoću nove vrste pobudnih generatora. WindBelt je također jako tih. Njegova glasnoća je u razini pozadinske buke iz drugih izvora. Sam Windbelt dolazi u veličinama od onih usporedivih s mobitelima do velikih koji mogu imati više stotina kilovata pa čak i više megavata. Postoje tri osnovne vrste WindBelta: mali microBelt, srednji Windcells i veliki Windcells Panel.
Svrha microBelt-a je riješiti napajanje milijuna bežićnih senzora koji sada koriste baterije. Oni konstantno mogu davati električnu energiju raznim senzorima, a samo im treba mali tok zraka pokraj autoceste ili unutar klime ili nekakav sličan izvor. Samo jedna microBelt jedinica veličine baterije može proizvesti električne energije ekvivalentno nekoliko desetaka do stotina AA baterija. Sam microBelt se uključuje na brzinama od 6 milja na sat (2,68 m/s), a radi do brzina od 20-ak milja na sat (8,94 m/s). Proizvodi 100-200 Wh električne energije tokom 20 godina, sa 30% vremenom rada i pri prosječnoj brzini od 10 milja na sat (4,47 m/s).
Windcells spadaju u srednje velike uređaje koji su dugački oko 1 metra te mogu raditi sami ili u grupama, ovisno da li je potrebno 0,1 kWh električne energije mjesečno ili 1 kWh. Time mogu napajati WiFi repetitore kada je samo jedna jedinica ili oceanske bove za navigaciju kada ih je više. Windcell Panels su najveći agregati koji imaju troškove proizvodnje električne energije od samo 0,05 dolara po kWh pri brzinama vjetra od oko 6 m/s. Samo jedan WindCell panel se sastoji od 20 jedan metarskih Windcellova u 1x1 metara okviru kao što se i može vidjeti na slici. Njihov izgled je sličan vertikalno postavljenim solarnim panelima, samo on koristi vjetar, te se tako može koristiti na mjestima gdje se ne mogu primijeniti druge tehnologije. Windcell Paneli dolaze u veličini 1x1 m, a u tom slučaju pri prosječnoj brzini od 6 m/s proizvode mjesečno oko 7,2 kWh električne energije. Prva eksperimintalna instalacija Windcell Panela je dovršena sredinom 2010. u industrijskom sektoru Hong Konga. Studenti, nastavnici i ostali zainteresirani mogu iskoristiti Windbelt eksperimentalni pribor pomoću kojeg se demonstriraju osnovni principi proizvodnje električne energije, fiziku vibracija i energiju vjetra bez lopatica. Ako ste u SAD-u taj alat možete koristiti na www.kidwind.org, a ako živite u ostatku svijeta posjetite alat Windbeltovog partnera Seeed Studio (www.seeedstudio.com). Više informacija o samom projektu i o mogućnostima sudjelovanja u istom možete naći na: www.humdingerwind.com.
www.vjetroelektrane.com
Tvrtka Humdinger Wind Energy i njen osnivač Shawn Frayne predstavili su prvi vjetrogenerator bez turbine. Istina učinili su to na demonstracijskom primjerku male veličine ali cjelokupni koncept je toliko dobar da mu je magazin Popular Mechanics dodijelio nagradu za jednu od najboljih inovacija za prošlu godinu. Godinama je klasična vjetroturbina bila jedini način za korištenje energije vjetra. I sve to odlično funkcionira za velike projekte i snage dok je za manje količine energije smanjenje veličine turbina urodilo ne baš najboljim rezultatima. Možete li zamisliti da ne postoji solarni sustav za napajanje do 100W? Upravo je to bilo nezamislivo za energiju iz vjetra do izuma novog koncepta nazvanog "windbelt". Windbelt koncept se zasniva na temelju vibracija koje proizvodi vjetar, slično kao što je to vibracija žica na instrumentima ili primjer poznatog efekta rezonancije mosta i udara vjetra na mostu Tacoma Narrows sa snimke ispod, koji je i bio inspiracija mladom izumitelju. Frayneova spravica je u biti napeta membrana koja na krajevima ima pričvršćene magnete koji sa membranom titraju između zavojnica. Predstavljeni prototip je generirao 40mW (miliwata) energije iz vjetra brzine oko 4,5m/s što ga čini 10 do 30 puta efikasnijim od najboljih mikroturbina. Najvažnije je da ovaj izum u proizvodnji košta samo nekoliko dolara. Pogledajte što o svemu kaže sam autor.
www.eecroatia.com
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Označeno u
Prema Institutu energetske tehnologije, priobalni vjetroagregati sa vertikalnom osi vrtnje mogli bi pružiti alternativu konvencionalnom horizontalnom dizajnu vjetroagregata. Projekt Instituta energetske tehnologije (ETI) pod nazivom Nova, ukupne vrijednosti 2,8 milijuna funti ispistuje koncepsiju vertikalne osi. Prvenstveno se ispituje tehnička, ekonomska i ekološka opravdanost Wind Power Ltd-ovog koncepta Aerogenerator, koji koristi tehnologiju vertikalnih osi, te ima veliku potencijalnu prednost nad konvencionalnim priobalnim vjetroagregatima sa horizontanom osi. Nova je konzorcij smješten u Velikoj Britaniji, kojeg čine Wind Power Ltd, OTM Consulting, Cranfield University, University of Strathclyde, Sheffield University, James Ingram & Associates, Centar za ekologiju, ribarstvo i akvakulturu (CEFAS), te QinetiQ. Nova je osnovana u siječnju 2009. godine, a njezin fokus je na postizanju značajnih smanjenja troškova. Studija je istraživala da li priobalni vjetroagregati sa vertikalnim osima mogu, zbog svoje veličine, opsega i jednostavnijeg održavanja, ponuditi značajno jeftiniju električnu energiju u odnosu na konvencionalne priobalne vjetroagregate. Dr. David Clarke, izvršni direktor u ETI, je izjavio da su tradicionalni horizontalni priobalni vjetroagregati prilagodili postojeću tehnologiju kopnenih vjetroagregata. Projekt Nova je radikalan koncept koji pokazuje da su vertikalne osi tehnički izvedive, te se mogu koristiti u određenim okolnostima. Studija je istražila fiksne i plutajuće strukture, te je zaključila da bi se plutajuće strukture mogle postaviti u vodu dubine preko 60 m, gdje bi imale značajnu korist od velikih brzina vjetra. To bi pomoglo u smanjenju troškova proizvedene električne energije, nadodao je Clarke. Istraživanje je pružilo mnogo informacija koje će, uz rezultate drugih istraživanja, pomoći u donošenju odluke oko toga koja će se tehnologija primjenjivati u daljnjim fazama razvoja programa iskorištavanja priobalnog vjetra. U slijedećoj fazi razvoja trebalo bi demonstrirati projekt postavljen na moru. Theodore Bird, osnvatelj Wind Power-a, kaže da su zahvalni ETI na potpori u projektu, te se nadaju da će biti u mogućnosti pomoći u ostvarenju smanjenja emisija.
www.vjetroelektrane.com
Proizvođač vjetroagregata Guoneng je sagradio prvi Kineski vjetroagregat snage 1 MW koji ima vertikalnu os, a postavio ga je na sjeveroistoku Kine. Vjetroagregat se nalazi u općini Zhangbei, koja je na području sjeverne Kineske provincije Hebei. Visok je 60 metara, a lopatice su dugačke 36 metara. Vjetroagregat se zapravo sastoji od dva generatora od po 500 kW koji su postavljeni na gornjem i donjem dijelu tornja, a može raditi na brzinama vjetra od 3 do 35 m/s. Glavni inženjer Guonenga Xu Jinquan kaže da ovakav vertikalni vjetroagregat ima niže troškove proizvodnje, lakše se održava i ne buči koliko uobičajeni horizontalni. Guoneng član odbora Jiang Dalong je izjavio da kompanija kani imati godišnju proizvodnju od 3 GW u roku od pet godina.
www.vjetroelektrane.com
www.vjetroelektrane.com
Konzorcij DeepWind, sačinjen od 12 međunarodnih kompanija, dobiva 3 milijuna eura potpore u okviru programa European FP7 za istraživanje i razvoj novih tehnologija. Njihov cilj je razviti isplative vjetroagregate samo za upotrebu na moru, i na taj način prestati unaprijeđivati vjetroagregate namjenjene za kopno da bi imali funkciju i na moru, izjavio je menadžer DeepWind projekta Uwe Schmidt Paulsen. Pridobivanje energije vjetra na moru trenutačno je dvostruko skuplje od pridobivanja energije na kopnu, što znači da na tom području postoji još mnogo mjesta za istraživanje i razvoj. Pri dubinama od 30 do 60 metara postavljanje plutajućih vjetroagregata izvedivije je od postavljanja vjetroagregata sa čvrstim temeljima, te je plutajuće vjetroagregate moguće postaviti bliže velikim gradovima koji imaju veću dubinu u priobalju. DeepWind projekt u razvoju vjetroagregata kombinira vjetroagregate sa vertikalnom osi vrtnje i vertikalno postavljenim lopaticama, s potpunu kontrolom izlazne snage i isporučene energije, te plutajućom strukturom koja ima mogućnost rotacije. Vjetroagregat sa vertikalnom osi vrtnje baziran je na Darrieusovom dizajnu, a uključuje direktan pogon generatora sa elektroničkim sustavom kontrole na dnu podmorskih vratila zajedno sa električnim kablovima za prijenos snage. Uwe Schmidt Paulsen kaže kako tehnologija koja stoji iza ovog predloženog koncepta postavlja značajne izazove i zahtijeva daljnja tehnološka otkrića, a potrebna su i eksplicitna istraživanja različitih područja tehnologije i samih materijala. Tako su, na primjer, potrebna istraživanja dinamike sustava, podmorskih snaga generatora i pretvarača, turbinske regulacije, opterećenja valova i struja na rotirajuće i plutajuće osovine, te mnoga druga. Vjetroagregat snage mjerljive u kW biti će postavljen u otvorenim vodama Roskilde Fjord, pored Risø DTU, a dobiveni podaci koristit će se pri dizajniranju verzije snege 5 MW, te konačno i pri razvijanju vjetroagregata snage 20 MW. DeepWind je izazovan projekt koji predstavlja radikalnu nadogradnju postojećih tehnologija, te bi trebao napraviti veliki proboj u energetskom sektoru.
www.vjetroelektrane.com
Jata riba su ukazala inženjerima kako se učinkovitije može iskoristiti energija vjetra.Novi dizajn vjetroelektrane imitira jata riba kako bi se iskoristila turbulencija vjetra, te bi se na taj način mogla dramatično poboljšati izlazna snaga i učinkovitost korištenja vjetra. Uobičajeni vjetroagregati i vjetroelektrane u cijelini su skoro dostigli svoju gornju granicu efikasnosti, te sami vjetroagregati moraju biti prilično udaljeni jedan od drugoga kako bi se izbjegle pretjerane turbulencije koje negativno utječu na vijek trajanja vjetroagregata. Ta činjenica ograničava izlaznu snagu vjetroelektrana na otprilike 2 W po kvadratnom metru, ali korištenjem novog dizajna omogućilo bi se do 10 puta više proizvedene energije po kvadratnom metru. Novi pristup se temelji na korištenju vjetroagregata sa vertikalnom osi vrtnje, te iako su oni pojedinačno manje efikasni od onih sa horizontalnom osi vrtnje, mogu koristiti turbulentni vjetar iz svih smjerova. Glavni razvojni korak dolazi u razmještaju vjetroagregata čija je osnova fluidna dinamika jata riba. Taj novi inovativni dizajn koji je nastao praćenjem gibanja jata riba koristi vjetroagregate koji su blizu jedni drugima, a rotiraju u suprotnim smjerovima, pri čemu guraju zrak svojim susjedima - pri čemu se puno manje energije gubi zbog turbulencije. Efekt tunela je isto važan čimbenik, te je proizvedena energija tako zajednički postavljenih vjetroagregata čak i veća nego da rade pojedinačno. Vjetroelektrane na taj način mogu proizvesti 20 do 30 W po kvadratnom metru. Testni vjetroagregati za ovu ideju su imali visinu od 10 metara, što je samo desetina visine normalnih vjetroagregata, te zbog toga nisu toliko uočljivi u okolišu. Takvi vjetroagregati s vertikalnom osi vrtnje su također puno robusniji od sada prevladavajućih, te bi vjerojatno bili i jeftinije izvedbe. Glavno pitanje i problem ovoga načina iskorištavanja energije vjetra je da li ovakav dizajn funkcionira na vjetroelektranama onih snaga i veličina koje su danas postale uobičajene. Naime, ukoliko se radi o vjetroagregatima s vertikalnom osi vrtnje velikih visina, a zbog razlike u brzinama vjetra na tlu i na vrhu, te isto tako zbog razlike turbulencije i potrebe za "prebacivanjem" takvog vjetra s jednog na drugi vjetroagregat postavlja se pitanje velikog naprezanja materijala, te mogućnosti da se napravi dovoljno visok, dovoljno lagan, a istovremeno i dovoljno čvrst vjetroagregat koji bi mogao podnositi sva naprezanja i vibracije.
www.vjetroelektrane.com
www.vjetroelektrane.com
Jata riba su ukazala inženjerima kako se učinkovitije može iskoristiti energija vjetra.Novi dizajn vjetroelektrane imitira jata riba kako bi se iskoristila turbulencija vjetra, te bi se na taj način mogla dramatično poboljšati izlazna snaga i učinkovitost korištenja vjetra. Uobičajeni vjetroagregati i vjetroelektrane u cijelini su skoro dostigli svoju gornju granicu efikasnosti, te sami vjetroagregati moraju biti prilično udaljeni jedan od drugoga kako bi se izbjegle pretjerane turbulencije koje negativno utječu na vijek trajanja vjetroagregata. Ta činjenica ograničava izlaznu snagu vjetroelektrana na otprilike 2 W po kvadratnom metru, ali korištenjem novog dizajna omogućilo bi se do 10 puta više proizvedene energije po kvadratnom metru. Novi pristup se temelji na korištenju vjetroagregata sa vertikalnom osi vrtnje, te iako su oni pojedinačno manje efikasni od onih sa horizontalnom osi vrtnje, mogu koristiti turbulentni vjetar iz svih smjerova. Glavni razvojni korak dolazi u razmještaju vjetroagregata čija je osnova fluidna dinamika jata riba. Taj novi inovativni dizajn koji je nastao praćenjem gibanja jata riba koristi vjetroagregate koji su blizu jedni drugima, a rotiraju u suprotnim smjerovima, pri čemu guraju zrak svojim susjedima - pri čemu se puno manje energije gubi zbog turbulencije. Efekt tunela je isto važan čimbenik, te je proizvedena energija tako zajednički postavljenih vjetroagregata čak i veća nego da rade pojedinačno. Vjetroelektrane na taj način mogu proizvesti 20 do 30 W po kvadratnom metru. Testni vjetroagregati za ovu ideju su imali visinu od 10 metara, što je samo desetina visine normalnih vjetroagregata, te zbog toga nisu toliko uočljivi u okolišu. Takvi vjetroagregati s vertikalnom osi vrtnje su također puno robusniji od sada prevladavajućih, te bi vjerojatno bili i jeftinije izvedbe. Glavno pitanje i problem ovoga načina iskorištavanja energije vjetra je da li ovakav dizajn funkcionira na vjetroelektranama onih snaga i veličina koje su danas postale uobičajene. Naime, ukoliko se radi o vjetroagregatima s vertikalnom osi vrtnje velikih visina, a zbog razlike u brzinama vjetra na tlu i na vrhu, te isto tako zbog razlike turbulencije i potrebe za "prebacivanjem" takvog vjetra s jednog na drugi vjetroagregat postavlja se pitanje velikog naprezanja materijala, te mogućnosti da se napravi dovoljno visok, dovoljno lagan, a istovremeno i dovoljno čvrst vjetroagregat koji bi mogao podnositi sva naprezanja i vibracije.
www.vjetroelektrane.com
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Označeno u
Genijalna ideja studenta sa sveučilišta Arizona State University mogla bi revolucionarizirati način na koji percipiramo iskorištavanje energije vjetra. Energija vjetra mogla bi se generirati na vrlo jednostavan način korištenjem signalizacijskih stupova na autocestama, bez potrebe za velikim prostranim poljima. Prvi primjerci takvih vjetroagregata predloženi su za postavljanje na vrlo prometnoj autocesti u blizini Phoenixa, a povezivat će 515 kvadratnih kilometara Sonorske pustinje. Dizajn će biti postavljen na horizontalne čelične cijevi postavljene na signalizacijske stupove. Vjetroagregati bi trebali biti pogonjeni vjetrom koji stvaraju automobili pri brzini kretanja od oko 110 km/h. Svaki pojedini vjetroagregat moći će proizvesti 9.600 kWh energije godišnje, čak i ako prosječna brzina vjetra bude oko 16 km/h. To će biti dovoljno za osvjetliti prostor veličine 65 m2. Trenutna procjena proizvodnje električne energije svedena je na minimum, no očekuje se da će biti znatno veća jer bi vozila trebala proizvesti znatno veću brzinu vjetra od predviđenih 16 km/h. Energija koja će se pridobiti iskorištavanjem energije vjetra koristiti će se na različite načine uključujući osvjetljenje lokacija Grand Chanal, Piestewa Parkway (State route 51), te ceste Osborn. Ovo je više od običnog maštanja jednog studenta. Ukoliko projekt bude prepoznat, uskoro bi mogli vidjeti vjetroagregate na velikom broju signalizacijskih stupova na autocestama.
www.vjetroelektrane.com
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Označeno u
Istraživački institut za primjenjenu mehaniku na japanskom sveučilištu Kyushu dizajnirao je nešto drugačiji oblik vjetroturbina od onih koje smo navikli vidjeti. Vjetroturbina pod nazivom Wind Lens namijenjen je prvenstveno iskorištavanju vjetra na moru, a mogao bi utrostručiti proizvodnju energije. Wind Lens ima 6 lopatica koje su raspoređene unutar obruča promjera 112 metara, a postavljen je na platformu heksagonalnog oblika. Na jednoj platformi nalaze se tri takva vjetrogeneratora. Profesor Yuji Ohya, voditelj grupe koja je dizajnirala ove vjetrogeneratore, izjavio je kako lagani vjetar od 5 m/s može pokrenuti lopatice koje tada mogu opskrbljivati prosječno kućanstvo. Wind Lens fokusira snagu vjetra na središnji dio obruča, povečavajući je na sličan način kao što leća čini sa zrakama sunca. Upravo iz tog razloga proizvodnja električne energije trebala bi se utrostručiti u odnosu na proizvodnju iz tradicionalnih vjetrogeneratora. Za razliku od tradicionalnih vjetrogeneratora namijenjenih za rad na moru, Wind Lens ima sustav samoodržavanja, jednostavnije ga je dopremiti na željenu lokaciju i jednostavniji je za daljnje održavanje. U slučaju nepovoljnih vremenskih uvjeta cijelu platformu moguće je premjestiti na drugu lokaciju, a s obzirom da lopatice nisu postavljene na visoki toranj, izazovi su puno drugačiji nego kod tradicionalnih vjetrogeneratora. Umjesto održavanja na samoj lokaciji, što je slučaj kod tradicionalnih vjetrogeneratora, kod ovog sustava svaki pojedini vjetrogenerator može biti prevezen u objekt za održavanje, što samo održavanje čini jednostavnijim, manje rizičnim i jeftinijim. Profesor Yuji Ohya napomenuo je da, čak i ako ova tehnologija bude prihvaćena u Japanu, gdje su priobalni vjetrovi prilično slabi tijekom cijele godine, možda neće biti prihvaćena od strane drugih zemalja s obzirom na različite intenzitete i smjerove vjetra.
www.vjetroelektrane.com
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Označeno u
Stari rudnici u njemačkim planinama Harz bi mogli uskoro dobiti novu svrhu, služeći kao postrojenja za pohranu viška električne energije vjetra. Ideja dosada nije zaokupila pažnju investitora, ali ako uspije, postat će prva te vrste u svijetu, a koncipira se na primjneni reverzibilnih hidroelektrana. Danas Harz planine na sjeveru Njemačke ne privlače više nikoga osim planinara i drugih sportskih entuzijasta, iako su nekad bile industrijski vrlo zanimljive zbog svojih rudnika. To bi se ipak moglo uskoro promijeniti, pošto inženjeri zajedno sa vladom Donje Saske proučavaju potencijal pretvaranja rudnika u „zelenu bateriju". Ako ideja uspije bila bi prva te vrste u svijetu i dala bi dio odgovora u Njemačkom cilju povećanja udjela obnovljivih izvora energije i njihovoj većoj penetraciji u sustav. Marko Schmidt, inženjer u Istraživačkom energetskom centru Donje Saske je smislio plan kojim bi se izgradila reverzibilna hidroelektrana u napuštenom rudniku duboko ispod planine Harz. Princip ideje je vrlo jednostavan, u vrijeme viška proizvodnje energija vjetra bi se koristila za pumpanje vode u rezervoare na višim mjestima u planini. Kada ne bi bilo vjetra da pokrije potražnju za električnom energijom, pohranjena voda bi tekla prema nižim rezervoarima te tako proizvodila električnu energiju. Iako su reverzibilne hidroelektrane već poznate i u pogonu diljem svijeta, Schmidtova inovacija svoju prednost traži u tome da bi postrojenje bilo potpuno smješteno ispod zemlje, te bi adaptiralo postojeću infrastrukturu napuštenih rudnika. Inženjer Schmidt je našao šest potencijalnih lokacija za takve elektrane u planinskom području Harza, sa jednim specifičnim pilot projektom nađenom u rudniku Wiemannsbucht u Bad Grundu, gradu zapadno od planina Harz. Glavna prednost takve elektrane je što je skrivena od očiju javnosti, te je javnost na tom području vrlo pozitivna u svezi tog projekta, pa praktično nema kritika na račun istoga. Dosada na projekt nije bilo ni jednog službenog prigovora, te je dobro prihvaćen i od stručnjaka za obnovljive izvore energije kojima se sviđa način na koji je zamišljen, a da bude prikladan i lokalnim uvjetima. Schmidt procjenjuje da bi pilot projekt elektrane u Bad Grundu koštao između 170 i 200 milijuna eura i da bi se mogao izgraditi u idućih tri do pet godina. Snaga bi bila do 40 MW električne energije. Ako se projekt nastavi zaposlilo bi se 200 ljudi tokom izgradnje i barem 7 za stalno na poslovima održavanja elektrane. Dosada još nije pronađen investitor, ali Shmidt je izjavio da postoji nekoliko zainteresiranih strana za ovaj projekt. Uvjeren je da će ideja biti iskorištena ne samo u Harzu nego i u drugim područjima Njemačke, gdje su se lokalne vlasti usprotivile reverzibilnim hidroelektranama na otvorenom prostoru. Dodatno je procijenio da u cijeloj Njemačkoj ima 60-100 potencijalnih lokacija za iskorištavanje na ovaj način.
www.vjetroelektrane.com
Prijedlog za integriranu hidro i vjetroenergiju u središnjoj Njemačkoj. Projekt ima za cilj izgraditi na hrpi iskopanog materijala iz rudnika u Porajnju (visokoj oko 100 metara) kombiniranu vjetro/hidroelektranu kapaciteta 15-20 MW, koja bi koristila energiju vjetra za punjenje gornjeg bazena. Kombinirani sustav uključuje vjetropark čijom se energijom puni rezervoar hidroelektrane, čime bi se došlo do rješenja za proizvodnju električne energije 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, bez pribjegavanja fosilnim gorivima. Inicijatori projekta su njemačke tvrtke RAG Montan Immobilien Innogy i RWE, a u srcu projekta nalazi se hrpa iskopanog materijala prizvedenu u rudnicima grada Hamm (Sjeverna Rajna). Kroz projekt bi se iskoristila sva ili dio energije koju proizvode vjetroturbine u vremenima niže komercijalne vrijednosti (npr. noću) kako bi se iz donjeg umjetnog bazena u gornji umjetni bazen pumpala voda (na visinu od 50 m). U vremenima veće potražnje za energijom, voda bi se ispuštala iz gornjeg bazena kroz hidraulične turbine. Ukupni kapacitet hidroelektrane bio bi između 15 i 20 MW, dok bi bazeni za skladištenje vode imali kapacitet 600,000 kubičnih metara. Ukoliko studija izvedivosti i eksperimenti poluče pozitivne rezultate, dvije tvrtke namjeravaju izgraditi druge slične objekte u blizini.
www.croenergo.eu
Osim primаrne proizvodnje električne energije, svjetlа budućnost hidroelektrаnа moglа bi se očitovаti i kroz podršku аkumulаcionih i posebno pumpno-аkumulаcionih (reverzibilnih) hidroelektrаnа ostаlim obnovljivim izvorimа energije, nаjviše energiji vjetrа i Suncа. Akumulаcione i reverzibilne hidroelektrаne imаju mogućnost čuvаnjа energije (pumpаnje vode sа nivoа nižeg nа viši potencijаl u trenucimа kаdа u sistemu imа viškа električne energije i proizvodnjа energije iz аkumulаcionih jezerа kаdа je imа mаnjkа, uz brzi odziv nа potrebe sistemа), te nа tаj nаčin ideаlno komplementirаju nestаlnu (intermitentnu) proizvodnju energije iz vjetroelektrаnа i solаrnih elektrаnа. Trenutno u svjetu postoji oko 127.000 MW reverzibilnih hidroelektrаnа, а očekuje se veliki rаst tog sektorа u nаrednih pаr godinа – do čаk 203.000 MW. Tаkаv nаgli rаst se predviđа usljed njihove ideаlne komplementаrnosti s energijom vjetrа i Suncа, te njihovog stаbilizаcijskog utjecаjа nа elektroenergetsku mrežu, mogućnosti brzog odzivа nа iznenаdne promjene u sistemu i shodno tome mogućnosti pokrivаnjа vrhovа potrošnje električne energije, tj nаjskuplje struje. Između 20-tаk svjetskh projekаtа koji su u izgrаdnji, obnovi ili su nedаvno ušli u pogon izdvаjаju se reverzibilnа hidroelektrаnа Avče nа rijeci Soči u Sloveniji ukupne investicije 122 milionа evrа i snаge 185 MW, te reverzibilnа hidroelektrаnа Čаpljinа nа rijeci Trebišnjici, kojа se obnаvljа, а čijа je ukupnа snаgа 420 MW. U Hrvаtskoj je jedinа reverzibilnа hidroelektrаnа RHE Velebit snаge 276 MW, kojа je u pogonu od 1984. godine. Zа sаdа nemа plаnovа zа instаlirаnjem novih postrojenjа reverzibilnih hidroelektrаnа, iаko bi one bile idelаn komplement zа iskorištаvаnje punog potencijаlа energije vjetrа i Suncа koji su posebno prisutni nа Jаdrаnskoj obаli. Istovremeno primjer hidroelektrаne Avče pokаzuje dа uz pаmetаn odаbir lokаcije i investirаnje cijenа tаko jedne elektrаne po instаlirаnom megаvаtu može biti vrlo prihvаtljivo rešenje.
www.alterenergija.com
Belgija je smislila novi način pohranjivanja viška energije vjetra i to izgradnjom otoka u Sjevernom moru koji bi trebao služiti isključivo kao veliko skladište energije. Belgijski ministar Johan Vande Lotte najavio je planove izgradnje umjetnog otoka u obliku prstena koji će pohranjivati energiju vjetra pumpanjem vode iz šupljine u sredini. Glasnogovornica ministarstva gospodarstva tom je prigodom izjavila: "Imamo puno energije iz vjetroelektrana, a ponekad jednostavno nemamo dovoljnu potražnju kako bi se ona adekvatno iskoristila". Višak proizvedene energije koristiti će se za pumpanje vode iz središta otoka, a zatim će se voda ponovno kroz turbine puštati u "rupu" u otoku u trenutku kada potražnja nadmaši proizvodnju. Vande Lotte održao je prezentaciju projekta prošli tjedan u belgijskoj luci Zeebrugge, a sve s ciljem povećanja udjela proizvodnje iz OIE te postepenog odustajanja od nuklearne energije koja trenutno proizvodi čak 57% belgijske električne energije. Belgija se nada kako će u svojoj mreži vjetroelektrana na Sjevernom moru raspolagati snagom od 2.300 MW. Otok je još uvijek u fazi planiranja, no jednom kada dobije odobrenje biti će izgrađen na udaljenosti od 3 kilometra od belgijske obale u blizini grada Wenduine.
www.croenergo.eu
Napušteni Kanadski otvoreni rudnik bi mogao biti pretvorenu u 400 MW reverzibilnu hidroelektranu
Hidroelektrane su vrlo efikasni način iskorištavanja obnovljivih izvora energije, a ako u blizini nema rijeke na koju se može staviti brana, postoji mogućnost izgradnje pumpno akumulacijske elektrane. Koristeći gravitaciju i reverzibilnu turbinu elektroprivreda Northland power iz Toronta želi jedan stari rudnik željezne rude otvorenog tipa u Marmori, Ontariu pretvoriti u vodopad koji bi bio pet puta viši nego Niagara. Voda koja bi se prelijevala preko novog vodopada bi mogla imati snagu od 400 MW, te omogućiti pokrivanje vršne potrošnje električne energije kada je potražnja velika. Reverzibilne hidroelektrane imaju dvije akumulacije, gornju i donju. Pri proizvodnji električne energije pušta se vodu sa gornje prema donjoj akumulaciji, a pri pumpanju se pak šalje iz donje akumulacije u gornju. U ovom slučaju bi se gornja akumulacija napravila korištenjem otpadnog kamenja koje je nastalo korištenjem rudnika. Za rad elektrane Northland planira kupovati električnu energiju iz elektroenergetske mreže Ontaria po noći kako bi pumpali vodu u gornju akumulaciju. Tokom dana bi se pak ta voda puštala niz 258 metarski vodopad u strojarnicu. Time bi se pomoglo varijabilnim izvorima električne energije kao što su vjetroelektrane, kojih ima već poveći broj u Ontariu.
www.obnovljivi.com
www.croenergo.eu
Osim primаrne proizvodnje električne energije, svjetlа budućnost hidroelektrаnа moglа bi se očitovаti i kroz podršku аkumulаcionih i posebno pumpno-аkumulаcionih (reverzibilnih) hidroelektrаnа ostаlim obnovljivim izvorimа energije, nаjviše energiji vjetrа i Suncа. Akumulаcione i reverzibilne hidroelektrаne imаju mogućnost čuvаnjа energije (pumpаnje vode sа nivoа nižeg nа viši potencijаl u trenucimа kаdа u sistemu imа viškа električne energije i proizvodnjа energije iz аkumulаcionih jezerа kаdа je imа mаnjkа, uz brzi odziv nа potrebe sistemа), te nа tаj nаčin ideаlno komplementirаju nestаlnu (intermitentnu) proizvodnju energije iz vjetroelektrаnа i solаrnih elektrаnа. Trenutno u svjetu postoji oko 127.000 MW reverzibilnih hidroelektrаnа, а očekuje se veliki rаst tog sektorа u nаrednih pаr godinа – do čаk 203.000 MW. Tаkаv nаgli rаst se predviđа usljed njihove ideаlne komplementаrnosti s energijom vjetrа i Suncа, te njihovog stаbilizаcijskog utjecаjа nа elektroenergetsku mrežu, mogućnosti brzog odzivа nа iznenаdne promjene u sistemu i shodno tome mogućnosti pokrivаnjа vrhovа potrošnje električne energije, tj nаjskuplje struje. Između 20-tаk svjetskh projekаtа koji su u izgrаdnji, obnovi ili su nedаvno ušli u pogon izdvаjаju se reverzibilnа hidroelektrаnа Avče nа rijeci Soči u Sloveniji ukupne investicije 122 milionа evrа i snаge 185 MW, te reverzibilnа hidroelektrаnа Čаpljinа nа rijeci Trebišnjici, kojа se obnаvljа, а čijа je ukupnа snаgа 420 MW. U Hrvаtskoj je jedinа reverzibilnа hidroelektrаnа RHE Velebit snаge 276 MW, kojа je u pogonu od 1984. godine. Zа sаdа nemа plаnovа zа instаlirаnjem novih postrojenjа reverzibilnih hidroelektrаnа, iаko bi one bile idelаn komplement zа iskorištаvаnje punog potencijаlа energije vjetrа i Suncа koji su posebno prisutni nа Jаdrаnskoj obаli. Istovremeno primjer hidroelektrаne Avče pokаzuje dа uz pаmetаn odаbir lokаcije i investirаnje cijenа tаko jedne elektrаne po instаlirаnom megаvаtu može biti vrlo prihvаtljivo rešenje.
www.alterenergija.com
Belgija je smislila novi način pohranjivanja viška energije vjetra i to izgradnjom otoka u Sjevernom moru koji bi trebao služiti isključivo kao veliko skladište energije. Belgijski ministar Johan Vande Lotte najavio je planove izgradnje umjetnog otoka u obliku prstena koji će pohranjivati energiju vjetra pumpanjem vode iz šupljine u sredini. Glasnogovornica ministarstva gospodarstva tom je prigodom izjavila: "Imamo puno energije iz vjetroelektrana, a ponekad jednostavno nemamo dovoljnu potražnju kako bi se ona adekvatno iskoristila". Višak proizvedene energije koristiti će se za pumpanje vode iz središta otoka, a zatim će se voda ponovno kroz turbine puštati u "rupu" u otoku u trenutku kada potražnja nadmaši proizvodnju. Vande Lotte održao je prezentaciju projekta prošli tjedan u belgijskoj luci Zeebrugge, a sve s ciljem povećanja udjela proizvodnje iz OIE te postepenog odustajanja od nuklearne energije koja trenutno proizvodi čak 57% belgijske električne energije. Belgija se nada kako će u svojoj mreži vjetroelektrana na Sjevernom moru raspolagati snagom od 2.300 MW. Otok je još uvijek u fazi planiranja, no jednom kada dobije odobrenje biti će izgrađen na udaljenosti od 3 kilometra od belgijske obale u blizini grada Wenduine.
www.croenergo.eu
Napušteni Kanadski otvoreni rudnik bi mogao biti pretvorenu u 400 MW reverzibilnu hidroelektranu
Hidroelektrane su vrlo efikasni način iskorištavanja obnovljivih izvora energije, a ako u blizini nema rijeke na koju se može staviti brana, postoji mogućnost izgradnje pumpno akumulacijske elektrane. Koristeći gravitaciju i reverzibilnu turbinu elektroprivreda Northland power iz Toronta želi jedan stari rudnik željezne rude otvorenog tipa u Marmori, Ontariu pretvoriti u vodopad koji bi bio pet puta viši nego Niagara. Voda koja bi se prelijevala preko novog vodopada bi mogla imati snagu od 400 MW, te omogućiti pokrivanje vršne potrošnje električne energije kada je potražnja velika. Reverzibilne hidroelektrane imaju dvije akumulacije, gornju i donju. Pri proizvodnji električne energije pušta se vodu sa gornje prema donjoj akumulaciji, a pri pumpanju se pak šalje iz donje akumulacije u gornju. U ovom slučaju bi se gornja akumulacija napravila korištenjem otpadnog kamenja koje je nastalo korištenjem rudnika. Za rad elektrane Northland planira kupovati električnu energiju iz elektroenergetske mreže Ontaria po noći kako bi pumpali vodu u gornju akumulaciju. Tokom dana bi se pak ta voda puštala niz 258 metarski vodopad u strojarnicu. Time bi se pomoglo varijabilnim izvorima električne energije kao što su vjetroelektrane, kojih ima već poveći broj u Ontariu.
www.obnovljivi.com
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Označeno u
Delft University of Tehnology trenutno testira inteligentne sustave javne rasvjete koji koriste do 80% manje električne energije od postojećih sustava i jeftiniji za održavanje. Sustav se sastoji od ulične rasvjete sa LED tehnologijom, senzorima pokreta i bežičnim komunikacijskim sustavom. Ovime je omogućeno prigušivanje svjetala kada se u blizini ne nalaze pješaci, biciklisti ili automobili, kao i bežična komunikacija između ulične svjetiljke i kontrolne sobe. Sustav je razvio student TU Delfta, Chintan Shah, koji je sa navedenim konceptom pobijedio na sveučilišnom natječaju za poboljšanje energetske učinkovitosti na kampusu. Ušteda energije do 80% - Nizozemska troši više od 300 milijuna eura godišnje na električnu energiju za uličnu rasvjetu. Mreža javne rasvjete osim toga trenutno emitira više od 1,6 milijuna tona CO2 godišnje. Svjetla uvijek rade punom snagom, neovisno o tome da li se netko nalazi u blizini. U usporedbi sa trenutnim sustavima javne rasvjete, Shahov inteligentni sustav može smanjiti potrošnju energije i emisije CO2 za do 80%, jeftiniji je za održavanja, a može pomoći i u rješavanju problema svjetlosnog zagađenja.
Sigurna rasvjeta - Shahov sustav sastoji se od elektroničke opreme koja se može implementirati u bilo koje ulično rasvjetno tijelo. Glavne komponente sustava su LED žarulje, senzori pokreta i bežična komunikacija. Na prvi pogled sustav izgleda kao već dostupni sustavi vrtne rasvjete sa senzorima pokreta, no ipak postoje značajne razlike. U Shahovom sustavu se sve okolne ulične svjetiljke pale ukoliko se primijeti da se netko kreće. Osim toga, svjetla se nikada ne gase u potpunosti već se zatamnje za otprilike 20%. Na taj način, prolaznici se uvijek kreću u sigurnom krugu svjetlosti kao što je i do sada bila praksa. Dodatni bonus je činjenica da svjetla automatski obavještavaju kontrolnu sobu ukoliko dođe do određenih kvarova. Ovime su smanjeni troškovi i povećana učinkovitost održavanja.
Uvođenje na tržište - Cilj pilot projekta je temeljito testiranje i ugađanje sustava, kako bi se spriječilo da grane ili mačke "zbune" sustav rasvjete. Shah u suradnji sa svojom tvrtkom Tvilight radi na uvođenju sustava na tržište, a u roku od 3-5 godina očekuje njegovu punu isplativost i profitabilnost. Shah izjavljuje: "Ova tehnologija se u nekim aspektima razlikuje od postojećih sustava drugih tvrtki, te su sve nove primijenjene tehnologije patentirane. I sa TU Delfta nestrpljivo očekuju rezultate pilot projekta. Profesor energije vjetra, Gijs van Kuik, aktivno je uključen u projekt veće održivosti kampusa: "Oduševljeni smo razvojem ovog projekta. Radi se o obećavajućoj prilici za uštedu energije u sustavima javne rasvjete".
Natjecanje - Realizaciji ovog pilot projekta prethodilo je natjecanje u ožujku 2010. pod nazivom Campus Energy Challenge, koje je TU Delft iniciralo kako bi studenti pridonijeli poboljšanju energetske učinkovitosti sveučilišnog kampusa. Natjecanje i dodjelu nagrada pokrenula je Delft Energy Initiative koja je zadužena za sva energetska istraživanja i obrazovanje pri TU Delft, a ujedno radi i na promicanju novih projekata u području energetike.
www.croenergo.eu
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Industrija biodizela u Europi mogla bi biti izbrisana ukoliko se EU odluči uhvatiti u koštac sa neželjenim nuspojavama proizvodnje biogoriva, nakon što su neke nedavno provedene studije pokazale vrlo malen broj pozitivnih utjecaja na okoliš. Europska industrija biodizela vrijedna je oko 9,3 milijardi eura. Rast industrije biodizela je rasla uslijed odluke iz Bruxellesa kojom se od 2003. aktivno promicalo ulaganja u ovo gorivo. Uslijed novih saznanja koja otkrivaju da biodizel neizravno poništava većinu koristi koja proizlazi iz njegove proizvodnje. "Studija će utrti put za propast europskog sektora biodizela", izjavljuje Philippe Tillou-Borde, direktor francuskog uljarskog diva Sofiproteol, koji je vlasnik najvećeg europskog proizvođača biodizela. U EU se već dvije godine raspravlja o opsegu neizravne štete za okoliš koju bi predstavljalo povećanje udjela biogoriva na 10% svih cestovnih goriva do 2020., sa trenutnog stanja od 3%. Analizom se pokazalo da bi zadavanje takvog cilja moglo dovesti do neizravnog jednokratnog ispuštanja 1000 megatona CO2, što je više od dvije godišnje emisije Njemačke. Sve jasnija slika da je EU pogriješila u izboru svoje politike i nije posebno dobro prihvaćena u visokim krugovima, te Europska komisija na upit novinskih agencija oko objavljivanja najnovijih studija izjavljuje da je javni interes nedovoljan za njihovo objavljivanje.
Međutim, dio tih dokumenata je ipak procurio.
"Ovo bi moglo imati značajne posljedice za postojeću industriju biodizela u EU", piše u jednom od dokumenata do kojih je došao u posjed Reuters, a radi se o analizi utjecaja koju je pripremila Komisija. "Održivost postojećih investicija mogla bi podbaciti dugoročno, posebice zbog toga jer bi izvor sirovine za biodizel bio znatno smanjen", navodi se u analizi. Ovakvi nalazi mogli bi imati veliki utjecaj na ulaganja velikih naftnih kompanija kao što su BP i Shell u pogledu izvora energije smanjenih emisija, i dati poticaj tvrtkama koje su uključene u razvoj nove generacije biogoriva iz novih izvora koji ne ovise o tlu, kao što su danski proizvođač enzima Novozymes ili španjolska Abengoa. U drugom izvješću, svjetski stručnjaci za biodizel upozoravaju da bi povećana proizvodnja biodizela u skladu sa europskim ciljevima za upotrebu "zelene" energije mogla smanjiti zalihe hrane i povećati glad u svijetu. "Svaki pad potrošnje mogao bi imati ozbiljne posljedice na domaćinstva koja su već sada suočena sa gladi", navodi se u izvješću koje je sastavila Komisijina radionica međunarodnih stručnjaka o biogorivima u studenom prošle godine. "ILUC" rasprava - Biogoriva su nekoć bila zlatna koka za suzbijanje emisija u prijevozu, a sve na temelju teorije da emitiraju iste količine CO2 koje apsorbira biljka prilikom uzgoja sirovine. No, ovaj koncept je potkopala teorija "neizravne promjene korištenja zemljišta " (ILUC - indirect land-use change), koju znanstvenici još uvijek pokušavaju podrobnije kvantificirati. U osnovi, ona znači da ako se uzme polje žita i usjevi prenamjene za proizvodnju biogoriva, netko će negdje ostati gladan, osim ako su "nestali" usjevi posađeni negdje drugdje. Polja kojima bi se nadoknadio manjak hrane, mogu se napraviti bilo gdje, a nedavna istraživanja pokazuju da većina novih poljoprivrednih površina, njih čak skoro 80%, nastaje uslijed smanjenja površina šuma. Paljenjem šuma kako bi se prokčila polja otpuštaju se velike količine CO2 i drugih plinova, što je dovoljno da bi se u teoriji poništilo bilo kakvu klimatsku prednost koju biogoriva mogu donijeti. "Stručnjaci su se jednoglasno složili da čak i prilikom velikih nesigurnosti, postoje značajni dokazi o jačini ILUC efekta", navodi se u izvješću Komisijine radionice. "Promjene u korištenju zemljišta poništavaju gotovo polovicu očekivane dobrobiti u prelasku sa fosilnih na biogoriva", navodi se pak u trećem izvješću International Food Policy Research Institutea za EU. Biodizel iz azijskog palminog ulja, južnoameričke soje i europske uljane repice imao je veći utjecaj na okoliš i klimatske promjene nego što je to imao konvencionalni dizel, navodi se u četvrtom dokumentu koji je "procurio" u javnost. "Ovi izvještaji jasno ukazuju na činjenicu da su znastvenici uvjereni kako će trenutne politike EU o biogorivima prouzročiti značajne štete za okoliš", izjavila je Nuša Urbančić iz grupe za promicanje zelenog transporta T & E. EU mora prestati gurati probleme pod tepih - No mnogi u industriji biodizela, koji čini čak 80% svih biogoriva, tvrde da su znanstveni podaci još uvijek previše nesigurni da bi ih se pretočilo u zakonodavne okvire. "Bilo bi u potpunosti kontradiktorno djelovati na temelju rezultata koje proizvodi model lažnih i slabo istraženih hipoteza", izjavljuje Tillous-Borde iz Sofiproteola. No, znanstvenici ipak počinju nalaziti zajednički jezik po pitanju rangiranja održivosti u biogorivima, nakon što su četiri podrobna istraživanja za EU iz 2010. i još tri iz 2011. potvrdila bioetanol kao bolji izbor zbog većeg energetskog udjela u biljkama od kojih se proizvodi. "Sirovine za proizvodnju bioetanola imaju manji učinak promjene u korištenju zemljišta za razliku od sirovina potrebnih za proizvodnju biodizela. Šećerna repa, koja se koristi za bioetanol, ima najmanje koeficijente emisija", piše u Izvješću IFPRI-a. Komisijina analiza utjecaja predviđa da će se potražnja za biodizelom u EU drastično smanjiti, ukoliko se njegov neizravni utjecaj uzme u obzir u novo zakonodavstvo EU. No, u isto vrijeme analiza predviđa naglo povećanje potražnje za bioetanolom iz žitarica i šećerne trske, kao i naprednim oblicima biodizela iz algi. "Proizvodni kapaciteti za etanol trebali bi značajno porasti kako bi se zadovoljila povećana potražnja", navodi se u priopćenju. Izvješće dodatno navodi kako će se promjene u potražnji odraziti i na tržišta roba, pa bi tako cijene biljnih ulja trebale pasti, dok se u manjoj mjeri očekuje povećanje cijena šećera i žitarica.
www.croenergo.eu
Politika promocije biogoriva našla se na udaru znanstvenika Rolanda Clifta koji će na predstojećem seminaru na Royal Academy of Engineering tvrditi da je taj plan obična prevara. Nametanje upotrebe biogoriva usporedio je s tjeranjem na povećanje stakleničkog plina i time uzdrmao jednu od glavnih smjernica ekopolitike na globalnoj razini. Taj profesor tehnologije okoliša na sveučilištu Surrey šokantnu je tvrdnju iznio u nezgodno vrijeme za političare, kako britanske tako i europske općenito. Naime, osim što je poljuljao dugonajavljivane planove, Clift je izjavu dao upravo u vrijeme održavanja prošlotjednog sastanka G8. Znanstvenik, koji ujedno sjedi i u glavnom britanskom odjelu za okoliš, prosvjednicima u Njemačkoj dao je dodatni zalet i pojačao stav da je ekologija zapravo postala biznis te da su političke akcije koje se poduzimaju manje-više kozmetičkog karaktera.
Roland Clift
- Biodizel je potpuna prevara jer u tropima dolazi do spaljivanja prašuma kako bi dobili palmino ulje. Izračunali smo da će zemlja trebati uzgojiti plodove za biodizel za 70 do 300 godina kako bi kompenzirala ugljični monoksid koji će se emitirati - izjavio je znanstvenik koji je i član znanstveno-savjetodavnog vijeća Defre, odjela za okoliš kojim upravlja David Miliband. A upravo je Miliband nedavno objavio strategiju i plan za biogorivo na koje želi da se preorijentiraju britanski farmeri. - To je važan dio naše vizije promjene poljoprivrednog sektora - istaknuo je u nedavnom govoru. Milibandov plan uzdrmao mu je čovjek iz vlastite kuće, ali na spomenutom seminaru publika će moći čuti i Howarda Daltona, glavnog znanstvenika u Defri, od kojega se očekuje govor u obranu biogoriva. Clift će osuditi i plan proizvodnje britanskog biodizela iz uljane repice, navodeći kako istraživanja pokazuju da taj plod izaziva velike količine dušikova oksida, plina odgovornog za globalno zatopljenje. Takvi su napadi sve jači kako britanska vlada povećava svoju podršku za biogora. Sljedeće će godine, naime, predstaviti zahtjev da tri posto ukupno prodanoga goriva u Velikoj Britaniji dolazi iz obnovljivih izvora. Obveza obnovljivih transportnih goriva diljem EU do 2010. godine povećat će se na pet posto, a vodeći Britanci stopu će do tog razdoblja pokušati dogurati na dvostruko više. Cliftove tvrdnje stoga nisu nimalo dobrodošle, a prema pretvaranju plodova u prijevozno gorivo kritična je i britanska Biomass Strategy, objavljena prošli mjesec, koja je to prozvala "najmanje korisnim načinom uporabe". No, Clift nije jedini znanstveni savjetnik koji poziva na premišljanje o biogorivima. Uključio se i Roger Kemp koji u odjelu za promet savjetuje o upotrebi energije u prijevozu, a koji je na konferenciji prošli tjedan izjavio da korištenje biogoriva neće imati nikakav utjecaj na smanjenje emisija štetnih plinova. U izlaganju odboru za klimatske promjene pri Institute of Engineering and Technology's upozorio je da Velika Britanija proizvodi 200 milijuna tona ugljičnog monoksida godišnje iz prijevoznih emisija. Trenutačni trend, tvrdi, udvostručit će se do 2045. godine. Trebali bi zasaditi područje veličine dvije Velike Britanije da bi imali dovoljno plodova za biogoriva kako bi prepolovili emisije. Brojevi se jednostavno ne mogu zbrojiti - izjavio je Kemp, profesor inženjeringa na sveučilištu Lancaster. I on i Clift ističu da globalni interes za biogorivo dolazi iz lažnog uvjerenja među političarima kako mora postojati bolje tehnološko rješenje za klimatske promjene. Ispod svega toga je pretpostavka da po svaku cijenu moramo sačuvati mobilnost i slobodu putovanja koju danas uživamo. Ipak, kad pogledate znanost o klimatskim promjenama, jasno je da ne postoje tako jednostavna rješenja. Ljudi to moraju prihvatiti - poslao je Kemp poruku sličnu prosvjednicima koji su članice skupine G8 prozvali da ne poduzimaju ništa konkretno po pitanju rješavanja problema klimatskih promjena. G8 ima povijest stavljanja kratkoročnih interesa bogatih zemalja ispred pitanja o okolišu i zemalja u razvoju i ove godine također nije bilo iznimke - zaključio je Tony Juniper, direktor organizacije Friends of the Earth.
www.jutarnji.hr
Tri domaća proizvođača biodizela zaustavili su svoje prozvodne pogone. Velika moderna postrojenja u regiji, inertna državna administracija i visoka opterećenja za poduzetnike natjerali su tri domaća proizvođača biodizela da gotovo preko noći stave ključ u bravu svojih proizvodnih pogona, piše Business.hr. "Hvala Bogu da sam izašao iz posla proizvodnje biodizela", rekao je za list Vlado Rožić, nekadašnji vlasnik tvrtke Modibit iz Ozlja i jedan od pionira u proizvodnji biodizela u Hrvatskoj. Njegova je tvrtka završila u stečaju, a potom ju je kupila tvrtka Bitron. "Tri sam godine radio punim kapacitetom, ali je onda sve stalo kao odrezano jer su Austrijanci napravili moderno postrojenje nove generacije", rekao je Rožić za Business.hr. Sličnu situaciju doživio je i Zlatko Ivanković koji je također imao velike planove kada je s partnerima kupio varaždinsku tvornicu kvasca Biona u kojoj su namjeravali proizvoditi biodizel. No, za moderno postrojenje koje bi moglo prozvoditi oko 100 000 t biodizela trebalo je uložiti još 600-tinjak tisuća eura, što na kraju nisu uspjeli. Kako piše Business.hr, iz posla s biodizelom nedavno je izašao i Milodrag Gadže, koji je također prodao svoju tvornicu Biodizel Vukovar. "Visoka su opterećenja za nas poduzetnike, a najviše su me pogodile kamate, a kada se sve zbroji, onda je to loše", rekao je Gadže, dodajući kako se relativno male hrvatske tvrtke ne mogu boriti s velikim inozemnim proizvođačima koji sirovinu kupuju po povoljnijim uvjetima i lakše opstaju na tržištu. U poslu s biodizelom okušao se i virovitički Vitrex vlasnika Marijana Keserca. "Kad se govori o Europi i zaštiti okoliša, priča se jedna priča, a kad uđete u taj posao, onda je sve potpuno drugačije. Industrija automobila ne želi proizvoditi automobile koji idu na biodizel jer joj to nije u interesu. Zato se biodizel može koristiti samo kao aditiv dizelskim gorivima, i to do 5%", kaže Keserica. čija tvornica proizvodi do 600 t biodizela, no više taj segment ne namjerava razvijati jer to gorivo nema kome prodati, piše Business.hr
Čak je 49 puta jeftinije kupovati emisijske kvote CO2 nego smanjivati CO2 proizvodnjom biogoriva. Konvencionalna biogoriva poput biodizela povećavaju emisije CO2 i mogu se smatrati preskupom dugoročnom alternativom, stoji u nacrtu studije Europske unije "Promet u EU i emisije stakleničkih plinova: Putevi do 2050. Ta studija je konstatirala da je potencijal smanjenja CO2 biogorivima po trenutnim cijenama emisijskih kvota potpuno neisplativo, odnosno čak je 49 puta skuplje nego što bi bilo kupovati emisijske kvote na tržištu po cijeni od 6,14 eura po toni. Autori studije ipak konstatiraju da nije moguće, a niti korisno odrediti isplativost za konvencionalna biogoriva zbog njihovog indirektnog efekta koji se mjeri u iskrčenim šumama i pašnjacima, čime proizvodnja biodizela zapravo proizvodi CO2. David Laborde, jedan od vodećih agronoma i autor ključnih izviješća o biogorivima za Europsku komisiju konstatirao je da je Europskoj uniji lakše davati poticaje seljacima i industriji biogoriva pod krinkom energetske sigurnosti, nego dobavljati mineralna goriva s Bliskog istoka, "iako se pokazuje da to nije 'zeleno', niti efikasno", prenosi Euractiv.
Objavljeno u
Zaštita okoliša
Znanstvenici sa MIT-a pokazali su da se solarni paneli mogu otisnuti na papiru i drugim jeftinim materijalima, čime se otvorio niz mogućnosti za primjenu navedene tehnologije kao što su domovi sa solarnim roletama ili solarnim zidnim tapetama. Otvara se polje primjene u oblaganju zidnih ploha FN elementima. Već se prošle godine počelo pisati o MIT-evim pronalascima u polju solarnih panela otisnutih na papiru, no tek nedavna MIT-eva studija provedena od strane Karen Gleason i kolega, a objavljena u časopisu Advanced Materials detaljnije opisuje inovaciju. Papirnati fotonaponski paneli nastaju oksidacijskim procesima depozicije kemijske pare na temperaturama nižim od 120 Celzijevih stupnjeva. Obični papir, platno ili plastika mogu se koristiti u ovom procesu, a već je dokazano da ovako otisnut solarni panel na sloj PET plastike čak i nakon 1000 presavijanja nastavlja s radom bez problema. Više slojeva i papirnata maska koriste se pri ispisu panela u vakuumskoj komori. Iz MIT-a izjavljuju da cijeli postupak nije skuplji od običnog ispisa na inkjet pisaču. Nakon što su ćelije otisnute, papir može proizvoditi napon do 50 V, što je dovoljno za napajanje manjih uređaja u primjeni kod unutarnje ambijentalne rasvjete. Solarni paneli nastavljaju s radom čak i kada se na njih otisne tekst. U priloženom videu, napon na mjeraču mijenja se prilikom višestrukog presavijanja papira. Papir svoju primjenu može imati u interijerima, ili eksterijerima ako ga se pravilno laminira. "Temeljito smo prikazali izdržljivost ove tehnologije", izjavljuje profesor inženjeringa na MIT-u, Vladimir Bulovic, "Smatramo da smo u mogućnosti proizvoditi skalabilne solarne ppanele koji mogu doseći rekordne performanse u odnosima vat po kilogramu. Za solarne panele sa takvim svojstvima, broj tehnoloških primjena skoro pa nema granica". Tehnologija je još godinama udaljena od komercijalne faze, dok učinkovitost iznosi samo 1%. No, znanstvenici se nadaju značajnom rastu učinkovitost kroz eksperimentiranje sa različitim materijalima. Tim znanstvenika već je pokazao da je ova tehnika ispisa primjenjiva na standardnom papiru, papirnatim maramicama, pauspapiru, pa čak i već prije otisnutom novinskom papiru. Čisto sumnjamo da će novine još uvijek postojati kada ova tehnologija postane raširena, no ako budu, evo ideje kako stare vijesti pretvoriti u sutrašnji izvor obnovljive energije.
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Označeno u
Volt je automobil na električni pogon s produživačem dometa. Što to ustvari znači? To znači da Volt vozi na struju koju crpi iz svoje baterije a potom radi na struju koju stvara iz benzina. Pretpostavimo da imate potpuno punu bateriju te ograničeni domet vozila uvođenjem benzinskog generatora domet se povećava. Zavisno o vremenskim prilikama, uključenim električnim uređajima te načinom na koji vozite, možete preći čak i 65 kilometara na struju pohranjenu u vašoj bateriji – bez korištenja benzina i bez emisije štetnih plinova. Nakon toga, Volt se automatski prebacuje na benzinski generator koji nastavlja proizvoditi struju i produžuje domet. Tako Volt može prijeći nekoliko stotina kilometara dok ga ponovno ne uključite u struju ili napunite gorivom. Volt je također i FlexFuel vozilo, to jest, može voziti i na bio-gorivo E85 ethanol. "Od same biti Volta do njegove estetike, sve je u znaku pogona na električnu energiju koje je intuitivno, zabavno, instiktivno kao i bilo koje drugo vozilo tih dimenzija na tržištu", izjavio je Wayne Brannon, šredsjednik Chevrolet Europe. Na američno tržište došao je 2010. godine a u 2011. postupno dolazi i u Europu. Novi Volt nije samo još jedan novi automobil na tržištu, već je riječ o potpuno novoj klasi automobila na električni pogon. To je prvo vozilo koje samo stvara svoju električnu energiju. Vrhunac tehnologije je baterija s tekućim hlađenjem uz dodatak putnog generatora od 1.4 [l] koji može puniti akumulator u toku vožnje kako bi produžio doseg na više od 500 [km]. Evo kako to radi: uključite ga u standardnu 220 [V] utičnicu, pustite ga da se puni do tri sata i tada je spreman za 60km vožnje bez emisije štetnih plinova. Nakon toga Volt, što je još važnije, može nastaviti vožnju zahvaljujući benzinskom generatoru. Voltov elegantan dizajn i stvarno inovativna tehnologija čine ga automobilom budućnosti o kojem se najviše priča. Od koncepta do proizvodnje – priča o Voltu - Brif za Chevrolet Volt bio je jasan od početka: Napraviti automobil bez emisije štetnih plinova za današnje stvarne vozače i njihove potrebe; Napraviti jedinstveni automobil koji može stvarati vlastitu energiju, uz mogućnost nastavljanja vožnje i preko dometa baterije; S dinamičnim karakteristikama vožnje i upravljanja; Sa sigurnosnim karakteristikama kao zračni jastuci, StabiliTrak, uz inovativne karakteristike kao prednji i stražnji parking senzori s kamerom; Da premašuje očekivanja u pogledu luksuza, završnih materijala interijera, udobnosti, estetike i tehnologije koja čini Volt iznimno zabavnim za voziti i za posjedovati. Drugim riječima, Volt je trebao biti dizajniran kao najbolje rješenje za moderne vozače, s revolucionarnom sutavom pokretanja na struju, svjetska klasa upravljivosti i udobnosti interijera. Kako je napredovao dizajn Volta, tako je i njegova tehnologija. Novi tip litj-ionske baterije kombiniran je s malim 1.4 benzinskim generatorom koji omogućuje punjenje baterije za vrijeme vožnje. Uloga generatora je da puni bateriju stvarajući svoju vlastitu struju, omogućujući Voltu vožnju daleko iznad limita vozila punjena samo na struju. Aerodinamika je također igrala važnu ulogu kod završnog dodira pretvarajući Volt iz konceptnog automobila u proizvodni model. Tisuće sati aerodinamičkog testiranja – najviše u povijesti Chevroleta – omogućilo je dizajnerima da minimiziraju otpor vjetra i vuče te su oblikovali Volt kako bi bio još ekonomičniji u potrošnji goriva. Zavirite unutar Volta - "Dizajnirali smo Volt da bude najkvalitetniji u klasi, izvanrednog dizajna, premium karakteristika kroz cijeli auto i modernog interijera", izjavio je Andrew Farah, glavni inžinjer Volta. Iznutra, Volt nadmašuje očekivanja kad je u pitanju prostranost, udobnost, praktičnost i oprema poput informacijsko zabavnog sustava osjetljivog na dodir na središnjoj konzoli. Dostupan je u nekoliko raznih boja interijera, osvjetljenja i paketa opreme. Evo nekih karakteristika koji izdvajaju Volt iz mnoštva: 7" LCD u boji s mogučnošću konfiguriranja, smješten u središnjoj konzoli; 7" ekran osjetljiv na dodir u visokoj rezoluciji i u boji, smješten u središnjoj konzoli, uglavnom viđen u visoko tehnološkim luksuznim automobilima; Radio navigacija s 60GB hard diskom i sa DVD/MP3 uređajem, muzika/filmovi/spremanje dokumenata; Bluetooth music streaming i hands-free telefon; Bose high-efficiency stereo dizajniran posebno za Volt kako bi donjeo audio akustičan zvuk svjetske klase, koji se i očekuje od Bose, s minimalnom potrošnjim energije, 6 zvučnika i subwoofer; Pokretanje bez ključa s intuitivnom pulsirajućom tipkom i audio feedback/chirp; Automatski klima uređaj sa senzorom za vlagu; Daljinsko paljenje vozila koje omogućava hlađenje ili grijanje kabine prije ulaženja u automobil (uključuje i grijanje sjedala). Volt – četiri različita moda vožnje - Zavisno o tome gdje se nalazite i što radite, četiri moda vožnje Volta znače da se on može prilagoditi i ponuditi vam optimalan odaziv – a također će i uštedjeti vaš novac: Normal – mod koji ćete koristiti većinu vremena; Sport –mod za agresivniju vožnju; Mountain – kada ste u ekstremno brdovitom području, ovaj mod optimizira vožnju; Hold – ovaj mod je dizajniran posebno za Europu, omogućuje vožnju u modu produženog dosega te drži punjenje baterije tako da možete odlučiti kada želite voziti uz 0-emisije štetnih plinova. Ovo je odlično za veće Europske gradove gdje se naplaćuje posebna naknada zavisno o emisiji štetnih plinova vašeg vozila.
www.croenergo.eu
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Označeno u
Energetski Projekti
Energetski Video
Energetski Članci
Random članci
Random video
-
Discovery Channel - Free Energy
Energija je primarni resurs društva te su neprestana i...
-
SD 2011 - Living Light HOUSE presentation
Solar Decathlon 2011., Team The University of Tennessee...
-
Built to Last TV - održiva gradnja
Što je to zapravo održiva gradnja i kako se primjenju...
Web Administrator
Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.
O nama
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.
Kontakt info
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
Ured:
Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
Hrvatska
E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
Fax: 031-815-006
Mobitel: 099-221-6503