Dario

    Dario

    Liberalizacija energetskog tržišta prije nekoliko godina Nijemcima nije donijela očekiveno smanjenje cijena. Tržište se i dalje nalazi u rukama nekoliko moćnih tvrtki koje cijene dižu kako im se prohtje. Najnoviji šok za potrošače električne energije dolazi s početkom nove godine. Kako javljaju njemački mediji, električna energija bi trebala drastično poskupjeti, u nekim dijelovima zemlje i do 14 posto. "Krivca" za poskupljenje energetski giganti pronašli su u davanjima za poticanje ekološki proizvedene energije. No promatrači dvoje oko ove verzije priče i drže najnoviji rekordni val poskupljenja za čisti instrument povećanja zarade.

    Među najskupljima u Europi
    Nijemci već sada plaćaju gotovo najvišu cijenu električne energije u Europi. Prosječna njemačka obitelj plaća preko 300 eura godišnje više za struju nego slična obitelj u Francuskoj. Najnovije poskupljenje bi, kako procjenjuju analitičari, četveročlanu obitelj moglo koštati preko 100 eura godišnje više nego dosad. To je jedno od najadrastičnijih povećanja cijene električne energije dosad. Veliki energetski koncerni najnovije povećanje cijena opravdavaju povišenjem davanja za poticaj ekološke proizvodnje struje s otprilike 2 eurocenta na 3,5 po kilovat-satu. 2011. će tako kilovat-sat za prosječnu obitelj stajati oko 25 eurocenta. No prema mišljenju predstavnika udruga za zaštitu potrošača, energetske kompanije se vade na povećanje izdataka za ekologiju ali istodobno ignoriraju pad cijene električne energije na međunarodnom tržištu. U prvom tromjesečju 2008. mega-vat električne energije stajao je na Lajpciškoj burzi električne energije porisječno 73 eura. Nakon toga je cijena uzastopno padala da bi u trećem tromjesečju ove godine ona iznosila 44 eura. "Nasuprot ovom padu cijena su povećanja državnih davanja za poticaj ekološke struje upravo smiješna", kazao je predsjednik Saveza potrošača energije Aribert Peters za tjednik Stern. Energetske kompanije opet odgovaraju tvrdnjom kako se struja na tržištu kupuje godinama unaprijed i da je struja koju sada potrošači troše zapravo skupa struja iz 2008.

    Liberalizacija malo koristi potrošačima
    Ostaje otvoreno pitanje hoće li kompanije po istoj logici za koju godinu sniziti cijenu električne energije. U to međutim malo tko vjeruje s obzirom na to da se od nove regulacije energetskog tržišta 1998. za potrošača nije promijenilo mnogo. Usprkos velikom broju ponuđača na tržištu (preko 350) glavnu riječ još uvijek vode četiri velike kompanije. Eon, RWE, Vattenfal i EnWB praktički gografski su podijelili Njemačku u četiri cjeline i diktiraju cijenu prema vlastiom nahođenju. Problem, kako tvrdi portal za uspoređivanje cijena struje Verivox, leži u tomu što se električna mreža nalazi u rukama velikih kompanija. S obzrom da naknada za korištenje mreže čini gotovo 30 posto konačne cijene struje mali i srednji ponuđači energije i dalje ovise o tomu koju cijenu će im velike kompanije naplatiti za korištenje mreže. Time je svaka ozbiljnija tržišna bitka, kako tvrdi Verivox, nemoguća. Cijenu za ovakvo stanje plaćaju konačni potrošači koji još uz to posljednjih godina financiraju i postupni prelazak na obnovljive izvore energije, cilj koji je zadala još vlada Gerharda Schrödera krajm prošlog desetljeća.
    www.nacional.hr
    Vjetroelektrane su već postale prava alternativa termoelektranama s nuklearnim i fosilnim gorivom. Ljudi se žele sačuvati od sve većeg zagađenja. U Europi su se stoga prije šest godina počele intenzivno graditi vjetroelektrane. EU planira do 2030. izgraditi vjetroelektrane snage 100.000 MW. Izgradnjom vjetroelektrana EU bi imala instalirano snage u razini svih europskih hidroelektrana. Hrvatska ne smije izgubiti korak s budućnošću i mora se pridružiti mediteranskim državama koje su shvatile potencijal vjetra i odlučile da im električna energija i novac ne odlaze u vjetar!", ističe dipl. inž. Željko Samardžić, direktor hrvatske podružnice njemačke tvrtke "Umweltkontor", jedne od vodećih europskih kompanija koje se bave inženjeringom obnovljivih izvora energije. Hrvatsko-njemačka tvrtka "Adria Wind Power" i "Umweltkontor" zasad su jedni ulagači spremni za koji mjesec početi pionirski posao gradnje i eksploatacije prvih hrvatskih vjetroelektrana duž jadranske obale. U skladu s novom europskom energetskom orijentacijom koja će kao energente sve manje rabiti ugljen, plin i nuklearnu energiju, po proizvodnji električne energije dobivene od vjetra u Europi prednjače Njemačka, Danska i Španjolska. "U Njemačkoj su izgrađene vjetroelektrane snage 7000 MW, u Danskoj je njihova snaga 3000 MW, dok je najveći iskorak u zadnjih pet godina napravila Španjolska, koja je od samo 163 MW 1996. snagu svojih vjetroelektrana 2001. podigla na 2680 MW ", ističe dipl. inž. Tonči Panza, direktor i jedan od suvlasnika "Adria Wind Powera", koji će najvjerojatnije već ove jeseni pustiti u pogon prvu hrvatsku vjetroelektranu. S obzirom na veličinu hrvatskg energetskog sustava i mogućnosti regulacije, on bi ovog trenutka bez ikakvih problema s regulacijom mogao prihvatiti instaliranu snagu vjetroelektrana od 300-350 MW. "Godišnja proizvodnja od 500 do 700 milijuna kWh električne energije pomoću vjetra Hrvatskoj bi donijela goleme uštede. Ne bi se morao skupo plaćati uvoz barem 250.000 tona nafte", ističe dipl. inž. Željko Samardžić. "Hrvatska ima velike hidropotencijale i danas gotovo 50 posto električne energije troši iz tih izvora. Ako se želi osloniti na domaće obnovljive energetske izvore, najbolje je rješenja simbioza vjetroelektrana i hidroelektrana", smatra Samardžić, Sinjanin koji 20 godina živi u Dubrovniku.

    Dok su pomoću vjetra 1996. proizvodili skromnih 304 milijuna kWh električne energije, Španjolci danas od snage vjetra godišnje dobivaju 5,5 milijardi kWh struje, nešto manje od godišnje proizvodnje svih hrvatskih hidroelektrana. Vjetroelektrane u Njemačkoj su 2001. proizvele 12 milijardi kWh, a ukupna hrvatska godišnja potrošnja je 15 milijardi kWh.

    Hrvatska bi do kraja godine mogla dobiti prve vjetroparkove na Pagu i u okolici Šibenika, potom blizu Stona na Pelješcu i Slanoga. Zahvaljujući vizionarima poput akademika Hrvoja Požara, na temelju hrvatskog programa ENWIND i HEP-ove studije "Projekti vjetroelektrana u Hrvatskoj" izdvojeno je 89 makrolokacija duž jadranske obale, a odabrano 29 na kojima je srednja godišnja brzina vjetra veća od 5,5 m/s. Idealna mjesta za gradnju vjetroelektrana su nenaseljena brda na Pagu, u okolici Šibenika, poluotoka Pelješca i Dubrovnika. Hrvatska bi već sad mogla proizvoditi dvostruko više kilovat-sati godišnje nego Španjolska prije šest godina. Osim što Hrvatska ne bi morala plaćati tankere nafte, zaštita okoliša bila bi kudikamo učinkovitija.

    Proizvođači električne energije iz obnovljivih izvora (vjetroelektrane i male hidroelektrane) osim tržišne cijene na španjolskom energetskom tržištu i priznatih troškova za održavanje, što ukupno iznosi 4,5 eurocenta po kWh, dobiju od države još i stimulativnu cijenu od 2,4-3,0 eurocenta po kWh. Dnevna proizvodnja vjetroelektrana, snage od 700 do 900 kW, kreće se od 10 do 30 milijuna kWh, što Španjolskoj dnevno uštedi 5000 tona nafte. Instalirana snaga NE Krško za potrebe Hrvatske je 600 MW, a najmanja dnevna snaga španjolskih vjetroelektrana je 1199 MW, dvostruko više nego što Hrvatskoj pripada iz Krškog. Primjer Španjolske slijede i Maroko, Egipat, Alžir, Turska, Italija, posebno Grčka koja je instalirala vjetroelektrane ukupne snage 200 MW. " Na užurbanu izgradnju vjetroelektrana, posebno nakon 11. rujna, priprema se i Francuska. Europska država u kojoj je nuklearni lobi tradicionalno najjači, nakon terorističkog napada na SAD shvatila je da je mnogo njenih nuklearki izgrađeno blizu zračnih luka. Prema novom hrvatskom Zakonu o energetici HEP mora otkupljivati svu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora, bez ograničenja i uz stimulativnu cijenu. U Hrvatskoj bi HEP sada cijenu jednog kWh iz vjetroelektrane platio po 0,65 eura, kao u Španjolskoj", ističe Tonči Panza. U Danskoj se vjetroelektrane postavljaju i u more: u zaljevu Vindeby na Lollandu šuma vjetroelektrana viri iz mora. " Zahvaljujući proizvodnji, montaži, izgradnji, održavanju i eksploataciji vjetroelektrana, u Njemačkoj je u šest godina otvoreno 30.000 radnih mjesta. Poljska u toj industriji kani zaposliti 14.000 radnika", upozorava Željko Samardžić.

    "Svaki novi hrvatski vjetropark od šest vjetroelektrana otvorit će 48 novih radnih mjesta", ističe Tonči Panza, jedan od suvlasnika "Adria Wind Powera" čije je hrvatsko sjedište u Sesvetama. "Hrvatska vlast mora shvatiti da ta, trenutačno najprosperitetnija grana metalske industrije Hrvatskoj u nekoliko godina nudi zapošljavanje oko 8000 ljudi". Željko Samardžić, direktor "Umweltkontora", koji hrvatsko sjedište ima u Dubrovniku, ističe da "vjetroelektrane osiguravaju energiju koja Hrvatskoj nedostaje, čuvaju okoliš, omogućuju zapošljavanje i uključuju hrvatske tvrtke u svoju izgradnju. Siguran sam da bi 'Končar' mogao postati proizvođač dijelova i opreme za vjetroelektrane i zauzeti mjesto njemačko-danskog 'Nordexa'. U Europi se u vjetroelektrane trenutačno ulaže 7 milijardi funti a već 2010. u Europi će 10 posto ukupne instalirane energetske snage činiti obnovljivi izvori."

    HEP je studijom "Projekti vjetroelektrana u Hrvatskoj" izabrao mikrolokacije i pozvao investitore. Osiguraom je i prethodne suglasnosti za priključke na mrežu. Nakon ispitivanja brzine vjetra čak 29 jadranskih lokacija pokazalo se pogodnima za gradnju vjetroelektrana jer na njima srednja godišnja brzina vjetra prelazi 5,5 m/s. Ako i drugi investitori budu slijedili primjer "Umweltkontora" i "Adria Wind Powera", uskoro će nove vjetroelektrane nicati u Zagori, ponad Kaštela, na Visu, na Lastovu, na Mosoru, iznad Splita, u dolini Neretve, na Korčuli i Mljetu, na Pelješcu i duž Dubrovačkog primorja. Minimalna isplativa brzina vjetra je 3-4 m/s, a maksimalna 25 m/s. Ako je vjetar jači od 25 m/s (100 km/h), vjetroelektrane se automatski gase.

    "Umweltkontor Renewable Energy AG" jedna je od vodećih tvrtki za obnovljive izvore u Njemačkoj. Svoje podružnice ima u Španjolskoj, Italiji, Grčkoj, Francuskoj, Sjevernoj Irskoj, Turskoj i Hrvatskoj od početka 2000. "U 'Umweltkontoru' smo odabrali tri lokacije: Ponikve na Pelješcu, brdski lanac Trtar-Krtolin ponad Šibenika i Orlice, brdo nedaleko od Šibenika. Na svakoj ćemo izgraditi vjetropark od po šest vjetrogeneratorskih jedinica (WTG), snage od po 900 kW, što čini instaliranu snagu od 5,4 MW po lokaciji", objašnjava Željko Samardžić dok se kroz šikaru terenskim vozilom probijamo do mjernih stupova na 509 m visokom brdu Orlice. Sa Orlice, Trtar-Krtolina i Ponikava u hrvatski elektroenergetski sustav trebalo bi stizati 42 milijuna kWh godišnje, 14 milijuna kWh sa svake lokacije. "S jedne lokacije mogu se podmiriti prosječne potrebe 4000 kućanstava za strujom. Samo jedan vjetropark sa šest vjetroelektrana na Orlicama podmirit će potrebe cijelog Primoštena i godišnje uštedjeti izdatke za 2500 tona nafte. 'Umweltkontorova' investicija na tri lokacije iznosi 18 milijuna eura", ističe Samardžić. Animometri na Orlicama i Trtar-Krtolinu pokazali su da je na tim lokacijama prosječna godišnja snaga vjetra između 7,5 i 8 m/s. "Kad bi se na Trtar-Krtolinu umjesto 5,4 MW instalirane snage postavio još jedan vjetropark a ukupna snaga dosezala 13 MW, potrebe cijelog Šibenika za strujom bile bi zadovoljene", dodao je savjetnik u šibenskoj županijskoj komori Hrvatske gospodarske komore Josip Labura. Kad potkraj ožujka bude donesen županijski prostorni plan, u koji će biti uneseno čak 10 lokacija za vjetroelektrane, i "Umweltkontor" će dobiti lokacijske i građevinske dozvole za Orlice i Trtar-Krtolin. Građevinski radovi počet će u ljeto, a Samardžić se nada da će do Nove godine vjetroparkovi na Orlicama i Trtar-Krtolinu s 50-metarskim promjerom krila početi proizvoditi električnu energiju. Dotad će početi i pripreme za gradnju vjetroelektrana na Pelješcu. "Umweltkontor" će izgraditi i dva zasebna, po četiri kilometra duga dalekovoda, kako bi električnu energiju s Orlice i Trtar-Krtolina doveo do 30 kW dalekovoda.

    "Adria Wind Power" je u pripremama još dalje odmaknuo. "'Adria Wind Power' će za nekoliko mjesci početi graditi vjetropark ponad grada Paga, na lokaciji Ravna, instalirane snage 5,5 MW", kaže Tonči Panza. "Sedam vjetroelektrana s po 800 kW godišnje će davati 15 milijuna kWh. U to je investirano 7 milijuna eura. Nakon tog projekta, čijem se završetku nadamo ove jeseni, AWP će uložiti u izgradnju vjetroelektrana na još dvije lokacije na Pagu: na brdu Komorovac, iznad Novalje, i na rtu Pratna. Investirat ćemo i u izgradnju vjetroelektrana na lokaciji Lisičke Rudine, ponad Slanoga u Dubrovačkom primorju", dodaje Panza.

    I Samardžić i Panza ističu da je put za dobivanje dozvola predugačak i da je birokratski otpor projektima često obeshrabrivao investitore: "Mi koji smo se odlučili za gradnju vjetrenjača, pred vjetrenjačama smo bili nemoćni kao Don Kihot. Nije znalo tko je nadležan donositi odluke. U ovom trenutku gorući su problem imovinsko-pravni odnosi. Zemljište na kojem planiramo graditi vjetroelektrane u državnom je vlasništvu. Nakon godinu dana pregovora s Hrvatskim šumama u rujnu 2001. vraćeni smo na početak, uz obrazloženje da je to u nadležnosti Povjerenstva Vlade RH za upravljanje državnom imovinom, odnosno Ureda za državnu imovinu. Odonud pak odgovora nije bilo." Obojica vjeruju da se stvari ipak pomiču nabolje: "HEP je kudikamo brži od Vlade. Država dugo nije znala što bi s brdom na kojem nitko ne živi i nitko ne obrađuje. Mi smo predlagali najam, dozvolu za pravo građenja ili prodaju brda na kojem će nastati vjetropark, gdje će se zaposliti domaća radna snaga i domaća industrija. Napokon, rješenja su na pomolu." Ipak, moramo se zapitati kako to država i Vlada umiju rasprodati poduzeća od strateškog nacionalnog interesa, sve banke, Hrvatske telekomunikacije, "Inu", HEP, a godinama oklijeva prodati bezvrijedna brda. Na njima tek investicije poput "Umweltkontorovih" i "Adria Wind Powerovih" donose razvoj. Očit je nedostatak znanja i pravne regulative. Interne odluke HEP-a koje se odnose na obnovljive izvore energije nisu dovoljne. Energetski zakoni doneseni u Saboru u srpnju 2001., bez popratnih akata, stvorili su pravni vakuum. U ovom je trenutku ipak najvažnije da se Hrvatska pridružila strateškim projektima Europske unije i okrenula iskorištavanju obnovljivih izvora energije. Tih prvih 22 MW instalirane snage u bespuću Orlica, Trtar-Krtolina, Paga i Ponikava i 57 milijuna kWh koji će se priključiti na hrvatsku elektroenergetsku mrežu početak su bolje hrvatske energetske budućnosti. Možda Hrvatska za pet godina ponovi španjolski energetski podvig.
    www.nacional.hr
    Svijet traži alternativne izvore energije i nalazi ih na raznim stranama. Kao gorivo budućnosti nametnula se i jedna vrsta kineske trske. Ova biljka je pogodna ne samo za biomasu, već i kao materijal za gradnju.Traktori, poniji i konji iza drvenih ograda, plantaže voća, polja i plastenici. Tako izgleda Mali Altendorf, mjestašce u blizini Eifela u Njemačkoj. Djeluje kao prava farma. Ipak, ovo je Istraživački centar koji pripada Sveučilištu u Bonnu. Agronomi ovdje uzgajaju biljke budućnosti. Neophodno je da one brzo rastu, da ne isušuju zemlju previše i da budu upotrebljive u razne svrhe. Cilj je da se od biljaka dobije gorivo koje će jednog dana sasvim zamijeniti fosilne izvore energije poput uglja, nafte ili zemnog plina, objašnjava ekolog Ernst Berg. „Globalni izazov pred ljudima je da ugljik, koji se trenutno dobija iz fosilnih izvora, zamjenimo biomasom. Time moramo riješiti problem energije, ali ne smijemo zaboraviti ni na prehranjivanje ljudi i životinja." Dakle, biljke ne smiju zauzimati previše površine i tako potisnuti zasade prehrambenih namirnica. Biljke za biomasu moraju brzo rasti i daju veliki prinos na maloj površini. Neki istraživači koriste staklenike sa odgovarajućom temperaturom; drugi stvaraju moćne biljke putem genetskog inženjeringa. Ali postoje i biljke koje prirodno rastu ogromnom brzinom.

    Iz kineskih bara u Njemačku
    Među njima prednjači Miskantus, jedna vrsta trske iz Kine. Profesor Ralf Pude je još prije dvadeset godina, u svojim studentskim danima, prepoznao potencijale koje ova biljka ima kao gorivo. Na početku je bilo teško uvjeriti poljoprivrednike da je Miskantus prava stvar, prisjeća se Pude. „Najprije smo imali problema sa presađivanjem. Kada smo to sredili, seljaci još uvijek nisu željeli masovno saditi Miskantus jer su se pitali što će im kineska trska. Dokazao sam da Miskantus može biti korišten kao energent i uvjerio poljoprivrednike da ovu trsku vrijedi saditi." Kineska trska se izuzetno pokazala kao energent. Istina, i dalje se iz nje ne može dobiti biodizel, ali se ona može izrezati, prešati u kuglice i sagorjevati. Od ovakve biomase lako se dobija vodonikov plin koji bi, recimo, mogao pokretati automobile. Uz to, kineska trska je mnogo efikasnija od uljane repice, koja je najrasprostranjeniji bio-energent u Europi. „Kod uljane repice je odnos između energije koja se uloži u uzgajanje i onoga što se dobija jedan prema dva. Kod Miskantusa je taj odnos jedan prema petnaest! To je mnogo viša efikasnost koja se dobija na određenoj površini!"

    Volan i branik od trske
    Konkretno, poljoprivrednik godišnje od jednog hektara kineske trske može dobiti goriva kao od 8.000 litara lož-ulja. Sada je poljoprivrednike lakše uvjeriti - posebno im se sviđa enormna brzina kojom trska raste - i do pet centimetara dnevno! S druge strane, posao na održavanju je minimalan, kaže Pude. „Miskantus je višegodišnja biljka. Posadite je jednom i plodove svog rada možete ubirati preko 20 godina. Napori kod samog sađenja su neznatni." Dakle, energija od trske. Ali ne samo to. Miskantus može da posluži u mnoge druge svrhe. Istraživači sa bonskog sveučilišta su već od njega napravili laki beton. Ovom trskom je moguće napraviti kvalitetnu izolaciju ili krov. Također, moguće je napraviti jednu vrstu plastike. Već postoje volani, branici i naplatci koji su napravljene od kineske trske.
    www.nacional.hr
    "Prijelazom s ugljena na generiranje električne energije iz obnovljivih izvora ne samo da bi se izbjeglo 10 milijardi tona emisija ugljičnog dioksida, već bi se do 2030. kreiralo i 2,7 milijuna radnih mjesta više nego što bi ih nastalo kad bismo nastavili po starome", stoji u tome izvješću. Snažan preokret u smjeru obnovljivih izvora energije mogao bi do 2030. kreirati 2,7 milijuna novih radnih mjesta više u globalnoj proizvodnji električne energije nego daljnje oslanjanje na fosilna goriva, ističe se u jednoj u ponedjeljak objavljenoj studiji. Studija grupacije za zaštitu okoliša Greenpeace i Europskog vijeća obnovljivih izvora energije (EREC) poziva vlade na potpisivanje obvezujućeg novog UN-ovog sporazuma o suzbijanju klimatskih promjena u prosincu u Kopenhagenu, djelomice upravo zbog zaštite radnih mjesta. "Prijelazom s ugljena na generiranje električne energije iz obnovljivih izvora ne samo da bi se izbjeglo 10 milijardi tona emisija ugljičnog dioksida, već bi se do 2030. kreiralo i 2,7 milijuna radnih mjesta više nego što bi ih nastalo kad bismo nastavili po starome", stoji u tome izvješću. Mnoge vlade posve pogrešno strahuju da bi prijelaz na zelenu energiju predstavljao prijetnju radnim mjestima, kaže Sven Teske iz Greenpeacea, glavni autor te studije. Prema njegovim riječima, industrija turbina za vjetroelektrane već sad je drugi najveći potrošač čelika u Njemačkoj, iza automobilske industrije. "Kompanije povezane s obnovljivim izvorima energije mogu kreirati brojna radna mjesta", kazao je on za novinsku agenciju Reuters, iznoseći prognoze za budućnost industrije generiranja električne energije iz solarne, energije vjetra, valova, biomase, te drugih obnovljivih izvora. "Ovo istraživanje dokazuje da je obnovljiva energija ključ rješenja i klimatske i gospodarske krize", kazala je Christine Lins, glavna tajnica EREC-a, krovne organizacije kompanija koje proizvode energiju iz obnovljivih izvora. Pod pretpostavkom provedbe ambicioznih mjera prijelaza na obnovljivu energiju, autori studije izračunali su da će broj radnih mjesta u generiranju električne energije do 2030. porasti za više od dva milijuna na 11,3 milijuna, čemu će pridonijeti i rast broja zaposlenih u obnovljivom sektoru na 6,9 milijuna, s 1,9 milijuna. Do 2030. bi, primjerice, samo sektor generiranja struje iz energije vjetra mogao zapošljavati 2,03 milijuna ljudi u proizvodnji struje u usporedbi s 0,5 milijuna u 2010., ističu autori studije. S druge strane, prema scenariju nastavka dosadašnjih praksi broj radnih mjesta u industriji proizvodnje električne energije pao bi do 2030. za oko pola milijuna, na 8,6 milijuna, većim dijelom pod pritiskom pada u sektoru ugljena zbog širenja mehanizacije. U izvješću se nadalje ističe kako su u 2008. po prvi puta i SAD i Europska unija snažnije proširile kapacitete proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora nego iz one za proizvodnju energije iz konvencionalnih izvora koji uključuju plin, ugljen, naftu i nuklearnu energiju.
    www.nacional.hr
     
     
    U lipnju ove godine vodeće financijske institucije i investitori koje predstavlja Long Term Investors' Club potvrdili su zajedničku predanost ka financiranju prelaska na zeleno gospodarstvo.Četrnaest vodećih svjetskih financijskih institucija i institucionalnih investitora sa ukupnom bilancom od 3,2 milijarde dolara prepoznalo je razmjere i izazov ulaganja koje zahtijeva prijelaz na zeleno gospodarstvo. Uz to postoji jasna suglasnost u pogledu poticanja ulaganja u klimatske i okolišne projekte kao i podrška razvoju inovativnih javno-privatnih instrumenata, objavio je nedavno portal croenergo.eu Saveza za energetiku Zagreba povodom najave prvih Međunarodnih gospodarsko-investicijskih dana i sajma razvoja, proizvodnje i investicija u zelenom gospodarstvu "GREENVEST: INVEST IN GREEN CROATIA". Globalne financijske institucije i ulagači priznaju svoju odgovornost prema budućim generacijama te se zalažu za podupiranje masovnih financijskih ulaganja koja su potrebna za preobrazbu u zeleno gospodarstvo. Institucije također priznaju da je u posljednjih 20-ak godina prijelaz na zeleno gospodarstvo postao još veći izazov, ali i nudi više prilika za društva i ekonomije. "Zelenom izazovu" nedavno se priključio, zanimljivo, i financijski div Goldman Sachs najavivši ulaganja od 40 milijardi dolara u projekte vezane uz obnovljive izvore energije. Tom prigodom je Michael Duvally, glasnogovornik Goldman Sachsa, izjavio kako bi čiste tehnologije uskoro trebale postati brzorastuće tržište koje se upravo sada nalazi na prekretnici, a koja će pomoći diversifikaciju izvora energije i poboljšanja stanja okoliša. Laszlo Andor, Europski povjerenik za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivost, u lipnju ove godine izjavio je za medije kako će zeleni rast biti jedan od najvažnijih pokretača strukturalnih promjena u gospodarstvu. Naime, Europska komisija je razvoj zelenog i energetski učinkovitog gospodarstva prepoznala kao vitalnu stavku ponovnog zapošljavanja te postavila akcijski plan kojim se želi ojačati razvoj zelenih zaposlenja na osnovu tailor-made rješenja i politika koje prepoznaju različite situacije u svakoj zemlji članici. Paket zapošljavanja procjenjuje potencijal otvaranja novih radnih mjesta samo u sektoru obnovljivih izvora energije za tri milijuna novih radnih mjesta do 2020. uz dodatnih dva milijuna novih radnih mjesta za provedbu mjera energetske učinkovitosti u istom razdoblju. Hrvatska je načelno politički prihvatila razvoj zelenog gospodarstva, a u prilog tomu ide stav hrvatskoga izaslanstva predvođeno potpredsjednikom Vlade Nevenom Mimicom na ovogodišnjoj konferenciji Ujedinjenih naroda o održivom razvoju Rio+20. Mimica je istaknuo kako Hrvatska snažno podupire načela zelene ekonomije te da je odana sljedbenica multilateralizma i da će kao takva sa svojim europskim partnerima nastaviti raditi na jačanju međunarodne strukture za održivi razvoj. Ipak, za pravi razvoj zelenog gospodarstva u Hrvatskoj potrebni su, u prvom redu, politička odlučnost, jednostavnost administrativnih postupaka i povoljna financiranja. Hrvatska mora nove segmente tržišta prepoznavati i poticati pravovremeno kako bi ostvarila veću konkurentnost i stabilnost gospodarstva u cijelosti. Energetika - obnovljivi izvori energije, energetska učinkovitost, inteligentni sustavi i procesi, informatičke tehnologije, tehnologije reciklaže i proizvodi od recikliranih materijala, 'zelena' gradnja, 'zeleni' turizam, eko inovacije, eko poljoprivreda, 'zelene' uslužne djelatnosti samo su neki od sektora s visokim razvojnim potencijalom uzimajući pritom u obzir prostornu i cjelovitu resursnu osnovu Hrvatske. Iz toga razloga, Savez za energetiku, obnovljive izvore energije, poticanje energetske efikasnosti i zaštitu okoliša Zagreba i tvrtka Energo Media Servis uz podršku više od 20 institucija, organizacija i poduzeća u The Regent Esplanade Zagreb će od 25. do 27. listopada o.g. održati prve Međunarodne gospodarsko-investicijske dane i sajam razvoja, proizvodnje i investicija u zelenom gospodarstvu "GREENVEST: INVEST IN GREEN CROATIA". Riječ je o prvom susretu ove vrste u Hrvatskoj namijenjen pružanju pune podrške razvoju zelenog gospodarstva. U planu su susreti državnih dužnosnika i predstavnika međunarodnih institucija s gospodarstvenicima, predstavljanja razvojnih i proizvodnih projekata i programa, predstavljanja 'zelenog' portfelja međunarodnih i domaćih pravnih osoba te predstavljanja veleposlanstava, banaka, agencija, investitora i područja investicijskih interesa za Republiku Hrvatsku. Cilj ovog događaja je raspraviti otvorena pitanja razvoja zelenog gospodarstva u Republici Hrvatskoj, detektirati izazove i definirati perspektivu razvoja zelenog gospodarstva te privatnih projekata i projekata javno-privatnog partnerstva, kao i raspraviti mogućnosti otvaranja novih proizvodnih kapaciteta i radnih mjesta u području zelenog gospodarstva. Osim toga, namjera je događaja raspraviti pitanja o perspektivi domaćih i stranih investicija, a u dijelu predstavljanja projekata međunarodnim investitorima, domaćih i međunarodnih kompanija te veleposlanstava, banaka, agencija, investitora i područja investicijskih interesa za poduzetničke projekte, namjera je pružiti sveobuhvatne informacije o zelenim uslugama, proizvodima, visokim tehnologijama, industrijskoj proizvodnji, pitanjima investicijskog ulaganja, potražnji međunarodnih investicija te pružiti informacije o ulozi i mogućnostima veleposlanstava, banaka i agencija u investicijskim kretanjima. Konačno, cilj događanja je, sa stajališta investitora, gospodarstvenicima predstaviti njihova interesna područja, vrste i visine ulaganja te opće uvjete investiranja.GREENVEST do sada prikupio više gotovo 420 milijuna eura vrijednih investicija"Riječ je, između ostalih, o projektima Vjetroelektrana Senj (186 MW), Katalitička transformacija otpada primjenom procesa KURATA, SQE tehnologija gradnje niskoenergetskih objekata, Industrijska proizvodnja pasivnih kuća, Solar centar Kukuljanovo: Trgovački centar s integriranom fotonaponskom solarnom elektranom do 1 MW, Geotermalna elektrana Slatina i Poslovni kompleks za izradu peleta", istaknuo je direktor GREENVEST-a i predsjednik Saveza za energetiku Zagreba, Tomislav Marjanović. Područja ovogodišnjih gospodarsko-investicijskih dana i sajma razvoja, proizvodnje i investicija u zelenom gospodarstvu su energetika - obnovljivi izvori energije, energetska učinkovitost, inteligentni sustavi i procesi, informatičke tehnologije, tehnologije reciklaže i proizvodi od recikliranih materijala, 'zelena' gradnja, 'zeleni' turizam, eko inovacije, eko poljoprivreda i 'zelene' uslužne djelatnosti. Osim predstavljanja investicijskih projekata, čija je prijava još uvijek u tijeku, na ovogodišnjem GREENVEST-u biti će predstavljeni i projekti zelenog gospodarstva domaćih i međunarodnih kompanija, studije i principi uključivanja održivosti u proizvodno-poslovne procese te iskustva i ekonomski pokazatelji zelenog gospodarstva. Paralelno s centralnim događanjem, koje se održava tri dana, biti će održana i velika panel-diskusija o perspektivi razvoja zelenog gospodarstva u kojoj će sudjelovati prvenstveno gospodarstvenici, potom sajam razvoja, proizvodnje i investicija u zelenom gospodarstvu, a zadnjeg dana održati će se velika gala večer na kojoj će biti objavljeni ukupni gospodarski rezultati GREENVEST-a. Međunarodni GREEN B2B susreti koje Savez za energetiku Zagreba organizira u zajedničkoj suradnji s Europskom poduzetničkom mrežom u Hrvatskoj pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i koji bi trebali povezati što veći broj hrvatskih i tvrtki s područja EU27, poseban su popratni događaj GREENVEST-a.
    www.croenergo.eu
     
     
    Energetika – temelj održivog razvoja
    Tehnološkim napretkom i rastom investicija u energetici želi se stvoriti oko 70.000 novih "zelenih poslova" u Hrvatskoj, razviti gospodarstvo i očuvati okoliš. Pitanje energije jedno je od razloga osnivanja Europske unije. Počeci zajedničke energetske politike datiraju još iz 1951. godine kada je uspostavljena Europska zajednica za ugljen i čelik. Danas se svaka politička odluka i mjera u energetici mora promatrati cjelovito jer se posljedice očituju kroz ekonomiju, okoliš i društvo. Visoke i promjenjive cijene energije u okruženju, neravnomjerna raspodjela fosilnih goriva, ugrožen okoliš, klimatske promjene i rastuća potražnje za energijom potaknule su stvaranje zajedničke energetske strategije Europske unije. Europska komisija 2006. godine odredila je strateške ciljeve koji su temelj ostvarivanja održivog razvoja i dugoročne vizije energetskog sektora EU: sigurnost opskrbe, konkurentnost europskog gospodarstva i pristupačnost energije te promicanje održivosti okoliša i borba protiv klimatskih promjena ograničavanjem povećanja globalnog prosjeka temperature na najviše 2°C iznad predindustrijskih razina, kako je predviđeno Protokolom iz Kyota. Osnovni instrumenti za ostvarenje strateških ciljeva doneseni su 2007. godine u klimatsko-energetskom paketu zakona. Europska unija obvezala se do 2020. godine ostvariti udio obnovljivih izvora od 20% u neposrednoj potrošnji energije, povećati energetsku učinkovitost za 20%, ostvariti udio biogoriva od 10% u prometu te smanjiti emisije stakleničkih plinova za 20% do 2020. godine, u odnosu na 1990. godinu. Kao pomoć na tome putu uspostavljen je i Europski sustav trgovanja emisijama (eng. EU ETS – EU Emission Trading Scheme) čija je namjena primijeniti načelo "zagađivač plaća" te time usmjeriti razvoj k čistim tehnologijama i očuvati okoliš uz ekonomski rast. Navedenim regulativama EU je postala prvo veće gospodarstvo svijeta koje je usvojilo precizan i obvezujući program radi suzbijanja klimatskih promjena te postala predvodnik u razvoju zelenih tehnologija, energetskoj učinkovitosti i otvaranju novih "zelenih poslova". Tijekom 2010. godine obnovljivi izvori energije činili su gotovo tri četvrtine svih novih instaliranih energetskih izvora, a broj zaposlenih u sektoru obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti u EU u stalnom je porastu. Emisije stakleničkih plinova u 2011. godini EU-15 zemalja bile su za 14,1% manje u odnosu na 1990. godinu, a EU-27 zemalja za 17,5% manje, i time u skladu s planom smanjenja do 2020. godine. Cijena ovakvoga razvoja i internalizacije troškova onečišćenja okoliša veći su troškovi energije, što dovodi do potrebe za stalnim motrenjem i prilagođavanjem mjera za stvaranje budućnosti kakvu želimo. Naime, sljedeći korak zajedničke europske politike jest ostvarenje vizije za 2050. godinu kada se planira smanjenje emisija na svega 5 do 15 posto razine iz 1990. godine, imati očuvani okoliš, napredno društvo i efikasnu ekonomiju. Trenutačno postoji konsenzus članica glede vizije gdje Europa želi biti 2050. godine, ali ne i kako doći do tamo. Republika Hrvatska uskladila je zakone s europskima kroz pristupne pregovore u poglavljima "Energetika i okoliš" te napravila prikladnu Strategiju energetskog razvoja Hrvatske do 2020. godine, a u izradi je i Strategija nisko-ugljičnog razvoja Hrvatske do 2050. godine. U Hrvatskoj je 2010. godine udio neposredne potrošnje energije iz obnovljivih izvora iznosio 14,6%, a cilj je ostvariti udio od 20% do 2020. godine. K tome, u protekle tri godine instalirana snaga u vjetroelektranama porasla je više od četiri puta te sada iznosi više od 160 MW, ali to je još uvijek manje od 10 posto potrebnih investicija u obnovljive izvore da bi se ostvario željeni udio u potrošnji energije do 2020. godine. Takav tehnološki napredak i rast investicija ima potencijal stvoriti oko 70.000 novih "zelenih poslova" u Hrvatskoj, razviti gospodarstvo i očuvati okoliš. Međutim, pregled sadašnjeg stanja pokazuje zaostajanje u primjeni mjera energetske učinkovitosti zbog nedostatka sustavnog poticanja te neiskorištavanje potencijala obnovljivih izvora za razvoj domaćeg gospodarstva i novih poslova zbog velikog udjela stranog vlasništva i tehnologije. Time Hrvatska zaostaje u stjecanju znanja i kapaciteta za konkurentnost na otvorenom tržištu.Upravo zbog navedenih višedimenzionalnih posljedica, političke odluke i mjere u energetici trebaju se stalno preispitivati i prilagođavati da bi se ostvarila vizija bolje budućnosti u Hrvatskoj kao u dijelu Europske unije.
    www.vecernji.hr
    Protekla 2010. bila je godina u kojoj je svijet sebi zacrtao povlačenje novih poteza u smjeru oslobađanja ovisnosti od fosilnih goriva i od atomske energije no taj put je težak i spor. Brojne države svijeta su i dalje spremne preuzeti ogroman rizik kako bi se dokopale nafte, čije rezerve su sve manje. Katastrofa u Meksičkom zaljevu pokazala je što se događa kada se u potrazi za naftom dopre do granica tehnološki mogućeg. Ekološke katastrofe, ne samo u slučaju havarije na platformi "Deep Horizont", česte su posljedice ovakvog djelovanja. Njemačka vlada je istodobno produžila licence za rad nuklearnih elektrana, iako nema trajnog rješenja za skladištenje radioaktivnog otpada. Nema, dakle, izlaza osim okretanja obnovljivim izvorima energije, ali teško je u današnjem svijetu provesti takav zaokret.

    Obnovljiva energija nije utopija
    Energija je važan čimbenik koji doprinosi razvoju i standardu svake države. Bez izvora energije u Evropi ne bi bilo industrijske revolucije, razvoja gospodarstva, niti globalizacije. Nafta, plin i ugljen su preduvjet za gospodarski razvoj, ali rezerve ovih goriva su sve manje, klima se mijenja, a flora i fauna trpe zbog sve veće žeđi za energijom. Stvari bi mogle biti i drugačije, tvrdio je sve do svoje smrti u listopadu 2010. Herman Scheerr, stručnjak za energiju u stranci njemačkih socijaldemokrata. "Istina glasi: Moguće je obnovljivim izvorima energije pokriti potrebe svake države. To zahtijeva mnogo truda i ulaganja, ali to su preduvjeti da u budućnosti imamo ekološki neutralnu i jeftinu energiju. To je izazov 21. stoljeća." Ipak, prelazak na obnovljive izvore energije ne može se ostvariti preko noći. Havarija na naftnoj platformi "Deep Horizont" u Meksičkom zalivu travnja 2010. pokazala je koliki je rizik zbog ovisnosti od fosilnih goriva. Nikada do sada čovječanstvo nije imalo tako duboke bušotine, uz toliko velike troškove i nekvalitetnu naftu, a sve zbog žeđi za energijom. U međuvremenu su brojne vlade svijeta uvidjele potrebu da se oslobode ovisnosti od "crnog zlata". EU je u aktualnim pregovorima o smanjenju emisije ugljičnog dioksida zacrtala cilj od dvadeset posto manje u odnosu na emisiju u 1990. godini. Ovaj cilj bi mogao biti povećan i na 30 posto ukoliko ostale industrijske nacije svijeta budu spremne na suradnju. Vlada u Berlinu ima još ambicioznije planove, navodi ministar za ekologiju Norbert Röttgen."Cilj Njemačke je smanjenje od 40 posto do 2020. godine. To je zapisano u koalicijskom ugovoru aktualne vlade i još jednom naglašeno u novom konceptu za opskrbu Njemačke energijom. Mi to gledamo sa dva aspekta: to je naš doprinos globalnom cilju, ali i poluga koju koristimo kako bi podstakli tehnološki razvoj i modernizaciju gospodarstva", kaže Röttgen. On smatra kako je smanjenje emisije ugljičnog dioksida od 40 posto do 2020. godine moguće postići i na razini EU, te da bi to Uniju odvelo i na stazu daljeg gospodarskog napretka.

    Sporno ustrajanje na atomskoj energiji
    Ipak, jedna mjera savezne vlade u Berlinu kojom se želi ukinuti ovisnost od fosilnih goriva izazvala je veliki otpor. Produžena je licenca za rad nuklearnim elektranama. Bivša vlada kancelara Gerharda Schrödera zacrtala je postupno gašenje svih reaktora do 2021. godine. Sadašnja vlada je licence produžila u prosjeku za dodatnih 12 godina, pod izgovorom da bi u suprotnom došlo do problema u opskrbi potrošača energijom u razdoblju prelaska na obnovljive izvore. Ovaj zaključak izazvao je masovne prosvjede građana. Deseci tisuća prosvjednika okupilo se u studenom ispred skladišta nuklearnog otpada Gorleben. Tada se ka Gorlebenu kretao takozvani "Castor-transport", vlak s kontejnerima prerađenog radioaktivnog otpada. Okupljeni su jasno iskazali svoje nezadovoljstvo vladinom politikom.

    Kina se trudi
    Za većinu Nijemaca atomska energija nije prava alternativa fosilnim gorivima. Nuklearke su im previše opasne i previše skupe. Jer, poreski obveznici snose troškove održavanja skladišta radioaktivnog otpada i eventualnog obeštećenja u slučaju incidenata. Obični građani podržavaju mjere koje vode iskorištavanju energije vjetra i sunca. Uz to postoje i države koje rade na potpunom zaokretu. Kostarika i Maledivi imaju namjeru da u roku od nekoliko desetljeća postignu neutralan omjer emisije ugljičnog dioksida. Čak i Kina čini mnogo više nego što njeni predstavnici žele službeno preuzeti kao obvezu na međunarodnim pregovorima, tvrdi Christiana Figueres, šefica UN-ovog tajništva za klimu. "Kina već pet godina provjerava da li su zakoni koje donosi u skladu sa zaštitom klime. Ona upravo radi na novom petogodišnjem planu gospodarskog razvoja i ima jasne ciljeve za povećanje energetske efikasnosti i korištenje obnovljivih izvora energija."To je argument u korist povećanja proizvodnje obnovljive energije i u drugim zemljama. U suprotnom bi na tom planu uskoro mogle tehnološki i gospodarski zaostati za Kinom.
    www.nacional.hr
    Vipnet i Končar predstavili su prvi od tri hibridna sustava baznih stanica koja se napajaju obnovljivim izvorima energije, te za proizvodnju električne energije, uz sunce i vjetar po prvi puta koriste i gorivne članke. To je prva takva bazna stanica u ovom dijelu Europe, a postavljena je u Slavoniji. Inicijativa za hibridni sustav je Vipnetova, a osnovnu ideju razradili su zajednički Vipnetovi i Končarevi stručnjaci, te je prototip napravljen za nepunih 10 mjeseci. Osim toga, Vipnet je na današnjoj konferenciji za novinare predstavio prvo Izvješće o održivosti za 2009. i 2010. godinu. Uz Mladena Pejkovića, predsjednika Uprave Vipneta, hibridni sustav predstavio je prof. dr. sc. Stjepan Car, predsjednik Uprave Končar - Instituta za elektrotehniku d.d. Odlika hibridnog sustava je raspoloživost energije od 99,9 posto koju je inače vrlo teško postići korištenjem obnovljivih izvora energije, poput sunca i vjetra. Cijeli se sustav sastoji od 3 osnovne komponente, svaka od njih je zaseban proizvod koji se može modularno slagati prema zahtjevima potrošnje, ali i prema klimatskim uvjetima pojedine lokacije. U tri osnovne komponente spadaju fotonaponsko postrojenje, vjetroagregat i energetski učinkovit kontejner za smještaj: akumulatorskih baterija, gorivnih članaka sa spremištem vodika i sustava upravljanja izvorima kao i za smještaj telekomunikacijske opreme. Od samih početaka svog poslovanja, Vipnet razvija ekološki prihvatljive sustave napajanja svoje mreže, što se pokazalo posebno korisnim na udaljenim i nepristupačnim lokacijama. Naime, osim ovog hibridnog sustava, Vipnet u svojoj mreži ima 50 odašiljača i 11 baznih stanica koje rabe sunčevu i energiju vjetra za proizvodnju električne energije kojom se napajaju. Ova eko bazna stanica dokaz je našeg odgovornog poslovanja i brige o okolišu te povjerenja u domaće tvrtke. Hrvatsko gospodarstvo može ponuditi inovativna i napredna rješenja, a ovaj projekt, u potpunosti razvijen i proveden u Hrvatskoj je najbolji dokaz toga. Obnovljivi izvori energije su važna komponenta održivog razvoja i u našoj industriji, a danas predstavljamo pravi primjer energetske učinkovitosti, odnosno rješenje koje ujedno nudi i poslovnu efikasnost - rekao je Mladen Pejković, predsjednik Uprave Vipneta. Izvješće o održivosti donosi poglavlja o aktivnostima u kojima se ogleda odgovornost prema korisnicima, dobavljačima, poslovnim suradnicima, zaposlenicima, zajednici i zaštiti okoliša. U želji da se smanji potrošnja papira i tako aktivno pridonese očuvanju šuma, tvrtka je 2005. uvela sustav ispostave elektroničkih računa zahvaljujući kojima je samo prošle godine ušteđeno čak 31 tona papira, a osim toga internom akcijom recikliran je sav papirnati, plastični i metalni otpad.
    www.nacional.hr
     
     
    Hibridni sustav baznih stanica Vipneta i Končara osvojio je svjetsku nagradu "Global Telecom Business Awards 2012", izvijestili su danas iz Vipneta i Končara dodajući da je dodjela tih nagrada održana sinoć u Londonu.  Inicijativa za hibridni sustav baznih stanica bila je Vipnetova, tehničko rješenje razvijeno je u Končarovom Institutu za elektrotehniku, a jedinstveno je jer se napaja obnovljivim izvorima energije te za proizvodnju električne energije uz sunce i vjetar prvi put koristi i gorive članke. Vipnet je bazne stanice s takvim rješenjem napajanja postavio u Slavoniji, a planira i u drugim hrvatskim regijama.Odlika hibridnog sustava bazne stanice je raspoloživost energije od 99,9 posto koju je inače teško postići korištenjem obnovljivih izvora energije, poput sunca i vjetra.Sustav se sastoji od tri osnovne komponente, svaka od njih je zaseban proizvod koji se može modularno slagati prema zahtjevima potrošnje, ali i prema klimatskim uvjetima pojedine lokacije.Osnovne komponente su fotonaponsko postrojenje, vjetroagregat i energetski učinkovit kontejner za smještaj akumulatorskih baterija, gorivih članaka sa spremištem vodika i sustava upravljanja izvorima kao i za smještaj telekomunikacijske opreme.Proizvod je u potpunosti razvijen i proizveden u Hrvatskoj, a plod je dugogodišnjeg istraživačko-razvojnog rada vrhunskih stručnjaka i znanstvenika.Global Telecoms Business vodeći je svjetski magazin za pružatelje komunikacijskih usluga širom svijeta i namijenjen je višem menadžmentu. [Hina]
    www.croenergo.eu


    Končar i Vipnet razvili rješenje za napajanje baznih stanica pomoću OIE
    Iako su bazne stanice često na krovovima gdje postoji potencijal za iskorištenje solarne energije ili na izoliranim mjestima gdje izvedba priključka na NN mrežu može biti izrazito skupa pojedini operateri se vrlo rijetko odlučuju na iskorištanje obnovljivih izvora energije. ako se većina baznih stanica mobilne telefonije nalazi ili na krovovima u gradovima ili na stupovima koji su ponekad na izoliranim lokacijama gdje je teško osigurati stalno napajanje, rijetko se kada mobilni operateri odlučuju za korištenje obnovljivih izvora energije kao izvora napajanja. Iako često na krovovima postoji velik potencijal za iskorištenje energije Sunca i vjetra upravo u tu svrhu, prevladavajući razlog je potreba za gotovo stopostotnom raspoloživošću sustava napajanja, što u praksi značajno poskupljuje investiciju i za ovakva rješenja se operateri odlučuju samo u iznimnim situacijama kada je bazna stanica mobilne telefonije daleko od najbližeg mogućeg mjesta priključka ili kada je izvedba priključnog voda i samog priključka izrazito skupa. Ipak, čini se da su upravo Vipnet i Končar odlučili stati ovakvoj praksi na kraj razvojem autonomnog sustava napajanja pod nazivom Končar Hybrid Box koji može koristiti obnovljive izvore energije, točnije energiju vjetra i/ili Sunca. Samu inicijativu pokrenuo je Vipnet, a tehničko rješenje je razvijeno u Končaru. Odlika ovog hibridnog sustava je raspoloživost napajanja od 99,9 posto koju je inače vrlo teško postići korištenjem obnovljivih izvora energije. Na njih se može priključiti hibridni solarni fotonaponski sustav s vjetroagregatom ukupne instalirane snage od 0.5 do 10 kW, a osim baterija s ugrađenim spremnikom vodika može koristiti i gorivne ćelije koje se koriste isključivo ako drugi izvori energije nisu dostupni. Upravo za navedeni sustav Končar i Vipnet su u lipnju prošle godine osvojili Global Telecom Business Award 2012. za inovacije u energetici, a u studenom prošle godine su se okitili još jednim priznanjem, nagradom World Communication Award 2012. u kategoriji "The Green Award", dok je Končar Hybrid Box proglašen za najbolji zeleni proizvod u konkurenciji brojnih telekomunikacijskih operatera iz cijelog svijeta.
    Vidi.hr


    Autonomni sustav napajanja predstavlja zaokruženi, cjeloviti sustav koji objedinjuje različite uređaje za proizvodnju električke energije iz obnovljivih izvora (vjetroagregati, fotonaponski članci), pohranu energije u baterijama, spremnik vodika i gorivni svežanj za proizvodnju električke energije iz vodika, zaštitne sustave te sustave mjerenja i upravljanja cjelokupnim autonomnim sustavom. Sustav u sebi posjeduje ugrađenu i komunikaciju prema udaljenom korisniku te uvid u stanje radnih parametara, upozorenja i alarma. Ovisno o energetskim potrebama lokacije, potencijalu sunca i vjetra, autonomni sustav napajanja se konfigurira s potrebnim brojem vjetroagregata, fotonaponskih članaka i usklađenom veličinom spremnika energije. Spremnici energije su baterije i vodik koji služi kao podrška trošilima u slučaju nemogućnosti proizvodnje električke energije iz sunca i vjetra te praznih baterija. Napredni algoritmi sustava upravljanja osiguravaju optimalno iskorištavanje pojedinog obnovljivog izvora ovisno o njegovoj trenutnoj raspoloživosti. Visoka sigurnost sustava osigurana je nizom procedura implementiranih u sustavu upravljanja te tzv. fail-safe konfiguracijom. Autonomni sustav napajanja razvijen je u skladu sa svim relevantnim normama i propisima te se isporučuje sa izjavom o sukladnosti pojedinih komponenti.U sklopu dokumentacije se isporučuju i uputstva za korištenje i održavanje sustava. Integrirana energetska jedinica u sebi objedinjuje priključke za spajanje vanjskih izvor energije, spremnike za pohranu električke energije i energije vodika, gorivini članak, priključke za predaju električne energije, sustave mjerenja, upravljanja i zaštite te komunikaciju prema udaljenom korisniku. Vanjski izvori koji se priključuju na Hybrid Box® su, fotonaponski članci i/ili vjetroagregati. Uređaj pohranjuje proizvedenu električku energiju u akumulatorske baterije koje se nalaze unutar Hybrid Box® -a. Osim baterija, kao spremnik energije, koristi se i vodik. Gorivni svežanj unutar Hybrid Box®-a koristi vodik kao gorivo i proizvodi električku energiju za napajanje trošila ako drugi izvori nisu raspoloživi. Sustav mjerenja, upravljanja i zaštite temelji se na pouzdanom industrijskom kontroleru i realiziran je u fail-safe izvedbi. Regulacija temperature omogućuje pouzdan rad opreme energetske jedinice u Hybrid Box®- svim klimatskim uvjetima Jedna od važnih značajki Končar Hybrid Box®-a jeste prostor za ugradnju telekom opreme unutar same energetske jedinice. Pri tome se ugrađena oprema nalazi u temperaturno kontroliranom okruženju. Osiguran je također prostor za upravljanje avio-signalizacijom te za opremu sustava fizičke zaštite objekta. Standardno se isporučuje energetski razvod na strani tereta i oprema za uvod telekom kabela. Integrirana energetska jedinica izrađena je u skladu s odgovarajućim normama i propisima. Kao tipski proizvod KONČAR Hybrid Box® isporučuje se s priloženom izjavom o sukladnosti.

    Fotonaponski modul KONČAR FN 1.7
    Fotonaponski moduli sastavljeni od fotonaponskih članaka koriste sunce kao obnovljivi izvor za proizvodnju električne energije. Osnovne karakteristike fotonaponskog izvora KONČAR FN 1.7:

    • Obnovljivi izvor energije
    • Tipski proizvod s C i CE znakom
    • Modularno rješenje

    Osnovni element fotonaponskog izvora sastoji se od dva međusobno povezana rešetkasta nosača i fotonaponskih modula snage 1.72 kWp. Povećanje izlazne snage fotonaponskog izvora izvodi se dodavanjem produžnih elemenata. Osnovni i produžni elementi FN izvora izrađeni su od konstrukcijskog čelika zavarivanjem. Elementi konstrukcije međusobno su povezani vijcima. Antikorozivna zaštita je izvedena vrućim cinčanjem minimalne debljine 85 μm što osigurava dugi životni vijek i minimalne troškove održavanja. FN izvor je izrađen u skladu s važećim normama i propisima. Tipski segment FN izvora KONČAR FN 1.7 Podloge za izvedbu temelja FN izvora u formi tipskih betonskih elemenata definirani su za određenu klimatsku zonu (vjetar) i nosivost tla. Dokumentacija temelja dostavlja se na zahtjev.

    Vjetroagregat KONČAR VA1

    Prednosti:
    • Obnovljivi izvor energije
    • Modularno, tipsko rješenje
    • Primjena prilagođena energetskim resursima lokacije

    Vjetroagregat se sastoji od vjetroturbine sa sinkronim generatorom s permanentnim magnetima, samostojećeg stupa i pripadne energetske opreme. Vjetroagregat karakterizira robustnost, pouzdanost i visok stupanj korisnosti. Vjetroagregat se postavlja u područje klasificirano kao vjetrena zona II (brzine vjetra do 30 m/s). Na lokaciju na kojoj će biti postavljen, vjetroagregat se dostavlja montiran (bez lopatica), ožičen i ispitan. Priključno mjesto je osigurano u podnožju stupa. S vjetroagregatom se isporučuje dokumentacija koja uključuje uputstva za korištenje i održavanje te izjava o sukladnosti proizvoda. Podloge za izvedbu temelja vjetroagregata u formi tipskih betonskih elemenata definirane su za određenu zonu vjetra i nosivost tla. Dokumentacija temelja dostavlja se na zahtjev.
     
     
    Rješenje za napajanje telekomunikacijskih baznih stanica
    Za opskrbu električnom energijom telekomunikacijskih baznih stanica, koje su nerijetko na osamljenim mjestima i bez spoja na javnu elektroenergetsku mrežu, sve češći su fotonaponski moduli ili male vjetroturbine, dok za pohranu energije u takvim slučajevima služe baterije, odnosno akumulatori. Ipak, autonomnost takvih sustava mogla bi se znatno povećati dodavanjem gorivnih ćelija. Nekoliko takvih baznih stanica u Hrvatskoj je već u uporabi. U skladu sa svjetskim trendovima, na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu razrađeno je rješenje za proizvodnju vodika pomoću elektrolize vode, koristeći viškove električne energije kada je njezina potrošnja manja od proizvodnje, a baterije (akumulatori) su već pune. Takvo je rješenje vrlo prikladno za opskrbu električnom energijom telekomunikacijskih baznih stanica koje se nalaze na osamljenim mjestima, a nerijetko i bez pristupa na javnu elektroenergetsku mrežu (npr. na otocima, planinskim vrhovima). Osnovni problem koji se pojavljuje pri opskrbi baznih stanica električnom energijom je da se radi o premalom potrošaču za koji je spajanje na elektroenergetsku mrežu preskupo, a ponekad i tehnički neizvedivo. Stoga su se do sada često koristili fotonaponski sustavi s ugrađenim solarnim baterijama za pohranu električne energije kako bi se ona mogla koristiti u noćnim satima, kada FN moduli ne proizvode struju. Kao dodatno rješenje pri tome je moguća i vjetroturbina. No, osnovni problem takvog sustava je što je skup i nepouzdan, a redovito zahtijeva pričuvno ('back-up') rješenje, za što se koriste dizelski agregati. Tada se nameće logično pitanje: zašto se u takvim slučajevima ne bi koristile gorivne ćelije?
     
    1
     
    Opis primijenjene opreme
    Do sada su u Hrvatskoj izvedene tri telekomunikacijske bazne stanice koje za pričuvno napajanje koriste gorivne ćelije pogonjene vodikom. Jedna od njih nalazi se na otoku Pašmanu, a druge dvije (koje je razvio Končar) u kontinentalnom dijelu Hrvatske. U postrojenju na Pašmanu ugrađene su gorivne ćelije kanadskog proizvođača Ballard, dok je opskrba vodikom (za sada) riješena iz spremnika, odnosno cilindričnih čeličnih boca koje se dopremaju s kopna. Ipak, razmatra se i proizvodnja vodika na licu mjesta, pomoću elektrolizatora.
     
    2
     
    Rezultati provedene analize
    Tehnoekonomskom analizom koja je provedena u laboratoriju FESB-a utvrđeni su osnovni parametri sustava koji se sastoji od FN sustava kao osnovnog i gorivnih ćelija kao dodatnog izvora električne energije za napajanje bazne stanice, pri čemu bi se vodik za pogon gorivne ćelije proizvodio u elektrolizatoru. Pri tome je također je utvrđeno u kojim bi slučajevima takvo rješenje bilo ekonomski isplativo. Prikazana rješenja su osobito prikladna za napajanje električnom energijom objekata na udaljenim lokacijama, kao što su upravo telekomunikacijske bazne stanice. Kod takvih rješenja također vrijedi razmotriti i slučaj primjene još neke opreme kao što je, npr. vjetroturbina kao izvor električne energije (za proizvodnju izmjenične struje), ali i pojavu dodatnih opterećenja u slučaju viškova energije. Isto tako, u obzir valja uzeti i potrebe za ventilacijom, odnosno grijanjem i hlađenjem objekta (zbog osjetljive ugrađene elektroničke opreme) te mogućnost bežičnog pristupa prikupljanju podataka i upravljanju sustavom. Također treba još riješiti niz problema, odnosno nepoznanica kao što su održavanje gorivnih ćelija, onemogućavanje smrzavanja opreme, pouzdanost i vrijeme starta te cijene vodika i njegove dostave (do sada se uglavnom uvozio iz Austrije!).
    energetika-net.com
    Struja koju čovjek proizvede uz pomoć obnovljivih energija ima jedan nedostatak: teško ju je uskladištiti. A to je nužno činiti jer su obnovljive energije jako ovisne o vremenskim prilikama.Čas sija sunce, čas puše vjetar. A ponekad ni jedno niti drugo. Obnovljivi izvori energije su problematični jer su nestalni. Za konstantnu opskrbu energijom iz obnovljivih izvora sve važnija postaje mogućnost njezinog skladištenja. U njemačkoj saveznoj pokrajini Rheinland-Pfalzu, u parku Morbach, predstavljeno je pilot-postrojenje koje bi trebalo riješiti ovaj problem.

    Jedan jednostavni kontejner
    Nadu da ćemo se u velikoj mjeri moći opskrbljivati energijom budućnosti predstavlja jedan jednostavni kontejner dimenzija 6x3x3 metra. U unutrašnjosti tog kontejnera nalazi se mnoštvo cijevi, a jedini zvuk koji iz njega dolazi je muklo šištanje. Kontejner sam dobiva struju iz mješavine Sunčeve energije i energije vjetra. "Ovom strujom prvo proizvodimo vodik. Onda još trebamo ugljični dioksid kojeg na ovom mjestu dobijamo iz pogona za bioplin. Uzmemo vodik kojeg je proizvela struja i ugljični dioksid i iz te mješavine pravimo metan, kojeg možemo pohraniti u mrežu za zemni plin. Tako se i obnovljiva energija može uskladištiti....", objašnjava ovaj postupak inženjer u Centru za istraživanje sunca i vodika Baden-Württemberga Ulrich Zuberbüler. Pri transformaciji ekološke struje u metan gubi se trećina korištene energije. Dobiveni metan je glavni sastojak zemnog (prirodnog) plina. On može, isto kao i zemni plin, sagorijevati u konvencionalnim industrijiskim elektranama i tako proizvoditi struju. U ovom procesu govorimo o "postrujavanju". Postrujavanje metana je manje štetno po klimu nego kad se struja proizvodi uz pomoć nekih drugih fosilnih energenata, poput primjerice ugljena, objašnjava ovaj stručnjak. "U načelu radi se o zatvorenom krugu. Ako proizvedemo obnovljivi metan i onda ga ponovno spalimo, oslobađamo ugljični dioksid kojeg ćemo pri proizvodnji novog metana ponovno trebati. A ugljični dioksid dobivamo od biljaka koje koristimo u pogonu za bioplin ili ga uzimamo izravno iz atmosfere", kaže Zuberbüler.

    Veliki korak za tehnologiju
    Količina metana koja se uz pomoć ovog pilot-pogona može dobiti je doduše još vrlo mala. No ako se ostvare želje investitora, već bi za dvije godine bila moguća gradnja postrojenja jačine šest megawatta. Znanstvenici kažu kako bi u idealnom slučaju ovakva postrojenja trebalo imati na mjestima gdje postoje problemi da se uskladište velike količine viška proizvedene struje. Ukoliko bi se ova tehnologija pokazala uspješnom, to bi bio veliki korak na putu za opskrbu strujom iz 100 posto obnovljivih energija. Jer tada bi se energija dobivena iz vjetra ili od sunca uistinu mogla dugoročno pohraniti. U Njemačkoj npr. kapaciteta za spremanje i raspodjelu zemnog plina već ima, jer tu ima puno podzemnih spremišta za njega, tzv. kaverni. Trenutačne metode koje se koriste za pohranjivanje obnovljivih energija ni u kom slučaju ne mogu pokriti potražnju. Te se tehnologije ograničavaju prije svega na crpne hidroelektrane, odnosno na velika umjetna jezera u kojima se na pritisak dugmeta puštanjem tekuće vode može uz pomoć turbina proizvesti energija. Stručnjaci samo u Njemačkoj procjenjuju da su potrebe za pohranjivanjem struje dobivene od obnovljivih energija otprilike između 500 i 1.000 puta veće od kapaciteta koje danas imaju pumpne elektrane.Ipak, put do industrijske upotrebe ovog pilot-projekta je još dug. Prije no što se 2013. bude otvorilo veliko postrojenje od šest megawatta, koje bi trasformiralo ekostruju u metan, tehnologija se još mora usavršiti. Stoga znanstvneici ove godine planiraju izgraditi i isprobati još dva velika pilot-postrojenja.
    www.nacional.hr
     

    Ti bi istraživači htjeli ubuduće višak električne energije – dobivene od vjetra ili sunca – skladištiti kao ekološki neutralni plin metan i to u postojećim skladištima plina i plinskoj mreži. U svijetu se sve više struje proizvodi iz energije vjetra i sunca. Dosad je nemogućnost skladištenja viška struje onemogućavala punu integraciju obnovljivih izvora energije u sustav opskrbe električnom energijom. Kada vjetar puše jače, turbine proizvode više struje nego mreža može prihvatiti te je ona predstavljala gubitak. A sada su njemački istraživači uspjeli struju uskladištiti u obliku plina. To je rezultat pretvaranja elektriciteta u sintetski prirodni plin pomoću novog procesa. On je razvijen u Centru za solarnu energiju i istraživanje vodika u Baden Württembergu (ZSW) u suradnji s Institutom Fraunhofer za energiju vjetra i tehnologiju energetskih sustava IWES. Trenutno austrijska partnerska tvrtka Solar Fuel Technology radi na industrijskoj primjeni tog procesa. Prednost ove tehnologije jest ta da može koristiti postojeću plinsku infrastrukturu. Pokazno postrojenje izgrađeno u Stuttgartu već uspješno radi, a planira se da u 2012. godini bude otvoreno i veće postrojenje koje bi imalo kapacitet 10 MW. Po prvi put proces proizvodnje prirodnog plina kombinira tehnologiju elektrolize vodika s metanizacijom. „Naš pokazni pogon u Stuttgartu rastavlja vodu pomoću elektrolize koristeći višak struje iz obnovljivih izvora. Rezultat je dobivanje vodika i kisika", objašnjava dr. Michael Specht sa ZSW. „Kemijska reakcija vodika s ugljičnim dioksidom proizvodi metan – a to nije ništa drugo nego prirodni plin, proizveden sintetski." Brzim širenjem obnovljivih izvora energije uvelike je porasla potreba za novim tehnologijama skladištenja. To je posebno važno energetskim tvrtkama. „Dosad smo plin pretvarali u struju. Sada razmišljamo u obrnutom smjeru i pretvaramo struju u 'stvarni prirodni' plin", kaže dr. Michael Sterner sa Fraunhofer IWES-a, koji istražuje inženjerske aspekte i analizira energetski sustav procesa. „Višak energije vjetra i sunca može biti uskladišten na taj način. Za vrijeme većih brzina vjetra, turbine vjetrenjača proizvode više elektriciteta nego što je potrebno.Taj višak energije se najčešće odražava na energetskom tržištu putem negativne cijene struje." U takvim slučajevima, nova bi tehnologija mogla uskoro uskladištiti zelenu energiju kao prirodni plin, tj. obnovljivi metan. „U okviru razvoja ove tehnologije, ZSW je razmišljao o dva osnovna pitanja", objašnjava dr. Michael Specht: „Koji sustavi skladištenja nude dovoljne kapacitete za kompenzaciju oscilacija u proizvodnji struje iz obnovljivih izvora energije koja ovisi o vjetru i vremenu? I koji se skladišni sustav može najlakše integrirati u postojeću infrastrukturu?" Mogućnosti za skladištenje prirodnog plina u plinovodnoj mreži u Njemačkoj su ogromne. One iznose više od 200 TWh – dovoljno da zadovolje višemjesečnu potrošnju energije. Sama elektro-distributivna mreža ima kapacitet 0,04 TWh. Integracija ove tehnologije u postojeću infrastrukturu je jednostavna. Sintetski metan kao zamjena za prirodni plin može se, kao i konvencionalni prirodni plin, skladištiti u opskrbnoj mreži, plinovodima i skladištima.Struja dobivena iz obnovljivih izvora energije može biti pretvorena u prirodni plin. Do sada se struja proizvodila iz plina. Sada njemačko-austrijski tim želi poći u suprotnom smjeru. Cilj nove tehnologije integracija je visokog udjela oscilirajuće proizvodnje struje iz obnovljivih izvora energije u redovni energetski sustav. Jedan je od ciljeva strukturiranje redovne isporuke struje od vjetroelektrana. Učinkovitost pretvaranja struje u plin iznosi više od 60%. „Po nama, to je definitivno bolje od potpunog gubitka", kaže dr. Michael Specht.
    www.znanost.com
    Posljednjih je godina je sve jasnije kako je prevelikim iskorištavanjem fosilnih goriva čovjek značajno i najvjerojatnije nepopravljivo oštetio životni okoliš, ne samo sebe, već i svih vrsta na Zemlji. Uz današnju tehnologiju i znanje ne moramo koristiti fosilna goriva niti išta drugo što zagađuje naš planet. Priroda nas svakodnevno i potpuno besplatno opskrbljuje velikim količinama sunca, vjetra i vode, a energija dobivena iz tih izvora čista je i nepresušna. Već u osnovnoj školi djeca uče o obnovljivim izvorima energije, ali ih nigdje ne uče da su fosilna goriva i alternativna energetska rješenja (hidrogen, biomasa i nuklearna energija) koja su na silu pogurana u prvi plan, nepotrebna i opasna, i da postoje samo kako bi održale profitne strukture koje je industrija stvorila. Nafte, ugljena i ostalih eksploatiranih dobara sve je manje, a cijena im je usporedo s tom činjenicom sve veća i veća. Uz to, posljednjih je godina je sve jasnije kako je prevelikim iskorištavanjem fosilnih goriva čovjek značajno i najvjerojatnije nepopravljivo oštetio životni okoliš, ne samo sebe, već i svih vrsta na Zemlji.

    Energija Sunca
    Solarne energije ima toliko da jedan sat svjetlosti oko podneva sadrži više energije nego što čitav svijet potroši tokom jedne godine. Kada bismo mogli ''uhvatiti'' samo 1% Sunčeve energije, nikada ne bismo morali koristiti naftu, plin ili bilo što drugo. Dostupnost te energije je neupitna, tehnologiju za njezinu obradu imamo već dulje vrijeme, a jedina je prepreka pokvarena potreba onih koji žele udio u tržištu sa već uspostavljenom energetskom strukturom. "...Kada bismo samo 3 posto teritorija Hrvatske prekrili Sunčevim pretvornicima u toplinsku i električnu energiju, dobili bismo oko osam puta više od današnje ukupne energetske potrošnje u Hrvatskoj", piše Dr.sc. Natko Urli s Instituta "Ruđer Bošković" u svom tekstu objavljenom u biltenu Zeleni forum. Energiju sunca može se prikupljati solarnim kolektorima koji služe za zagrijavanje vode i prostora, fotonaponskim ćelijama koje direktno pretvaraju Sunčevu energiju u električnu i fokusiranjem Sunčeve energije (koristi se u velikim energetskim postrojenjima).

    Energija vjetra
    Vjetar je zapravo oblik solarne energije. Sunce neravnomjerno zagrijava različite dijelove Zemlje, čija je površina nepravilna. To rezultira različitim tlakovima zraka, a vjetar nastaje zbog težnje za izjednačavanjem tlakova. Postoje dijelovi Zemlje na kojima pušu takozvani stalni (planetarni) vjetrovi i na tim područjima je iskorištavanje energije vjetra najisplativije. Dobre pozicije su obale oceana i pučina mora. Energija vjetra je dugo bila smatrana slabim i nepraktičnim izvorom jer ovisi o geografskom položaju. Ipak, Američko ministarstvo za energiju priznalo je 2007. godine da kada bi se u samo 3 od ukupno 50 američkih država iskorištavala energija vjetra čitava nacija bi bila snabdjevena strujom. Suvremene vjetroturbine postale su jako efikasne, a ne ispuštaju ugljični dioksid koji uzrokuje globalno zagrijavanje. Iskorištavanje energije vjetra je najbrže rastući segment proizvodnje energije iz obnovljivih izvora jer su postrojenja visoko pouzdana, nema troškova za gorivo i nema zagađivanja okoline. Loše strane su visoki troškovi izgradnje i promjenjivost brzine vjetra zbog koje se ne može garantirati isporučivanje energije. Za domaćinstva su zgodne male vjetrenjače snage do nekoliko desetaka kW. One se mogu koristiti kao dodatni izvor energije ili kao primarni izvor u udaljenim područjima. Kad se koriste kao primarni izvor nužno im se dodaju baterije u koje se energija sprema kada se generira više nego što se potroši. Velike vjetrenjače često se instaliraju u park vjetrenjača i preko transformatora spajaju na električnu mrežu.

    Energija vode
    Energija vode je najznačajniji obnovljivi izvor energije, a ujedno i jedini koji je ekonomski konkurentan fosilnim gorivima i nuklearnoj energiji. U posljednjih 30-ak godina proizvodnja energije u hidroelektranama je utrostručena. Ne može se koristiti posvuda jer podrazumijeva obilje brzo tekuće vode, a poželjno je i da je ima dovoljno cijele godine, jer se električna struja ne može jeftino uskladištiti. Da bi se poništio utjecaj oscilacija vodostaja grade se brane i akumulacijska jezera. To znatno diže cijenu cijele elektrane, a i diže se razina podzemnih voda u okolici akumulacije. Razina podzemnih voda ima dosta utjecaja na biljni i životinjski svijet, pa prema tome hidroenergija nije sasvim bezopasna za okoliš. Veliki problem kod akumuliranja vode je i zaštita od potresa, a u zadnje vrijeme i zaštita od terorističkog čina (za vrijeme Domovinskog rata Srbi su pokušali srušiti branu Peručkog jezera). Procjenjuje se da je iskorišteno oko 25 % svjetskog hidroenergetskog potencijala.

    Energija plime i oseke
    Energija plime i oseke je forma hidroenergije koja iskorištava spuštanja i dizanja razine mora. Elektična energija stvara se zahvaljujući generatorima, tj. podvodnim turbinama, postavljenim na područja s velikim morskim mijenama. Ovaj izvor energije ima ogroman potencijal za zbog ogromnih površina svjetskih oceana. Da bi energija plime i oseke funkcionirala na zadovoljavajućem nivou potrebni su vrlo veliki pomaci u mijenama, od barem 5 metara između plime i oseke, a malo je mjesta koja bi zadovoljavala takve uvjete. Elektrana La Rance u Francuskoj je najveća elektrana koja radi na principu energije plime i oseke, a ujedno je i jedina elektrana takve vrste u Europi. Smještena je u estuariju rijeke Rance u sjevernoj Francuskoj i stvara dovoljno energije za zadovoljavanje potrebe 240.000 francuskih domaćinstava. Glavni razlog zašto energija plime i oseke nije našla mjesto među komercijalnim obnovljivim izvorima energije, usprkos neospornom potencijalu je naravno novčana neisplativost. Nedostatak je i činjenica da dnevno mogu raditi samo desetak sati, točnije za vrijeme kad se plima diže, odnosno oseka spušta. No, to i nije toliki problem zato što su plima i oseka potpuno predvidljive pojave, tako da se lako može isplanirati vrijeme rada tih elektrana.

    Energija valova
    Energija valova je oblik kinetičke energije koja postoji u kretanju valova u oceanu. Ta energija može biti iskorištena da pokrene turbine, a postoji dosta mjesta gdje su vjetrovi dovoljno snažni da proizvedu stalno kretanje valova. Procjenjuje se da globalni potencijal ovog vida energije može dostići proizvodnju i do 80,000 TW/h (teravat-satova) godišnje. To znači da se 50% ukupne potrošnje energije na planeti može pokriti samo od ovog izvora. Glavni problem s energijom valova jest činjenica da se taj izvor energije ne može ravnomjerno koristiti u svim dijelovima svijeta. Ipak, postoje mnoga područja s vrlo visokom stopom iskoristivosti, kao što su primjerice zapadna obala Škotske, sjeverna Kanada, južna Afrika, Australija te sjeverozapadna obala sjeverne Amerike. Tehnologije za iskorištavanje energije valova nisu samo instalirane na obali, već i daleko na pučini.

    Konverzija termalne energije oceana
    Konverzija termalne energije oceana je metoda stvaranja elektriciteta koja iskorištava temperaturnu razliku između duboke i plitke vode. Ukoliko postoji veća temperaturna razlika, veća je i efikasnost čitave metode, a minimalna temperaturna razlika treba biti oko 3°C. Ova metoda ima dugu povijest, još s početka 19. stoljeća. Većina stručnjaka smatra kako bi ova metoda dala dobar omjer ulaganja i koristi jer bi se sa već postojećim tehnologijama mogao proizvoditi gigawat električne energije. No to ipak nije slučaj jer OTEC zahtijeva ogromne, skupe cijevi velikih promjera koje se moraju postaviti barem kilometar duboko u more kako bi mogle dovoditi hladniju vodu sa većih dubina, što je naravno preskupo. Oceani predstavljaju 2/3 površine zemlje i predstavljaju ogroman potencijal vrijedan daljnjeg istraživanja kako bi se povećala isplativost ulaganja i smanjili ogromni početni troškovi, što je ujedno i najveća mana ovog obnovljivog izvora. Važno je naglasiti da plimni, valni, solarni i izvor energije vjetra ne zahtjevaju da se bilo koja druga energija prije njih mora upotrijebiti ne kao ugalj, nafta, biomasa, hidrogen, i svi drugi. Samo ova četiri izvora energije, efikasnim iskorištavanjem kroz tehnologiju mogli bi snabdjevati svijet zauvijek.

    Geotermalna energija
    Toplina u unutrašnjosti Zemlje rezultat je formiranja planeta iz prašine i plinova prije više od četiri milijarde godina, a radioaktivno raspadanje elemenata u stijenama kontinuirano regenerira tu toplinu, pa je prema tome geotermalna energija obnovljivi izvor energije. Osnovni medij koji prenosi toplinu iz unutrašnjosti na površinu je voda ili para, a ta komponenta obnavlja se tako da se voda od kiša probija duboko po raspuklinama i tamo se onda zagrijava i cirkulira natrag prema površini, gdje se pojavljuje u obliku gejzira i vrućih izvora. Izvještaj o geotermalnoj energiji iz 2006. godine sa MIT-a (Massachusetts Institute of Technology) govori o tome da je 13,000 ZJ (zeta džula) trenutno dostupno u zemlji sa mogućnošću da se 2,000 ZJ može s lakoćom sprovesti u cijevi koristeći naprednu tehnologiju. Ukupna potrošnja energije svih zemalja na planeti je oko 0,5 ZJ godišnje! Ovo znači da Zemlja može biti opskrbljena energijom narednih 4,000 godina samo od ovog izvora.Zemljina toplina može biti obnavljana generacijama, dakle možemo ju koristiti zauvijek.

    Biomasa
    Biomasa je obnovljiv izvor energije, a čine ju brojni proizvodi biljnog i životinjskog svijeta. Može se izravno pretvarati u energiju izgaranjem te tako proizvesti vodena para za grijanje u industriji i kućanstvima te dobivati električna energija u malim termoelektranama. Fermentacija u alkohol je zasad najrazvijenija metoda kemijske konverzije biomase. Bioplin nastao fermentacijom bez prisutnosti kisika sadrži metan i ugljik te se može upotrebljavati kao gorivo, a ostali suvremeni postupci korištenja energije biomase uključuju i pirolizu, rasplinjavanje te dobivanje vodika. Prednosti biomase u odnosu na fosilna goriva su manja emisija štetnih plinova i otpadnih voda, zbrinjavanje i iskorištavanje otpada i ostataka iz poljoprivrede, šumarstva i drvne industrije, smanjenje uvoza energenta, ulaganje u poljoprivredu i nerazvijena područja i povećanje sigurnosti opskrbe energijom.

    Obnovljivi i čisti izvori energije u transportu
    Pretežni vidovi transporta u našem današnjem društvu su zračni i auto promet, kojima je potrebno fosilno gorivo da bi se kretali. U slučaju automobila, potrebna je tehnologija baterije - akumulatora koja bi napajala električni auto. Ta tehnologija danas postoji, takav automobil može prelaziti brzinu od preko 160 km/h, a zahtijeva punjenje na svakih 320 km. Međutim, patent baterije kontrolira naftna industrija. Njihova moć da održavaju i kontroliraju tržište u kombinaciji sa političkim pritiskom iz sfere energetske industrije limitiraju pristupačnost i dostupnost ovih tehnologija. Ne postoji niti jedan drugi razlog osim čiste, korumpirane želje za profitom da svaki automobil na planeti nije električan i ujedno čist, bez imalo potrebe za benzinom. Što se zrakoplova tiče, vrijeme je da shvatimo da je ovaj način putovanja glomazan, spor i proizvodi mnogo zagađenja. Maglev vlak je eksperimentalni magnetno levitacijski vlak kojeg razvija Institut za željezničko tehnička istraživanja, pridužen Japanskim željeznicama. Koristi magnete za pogon i u potpunosti je ovisan o magnetnom polju, a zahtjeva manje od 2% energije koja se koristi za zrakoplove. Vlak nema kotače, a trenutna maksimalna brzina magleva koji se koristi u Japanu je 582 km/h. Međutim, ova verzija tehnologije je već zastarjela. Organizacija pod nazivom ET3, koja ima vezu sa Venus Projektom s kojim ste se mogli upoznati u popularnom dokumenarnom filmu Zeitgeist koji kruži internetom,konstruirala je dvobazni maglev koji može ići brzinom i do 6,400 km/h u nepokretnoj bezotpornoj cijevi koja može biti iznad zemlje ili pod vodom. Zamislite da možete doći iz Washingtona do Pekinga za dva sata. Ovo je budućnost kontinentalnog i interkontinentalnog putovanja. Brzo, čisto, sa djelićem energije od one koju koristimo danas za iste potrebe.
    www.nacional.hr
    Sve više ljudi u Hrvatskoj prihvaća svjetski trend ekološki osviještenog života te mijenjaju svoje životne navike kako bi što manje utjecali na okoliš, što im istovremeno donosi i nemalu novčanu uštedu. Slijedi se trend izgradnje energetski učinkovitih građevina koje ujedno imaju mali utjecaj na okolinu. Obitelj Ljubomira Majdandžića, koji je karijeru posvetio izučavanju alternativnih izvora energije, u zagrebačkom naselju Špansko živi u solarnoj kući koja većinu energije dobiva od Sunca tako da su im računi za grijanje i toplu vodu manji 60 posto.


    "Naša obiteljska kuća građena je krajem 70-ih godina pa smo već dugo planirali da je obnovimo. Budući da me je istodobno zanimala i ušteda troškova života u kući, počeo sam se detaljnije raspitivati o tome bih li te suvremene, štedljive metode grijanja i hlađenja kuće, kao uostalom i sve ostale koje jamče uštedu energije, mogao primijeniti i u svom domu. Na kraju sam se doista odlučio za takve građevinske zahvate koji će mi omogućiti da ubuduće trošim što manje energije i tako, naravno, uštedim novac. Investicija u takvu energetski učinkovitu gradnju jest bila nešto skuplja od standardne, no dugoročna korist obnove u kakvu smo se mi upustili bit će takva da ćemo uloženi novac isplatiti za nekoliko godina s tim da ćemo godišnje troškove za potrošnju energije reducirati od 20 do 30 posto", rekao je Berislav Lastrić iz Velike Gorice, ujedno prvi građanin Hrvatske koji se u obnovu obiteljskog doma odlučio upustiti uz pomoć stručnjaka koji sudjeluju na Projektu uvođenja energetske efikasnosti.


    Upravo su oni Lastrića savjetovali o najboljim energetskim rješenjima u obnovi njegove kuće, te mu preporučili da na sve zidove kuće koju je njegov otac počeo graditi 1972. i u potkrovlje postavi dodatnu toplinsku izolaciju, kao i da promijeni stolariju i ugradi takozvane IZO low-e prozore koji čuvaju toplinu. U dvokatnici u ulici Seljine brigade vlasnik je sve to i učinio, a majstori su ondje nekoliko mjeseci obavljali opsežne radove, nakon kojih stara kuća od dvjestotinjak kvadrata danas izgleda gotovo kao nova. Lastrić će uskoro, kako kaže, na krov svoje kuće ugraditi i solarne ćelije preko kojih će vodu u svom domu zagrijavati isključivo putem Sunčeve svjetlosti; danas to čini na plin. Ono što je u ovoj priči itekako zanimljivo i korisno jest činjenica da Berislav Lastrić savjete stručnjaka nije platio niti jednu jedinu kunu. Takvu besplatnu pomoć njemu, ali i svim građanima Hrvatske omogućio je upravo Projekt uvođenja energetske efikasnosti koji su u 2005. zajednički pokrenuli Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) i Ministarstvo gospodarstva, kako bi se na razini cijele države smanjila potrošnja energije, a samim time i emisije štetnih plinova koji su glavni krivac za globalno zagrijavanje, klimatske promjene, te onečišćenje zraka i okoliša. Taj projekt ujedno je jedan od najznačajnijih koraka kojima se Hrvatska uključuje u takozvani trend going green. Riječ je o trendu koji podrazumijeva sve izraženije i konkretno nastojanje razvijenih zemalja svijeta i njihovih stanovnika da u najvećoj mogućoj mjeri smanje potrošnju energije, a tako i stvaranje štetnih stakleničkih plinova koji nagrizaju Zemljinu klimu i okoliš, a tako i samu dugovječnost čovječanstva.

    Danas je takav, "zeleni" način života postao veoma popularan među građanskom klasom zapadnih zemalja. Sve ozbiljnije dnevne novine na Zapadu kao normalnu svakodnevnu rubriku imaju onu koja se bavi ekološkim i etičnim načinom života. Milijuni ljudi traže načine da uštede energiju i pitku vodu u svojim domovima, ali i da na druge načine smanje svoj štetni utjecaj na okoliš. Među novijim trendovima su odbacivanje odlazaka na godišnje odmore u daleke krajeve avionom i pijenja vode kupljene u trgovini u plastičnim bocama. Moderno je ne voziti se automobilom nego javnim prijevozom, a i kad se kupuje automobil, umjesto terenca odabire se skromni hibrid ili mali dizelaš s minimalnom potrošnjom goriva.

    Energetika je danas nesumnjivo glavna meta međunarodne ekonomske politike, što dokazuju međunarodni summiti s tom temom i govori vodećih svjetskih političara koji su toj problematici u posljednje vrijeme pridali značaj svjetske top-teme. Da Hrvatska u zadnje vrijeme pokušava konkretnije slijediti takav trend, što zbog obaveza prema Europskoj uniji, što zbog brige za vlastiti okoliš i energetske probleme, dokazuje i činjenica da je za rad Fonda za zaštitu okoliša do 2008. Vlada osigurala čak 2,3 milijarde kuna.

    Osim toga krajem travnja napokon je ratificiran protokol iz Kyota, a mjesec dana poslije predložena je i nacionalna strategija za provođenje UN-ove konvencije o promjeni klime. Cilj te strategije, kojim će Hrvatska ispuniti obveze Kyotskog protokola, jest obuzdati porast emisije stakleničkih plinova tako da u razdoblju od 2008. do 2012. emisija bude barem 5 posto manja od trenutačne. S druge strane, EU je već postavila cilj smanjenja emisije za 20 posto u 2020., u odnosu na 1990. Valja reći da je uz primjenu obnovljivih izvora energije poput vjetra, sunca i biogoriva, upravo energetska učinkovitost glavni temelj te nacionale strategije u kojoj se, među ostalim, navodi kako su od svih planiranih mjera među najvažnijima one kojima će se postići energetska učinkovitost u kućanstvima. Kućanstva su u cijeloj priči neobično važna jer se u njima troši čak 30 posto ukupne potrošnje energije u Hrvatskoj. Nacionalna strategija nedvosmisleno kaže kako je zbog te činjenice presudno smanjiti toplinske gubitke grijanja postojećih i novih zgrada, povećati upotrebu štedne rasvjete i energetski učinkovitih kućanskih uređaja, te poticati korištenje pasivnih i aktivnih sustava za korištenje obnovljivih izvora energije.

    Arhitekt Ljubomir Miščević projektirao je prvu hrvatsku pasivnu kuću u Bestovju pokraj Zagreba čiji je vlasnik. U Hrvatskoj su puno prije pokretanja projekata energetske efikasnosti i pojavljivanja pojačane brige države za uštedu energije velik napor i trud ulagali pojedinci, od kojih neki već dugo i svoju najbližu okolinu, ali i same institucije vlasti pokušavaju uvjeriti da štednja energije i njezino crpljenje iz alternativnih izvora mora postati nacionalni interes. Takvi ljudi, na koje su mnogi godinama gledali s podsmijehom, danas su napokon doživjeli da se i na državnoj razini priča o onome za što se oni zalažu već jako dugo. Jedan od takvih je i doktor znanosti Ljubomir Majdandžić koji se obnovljivim izvorima energije, konkretno Sunčevim zračenjem, bavi već 20 godina. Iako je s tom temom pisao sve znanstvene i stručne radove, uključujući diplomski rad, magisterij i doktorat, pravo osobno iskustvo u crpljenju energije iz Sunčevih zraka počeo je stjecati 2003., o čemu je za Nacional ispričao: "Moja šesteročlana obitelj odlučila se preseliti iz stana u kuću u zagrebačkom naselju Špansko. Tada sam odlučio pokrenuti projekt 'Solarni krov Špansko' u kojem sam svoja znanja prenio u praksu i počeo sustavna mjerenja štednje pretvaranjem Sunčeva zračenja u električnu i toplinsku energiju. Cilj mi je bio da na vlastitoj koži pokažem i dokažem stručnoj javnosti, ali i hrvatskim građanima, da su mogućnosti uštede tim principom goleme." Ljubomir Majdandžić, koji je ujedno predsjednik Hrvatske stručne udruge za Sunčevu energiju, na krov svoje obiteljske kuće tako je prije četiri godine postavio deset četvornih metara pločastih toplinskih kolektora i oko pedeset kvadrata solarnih ćelija sveukupne snage 7,14 kilovata.

    "Time sam račune za grijanje i toplu vodu smanjio za punih 60 posto, 55 posto vode štedim korištenjem sustava za skupljanje kišnice, a ukupno sam 50 posto samostalan u opskrbi električnom energijom. Preračunano u novac, moji susjedi grijanje i toplu vodu plaćaju po sezoni oko 12 tisuća kuna. Moji računi za isto to iznose četiri tisuće kuna, što znači da će se moja investicija od 65 tisuća kuna, koliko je stajao cijeli solarni toplinski sustav, isplatiti za oko 8 godina", pohvalio se Majdandžić koji također višak struje predaje u elektroenergetsku mrežu, za što mu do sada Hrvatska elektroprivreda nije plaćala ni kune. No od 1. srpnja to će morati činiti i Majdandžiću i svakome tko u javnu energetsku mrežu pusti dodatne kilovatsate. U dvorištu obiteljske kuće Majdandžićevih, osim solarnih ćelija koje prekrivaju krov njegove obiteljske kuće, pozornost privlači elektronički displej koji neprestano prikazuje dobivenu toplinsku i električnu energiju od Sunca, temperaturu vode i skupljenu količinu kišnice u kući, kao i uštedu i smanjenje emisije ugljikova dioksida. Taj neobični "semafor" pokazuje da je kućanstvo Majdandžićevih od ugradnje solarnog sustava 2003. predalo u elektroenergetsku mrežu 28.727 kilovatsati električne energije, a emisiju ugljikova dioksida smanjilo za više od 20 tona. "Oduvijek mi je bila namjera dokazati da Hrvatska ima ogroman potencijal u Sunčevoj energiji zbog velikog broja sunčanih dana.

    No iako imamo neusporedivo bolje preduvjete od većine europskih zemalja, nalazimo se na samom dnu Europe po broju instaliranih sustava za korištenje Sunčeve energije. Pritom treba znati da Hrvatska uvozi do 60 posto primarne energije, od čega više od 30 posto električne. Uvjeren sam da bismo upotrebom solarnih sustava za grijanje i toplu vodu uvoz energije smanjili ispod 50 posto, što su uostalom i ciljevi EU", rekao je Majdandžić napominjući kako se Hrvatska nemarom vodećih ljudi i institucija o toj problematici dovela u situaciju da je uz Albaniju jedina europska zemlja koja ne stimulira uvođenje solarnih sustava kao metode uštede energije. Majdandžić kaže kako primjerice u Austriji potpora države za obiteljsku kuću u kojoj se instalira toplinski solarni sustav za grijanje ili toplu vodu iznosi 100 eura po četvornome metru za pločaste kolektore, odnosno 140 eura za vakuumske kolektore. Osim toga austrijska vlada dodjeljuje i 1100 eura kao poticaj za kompletnu instalaciju.

    "Da bi Hrvatska smanjila neovisnost o uvezenoj energiji i postala što više energetski neovisna, mora uvesti državne poticaje i zakon o obnovljivim izvorima energije kako to rade u Njemačkoj, Danskoj, Austriji, Švedskoj... Samo tako će se iskoristiti prirodni i čisti energetski resursi naše zemlje koji garantiraju smanjivanje emisija štetnih tvari i uopće štetnog utjecaja na tlo, vodu, more, zrak, biljni i životinjski svijet te naravno zdravlje ljudi", tvrdi Ljubomir Majdandžić.

    Isto već godinama govori arhitekt Ljubomir Miščević, izvanredni profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i voditelj nacionalnog projekta "Hrvatske sunčane kuće". Miščević je i autor tridesetak takozvanih pasivnih ili niskoenergetskih kuća koje se griju odnosno hlade uz pomoć energije koja se crpi iz zemlje ili podzemnih voda. Sve počiva na toplinskoj pumpi koja cijevima prodire na oko metar i pol u dubinu zemlje i zimi iz nje uzima toplinu, a ljeti pak hladnoću jer je ondje temperatura uvijek oko 10 Celzijevih stupnjeva. Tako zimi dovođenjem zraka iz zemlje kuću predgrijavamo s tih 10 stupnjeva, a ljeti predhlađujemo. Budući da se pasivne odnosno niskoenergetske kuće rade s izvrsnom toplinskom izolacijom do čak 30 centimetara i IZO low-e trostrukim staklima ispunjenim argonom, tijekom cijele godine sve prostorije se jednako zagrijavaju, a zbog stalnog strujanja vanjskog zraka kroz ventilacijski sustav kuća je neprestano prozračena.

    "Kuće s takvim sustavom korištenja energije nazivaju se i jednolitarskima, što je ekvivalent energetske potrošnje iskazan potrebom samo jedne litre loživog ulja po četvornome metru grijanog prostora godišnje. Takve kuće troše toliko malo energije da je to gotovo zanemarivo, a prva je izgrađena u Darmstadt-Kranichsteinu u Njemačkoj 1990.", ispričao je Miščević koji je bio projektant prve hrvatske pasivne odnosno niskoenergetske kuće. Nju je u Bestovju pokraj Zagreba odlučio sagraditi Branko Mihaljev. On danas priznaje da pri gradnji svoje kuće zaštita okoliša nije bila njegova glavna namjera. Živio je, kaže, u staroj kući kilometar dalje od ove u kojoj danas živi, a budući da je otišao u mirovinu, razmišljao je o kući čije bi održavanje bilo što jeftinije. U gradnju pasivne kuće krenuo je, kaže, uopće ne znajući da će to biti prva takva kuća u Hrvatskoj.

    "Želio sam maksimalno udobnu, a opet maksimalno štedljivu kuću. Odlučio sam investirati u gradnju kuće koja troši četvrtinu energije klasične kuće. U nju sam uložio oko 80 tisuća eura i ona je napokon završena 2005., od tada živim u ovih 100 četvornih metara prostora i dodatnih 100 kvadrata u potkrovlju. Zbog grijanja odnosno hlađenja uz pomoć toplinske pumpe u kući je uvijek ugodna temperatura pa je ljeti ona oko 7 stupnjeva ispod vanjske. No najvažnije je to da godišnji račun struje ne prelazi 2200 kuna", rekao je Mihaljev dodajući kako izgraditi kuću nije bilo lako jer je bilo teško u Hrvatskoj naći sve potrebne materijale, ali i radnike koji se razumiju u gradnju niskoenergetskih kuća. Ipak, tvrdi, nikad nije požalio što je gradnju kuće platio 15 posto skuplje negoli bi ga stajala neka standardna.

    "Uloženo će se s godinama vratiti, a dobio sam izvrstan komfor koji je ujedno štedljiv. Osim toga, život u ovoj kući nije nimalo kompliciran jer su grijanje, hlađenje i ventilacija navođeni kompjuterski pomoću unaprijed određenih programa tako da ja gotovo uopće ručno ne moram upravljati strojevima koji pokreću cijeli sustav", kazao je vlasnik prve hrvatske pasivne kuće koji je vlasnik i prvog hibridnog vozila u Hrvatskoj. Riječ je o Toyoti Prius koju je Mihaljev, kako kaže, namjeravao kupiti još 2003. a to je učinio prije dvije godine čim se ona počela prodavati. Taj magistar mikrobiologije je, kao i svojom kućom, oduševljen automobilom ukupne snage oko 140 konjskih snaga koji na 100 kilometara troši samo 4,7 litara benzina. Zbog toga je, priznaje, mnoge svoje prijatelje pokušao nagovoriti da slijede njegov primjer. "No na žalost nisam uspio. Mislim da je razlog tomu činjenica da tehnologija i svijet idu puno brže nego što naš mozak to može pratiti. Čini mi se da je evolucija naših shvaćanja i razmišljanja mnogo sporija od stvarnih događaja, koji uvijek bježe ispred nas prije nego se mi stignemo prilagoditi. Tako je očito i s ovom tematikom", rekao je Branko Mihaljev.

    Projekt uvođenja energetske efikasnosti s početka priče već dvije godine hrvatske građane nastoji poticati da poput Mihaljeva na vlastitu korist u svojim domovima i svakodnevnom životu naprave neke promjene kojima će štedeći energiju dugoročno uštedjeti puno novca, te za otprilike čak 20 posto smanjiti ispuštanje stakleničkih plinova i umanjiti vlastiti loš utjecaj na klimu i okoliš. Što konkretno taj projekt donosi njezinim građanima za Nacional je objasnio njegov voditelj Zoran Morvaj:

    "Samo na zahvatima koji se u obiteljskim kućama ili stambenim zgradama tiču grijanja može se uštedjeti i do 30 posto energije, a štednja na rasvjeti, ako se prijeđe s konvencionalnih na štedne žarulje, može biti šesterostruka. Nastojimo utjecati na samo tržište svega što se tiče energetske učinkovitosti, dakle informirati i poticati primjerice građevinske kompanije i proizvođače opreme da na hrvatskom tržištu počnu ozbiljnije nuditi proizvode i usluge koji su nužni za mjere uštede energije poput primjerice stolarije s IZO low-e staklima, toplinske izolacije, štednih žarulja i slično." Zoran Morvaj kaže da je besplatna analiza kojom stručnjaci svakog vlasnika privatne kuće, stana ili stambene zgrade besplatno savjetuju kako da uštedi energiju u svom domu jedna od najsvjetlijih strana cijelog projekta.

    "Svakome tko na besplatni telefon 0800 200 170 zatraži takvu pomoć naši će suradnici doći u dom i obaviti detaljan pregled stana ili kuće te napraviti projekciju kroz koju će mu objasniti kako i gdje može uštedjeti. Isto tako preporučit će mu određene zahvate. Ako se vlasnik objekta odluči za sljedeći korak, a to je detaljno proučavanje troškova i ušteda, dobit će i detaljni proračun koji će pokazati koliko bi novca trebalo uložiti u takve zahvate, ali i koliko će njima uštedjeti energije. Na kraju će dobiti kalkulaciju koja pokazuje za koliko će se vremena novac uložen u sve potrebne radove isplatiti, ali i izradu projekta kojem bi se zatim pristupilo. Izradu takvog projekta s 50 posto sufinancira UNDP, a ako se pokaže da se zahvati tom domaćinstvu ne isplate, novac koji je sufinancirao UNDP vlasnik ne mora vratiti", objasnio je Morvaj.

    Osim samim građanima, istaknuo je Morvaj, iste su mogućnosti ponuđene i gradovima. Tako je u pilot-projekt gospodarenja energijom prvi uključen Sisak, s čijim je vlastima dogovoreno da se svi objekti u gradskom vlasništvu uključe u projekt energetske učinkovitosti te da se na njima naprave zahvati koji će im omogućiti znatnu uštedu energije. Taj grad je energiju za svoje prostore do sada godišnje plaćao oko 7 milijuna kuna, a procjenjuje se da će nakon završetka projekta te troškove smanjiti za oko 30 posto. Slični projekti, rekao je Morvaj, uskoro će se pokrenuti u Koprivnici, Bjelovaru, Karlovcu, te u Splitsko-dalmatinskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji.

    A kada je riječ o konkretnim brojkama koje se tiču uštede energije, hrvatski stručnjaci za energetsku efikasnost tvrde da se postavljanjem kompletne toplinske izolacije i IZO stolarije odnosno stakala toplinske gubitke u kućanstvu može smanjiti i do šest puta. Tako primjerice kažu da se ugradnjom 10 centimetara toplinske izolacije na vanjske zidove tipične neizolirane kuće građene od cigle godišnje za grijanje po četvornome metru kuće može uštedjeti 10 litara lož-ulja čija se cijena kreće oko 52 kune po kvadratu, odnosno 11 prostornih metara plina čija je cijena 22 kune po prostornome metru. Još konkretnije financijske analize prilikom uspoređivanja troškova neizolirane i dobro izolirane kuće pokazuju sljedeće: kuća površine 166 kvadrata građena sa starim prozorima, pune cigle bez toplinske izolacije na zidovima, krovu i podrumu godišnje potroši na lož-ulje do 36 tisuća kuna, a ako se kuća grije na plin, to će stajati oko 15,5 tisuća kuna. S druge strane, kuća koja je građena od pune cigle, ali pritom ima 10 centimetara toplinske izolacije na vanjskim zidovima, te 20 centimetara izolacije na krovu i 10 na stropu podruma uključujući i IZO low-e stakla, godišnje će na lož-ulje potrošiti 5900 kuna, odnosno 2540 kuna ako se grije na plin.

    Ma koliko proračuni isplativosti prenamjene domova u smislu energetske učinkovitosti na prvi pogled izgledaju sjajno, ne treba zanemariti i drugu stranu priče, a to je cijena zahvata koji će omogućiti smanjenje potrošnje energije. Troškovi postavljanja toplinske izolacije na vanjske zidove iznose oko 220 kuna po kvadratu, izolacija metra četvornog stropa podruma stoji oko 180 kuna, a krova pak 180 kuna po kvadratu. Najskuplje je ipak postavljanje nove IZO stolarije koja po četvornome metru stoji oko 1200 kuna. Ovako ne male cijene razlog su zbog čega si neće svatko moći priuštiti zahvate koji bi standardnu obiteljsku kuće napravili štedljivom. No to ne znači da ne postoje načini da se na uštedi energije ipak uštedi novac, čak i ako se ne investira u ozbiljnije radove. Korisni savjeti uštede energije malim promjenama životnih navika nabrojeni su i u brošuri "Prihvatite izazov težak jednu tonu" koju su početkom lipnja promovirala ministarstva gospodarstva i zaštite okoliša, te Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Među prvim savjetima za uštedu energije i novca kojima se istodobno smanjuje emisija štetnih plinova nalaze se oni vezani za vožnju automobilom.

    Građanima se preporučuje da, ako već ne mogu bez svojih automobila, pokušaju godišnje voziti bar 10.000 kilometara odnosno 10 posto manje. Napominjući kako upotreba klimatizacije u automobilu u prometnim zastojima potrošnju goriva može povisiti čak 20 posto, savjet je da se vozilo rashladi otvaranjem prozora. Jednako tako poželjno je, stoji u brošuri, voziti u skladu s ograničenjima brzine jer njezinim povećanjem sa 100 na 120 kilometara na sat potrošnja goriva penje se za 20 posto. Vozačima se savjetuje da redovito kontroliraju tlak u gumama jer nedovoljno napuhane gume također utječu na veću potrošnju. Inzistiranjem na vožnji s dobro napuhanim gumama godišnje se može uštedjeti bar 300 kuna, a emisiju stakleničkih plinova smanjiti za osminu tone. Preporučuje se i redovito održavanje motora, budući da onaj koji nije redovito održavan može trošiti i do 50 posto više goriva. Kada je riječ o boravku u kući ili stanu, osim savjeta pri njihovoj gradnji i obnovi, preporučuje se usvajanje jednostavnih navika kojima se itekako štedi energija. Prije svega, kada je riječ o grijanju stana, svaki Celzijev stupanj za koji se snizi temperatura grijanja štedi se i do 5 posto energije. Osim toga, ugradnjom termostatskih ventila na radijatore godišnje se može uštedjeti i 20 posto energije za grijanje. S druge strane, pri hlađenju prostora za svaki stupanj ispod 27 stupnjeva na klima-uređaju trošak energije raste do pet posto, pa je temperaturu najbolje održavati upravo na 27 stupnjeva.

    Kada je riječ o kućanskim aparatima koji sa 7,5 posto sudjeluju u godišnjoj emisiji štetnih plinova jednog kućanstva, savjetuje se kupnja uređaja s oznakom A++ odnosno A, jer troše i do 45 posto manje energije. Preporučuje se i redovito održavanje hladnjaka i održavanje njegove temperature između 2 i 4 Celzijeva stupnja. Korisno je također potpuno isključivanje uređaja sa stand bya kada se ne koriste jer inače troše struju. I na kraju, iznimno koristan savjet je da se standardne žarulje zamijene onim štednima jer one troše i do šest puta manje energije, a traju 10 puta dulje. Primjenom takvih žarulja u cijeloj kući godišnje se može uštedjeti i do 30 posto energije.

    Da trend konkretnih akcija za ublažavanje klimatskih promjena i očuvanje prirode u svijetu postaje sve izraženiji slaže se Yuri Afanasiev, stalni predstavnik Ureda Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP). Ipak, u razgovoru za Nacional izjavio je kako smatra da se taj trend trebao pojaviti mnogo prije. "To ne začuđuje jer ljudi imaju naviku da odgađaju neke stvari sve dok se ne dogodi nešto drastično ili dok se ne pojave nepobitni i potpuno jasni dokazi koji pokazuju da se dotad ustaljeni životni stilovi moraju mijenjati. No danas su dokazi klimatskih promjena toliko jasni i ozbiljni da ih se više ne može zanemarivati", objasnio je Afanasiev dodajući kako je trend going green jednostavno način da se kaže kako je zaštita prirode nešto na čemu svi moraju raditi, makar i da u određenoj mjeri smanje vlastiti loš utjecaj na okoliš i klimu.

    "Čak i ako promjena klime nije prouzročena ljudskim utjecajem, usvajanje pravila uštede energije i zaštite okoliša imat će veliku korist jer će primjerice Hrvatska uvođenjem alternativnih izvora energije uz već postojeće izvore u budućnosti moći uvelike smanjiti svoju energetsku ovisnost o drugim zemljama." Upitan što su to države i međunarodne institucije posljednjih godina učinile da pravila očuvanja klime i okoliša implementiraju u svakodnevne živote pojedinaca, Afanasiev je odgovorio:

    "Iako ironično, mislim da su u vezi s tim političari učinili puno manje od primjerice kompanija i običnih ljudi. Poslovni ljudi i kompanije ne funkcioniraju po načelu četverogodišnjeg mandata i misle mnogo više unaprijed, naravno zato što to i njihovi dioničari zahtijevaju. Svjetski biznisi, pa i gradovi i države razmišljaju na način - ako ne počnem koristiti energetski učinkovitu opremu, u skoroj budućnosti neću biti konkurentan i zbog toga ću gubiti profit i riskirati poslovni uspjeh. Japanski proizvođači vozila jedni su od onih koji su to shvatili prije pet godina pa je samo Toyota do sada prodala više od milijun hibridnih vozila i postala najkonkurentniji svjetski igrač u autoindustriji. Misliti unaprijed sigurno se isplati. Obični ljudi danas funkcioniraju na sličan način."

    Kada je riječ o suradnji UNDP-a s hrvatskim vlastima u njihovu nastojanju da imperative očuvanja okoliša, klime te uštede energije uistinu implementiraju u Hrvatsku, Afanasiev tvrdi da je hrvatska vlada iznenađujuće proaktivna.

    "Vaša vlada kroz svoja ministarstva i druga tijela razvija različite vrste strategija i mehanizama na polju zaštite okoliša. U velikoj mjeri potiču gradove i regije da poduzmu konkretne mjere, te provodi brojne programe energetske učinkovitosti i slično. Kampanja 'Prihvatite izazov težak jednu tonu' na kojoj smo zajedno surađivali još je jedan bitan korak i svi smo zadovoljni njezinim rezultatima, a što se same Vlade tiče, rekao bih da ulaže novac tamo gdje i kaže da hoće tako da mislim da u vezi s tim Hrvatska radi dosta. Nazvao bih to dobrim početkom", tvrdi Yuri Afanasiev. Ipak, upozorava da kada je općenito riječ o ekologiji, Hrvatska mora riješiti još mnoga pitanja koja zahtijevaju golema ulaganja. Kao dostupnost pitke vode u svim dijelovima zemlje, gospodarenje otpadom i uvođenje alternativnih goriva.

    ENERGIJA SE BESPLATNO CRPI IZ ZEMLJE
    Pasivne ili niskoenergetske kuće griju se odnosno hlade pomoću energije koja se crpi iz zemlje. Cijeli sustav počiva na toplinskoj pumpi koja cijevima prodire na oko metar i pol u dubinu zemlje i iz nje zimi uzima toplinu, a ljeti hladnoću budući da je ondje temperatura uvijek oko 10 Celzijevih stupnjeva. Tako se zimi dovođenjem zraka iz zemlje kuća predgrijava za tih 10 stupnjeva, a ljeti predhlađuje za isto toliko stupnjeva.

    VEĆA ENERGETSKA EFIKASNOST
    Berislav Lastrić iz Velike Gorice prvi se u Hrvatskoj u obnovu stare obiteljske kuće upustio nakon iscrpnih analiza isplativosti koje su za njega besplatno napravili stručnjaci koji sudjeluju u nacionalnom Projektu poticanja energetske efikasnosti. Lastrić je tako, nakon savjetovanja s njima, kuću s kraja sedamdesetih godina učinio energetski učinkovitom tako što je na nju postavio deset centimetara dodatne termo izolacije i stolariju s IZO low-e staklima koja čuvaju toplinu.

    NOVI MATERIJALI I TEHNOLOGIJE
    Kutak energetske učinkovitosti mjesto je gdje se građani mogu svakodnevno besplatno informirati o materijalima i tehnologijama koji će pri gradnji ili obnovi njihov dom učiniti niskoenergetskim. Postavljanje takvih kutaka za sada je organizirano u zagrebačkoj Ilici 44, te u Splitu i Osijeku zahvaljujući Projektu uvođenja energetske efikasnosti.
    www.nacional.hr
    Branko Mihaljev na tu gradnju odlučio se prije šest godina, a novac uložen u uređaje već se vratio. Zamislite da su vam računi za svu potrošenu električnu energiju u kući od 200 metara četvornih, u što je uključeno i grijanje, samo 330 kuna mjesečno? Veliko smanjenje ukupnih troškova ostvaruje se pasivnom gradnjom. Toliko ja plaćam, a udobnost te kuće i prijašnjeg mojeg doma ne može se usporediti – tako Branko Mihaljev iz Bestovja opisuje svoje iskustvo s prvom pasivnom kućom u Hrvatskoj. Takozvanu pametnu kuću, u kojoj se troši energija iz obnovljivih izvora, sagradio je još prije šest godina, a uloženo u dodatnu izolaciju i potrebne uređaje već se isplatilo.Razlika u ulaganju je neznatna u usporedbi s uštedom u budućnosti. Iako kod nas vladaju predrasude da je gradnja ovakve kuće dvostruko skuplja, to nije istina. Ljudi su u zabludi kada misle da ovakva gradnja podrazumijeva puno veće investicije od tradicionalne gradnje. Troškovi su veći oko 15 posto od troškova za klasično građenu kuću, a najviše se potroši za kupnju toplinske pumpe i rashladnog uređaja, i to oko 20.000 eura – objasnio je Branko Mihaljev. U njegovoj pasivnoj kući jedini je energent električna energija, koju upotrebljava za sve potrebe kućanstva, pa i za podno grijanje.Najbolje je od svega što uopće ne razmišljam o štednji. Umjesto mene to čini "pametna kuća". Temperatura je na svih 200 četvornih metara 22 stupnja, pa i u garaži. A znate da je jako ugodno sjesti u topao automobil zimi kada su temperature ispod nule – pohvalio se Mihaljev. Kako kaže vlasnik prve pasivne kuće, kada se on odlučio na tu isplativu investiciju, nije bilo specijaliziranih građevinskih tvrtki koje su gradile objekte prema takozvanom pasivnom standardu, no danas je situacija nešto drugačija. Ideju sam donio iz Austrije, gdje je ovakva gradnja standard, no kod nas nije bilo majstora koji znaju dovoljno o tome. Morao sam proučiti dosta literature, a cijelo vrijeme gradnje bio sam s njima kako bih ih vodio i pokazao im što želim. Danas već postoje tvrtke koje grade po tom standardu – dodao je Mihaljev. Danas je pasivnu kuću još jednostavnije sagraditi, tvrdi Mihaljev, jer će s vremenom i država, po uzoru na zemlje Europske unije, početi pomagati u takvim, ekološki isplativim projektima.
    www.vecernji.hr 
    m1
    m3m2
     

    O nama

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
    Ured:
    Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr 
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503