SAD daje kredit od 2.1 milijardi dolara za izgradnju najvećeg solarnog postrojenja na svijetu. Američko ministarstvo energetike nudi 2.1 milijardi dolara uvjetnih kreditnih jamstava s ciljem podrške najvećoj svjetskoj solarnoj elektrani, što je dosad najveća vladina investicija u području solarne energije. Pomoć će podržati izgradnju prvih dviju jedinica 1000 megavatnog solarno-termalnog projekta Blythe Solar Power, kojeg gradi Solar Trust of America, zajedničko ulaganje njemačkih tvrtki Solar Millennium i Ferrostaal. Izvršni direktor Solar Trust-a, Uwe Schmidt, izjavio je: "Po prvi puta se gradi objekt solarne energije koji će imati kapacitet jednak najvećim termo ili nuklearnih elektrana koje danas postoje". Prve dvije jedinice koje će biti izgrađene u blizini Blythe-a, Kalifornija, biti će u stanju proizvoditi 484 megavata električne energije iz solarne energije. Projekt će otvoriti više od 1000 radnih mjesta za vrijeme izgradnje te 80 radnih mjesta u proizvodnji, dok će ukupno smanjenje emisije stakleničkih plinova biti jednako micanju 123.000 vozila sa cesta. Tehnologija Solar Millenniuma proizvodi električnu energiju pomoću ogledala u obliku korita koja zagrijavaju tekućinu koja proizvodi paru i tako pokreće turbinu. Ukupna procijenjena vrijednost projekta je oko 6 milijardi dolara, dok će trošak prve faze biti oko 2.8 milijardi dolara. Objava o podrški projektu uslijedila je tjedan dana nakon što je savezni program za potporu čistih energetskih tehnologija izbjegao rezanje budžeta u finalnom ugovoru američkog proračuna za tekuću fiskalnu godinu. Od tada, ministarstvo energetike se obvezalo pomoći financiranje druga dva velika solarna projekta u Kaliforniji, te je tako 11. travnja dovršena kreditna garancija u iznosu od 1.6 milijardi dolara za Ivanpah solarno-termalni projekt kojeg provodi BrightSource Energy, dok je dan nakon najavljena i uvjetna obveza od 1.19 milijardi dolara kreditnih garancija za 250 megavatnu fotonaponsku elektranu koju gradi Sunpower. Kalifornijski guverner Jerry Brown prošlog je tjedna potpisao zakon koji postavlja ciljeve proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije na 1/3 ukupne proizvodnje energije do 2020.

www.croenergo.eu

Ambiciozni talijanski projekt ima za cilj pretvoriti napušteni most na autocesti u Kalabriji u "vjetroenergetski most" i "solarnu autocestu". Iako je projekt dobio tek drugo mjesto na lokalnom natječaju, toliko je spektakularan, a rješenje toliko učinkovito da je pridobio pažnju medija diljem svijeta. I doista, projektom "Solar Wind", osmišljenom od strane tima talijanskih dizajnera, namjerava se integrirati niz vjetroturbina i fotonaponskih panela na mostu na autocesti u Kalabriji te na taj način generirati više od 40 milijuna kWh električne energije godišnje. Ova količina električne energije dovoljna je za zadovoljenje potreba 15.000 kućanstava. Projekt je predstavljen na natječaju koji je organizirala regija Kalabrija, a s ciljem nalaženja prikladnih rješenja za obnovu, uz pomoć tehnologija obnovljivih izvora energije, za niz napuštenih mostova i putova na autocesti Salerno - Reggio Calabria. Tehničku izvedivost projekta još uvijek treba dokazati, no u svakom slučaju treba cijeniti trud kojim se namjerava poboljšati stanje jednog od najljepših pogleda na obale Kalabrije, a sve bez rušenja napuštenih dijelova autoceste te troškova i ekoloških problema koje takvo rušenje povlači sa sobom. Projekt "Solar Wind" je u potpunosti u skladu sa ekološkim duhom, budući da se smjeli dizajn skladno uklapa u prirodni okoliš te istovremeno crpi čistu energiju iz neiskorištenih područja. U sklopu projekta trebalo bi postaviti 26 turbina različitih veličina koje bi trebale biti postavljene na stupove mosta, dok bi se niz solarnih panela koji će biti zaštićeni transparentnim plastičnim materijalima trebao postaviti pokraj ceste koja bi se opet mogla koristiti.

www.croenergo.eu

Brzi i ekološki vlak Europe sExpress na trans kontinentalnom koridoru: Berlin – Zagreb – Jadran – Atena. Prepoznatljivi europski projekt "Europe Express", koji je iniciran od mladog stručnjaka i vizionara arhitekta Bože Šimunovića iz Hrvatske, bi mogao dodatno pomoći Republici Hrvatskoj u EU integraciji. Taj značajni europski projekt brze pruge za putničke rapidne vlakove "Europe Express" najmodernije i ekološko-energetski najprihvatljivije tehnologije na pilot-projekt transkontinentalnom koridoru; Berlin – Prag – Beč – Maribor – Zagreb – Zadar – Split – Dubrovnik – Atena (cca. 2500 km) bi bio svojevrsni veliki generator ekonomije i "zelenog gospodarstva" u multi-međunarodnim razmjerima, pa možemo čak reći i europski "New Deal" jer bi na njemu radile mnoge udružene vlade i kompanije (npr. Thyssen Krupp, Siemens, Končar, Gredelj...), te i stotine kooperanata. Stvaranje takvog visoko sofisticiranog high-tech produkta – europskog MAGLEV-a ili kondukcijskog magnetno-levitirajućeg vlaka – bi značajno ubrzao europski gospodarski rast, pogotovo kroz sektore elektrotehnike, strojarstva i graditeljstva. Ovaj inicirani projekt se trenutno planski razrađuje u Ministarstvu prometa i graditeljstva, te u Ministarstvu gospodarstva i tehnologije Savezne Republike Njemačke po nalogu Kancelarke Angele Merkel, kojoj je u veljači ove godine i iniciran ovaj europski projekt, te uz znanje predsjednika Komisije Europske unije Jose Manuel Barrosa i Bruxelles-, te uz znanje i vlada i ambasadora država Češke, Austrije, Slovenije, Crne Gore, Albanije i Grčke. Ujedno je ovaj projekt iniciran, logično, i u uredu hrvatskog potpredsjednika Vlade zaduženog za investicije. Vlak bi na slobodnom međustajnom koridoru razvijao brzine oko 500 km/h, te bi se zaustavljao samo na važnim lokacijama, uz važne gradove, sa svega 5 – 7 minuta stajanja koliko bi bilo potrebno za ukrcaj i iskrcaj putnika i prtljage u stajalištu. Prtljaga bi se manevrirala uz pomoć profesionalnog osoblja, slično kao kod zrakoplova u za to predviđenim cargo odjeljcima vlaka. Također se mora napomenuti da bi se energija prikupljala od Sunčevih zraka preko eko-solarnih-kolektora koji bi bili postavljeni na gornjoj plohi duž cijele pruge (cca. 2500 km) što je vrlo značajno i poželjno za tehnologije transporta trećeg tisućljeća. Dakle, ta pruga za magnetne vlakove "Europe Express" bi ujedno bila i mega solarna elektro energana koja bi služila i za proizvodnju i napajanje Europe čistom "zelenom" električnom energijom. Inače, kondukcijski magnetni vlakovi pri velikim brzinama sami generiraju u linearnom elektromotoru ili generatoru električnu struju koja služi za samoodrživo napajanje jurećeg vlaka. Odnosno, MAGLEV treba vanjsku energiju samo pri pokretanju, ubrzavanju, usporavanju i zaustavljanju. Transrapid vlakovi su najsigurnija bezpilotna prometala ikad izumljena. Trase MAGLEV-a ne smiju dolaziti u koliziju s drugim prometnim sustavima, odnosno križanja se obavezno vrše u denivelacijama. Ovi vlakovi sa doljnjim postoljem obuhvaćaju prugu i ne mogu nikako ispasti s pruge, a pri eventualnom nestanku električne snage vlak jednostavno padne na bočne skije i klizi po pruzi do konačnog zaustavljanja. Magnetni vlakovi mogu savladati uspone i do 10% nagiba, a konvencionalni vlakovi max. 4%. Projekt "Europe Express" bi se financirao iz EU fondova i to posebno iz fonda Marko Polo. Ovaj značajni europski projekt bi bio generator i gospodarstva i putničkog prometa i kulture naroda Europske Unije.

Nedavni događaji u Japanu dali su novo viđenje osjetljivosti nacionalnih energetskih sustava vezano uz prirodne katastrofe. No, jedan od rizika koji je ostao uvelike neistražen su klimatske promjene. Znatna znanstvena istraživanja usmjerena su na to kako naša energija prijeti klimi, ali malo se čini da obrne proces. Novo izvješće "National Wildlife Federation" radi upravo na tome te da odgovore na pitanja kako klimatske promjene utječu na energetsku infrastrukturu. Dosta ozbiljni utjecaji dodatni su poticaj zbog kojih bi veće korištenje obnovljivih izvora energije trebalo postati nacionalni interes.

Znanstveni podaci pokazuju kako klimatske promjene već sada donose veće vremenske i klimatske ekstreme kao što su: 
-za kontinentalni SAD, najintenzivnije oborine bilježe rast od 20% u ukupnim oborinama u posljednjih 100 godina
-dio površine Zemlje koji se smatra suhom porastao je sa 15 na 25% u proteklih nekoliko desetljeća
-destruktivni potencijal tropskih oluja u Sjevernom Atlantiku povećao se za 50% od 1970.

Nastavak ovih i drugih klimatskih trendova predviđa se dalje kroz stoljeće, posebice ako nastavimo s dosadašnjim pristupom proizvodnji i ovisnosti o fosilnim gorivima za proizvodnju energije. Ekstremni vremenski događaji samo SAD-u prosječno koštaju oko 17 milijardi dolara godišnje. Problem je u tome što je većina energetske infrastrukture u SAD-u izgrađena kako bi mogla podnijeti klimatske i vremenske ekstreme koji su bilježeni u prošlosti, ali nije spremna za budućnost. Do danas nisu učinjene sveobuhvatne studije procjene ranjivosti i prijetnji energetskim sustavima. Analiza koju je napravila "National Wildlife Federation" ističe samo četiri od svih mogućih potencijalnih prijetnji: Nestanci struje sve su češći. Nestanci struje vezani uz loše vrijeme povećali su se sa 5 do 20 godišnje u 1990-ima na 50 do 100 godišnje u zadnjih pet godina. I dok se promjene u samim mrežama za prijenos električne energije i praksama održavanja mogu okriviti za ovo povećanje, sve češći vremenski i klimatski ekstremi mogu pridonijeti tome. Nestanci i poremećaji u opskrbi električnom energijom stoje američko gospodarstvo od 25 do 180 milijardi dolara godišnje. Naftna i plinska infrastruktura u Meksičkom zaljevu u velikoj je opasnosti zbog jačanja uragana. Oko 4000 off-shore naftnih i plinskih platformi, 31,000 milja plinovoda te više od 25 kopnenih rafinerija nalazi se u regiji koja je pod stalnom opasnošću od uragana i tropskih oluja. Uragani Katrina i Rita najbolji su primjeri ranjivosti sustava: 6 mjeseci nakon oluja, 46% svih postrojenja je i dalje bilo zatvoreno, te se procjenjuje da je samo u ovom slučaju energetska industrija pretrpjela gubitke od 15 milijardi dolara. Prijevoz ugljena u područjima Srednjeg zapada i Sjeveroistoka biti će suočen sa većim i jačim poplavama. Teške oborine u ovoj su regiji porasle sa 31 na 67% od 1950.-ih, a očekuje se da će trend rasta nastaviti i u ovom stoljeću. Oko 70% ugljena prevozi se željeznicom koja mora ići ili preko ili uz rijeke. Prijelaz sa ugljena na obnovljive izvore energije mogao bi smanjiti ovisnost o prijevozu kao i pogoršanje stanja željeznica, teglenica i cestovne infrastrukture. Proizvodnja električne energije u Jugozapadnom dijelu SAD-a biti će ograničena zbog nestašica vode i ekstremnih vrućina. Oko 89% sve električne energije u SAD-u proizvodi se u termoelektranama kojima je potrebna voda za hlađenje. Rast sektorskih potreba za vodom mogao bi narasti za 32% do 2030., dok bi suše u istom razdoblju trebale postati sve češće i ozbiljnije. Osim toga, mnoge termoelektrane bilježe manju učinkovitost za vrijeme vrlo vrućih dana zbog više energije koja je potrebna za hlađenje vode u kotlovima. Navedene prijetnje zbog zastarjelih energetskih sustava nameću kao logično rješenje veća ulaganja u obnovljive izvore energije. Prelaskom na obnovljive izvore energije možemo ostvariti dva cilja: smanjiti emisije stakleničkih plinova čime bi trebali ograničiti buduće ekstremnije vremenske i klimatske prilike i osigurati pouzdanu, pravovremenu i troškovno učinkovitu isporuku energije. Stoga nije potrebno posebno naglašavati da se ulaganjem u obnovljive izvore energije ulaže u energetsku sigurnost.

Off-shore vjetroelektrane i solarne fotonaponske ćelije posebno su atraktivna rješenja jer:
-ne zahtijevaju velike količine vode za održavanje i rad, faktor koji posebno treba uzeti u obzir zbog sve većih nestašica vode
-ne zahtijevaju prijevoz goriva na duge relacije diljem zemlje, čime se izbjegava mogućnost prekida u opskrbi zbog oluja ili poplava
-ne oslanjaju se toliko na električne distributivne mreže koje su podložne vremenski uzrokovanim zastojima u opskrbi.

Usporedno sa instaliranjem novih tehnologija, trebalo bi se poraditi i na njihovom smještaju te otpornosti na vremenske i klimatske utjecaje. Primjerice, vjetroelektrane mogu biti dizajnirane tako da mogu podnijeti veće brzine vjetra, off-shore vjetroelektrane mogu biti postavljene na lokacijama gdje uragani nisu česta pojava, dok nove mreže za distribuciju električne energije mogu biti stavljene pod zemlju s ciljem smanjivanja mogućnosti poremećaja uzrokovanih vjetrom i toplinom. I dok ne postoji način sprečavanja potresa i tsunamija, možemo izbjeći najgore posljedice klimatskih promjena smanjivanjem ugljičnog onečišćenja te pripremajući se za buduće očekivane klimatske uvjete. Pravo je vrijeme za inovativne pristupe s ciljem poboljšanja postojećeg stanja. Buduća ulaganja moraju dubinski promijeniti američku energetsku infrastrukturu i postati otpornija na ekstremne vremenske i klimatske uvjete.
www.croenergo.eu


Razina mora raste, pitke vode je sve manje. Procjena OECD-a za 2050. pokazuje da bi voda mogla postati prijetnja milijardama žitelja Zemlje, piše njemački Deutsche Welle. Usprkos plažama iz snova na otočju Kiribati nitko više ne želi živjeti u blizini mora. Voda se ovdje sve više doživljava kao prijetnja. "U trenutku kada valovi dođu do naših kuća i sela, bit ćemo prisiljeni napustiti otok", kaže Anote Tong, predsjednik ove države-otoka usred Tihog oceana. Jer ono što je za većinu svijeta još uvijek horor-vizija iz budućnosti za stanovnike Kiribatija je stvarnost. Najviša točka otoka leži na tek tri metra iznad mora čime je budućnost ovog tropskog raja manje-više zapečaćena. Prema prognozoma, Kiribati bi se već za 25 godina mogao nalaziti pod vodom. No, kako proizlazi iz ekološke studije Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) za 2050, predstavljene ovog tjedna u Berlinu, sudbina Kiribiatija prijeti i mnogim velegradovima koji leže u blizini vode. Stanje je sve napetije jer trend povećanja broja stanovnika koji žive u priobalju se ne zaustavlja. Dok je još 1970. jedna trećina svjetskog stanovništva živjela u pojasu uz vodu danas ovdje živi više od polovice stanovnika. Procjena OECD-a predviđa da će do 2050. čak dvije trećine stanovnika Zemlje živjeti u priobalju. Šangaj, Bombaj, Kolkata, Bangkok... lista megagradova koji se nalaze uz more ili u neposrednoj blizini je duga. Prognoza OECD-a zvuči zloguko no ona će postati stvarnost, kako naglašavaju njezini autori, samo ako se ništa ne poduzme. No dok jedne vode ima previše druge vode, one pitke, bi uskoro moglo postati premalo. U svojoj studiji OECD predviđa da bi broj stanovnika Zemlje koji su pogođeni nestašicom pitke vode sa sadašnjih 1,3 mogao porasti na 3,9 milijardi. "Ako se uskoro ne promijeni odnos prema vodi kao najvažnijem prirodnom dobru, 2050. će 40 posto svjetskog stanovništva živjeti u područjima koja se bore s nedostatkom vode", kaže voditelj OECD-a za Njemačku Heino von Meyer. Konkurencija za čistu vodu u sebi sadrži i potencijal za moguće sukobe. OECD apelira na političare da u što skorije vrijeme započnu s pronalaženjem gospodasko-političkih rješenja ovog problema. To se prije svega odnosi na mjere za poticanje odgovornijeg odnosa prema vodi. "Političari bi recimo mogli odlučiti da svakom stanovniku omoguće 50 litara vode dnevno besplatno. Sve što je iznad te količine, dakle za zalijevanje vrta, punjenje bazena i slično bi se plaćalo. To bi potaklo na odgovorniji odnos prema vodi a siromašnijim stanovnicima bi se omogućio pristup besplatnoj pitkoj vodi", kaže von Meyer. Upozorenja OECD-a nažalost za stanovnike Kiribatija dolaze prekasno. Vodstvo ove države već je na Fidžiju otkupilo zemlju za svoje stanonvike za potrebe "dostojnog preseljenja". [Deutsche Welle / Richard Fuchs / Nenad Kreizer]
www.croenergo.eu

Najjeftinija energija je ona koju ne trošimo. Počelo je odbrojavanje ususret postizanju europskih ciljeva o povećanju energetske učinkovitosti za 20% do 2020. Ako se ništa ne promijeni u narednim godinama, Europa će postići samo polovicu zadanog cilja, a time se ugrožava europska konkurentnost. Radi se o prevelikim troškovima za račun svakog potrošača pojedinačno. Europska komisija će stoga danas predložiti novu liniju mjera za povećanje energetske učinkovitosti kojima bi se popunila praznina i vratilo EU na pravi put. Prijedlog za novu Direktivu donosi nove mjere kojima bi se pojačali napori zemalja članica za učinkovitijem korištenjem energije u svim fazama energetskog lanca - od transformacije energije i njene distribucije do konačne potrošnje.

"Naš prijedlog cilja na veću učinkovitost pri korištenju energije u svakodnevnom životu te pomoć građanima, tijelima javne vlasti i industriji u svrhu boljeg upravljanja potrošnjom energije, što bi u konačnici trebalo dovesti do manjeg računa za energiju". Prijedlogom se stvara i značajan potencijal za otvaranje novih radnih mjesta širom EU", izjavio je Günther Oettinger, europski povjerenik za energiju.

Ukratko, Komisija predlaže jednostavne, ali ambiciozne mjere:

01. Zakonsku obvezu o uspostavi shema za uštedu energije u svim zemljama članicama: energetski distributeri ili tvrtke za maloprodaju energije biti će dužne količinski uštedjeti 1,5% prodaje kroz provedbu mjera energetske učinkovitosti kao što su poboljšanje učinkovitosti sustava grijanja, instalacija dvostruko ostakljenog stakla i izolacijskih krovova među krajnjim potrošačima energije. Alternativno, zemlje članice imaju mogućnost predlaganja drugih mehanizama uštede energije kao što su financiranje programa ili dobrovoljnih sporazuma koji će dovesti do istih rezultata, ali se ne temelje na obvezama energetskih tvrtki.

02. Javni sektor morati će voditi primjerom: javna tijela će trebati potaknuti ostatak tržišta na kupovinu energetski učinkovitih proizvoda i usluga kroz postavljanje zakonskih obveza za kupovinu energetskih učinkovitih građevina, proizvoda i usluga. Osim toga, javna tijela morati će dodatno postupno smanjivati potrošnju energije u vlastitim prostorijama kroz provođenje uzastopne godišnje renovacije koja bi obuhvaćala najmanje 3% ukupne površine građevine.

03. Glavne mjere uštede energije za potrošače su: jednostavan i besplatan pristup podacima u stvarnom vremenu te povijesnim podacima o potrošnji energije kroz točnija pojedinačna mjerenja kojima će se potrošači osnažiti na bolje upravljanje potrošnjom energije. Naplata će se trebati temeljiti na stvarnoj potrošnji u skladu sa podacima očitanim za vrijeme mjerenja.

04. Industrija: Poticaji za mala i srednja poduzeća koja namjeravaju provesti energetske preglede i širiti načela dobre prakse. Velike tvrtke će morati napraviti revizije potrošnje energije kako bi mogle identificirati potencijale za smanjenje potrošnje energije.

05. Učinkovitost u proizvodnji energije: praćenje razina učinkovitosti novih kapaciteta za proizvodnju energije, uspostava nacionalnih planova grijanja i hlađenja na osnovu zdravog planiranja učinkovite infrastrukture za grijanje i hlađenje, uključujući i povrat otpadne topline.

06. Prijenos i distribucija električne energije: postizanje učinkovitosti kroz osiguravanje da nacionalna energetska regulatorna tijela uzmu u obzir kriterije energetske učinkovitosti prilikom donošenja odluka, a osobito prilikom odobravanja mrežnih tarifa.

Pozadina - Prijedlog Komisije slijedi najnovije pozive na djelovanje Europskog vijeća (4. veljače 2011.), Energetskog vijeća (10. lipnja 2011.) i Europskog parlamenta s ciljem postizanja ciljeva smanjenja predviđene potrošnje energije EU u 2020. za 20%. Najnovije procjene Komisije, uzimajući u obzir nacionalne ciljeve energetske učinkovitosti za 2020. koje su si zemlje članice same postavile u kontekstu strategije Europe 2020, pokazuju da je EU još uvijek prilično daleko od ostvarivanja zadanog cilja.

Kako bi dorasla izazovu, Komisija je prvo 8. ožujka 2011. predstavila novi Plan energetske učinkovitosti kojim se predlaže niz mjera energetske učinkovitosti koje bi se trebale provoditi u svim gospodarskim sektorima kako bi se postigle daljnje uštede energije. Ovaj plan su pozdravili Energetsko vijeće i Europski parlament.

Danas Komisija predstavlja zakonodavni prijedlog Direktive o energetskoj učinkovitosti koji se pretvara u obvezujuće mjere niza ključnih aktivnosti koje su predložene u Planu energetske učinkovitosti. Direktiva se bazira na postojećim Direktivama za kogeneraciju i energetske usluge te ih spaja u jedan sveobuhvatan pravni instrument koji se bavi energetskom učinkovitošću u opskrbi energijom i finalnom potrošnjom energije.

Direktiva također predviđa da će Komisija 2014. provesti procjenu napretka prema EU ciljevima za 2020. te će ukoliko bude potrebno iznijeti daljnji zakonodavni prijedlog za postavljanje obveznih nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti.

Prvi temelji za izgradnju offshore vjetroelektrane Thornton Bank 2 uspješno su postavljeni nedaleko belgijske obale. Oko 50 metara visok i 550 tona težak čelični temelj proizvedeni je u Hobokenu u blizini Antwerpena, te je u posljednjih nekoliko dana prevezen putem pontona kroz Scheldt estuarij do konačnog odredišta. Vjetroelektrana je postavljena 30 kilometara od belgijske obale. Korištenjem dizalica temelj je smješten i priključen na stupove koji su postavljeni u morsko dno. Tijekom ljeta svih 25 temelja druge faze izgradnje vjetroelektrane Thornton Bank biti će instalirano na dubine koje variraju od 12 do 25 metara. "Projekt Thornton Bank prati zadani raspored. Logistički lanac radi izrazito dobro te smo zahvaljujući dobroj organizaciji uspjeli dovršiti pripreme podvodnih gradilišta i pozicioniranje temeljnih stupova prema planu. Ukoliko vremenske prilike ne ometu naše planove, u narednim tjednima i mjesecima dovršiti ćemo ne samo sve radove na temeljima već i ožičenje za vjetroturbine i offshore trafostanice", objašnjava prof. Martin Skiba, voditelj projekata offshore vjetroelektrana u RWE Innogy-u. Početkom sljedeće godine, trebale bi biti instalirane i vjetroturbine kao i offshore trafostanice. Druga faza izgradnje projekta Thornton Bank sadržavati će 24 6 megavatnih vjetroturbina koje će biti raspoređene na oko 10 četvornih kilometara. Ukupna težina koju može podnijeti pojedini temelj iznosi oko 700 tona. U trećoj fazi izgradnje koja će trajati od 2012. do 2013. na području od 12 četvornih kilometara biti će instalirano dodatnih 24 vjetroturbina. Polaganje drugog 150 kilovoltnog podvodnog kabela koji će prenositi proizvedeni električnu energiju do kopnene trafostanice u Sas Slijkensu planirano je za proljeće 2012. Jednom dovršena, vjetroelektrana Thornton Bank imati će ukupne instalirane kapacitete od 325 Mw, što odgovara godišnjoj potrošnji energije 600.000 osoba. Prva faza izgradnje teče od 2009. Projekt vjetroelektrane Thornton Bank trenutno je najveći financirani projekt offshore vjetroelektrana u Europi. Ukupno osam investicijskih komercijalnih europskih banaka, uz sudjelovanje Europske investicijske banek i njemačkih i danskih izvoznih kreditnih agencija, pružaju oko 900 milijuna eura sredstava te dijele rizik u izgradnji vjetroelektrane. RWE Innogy najveći je privatni dioničar u ovom projektu offshore vjetroelektrane sa 26,7%. Nizozemska podružnica RWE-a, Essent biti će zadužena za prodaju električne energije koju će proizvoditi druga faza vjetroelektrane Thornton Bank. Počevši sa siječnjom 2013. ekološki prihvatljiva energija iz najveće offshore vjetroelektrane u Belgiji stići će do oko 140.000 kućanstava. Ugovor o kupoprodaji proizvedene energije između C-Powera i Essenta potpisan je na razdoblje od 15 godina.

www.croenergo.eu

Kompanija Enel je izgradila  na istočnoj obali Sicilije solarnu elektranu koja može akumulirati prikupljenu energiju. Elektrana nosi ime grčkog filozofa Arhimeda koji je porijeklom sa Sicilije, a koji je po legendi u obližnjem gradu Siracusi primijenio ulaštene metalne štitove vojnika kako bi zapalio rimske ratne brodove. U elektrani Arhimed parabolična ogledala prate kretanje sunca fokusirajući toplinu na čelične cijevi kroz koje protječe specijalna tekuća sol koja služi kao odlični prijenosnik topline. "Princip akumuliranja energije je koncentracija energije sunca na prijemne cijevi. Drugim rječima, sva energija prikupljena ovim paraboličnim ogledalima prenosi se na cijevi kojima teče sol", izjavio je Fabrizio Morelli, glavni inženjer elektrane Arhimed. Tekuća sol zagrijana do 550 Celzijevih stupnjeva provodi se u velike rezervoare gdje proizvodi paru za okretanje turbina u elektrani. Novost je u tome što ovi rezervoari mogu akumulirati toplinu prikupljenu preko dana, tako da elektrana neko vrijeme može raditi i bez sunca. Mješavina od 60 posto natrij nitrata i 40 posto kalij nitrata jeftin je i siguran medij za akumuliranje topline, kaže inženjer Morelli, dodajući da bi testiranje njene primjene u ovako velikom postrojenju moglo imati značajne posljedice za tehnologiju solarnih elektrana. "Glavni cilj ovog postrojenja je prikupljanje znanja i provjeravanje tehnologije tekućih soli u industrijskim razmjerima", izjavljuje Morelli. Ogledala ukupne površine oko 30 tisuća kvadratnih metara koncentriraju sunčevu energiju na oko 5400 metara cijevi. Solarna elektrana doprinosi susjednoj plinskoj elektrani s oko 5 megavata struje, odnosno oko 10 milijuna kilovatsati energije godišnje. Iz ENEL-a poručuju da bi čak i ovakve, relativno male elektrane, mogle opskrbljivati jeftinom strujom domaćinstva u zemljama Sjeverne Afrike. Zamjenik generalnog direktora ENEL-a, Ingmar Wilhelm, kaže da je projekt Arhimed dio šire europske inicijative pod imenom Desertec koja obuhvaća četiri kontinenta. Njen cilj je pronalaženje načina za najefikasnije korištenje najvažnijeg energetskog potencijala svjetskih pustinja - energije sunca. "Desertec je ideja koja ima dva glavna elementa. Prvi je uvođenje obnovljivih izvora - solarnih ogledala, solarnih ćelija i elektrana na vjetar - posebno u afričke zemlje. Drugi element je korištenje te energije za djelomično zadovoljavanje europskih potreba", kaže Wilhelm. U okviru inicijative Desertec do 2050. godine trebalo bi biti položeno nekoliko visokonaponskih podmorskih kablova između Europe i Sjeverne Afrike te bi na taj način, ogroman prirodni izvor čiste energije iz tog područja mogao doprinijeti smanjenju zagađenja koje proizvode mnoge termoelektrane u Europi.

www.croenergo.eu

Inovativni koncentrirajući solarni sustav koji je razvila Innova - tvrtka iz Chietija (Abruzzo) u Italiji, radi trimodalno što znači da istovremeno može proizvoditi električnu energiju (1 kW), te grijati (3 kW) i hladiti. Primjenjuje se princip rada Stirlingova motora te istovremena proizvodnja električne i toplinske energije. Innova je razvila ovaj sustav u suradnji sa Sveučilištem u Kalabriji te nizozemskom kompanijom Microgen Engine Corp. Trinium je koncentrirajući solarni sustav opremljen Stirling motorom, slobodnim klipom malih razmjera kojim se proizvodi električna energija i toplina. Motor koncentrira Sunčevo zračenje kroz kružno ozrcaljeno korito promjera 3,75 metara koje je opremljeno sustavom za solarno praćenje. Sustav ima kapacitete proizvodnje 1 kW električne energije i 3 kW termalne energije. Kroz trimodalni sustav generira se električna enegija uz istovremenu proizvodnju toplinske energije koja se može koristiti za grijanje (za domove ili sanitarnu vodu) te hlađenje (solarno hlađenje). Prema Innovi, sustav ima godišnji prosjek učinkovitosti koji prelazi 53% na geografskoj širini Kalabrije, uz proizvodnju 2,100 kWh električne enegije i 6,400 kWh termalne energije. Prednosti Triniuma su sljedeće: generiranje izmjenične struje koja se može direktno koristiti ili spojiti na mrežu bez invertera; zauzimanje površine koja je za 50% manja od standardnih PV ili termalnih panela uz proizvodnju iste količine energije; proizvodnja veće količine električne energije (40%) u odnosu na standardne PV panele pod jednakom insolacijom, te naposljetku opremljenost automatskim sustavom koji ga štiti od atmosferskih utjecaja, tj. zatvaranje sustava u slučaju kiše, tuče ili vjetra jačeg od 50 km/sat.

www.croenergo.eu

Biomasa koja se koristi pri izradi biogoriva mora biti pažljivo izabrana ili se može dogoditi da biogoriva nisu zelenija od konvencionalnog mlaznog goriva. Tako barem piše u studiji koja je ovaj tjedan objavljena u Environmental Science and Technology Journala, a koju su proveli znanstvenici s MIT-a. U toku ove četverogodišnje studije, znanstvenici su proveli analizu životnog ciklusa za 14 diesel i mlaznih izvora goriva izrađenih od raznih sirovina, te su otkrili ključne čimbenike kojima se identificira da li je biogorivo doista bolje za okoliš u odnosu na konvencionalno mlazno gorivo. Tim je predvodio James Hillman, glavni istraživački inženjer i profesor na Odsjeku za aeronautiku i astronautiku na MIT-u. Vezano uz istraživanje, Hillman je izjavio: "Otkrili smo da tehnologije koje izgledaju vrlo obećavajuće također mogu rezultirati visokim razinama emisija ukoliko se loše provode. Ne možemo jednostavno reći da su biogoriva dobra ili loša - sve ovisi o načinu proizvodnje i obrade, a o tome se baš i ne priča previše". Biogoriva proizvedena od jatropinog ulja mogu primjerice imati nisku razinu ugljičnog dioksida jer se nusprodukti koji nastaju za vrijeme proizvodnje (ljuske i ostatak biljke) mogu koristiti kao gnojivo, stočna hrana ili pomoći u proizvodnji električne energije. No studija je također pokazala da ugljični otisak mnogih biogoriva uvelike ovisi o tome gdje je i kako sirovina proizvedena. Kao što su studije na proizvodnji biogoriva iz jatropinog ulja pokazale, korištenje zemljišta za proizvodnju biomase veliki je problem koji može imati veći utjecaj nego energija koja je potrebna za proizvodnju goriva. Neke od konkretnih statistika proizašlih iz studije podržavaju zdravorazumske ideje za koje se dugo sumnjalo da su istinite. Tako primjerice biogoriva na bazi palminog ulja koje se radi od palmi uzgojenih na mjestu uništene prašume proizvode oko 55 puta više ugljičnog dioksida nego isto biogorivo od palmi uzgajanih na odmorenom poljoprivrednom zemljištu. Studijom se također sugerira jednostavnost uzgoja algi ili salikornije koje ne zahtijevaju tla bogata hranjivim tvarima, te bi mogle biti učinkovitije u proizvodnji biogoriva od kultura koje zahtijevaju na hektare poljoprivrednog zemljišta. Studiju su financirali Savezna uprava za civilno zrakoplovstvo i Istraživački laboratorij ratnog zrakoplovstva.

www.croenergo.eu

 

 

Pod "industrijska poljoprivreda", pojmom koji je sam po sebi kontroverzan, među ostalim se podrazumijeva proizvodnja hrane bez seljaka kojega se može u potpunosti "ukloniti" iz procesa. No, to znači još nešto: uništavanje polja na kojima se nekada proizvodila hrana. Poljoprivreda koja više ne služi prozivodnji hrane, već agrar koji se orijentira samo na dobiti i špekulacijama – koje od svega što je dobro čine loše: jelo, zatim sve manje plodno tlo, ali i čiste obnovljive izvore energije, primjerice fotovoltaik ili bioplin. To su sve češće argumenti protivnika današnje poljoprivrede. Došlo je vrijeme progovoriti o poljima na kojima se proizvodi bioplin, na kojima se prerađuje biomasa, drugim riječima slama iz uzgajališta, sijeno i druge biljne komponente. Pogoni bi bili idalni za uklanjanje izmeta iz uzgajališta koja predstavljaju problem za takva poduzeća kao i za druge biološke vrste otpada. Proizvedena energija mogla bi se potrošiti na vlastitom imanju i poduzeću ili bi se prodala trećima, što bi pak poboljšalo prihode seljaka. Međutim, sada u igru ulaze ulagači koji su namirisali unosan posao i kojima je sasvim svejedno što se na poljima proizvodi - oni vide samo prostor za zaradu. Upravo se to događa u dolini rijeke Po na sjeveru Italije u predjelu gdje je velika koncentracija poduzeća koja se bave uzgojem životinja. Što se događa? Brojni poljoprivrednici koji se zbog opće krize nalaze u velikim poteškoćama proizvode energiju umjesto hrane. Preciznije rečeno, intenzivno uzgajaju kukuruz kako bi napunili postrojenje u kojem se proizvodi bioplin. Ulagači su im na pomoći. No ponekad ih oni iskorištavaju. Postoje poduzeća koja plaćaju poljoprivrednike za uzgoj kukuruza a ista poduzeća proizvode i pogone za bioplin. Time poljoprivrednici postaju radnici u industrijskoj branši. Sve je počelo 2008.godine, kada je uveden novi zeleni poljoprivredni certifikat za pogone za proizodnju električne energije na bioplin dobiven iz biomase. Mali" pogoni proizvodili su najviše jedan megawatt struje. Međutim jedan megawat nije malo. Posao se počeo razvijati, jer proizvođaču se isplaćivalo 28 centi po kilowat-satu, što je trostruka cijena električne energije prozvedene na konvencionalan način. Time je uz pomoć državnih subvencija, kojima treba dodati i poticaje iz Europske unije za prizvodnju kukuruza, izgradnja velikih i skupih (cijena i do četiri milijuna eura) pogona postala vrlo rentabilna, jer se troškovi za nekoliko godina amortiziraju. Godine 2007. u provinciji Cremona postojalo je samo pet takvih pogona, a danas ih ima 130. Procjenjuje se da za uzgoj kukuruza za bioplin koristi oko jedna četvrtina svih poljoprivrednih površina. Do 2013.godine u Lombardiji se očekuje ukupno 500 pogona. Kao prvo, prenosi Deutsche Welle, odustaje se od proizvodnje hrane u korist proizvodnje energije. Drugo, monokulture intenzivnog uzgoja kukuruza štete poljoprivrednim zemljištima. Jer su potrebne velike količine kemijskog gnojiva i vode koja se uzima iz ionako zagađenih podzemnih voda čija razina stalno pada. Nedostatak rotacije dovodi do pada plodnosti tla i pogoduje širenju štetočina – koje se moraju uklanjati korištenjem pesticida. Treće, poljoprivrednici koji koriste kukuruz za proizvodnju energije mogu platiti za poljoprivredno zemljište i do 1500 eura za hektar, što dovodi do nedozvoljene konkurencije u odnosu na one koji tla koriste za proizvodnju hrane. Četvrto, sami pogoni trebaju mnogo prostora, a kako bi se oni izgradili uništava se dodatno poljoprivredno tlo. Peto, već se šire glasine da postoji crno tržište za organski otpad, primjerice iz klaonica, koji se ilegalno prodaje za proizvodnju bioplina. Takav otpad nikada se ne smiju koristiti kao biomasa, jer se ostaci prilikom procesa fermentacije ponovno koriste kao gnojivo na polja i takava vrsta otpada zagadila bi ne samo okoliš već bi mogla proširiti i bolesti. Radi se o problemu mjere. Protiv bioplina i biomase nitko ne nema ništa protiv. No ako se koriste u špekulativne svrhe i u velikim razmjerima, cijena poljoprivrednih zemljišta će rasti, a tlo će biti "iscijeđeno". O tim će se pitanjima morati raspravljati u Bruxellesu u okviru Zajedničke poljoprivredne politike (CAP). Prije ili kasnije ukinut će se poticaji. Pogoni za proizvodnju bioplina trn su u oku europske "bolesne" poljoprivrede i mogli bi agraru zadati smrtonosni udarac. Povratak će biti težak. Tla su neplodna i teško ih je spasiti, podzemne vode su zagađene, regeneracija isključena, a oni koji su se bavili razumnom poljoprivredom moraju se ukloniti pred nemilosrdnom i bezobzirnom konkurencijom.
www.poslovni.hr


Malim, mobilnim sustavom ulje se prerađuje u gorivo na licu mjesta, čuvajući okoliš i pomažući lokalno poljodjelstvo. U svijetu koji traga za alternativnim gorivima, biljno ulje postaje sve popularnija zamjena za sirovu naftu. Gorivo za dizel motore može biti vrlo lako proizvedeno iz sojinog, repičinog ili drugih ulja koja se uobičajeno mogu naći u kuhinjama. Na samo sat i pol vožnje od Washingtona, jedna kompanija se trudi da uljanu repicu provede s polja do kuhinja, a potom do spremnika za gorivo ... i da sve to učini posve lokalno. Taj bi sistem, kažu direktori te kompanije, mogao funkcionirati bilo gdje u svijetu. Svježe prženi čipsi od krumpirića jako su tražen obrok u taverni u ulici Cork, u Winchesteru, u saveznoj državi Virginiji. Dolaze kao prilog svim jelima s roštilja, a i brojnim drugim jelima. Upravitelj kuhinje Chris Bennett kupuje ulje za fritezu od male kompanije Shenandoah Agricultural Products, udaljene svega nekoliko kilometara. Nakon što je restoran iskoristio ulje, kompanija Shenandoah ima s njim daljnje planove. "Pretvorit će ga u biodizel," kaže Bennett. Biodizel je dizel gorivo proizvedeno od biljaka a ne iz nafte. Kompanija Shenandoah ga koristi za svoja poljoprivredna vozila. Direktorica kompanije Diane Kearns kaže: "Ljudi i sve što se događa samo je dio veće slike svijeta. Dakle, ako možemo stvari raditi na održivi način i ekološki, onda to pomaže svijetu. Isto tako, sve treba i ekonomski funkcionirati." U ovom dijelu Amerike, poljoprivredna proizvodnja je u opadanju jer se sve više šire predgrađa. Kearns kaže da želi pronaći način da održi lokalno poljodjelstvo, a pritom i pomogne u održavanju okoliša. Smatra da bi usjevi koji se koriste za biodizel u tome mogli pomoći. Kaže da joj nije posebno stalo do zarade: "Razlog da se ovo radi nije da se zarade milijuni dolara. Razlog je da se ojača lokalno poljodjelstvo i dokaže da je to održiva vrsta biznisa." Biodizel je rastuća industrija u svijetu. Ali, Kearns i njezini partneri su drugačiji od uobičajenog poslovnog modela: oni rade sve – Kearns uzgaja uljnu repicu, njezin partner Josh Leidhecker proizvodi ulje za lokalne restorane, a potom iskorišteno ulje prerade u biodizel gorivo sistemom koji je Leidhecker dizajnirao i sam i izgradio. On je čak to tako dobro isplanirao da sve stane u prikolicu traktora: "Željeli smo dizajnirati sustav koji je stvarno mobilan, tako da možemo otići do potrošača i proizvesti gorivo za njega na licu mjesta." Kearns kaže da je sistem ekonomičan; njihov biodizel košta u proizvodnji koliko i biodizel gorivo koje prodaju velike kompanije. Ustvari, uspijevaju ga prodati jeftinije od konkurenata i još ostvariti zaradu. Ne baš veliku, ali – kako kažu – dovoljnu.
www.croenergo.eu

 

 

 

Biogoriva izazivaju veća onečišćenja od klasičnih goriva
Provedene studije i izvješća dokazuju da biogoriva nisu baš tako ekološka kako ih se predstavlja. Zelena shema Europske Unije, čiji je cilj borba protiv klimatskih promjena proizvodnjom više biogoriva, zapravo može pogoršati malo poznatu vrstu onečišćenja zraka uzrokujući gotovo 1400 preranih smrtnih slučajeva godišnje u Europi te smanjenje poljoprivrednih prinosa. Osim toga emisije ugljičnog dioksida koje nastaju sagorijevanjem biogoriva su čak i gore od onih koje nastaju sagorijavanjem goriva od sirove nafte. U jednom izvješću se navodi da uzgoj stabala za proizvodnju drvenog goriva – kao čišća alternativa nafti i ugljenu – ispušta kemikaliju u zrak koja, kada je pomiješana s drugim polutantima, također može smanjiti prinose na poljima. "Smatralo se da je uzgoj stabala za biogoriva dobra stvar jer smanjuje količinu ugljičnog dioksida u atmosferi, i mi tvrdimo da je to super, ali biogoriva također mogu imati štetan utjecaj na kvalitetu zraka", izjavljuje Nick Hewitt, koji je radio na studiji s kolegama s engleskog Lancaster Sveučilišta. On dodaje za Reuters da će ovakav utjecaj biti gdje god su biogoriva proizvedena u velikim količinama u područjima koje pate od zagađenja zraka, uključujući SAD i Kinu. Stabla topola, vrbe ili eukaliptusa, koja su brzo-rastući izvori obnovljivih drvnih goriva, emitiraju visoke razine kemikalije izoprena dok rastu, navodi se u studiji. Izopren formira otrovni tropsoferski ozon dok se miješa s onečišćujućim tvarima na sunčevoj svjetlosti. Za razliku od ozona u ozonskom omotaču, koji je neophodan za život na Zemlji, troposferski ozon se nalazi pri tlu i vrlo je nepoželjan. U manjim količinama iritira očnu sluznicu, grlo, nos i dišne puteve, dok u velikim koncentracijama može biti smrtonosan. "Masovna proizvodnja biogoriva u Europi će imati male, ali značajne učinke na ljudsku smrtnost i prinose," navodi Hewitt. Da stvar bude tragičnija, studija procjenjuje da bi lociranje novih nasada biogoriva daleko od zagađenih populacijskih centara moglo pomoći limitiranju formiranja granica ozona te da bi se mogao koristiti i genetski inženjering kako bi se smanjila emisija izoprena. Prema Europskoj agenciji za okoliš, ozon može uzrokovati probleme s dišnim problemima i kriv je za smrtne slučajeve oko 22.000 ljudi godišnje u Europi. Cjelokupno zagađenje zraka, uglavnom iz fosilnih goriva, uzrokuje oko 500.000 preranih smrtnih slučajeva u Europi godišnje. Umjesto da se radi na unapređivanju obnovljivih izvora energije poput onih solarnih, te tako sačuva čistoća zraka i vode, "znanstvenici" će preoblikovati prirodu planete te uključiti genetske modifikacije da bi smanjili zagađenost. Sve gore od goreg. Ova studija nije usporedila potencijalne štete uzrokovane utjecajem biogoriva na ljudsko zdravlje u odnosu na one od proizvodnje ugljena, nafte ili zemnog plina. No, to nije, na žalost, sve. Osim drvnih biogoriva, tu su i biljna ulja, kako piše The Guardian, za čiju se poizvodnju krče kišne šume i time uništavaju pluća planete, a također se zauzimaju dragocjena mjesta na kojima su se mogli saditi prehrambeni usjevi. Tako primjerice sojino i palmino ulje spadaju u biogoriva koja su neprimjerena za gorivo zbog emisije ugljičnog dioksida kojeg emitiraju sagorijevanjem. Ovo su relativno novi podaci koji su procurili putem EuroAktiva iz Europske Komisije, a koji uključuju i "indirektne promjene korištenja zemljišta". Podaci koji su procurili dokazuju da biogoriva zagađuju čak i više od krutih goriva. Da bi biogoriva bila korisna, trebala bi imati manju emisiju ugljičnog dioksida od goriva dobivenih od sagorijevanja sirove nafte. No tablica s brojevima koji su procurili dokazuje da su biogoriva čak štetnija od sirove nafte, zapravo su emisije koje ispušta vrlo slične onima od katranskog pijeska koji je najveći zagađivač. Dakle, palmino i sojino ulje samo malo manje zagađuju od katranskog pijeska. Kukuruz i šećer djeluju bolje od sirove nafte, ali još uvijek mogu izazvati značajne emisije ugljičnog dioksida. Bolje vijesti dolaze iz druge generacije goriva (2G), osobito kada su "non-land using", tj. kada se koristi samo otpad poput slame, znači kada se koriste ne prehrambeni usjevi. EU-shema za ovjeravanje biogoriva kao održivog, zahtijeva od njih da emitiraju 35% manje CO2 nego regularna goriva, tražeći da se taj postotak povećava do 60% do 2018., što palmino, sojino, suncokretovo i ulje uljane repice čini ne učinkovitim. Američka "Environmental Protection Agency" također je obznanila da gorivo od palminog ulja ne ispunjava uvjet SAD-a o emitiranju najmanje 20% manje ugljika od dizela iz sirove nafte. Stoga je potpuna zabluda da će biogoriva, pogotovo palmino i sojino ulje, ikako pomoći u ublažavanju klimatskih promjena kako tvrde vrli političari. Jedino do čega dovode su, na žalost, devastacije prašuma u Aziji i Južnoj Americi radi širenja plantaža kako bi se podmirile potrebe europskog tržišta. Tako možemo samo zaključiti da su biogoriva etički nemoralna jer krše i ljudska prava i onečišćuju okoliš. Istovremeno se nepravedno zanemaruju mnogi drugi oblici energije koji su skoro pa besplatni, a svakako su dostupni, no budući da oni nikome od mega korporacija ne donose profit, plašimo se da ćemo i dalje udisati štetan zrak i gledati uništavanje prirodnih resursa i prirodnih staništa.
matrixworldhr.wordpress.com

 

 

Jesu li biogoriva doista "bio"?
Buka oko biogoriva se nekako stišala. No političari još uvijek ustraju na ovom projektu koji nije zaživio u stvarnosti. Pritom uopće nije jasno koliko je upotreba biogoriva doista "bio". Preko 30 posto stakleničkih plinova u Njemačkoj proizvode vozila koja imaju motore s unutarnjim sagorijevanjem. Stoga nije ni čudo da se svako sredstvo koje, barem na prvi pogled, obećava smanjenje ove emisije štetnih plinova dočekuje s oduševljenjem. Prije nekoliko godina čarobna formula kojom su njemački političari namjeravali pokrenuti zelenu revoluciju zvala se uljana repica, biljka čijom se preradom dobiva biodizel. Političari su ovu vrstu goriva oslobodili poreza što je, naravno, dovelo do ogromnog porasta potražnje za ovakvom vrstom goriva. Uz biodizel iz uljane repice svoj pohod na benzinske postaje diljem svijeta je započeo i etanol koji se dodavao benzinu. Proizvodnja biogoriva u svijetu se u posljednjih 10 godina upeterostručila. Euforija je, međutim, odavno splasnula. Porezne olakšice su polako smanjene, a i proizvođači su morali dokazati da proizvode održivo tj. da proizvodnjs biogoriva nije prouzročila krčenje zaštićenih prašuma kao što je to redoviti slučaj u Brazilu. Sljedeće godine bi trebala biti ukinuta i obveza miješanja "bio" s "normalnim" gorivom. U budućnosti će proizvođači morati dokazati da je njihovo biogorivo najmanje 35 posto manje štetno po okoliš od klasičnog goriva. To znači, kako objašnjava Frank Brühing iz njemačke Udruge proizvođača biogoriva, da će se zbrajati kompletna količina stakleničkih plinova ispuštenih u procesu proizvodnje biogoriva: od gnojenja biljaka od kojih se dobiva gorivo, preko prijevoza i na kraju do samog proizvodnog procesa. Novi proces bi mogao prouzročiti pad prodaje od 50 posto. Pad popularnosti biogoriva koje se smatralo rješenjem problema stakleničkih plinova započeo je još 2007. Tada je u mnogim dijelovima svijeta izbila glad zbog toga jer su odjednom ogromne količine namirnica poput žitarica bile upotrebljavane za proizvodnju biogoriva, a cijene osnovnih živežnih namirnica na svjetskom tržištu su naglo porasle. To je dovelo do problema u opskrbi najsiromašnijih stanovnika planete,a lobi proizvođača biogoriva se branio protuargumentima od kojih je najjači podatak da se za proizvodnju goriva koristi samo 3,5 posto svjetskih poljoprivrednih površina. Uzrok epidemijama gladi, poput one u Indiji, proizvođači biogoriva prije vide u lošoj logistici i infrastrukturi u područjima koje su pogođene glađu. Rješenje mnogi proizvođači vide u certifikatima koji bi jamčili kako pri proizvodnji biogoriva nisu uništene prirodne površine poput šuma. Dakle površine na kojima se uzgajaju biljke za proizvodnju biogoriva su i prije ove vrste korištenja bile namijenjene poljoprivredi. No zaštitnici okoliša poput njemačke udruge BUND gledaju skeptično na ovu "trgovinu". "Certifikat dokazuje da nisu uništene šume kako bi se sadilo bilje za dobivanje biogoriva. No za namirnice koje su se dosad uzgajale na tim površinama se koriste neke nove poljoprivredne površine, a certifikat ne kaže jesu li ovdje bile uništene neke šume ili ne. Mislim da moramo polaziti od toga da nema gotovo nikakve uštede CO2 plinova, nego je bilanca na kraju naprotiv negativna", kaže Jens Hilgenberg iz udruge Bund. [DW]
Portal croenergo.eu

Iako se na prvi pogled čini ironičnim, automobilski promet bi uskoro mogao postati još jedan izvor zelene energije. Nedavno je u Kaliforniji izglasan prijedlog zakona za pilot program kojim bi se vibracije ceste koristile za proizvodnju energije. Model primjene piezoelektrične energije je razvijen i testiran u Izraelu. Piezoelektrična generacija bilježi vibracije prolaznika, automobila ili vlakova te ih generira u električnu energiju pomoću piezoelektričnih materijala koji se nalaze ispod površine ceste. Električna energija je pohranjena u baterije koje se nalaze uz cestu te bi za početak mogla opskrbljivati prometne znakove i cestovnu signalizaciju, dok bi u budućnosti mogla biti spojena izravno na električnu mrežu. Trak duljine jednog kilometra mogao bi generirati oko 44 megavata električne energije godišnje što je dovoljno za oko 30,800 domova. Jedna od najboljih stvari vezanih uz ovu vrstu proizvodnje električne energije je ta da se najveći cestovni promet podudara upravo sa vremenima najvećeg korištenja električne energije. Izrael primjerice već koristi piezoelektričnu proizvodnju el. energije na svojim autocestama, dok Italija također ima planove za instalaciju ove tehnologije na autocesti Venecija-Trst. Sredstva za financiranje pilot projekta u Sjevernoj i Južnoj Kaliforniji doći će iz već postojećih fondova Programa za kalifornijska alternativna i obnovoljiva goriva i automobilske tehnologije. Iako je glasnogovornik upoznat s prijedlogom zakona izjavio da su postojeći proizvodi izraelskog Innowattech-a ili Michiganskog PowerLeap-a relativno jeftini, nema konkretnih podataka koliko bi primjena ove tehnologije u Kaliforniji mogla stajati. Međutim, već postojećih 50 milijardi sredstava namijenjenih održavanju cesta znači da postoje velike mogućnosti instalacije senzora bez potrebe za prekopavanjem cesta. Određivanje isplativosti zamjene razbijenih senzora prije redovitog održavanja cesta također je jedan od ciljeva pilot programa.

www.croenergo.eu


U najvećem urbanom europskom centru u Londonu, na pješačkoj stazi između londonskog Olimpijskog stadiona i nedavno otvorenog Westfield Stratford City shopping centra kojeg će u prvoj godini, procjenjuje se, posjetiti 30 milijuna ljudi, postavljeni su pločnici koji energiju ljudskih koraka pretvaraju u električnu energiju, prenosi Ifont.Ideju za ovakav projekat osmislio je 25-godišnji inžinjer Laurence Cook 2009. godine na svojoj završnoj godini studija. Laurence tvrdi da bi ovih 30 milijuna posjetitelja osiguralo energiju u vrijednosti polovine godišnjih potreba osvjetljenja vanjskog dijela ovog velikog trgovačkog centra.Zahvaljujući kinetičkoj energiji prolaznika, zelene kvadratne ploče izrađene od reciklirane gume opskrbljuju okolne uređaje električnom energijom. Svaki puta kada netko nagazi na ploču ona se udubi do 5 milimetara pod težinom prolaznika, a ta energija se potom pretvara u električnu energiju koja se šalje direktno u mrežu za opskrbu ulične rasvjete, aparata za prodaju karata i drugih uređaja u blizini ili se pohranjuje u litijske baterije pa se koristi kasnije.Zelene kvadratne ploče mogu proizvesti energiju dovoljnu tek da LED uličnu svjetiljku održi upaljenom 30 sekundi. Stoga, naglašava Laurence, ključ uspjeha je u malim doprinosima velikog broja ljudi. Naučnici su mišljenja da je ideja za ovakav projekt dobra zbog razvijanja svijesti kod ljudi da će sa malim i neznatnim doprinosom učiniti puno za okoliš i uštedu energije.Ipak, uspjeh takvog projekta ovisit će o isplativosti i troškovima proizvodnje dok projektant naglašava kako će sadašnja visoka cijena ploča vjerojatno padati kada se krene u masovnu proizvodnju. Novi pristup je obećavajući prvi korak prema razvoju sitnih uređaja koji proizvode električnu energiju pri obavljanju svakodnevnih zadataka. Zamislite da punite vaš mobilni telefon dok hodate, a sve zahvaljujući generatoru energije tankom poput papira ugrađenom u potplat vaših tenisica. Ovaj je futuristički scenarij sada malo bliže stvarnosti. Znanstvenici iz Lawrence Berkeley National Laboratory (Berkeley Lab) američkog ministarstva za energiju, razvili su način kako proizvesti električnu energiju koristeći neškodljive viruse koji pretvaraju mehaničku energiju u električnu energiju. Znanstvenici su testirali svoju metodologiju stvorivši generator koji proizvodi dovoljno struje za rad malog zaslona od tekućih kristala. Djeluje tako da se prstom dotakne elektroda veličine poštanske marke. Elektroda je premazana slojem virusa stvorenih posebno za ovu namjenu. Virusi pretvaraju silu doticanja u električno pražnjenje. Ovo je prvi generator koji za proizvodnju električne energije koristi piezoelektrična svojstva biološkog materijala. Piezoelektricitet je akumulacija naboja u čvrstom tijelu kao odgovor na mehanički stres. Ovaj postupak može dovesti do proizvodnje malenih uređaja koji proizvode električnu energiju od vibracija koje nastaju pri obavljanju svakodnevnih zadataka kao što su zatvaranje vrata ili penjanje stepenicama. On također ukazuje na to kako bi se jednostavnije mogli raditi mikroelektronički uređaji. To je moguće stoga što se virusi sami uredno organiziraju u film koji omogućuje rad ovog generatora. To samo-postavljanje je vrlo traženi cilj u zahtjevnom svijetu nanotehnologije. "Potrebna su daljnja istraživanja, ali naš rad je obećavajući prvi korak prema razvoju osobnih generatora za struju, pokretača za uporabu u nano-uređajima i drugih uređaja temeljenih na viralnoj elektronici", kaže Lee Seung-Wuk, znanstvenik u Lawrence Berkeley National Laboratory i izvanredni profesor bioinženjeringa na kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu. On je proveo istraživanje s timom koji su još činili kolege Ramamoorthy Ramesh i Yang Lee Byung. Piezoelektrični efekt je otkriven 1880. godine i od tada se on uočava u kristalima, keramici, kostima, proteinima i DNA. Također se i puno koristio u praksi. Električni upaljači i mikroskopske sonde za skeniranje nisu mogli raditi bez njega, da se navede samo nekoliko njegovih primjena. No, materijali koji se koriste za izradu piezoelektričnih uređaja su otrovni i vrlo se teško s njima radi, što ograničava široko korištenje ove tehnologije. Lee i njegovi kolege su se zapitali može li virus koji se proučava u laboratorijima diljem svijeta ponuditi neki bolji način rješenja ovih problema. Bakteriofag M13 napada samo bakterije, dok je bezopasan za ljude. Budući da je virus, on se replicira u milijunima primjeraka za par sati, tako da uvijek postoji dostupna stalna količina virusa. Uz to, lako ga se genetski modificira. Uz to, veliki broj takvih virusa u obliku štapa prirodno se sami orijentiraju u lijepo uređene filmove. To su svojstva koje znanstvenici traže za građevni blok u nano tehnologiji. No, znanstvenici su prvo morali utvrditi da li virus M13 jest piezoelektrični. Lee i Ramesh, koji je stručnjak u proučavanju električnih svojstava tankih filmova u nano tehnologiji, primijenili su električno polje na film od virusa M13 i pomoću posebnog mikroskopa promatrali što se dogodilo. Spiralni proteini koji prekrivaju viruse su se izokrenuli i otvorili kao odgovor na električno polje što je siguran znak piezoelektričnog efekta na djelu. Nadalje, znanstvenici su povećali piezoelektričnu snagu virusa. Oni su virusima genetskim inženjeringom dodali četiri negativno nabijena ostatka aminokiselina na jednom kraju spiralnih proteina koji prekrivaju virus. Ovi su ostaci povećali razliku naboja između pozitivnog i negativnog kraja proteina, a koji podiže napon virusa. Znanstvenici su dodatno unaprijedili i sustav slaganja filmova sastavljenih od pojedinačnih slojeva virusa. Otkrili su da film sastavljen od 20 jednostrukih slojeva pokazuje najjači piezoelektrični efekt. Preostalo je još napraviti test, tako da su znanstvenici osmislili piezoelektrični generator energije na osnovi virusa. Stvoreni su takvi uvjeti da se genetski modificirani virusi spontano organiziraju u navedenom višeslojnom filmu koji mjeri jedan kvadratni centimetar. Nakon toga film se našao između dvije pozlaćene elektrode koje su spojene žicom na zaslon od tekućih kristala. Kada se pritisne na generator, proizvede se do 6 nanoampera struje i 400 milivolta potencijala. To je dovoljno struje da se pojavi broj "1″ na zaslonu i oko četvrtina napona trostruke A baterije. "Sada radimo na poboljšanju rezultata ove demonstracije koja je trebala pokazati ispravnost našeg načina razmišljanja", kaže Lee. "Budući da alati biotehnologije omogućuju masovnu proizvodnju genetski modificiranih virusa, piezoelektrični materijali na temelju virusa mogli bi ponuditi jednostavan put do novih mikroelektroničkih uređaja u budućnosti."