Dario

    Dario

    Javna podrška biogorivima je skupa i ne utječe u značajnoj mjeri na smanjenje emisija stakleničkih plinova pa bi vlade bolje postupile kada bi, u svrhu borbe protiv promjene klime, pojačano promovirale manju potrošnju energije, izvijestio je OECD.Vlade bi trebale podržati i takozvanu drugu generaciju biogoriva. Za proizvodnju druge generacije biogoriva ne koriste se kulture namijenjene prehrani, stoji u izvješću OECD-a. Rezultati toga istraživanja predstavljaju najnoviju u nizu kritika na račun biogoriva koja se proizvode od žitarica, uljane repice i šećera, te koja su nekoć smatrana čistom alternativom fosilnim gorivima no sada se smatraju jednim od faktora zaslužnih za uzlet cijena hrane. Vlade u sve većoj mjeri sumnjaju u to da su biogoriva zelena onoliko koliko se to dosada smatralo, pogotovo kada se u obzir uzme ukupna energija koja je potrebna za njihovu proizvodnju, kao i utjecaj intenzivnog poljodjelstva i pojačane upotrebe raspoloživih površina. Iako brazilski etanol koji se proizvodi iz šećerne trske smanjuje emisije stakleničkih plinova za oko 80 posto, od biogoriva koja se proizvode iz drugih kultura u Sjedinjenim Američkim Državama, EU ili Kanadi mnogo je manje koristi po okoliš, izvijestio je OECD. Tako biodizel koji se proizvodi iz biljnog ulja smanjuje emisije stakleničkih plinova za između 40 i 55 posto a etanol koji se dobiva iz kukuruza, a koji se uglavnom proizvodi u SAD-u, smanjuje emisije ugljičnog dioksida za manje od 30 posto. SAD i Brazil najveći su proizvođači etanola, s odgovarajućim udjelom u svjetskoj proizvodnji u 2007. godini od 48 odnosno 31 posto, dok je EU u istoj godini proizvela oko 60 posto ukupno proizvedenog biodizela.Iz OECD-a se naglašava da će podrška mjerama među kojima su porezni poticaji, ciljani udjeli biogoriva u kombinacijama s fosilnim gorivima i trgovinska ograničenja radi zaštite domaće proizvodnje u glavnim zemljama proizvođačima kao što su EU, Sjedinjene Američke Države i Kanada, u 2015. godini dosegnuti godišnju vrijednost od 25 milijardi dolara, pri čemu će emisija ugljičnog dioksida iz transporta biti smanjena za samo jedan posto. OECD i agencija Ujedinjenih Naroda za hranu FAO u zajedničkom su izvješću krajem svibnja priopćile da će se globalna proizvodnja biogoriva u sljedećem desetljeću više nego udvostručiti, što će pridonijeti uzletu cijena poljoprivrednih proizvoda. Umjesto da promiču biogoriva, vlade bi svoj novac trebale ulagati u projekte koji troše manje energije, stoji u izvješću. "Kada je posrijedi ušteda fosilnih goriva, usredotočenost se mora sa alternativnih goriva preusmjeriti na smanjenju potrošnju energenata", izvijestio je OECD.
    www.business.hr


    Uvođenje novog bio-goriva E10 u Njemačkoj pokazuje se kao pravi fijasko.Potrošači ga bojkotiraju, proizvođačima prijete kazne, a sada i prehrambena industrija najavljuje da će zbog njega poskupjeti hrana, izvjestio je Deutsche Welle. Predstavnici udruga proizvođača hrane najavljuju da će cijena namirnica u Njemačkoj u prosjeku porasti za tri posto, a nekih proizvoda i znatno više. Oni kao krivca navode novo, biološko gorivo E10. Mnoge sirovine koje se koriste za proiozvodnju stočne hrane, naime, sada odlaze u proizvodnju goriva koje potrošači ne žele kupovati. Mlijeko i mliječni proizvodi će, rečeno je, biti skuplji za 10 do 15 posto, a predsjednik Udruge njemačkih pekara Peter Becker najavljuje da će pekarski proizvodi poskupjeti za tri do pet posto. "Apsurdno je spaljivati žitarice dok ljudi na svijetu nemaju što jesti", kaže on i ukazuje da je u jednom rezervoaru bio-goriva 18 kilograma kruha. Greenpeaceov stručnjak za agrar Martin Hofstetter je u "Bildu" izračunao kako je samo prošle godine na svijetu 142 tone žitarica iskorišteno za proizvodnju bio-goriva - što bi bilo dovoljno za prehraniti 420 milijuna ljudi u jednoj godini. I njemački automobilski klub ADAC zabrinut je zbog posljedica uvođenja goriva E10. On računa da će ono dovesti do daljnjeg poskupljenja "starog" goriva. Proizvođači su, naime, obvezni proizvoditi i prodavati određene kontingente novog goriva - ako ih ne ostvare, prijete im "masne" kazne. ADAC se boji da će ih proizvođači prebaciti na kupce tako što će dodatno podignuti cijene svojih proizvoda na pumpama. BP i Total već proizvode veće količine konvencionalnog benzina jer E10 kupci zaobilaze u širokom luku. Vozači pak i dalje ne vjeruju gorivu s 10 posto etanola. Nisu na vrijeme i dovoljno informirani o tome što on jest, što znači i koliko je dobar ili štetan za pojedine motore. Oko toga nisu ni stručnjaci baš potpuno oko toga složni. "Potrošači sada moraju platiti ceh za diletantsko uvođenje goriva E10", tvrdi predsjednik ADAC-a Meyer. Njemačko ministarstvo poljoprivrede i Udruženje njemačkih seljaka (DBV) odbacuju ove optužbe. Oni tvrde da "faktor E10" minimalno utječe na cijene sirovina u prehrambenoj industriji, te da razloge za poskupljenje hrane treba tražiti na drugom mjestu, u porastu cijene nafte, plina i rada. I Udruženje seljaka smatra da je diskusija pod motom "rezervoar ili tanjur" pogrešna. Njegov glavni tajnik Helmut Born ukazuje na činjenicu da se samo 2 posto njemačkih njiva koristi za proizvodnju bio-goriva. Stručnjaci za jezik ukazuju da razloge za neuspjeh izlaska novog goriva na tržište treba tražiti i u njegovom imenu. "Ne vjerujem da puno ljudi zna što se krije iza imena E10 ", kaže direktor manhajmskog Instituta za njemački jezik Ludwig Eichinger: "Ovakve kombinacije slova i brojeva ljudi obično povezuju s dodacima hrani". Novo gorivo naišlo bi na puno bolji odjek, smatra ovaj stručnjak za jezik, da mu je dano neko ime koje se nadovezuje na postojeću nomenklaturu, na primjer, "Super-etanol". "Ja bih ga bio nazvao Super-etanol i ispod bih napisao da u njemu ima 10 posto etanola", zaključuje on.
    www.croenergo.eu

    LONDON - Odluka da se naglo razviju biogoriva igrala je značajnu ulogu u dramatičnom porastu cijene hrane diljem svijeta, zaključio je izvještaj za britansku vladu. Takozvani Gallagherov izvještaj, koji će vladi u cijelosti biti prezentiran idući tjedan, tvrdi i da je zbog toga 100 milijuna ljudi ostavljeno gladovati.Ovakav zaključak Gallagherovog izvještaja natjerat će britansku vladu da ponovno razmotri velik dio svoje ekološke strategije i namjeru da se sve više počne oslanjati na gorivo dobiveno od biljaka. Problem je, dakako, u tome da te biljke negdje treba posaditi, što znači manje obradive površine posvećene hrani.Profesor Ed Gallagher, šef Agencije za obnovljivo gorivo, u svom je izvještaju pozvao na znatno obuhvatnije istraživanje o neizravnom utjecaju koji upotreba biogoriva ima na korištenje zemljišta i proizvodnju hrane prije nego što britanska vlada donese značajnije odluke. Izvještaj ujedno u pitanje dovodi istinske ekološke koristi od biogoriva, koje je do sada bilo smatrano važnim oružjem za borbu protiv globalnog zagrijavanja.Od travnja ove godine, sav benzin u Britaniji mora sadrzavati 2,5 posto biogoriva, a taj bi postotak do 2010. morao narasti na 5 posto. Gallagherov izvještaj sastavljen je na zahtjev britanske ministrice prometa Ruth Kelly i za pretpostaviti je da će britanska vlada prihvatiti te rezultate.
    www.jutarnji.hr

    Milijarda ljudi gladuje. Broj gladnih se povećava i zato što se prehrambene kulture sve češće koriste za proizvodnju bio-goriva. Jedan stručnjak UN-a zahtijeva da države prestanu subvencionirati tu proizvodnju.Na susretu skupine gospodarski najjačih zemalja G-20 u Cannesu trebalo bi donijeti odluku o obustavi državnih subvencija za proizvodnju bio-goriva. To je uoči početka summita zahtijevao Olivier de Schutter, posebni UN-ov izvjestitelj za pravo čovjeka na hranu. On u subvencijama proizvodnje bio-goriva vidi glavni uzrok rasta cijena hrane i pojačanu potražnju za obradivim površinama u zemljama u razvoju.Uz SAD, Japan, Njemačku i druge članice EU-a, skupini G-20 pripadaju i Kina, Indija, Brazil i Meksiko. One predstavljaju dvije trećine svjetskoga stanovništva, gotovo devet desetina svjetskoga gospodarstva i četiri petine svjetske trgovine. Već u lipnju ove godine ministri poljoprivrede skupine G-20 dogovorili su, u sklopu borbe protiv gladi, akcijski plan za opskrbu hranom. "To je važan korak, ali on je preslab", kritizira UN-ov stručnjak de Schutter."Svakome od milijardu gladnih uskraćuje se jedno osnovno ljudsko pravo", upozorava UN-ov posebni izvjestitelj u apelu upućenom sudionicima summita G-20. Porast gladi na Rogu Afrike, slaba žetva u zapadnoj Africi, propast žetve u jugoistočnoj Aziji uslijed poplava zahtijevaju snažno djelovanje protiv gladi i sprječavanje špekulacija s hranom. Pritom nije dovoljno samo prestati subvencionirati proizvodnju bio-goriva nego bi šefovi vlada morali "ljudsko pravo na hranu staviti ispred interesa industrije u svojim zemljama", kaže de Schutter.Najveći europski proizvođač šećera, njemački Südzucker, povećao je primjerice u prvom tromjesečju 2011. svoj prihod za 23 posto – među ostalim i zahvaljujući bio-gorivu. Südzuckerova tvrtka-kćer Crop Energies, koja se orijentira na bio-gorivo, bila je još uspješnija: zahvaljujući višim cijenama ljudske i stočne hrane, te porastu prodaje bio-etanola prihod Crop Energiesa je porastao za čak 67 posto.Rast cijena hrane potakao je kinesku vladu, ali i brojne koncerne, da kupuju obradive površine u zemljama u razvoju. U međuvremenu i financijski investitori pokazuju sve više zanimanja za obradivu zemlju. Prema navodima organizacija za ljudska prava i humanitarnih organizacija, kupoprodajni ugovori često idu na štetu lokalnog stanovništva, a krše i ljudska prava. Unutar UN-ovog odbora za sigurnost hrane (CFS) od 2008. se zato radi na međunarodnim smjernicama protiv otimanja zemlje (tzv. land grabbing). Posljednji krug pregovora u listopadu 2011. završio je bez rezultata. Sporna su prije svega pravila za velike investicije u poljoprivredno zemljište. Ti pregovori bi trebali biti nastavljeni iduće godine.
    www.croenergo.eu


    Teška suša koja je pogodila Sjedinjene Američke Države uzrokovat će (opet) lošu žetvu - i sve veću cijenu žitarica, a utoliko se opet rasplamsala rasprava oko biogoriva, gdje se zapravo hrana pretvara u dodatak gorivu, komentira Deutche Welle. Koncem prošlog tjedna, američko ministarstvo poljoprivrede je objavilo kako će tamošnja žetva žitarica biti čak za 13% slabija nego prošle - već ionako loše godine. Jer, ovo će u Americi biti već treća loša žetva za redom, ali ova godina će biti osobito loša. To znači da se očekuje urod koji će biti najmanji još od 1995. godine. Zapravo, i uz takvu lošu žetvu, ne bi bio problem nahraniti sva gladna usta kada bi se urod koristio samo za hranu, ali kako navodi DW-e, politička je volja i u SAD i u Europskoj uniji da se golema količina uroda mora pretvarati u biogorivo, dakle u alkohol koji se dodaje benzinu za automobile. Tako je i američki kongres odlučio da sve veći udio u gorivu za automobile mora dolaziti iz "obnovljivih izvora" energije pa tako ispada da oko 40% žetve odlazi - u spremnike za gorivo automobila! Sve te političke odluke - baš kao i "biogorivo" E-10 kakvo se prodaje u Europskoj uniji - rezultat su ekološkog stremljenja sve više fosilnog goriva zamijeniti obnovljivim izvorima energije. Ali i zaštitari okoliša su u međuvremenu zabrinuti zbog ovog razvoja gdje se, pod krinkom ekologije, hrana pretvara u gorivo za automobile bogatih dok se u siromašnim dijelovima planete sve više širi glad. Zato je u upravo drastičnom apelu, glavni tajnik organizacije za prehranu Ujedinjenih naroda FAO, Jose Graziano da Silva pozvao Washington neka smjesta suspendira odluku kako se golemi dio žetve - prije svega kukuruza, mora pretvoriti u biogorivo. Upozorava kako je cijena žitarica na svjetskom tržištu već ionako drastično narasla: kada je riječ o kukuruzu, njegova cijena je od početka lipnja porasla za 40%. Već se vidjelo kako "moda" biogoriva ujedno znači i porast cijena hrane - i političke nemire u zemljama koje žive na granici siromaštva. Zapravo se i čitavo "Arapsko proljeće" dobrim dijelom može pripisati povećanju cijena hrane od 2008. godine, a politička nestabilnost se širi i po drugim dijelovima svijeta. Zato stručnjaci u FAO smatraju kako je stanje već sada "napeto" i kako je potrebna samo još jedna iskra pa da se to pretvori u plamen političke krize. Iako je Njemačka - i njen tradicionalno snažan ekološki pokret, bila među prvima koja je težila okrenuti se obnovljivim izvorima energije i biogorivu, čak i tu su sve glasniji prosvjedi protiv tog trenda. Nedavno je i jedna studija bavarske nacionalne Akademije znanosti Lepoldina utvrdila goleme nedostatke u poticanju biogoriva i ta kritika se ne svodi samo na sve skuplju hranu, nego i na uništavanje krajolika monokulturama iz kojih se može proizvesti biogorivo. Sve je to navelo da čak i Savez za okoliš i zaštitu prirode Njemačke (BUND) sada traži ukidanje obaveze miješati biogorivo u benzin i dizel: "Gorivo dobiveno od biljaka je neučinkovito, guta obradive površine i proizvodi se u zemljama na jugu pa čak i kad tamo ljudi gladuju", smatra stručnjakinja udruge, Reinhild Benning. Kako piše DW-e, uU međuvremenu je i stranka zelenih - koja je zapravo i potakla trend prema biogorivu - shvatila da se to pretvara u sve veći problem. Kao posljednji spas, političari ove stranke vide u činjenici da se biogorivo zapravo može proizvesti iz svega što raste, a ne samo iz žitarica. Zato zamjenica kluba zastupnika zelenih u Bundestagu Bärbel Höhn traži korištenje korova i divlje trave, a ne prehrambenih kultura: "Budućnost bioenergije leži u cvjetnim poljima, a ne u kukuruzu." Ali biogorivo je već davno preraslo granice lijepih želja i snova zaštitnika okoliša i postalo je ozbiljna investicija naftnih koncerna, ističe DW-e. I u Njemačkoj već oko 8% potrošenog goriva potječe s oranica, a makar je tehnološki moguće proizvesti alkohol iz svake biljke, iz onih biljaka koje sadrže mnogo škroba ili šećera, to je mnogo učinkovitije i jeftinije. Drugim riječima, ono što je i vrijedna živežna namirnica, to je i zanimljiv izvor zarade u proizvodnji biogoriva. Političari pak nemaju samo pred očima ekološki, nego i geopolitički značaj biogoriva. Zemlja poput Njemačke je ionako uvelike ovisna od uvoza energenata, tako da njemački ministar okoliša Peter Altmaier - usprkos svim i sve glasnijim kritikama, uporno ponavlja: "Biomasa je veoma raznolik i pouzdan izvor energije koji će, obzirom na okretanje obnovljivim izvorima energije, biti sve značajniji u opskrbi energijom naše zemlje", prenosi Deutche Welle.
    www.energetika-net.com

    Iako su sirovine tijekom svih pet godina krize bile najbolja zaštitna aktiva, usporavanja kineske ekonomije u posljednjih šest mjeseci ugrožavaju njihovu privlačnost, dok investicije u poljoprivredne proizvode postaju sve unosnije. Najprofitabilnija aktiva postao je kukuruz, čija je cijena skočila za 150 posto, a ovakvi rezultati posljedica su prirodnih kataklizmi, kao i korištenja kukuruza u proizvodnji etanola u SAD-u, upozoravaju stručnjaci. Investicije u kukuruz posebno su unosne ove godine, zbog suše u SAD-u, što je za posljedicu imalo skok cijena terminskih isporuka od kraja svibnja za 47 posto. Na drugom i trećem mestu po prinosima su ulaganja u zlato i srebro, pa tek onda u naftu tipa "Brent", čije su cijene naglo padale, da bi zatim isto tako rasle, ističe ekonomist Jim Rayd iz Deutsche Banka koji je proračunao koja je aktiva bila najunosnija od početka krize. Tržišta dionica "sigurnih" zemlja su pokazala zbog čega se te zemlje smatraju za sigurne, dok su tržišta "problematicnih" doživjela kolaps. Najnepovoljnije u pet proteklih godina bile su investicije u tržišta europske periferije, po čemu je prednjačila grčka burza. Vlade mnogih zemalja su znatno pomagale tržištima, što je očigledno sprečilo katastrofu većih razmjera. Pomoć će se morati produžiti još najmanje pet godina, jer će se u suprotnom za desetogodišnjicu krize, lista profitabilne aktive dodatno smanjiti. U posljednjih šest mjeseci od financijske krize najviše su ugrožena ulaganja u sirovine. U veljači je po prinosima još uvijek prednjačilo zlato, a među gubitnicima našle su se investicije u bakar, čiji su prinosi još u veljači dostizali 40 posto, a sada su praktično nulti, zbog usporavanja kineske ekonomije i pada svjetske potražnje. [SEEbiz]
    www.croenergo.eu
    Broj električnih automobila na europskim cestama trebao bi se povećati u nadolazećim godinama, prije svega zbog rastućih cijena goriva, strahova oko klimatskih promjena i strogih pravila o okolišu, najavljuju europski mediji. Španjolska vlada potiće primjenu EV kao dio novog i širokog energetskog plana.  Plan ima osnovni cilj smanjiti emisiju stakleničkih plinova i ovisnost o skupnom uvozu nafte, želi da na njezinim cestama do 2014. bude milijun električnih automobila, rekao je nedavno u govoru pred parlamentom španjolski ministar industrije Miguel Sebastian predstavljajući novi energetski plan svoje vlade. Jedan od ciljeva tog plana je do 2011. smanjiti potrošnju nafte za 10 posto."Električna vozila su budućnost i njihov razvoj značit će industrijsku revoluciju", rekao je. Španjolska je posljednja u nizu od nekoliko europskih država koje su odlučile financirati razvoj i korištenje električnih automobila koji ne prozvode stakleničke plinove. Danas osobni automobili proizvode 12 posto čitave emisije ugljičnog dioksida u EU. U susjednom Portugalu, vlada se povezala s proizvođačima električnih automobila na taj način da će financijski pomoći u izgradnji stanica za električno napajanje širom zemlje i u podizanju svijesti o dobrobiti takvih vozila. Britanski premijer Gordon Brown nedavno se založio da se iskoristi 115 milijuna eura iz proračuna kako bi se kroz narednih pet godina poduprli projekti električnih, hibridnih i drugih automobila koji ne štete okolišu kako bi Britanija postala "europska prijestolnica električnih automobila". Danska također planira uvesti veći broj elektičnih automobila na ulice. "Električni automobili nude mogućnost da se uvede održiva energija u prometni sektor, zbog čega imaju ogroman potencijal - posebno u Danskoj gdje se veliki dio (20 posto) struje dobiva iz vjetroelektrana", rekla je danska ministrica za klimu i energiju Connie Hedegaard. Po nedavnom izvješću Deutsche Bank o električnim automobilima, inicijative vlade o vozilima s nultom emisijom imat će značajan utjecaj na budući rast sektora električnih vozila. Rane verzije električnih automobila, one iz devedesetih godina prošlog stoljeća, nisu uspjele zadobiti povjerenje potrošača, zbog visokih cijena i slabije učinkovitosti od vozila na naftu.Međutim, tehnološki napredak, "rastuće cijene nafte, povećani strahovi oko klimatskih promjena te veliki broj regulativa koje se tiču nafte, energetske učinkovitosti i emisije CO2 mogli bi uzrokovati duboke promjene u globalnoj autoindustriji kroz sljedećih pet do deset godina", predviđa se u izvješću. Analitičari autoindustrije previđaju da bi električni automobili mogli biti spremni za masovan izlazak na tržište oko 2010-2011. godine te da će hibridna i električna vozila predstavljati 50 posto prodaje u zapadnoj Europi do 2015. Pet godina kasnije ta bi se brojka mogla povećati na 65 posto. "Do 2025., sva osobna vozila prodana u Europi bit će električna ili hibrida", rekao je čelnik Centra za istraživanja u automobilskoj industriji u Gelsenkirchenu u Njemačkoj, Ferdinand Dudenhoeffer.Istovremeno, tvrtke proučavaju načine izgradnje infrastrukture koja bi bila logistička potpora električnim automobilima.
    www.business.hr

     
    Kupci u jednom autosalonu u središtu Tokija odnedavno mogu kupiti Nissanov model Leaf na električni pogon koji će se integrirati u sustav napajanja energijom njihovog doma, odnosno strujom napajati kuću ili se strujom napajati iz kuće, izvjestila je u nedjelju američka TV mreža ABC. "Ako dođe do prekida opskrbe struje možete i dalje napajati stvari strujom", pojasnio je za ABC News Ken Screbnik, potpredsjednik za strateško planiranje i razvoj u Nissanu. "Ovisno o veličini kuće struja iz vašeg automobila može se koristiti za napajanje kuće oko dva dana". Sustav 'Leaf-Kuća' umnogome mijenja i način upravljanja energijom. Kupnjom automobila svaki korisnik postaje svoj vlastiti proizvođač energije i zarađuje na pohrani enegrije. Kuće na taj način mogu priključenjem energetske stanice na Leaf koristiti struju pohranjenu u baterijama automobila. Energetska stanica je slična klima uređaju, automobil će napuniti za četiri sata i košta oko 300.000 yena, odnosno 3.678 dolara. Korisnici tako mogu proizvoditi vlastitu struju pomoću vjetra ili solarnih panela a višak pohranjivati i baterijama automobila smanjujući si račune za struju. Sustav automobil-mreža dio je vizije inteligentnijeg energetskog sustava u Japanu koji se ubrzano razvija od prošlogodišnje nesreće u nukleranoj elektrani Fukushima. "Japan istinski ubrzava razvoj zbog događaja i nesreće od 11. ožujka 2011. s tsunamijem i potresom i doista se razvija potpuno drugačiji pogled na električne automobile, kako će oni funkcionirati kao i na prednosti pričuvnih sustava pohrane energije u vašem domu", rekao je Screbnik. "Radili smo s vladom kako bi osigurali subvencije i iz tragičnih događaja uobličili poslovni plan". Japanska vlada od potresa i tsunamija intenzivno radi na osiguranju stabilne opskrbe energijom. Predloženo je stvaranje 50 "pametnih" gradova sa čišćom i integriranijom energijom i sposobnošću da održavaju svoju opskrbu u slučaju da novi veliki potres iz uporabe izbaci glavnu energetsku mrežu. U Kashiwi na periferiji Tokija gradnja mreže počela je i prije potresa i trebala bi biti završena 2014. godine. Tada bi 26.000 stanovnika tog mjesta trebalo imati pristup korištenju pametne mreže, uključujući mogućnost praćenja i nadziranja opskrbe strujom aplikacijama na mobilnim telefonima, što će omogućiti uštedu 40 posto energije, najavili su lokalni dužnosnici i poslovni ljudi, istaknuvši da je riječ o jednom od najinovativnijih projekata pametne mreže u svijetu. Iako gradovi s pametnim mrežama u SAD-u nisu novost, Sjedinjene Države ipak zaostaju u komercijalnoj integraciji sustava vozilo-mreža. Stručnjaci, međutim, očekuju integraciju tog ustava u idućih pet godina te procjenjuju da bi se time od osobnog električnog vozila, u slučaju nekorištenja, moglo godišnje vratiti 2000 do 2500 dolara, izvijestila je postaja ABC. [H]
    www.croenergo.eu
    Nacionalno postrojenje za paljenje (NIF) u Kaliforniji oponašat će u 700 do 1.000 pokusnih paljenja fuzije stanja kakva vladaju u zvijezdama, vodikovoj bombi i budućem fuzijskom reaktoru za dobivanje neograničenih količina čiste električne energije. Pokusima će se pokušati doći do novih saznanja o fuziji. Više od pola stoljeća fizičari sanjaju o stvaranju majušne zvijezde u laboratoriju, s kojom bi počela era nove znanosti i jeftine energije. Koncem svibnja pušteno je u pogon Nacionalno postrojenje za paljenje (National Ignition Facility, NIF) u Livermoreu u Kaliforniji, kojim se stvaranje te minijaturne zvijezde približava svom ostvarenju. NIF je, pod okriljem Nacionalnog laboratorija Lawrence Livermore (LLNL), gotovo deset godina gradilo 7.000 stručnjaka i radnika te više od 3.000 izvođača radova. Izgradili su kompleksni sustav velik kao nogometni stadion i visok 10 katova, sastavljen od milijun dijelova, opremljen sa 60.000 kontrolnih točaka za elektroniku, visoki napon te optičke i mehaničke uređaje, kao što su motorizirana ogledala i leće, senzori energije, videokamere, laserski pojačivači te dijagnostički instrumenti. Za usporedbu, NIF ima 30 puta više kontrolnih točaka nego "čudo tehnologije" Space Shuttle.

    Spašavanje projekta
    NIF je na začetku bio zamišljen kao prototip fuzijske elektrane, s kontroliranim procesom fuzije kao trajnim izvorom električne energije, ali se koncepcija tijekom godina reducirala na kritičnu točku samog otpočinjanja fuzije u majušnoj loptici mješavine vodikovih izotopa deuterija i tricija. Izgradnja NIF-a koštala je SAD četiri milijarde dolara, skoro četiri puta više nego što je bilo predviđeno planom iz 2004. godine, a prvobitni rokovi premašeni su za punih pet godina. LLNL je počeo gradnju NIF-a još 1997. godine, ali su njegovi stručnjaci veoma brzo otkrili važne manjkavosti i projekt vratili u računala. Američko ministarstvo za energetiku promijenilo je 2000. godine prvobitni plan, pripremilo veća sredstva, odredilo nove rokove i izgradnja je nastavljena.

    Nova prekoračenja rokova i naročito ogromno premašivanje predviđenih troškova doveli su Kongres SADa- pred odluku o prekidu projekta 2005. godine. Ipak, sredstva su nađena skoro u posljednji trenutak i projekt je nastavljen. Ključna za nastavak bila je činjenica da je na scenu stupila vojska, koja je osigurala nedostajuća sredstva i uvjerila političare da je NIF od vitalnog značaja i za program nadzora nuklearnih arsenala. Kao što je poznato, SAD nije ratificirao sporazum o zabrani nuklearnih pokusa, ali ih je 1992. ipak prekinuo. Vojska očekuje da će joj znanje do kojeg će doći u pokusima u NIF-u omogućiti osiguranje pravilnosti djelovanja postojećih termonuklearnih bombi i u budućnosti, bez stvarnih podzemnih pokusa.

    Bomba u laboratoriju
    U NIF-u će se za vojsku izvoditi potkritični testovi eksplozija, bez prave detonacije vodikovih bombi. Fizičari u službi vojske nadaju se da će u oko 200 fuzijskih paljenja godišnje, koliko iznosi njihov dio ukupnog fonda pokusa, poboljšati svoje poznavanje fizike vodikovog oružja. Astrofizičari pak vjeruju da će u NIF-u u kontroliranim uvjetima tlakova i temperatura sličnih onima koji vladaju u zvijezdama poboljšati svoje znanje o astrofizičkim fenomenima, znanosti o materijalima i nuklearnoj fizici. Zahvaljujući NIF-u konačno će dobiti mogućnost da konačno pređu s teorije na stvarne pokuse simulacije unutrašnjosti planeta, zvijezda i eksplodirajućih supernova.

    Ipak, glavni cilj NIF-a, kome će biti posvećen najveći broj planiranih pokusa, ostaje eksperimentiranje s ciljem ostvarivanja kontrolirane fuzije, koja bi kasnije trebala omogućiti razvoj fuzijskih elektrana. Ključni dio postrojenja NIF laserski je sustav sa 192 lasera, sastavljena od 100 km ogledala, optičkih provodnika, kristala i svjetlosnih pojačala. U svakom laseru se zraka s valnom duljinom od 9 mm kreće trasom dugom oko 1.500 metara, od master-oscilatora do centra komore, pri čemu se energija eksponencijalno povećava oko četiri trilijuna puta, od približno milijarditog dijela džula do četiri milijuna džula. Taj nevjerojatni rast događa se u intervalu od jedva pet milijuntih dijelova sekunde.
    www.bug.hr

     
     
    Čista energija - snovi o fuziji postali su preskupi!
    Čak šest milijardi dolara otišlo je u američki NIF. Nije li bilo bolje potrošiti taj novac na pohranu energije? Nije li san o pokretanju fuzije kao neiscrpnom izvoru čiste energije zapao u crnu rupu dosadašnjih preoptimističnih očekivanja i najava te ekstremno visokih ulaganja koja ni političari ni biznismeni nemaju dovoljno hrabrosti još dugo pratiti? U svijetu trenutačno dvanaest istraživačkih centara vodi nesmiljenu utrku za pokretanje prve održive fuzije koja će proizvoditi više energije nego što će se utrošiti na njeno pokretanje i čini se da svi redom, bez obzira na nova znanja i očigledan napredak, sve teže pravdaju goleme financijske apetite bez pravih, konkretnih rezultata. To vrijedi i za one najveće i najmoćnije. Kalifornijski National Iginition Facility (NIF) sagrađen je za 6 milijardi dolara i pušten u pogon, a danas oko 1200 zaposlenika s gorčinom primjećuje da Obama ne spominje fuziju u svojoj energetskoj strategiji te da im je srezao godišnji proračun sa 409 na 329 milijuna dolara. Razloga za skepsu američka državna administracija može pronaći u zdravoj logici. Primjerice, što reći na tezu da bismo sa 6 milijardi dolara uloženih u razvoj pohrane energije danas imali masovnu i sveprisutnu primjenu solarne energije? Obožavatelji fuzije kao svojevrsnog svetog grala energetike ne mogu odgovoriti na to pitanje koje je nedavno postavljeno u jednoj Bloombergovoj analizi. Ne manje bolno pitanje jest kolika će biti cijena gradnje komercijalnog postrojenja za fuziju kad svladamo tehnologiju pokretanja fuzije? Hoće li to uopće biti isplativo? Procjene vrhunskih američkih stručnjaka danas govore o 4 milijarde dolara za elektranu od 925 megavata, a to je cijena slična kao za nuklearku ili elektranu na ugljen, nešto viša nego cijena plinske elektrane, ali i puno manja nego solarne elektrane. Međutim, problem je u tome što ipak ne možemo točno znati kolika će biti cijena jer čovječanstvo još nema održivu fuziju.

    Neće se stati
    Ipak, to ne znači da biznisi i države neće nastaviti investirati u istraživanje fuzije te se okrenuti nekim manje zahtjevnim energetskim istraživačkim naporima. Naprotiv, već samo to što fuzija vodikovih atoma bez naročitih štetnih "nusproizvoda" oslobađa osam puta više energije nego slična količina urana potrebna za fisiju, uz ostatak zastrašujućeg radioaktivnog otpada, govori o tome da se u fuziju mora ulagati. Tako se i američka vlada, čini se, zapravo želi kockati na sigurno. Ove godine uložili su i 225 milijuna dolara u europski International Thermonuclear Experimental Reactor (ITER). Radi se o projektu u kojem još sudjeluju Kina, EU, Indija, Japan i Rusija, a na koji je do sada utrošeno 15 milijardi eura. ITER, koji se gradi u Francuskoj te bi trebao biti dovršen 2020. godine, zapravo se kladi da je do fuzije moguće doći uz potpuno drugačiju tehnologiju u odnosu na onu koju razvijaju u američkom NIF-u. U čemu su razlike? Prvo valja naglasiti da teorija fuzija ne dvoji o tome je li uopće moguće pokrenuti taj prirodni proces koji se stalno događa u Suncu. Pitanje je samo kako to napraviti. U osnovi je fuzija spajanje vodikovih atoma uz visoku temperaturu i pritisak te oslobađanje helija i goleme količine energije. Zvuči tako jednostavno i izazovno (iz fuzije se u istom omjeru može izvući 10 milijuna puta više energije nego iz benzina), ali čovjek još nije uspio umjetno pokrenuti ono što priroda s lakoćom čini u tolikim milijunima zvijezda. Možda je baš to što teorija zvuči jednostavno i izuzetno izazovno u istraživanjima napravilo više štete nego koristi. U razvoju fuzije zabilježene su neke od najvećih istraživačkih sramota.

    Skandali
    Doslovno je tragikomična priča o Nijemcu Ronaldu Richteru koji je od argentinskog predsjednika izvukao velike iznose za svoj "termotron". Čak je gurnuo Perona u to da izjavljuje kako su Argentini osigurali neograničene izvore energije. Dok su ih zapadni znanstvenici sprdali, Peron je počeo slati inspektore Richteru, a ovaj je doslovno izvodio ludorije: raznosio je vrata komprimiranim zrakom, ubacivao barut u reaktor a da se nigdje nije moglo otkriti ni traga radioaktivnim tvarima. Ukratko, Richter je završio iza rešetaka, a Argentina je osramoćena. Sramotna pokliznuća s fuzijom događala su se i vrlo uglednim znanstvenicima poput Martina Fleischmana i Stanleya Ponsa. Svi bitni mediji na planetu prenijeli su vijest da su uspjeli pokrenuti fuziju, i to hladnu. Biznismeni su im već počeli slati novac za nastavak rada, a onda je iskrsnuo "mali problem": nitko više nije pod identičnim uvjetima (uroni se metalni paladij u vodu) uspio ponoviti oslobađanje energije. Usto su fizičari uspjeli dokazati da dva ugledna znanstvenika nisu mogla pokrenuti fuziju jer, da su uspjela, ubio bi ih snop neutrona. Svojevrsnu sramotu pretrpjeli su i sadašnji čelnici NIF-a jer su, jednostavno, prerano i preoptimistično najavili fuziju koja se još nije dogodila. Vratimo se NIF-u i ITER-u. Američki NIF pokušava pokrenuti fuziju uz pomoć lasera, a ITER uz pomoć elektromagneta.

    Ogromna zgrada
    NIF je smješten u zgradi visine desetak katova u koju bi se moglo smjestiti tri nogometna stadiona. Osnova su golemog fuzijskog uređaja 192 laserske zrake koje idu kroz poseban tunel do zrcala koja ih pak fokusiraju na sitnu tableticu i zagrijavaju je na 100 milijuna Celzijevih stupnjeva. Teorija govori da bi čak 500 bilijuna volti lasera trenutačnim udarom na tako malu površinu trebalo pokrenuti fuziju. Međutim, ona se još ne događa. Iako je upotrijebljena energija tisuću puta veća od one koja se istodobno nalazi u cijeloj američkoj električnoj mreži! Problem je da ni tako savršeni i snažni laseri ne mogu ono što mogu gravitacijska sila i temperatura u središtu Sunca – oblikovati tako savršen i ravnomjeran pritisak uz odgovarajuću temperaturu za početak fuzije. Izgleda da udar i preciznost lasera nisu dovoljno savršeni, baš kao što ni tabletica na udaru još nije dovoljno pravilna. Pomak od nekih 100-200 atoma onemogućuje idealnu imploziju, tj. početak fuzije. Ukratko, znanstvenici u NIF-u "samo" trebaju implodirati tableticu brzinom od 360 kilometara na sekundu uz pritisak 350 milijardi puta veći od onog u Zemljinoj atmosferi. Do sada su postigli 330 kilometara uz 202 milijarde atmosfera.

    Francuski smjer
    Sa sličnim problemima (ali na svoj način) suočavat će se i ITER kad i ako proradi u 2020. godini. ITER-ov reaktor zapravo je sferična komora u kojoj će enormno snažni magneti komprimirati plin koji sadrži vodik dok ga struja bude zagrijavala na 150 milijuna Celzijevih stupnjeva sve do početka fuzije. Pritisak u toj elektromagnetskoj komori na plazmu bit će milijun puta veći nego u našoj atmosferi, a temperatura 10 puta viša nego u središtu Sunca! Međutim, hoće li elektromagnetske sile dovoljno uspješno imitirati pravilnost gravitacijskog pritiska? Znanstvenici su uvjereni da je uz pomoć superračunala moguće kontrolirati složeno ponašanje elektromagnetskih silnica i kako zaista vrijedi potrošiti 15 milijardi eura na pokušaj pokretanja fuzije u ITER-u. Bilo kako bilo, i pored gorljivog oduševljenja, gotovo zaluđenosti na projektima NIF i ITER, skepticizam vezan za fuziju jača. Nacionalna akademija znanosti Sjedinjenih Država jasno je, primjerice, poručila da je NIF još godinama daleko od pokretanja fuzije. E sad, da je samo godinama daleko, to bi značilo da nas samo godine dijele od možda najvećeg energetskog otkrića u povijesti čovječanstva nakon prvog paljenja vatre ljudskim rukama. Moramo dugoročno razmišljati o energiji i o tome kako će ljudska vrsta preživjeti. Vrlo je važno da se fuziju prepozna kao granicu koju ljudi jednom moraju prijeći – uvjereno poručuje 65-godišnji Osamo Motojima, glavni direktor ITER-a.

    Optimist
    A što kažu realisti? U istom mediju, Bloombergu, bivši savjetnik za fuziju DOE-a David Crandall tvrdi da je skandalozno najavljivati komercijalne elektrane samo 12 godina nakon prvog pokretanja fuzije u NIF-u. Naime, prvo treba razviti cijeli niz novih tehnologija. Ipak, Crandall zaključuje: "Sav veliki napredak napravili su nerazumni ljudi. Želim im sreću!" Ukratko, i najoprezniji smatraju kako se od pokretanja fuzije ne smije odustati. Pogotovo ne zbog tko prozaičnog razloga poput visokih troškova.

    Dva smjera razvoja fuzijske elektrane
    U svijetu trenutačno postoje dvije tehnološke ideje kako pokrenuti fuziju te tako osigurati nelimitirane izvore čiste energije. Iako se te ideje pokušavaju realizirati na više lokacija u svijetu, dva najveća projekta simboliziraju dva ključna pravca razvoja. Prvi je National Ignition Facility (NIF) u Kaliforniji, a drugi International Thermonuclear Experimental Reactor u francuskom Cadaracheu. Oba projekta pokušavaju na različite načine postići isto – pod ekstremno visokim pritiskom i temperaturom spojiti atome vodika uz oslobađanje helija te golemih količina energije. U dva decilitra vode skriva se energija 500.000 barela dizela!

    1. National Ignition Facility (NIF)

    Investitor: Sjedinjene Države (gradnja počela 1997. godine, pušten u pogon 2009.)

    Tehnologija: 192 laserske zrake ukupne snage nevjerojatnih 5000 bilijuna volta prže u djeliću sekunde na 100 milijuna stupnjeva sićušnu točkicu vodikovih izotopa

    Cilj: Na temelju pokusa u NIF-u sagraditi elektranu od 500 megawatta i to u roku od deset godina od postizanja samoodržive fuzijske reakcije. Tu reakciju znanstvenici u NIF-u obećavali su još 2010. godine, a sada je pitanje hoće li to biti 2020.

    Vakuum-komora: Kuglasta vakuum-posuda promjera 10 metara postavljena je u lipnju 1999. s jednom od najvećih dizalica u svijetu

    Nedostižan cilj: NIF nije uspio postići tlak i brzinu, dva ključna preduvjeta za proizvodnju samoodržive fuzijske reakcije zvane paljenje. Nastavljaju se eksperimenti s novim materijalima i metodama za poboljšanje rezultata

    2. International Thermonuclear Experimental Reactor (ITER)

    Investitor: EU, Kina, Indija, Japan, Rusija, Južna Koreja, Sjedinjene Države (u gradnji, dovršenje se očekuje 2020.)

    Tehnologija: Divovski magneti drže gorivo na mjestu i stvaraju golemi pritisak na vodikove izotope dok ih struja zagrijava na 150 milijuna Celzijevih stupnjeva

    Cilj: Izgraditi postrojenje snage 500 megawatta iz reakcije koja će startati na 50 megawatta. Očekuju da bi se realizacija komercijalne proizvodnje mogla dogoditi oko 2050. godine. Do sada je u gradnju ITER-a potrošeno oko 15 milijardi eura

    Gradilište: Prostor oko drenažnih cijevi popunjava se postupno i u fazama

    Odvodne cijevi: Velike betonske cijevi, veličine do 2,2 metra u promjeru, služe za skupljanje kišnice oko platforme zgrade

    Izolacija: Kompleks će nositi ukupno 493 stupa. Svaki stup bit će izoliran zaštitom od potresa, tj. posebnim "jastukom" napravljenim od alternativnih slojeva metala i gume

    www.vecernji.hr
    Norveška je u utorak predstavila prototip prve osmotske elektrane u svijetu koja proizvodi struju miješanjem svježe i morske vode kroz specijalnu membranu i uopće ne ispušta štetne plinove. Energija dobivena osmozom jedan je u nizu eksperimentalnih projekata o primjeni obnovljivih izvora energije. Financiranje i razvoj nove tehnologije ovisi o očekivanom postizanju novog klimatskog sporazuma idući mjesec u Kopenhagenu, čime bi se omogućilo odmrzavanje sredstava i subvencija za razvoj nove tehnologije i smanjili troškovi proizvodnje.Predstavljeni prototip elektrane vlasništvo je norveške državne elektroenergetske tvrtke Statkraft a cilj mu je testiranje i razvoj tehnologije utemeljene na prirodnom fenomenu osmoze, koji drveću omogućuje upijanje vode kroz lišće.U procesu koji služi kao pokretačka snaga za proizvodnju struje u elektrani slatka voda zbog razlike u koncentraciji otopljenih tvari prolazi kroz polupropusnu membranu i miješa se sa slanom vodom. Taj protok stvara pritisak koji se koristi za pokretanje turbine i proizvodnju električne energije.Elektrana će u početnoj fazi proizvoditi samo dva do četiri kilovata električne energije, što je dovoljno za pogon aparata za kavu. "Možda sol neće sama spasiti svijet ali vjerujemo da će energija dobivena procesom osmoze u budućnosti postati zanimljiv sastojak nove mješavine obnovljivih izvora", kazao je izvršni direktor Statkrafta Baard Mikkelsen.Statkraft, najveći proizvođač energije iz obnovljivih izvora u Europi s iskustvom u sektoru hidroenergije koja zadovoljava gotovo cjelokupne norveške potrebe za strujom, želi najkasnije 2015. početi graditi osmotske elektrane za komercijalnu namjenu. Najveći je izazov poboljšanje učinkovitosti membrane sa sadašnjeg jednog vata po četvornom metru na oko pet vata, koliko bi po tvrdnjama norveške tvrtke bilo dovoljno da troškovi proizvodnje budu usporedivi s onima ostalih obnovljivih izvora.Statkraft je kazao da se na početku istraživanja u drugoj polovini 90-ih godina učinkovitost membrane mjerila proizvodnjom 0,01 vata struje po kvadratnom metru membrane dok najsuvremenija tehnologija omogućuje proizvodnju dva do tri vata po kvadratnom metru.  Membrane norveške elektrane smještene u fjordu oko 60 kilometara južno od Osla imaju ukupnu površinu oko 2.000 kvadratnih metara a nalaze se u plastičnim cijevima koje ograničavaju korozivan utjecaj soli. Čiste se svakog dana.U budućnosti osmotske elektrane koje će proizvoditi 25 megavata električne struje, dovoljno za opskrbu 30.000 europskih kućanstava, bit će veličine nogometnog stadiona, s ukupnom površinom membrana oko pet milijuna kvadratnih metara, ističu u Statkraftu. Takav će model zahtijevati dotok slatke vode od 25 prostornih metara u sekundi, te slane vode od 50 prostornih metara u sekundi.Nakon što se riješi problem 'arhitekture' nove membrane, u svijetu će se godišnje moći proizvoditi 1.600 do 1700 teravatsati električne struje.Europski potencijal za proizvodnju struje procesom osmoze procijenjen je na 180 teravatsati ili oko pet posto ukupne potrošnje.
    www.business.hr

     

    Nizozemci planiraju proizvoditi energiju iz slane vode?
    Nizozemski znanstvenici namjeravaju svojem portfelju obnovljivih izvora energije dodati jedan novi neiskorišteni izvor, a to je morska voda. S tom namjerom, prošli je tjedan u rad pušteno testno postrojenje nazvano "Blue Energy". "Blue Energy" ili Plava energija za dobivanje električne energije koristi razliku u salinitetu između morske i slatke vode koja pokreće turbine i proizvodi elektirčnu energiju. Slično testno postrojenje već je 2009. godine pokrenuto u Norveškoj. Jedan od razloga zbog kojeg se i Nizozemska odlučila testirati ovaj izvor energije je zemljopis. Naime, postrojenje je strateški postavljeno na velikoj brani koja je dio Sjevernog mora pretvorila u slatko jezero 1930-ih godina, a u blizini rijeka Rajna također utječe u Sjeverno more. Ovaj višegodišnji projekt financirati će se iz više javnih i privatnih izvora, a cilj mu je poboljšati učinkovitost sustava te ga učiniti komercijalno isplativim izvorom proizvodnje električne energije.
    Portal croenergo.eu

     

    Tofte osmotska elektrana
    Tofte je selo u općini Hurum (okrug Buskerud), u južnoj Norveškoj. Tofte ima 3 045 stanovnika (po popisu 1. siječnja 2009.). Tofte je najpoznatiji po tvornici za proizvodnju papira, ali u zadnje vrijeme je sve poznatiji po prvom svjetskom prototipu osmotske elektrane, u kojoj se električna energija dobiva osmozom (posjeduju dva vodena spremnika ispunjena vodom različitog stupnja saliniteta), a započela je s radom 2009.

    Osmotska elektrana
    Norveška je 2009. predstavila prototip prve osmotske elektrane u svijetu, koja proizvodi električnu struju miješanjem svježe i morske vode kroz specijalnu membranu i uopće ne ispušta štetne plinove. Energija dobivena osmozom jedan je u nizu eksperimentalnih projekata o primjeni obnovljivih izvora energije. Prototip elektrane vlasništvo je norveške državne elektroenergetske tvrtke Statkraft, a cilj mu je testiranje i razvoj tehnologije utemeljene na prirodnoj pojavi osmoze, koji drveću omogućuje upijanje vode kroz lišće. U postupku koji služi kao pokretačka snaga za proizvodnju struje u elektrani, slatka voda zbog razlike u koncentraciji otopljenih tvari prolazi kroz polupropusnu membranu i miješa se sa slanom vodom. Taj protok stvara tlak koji se koristi za pokretanje vodne turbine i proizvodnju električne energije. Elektrana u početku je proizvodila samo 2 do 4 kW električne energije, što je dovoljno za pogon aparata za kavu. Statkraft, najveći proizvođač energije iz obnovljivih izvora u Europi s iskustvom u području hidroenergije, koja zadovoljava gotovo cjelokupne norveške potrebe za električnom strujom, želi najkasnije 2015. početi graditi osmotske elektrane za tržište. Najveći je izazov poboljšanje učinkovitosti membrane sa sadašnjeg 1 W po četvornom metru na oko 5 W, koliko bi po tvrdnjama norveške tvrtke bilo dovoljno da troškovi proizvodnje budu usporedivi s onima ostalih obnovljivih izvora. Statkraft je kazao da se na početku istraživanja u drugoj polovini 1990-ih godina učinkovitost membrane mjerila proizvodnjom 0,01 W električne struje po četvornom metru membrane, dok najsuvremenija tehnologija omogućuje proizvodnju 2 do 3 W po četvornom metru. Membrane norveške elektrane smještene u fjordu oko 60 kilometara južno od Osla, a imaju ukupnu površinu oko 2 000 četvornih metara, a nalaze se u plastičnim cijevima koje ograničavaju korozivan utjecaj soli. Čiste se svakog dana. U budućnosti osmotske elektrane koje će proizvoditi 25 MW električne struje, dovoljno za opskrbu 30 000 europskih kućanstava, bit će veličine nogometnog igrališta, s ukupnom površinom membrana oko 5 milijuna četvornih metara, ističu u Statkraftu. Takav će model zahtijevati dotok slatke vode od 25 m3 u sekundi, te slane vode od 50 m3 u sekundi. Nakon što se riješi problem konstrukcije nove membrane, u svijetu će se godišnje moći proizvoditi 1 600 do 1 700 TWh električne struje. Europski potencijal za proizvodnju struje procesom osmoze procijenjen je na 180 TWh ili oko 5% ukupne potrošnje električne energije.

    Način rada
    Elektrane koje rade na pojavi osmoze posjeduju dva vodena spremnika ispunjena vodom različitog stupnja saliniteta. Uslijed razlike koncentracije natrijevog klorida između dva spremnika ispunjenih tekućinom dolazi do pojave osmoze. Koncentracija natrijevog klorida u odvojenim spremnicima teži izjednačavanju te stoga slatka voda počinje, kroz polupropusnu membranu koja osigurava jednosmjeran tok vode, protjecati u spremnik sa slanom vodom. Tlak, koji se javlja u spremniku slane vode, jednak je tlaku na dubini od 120 metara pod morem, te ga je moguće iskoristiti za pogon vodne turbine u generatoru. Tehnologija dobivanja energije osmozom u potpunosti se temelji na obnovljivim izvorima.

    Povijest
    Način rada je tijekom 1970-ih razvio profesor Sidney Loeb u SAD-u, međutim ozbiljan razvoj nije planiran zbog niske cijene električne energije. Zasluge za daljnji razvoj tijekom 1980-ih pripadaju istraživačima SINTEF-a dr. Thor Thorsenu i dr. Torleif Holtu, koji su 1996. način rada prikazali norveškoj tvrtci Statkraft. Norveška princeza Mette-Marit 24. studenog 2009. otvara prvi prototip osmotske elektrane u Toftu, Norveška. Instalirana snaga prototipa elektrane iznosi 10 kWh i primarna svrha prototipa je daljnje istraživanje i razvoj tehnologije.[3] Glavna prepreka do potpune komercijalne elektrane je relativno niska učinkovitost polupropusne membrane koja trenutno iznosi 1 W po kvadratnom metru, cilj istraživača je dosegnuti učinkovitost od 5 W po kvadratnom metru te očekuju da će potpuna komercijalna elektrana biti u pogonu do 2015.
    hr.wikipedia.org


    Norveška: slana i slatka voda daju energiju
    Norveška princeza Mette-Marit pustila je u utorak u rad prvu osmotsku elektranu na svijetu, kod mjesta Tofte, na morskoj obali. Elektrana, koju je postavila kompanija Statkraft, proizvodi električnu energiju koristeći energiju koja se oslobađa pri miješanju slane i slatke vode. Norveški stručnjaci iskoristili su poznatu fizikalnu pojavu osmozu – kad se slana i slatka voda nađu na različitim stranama neke propusne prepreke, tekućina se spontano kreće i premješta tamo gdje je koncentracija soli veća kako bi se izravnala razlika. Uz pomoć polimernih membrana i djelovanjem tlaka, potom dolazi do obrnute pojave – reverzibilne osmoze, pri kojoj kroz membranu prolazi čista voda, a sol i druge nepotrebne tvari zadržavaju se. To kretanje proizvodi energiju koja se “hvata” i koristi. Do te je ideje došao znanstvenik Sidney Loeb 1973. godine, a za realizaciju su dosad uglavnom preporučivani projekti na ušćima velikih rijeka u more. Ova je energija obnovljiva, bez ikakvih emisija. Uz podršku EU-a, Norvežani rade na projektu još od 90-ih godina i već imaju dosta iskustva s manjim elektranama. Elektrana u mjestu Tofte ima snagu od četiri kilovata, što je dovoljno za zadovoljavanje potreba jednog kućanstva pod uvjetom da se ne grije na struju. U ovoj su kompaniji uvjereni da će osmotska energija, koja bi mogla zadovoljiti najmanje 10 posto potreba zemalja EU-a, postati konkurentna do 2015.
    lazarević

    Tvornicu etanola vrijednu 110-ak milijuna eura američka kompanija ICM-Inc. trebala bi početi graditi 11. kolovoza na prostoru Slobodne zone u Osijeku.Američki ulagač toga je dana predvidio polaganje temeljnog kamena, ne ispriječi li se tomu u posljednjim koracima domaća birokracija. Tako je prošloga tjedna dogovoreno na sastanku investitora s gradskim čelnicima u Uredu gradonačelnika Krešimira Bubala.Proizvodnja u novoj tvornici trebala bi početi za otprilike godinu dana, do kada će biti dovršeni građevinski radovi i opremanje tvornice, rečeno je i u Veleposlanstvu SAD-a u Zagrebu, gdje je takođerpredstavljen projekt. Riječ je o prvoj američkoj greenfield investiciji u Hrvatskoj i jednoj od najvećih u Slavoniji i Baranji koja će prvih godina, prema očekivanjima, dosegnuti promet od 200-tinjak milijuna eura.Osim što će tvrtka Etanol Osijek d.o.o. u tvornici zaposliti 60-ak radnika, Amerikanci će na proizvodnji sirovine angažirati i do dvije tisuće kooperanata i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, jer će se za godišnje potrebe proizvodnje na početku trebati osigurati između 430 i 450 tisuća tona kukuruza. Budući da toliku količinu neće biti moguće proizvesti na hrvatskim poljima, kukuruz bi se kao sirovinska osnova morao uvoziti iz panonskog bazena Mađarske i Vojvodine, gdje se proizvodi u većim količinama i jeftiniji je od domaćeg.Stoga se tvornica gradi u neposrednoj blizini riječne luke Tranzit na Dravi, gdje će se sirovina dopremati riječnim putem Dunavom i Dravom iz susjednih zemalja.Parcela za gradnju tvornice smještena je između Slobodne zone i Donjega grada, sa sjevera je omeđena rijekom Dravom, s istoka naseljem Nemetin, a s juga regionalnom cestom Osijek-Nemetin-Sarvaš.

    Tri godine priprema
    Projekt tvornice etanola počeo je prije tri godine i u međuvremenu je izrađena prostorno-planska studija mikrolokacije, studija utjecaja na okoliš, dobivena je lokacijska dozvola, a u fazi je ishođenja i građevinska dozvola. Prije dvije godine potpisan je i ugovor sa Slobodnom zonom, koja o tomu nije glasno govorila poučena lošim iskustvima s litavskom tvrtkom Arvi, koja je na njezinim građevinskim česticama trebala sagraditi mješaonicu mineralnih gnojiva, ali od projekta je odustala u posljednjim koracima zbog ekonomske krize.Predstavnici izvođača radova, američke tvrtke Fagen Inc. koja osigurava tehnologiju, proveli su više mjeseci snimajući stanje i prikupljajući ponude lokalne operative kako bi što kvalitetnije pripremili posao koji ih čeka. U prvoj fazi rada tvornice iz gotovo pola milijuna tona kukuruza planira se godišnje proizvesti 150 milijuna litara etanola, 116.000 tona suhih destiliranih žitarica (DDGS) kao sekundarnog proteinski vrijednog proizvoda za prehranu stoke i oko 100.000 tona karbon-dioksidnog plina.U drugoj fazi kapacitet bi se povećao za polovinu, tako da bi tvornica proizvodila oko 225 milijuna litara etanola, a proporcionalno tomu i sekundarnih proizvoda.Za takvo postrojenje potrebno je 60-ak milijuna prostornih metara plina godišnje i 30 milijuna kilovata struje, a nužno je osigurati i velike količine vode za potrebe tehnološkog postupka. "Bit će to 121. tvornica u vlasništvu te tvrtke, koja je i patentirala takav način proizvodnje, a njezin predstavnik iz SAD-a kaže da će to biti njihova tehnološki najmodernija tvornica", izvijestila je novinare zamjenica gradonačelnika Danijela Lovoković i podsjetila da investitor ima lokacijsku dozvolu, spremne sve glavne projekte te da je preostalo samo da država dopusti parcelaciju kako bi se zemlja koju je ustupio Grad spojila s državnim zemljištem, što je uvjet za dobivanje građevinske dozvole.

    Moderna tvornica
    Gradsko vijeće potkraj prošle godine dalo je suglasnost na zamjenu nekretnina s državom, na području na kojem će biti sagrađena tvornica etanola."Ulaskom u EU dočekat će nas pravilnik prema kojemu se određeni dio goriva mora miješati s etanolom, što dodatno pokazuje kako je važno imati takvu tvornicu", zaključuje Lovoković.Kao najpozitivniju posljedicu gradnje tvornice etanola, župan Vladimir Šišljagić vidi golem prostor za angažiranje kooperanata, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava s područja Osječko-baranjske i susjednih županija, a osječki gradonačelnikKrešimir Bubalo dodaje kako će proizvodnja etanola povećati županijski BDP 10-ak posto.Kako bi ubrzao realizaciju, Grad je dvije čestice na području buduće tvornice mijenjao za zemljište uz bajer na Jugu 2, gdje u suradnji s nizozemskom tvrtkom Ymere već nekoliko godina planira gradnju novog stambenog naselja.

    Tko je ICM-Inc.
    Američka kompanija ICM-Inc. osnovana je 1995. i jedan je od globalnih lidera u tehnologiji proizvodnje etanola.Njihova tehnologija upotrebljava se u više od 60 posto svih tvornica u SAD-u, koje proizvode etanol kao biogorivo.U 2011. godini kupila je udjel u vlasništvu Etanola Osijek d.o.o. i ušla u projekt gradnje postrojenja na području Slobodne zone, udaljenom sedam kilometara od središta Osijeka.Ulazak te kompanije u vlasničku strukturu osječke tvrtke predstavlja snažnu potporu pri izradi nacrta postrojenja, inženjeringa, upravljanja projektom i financijskim sredstvima.Osim na vlastitim projektima, ICM-Inc. je unapređivao i nadograđivao tuđa postrojenja koja su znatno podbacila ili nisu mogla samostalno početi proizvodnju, a nisu bila građena prema njihovoj proizvodnoj tehnologiji.
    www.business.hr
    Saudijski princ Alvalid bin Talal izjavio je u razgovoru za CNN da je cijena nafte od 70 do 80 dolara za barel u najboljem interesu Saudijske Arabije. "Mi ne želimo da Zapad pronađe alternative. Što više cijene nafte budu rasle, to će biti više poticaja da se pronađu alternativna energetska rješenja što nije poželjno". Pobuna u Libiji, politička previranja u Bahreinu i špekulativne kupnje odgovorne su za podizanje cijene nafte na preko 100 dolara za barel, rekao je Alvalid. Cijena sirove nafte za isporuku u srpnju narasla je u petak za 36 centi na 100,59 dolara za barel na robnoj burzi u New Yorku (NYMEX). Cijene nafte povećane su za 35 posto u posljednjih godinu dana. Saudijska Arabija ima najveće svjetske rezerve nafte, koje službeno iznose 266 milijardi barela i najveći je proizvođač i izvoznik nafte među članicama OPEC-a s izvozom od oko osam milijuna barela dnevno. Alvalid, predsjednik uprave saudijske investicijske tvrtke Kingdom Holding, posjeduje 0.75 posto udjela treće najveće američke banke Citigroup i 26. je na popisu najbogatijih svjetskih milijardera magazina Forbesa s neto imovinom od 19,6 milijardi dolara. Za CNN je izjavio da nastavlja ulagati u SAD, unatoč teškoćama u kojima je zemlja. Bonitetska agencija Standard & Poor's je 18. travnja snizila izglede kreditnog rejtinga SAD-a na negativne, navodeći kao razlog povećanje proračunskog deficita.Komentirajući prodemokratska previranja u arapskim zemljama, Alvalid je kazao kako Saudijska Arabija treba donijeti zakone koji će omogućiti veće sudjelovanje javnosti u vladi. Obamina administracija nastoji potaknuti prodemokratske pokrete nadahnute onima koji su svrgnuli dugogodišnje čelnike u Tunisu i Egiptu, kao dio tzv. Arapskog proljeća kako bi se ostvarile šire, regionalne promjene.
    www.business.hr
    Osim prodaje vjetroagregata, čija je pojedinačna cijena 1,5 milijuna eura, Končar će na tržištu regije nuditi i gradnju vjetroelektrana, u kojoj bi mogli sudjelovati i strani investitiori. Čak 21 europska zemlja obilježit će Europski dan vjetra otvaranjem svojih vjetroelektrana posjetiteljima. Vjetroelektrane u Europskoj uniji pokrivaju 3,3 posto potreba za električnom energijom, a prema planovima do 2020. trebale bi pokrivati 12 posto. I na svjetskoj razini energija vjetra ima sve važnije mjesto među obnovljivim izvorima energije. Danska 19 posto električne energije proizvodi iz vjetra, Španjolska osam, Njemačka pet, a u svijetu sve više vjetroelektrana niče u SAD-u, Indiji i Kini. Tržište uređaja koji energiju pretvaraju u vjetar u proteklom je desetljeću raslo u prosjeku 28 posto na godinu, a od jeseni i Hrvatska će imati igrača spremnog za igru na njemu. Najkasnije do kraja godine Končar grupa će hrvatskom i svjetskom tržištu ponuditi vjetroagregat KO-VA 57/1.

    Končar cilja na tržišta u regiji
    Prototip vjetroagregata trebao bi tijekom srpnja biti postavljen na lokaciji Pometeno brdo, između Splita i Dugopolja, gdje hrvatski proizvođač generatora planira graditi i vjetroelektranu i tako postati i proizvođač električne energije. Osim prodaje vjetroagregata, Končar će na regionalnom tržištu nuditi i gradnju vjetroelektrana u kojoj bi mogli sudjelovati i strani investitiori, tvrdi direktor projekta vjetroelektrana Branko Zajec. Osim gotovih proizvoda, Končar planira prodavati i dijelove vjetroagregata, poglavito generatore, za koje vjeruje da bi mogli postići uspjeh i na tržištima zemalja EU koje su već razvile tehnologiju iskorištavanja energije vjetra. Kao važna tržišta kojima bi tvrtka mogla ponuditi novorazvijeni proizvod Zajec spominje brzorastuća tržišta Kine i Indije, koja se sve više okreću obnovljivim izvorima energije. Zajec objašnjava da su ulaganja u energiju vjetra na svjetskoj razini golema, a tržište Hrvatske i cijele regije još nije dovoljno pokriveno vjetroelektranama. Slovenija, Srbija, Makedonija i Albanija nemaju postavljen nijedan vjetroagregat, a Mađarska, Rumunjska i Bugarska nisu ni približno iskoristile svoje potencijale u iskorištavanju energije vjetra. Končar cilja upravo na ta tržišta, a u njegovu korist ide i uspostava novoga tarifnog sustava na hrvatskom tržištu električne energije prema kojem će vjetroelektrane koje imaju više od 60 posto hrvatskih dijelova dobivati maksimalan iznos od 65 lipa po kilovatsatu. Zbog toga će razloga strani ulagači koji u Hrvatskoj planiraju graditi vjetroelektrane biti potaknuti na kupnju hrvatske opreme, od čega bi Končar trebao najviše profitirati. Končar već desetljećima proizvodi generatore za hidroelektrane koje je samo trebalo modificirati da bi bili prikladni za vjetroagregate. Na početku smo razmišljali o uzimanju licencije od stranog proizvođača za nastup na domaćem tržištu, ali boljom se opcijom pokazao razvoj vlastite tehnologije. Sada imamo proizvod koji možemo prodati bilo gdje u svijetu - kaže Branko Zajec i dodaje da već postoji interes za kupnju Končarevih vjetroagregata. Unutar Končar grupe planira se proizvoditi 70 posto dijelova, što s radom uloženim u sklapanje uređaja znači da će se uređaji sastojati od najmanje 80 posto hrvatskih komponenti. Dijelove koje neće moći proizvesti u matičnom poduzeću namjeravaju naručiti kod hrvatskih tvrtki, a u slučaju da domaći proizvođači neće moći ili htjeti proizvoditi potrebne dijelove, nabavit će se od stranaca. Korištenje i razvoj energije vjetra u Europskoj su uniji do sada zaposlili 200-tinjak tisuća ljudi, a Končar u prvoj fazi namjerava u proizvodnji vjetroagregata zaposliti stotinjak novih radnika.

    U razvoj uloženo tri milijuna eura
    Projekt razvoja vjetroelektrana počeo je 2002. u Končarevu Institutu za elektrotehniku, a 2005. prebačen je u Inženjering za energetiku i transport, tvrtku koja je također dio Končar grupe, u kojoj se razvija i danas. U razvoj je uloženo više od tri milijuna eura, koje je većinom osigurao Končar, a dio novca dala su ministarstva gospodarstva i zaštite okoliša. Jedna vjetrenjača, odnosno vjetroagregat, sastoji se od stupa visokog 60 metara i teškog 80 tona, a gondola u kojoj se nalazi generator snage jednog megavata teška je 65 tona. Cijena uređaja koji može proizvesti jedan megavat struje na godinu na tržištu je oko milijun i pol eura, a da bi vjetroagregat bio profitabilan, mora raditi 2.000 sati na godinu s nominalnom snagom. Za usporedbu, godina ima ukupno 8.500 sati. Na lokacijama na kojima se planiraju graditi vjetroelektrane vjetar mora biti stalan i dovoljno jak, zbog čega su potrebna intenzivna mjerenja, koja traju i do dvije godine. Uz istraživanje vjetrova mora se napraviti i studija utjecaja na okoliš jer se vjetroelektrane ne smije graditi uza staništa ugroženih ptica i šišmiša ni na koridorima ptica selica. Vjetroelektrana koju Končar gradi na Pometenom brdu trebala bi biti gotova potkraj 2008. ili početkom 2009. godine; sastojat će se od 16 vjetroagregata i moći će pokriti godišnje potrebe 20 tisuća kućanstava. U Hrvatskoj trenutačno postoje dvije vjetroelektrane: na brdu Trtar kod Šibenika s 14 vjetroagregata snage 11,2 megavata u vlasništvu hrvatsko-njemačke tvrtke Enersys i na predjelu Ravne iznad grada Paga sa sedam vjetroagregata snage 5,95 megavata u vlasništvu druge hrvatsko-njemačke tvrtke Adria Wind Power. U dnevnim se novinama u protekle dvije godine spominjalo mnoštvo lokacija i ulagača koji će graditi vjetroelektrane. Podaci kažu da je u Hrvatskoj odabrano stotinjak lokacija za buduće vjetroelektrane i sve bi zajedno, nakon što se sagrade, za energetski sustav države trebale proizvesti 1.300 megavata. Trenutačno su u pripremi projekti za gradnju četrdesetak vjetroelektrana koje bi trebale proizvesti 600 megavata struje, što odgovara snazi nuklearke u Krškom. Hrvatski energetski sustav za sada može primiti od 350 do 400 megavata struje proizvedene u vjetroelektranama, a ako se zna da jedan megavat snage u vjetroelektranama stoji 1,5 milijuna eura, jednostavnom računicom tržište se može procijeniti između 525 i 600 milijuna eura. Do 2020. sustav će moći primiti 1.000 megavata, što znači da će tržište prema sadašnjim cijenama vrijediti 1,5 milijardi eura. Vladina je strategija do 2010. dostići 5,8 posto udjela obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj, zbog čega su predviđeni i poticaji, a EU do 2020. planira 20 posto sve energije koristiti iz obnovljivih izvora. U sektoru proizvodnje struje brojke se penju do velikih 35 posto udjela obnovljivih izvora, od čega bi vjetar mogao dostići i 12 posto. U proizvodnji struje obnovljivi su izvori na koje se može računati energija vjetra, male hidroelektrane i termalna energija. U Hrvatskoj se vjetar do sada pokazao najboljim izvorom jer najčešće puše ujutro i navečer, kad je i potreba za dodatnom energijom u strujnoj mreži najveća. U sklopu toga HEP jamči otkup struje proizvedene u vjetroelektranama po cijeni od 90 posto prosječne prodajne cijene u njegovoj mreži. Godine 2006. u gradnju vjetroelektrana u svijetu uložene su 23 milijarde dolara, a tržište iz godine u godinu raste. U igru se uključila i Francuska, koja se do sada oslanjala na nukleranu energiju u proizvodnji struje. SAD također na svom teritoriju gradi velik broj vjetroelektrana, a tržišta u razvoju poput Indije i Kine prošle su godine zajedno imala 12 posto svih vjetroelektrana sagrađenih u svijetu. Zemlje EU su 2005. uvezle 54 posto energenata, a procjenjuje se da će do 2030. uvoziti 64 posto - velik dio toga uvoza otpada na Rusiju, koja europsku ovisnost o ruskim izvorima energije želi politički iskoristiti. Drugi su veliki izvor zemlje Bliskog istoka, politički nestabilne, a u toj regiji Amerika igra glavnu ulogu. Stoga EU inzistira na razvoju obnovljivih izvora energije, među kojima je i iskorištavanje energije vjetra.

    Glavnu riječ vode njemački proizvođači
    Unatoč optimističnim brojkama, samo 0,8 posto svjetske energije proizvodi se u vjeroelektranama, a Globalno vijeće za energiju vjetra koje predstavlja više od 1.500 kompanija u 50 zemalja, među kojima su General Electric, Shell, Vestas i Siemens, tvrdi da bi se do 2030. taj postotak mogao povećati na gotovo 30 posto. Osim što vjetroelektrane svijetu pribavljaju toliko potrebnu energiju, važan su činitelj u očuvanju okoliša jer je proizvodnja električne energije u svijetu odgovorna za 40 posto onečišćenja i stakleničkih plinova koji se ispuštaju u atmosferu. Energija dobivena iz vjetra naziva se i čistom. Ekološki dobici bili su važan činitelj u razvoju vjetroelektrana u Njemačkoj, koja je pod utjecajem stranke Zelenih donijela niz propisa za poticanje, razvoj i upotrebu tehnologije koja ne onečišćava okoliš. Upravo zbog toga danas njemački proizvođači vode glavnu riječ na svjetskom tržištu čiste energije, poglavito u gradnji vjetroelektrana.
    www.liderpress.hr
     
     
    Vjetroelektrana Pometeno Brdo projekt je na kojem su po prvi puta korišteni vjetroagregati koji su proizvedeni i dizajnirani u Hrvatskoj. Zaslužan za to je Končar koji je 2004. godine počeo sa razvojem svojega vjetroagregata, a nešto kasnije i sa razvojem projekta vjetroelektrane na kojoj će iste te vjetroagregate i primijeniti. Prvi prototip vjetroagregata snage 1 MW, KO-VA57/1 postavljen je 2008. godine. 2011. godine postavljeno je još 5 vjetroagregata istoga tipa, a 2012. i dodatnih 9 vjetroagregata - ukupno 15 vjetroagregata sa snagom od 15 MW. 2012. je također postavljen i jedan novi prototip vjetroagregata, K80 snage 2,5 MW. Od 1.1.2013. vjetroelektrana Pometeno Brdo radi svojim punim predviđenim kapacitetom sa ukupno instaliranih 16 vjetroagregata i 17,5 MW. Vjetroagregat KO-VA57/1 ima snagu od 1 MW, promjer rotora od 57 metara, a radi na brzinama vjetra od 2,5 m/s do 25 m/s, pri čemu nazivnu snagu ostvaruje kod vjetra brzine 12 m/s. Veći vjetroagregat, K80 ima snagu 2,5 MW, promjer rotora od 92 metra, radni opseg mu je na istim brzinama vjetra kao i za KO-VA57/1, dok nazivnu snagu ostvaruje na brzinama vjetra od 12,5 m/s. Oba vjetroagregata imaju neovisno upravljanje nagibom lopatica (pitch control), kao i sustav sa sinkronim direktno pogonjenim generatorom bez reduktora, te su na mrežu spojeni putem frekvencijskog pretvarača. Iako su na prvom prototipu vjetroagregata KO-VA57/1 bili korišteni sustavi upravljanja i frekvencijski pretvarač stranih proizvođača, za proizvodnju ostalih vjetroagregata razvijen je vlastiti sustav upravljanja i frekvencijski pretvarač, kao i vlastiti SCADA sustav. Tako su danas na vjetroelektrani Pometeno Brdo postavljeni vjetroagregati koji su 85% hrvatski proizvod. Končar za svoje vjetroagregate uvozi svega 15% opreme, i to lopatice i glavne ležajeve. Dokumentacija, građevinski radovi, montažni radovi, priključak na mrežu, zavarena konstrukcija, generator, oplata, frekvencijski pretvarač i sustav upravljanja spadaju pod domaću komponentu opreme i radova na VE Pometeno Brdo. Procijenjena godišnja proizvodnja ove vjetroelektrane iznosi 30,083 GWh električne energije, a ista je spojena na TS Konjsko. Investicijski troškovi iznosili su 28 milijuna eura.
    www.vjetroelektrane.com
    Ovaj automobil nudi i potiče na novi, mirniji doživljaj vožnje. Jednostavan za rukovanje, iznenađuje svojim tihim radom i izvrsnim odnosom prostornosti i vanjske kompaktnosti i nudi inovativnu opremu za komunikaciju. CITROËN C-ZERO je prvi model nove generacije električnih vozila dostupan u Europi. Od samog početka dizajniran kako bi na njega bili ugrađeni dijelovi za njegovu elektrifikaciju. Zadržava također sve karakteristike za sigurnost, udobnost i prostornost koju obično nalazimo na vozilima u ovom segmentu, pozicionirajući se među najbolje u klasi (sustav dinamičke kontrole stabilnosti ESP, 6 zračnih jastuka, klima uređaj, prtljažnik od 166 litara...). Ovaj automobil nudi i potiče na novi, mirniji doživljaj vožnje. Jednostavan za rukovanje, iznenađuje svojim tihim radom i izvrsnim odnosom prostornosti i vanjske kompaktnosti i nudi inovativnu opremu za komunikaciju. Riječ je o sustavu CITROËN eTouch koji između ostalog uključuju hitne pozive i lokalizirane pozive za pomoć na cesti. Funkcija Bluetooth® je također uključena u serijskoj opremi. S dužinom od 3,48 m i okretnim krugom od 9 m, s lakoćom snalazi u gradskoj sredini. Njegove performanse (najveća brzina od 130 km/h, 0-100 km/h u 15,9 sekundi i ubrzanja od 60 do 80 km/h u 3,9 sekunde) i autonomija od 150 km mu omogućuju da se bezbrižno zaputi i izvan grada. Tradicionalni pokazatelj razine goriva je ovdje zamijenjen pokazateljem napunjenosti baterije. Kada se približi minimalna razina i nakon što je vozač obaviješten, pojavljuje se ograničenje raspoloživosti same opreme a zatim smanjenje raspoložive snage kako bi se maksimalno produžila autonomija. Raspolaže sustavom obnavljanja energije prilikom usporavanja i kočenja, koji omogućuje punjenje baterija. Obnovljena energija ovisi o, između ostalog, brzini vožnje i eventualnom pritisku na papučicu kočnice. Čak i ako nema pritiska na navedenu papučicu, sama činjenica da ne pritišćete papučicu gasa uzrokuje punjenje baterija. Navedeno punjenje baterija ima nekoliko prednosti : prvenstveno omogućuje kočenje motorom, koje zahvaljujući odabranom doziranju, osjetnom za vozača, ali ne pretjeranom, omogućuje prirodno usporavanje prilikom približavanja zavojima i semaforima kao i ograničavanje trošenja dijelova kočionog sustava. CITROËN C-ZERO je opremljen sinkronim motorom sa stalnim magnetima koji razvija snagu od 47 kW ili 64 KS CEE od 3 500 pri 8 000 okr/min. Njegov maksimalni okretni moment iznosi 180 Nm, od 0 do 2 000 okr/min. Vodeći računa o karakteristikama ovog električnog motora koji raspolaže svojim maksimalnim okretnim momentom već u trenutku paljenja, uvođenje mjenjača s nekoliko brzina nije opravdano. Dakle, CITROËN C-­ZERO je opremljen reduktorom s prilagođenim prijenosnim omjerom i tradicionalnim diferencijalom, oba ugrađena na stražnji ovjes, u blizini električnog motora.
    www.nacional.hr
    z1
    z2
    z3
    z4
    Vode su naše blago, narodno i opće dobro, stoga je nužno da nam zaštita voda bude ekološki i politički prioritet. Zaštita voda je bila glavna tema pete hrvatske konferencije o vodama. Trebalo bi biti jasno da je naš vitalni nacionalni interes očuvanje suvereniteta nad vodnim resursima. Izvorišta vode i vlasništvo nad vodno-komunalnom infrastrukturom ne smiju biti na prodaju i moraju ostati u vlasništvu države i jedinica lokalne samouprave jer je to jedini način da budućim naraštajima ostavimo ono što smo mi naslijedili, a svojoj zemlji omogućimo siguran razvoj, naglasio je. Predsjednik Ivo Josipović kazao je to u početku 5. hrvatske konferencije o vodama na kojoj će do 21. svibnja sudjelovati oko 300 domaćih i inozemnih znanstvenika i stručnjaka. Na konferenciji pod nazivom "Hrvatske vode pred izazovom klimatskih promjena" raspravljat će se o stanju voda u vezi s novim uvjetima izazvanim klimatskim promjenama, a najavljeni su i prijedlozi rješenja o vodoopskrbi, zaštiti od poplava, natapanju te postizanju ekološkog stanja voda po europskim normama. Josipović je kazao da voda jest strateški resurs 21. stoljeća, da slana voda tvori 70 a slatka voda samo tri posto zemljine površine te da je vjerojatno i to razlog što neki govore da će "sutra litra vode biti skuplja od litre nafte". Gotovo četvrtina svjetskog stanovništva ne raspolaže s dovoljno pitke vode, a u Ujedinjenim narodima smatraju da će sljedećih 50 godina nekoliko milijarda ljudi biti suočeno s nedostatkom pitke vode. Stoga nije teško pretpostaviti da će se ubrzano smanjenje svjetskih zaliha pitke vode postaviti kao glavno ekološko, gospodarsko, ali i sigurnosno pitanje 21. stoljeća, rekao je Josipović, dodavši kako "mnogi smatraju da će se uskoro umjesto za naftu ratovi voditi za vodu". Hrvatska je jedna od vodom najbogatijih zemalja u Europi i po ukupnim obnovljivim izvorima vode po stanovniku treća je u Europi i peta po količinama kvalitetne pitke vode, podsjetio je predsjednik Josipović, naglasivši da nam prioritet mora biti pitka voda u svakom kućanstvu, da treba izraditi i obnoviti sustav zaštite i smanjiti štete od poplava te povećati sa sadašnjih 50 posto broj kućanstava priključenih na javnu odvodnju. Glavni direktor Hrvatskih voda Jadranko Husarić naveo je da Hrvatske vode i njezini projekti uživaju velik međunarodni ugled, da se na osnovi njihovih projekata povlače znatan novac iz fondova EU-a te da ta tvrtka priprema projekte vrijedne milijardu eura.Skup je nastavljen predavanjima o vodnom gospodarstvu, zaštiti od poplava, utjecaju klimatskih promjena i drugom.
    www.nacional.hr

     
    Po istraživanjima UNESCO-a iz 2003., Hrvatska je po dostupnosti vode i bogatstvu izvora na vrlo visokome - petome mjestu u Europi i na 42. u svijetu. U Hrvatskim vodama danas je svečano obilježen Svjetski dan voda, 22. ožujka, a generalni direktor Jadranko Husarić istaknuo je da je Hrvatska pri svjetskom vrhu po kvaliteti i kvantiteti tog resursa 21. stoljeća, koji nije ni za prodaju ni za rasprodaju i da su zbog toga u vodnome gospodarstvu sretni. Husarić je istaknuo kako po strategiji razvoja vodnoga gospodarstva do 2038. godine treba uložiti više od 50 milijarda kuna u vodno gospodarstvo. "Glede odvodnje, zaostajemo za vodoopskrbom, pa je oko 44 posto stanovništva u Hrvatskoj priključeno na kanalizaciju, a samo 23 posto te otpadne vode se pročišćuje", rekao je Husarić, dodajući da su nam zato u odvodnji za izgradnju kanalizacijske mreže i uređaja za pročišćavanje otpadnih voda do 2023. potrebna najveća ulaganja - 23 milijarde kuna. U Hrvatskoj je oko 80 posto stanovništva priključeno na sustav javne vodoopskrbe, a da bismo do 2023. dosegnuli 95-postotnu priključenost, potrebno je uložiti oko 13 milijarda kuna. Husarić je rekao da su gubitci u vodoopskrbnom sustavu veliki, u prosjeku 45 posto, pa su i tu potrebna velika ulaganja. Dodao je da u daljnji razvoj sustava obrane od poplava do 2038. treba uložiti oko deset milijarda kuna. Rekao je da su u vodoopskrbi i odvodnji Hrvatske vode i mjerodavno ministarstvo počeli zapažene projekte financirane vlastitim novcem i sufinancirane novcem iz pretpristupnih fondova i kreditima međunarodnih banaka. Posebice je istaknuo da Hrvatska kao kandidatkinja za članstvo EU-a ima pristup programu IPA u kojem je oko 47,7 milijuna eura nepovratnog novca EU-a za vodne infrastrukturne projekte. "Danom pristupa EU-u Hrvatska će steći pravo pristupa sredstvima iz kohezijskih i strukturnih fondova. Po prijedlogu financijskog paketa za Hrvatsku, nepovratna sredstva za vodno gospodarstvo za 2012. i 2013. iznose oko 330 milijuna eura", rekao je Husarić. Naglasio je da su procijenjena ulaganja u svih 39 projekata, za koje je osiguran novac za izradu projektne dokumentacije, oko 1,1 milijardu eura, a za pripremu projekata do razine spremnosti za postupak prijavljivanja EU-u osigurano je oko 30 milijuna eura. Državni tajnik u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva Zdravko Krmek poručio je da je briga o vodi naša zajednička zadaća te da "nitko ne može doći u posjed vodnih resursa naših voda, a tako će biti i dalje". Svjetski dan voda ove se godine obilježava pod sloganom "Voda za gradove: odgovor na urbani izazov".
    www.nacional.hr
     
    Slatka voda sigurna za piće čini samo 2.5% vode na našem planetu. Uzmemo li u obzir da je veliki dio te vode nedostupan, tj. preduboko u podzemlju ili zarobljen u polarnim ledenjacima, unatoč novim metodama potrage i dobavljanja, ostaje nam samo oko 1% vode dostupne za korištenje.Iako bi realne količine slatke vode na Zemlji bile dostatne i da je njena populacija trostruko veća, problem stvara neravnomjerna raspodjeljenost slatke vode. Najveći nedostatak osjećaju upravo zemlje Trećega svijeta u kojima je najizraženija eksplozija stanovništva i oni su ujedno i najugroženiji situacijom sve većeg zagađenja ono malo resursa koje posjeduju. Više od 1 milijarde ljudi u 21. st. živi još bez pristupa sigurnoj i čistoj vodi. To se naziva vodni stres i ubrzano zagađenje navodi stručnjake na pomisao da će se udio država izloženih vodnom stresu samo povećavati. Rasprava o vodi sigurnoj za piće podijelila se na dva pola od kojih jedni zagovaraju stranu da je voda sigurna za piće nužno pravo svakog čovjeka pod suncem, a drugi je smatraju samo ekonomskim reursom koji se kupuje i prodaje. Ponešto je iracionalno smatrati ono što vam treba da preživite ekonomskim resursom, ali ujedno ono što je nužno je i najbolja valuta zar ne? Hrvatska je zemlja koja je bogata pitkom vodom i gotovo sva njena voda dolazi iz podzemnih izvora. Čak je i u zakonu istaknuto kako uporaba podzemnih voda u svhu pića, sanitarija i protupožarne zaštite ima prednost nad svim drugim svrhama. Nastavimo li pravilno gospodariti vodom trebala bi nas zaobići kriza koja će se neminovno u jednom trenutku izbiti u svijetu nastavimo li ovom putanjom. Najveći zagađivači vode su industrija i, neočekivano ali istinto, suvremena poljoprivreda. Kako se uzgoj hrane koji nema za cilj ekološku proizvodnju temelji na proizvodnji sve veće količine takvi proizvođaći se ne ustručavaju od korištenja umjetnih gnojiva i pesticida kako bi povećali prinose. Na taj način velike zemljišne površine bivaju zagađene ovim supstancama koje se kišama odvode u tlo i zagađuju podzemene izvore pitke vode. Stoga, upravljanje pitkom vodom trebao bi biti jedan od primarnih zadataka čovječanstva. Čak i da ovoga trena sve tvornice prestanu ispuštati plinove i otrove u zrak i da svi proizvođači predstanu svoja polja posipavati pesticidima, da se zaustavi ispuštanje industrijskih voda u tokove rijeka, bila bi potrebna desetljeća da eko sustav pročisti sam sebe. Nužno je gospodariti vodom na način da se primjenjuje održivi razvoj, jer zagadimo li vodu alternativa ne postoji. Ova životno važna tekućina opće je dobro i ni jedna tvrtka ili organizacija ne može polagati pravo na njeno isključivo korištenje. Na skupštini UNa 2000. godine donesen je ambiciozan plan da se do 2015. prepolovi broj ljudi kojima nije dostupna pitka voda. Neka poboljšanja su svakako očita, no još nas čeka puno posla kako bismo svakoj osobi mogli pružiti ono što je njeno prirodno pravo.
    ekologija.com.hr
    Upravo na današnji dan od znanstvenika stižu dobre vijesti za naš planet, prema najnovijim analizama utvrđeno je da se Zemlja od prethistorijskog globalnog zagrijavanja oporavila brže nego što se do sada mislilo. Dan Zemlje korijene vuče iz 1960-ih kad je ekološki aktivizam počeo cvjetati. Američki senator iz Wisconsina, Gaylord Nelson, 1969. je dobio ideju o ekološkim prosvjedima, po uzoru na antivjetnamske prosvjede, prenosi National Geographic. Nelson je ubrzo regrutirao aktivista Denisa Hayesa da organizira obilježavanje Dana Zemlje 22. travnja 1970., a ovaj datum je odabran zato što je taj dan bila srijeda, sredina tjedna i radni dan, idealan trenutak da ljubitelji okoliša diljem SAD-a započnu sa štrajkom u ime zaštite našeg planeta i odu s posla. Više od 20 milijuna Amerikanaca taj dan je otišlo sa svog radnog mjesta i tako sudjelovalo u ovoj akciji. Do kraja 1970-ih u SAD -u je osnovana Agencija za zaštitu okoliša i zaštita okoliša je ozakonjena. Idućih 40 godina se aktivizam za zaštitu okoliša proširio cijelim svijetom, no danas je fokus sa ozonskih rupa i zagađenog zraka prebačen na globalno zagrijavanje, a upravo na današnji dan od znanstvenika stižu dobre vijesti za naš planet. Prema najnovijim analizama utvrđeno je da se Zemlja od prethistorijskog globalnog zagrijavanja oporavila brže nego što se do sada mislilo, prenosi Science Daily. Znanstvenici sa Sveučilišta Purdue utvrdili su da je Zemlja prije 56 milijuna godina već bila suočena sa povećanim udjelom ugljičnog dioksida u atmosferi i povišenim temperaturama, no Zemlja se uspjela oporaviti i izvući ugljik iz atmosfere. Pola ugljika iz atmosfere Zemlja je povukla za 30,00 do 40,000 godina, što je trećina vremena za koje se prije mislilo da je trebalo Zemlji da se oporavi. Znanstvenici su za ovo prethistorijsko globalno zagrijavanje znali već 20 godina, no još uvijek se ne zna kako se točno Zemlja od toga oporavila. Do zagrijavanja atmosfere je došlo u prethistorijskom dobu, zbog čega je temperatura porasla za 5 stupnjeva Celzijusevih i znanstvenici su na temelju analize minerala iz stijena utvrdili da je ugljični dioksid prvo pušten u atmosferu, a nakon toga povučen iz nje. Do sada se smatralo da su ugljični dioksid iz atmosfere povukle stjene, tj. minerali iz stjena bazirani na siliciju, no ovaj proces je prespor da bi se njime objasnio ovako brz oporavak Zemlje od ugljičnog dioksida. Brzi razvoj biosfere bi mogao biti objašnjenje za ovo, tlo i šume su mogle povući višak ugljičnom dioksida iz atmosfere. Ne zna se točno ni od kuda je došao višak ugljičnog dioksida, no smatra se da je možda pušten iz biosfere, do suša, požara i iz vulkana. Znanstvenici se trude otkriti kamo je i kako ugljični dioksid otišao, da bi mogli razviti nove mehanizme za borbu protiv globalnoga zagrijavanja i ono što su do sada otkrili pokazuje da je reakcija Zemlje na ugljični dioksid puno dinamičnija nego što se prije mislilo.
    www.nacional.hr

    O nama

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
    Ured:
    Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr 
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503