Prema nekim predviđanjima u budućnosti bi se solarne elektrane trebale nalaziti na svakom koraku te biti raširene kao što su to danas računala ili mobilni telefoni. Ono što je posebno zanimljivo je to da će takve elektrane stvarati električnu energiju na zahtjev te će se razviti sustav akumulacije energije. No, vratimo se u sadašnjost koja je također puna optimističnih priča vezanih uz solarnu energiju. Jedna od njih je da je nedavno s radom započela solarna elektrana koja generira električnu energiju tijekom cijelog dana (i noći).Smještena u španjolskoj pokrajini Andaluziji, Torresol Energy-eva Gemasolar je prva svjetska komercijalna solarna elektrana s temeljnim opterećenjem (baseload). Torresol Energy, kompanija koja je izgradila elektranu Gemasolar je joint venture španjolske kompanije Sener i Masdara, energetske tvrtke iz Abu Dhabija. Solarne slane baterije - Gemasolar, službeno stavljena u rad u svibnju 2011., je 19,9 MW elektrana sa 15 satnom "baterijom". Očekivana proizvodnja elektrane kreće se oko 110.000 MWh godišnje što je dovoljno za pokrivanje potroeba oko 25.000 kućanstava. Budući da može pohranjivati energiju, ova 19,9 MW elektrana generira ekvivalent 50 MW solarne elektrane bez skladišnih kapaciteta, izjavljuje Santiago Arias, jedan od suosnivača Torresola. Baterije u elektrani su u biti dva spremnika rastaljene soli u kojima se pohranjuje toplinska energija, a koji zauzvrat postrojenju omogućuju generiranje električne energije prema potrebi, bilo to tijekom večeri, za vrijeme oblačnog ili kišnog vremena, čak i nekoliko dana ili tjedana nakon što je energija pohranjena u "baterije". Pohrana energije u rastaljenoj soli (MSES) ili baterije od "solarne soli" toplinske su baterije, za razliku od kemijskih litij-ionskih baterija koje napajaju električna vozila. MSES koristi kombinaciju 60% kalijeva nitrata i 40% natrijevog nitrata koji zadržavaju 99% topline do 24 sata, što znači da baterija gubi oko 1% toplinske energije dnevno. Kalij-nitrat je kao materijal ekološki prihvatljiviji i jeftiniji od većine kemijskih alternativa. U srednjem vijeku se ovaj sastojak koristio za očuvanje hrane, a danas se još uvijek koristi pri proizvodnji usoljene govedine. Kalij nitrat se osim toga koristi u pastama za zube (za osjetljive zube) te vrtnim gnojivima. Kapitalni troškovi MSES-a su relativno niski te se kreću oko 50 do 100 američkih dolara po kWh, što je oko 10 puta jeftinije od litij-ionskih baterija koje pokreću osobna računala ili električne automobile. Gemasolar nije prva svjetska elektrana koja koristi MSES baterije. Nekih 300 kilometara južnije, nalazi se elektrana Andasola-1, 50 MW koncentrirana solarna elektrana koja radi sa 7,5 satnom baterijom od srpnja 2009. Kapaciteti baterije u Gemasolaru su udvostručeni, što znači da ova elektrana radi sa 15 satnom baterijom. Santiago Arias se nada da će Gemasolar godišnje raditi 6,400 sati, što je 75% radno vrijeme. Usporedbe radi, Hooverova brana u SAD-u ima kapacitet rada od samo 23%, dok kineska hidroelektrana Tri klanca radi sa 50% kapacitetom. Prema studiji iz 2003. koju je proveo prof. Michael Maloney sa Sveučilišta Clemson, kapaciteti nuklearnih reaktora u Japanu, Francuskoj i SAD-u kretali su se od 65-72%, dok je svjetski prosjek iznosio 69,4%. Solarni toranj - Kad većina ljudi zamisli solarnu elektranu, u mislima imaju fotonaponske panele na krovovima kuća ili zgrada. Fotonaponski paneli rade na principu izravnog pretvaranja fotona u električnu energiju. Elektrana Gemasolar ulazi u kategoriju koncentriranih solarnih elektrana (CSP) koje koriste Sunčevu energiju za zagrijavanje tekućine (voda, sintetičko ulje ili rastaljena sol) koja stvara paru te na taj način pokreće turbine za proizvodnju električne energije. Svatko tko je povećalom ili konkavnim zrcalom pokušao (i uspio) zapaliti komad papira zna o čemu se radi. Koristeći tisuće (i milijune) četvornih metara ogledala (a ne fotonaponskih panela) koji usredotočuju istu količinu Sunčeve svjetlosti na malu površinu, tekućina se može zagrijati i do nekoliko stotina stupnjeva Celzijusa te pokrenuti turbine industrijskih razmjera. Svaki heliostat (ogledalo sa rotorom) ima reflektirajuću površinu od oko 110 četvornih metara te slijedi Sunčevu putanju zahvaljujući dva motora sa ugrađenim logičkim usmjerivačima koji se mogu programirati tako da preračunavaju i podešavaju poziciju heliostata do 15 puta u minuti. Osnova površine svakog heliostata u biti je vrlo slična kućnom ogledalu, samo se radi o malo boljoj izvedbi istog. Pohrana energije mijenja pravila igra - Santiago Arias bavi se izgradnjom elektrana već 38 godina. Govoreći o tržištu električne energije, izjavljuje kako će solarne elektrane koje mogu raditi tokom cijelog dana promijeniti pravila igre. "Najveća potražnja za električnom energijom odvija se u večernjim satima najtoplijih dana u godinu", izjavljuje Arias. Tržište u navedenim vremenima plaća višu cijenu za električnu energiju budući da se o radi o vršnoj potrošnji i opterećenju sustava. Solarna elektrana generira najviše energije upravo za vrijeme vrućih ljetnih dana. Stoga logičkim zaključkom Aries dolazi do konstatacije da "Sposobnost za pohranu energije u vremenima vršne proizvodnje zbog jakog intenziteta Sunčevog zračenja, te sposobnost dostavljanja iste proizvedene energije u vremenima vršne potrošnje mijenja pravila igre tržišta energijom. Cijena goriva za ovu elektranu jednaka je nuli, a prirodni plin se tu jednostavno ne može natjecati ni cjenovno, ni u bilo kojem drugom aspektu".

www.croenergo.eu

U sklopu projekta uključeno je testiranje i instalacija na moru plutajuće vertikalne turbine sa tri lopatice kapaciteta 2 MW, koja bi trebala biti instalirana na dubinama od preko 50 metara. Francuski Technip je razvio projekt Vertiwind koji je usmjeren na razvoj prototipa plutajuće vjetroturbine na vertikalnoj osi. Sam projekt razvio je Technip, kompanija koja djeluje u industriji nafte i plina, a provodi ga zajedno sa EDF Energies Nouvelees, Converteam-om i Nénuphar-om koji je dizajnirao ovu novu turbinu. 35 kW-tni eksperimentalni prototip ove turbine sa tri lopatice već od ožujka 2010. radi na kopnu. U sklopu projekta, prva jedinica koja će raditi punim kapacitetom (2 MW) trebala bi biti instalirana na kopnu do 2012., dok bi prva morska turbina trebala početi sa radom 2013. Plutajuća struktura dizajnirana kao tronožac sa tri šuplja stupa pričvršćena je na morsko dno pomoću čeličnih žica, a može biti instalirana na dubinama od preko 50 metara. Prema dizajnerima, prednosti turbina na vertikalnoj osi najviše se mogu iskoristiti upravo kod offshore sustava. Budući da ovaj tip turbine ima vrlo nisko težište u odnosu na tradicionalne turbine na horizontalnoj osi (čiji se toranj nalazi na 80-100 metara nadmorske razine), osigurana je veća stabilnost uz smanjenu žiroskopsku snagu. Osim toga, lopatice ne trebaju sustave za usmjeravanje, sam dizajn lopatica puno je jednostavniji, ubrzivač nije potreban, kao ni složene operacije instaliranja na moru pomoću velikih dizalica. Sve to dovodi do bitnog smanjenja troškova i čvršćeg sustava koji zahtijeva manje održavanja uz manje rizike za kvarove. Treba napomenuti da je Technip stekao iskustvo u području plutajućih vjetroturbina nakon što je instalirao Hywind sustave za norveški Statoil. To je bila prva razvijena plutajuća vjetroturbina, no njen dizajn se uvelike razlikuje od Vertiwind-ovog.

www.croenergo.eu

Energija vjetra je čista i često bez konkurencije - najjeftinija. Ova grana proizvodnje energije trenutačno upravo cvjeta i sve više napreduje. A velike nade ulažu se i u sasvim mala postrojenja s vjetrenjačama koja mogu stajati i u dvorištu, stoji u priopćenju uglednog portala Deutsche Welle. Energija vjetra preuzima u svijetu sve veću ulogu u opskrbi strujom. Po brdima i po obalama Europe, Kine, Indije i SAD-a gradi se sve više i više parkova s vjetrenjačama za eksploataciju energije vjetra. A trend je da ti parkovi budu sve veći i veći. U međuvremenu se postavljaju vjetrenjače snage više od 5.000 kilowatta. Time se npr. može pokriti potreba za strujom za oko 3.000 kućanstava u Njemačkoj. No tehnički, logistički i financijski izazovi za podizanje takvih divova, prije svega na moru, su ogromni.

 

Prototip inovativne lopatice za mini turbine jučer je predstavljen u Roveretu uz nazočnost lokalnih vlasti, izvršnog direktora Enel Green Power-a (EGP), Francesca Starace-a i poznatog arhitekta Renza Piana, koji je u partnerstvu sa EGP-om sudjelovao na razvoju novog proizvoda. Korištenjem istraživanja koje su dovele do novih, lakših i otpornijih materijala te novih tehnoloških rješenja, razvijen je novi koncept vjetroturbine koja je osjetljivija pri nižim nadmorskim visinama i difuznim vjetrovima. Nova turbina ima kapacitet od 55 kW te je u mogućnosti neprekidno proizvoditi električnu energiju budući da koristi spore vjetrove koji putuju brzinom od 2 m/s. Projektom se, među ostalim, htjelo ostvariti prirodniju integraciju trubine sa područjem u kojem se nalazi. Turbina sa dvije lopatice odlučena je kao prihvatljivija od one s tri lopatice, budući da smanjuje treperenje za 1/3, a u slučaju potpunog nedostatka vjetra, tanka vertikalna linija (toranj) i dvije horizontalne lopatice pružaju ljepši prizor od standardnih vjetroturbina. Prototip turbine izrađen je u Roveretu u posebnom laboratoriju pod nazivom "žirafina kuća". Masovna proizvodnja za talijansko tržište trebala bi započeti nakon što se završi 12-mjesečno testiranje u Pisi, na lokaciji Enel-ovog centra za istraživanja. Što se distribucije pak tiče, inovativne turbine biti će korištene u EGP-ovim elektranama u Italiji i inozemstvu, a biti će stavljene i na tržište kroz Enel-ovu tvrtku za maloprodaju, Enel.si. Mini turbine koje je osmislio Renzo Piano trebale bi pronaći svoje tržište i izvan Italije, na nizu lokacija u SAD-u, Francuskoj, Španjolskoj i Grčkoj.
www.croenergo.eu

Dok Turska pokušava razviti svoju ,zelenu'ekonomiju , oni koji žele ulagati u sektor energije vjetra, suočavaju se sa ekološkim i proceduralnim preprekama. Potencijalni investitori otkrili su da ukupni troškovi izgradnje velikih projekata obnovljivih izvora energije daleko premašuju troškove instalacije. Jedan od evidentnih problema su pristupni putevi u zapadnoj Turskoj. U Turskoj vjetroparkovi još uvek predstavljaju novost, iako se na ovim projektima radi već posljednjih 30 godina. Izgradnja baze za razvoj projekata energije vjetra je "poseban proces", kako kaže predstavnik jedne od najvećih turskih kompanija za obnovljive izvore. Prema rječima ovog predstavnika koji je htio ostati anoniman, svaki vjetroenergetski projekt u Turskoj zahtjeva nove prilazne puteve zbog problematičnih lokacija pogodnih za farme vjetrenjača. Većina vjetroelektrana se često podiže na vrhu brda, ili u planinskim predjelima, koji su uglavnom nepristupačni. "Potrebno je ponovo graditi i popravljati glavne puteve, posebno ako imaju puno zavoja i velike infrastrukturne prepreke za transport turbina, budući da kamioni ne mogu raditi oštre zaokrete", tvrdi on. Turska nije kao Njemačka, gdje je većina vjetroelektrana izgrađena u blizini autocesta, i gdje je zemlja ravna. U ovim krajevima moraju se graditi novi putevi sposobni izdržati velika opterećenja jer starih jednostavno nema. Usprkos činjenici da podržavaju ova podhvate, ekolozi i društvene organizacije s vremena na vrijeme izražavaju (radikalno) različita mišljenja u pogledu obnovljivih izvora energije. Lokalne zajednice ponekad nisu posebno zainteresirane za izgradnju puteva za transport vjetroturbina u svojim regijama. Javni i privatni sektor, koji pored izgradnje novih energetskih postrojenja moraju graditi i novu infrastrukturnu mrežu, u svoje projekte moraju uračunati i troškove okoliša, i troškove izgradnje mreže puteva. To je jedan od razlog zašto u Turskoj, gdje su investitori svjesni ovog problema, kompanije za energiju vjetra u svoje projicirane troškove unose i troškove izgradnje prilaznih puteva. Mustafa Ataseven, predsjednik Udruženja turske energija vjetra, kaže da se usluge izgradnje puteva u Turskoj mogu provesti na dva načina. "Investitori, na primjer, mogu da sklopiti ugovor sa nekom turskom kompanijom, koja bi zatim direktno angažirala različite podizvođače i građevinske tvrtke. Međutim, ukoliko je investitor u mogućnosti sam financirati troškove bez ikakvih kredita, može direktno angažirati podizvođače, bez posrednika", izjavio je Ataseven za Hürriyet Daily News & Economic Review. U oba slučaja, turski građevinski sektor ima koristi od tih ugovora.Ataseven kaže da uglavnom lokalne kompanije grade prilazne puteve, bilo kao podizvođači ili investitori. Izgradnja pristupnih puteva ne predstavlja problem samo sa financijskog aspekta. Ovi putevi mogu utjecati na lokalno okruženje i lokalno stanovništvo. Shodno tome, investitori u energiju vjetra moraju se konzultirati sa lokalnim vlastima, NVO-ima i drugim zainteresiranim stranama prilikom planiranja i izgradnje farme vjetrenjača. Predstavnik Aksa, turske kompanije za obnovljive izvore energije sa tri vjetroparka u Turskoj, kaže da je njegova kompanija u troškove projekta vetroelektrana uračunala i "neophodne" troškove izgradnje prilaznih puteva u planinama i šumama. Aksa se također morala konzultirati sa Ministarstvom za zaštitu okoliša prilikom planiranja izgradnje svojih vjetroelektrana. "Ministarstvo za zaštitu okoliša naložilo je da pripremimo dokumentaciju o specifičnosti projekta za lokalne zajednice, za što nam je u prosjeku potrebno između pet i šest mjeseci", rekao je predstavnik ove kompanije za Daily News. Na konferenciji u turskom Udruženju za energija vetra, Ataseven je izjavio da proces izgradnje puteva ne može štetiti lokalnim zajednicama. "Lokalna izgradnja je dobar biznis u Turskoj. Kao što znate, Turska je druga u svijetu u sektoru građevinarstva", kaže on. Ataseven tvrdi da investitori često zapošljavaju lokalne građevinske tvrtke za izgradnju ovih puteva, pa mještani imaju koristi od farmi vjetrenjača. "Oni angažiraju lokalne građevinske tvrtke, a ove tvrtke dobro poznaju svoj narod i imaju dobre odnose sa lokalnim stanovništvom", smatra on. Izgleda da su investitori u energiju vjetra do sada uspjeli izbjeći probleme sa kojima su se suočili oni koji su gradili hidroelektrane, kada su lokalni seljani, naročito u regiji Crnog mora, grubo protestirali nezadovoljni načinom na koji se na njihovu štetu generira energija. S obzirom da je razvoj energije vjetra još uvijek u začetku, postavlja se pitanje da li je ona vrijedna novca, i svog tog asfalta.

www.croenergo.eu

Ann Arbor, Michigan - Dramatični i iznenađujući magnetski učinak svjetlosti kojeg su otkrili znanstvenici na Sveučilištu Michigan mogao bi dovesti do stvaranja solarne energije bez korištenja tradicionalnih solarnih ćelija baziranih na tehnologiji poluvodiča te siliciju i thin film tehnologiji. Znanstvenici su pronašli način izrade "optičke baterije", izjavio je Stephen Rand, profesor na odjelima za elektrotehniku i računalstvo, fiziku i primijenjenu fiziku. Provedbom procesa, poništeno je stoljetno načelo fizike. "Možete gledati u jednadžbe gibanja po cijeli dan, a da ne uvidite ovu mogućnost. Svi smo učili da se ovaj proces jednostavno ne događa", izjavljuje Rand, autor dokumenta koji je objavio Journal of Applied Physics. "Radi se o čudnoj interakciji i možda je upravo zbog toga bila previđena više od 100 godina". Svjetlost ima električne i magnetske komponente. Do sada su znanstvenici mislili da su djelovanja magnetnih polja toliko slaba te da se mogu zanemariti. Ono što su Rand i kolege otkrili je podatak da pri pravom intenzitetu, kada svjetlost putuje kroz materijal koji ne provodi struju, svjetlosno polje može generirati magnetske učinke koji su do 100 milijuna puta jači nego što se ranije očekivalo. Pod tim okolnostima, magnetski efekti razvijaju snagu jednaku snažnom električnom učinku. "Ovo saznanje bi moglo dovesti do novih vrsta solarnih ćelija bez poluvodiča te bez apsorpcije prilikom odvajanja napona", izjavljuje Rand te dodaje: "U solarnim ćelijama, svjetlost ulazi u materijal, apsorbira se i stvara toplinu. Ovdje očekujemo vrlo nisku razinu topline. Umjesto apsorbiranja, energija se pohranjuje u magnetski moment. Intenzivna magnetizacija može biti izazvana intenzivnim svjetlom te je tada u stanju pružiti kapacitativni izvor energije". "Ono što ovo čini mogućim je dosad neotkrivena vrsta "optičkog ispravljanja"," izjavljuje William Fisher, student doktorskog studija primijenjene fizike. U tradicionalnom optičkom ispravljanju, svjetlosno električno polje uzrokuje odvajanje naboja, to jest odvajanje pozitivnog i negativnog naboja u materijalu. Ovime se postavlja napon sličan onom u bateriji. Ova vrsta električnog efekta prethodno je bila otkrivena tek u kristalnim materijalima koji posjeduju određenu vrstu simetrije. Rand i Fisher utvrdili su da pod pravim uvjetima i drugim vrstama materijala, svjetlosno magnetsko polje može prouzrokovati optičko ispravljanje. "Izgleda da magnetsko polje počinje iskrivljavati elektrone u C-oblik te se oni kreću malo pomalo naprijed", izjavljuje Fisher. "C-oblik naponskog kretanja stvara električni dipol i magnetski dipol. Ukoliko postavimo mnogo njih u dugo vlakno, možemo stvoriti ogroman napon te kroz vađenje ovog napona, možemo ga koristiti kao izvor energije". "Svjetlost mora obasjati materijal koji ne provodi električnu energiju kao što je staklo. Usmjereni intenzitet mora iznositi 10 milijuna vata po kvadratnom centimetru. Sunčeva svjetlost sama nema toliki intenzitet, no traže se novi materijali koji bi mogli raditi i pri nižem intenzitetu", napominje Fisher. "U našem najnovijem radu, pokazali smo da nestabilna svjetlost kao što je Sunčeva može teoretski biti skoro pa učinkovita u razdvajanju napona kao što je to laser." Znanstvenici izjavljuju da bi ova nova tehnika mogla pojeftiniti solarnu energiju, te predviđaju da bi se s poboljšanim materijalima mogla ostvariti učinkovitost od 10% pri pretvorbi solarne u električnu energiju. Ovaj postotak jednak je učinkovitosti današnjih komercijalnih solarnih ćelija. Fisher dodaje: "Za proizvodnju modernih solarnih ćelija, morate napraviti opsežnu obradu poluvodiča. Sve što bi nama bilo potrebno su leće koje bi fokusirale svjetlost i vlakno koje bi nju vodilo. Staklo je primjenjivo u oba slučaja. A ono se već proizvodi u velikim količinama i ne zahtijeva toliku obradu. Prozirna keramika bila bi još bolja opcija". U eksperimentima koji će se provoditi ovog ljeta, znanstvenici će raditi na iskorištavanju snage pomoću lasera, a potom i Sunčeve svjetlosti. Ime rada je "Optically-induced charge separation and terahertz emission in unbiased dielectrics". Sveučilište je u provedbi patentne zaštite intelektualnog vlasništva.

www.croenergo.eu

Temeljni ciljevi Europske unije u energetskom sektoru jesu poticanje ulaganja u svim zemljama članicama u nove tehnologije u području skladištenja energije dobivene iz obnovljivih izvora, s namjerom premošćivanja jaza između demonstracija inovativnih tehnologija i njihove efektivne upotrebe na širokom tržištu. Također, naglašeni su i ciljevi promidžbe strateških tehnologija, jačanja tržišnog iskustva i doprinosa smanjivanju financijskog rizika i drugih opaženih rizika i barijera koje općenito koče razvoj i ulaganja u nove sustave pohrane električne energije dobivene iz obnovljivih izvora. Aspekt pohrane električne energije iz obnovljivih izvora dio je programa EU-a - inteligentnog upravljanja europskim mrežama. Kako bi se prihvatile veće zalihe električne energije iz obnovljivih izvora, nužno je inteligentno upravljanje mrežama što uključuje i veće prostore za pohranu. Tako se Europska unija zalaže za fleksibilnije upravljanje mrežama i uključivanje novih tehnologija energetske potražnje i novih obrazaca pohrane, poput plug-in električnih vozila i hido-pumpi. U "Energija 2020 - Strategija za konkurentnu, održivu i pouzdanu opskrbu energijom", što se tiče pohrane električne energije iz obnovljivih izvora, stoji kako je nužno pružati podršku analizama, uvođenju i praćenju inteligentnih mrežnih kretanja i shema za pohranu električne energije, uključujući i dinamičku pohranu, koja cilja na optimizaciju ulaznih podataka iz kopnenih i offshore vjetro i drugih generatora. Europa također preuzima vodeću ulogu u energetskim tehnologijama i inovacijama. Tako će pokrenuti četiri strateška projekta u ključnim područjima za postizanje europske energetske konkurentnosti, poput novih tehnologija za inteligentne mreže i skladištenje električne energije, istraživanja druge generacije bio-goriva te pokretanja mehanizama za uspostavu partnerstva između "inteligentnih gradova" radi promicanja načela uštede energije u urbanim područjima. Pohrana električne energije već je dugo jedan od sastavnih dijelova europskog energetskog sustava, sa širokom i raznolikom bazom ponude od rješenja za korisnike sa svrhom zaštite opterećenja do podrške električnoj mreži. Reverzibilne hidroelektrane su danas najčešće i najšire korištena tehnologija za pohranu na razini energetskog sustava, a olovni akumulator dominantna tehnologija u komercijalnoj, industrijskoj i automobilskoj primjeni. Navedene mogućnosti skladištenja od velikog su značaja za obnovljive izvore energije, budući da nude tehnološka rješenja koja maksimaliziraju upotrebu i korist proizvodnje obnovljivih izvora energije bez da se pribjegava dodatnim pomoćnim kapacitetima koji se baziraju na fosilnim gorivima ili smanjenju mjera u razdobljima niske potrošnje s ciljem prilagodbe varijabilnosti.

Tehnologije za pohranu električne energije
Danas je široka paleta tehnologija i principa, bilo mehaničkih, (elektro)kemijskih ili fizičkih dostupna za pohranu električne energije, zbog čega imamo i veliki spektar performansi i kapaciteta za različita područja i količine primjene. Kritični čimbenik u izgradnji dodatnih kapaciteta za pohranu je ekonomska izvedba u odnosu na alternative. Ona uvelike ovisi o lokalnim uvjetima i koraka koji se moraju poduzeti da bi se osposobio sustav za pohranu. U narednih nekoliko poglavlja pružamo pregled trenutno najzanimljivijih primjera pohrane električne energije. Reverzibilne hidroelektrane već su zrela tehnologija. Njihov osnovni princip je pohrana potencijalne energije između dva akumulacijska jezera na različitim visinama. Reverzibilne hidroelektrane se uglavnom dijele u dvije kategorije: reverzibilne hidroelektrane sa akumulacijskim jezerom i one sa "napumpanim" spremnikom. Sustavi za pohranu energije u komprimirani zrak (CAES) su hibridni oblici pohrane koji se već komercijalno koriste u velikim sustavima pohrane energije. Osnovni princip CAES-a je da se oslanjaju na elastičnu energiju u zrak pri pohrani električne energije. U CAES sustavu, ciklus kompresije plinske turbine odvaja se od ciklusa širenja tijekom vremena. Zrak je komprimiran i odvojeno pohranjen u geološke formacije prije njegove upotrebe u plinskoj turbini. Mrežna električna energija se koristi za pokretanje niza kompresora za pohranu zraka, te se otpušta kada plinske turbine rade, čime se postiže ciklus pohrane. Protočne baterije su alternativni sustav pohrane za skladištenje električne energije. Iako već sada postoji nekoliko proizvođača i jedinica u pogonu diljem svijeta, posebice u Japanu i SAD-u, ova tehnologija je još u ranoj fazi komercijalizacije. Protočne baterije se oslanjaju na reverzibilnu pretvorbu elektro-kemijskog potencijala u električnu energiju. Vodik se može koristiti za pohranu električne energije kroz proces reverzibilne elektrolize vode. Vodik proizveden na taj način pretvara se natrag u električnu energiju u razdobljima potražnje putem gorivih ćelija ili sagorijevanjem/turbinama. Koncept pohrane energije vodikom trenutno je u demonstracijskoj fazi sa posebnim fokusom na vjetroelektrane u udaljenim zajednicama. Na primjer, prva demonstracija na otoku Utsira u Norveškoj usmjerena je na povećanje opskrbe električnom energijom iz vjetra kroz hibridni sustav vjetar/vodik. Tehnologija pohrane u baterije se oslanja na elektro-kemijske reakcije za pohranu energije. Energija pohranjena u kemijske veze aktivnog materijala se vraća natrag u električnu energiju kroz niz reskcija oksidacije/redukcije (redoks). Trenutno se koristi niz različitih vrsta baterija, kao što su litij-ionske (Li-ion), natrij sumporne (NaS), nikal kadmij (NiCD), nikal metal hidrid (Ni-MEH) i olovno-sulfatne (PB-kiselina). Sustavi za pohranu električne energije mehaničkim putem u oblik kinetičke energije kroz koncept zamašnjaka. Temeljni element zamašnjaka je rotirajuća masa koja je spojena na glavnu osovinu (rotor) kojeg pokreće vanjski izvor energije. Za vrijeme okretanja, masa prikuplja inercijalnu energiju. Ova kinetička energija se potom otpušta kada je rotor isključen. Korištenje zamašnjaka kao sustava pohrane energije prvi je put predložen još 1970-ih u primjeni kod vozila ili sustavima stacionarne energije. Još uvijek je u demonstracijskoj fazi za primjenu u napajanju. Super-kondenzatori se oslanjaju na razdvajanje naboja električnog sučelja za pohranu energije. Super-kondenzatori se sastoje od dvije elektrode suprotnog polariteta koje su uronjene u elektrolitsku otopinu. Korištenje elektrolitske tekućine umjesto dielektričnog čvrstog materijala čini glavnu razliku u odnosu na konvencionalne kondenzatore. U ovim elektrokemijskim sustavima, svojstva nosivosti elektrolitsko-elektrodnog sučelja, poznatog i kao elektrokemijski dvostruki slojevi, koriste se za pohranu energije. Supravodljivo magnetsko skladištenje energije (SMES) je relativno nova tehnologija pohrane koja skladišti energiju u magnetsko polje koje stvara istosmjerna struja. Jednom kada se istosmjerna struja usmjeri u supravodljivu zavojnicu, stvara magnetsko polje u koje je pohranjena energija, iz kojeg se oslobađa kada se zatvoreni krug ponovno otvara. Vrijeme odaziva kod SMES-a kraće je od nekoliko milisekundi. Do sada su se koristile ovojnice od niobij-titana hlađene tekućim helijem. SMES je razvijen za korištenje u visokonaponskim uređajima, te su glavne predviđene primjene SMES-a sustavi fluktuacije voltaže i propadanja napona u prijenosnim mrežama.
www.croenergo.eu

 

Iako su rješenja za pohranu energije poput komprimiranog zraka i reverzibilnih hidroelektrana dostupna već desetljećima, nisu zabilježila značajniji uspjeh na tržištu ukoliko se uzme u obzir ogromno povećanje mrežnih kapaciteta u posljednjih pedeset godina. No, s današnje točke gledišta, tehnologije skladištenja energije nalaze se na velikoj prekretnici. Niz novih tehnologija, te varijacije "starih" testiraju se i grade diljem svijeta. Kako bi povećali svoje mogućnosti uspjeha na tržištu, niz komunalnih poduzeća, operatera mreža i dobavljača opreme intenzivira je svoje napore u sektoru pohrane energije. Prema nedavnom istraživanju koje je proveo Pike Research, svjetski kapaciteti novih instalacija za pohranu energije trebali bi u periodu od deset godina (2011-2021) narasti sa trenutnih 121 MW na 12,353 MW tj. povećati se za 100 puta u relativno kratkom roku. Ukoliko navedeno povećanje preračunamo u valutu, ulaganja u projekte skladištenja energije trebala bi u navedenom periodu iznositi nešto više od 122 milijarde dolara. Čimbenici koji trenutno ograničavaju rast sektora pohrane energije uključuju nefleksibilne strukture energetskih tržišta, visoke kapitalne troškove za projekte skladištenja energije, nepovezanost vlasnika objekata i tvrtki koje mogu imati koristi od takvih projekata, kao i poteškoće u ostvarivanju profita svih aspekata i prednosti skladištenja energije. Te barijere trebale bi biti prevladane u narednih nekoliko godina zahvaljujući nizu procesa koji se provode ili bi se trebali početi uskoro provoditi, a uključuju; integraciju obnovljivih izvora energije (uključujući sunce i vjetar), arbitražu, odgodu prijenosa, nadogradnju distribucije, te preusmjeravanje vršnog opterećenja/niveliranje opterećenja.Prema podacima Pike Researcha integracija obnovljivih izvora energije predstavljati će ukupno polovicu ukupnog kapaciteta određenih za dugotrajno skladištenje energije, dok će na niveliranje i preusmjeravanje vršnog opterećenja otići 31% tržišta.
www.croenergo.eu

 

Tehnologije obnovljivih izvora energije koje uključuju vjetar, solar, geotermalnu energiju i energiju voda mogu danas pretvoriti zapuštene rudnike u lokacije za obnovljive izvore energije. U zadnje vrijeme je predstavljen veći broj projekata obnovljivih izvora energija koji su ukazali da su zapušteni rudnici idealne lokacije za razvoj alternativnih postrojenja za proizvodnju električne energije. Mogućnost razvoja eksperimentalnih postrojenja postoji za vjetar, solarne fotonaponske sustave, geotermalnu energiju, hidroelektrane i energetske žitarice. Kao i kod svakog razvoja, pri prenamjeni rudnika u mjesto proizvodnje obnovljivih izvora energije mora se posebno paziti na utjecaj na lokalni okoliš i stanovništvo. Ali ako se to napravi korektno mogući su mnogi dugoročni doprinosi takvih projekata ponajviše u alternativnom izvoru financijskih sredstava nakon što rudnik prestane raditi. Specifične prednosti mogu biti smanjenje troškova prestanka rada, ponovno zapošljavanje radnika i čisti način rada rudnika nakon njegove originalne namjene.

Pitanje glasi - zašto su rudnici idealne lokacije za proizvodnju OIE?
Kao prvo rudnici se najčešće rasprostiru na jako velikim područjima od nekoliko tisuća hektara gdje solarne i vjetroelektrane ne bi imale veći utjecaj na okoliš, pa ne bi bilo ni utjecaja na lokalnu zajednicu. Isto tako rudnici najčešće imaju svu potrebnu infrastrukturu kao što su prijenosna energetska mreža i prometnice čime se smanjuju kapitalni troškovi. Nadalje su troškovi zemljišta manji jer ima manje vlasnika, a i bilo koji drugi način korištenja zemljišta bi mogao biti preskup zbog udaljenosti same lokacije ili uvjeta zaštite okoliša. U daljnjem tekstu ćemo napraviti pregled svih OIE tehnologija koje bi se mogle koristiti na području bivših rudnika:

Energija vjetra
Velike vjetroelektrane postaju sve češći izvor električne energije na područjima starih rudnika, posebno u Europi i SAD-u. Najbolji primjer za to je najveća planirana vjetroelektrana u Virginiji, gdje se planira 166 vjetroagregata na preko 4.000 hektara zemlje koja se koristila za kopanje ugljena, a nakon gradnje vjetroelektrane bi još uvijek 99% zemljišta bilo iskoristivo za druge aktivnosti kao što su farme. U Škotskoj pak vjetroelektrana Black Law pokraj Fortha se rasprostire na 1.850 hektara napuštenog rudnika za ugljen, pri čemu trenutačno ima 42 vjetroagregata snage 97 MW, a postoji plan za proširenje na 193 MW. Vizualni utjecaj vjetroagregata bi mogao biti manje kontroverzan na područjima rudnika, pošto bi se najčešće mogla staviti na lokacije smetlišta rudnika koja su na povišenim lokacijama, a zemlja ispod bi se još uvijek mogla koristiti za druge svrhe. Ipak mogli bi se pojaviti tehnički problemi sa stabilnošću takvih lokacija te pri izradi odgovarajućih vjetroagregata. U zapadnom Yorkshireu je napravljena 6 MW vjetroelektrana Hazlehead na lokaciji bivšeg smetlišta. Prije tri godina je u Velikoj Britaniji napravljena studija kojom su se išli provjeriti potencijali za proizvodnju iz energije vjetra na područjima bivših rudnika, a koja su dovoljno daleko od nastanjenih područja i imaju prosječnu brzinu vjetra veću od 6,5 m/s. Identificirano je čak 106 lokacija sa ukupnom mogućom instaliranom snagom od skoro 4 GW. Ipak, postoje problemi s dobivanjem dozvola za takve lokacije i povećani inženjerski troškovi za izradu temelja.

Solarna energija
Bivši rudnici bi mogli biti idealne lokacije za proizvodnju iz solarne energije zbog česte velike izloženosti suncu. Njemačka koristi takve stare lokacije rudnika, a jedna od njih je Geosol solarna elektrana u Espenhain, koja ima snagu od 5 MW a nalazi se na lokaciji bivšeg odlagališta prašine iz rudnika lignita. Isto tako je jedan rudnik ugljena u Saarlandu na jugozapadu Njemačke prenamijenjen u solarnu elektranu snage 8 MW koja ima čak 50.000 solarnih fotonaponskih panela. Druge zemlje su sada također započele razvoj velikih solarnih elektrana na takvim lokacijama, a jedna od njih se nalazi u Velikoj Britaniji i razvija je Lightsource Renewable Energy na lokaciji rudnika Truro u Cornwallu. Postoje planovi i za daljnji razvoj sličnih projekata, te za razvoj prvog znanstvenog parka u Velikoj Britaniji koji će koristiti energiju iz solara, vjetra, hidroelektrana i plitkih i dubokih geotermalnih izvora.

Geotermalna toplina
Temperatura zemlje se povećava sa dubinom, tako da bi se podzemni rudnici mogli koristiti za korištenje tople vode na pojedinim lokacijama koje su dovoljno duboke odnosno imaju dovoljno toplu vodu. Postoji mogućnost i korištenja podzemnih rudnika za kopanje dubljih bunara pomoću kojih bi se došlo do dubokih geotermalnih izvora sa vrućom vodom ili vrućom parom. U Velikoj Britaniji se trenutačno razvija više projekata korištenja geotermalne energije, i to u Rosemannowes Quarryu u Cornwallu i United Downsu pokraj Redrutha gdje se planira 10 MW geotermalna elektrana koja će crpiti toplinu sa 5 MW dubine, a koja će osim toliko električne energije proizvoditi i 55 MW topline za lokalno korištenje. Prva svjetska toplinska elektrana koja koristi vodu iz rudnika je otvorena 2008. u Heerlenu, Nizozemskoj, te koristi vodu na 32 stupnja celzijusa koju vadi iz podzemnog rudnika ugljena. Ova elektrana grije 350 domova, a procjenjuje se da smanjuje emisiju CO2 za 55% u odnosu na uobičajene sustave grijanja vode.

Hidroelektrane
Pumpno akumulacijske hidroelektrane u podzemlju na području starih ili napuštenih rudnika postaju nova opcija za proizvodnju električne energije iz vode. Iako ova tehnologija još nije isprobana postoje projekti u razvoju. Ti projekti su prilično skupi ali imaju manji utjecaj na okoliš, te trenutačno postoje dva projekta u razvoju u Ohiou i New Jerseyu u Sjedinjenim Američkim Državama. Druga potencijalna tehnologija s vodom koja je još u eksperimentalnoj fazi je za rudnike koji se nalaze ispod razine mora, a koji imaju okna u razini mora, za koje bi se mogla koristiti tehnologija vodenih okna. Radi se o oscilirajućoj razini vode u oknima i komprimiranom zraku zbog valova koji bi omogućili proizvodnju električne energije u turbinama.

Spremanje energije
Jedan od glavnih problema OIE je varijabilna proizvodnja električne energije, a potencijalno rješenje mogu dati i rudnici koji spremaju energiju. Jedna od postojećih shema je pumpno akumulacijska elektrana u Snowdonia, Walesu koja se nalazi na području starog kamenoloma, a zove se Dinorwig. Ona je izgrađena davne 1984., a još uvijek je jedna od najvećih svoje vrste u Europi, ima šest proizvodnih jedinica u najvećoj ljudski izgrađenoj spilji u Europi. Voda se crpi iz planinskog jezera kroz 16 km podzemnih tunela a maksimalnu proizvodnju postiže nakon samo 16 sekundi. Sustavi komprimiranog spremanja energije vjetra (CAES) pak mogu koristiti jeftinu električnu energiju za spremanje zraka pod tlakom kao potencijalnu energiju. Taj zrak se onda može kombinirati s gorivom za rad turbina kada je potrebna vršna električna energija. Prva CAES elektrana je puštena u pogon još 1978. u Huntorfu, Njemačkoj gdje se komprimirani zrak sprema u slanim spiljama koja su nastala kopanjem soli u rudnicima. Slična elektrana postoji i u McIntoshu u Alabami, SAD-u koja radi od 1991. U Ohio je pak predložena CAES elektrana snage 2.700 MW (koristi plin ali uz puno manje emisija) koja bi komprimirani zrak ubacivala u vapnenačku spilju.

Energetski urod
Iskoristiva površina zemlje nakon rudarenja mogla bi se iskoristiti kao održiviji model za proizvodnju energetskih uroda od prenamjene agrikulturnih površina. Mogla bi se uzgajati biomasa odnosno brzo rastuće drvo, ili urod za biogoriva. Više zemalja proučava različite metodologije za uzgajanje uroda, uključujući i kombinacije sa manje intenzivnim urodom.

Pozitivni primjeri razvoja
SAD-ova Agencija za zaštitu okoliša (EPA) ima program pod nazivom Re-powering Americas Land: Renewable Energy on Contaminated Lands and Mining Sites čiji je cilj poticanje razvoja ovakvih tehnologija na područjima starih rudnika, kako bi se veći dio potrebe za OIE tokom idućih 25 godina pokrio ovakvim razvojem. EPA je identificirala čak 480.000 lokacija na preko 6 milijuna hektara za takav razvoj, pri čemu je 345.000 već počišćeno i spremno za razvoj. EPA je zajedno sa NREL-om (Državni laboratorij za OIE) predstavila on-line karte koje pokazuju potencijal OIE-a na tim lokacijama. Vidi se da interes za ovakve projekte raste, ali još uvijek na relativno maloj razini. Državne administracije će morati dodatno poduprijeti razvoj i implementaciju OIE-a na ovakvim lokacijama ako se želi postići veći i brži razvoj. Dodatni problem je što dio tehnologija još nije komercijalno isplativ, ali se sve ubrzano razvijaju tako da bi uskoro trebale postati ekonomičnije i komercijalno isplativije.
www.renewableenergyworld.com

 

Developeri raznih tehnologija istražuju potencijale spilja i planinskih vrhova kako bi razvili tržište čija je potencijalna godišnja vrijednost 25 milijardi dolara kroz nekih deset godina. Kako bi se spremio višak električne energije iz elektrana na obnovljive izvore energije, pokušava se ubaciti komprimirani zrak u rudnike soli, ili poslati prazne vlakove uzbrdo, te testirati kako se može iskoristiti energija kada se zrak ispusti ili se vagoni počnu spuštati nizbrdo. Testiranje tehnologije se provodi u tvrtkama kao što njemački Siemens i RWE, do američkog General Electrica i startup tvrtke koju financira Bill Gates koja provodi testiranja sa momentima skijaških dizalica. Prescott Logan, direktor GE-ovog sektora spremanja energije u Schenectadyu, New Yorku je izjavio da je električna energija jedino sredstvo na zemlji koje se u principu ne sprema. GE je u New Yorku otvorio tvornicu vrijednu 100 milijuna dolara u kojoj će se raditi baterije za elektroprivrede, a utjecaj te tehnologije bi mogao biti ogroman. OIE industrija koja je trenutačno vrijedna 260 milijardi dolara želi potaknuti spremanje energije kako bi elektroprivrede mogle spremiti viškove solarne energije i energije vjetra, te ih koristiti kada takve elektrane nisu u pogonu. Uređaji za spremanje energije su ključni za planove Njemačke da se u potpunosti prebaci sa nuklearne energije i ostalih fosilnih goriva na OIE. Istraživanje Pike Researcha je pokazalo da su trenutačna ulaganja u tu tehnologiju otprilike 2,6 milijardi dolara, te da bi trebala skočiti na 9,2 milijardi do 2015. odnosno do 25 milijardi do 2021. Samo u SAD-u bi posao u roku pet godina mogao skočiti na 5 milijardi dolara. Pumpanje vode u hidroelektranama pomaže u proizvodnji energije već 100 godina, ali je ta tehnologija limitirana na planinska područja. Zaštita okoliša kritizira takve lokacije zato što su opasne za lokalne životinje, te time potiču developere da traže druge opcije. Od otprilike instaliranih 150 GW sustava koji trenutačno služe za spremanje, pola je u reigji Azija-Pacifik, dok je veći dio ostatka u Sjevernoj Americi i Zapadnoj Europi. 99% tržišta drže reverzibilne hidroelektrane, a očekuje se da će taj udio pasti na ispod 80% u idućih 10 godina. Baterije koje razvijaju GE i Siemens su još uvijek preskupe za spremanje velikih količina energija. Trenutačno postoje samo dva postrojenja na komprimirani zrak, i to u Njemačkoj i SAD-u, te ova tehnologija pokazuje obećavajuće rezultate. RWE razvija svoju tehnologiju komprimiranog zraka, te planira sagraditi postrojenje u Njemačkoj do 2016. Cilj tehnologije je pumpanje zraka pod tlakom u podzemne spilje, te ispuštanje istoga za pokretanje generatora pomoću turbine iznad zemlje, kada se za to ukaže potreba. S druge strane Energy Cache, tvrtka koju je osnovao Bill Gates radi na tehnologiji prenošenja šljunka uzbrdo i nizbrdo na skijaškim liftovima za spremanje energije. Gravity Power LLC je tehnologija gura vodu unutar podzemnih spilja. Advanced Rail Energy Storage (ARES) pak šalje električne vlakove uzbrdo i nizbrdo za spremanje potencijalne energije. Za solarnu tehnologiju se sve više koriste litij-ionske baterije koje razvijaju GE i Siemens, a Enel SpA, najveća elektroprivreda u Italiji već testira Siemensovu tehnologiju. GE dodatno razvija i natrij nikl baterije od kada je 2007. kupio tvrtku iz Velike Britanije. ARES sa svojom tehnologijom električnih vlakova radi na malom demonstracijskom postrojenju u Nevadi koje bi trebalo početi s radom za nekih devet mjeseci, te rade i na komercijalnom projektu u Kaliforniji koji bi imao kapacitet spremanja od čak 300 MW. Projekt u Nevadi bi mogao koštati oko 50 milijuna dolara.

Predstavljamo vam ambiciozan projekt, koji cilja na povećanje dobiti i smanjenje troškova solarne energije kroz razvoj koncentriranih solarnih postrojenja u stratosferi na visini od 20 kilometara. Stratosfera je dio atmosfere koji počinje na 10-12 kilometara iznad zemlje s povećanom insolacijom. Područje stratosfere ima veliki potencijal iskorištavanja solarne energije, ali razvoj solarne elektrane na takvim visinama podrazumijeva i određene tehničke izazove koje nije baš tako lako riješiti. Ovaj vrlo inovativan program koji na trenutke graniči sa znanstvenom fantastikom, predložio je američki StratoSolar Inc. Projekt uključuje izgradnju koncentrirane solarne elektrane pod nazivom Stratosolar, a koja bi se sastojala od solarnih zrcala koja bi bila promjera 2,3 kilometara, a koja bi na visini od 20 kilometara podupirale lagane cijevi promjera 160 metara. Cijevi bi bile ispunjene vodikom, koji bi istovremeno podupirao i prenosio solarnu energiju koja bi se koncentrirala u zrcalima u stratosferi. Na tlu bi se solarna energija pretvarala u električnu energiju putem konvencionalnih tehnika. U teoriji, ovaj projekt ima nekoliko prednosti. Prva bi bila da vremenski uvjeti ne utječu na ogledalo koje stoga može zaštićeno od trošenja raditi bez prestanka, uz malu potrebu za održavanjem. Također, budući da se nalazi u stratosferi gdje je sunčevo zračenje do tri puta jače po jedinici površine u odnosu na tlo, dobivalo bi se više energije. Ovim bi se projektom uklonili i nedostaci klasičnih solarnih elektrana, kao što su potreba za velikim površinama zemlje (dok Stratosolar nema ovakvih potreba), te činjenica da elektrane moraju biti postavljene u područja velike insolacije (dok se Stratosolar može postaviti bilo gdje u stratosferi). Prem prijedlogu tvrtke, solarno ogledalo (koje bi se sastavilo posebnim modularnim tehnikama uz već dostupne materijale i tehnologije) može generirati do 4,000 MW, dok bi prijenos energije do tla iznosio 1,000 MW dnevno, 365 dana na godinu. To bi značilo da bi, prema proračunima tvrtke, trošak proizvodnje varirao od 0.36 do 1.4 eurocenta/kWh, što je vrlo konkurentan iznos u odnosu na bilo koji drugi izvor energije, a sve bez potrebe za dodatnim poticajima.

www.croenergo.eu

Smješten usred nekadašnje komunističke istočne Njemačke, osam-stoljetni gradić Freiburg veći dio godine leži pritisnut čelično-sivim zimskim nebom koje teško da bi ikoga moglo asocirati na sunce i uz njega povezanu solarnu energiju. Upravo se taj grad razvija u središte razvijene solarne mreže i farmi vjetroelektrana. "Freiburg je od rudarskog mjesta postao grad orijentiran na visoku tehnologiju", kazala je gradonačelnica Freiburga Uta Rensch. Gradski prihodi od poreza na korporativnu dobit posljednjih su se godina udvostručili, na 22 milijuna eura, a poslodavci ne mogu pronaći dovoljno stručnog kadra kako bi odgovorili na snažan razvoj novih radnih mjesta, piše agencija Dpa. Gašenje za tu regiju nekada ključne rudarske industrije, u kombinaciji s obilatim državnim subvencijama za obnovljivu energiju i jeftinom stručnom radnom snagom, pridonijeli su stvaranju temelja za brzi razvoj sektora alternativne energije u istočnoj Njemačkoj. "Na području između pokrajina Saska, Turingija i Saska-Anhalt, te od nedavno Brandenburg, nalazi se najveća koncentracija solarnih kompanija u čitavom svijetu", kaže Carsten Koernig, izvršni direktor Njemačkog saveza solarne industrije. Već je sad istočna Njemačka zaslužna za više od polovice ukupnih godišnjeg 3 milijarde eura vrijednih prihoda njemačke industrije solarne energije. Tamo se, ujedno, nalazi i najveća svjetska elektrana na solarni pogon. Upravo zbog toga istočna je Njemačka polako počela preuzimati vodstvo u razvoju tehnoloških znanja u području obnovljive energije, a ključan poticaj za svoj poslovni uspjeh kompanije alternativne energije u toj regiji dobivaju od izvoza i inozemnih narudžbi, uključujući i sve veći broj njih iz Azije. Povrh toga, njemačka industrija solarne energije profilirala se kao snažan generator novih radnih mjesta. Koernig je nedavno izjavio kako očekuje da se u idućih pet godina broj zaposlenih u tome sektoru udvostruči, na oko 90.000. U međuvremenu, pozitivnim očekivanjima za tu industriju pridonosi i 15 novih solarnih tvornica, čije je otvaranje planirano u idućih 12 mjeseci. Naglasak na razvoj novih energetski učinkovitih goriva u istočnoj Njemačkoj samo je posljednja u nizu faza njemačke 'zelene' revolucije, započete prije gotovo 30 godina, kada je pokrenula sveobuhvatni sustav recikliranja. No, kako je istodobno došlo do globalnog okretanja alternativnim gorivima uslijed snažnog rasta cijena sirove nafte, te redukciji emisija stakleničkih plinova, orijentiranost na zelenu energiju donijela je nove prilike tom ekonomski loše-stojećem bivšem komunističkom istoku. Usmjerenost na razvoj sektora obnovljive energije istočnoj je Njemačkoj dala onaj konačni poticaj potreban da konačno pronađe put izlaska iz gospodarske kaljuže nakon pada komunizma 1989. Kompanije te regije tvrde da količina sunca u drugim dijelovima godine pomaže nadoknaditi sve manjkove u proizvodnji tijekom zime. Lociran na rubovima Freiberga, Deutsche Solar AG, koji oko osam posto svojih prihoda ostvaruje u azijsko-pacifičkoj regiji, nada se proizvoditi 12 posto svjetskih solarnih wafera (silicijskih pločica) do 2008. Istodobno, najveća europska grupacija za solarnu energiju, Conergy AG iz Hamburga, ulaže oko 250 milijuna eura u transformaciju propale tvornice čipova na istočnoj njemačko-poljskoj granici u nešto što kompanija tvrdi da će postati prva svjetska tvornica za masovnu proizvodnju solarnih wafera. Gradnja je u tijeku i s preobrazbom bivše sovjetske zračne baze nedaleko Leipziga u 132 milijuna eura vrijednu elektranu na solarnu energiju, koja će postati jedna od najvećih u svijetu. Povrh toga, cvjetanje globalnog biznisa sa solarnom energijom rezultirao je snažnim rastom dobiti novih njemačkih elektroenergetskih kompanija, pri čemu je berlinski Solan AG izvijestio o 72-postotnom rastu prihoda u prošloj godini, a Solar Energy AG o dvostrukom rastu prihoda u 2006. Ključno novo tržište za njemački sektor solarne energije postala je Azija, čiji bi sektor obnovljive energije trebao rasti po stopi od preko 30 posto godišnje, potaknut snažnim rastom potražnje uslijed snažnog gospodarskog rasta. Želeći ugrabiti dio kineskog rastućeg tržišta alternativne energije, Conergy je prije mjesec dana otvorio ured u Šangaju, te procjenjuje da će globalno tržište obnovljivom energijom do 2015. vrijediti 225 milijardi eura. Ta je tvrtka u protekle tri godine svoje podružnice otvorila u Indiji, Južnoj Koreji i Singapuru. Prije nekoliko je tjedana otvorila ured i u Tajlandu. No, napredak njemačkog sektora obnovljive energije i dalje je većim dijelom ovisan o javnim sredstvima, te sredstvima iz fondova Europske unije koja također pomažu u financiranju njegov razvoj. Njemački kupci koji za uvođenje sustava solarne energije moraju izdvojiti 4.600 eura, mogu od svoje opskrbne tvrtke očekivati 500 eura povrata godišnje tijekom idućih 20 godina. No, sektor obnovljive energije sve je sigurniji u svoj potencijal globalne konkurentnosti, te njemačka industrija solarne energije očekuje pad cijena solarnih sustava za između pet i šest posto u ovoj godini.

www.business.hr


Iako projekti sa nultom potrošnjom energije postaju sve veći trend u polju zelene gradnje, Sonnenschiff solarni grad u Freiburgu u Njemačkoj ide korak dalje te postaje čisti proizvođač električne energije. Ovaj samoodrživi grad ostvaruje svoju misiju uz pomoć pametno postavljenog solarnog dizajna te nizova fotonaponskih panela koji su okrenuti u pravom smjeru. Iako se na prvi pogled čini kao jednostavna strategija, specifičnost ovog projekta je integracija solarnog sustava za vrijeme projektiranja i dizajna, a ne nakon što je već sve gotovo, što je čest slučaj kod raznih projekata diljem svijeta. Osim što svojim dizajnom povećavaju proizvodnju električne energije iz solarnih izvora, nizovi velikih panela služe i kao svojevrsna zaštita od sunca. Sve građevine su izgrađene u skladu sa Passivhaus standardom, te tako u konačnici objekti proizvode četiri puta više energije nego što troše! Projekt je započeo kao vizija za cijelu zajednica. Naselje srednje gustoće uspješno balansira pristupačnost, zelene površine i izloženost solarnom zračenju. Uz fotonaponske panele, građevine skupljaju kišnicu koja se potom koristi kao tehnička voda i za zalijevanje zelenih površina, a u slučaju velikih hladnoća cijeli kompleks se grije uz pomoć kotlova na drvne pelete, čime se dodatno smanjuje utjecaj na okoliš. No, da sve skupa ne bi bilo previše tehničko i sterilno, jednostavan dizajn građevina obogaćen je šarenim i dinamičnim pročeljima te nizom zelenih površina. Vrtovi i staze povezuju građane, a niz ureda i trgovina dodatno povećava ugodu življenja u zajednici.

 

Kako će izgledati budućnost održivog Njemačkog grada Freiburga

Tajna upravljanja urbanim okolišom na duge periode je da postane održiv kroz infrastukturne promjene što zahtjeva dugoročna planiranja i provedbu koraka prema tome cilju - a to znaju u Freiburgu. Freiburg (230.000 stanovnika) koji se nalazi u Njemačkoj regiji Baden-Württemberg je već 30 godina i više pionir u održivom razvoju. Tokom 1970-ih su lokalni protesti protiv nuklearne elektrane potaknuli studiju izdanu 1980-ih koja se zvala "Energiewende", te je sama po sebi postala okosnica Njemačke elektroenergetske tranzicije. Kasnije je u Freiburgu otvoren najveći Europski istraživački centar za solarnu energiju - Fraunhofer ISE, a dodatno su u Freiburgu napravljene PlusEnergy pasivne kuće sa solarnim krovovima oko 2000. godine. Te zgrade (na slici) mogu proizvesti više energije nego što njihovi stanovnici potroše tokom jedne godine. Freiburg je u zadnjih 20 godina razvijao i druge projekte osim vlastite proizvodnje električne energije, te se tako puno radilo na efikasnosti u toplinskom i transportnom sektoru. Na primjer grad trenutačno proširuje svoje biciklističke staze u koje je uložena prilična količina sredstava. Ispod jedne od glavnih prometnica se gradi tunel koji omogućuje biciklistima i pješacima da ne moraju čekati na semaforima. Ovaj specifični projekt je dio kampanje izgradnje "autoceste" za bicikliste kako bi mogli putovati kilometrima bez zaustavljanja. U Freiburgu se sve češće brže putuje biciklima nego autima. Freiburg je puno uložio i u javni promet, tj. u ovom slučaju tramvaje koji staju na platformama koje se dižu na razinu vrata tako da se lakše koriste sva vrsta kolica, te stoga nigdje nema nikakvih stepenica. Tramvaji i autobusi također voze jako često tako da su uglavnom brži od automobila, posebno ako tražite i parkirno mjesto. Zona za pješake u gradu se povećava, te će praktički cijeli centar uskoro biti u potpunosti bez atuomobila. Od 1982. godine je udio korištenja automobila pao sa 38% na otprilike 30% danas, a 80% svih stanovnika grada živi u krugu od 500 metara od stanice za javni prijevoz. Pri izgradnji novih kvartova grad se trudi da je spoj na javni transport spreman i prije nego što se zgrade dovrše, te se aktivno razvija grad na način da se prvo popune rupe u prostoru u gradu. Industrija u gradu je također važna. Industrijski dio grada na sjeveru troši 21% ukupne električne energije. Gradska elektroprivreda je tako prošle godine napravila mapu na kojoj je pokazala koji su krovovi adekvatni za fotonapon, gdje ima viška otpadne topline iz industrijskih procesa, te gdje se mogu graditi male geotermalne elektrane. Osim toga planiraju se bolje rapoređeni restorani u tom predjelu kako bi se potaknulo veće korištenje bicikala i pješačenja na pauzi za ručak. Freiburg je stoga pravi primjer grada koji promišlja o budućnosti svojih građana i koji bi trebao biti primjer drugim gradovima kako da rade na svojoj održivoj budućnosti. S obzirom na svoju veličini bi mogao biti dobar primjer nekim gradovima u Hrvatskoj (Osijek, Split, Rijeka...).
www.renewablesinternational.net

Reakcija čovječanstva na klimatske promjene mijenja način na koji svijet dobiva potrebnu energiju, a iz toga su već izrasli i prvi "zeleni" milijunaši. Riječ je o ulagačima koji su među prvima investirali u obnovljive izvore energije, čistu tehnologiju i trgovanje kvotama za emisiju, piše novinska agencija Reuters. Donoseći priče o četiri poduzetnika koji su se obogatili na energetskoj revoluciji.Bruce Khouri, jedan od osnivača Solar Integrated Technologies sa sjedištem u Los Angelesu, u dobi od 48 godina je, prodavši dionice kompanije, zaradio pet milijuna dolara. U toj tvrtki koja proizvodi lagane solarne panele za komercijalnu upotrebu, još ima udjel vrijedan 11 milijuna dolara. Priliku za zaradu zapazio je vodeći vlastitu kompaniju za proizvodnju industrijskih krovova. Na pitanje kako se obogatio odgovara: "Nije bilo lako, no staromodni materijal za prekrivanje krovova smo transformirali u tehnologiju obnovljivih izvora energije."Khouri je tržište za fleksibilne solarne panele, koji se mogu postavljati na prostrane krovove kao što su oni skladišnih zgrada, zapazio još početkom 1990-ih. Solar Integrated je, međutim, osnovao tek 2001., kada su porezne olakšice i subvencije tržište učinile atraktivnijim. Upitan smatra li kako poslovanju u području ekologije prijeti pucanje mjehurića, odgovara niječno: "Sjedinjene Države iz političkih razloga podršku u području ekologije dosad su davale drugima, no kada trend uhvati maha u SAD-u, bit će to pravi domino efekt. Konvencionalni krovovi za 20 godina više neće postojati. Prostora na krovovima ima mnogo i nije ni približno dovoljno iskorišten. Za 50 godina svaki djelić zgrada izložen suncu na neki će način proizvoditi energiju".Pedro Moura Costa, jedan od osnivača EcoSecuritiesa sa sjedištem u Oxfordu, inače 44-godišnjak, zaradio je 4,8 milijuna funti (10 milijuna dolara) prodavši dio dionica u kompaniji koja pomaže pretvoriti smanjenja emisija u kvote za emisiju kojima se može trgovati. Preostale dionice kojima raspolaže vrijede oko 37 milijuna funti (73 milijuna dolara). "Smatrao sam da bi tržište kvotama za emisiju moglo prerasti u unosan posao a protokol iz Kyota je potvrdio moja predviđanja. Ipak, nisam očekivao da će do njegovog stupanja na snagu proteći 10 godina", opisuje kako se obogatio. U vrijeme kada je uvidio potencijal međunarodnog tržišta kvotama za emisiju, Moura Costa radio je kao šumar u Maleziji. Početak 1990-ih je proveo kao savjetodavac projekta za sadnju drveća na Borneu, čime se trebalo nadoknaditi zagađenje ugljičnim dioksidom koji su ispuštale nove elektrane u Nizozemskoj.Ni Moura Costa ne smatra da poslovanju u području ekologije prijeti pucanje mjehurića. Kako ističe, postalo je prilično očito da je krajnje vrijeme da se nešto poduzme te da će u protivnom doći do katastrofalnih posljedica. "Prijetnja od pucanja mjehurića na tome tržištu pojavila bi se jedino u slučaju da ponestane političke predanosti za smanjenje emisija ugljičnog dioksida u cijelom svijetu. No, smatram da je malo vjerojatno kako će politička podrška smanjenju emisija ugljičnog dioksida nestati", poručio je Costa. David Scaysbrook, osnivač Novera Energy, 43-godišnji Australac, zaradio je tri milijuna funti (šest milijuna dolara) prodavši neke od svojih dionica u kompaniji za proizvodnju energije iz vjetra, koju je osnovao 1998. Rastu vrijednosti dionica u industriji energije vjetra u prilog su išle tri stvari, ističe on. Prvo, ljudi su počeli sve više strahovati zbog energetske sigurnosti te razmatrati mogućnost da sami proizvode energiju. Drugo, cijena tradicionalnih izvora energije, kao što su nafta i plin, je porasla. Treće, porezne olakšice, subvencije te ograničenja emisija potaknuli su čak i konzervativnije ulagače na investiranje u obnovljive izvore energije. "Količina ulaganja u ekologiju do danas je zanemariva u usporedbi s onim što slijedi. Što se pucanja mjehurića tiče, sada se na stotine kompanija natječe za slijedeću generaciju tehnologije u solarnim pločama. No, pobjednička tehnologija neće nužno biti najbolja", istaknuo je Scaysbrook. Neil Eckert, izvršni direktor Climate Exchange, koji upravlja glavnim europskom burzom trgovanja kvotama za emisiju, ima dionice vrijedne oko 18 milijuna funti (36 milijuna dolara). Ujedno je i predsjednik Trading Emissions and Econergy, tvrtke koja istodobno sudjeluje u projektima smanjenja emisija te ostvaruje prihode od trgovanja kvotama za emisiju. Ni on ne smatra da poslovanju u području ekologije prijeti pucanje mjehurića: "Imamo priliku zamijeniti fosilno gorivo koje ima tržišnu kapitalizaciju u vrijednosti od više stotina milijardi funti. No, pritom je od ključne je važnosti da imamo sluha za znanstveni konsenzus te da osmislimo financijsko rješenje", izjavio je Eckert. "Vjerujem da imamo šansu ispuniti iznesene ciljeve o smanjenju emisija mnogo brže nego to ljudi misle, no realizacija toga cilja ovisi o tome vjeruju li ljudi da je pritom moguće ostvariti zaradu", prenosi njegove riječi Reuters.

www.business.hr

Uz više od 262.000 postavljenih fotonaponskih panela, najveća solarna centrala na svijetu koja se gradi godinu dana na jugu Portugala, početi će proizvoditi električnu energiju u ožujku i do kraja godine bi trebala doseći svoj puni kapacitet.Izgrađena na 250 hektara u Amareleji, najsunčanijem mjestu u Portugalu. Centrala će biti uključena u prvoj polovici ožujka na električnu mrežu, precizirao je Francisco Aleixo, generalni direktor Amper Central Solar, ogranka španjolske tvrtke Accione koja je predvidjela ulaganje od 237,6 milijuna eura. Postavljeno je ukupno 2.520 modula s po 104 panela svaki. Oni imaju mehanizam praćenja sunca koji omogućuje da svakog trenutka dana hvataju zrake sunca. Fotonaponske panele, koji pretvaraju svjetlosnu energiju u električnu, isporučila je kineska tvrtka Yingli, objasnio je Aleixo. "Do kraja godine centrala će raditi punom snagom i proizvoditi će 93 GWh/godišnje i snabdijevati 30.000 domova, prema Aleixu. Ukupne snage od 46,41 MW centrala u Amareleji će biti daleko najveća na svijetu, četiri puta veće snage od centrale u Serpi smještene 50 km južnije koja je sada prva na svijetu.Krajem 2007. obnovljive energije su osiguravale 40,7 posto energije potrošene u Portugalu, a solarna je predstavljala samo 0,1 posto.

www.business.hr