Europska komisija je isplatila 585,1 milijun eura Hrvatskoj i 145,1 milijun eura Belgiji u obliku predfinanciranja, 20,9 milijuna eura Cipru, 25,4 milijuna eura Finskoj, 158,7 milijuna eura Grčkoj, 551,2 milijuna eura Italiji, 26,9 milijuna eura Latviji i 288 milijuna eura Rumunjskoj u obliku bespovratnih sredstava te 340 milijuna eura Španjolskoj u obliku zajmova za predfinanciranje povezanih sa sredstvima plana REPowerEU u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost.   

"Te isplate za predfinanciranje pridonijet će pokretanju provedbe ključnih mjera ulaganja i reformi navedenih u svakom poglavlju o planu REPowerEU. Time će se ubrzati ostvarivanje ciljeva plana REPowerEU u pogledu uštede energije, proizvodnje čiste energije i diversifikacije opskrbe energijom kako bi Europa prestala biti ovisna o ruskim fosilnim gorivima s obzirom na rusku invaziju na Ukrajinu", priopćeno je iz Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj.

Današnje isplate uslijedile su nakon što je Vijeće odobrilo revidirane planove tih zemalja, koji uključuju poglavlje o planu REPowerEU, i nakon potpisivanja financijskih sporazuma.  

Ubrzavanje tranzicije   
Plaćanja predfinanciranja, isplaćena u jednom ili dva koraka, iznose najviše 20 posto dodatnih sredstava zatraženih za financiranje poglavlja o planu REPowerEU svake zemlje. U slučaju isplate predfinanciranja u dva koraka, drugi se dio isplaćuje u roku od 12 mjeseci od isplate prvoga. 

Reforme i ulaganja iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026. (NPOO) pomažu Hrvatskoj da postane održivija, otpornija i bolje pripremljena za izazove i prilike zelene i digitalne tranzicije.

"Transformativni učinak hrvatskog plana rezultat je snažne kombinacije reformi i ulaganja koja se bave specifičnim izazovima zemlje. Reforme rješavaju uska grla trajnog i održivog rasta, dok su ulaganja usmjerena na ubrzavanje tranzicije prema održivijem i klimatski otpornijem gospodarstvu s niskim udjelom ugljika, za potporu oporavku nakon potresa, maksimiziranje prednosti digitalne transformacije i osiguranju društvene kohezije", javlja EK.

Autonomni električni taksiji
Hrvatsko poglavlje plana REPowerEU vrijedno je 2,9 milijardi eura. Plan tako podupire ulaganje od 1,978 milijuna eura u energetsku učinkovitost i obnovu zgrada nakon potresa. Zatim, 728 milijuna eura uložit će se u održivu mobilnost, posebice u nadogradnju željezničkih linija, autonomnih električnih taksija s pratećom infrastrukturom prilagođenom osobama s invaliditetom, ugradnju punionica električnih vozila te uvođenje vozila i plovila s nultom emisijom.

Planom se dodjeljuje i 658 milijuna eura za niskougljičnu energetsku tranziciju, tj. modernizaciju energetske infrastrukture, podupiru ulaganja u proizvodnju naprednih biogoriva i obnovljivog vodika te financiranje inovativnih projekata za hvatanje i skladištenje ugljika.

Među ostalim, 542 milijuna eura bit će uloženo u potporu tvrtkama za zelenu tranziciju i energetsku učinkovitost, podupiranje njihovih projekata usmjerenih na poticanje zelenog gospodarstva, održivog turizma i ulaganja u zelene tehnologije.
www.energetika-net.com

 

Dodatni poticaj zelenoj tranziciji Hrvatske
Europska komisija potvrdila je izmijenjeni hrvatski plan za oporavak i otpornost u vrijednosti od 10 milijardi eura, uključujući poglavlje o planu REPowerEU

Europska komisija jučer je pozitivno ocijenila izmijenjeni hrvatski plan za oporavak i otpornost, koji uključuje poglavlje o planu REPowerEU.

Vrijednost plana sada iznosi 10 milijardi eura (5,8 milijardi eura u bespovratnim sredstvima iz Mehanizma za oporavak i otpornost i 4,2 milijarde eura u zajmovima u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost) te obuhvaća 84 reforme i 253 ulaganja.

Hrvatska je predložila poglavlje o planu REPowerEU, vrijedno 2,9 milijardi eura, koje uključuje jednu novu i tri proširene reforme te pet novih i tri proširena ulaganja koja se temelje na postojećim mjerama. Poglavlja obuhvaćaju i tri postojeća ulaganja, kao i jedno prošireno ulaganje, preneseno iz izvornog plana, priopćeno je iz Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj.

Prekvalifikacija radne snage
Te mjere pridonose ostvarenju ciljeva plana REPowerEU kako bi Europa postala neovisna o ruskim fosilnim gorivima znatno prije 2030. godine. Njima se promiče energetska učinkovitost zgrada, smanjuje se ovisnost o fosilnim gorivima povećanjem proizvodnje i upotrebe energije iz obnovljivih izvora kao što su održivi biometan, vodik iz obnovljivih izvora i geotermalna energija, ubrzava se uvođenje energije iz obnovljivih izvora, rješavaju se problemi energetskog siromaštva i uskih grla u distribuciji električne energije, promiče se promet s nultom stopom emisija, uvodi se prekvalifikacija radne snage radi stjecanja zelenih vještina, poboljšava se sigurnost opskrbe energijom i diversifikacija opskrbe plinom u Uniji.

Osim toga, izmijenjeni hrvatski plan uključuje i nove i proširene reforme i ulaganja u području poslovnog okruženja, upravljanja vodama, obrazovanja, digitalne tranzicije i obnove zgrada.

Bolji ekonomski rezultat
U izmjenama izvornog hrvatskog plana uzimaju se u obzir objektivne okolnosti koje sprečavaju dovršetak određenih mjera kako je izvorno planirano, kao što su visoka inflacija u 2022. i 2023. te poremećaji u lancu opskrbe uzrokovani agresivnim ratom Rusije protiv Ukrajine. Zatim, uzimaju se u obzir i potreba za korištenjem 4,2 milijarde eura u dostupnim zajmovima u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost te smanjenje maksimalnog iznosa dodijeljenih bespovratnih sredstava iz Mehanizma za oporavak i otpornost sa 6,3 milijarde na 5,5 milijardi eura. To je smanjenje posljedica ažuriranja ključa za raspodjelu bespovratnih sredstava iz Mehanizma za oporavak i otpornost iz lipnja 2022. i odražava relativno bolji ekonomski rezultat Hrvatske u 2020. i 2021. nego što je prvotno bilo predviđeno.

Kako bi financirala povećanu ambiciju svojeg plana, Hrvatska je zatražila da se u plan prenese njezin udio u pričuvi za prilagodbu Brexitu, u skladu s Uredbom o planu REPowerEU, u iznosu od 7,2 milijuna eura.

Ta su sredstva dodana bespovratnim sredstvima koja su Hrvatskoj dodijeljena iz Mehanizma za oporavak i otpornost (5,5 milijardi eura odnosno 269 milijuna eura) i zahtjevu za zajam u okviru tog mehanizma u iznosu od 4,2 milijarde eura te čine odobreni ukupni izmijenjeni plan u vrijednosti od 10 milijardi eura.

Dolina vodika
U izmijenjenom planu stavlja se snažan naglasak na zelenu tranziciju te se 39 posto dostupnih sredstava (u usporedbi s 40,3 posto u izvornom planu) izdvaja za mjere kojima se podupiru klimatski ciljevi.

Nove mjere uključene u poglavlje o planu REPowerEU znatno pridonose napretku Hrvatske u zelenoj tranziciji. Novom reformom nastoje se povećati zelene vještine i kompetencije radnika iz trećih zemalja u građevinskom sektoru.

Proširenim reformama potiče se uvođenje energije iz obnovljivih izvora uspostavom novog sustava vlastite potrošnje, predviđaju se nove aktivnosti kojima se građani informiraju o zelenoj tranziciji i osiguravaju se dodatna sredstva za razvoj dodatnih strategija zelene urbane obnove.

Pet novih ulaganja povećat će prijenosne i distribucijske kapacitete elektroenergetskog sustava, uspostaviti gospodarstvo temeljeno na vodiku kroz Dolinu vodika Sjeverni Jadran, ojačati korištenje obnovljivih izvora energije u prometu i toplinarstvu, povećati kapacitet LNG terminala na otoku Krku te ojačati mrežu za transport plina prema Sloveniji i Mađarskoj. Proširenim ulaganjima nastoji se poduprijeti održivi promet, energetska učinkovitost i obnova zgrada nakon potresa te smanjiti energetsko siromaštvo.

Digitalizacija javnih usluga
U revidiranom hrvatskom planu zadržana je jednaka digitalna ambicija kao i u izvornom planu te je 20 posto dostupnih sredstava dodijeljeno za potporu digitalnoj tranziciji Hrvatske.

To uključuje digitalizaciju javnih usluga uspostavom Registra stanovništva, obitelji i kućanstava, koji pruža statističke podatke nužne za rad svih javnih tijela, uključujući poreznu upravu.

U prometu se uvodi se novi projekt elektroničkog sustava naplate cestarine. Dodatna ulaganja u pametne energetske sustave i povezano skladištenje također pridonosi digitalnim ambicijama hrvatskog plana.
www.energetika-net.com

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost će u 100-postotnom iznosu - odnosno s 2,9 milijuna eura, financirati projektnu dokumentaciju za energanu šibenskog Centra za gospodarenje otpadom, prvu takvu u Hrvatskoj. To je druga faza zaokruživanja sustava gospodarenja otpadom na šibenskom području, nakon što je prije dvije godine otvoren najsuvremeniji centar za gospodarenje otpadom za cijelu Šibensko-kninsku županiju.

„Izradu projektne dokumentacije financirat će Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u stopostotnom iznosu prihvatljivih troškova. Sada nam predstoji, kada odluka bude spremna, uputiti je Vladi na usvajanje. Uspostava energane bit će prvi primjer kružnog gospodarenja otpadom u Hrvatskoj budući da će otpad, a koji će potencijalno moći koristiti i Poduzetnička zona Podi, postati izvor nove energije. Šibenski Centar gospodarenja otpadom može biti primjer svima u Hrvatskoj jer je otišao najdalje kada je u pitanju kružno gospodarenje otpadom stoga čestitam svima koji su sudjelovali u uspostavi projekta“, izjavio je ministar Habijan.

Mirko Budiša, zamjenik direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i gradonačelnik Grada Šibenika Željko Burić zajedno su s ministrom Habijanom posjetili Centar za gospodarenje otpadom Bikarac gdje ih je dočekao direktor Centra Robert Podrug. CGO Bikarac izrađen je za potrebe Šibensko-kninske županije i ukupnog je kapaciteta obrade od 20.000 tone otpada godišnje. Pušten je u rad 2021. godine, a u sklopu njegove izgradnje sanirano je odlagalište na lokaciji samog centra, izgrađeno postrojenje mehaničko biološke obrade otpada, izgrađena je nova odlagališna ploha te dvije pretovarne stanice Biskupija i Pirovac. Kao i ostali centri na području Dalmacije, CGO Bikarac proizvodit će gorivo iz otpada. Postrojenje za energetsku oporabu otpada izgradit će se u obuhvatu CGO Bikarac te bi svu proizvedenu energiju mogao distribuirati prema potrošačima u industrijskoj zoni Podi koja će se proširiti.

Cilj projekta izgradnje postrojenja za energetsku oporabu goriva iz otpada i muljeva iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda je doprinijeti uspostavi cjelovitog sustava gospodarenja otpadom i to kroz smanjenje količine otpada koji se odlaže na odlagališta, smanjenje emisija stakleničkih plinova s odlagališta te iskorištavanje otpada u energetske svrhe.
www.fzoeu.hr

PAUL M. Sutter, astrofizičar na SUNY Stony Brooku i Institutu Flatiron u New Yorku te popularizator znanosti, nedavno je na stranici Space.com objavio prilično sumorna predviđanja o tome kada bi u komercijalnu upotrebu mogla stići fuzija, koja se smatra najboljim izvorom čiste energije.

Zašto je energija fuzije sveti gral energetike?
Fuzijska energija je sveti gral energetike jer bi mogla stvarati goleme količine energije bez emisija CO2 i radioaktivnih nusprodukata.

U fuziji, kao i u fisiji, masa elemenata koji ulaze u interakcije veća je od mase onih koji nastaju u reakciji. Razlika u masi pretvara se u energiju, a iz Einsteinove formule E = mc2 jasno je da mala masa stvara golemu energiju jer se množi s golemim brojem c2 (brzina svjetlosti na kvadrat) što je otprilike c2=(3×108 )2=9×1016.

Pri tome je, gledano prema masi goriva, fuzija tisuću puta efikasnija od fisije. Za laičku ilustraciju, fisijskim nuklearnim bombama snaga se mjeri u kilotonama, a fuzijskim termonuklearnim bombama u megatonama.

Fuzija ne stvara nikakav dugotrajni radioaktivni nuklearni otpad. Fuzijski reaktor proizvodi male količine helija, koji je inertan plin (dnevna količina ITER-a bila bi zapremine oko jednog dječjeg balona). Fuzija također troši i proizvodi tricij unutar postrojenja u zatvorenom krugu.

Tricij je radioaktivan (beta emiter), ali je njegov poluživot kratak – samo 12 godina. Koristi se samo u malim količinama pa, za razliku od dugoživućih radioaktivnih jezgri, ne može izazvati nikakvu ozbiljnu opasnost. Za usporedbu, neki od najduže živućih radioaktivnih izotopa koji se nalaze u nuklearnom otpadu fisijskih nuklearki uključuju plutonij-239, s poluživotom od 24.000 godina, i jod-129 s poluživotom od 15.7 milijuna godina.

Kod fisije imamo posla s tonama radioaktivnog teškog metala, a kod fuzije s vrlo malom količinom razrijeđenog plina - par kilograma u nekoliko stotina kubnih metara fuzijskog reaktora.

Ključne prednosti fuzije u odnosu na druge obnovljive izvore
Fuzija ima nekoliko ključnih prednosti u odnosu na tzv. obnovljive izvore energije:

Neograničen izvor energije: Fuzija koristi izotope vodika - deuterij i tricij, koji su dostupni u velikim količinama, što je čini potencijalno neiscrpnim izvorom energije.

Čista energija: Elektrane koje koriste nuklearnu fuziju ne proizvode stakleničke plinove, što znači da je njihov utjecaj na klimatske promjene minimalan.

Pouzdana energija: Za razliku od nekih obnovljivih izvora energije poput vjetra i sunca, koji su povremeni, fuzija može pružiti postojan izvor energije.

Mala zapremina: Nuklearna fuzijska elektrana može proizvesti velike količine energije na relativno malom prostoru. To je posebno važno u gusto naseljenim područjima ili ondje gdje je prostor ograničen.

Konkurentna energija: Kada se komercijalno implementira, fuzija bi mogla isporučiti konkurentnu energiju.

Pesimistična predviđanja
Sutter u svojem članku kaže da ne može sa sigurnošću reći kada ćemo, ako ćemo ikada, postići održivu fuzijsku energiju. "No evo mojih predviđanja, konstruiranih potpuno neznanstveno: 10% šanse u sljedećih 20 godina, 50% šanse u sljedećem stoljeću, 30% šanse u sljedećih 100 godina nakon toga i 10% šanse da se to nikad neće dogoditi", napisao je u osvrtu Sutter.

Zašto je fuzijska elektrana teško ostvariva, a bomba ne?
U uvodu u tekst američki astrofizičar podsjeća zašto je komercijalno korištenje fuzije za proizvodnju energije teško ostvarivo, odnosno zašto je ona jedna od onih stvari koje su uvijek iznova i iznova već 50-ak godina "samo 20 godina od nas". Ukratko i pojednostavljeno, kontroliranu fuzijsku reakciju teško je postići jer pokretanje procesa fuzije, odnosno spajanja malenih atoma poput vodika u veće poput helija zahtijeva ekstremne temperature i tlakove kako bi se prevladala prirodna odbojnost između pozitivno nabijenih jezgara atoma. Ti visoki tlakovi i temperature prirodno postoje u zvijezdama, uključujući Sunce, no da bi se ostvarili u fuzijskoj elektrani na Zemlji, potrebno je razviti sofisticirane tehnologije i materijale koji mogu izdržati takve ekstremne uvjete.

Temperature više nego na Suncu
Za ilustraciju, u ITER-u, međunarodnom megaprojektu za istraživanje i inženjering nuklearne fuzije, koji bi trebao biti ključan za dokazivanje da je komercijalna fuzija moguća (on neće biti izvor komercijalne energije, već samo model za buduće fuzijske nuklearke), tlak će biti do 50 puta veći od atmosferskog, a temperature će se kretati do 150 milijuna °C, što je deset puta veća temperatura od one u središtu Sunca. S druge strane, termonuklearna bomba, koja također koristi fuziju, ali nekontroliranu lančanu reakciju u kojoj se izotopi vodika kombiniraju pod izuzetno visokim temperaturama (zato se zove hidrogenska, odnosno H bomba), puno je lakše ostvariva jer se od nje očekuje da eksplodira i uzrokuje velika razaranja. U elektranama se razaranja ne bi smjela događati, naprotiv.

Nestručna predviđanja
Tu se nameće pitanje zašto uopće prenositi Sutterova predviđanja, kada on sam priznaje da ona nemaju neko jako znanstveno uporište? Prvi razlog je taj što Space.com i Sutter nisu neozbiljni izvori informacija; njegova predviđanja su informirana i imaju neku težinu.

Drugi razlog je taj što si pitanje kada će konačno fuzija mnogi iznova i iznova s nestrpljenjem postavljaju jer se projekcije dovršetka ITER-a, prvog reaktora u južnoj Francuskoj, koji bi trebao dokazati izvedivost fuzije kao izvora energije velikih razmjera, stalno pomiču, a troškovi prebacuju planirane.

Za ilustraciju, kada je projekt započet 2006. godine, međunarodni partneri složili su se da će u njega uložiti 5 milijardi eura s planom da će biti pokrenut 2016. Najnovija službena procjena troškova iznosi više od 20 milijardi eura, a tome treba dodati i troškove održavanja. Kada će ITER biti gotov i danas je teško precizno reći, a još je teže predvidjeti kada će na temelju njegovog primjera biti izgrađene prve komercijalne fuzijske elektrane.

Razvoj nove energije ne može biti jeftin
No, za bolje razumijevanje ovog teksta troškove izgradnje ITER-a važno je staviti u kontekst, odnosno usporediti ih s troškovima nekih drugih velikih projekata. Primjerice, trošak izgradnje drugog reaktora u NE Krško procjenjuje se na oko 11 milijardi eura. Izgradnja Međunarodne svemirske postaje (ISS) koštala je samo NASA-u oko 100 milijardi dolara, dok se prema izvješću Međunarodne energetske agencije (IEA), samo u 2023. godini u solarne investicije uložilo oko 380 milijardi USD. Njemačka godišnje subvencionira obnovljive izvore s oko 25 milijardi eura, što znači da bi Njemačka godišnje sama mogla sagraditi jedan ITER. Manhattan projekt razvoja prve atomske bombe koštao je, preračunato, oko 27 milijardi eura.

20 milijardi eura za izgradnju ITER-a u tom je svjetlu gotovo smiješan iznos. Za očekivati je da razvoj potpuno novog izvora energije ne može biti jeftin. Istraživanja fuzije financirana su od 1980-ih na svjetskoj razini s najviše oko milijardu eura godišnje, ako se zbroje sva ulaganja u fuziju u EU, SAD-u, Japanu, Kini, Koreji i Rusiji.

Fuzija još nije dovoljno u fokusu
Sutterov pesimističan tekst važan je, među ostalim, i zbog toga što kritički ukazuje na jednu vrlo bitnu činjenicu – da fuzijskim reaktorima na globalnoj razini do sada nije posvećena dovoljna pozornost. Autor ističe da je čovječanstvo u povijesti već mnogo puta ostvarilo velike projekte od sustava navodnjavanja, preko izgradnje golemih hramova do razvoja parnog stroja i putovanja na Mjesec. "Obično ovakvi projekti zahtijevaju sudjelovanje više generacija. No, ponekad možemo ubrzati napredak i dovršiti ih u kratkom vremenu kada uložimo ogromne količine resursa u njih i istovremeno imamo pravu sreću s pravim ljudima, vodstvom, talentom i znanjem", ističe Sutter.

Skepsa se temelji na kašnjenjima ITER-a
Hrvatski stručnjak za fuziju Tonči Tadić kaže da je problem Sutterovog članka opća skepsa u pogledu fuzije, unatoč tome što rezultati pokazuju da je fuzija realno ostvariva. "Kao što je rekao Isaac Asimov, čovječanstvo će imati fuziju kada bude tehnološki spremno za nju. Mi smo na pragu da to realiziramo", kaže Tadić.

"Članak svoju skepsu gradi na sporoj izgradnji ITER-a. No, spor razvoj tog projekta nema veze ni s fizikom niti s tehnologijom, nego s loše postavljenim menadžmentom. U njemu osam partnera pokušava isporučiti neke tehnologije bez jasnih kriterija o prihvatljivosti isporučenog. U konačnici se svi čude kad neki dijelovi ne odgovaraju. Problem je u tome što se radi o osam suverenih partnera kojima se ne može ništa narediti. To je problem sa svim uređajima koji se rade po načelu dobrovoljnog sudjelovanja s proizvodima. Efikasniji pristup je kada svi daju novac pa se onda nabavi najbolje ili najjeftinije. No u ovom projektu svi su htjeli raditi na razvoju nekog dijela tehnologije, što je razumljivo", tumači Tadić.

Prvo treba ostvariti tri ključna uspjeha
Pritom ističe da su za realizaciju fuzijske elektrane DEMO, uz postizanje stabilne fuzijske reakcije na ITER-u ili "goruće plazme" ključna još tri ostvarenja.

"Prvi je uspjeh DONES-a, što znači kreiranje fuzijskih materijala koji mogu izdržati uvjete potrebne za fuziju. U tome važnu ulogu ima Hrvatska, koja zajedno sa Španjolskom predvodi DONES. Drugi je proizvodnja tricija za potrebe fuzije na industrijskoj skali, i to u samoj fuzijskoj elektrani. Niti jedan od postupaka stvaranja tricija do sada nije testiran na industrijskoj skali. Treći je ostvarenje modela elektrane koji bi bio financijski održiv – ona ne smije biti skuplja od prosječne fisijske nuklearke. Te stvari treba realizirati točno ovim redom", kaže naš stručnjak za fuziju.

Prva demo elektrana najranije 2040., no prijelaz na fuziju trajat će još desetljećima
Tadić ističe da je konceptualno jasno što treba za energiju fuzije, laboratorijski je isprobano, no elektranu je teško napraviti na industrijskoj skali.

"Pretpostavimo da čak DEMO fuzijske elektrane - europska, američka, kineska i japanska - budu na električnoj mreži 2050., kao što se trenutno planira, i dalje će prijelaz na opću primjenu fuzije u svijetu trajati desetljećima, jer treba sagraditi sve te elektrane. ITER je bio tempiran za puštanje u pogon 2025. pa je ono odgođeno za 2028., a sada se govori o 2031. Međutim, nema šanse da ćemo prvu goruću plazmu u ITER-u imati prije 2035. S tim smo računali i od toga ne odstupamo. Međutim, novi direktor ITER-a Pietro Barobaschi uveo je smanjivanje očekivanja. Prvo se govorilo o tome da ćemo dobiti deset puta više izlazne energije od uložene. Kasnije se govorilo o 5 puta više, a Barobaschi sada kaže da će biti dobro ako dobijemo 3 puta više. Već i to bi značilo puno. Treba imati na umu da tu i dalje govorimo o drugoj polovici 2030-ih. Što se tiče DONES-a, prva projekcija bila je da će početi s radom 2031., međutim sada je nova, realnija procjena da će to biti 2035. Tu više ne bi smjelo biti odstupanja. ITER-u će zatim trebati još barem 5 godina da isproba sve moguće kontrole plazme, a DONES-u isto toliko da isproba sve potrebne materijale. Dakle, realno je očekivati da će gradnja prve demo elektrane početi 2040.", kaže naš nuklearni fizičar s Instituta Ruđer Bošković.

Problem nepostojanja strategije
Tadić se slaže s dijelom članka u kojem Sutter piše da ne postoji jasna strategija.

"Kada se čovječanstvo ili neka država odluči za nešto, onda se definira strategija i za nju se izdvoji novac. Trenutno postoji znanstvena vizija, odnosno road map, u EU, Japanu, Kini i SAD-u. Međutim, potrebno je definiranje strategije s milestoneima, odnosno ključnim događajima te s rokovima i jasnim izdvojenim novcima. SAD je najavio da će svoju strategiju donijeti do 2028., Kina ju je već donijela i obznanila još 2022. na najvećoj svjetskoj fuzijskoj konferenciji SOFT-2022 u Dubrovniku, a Europska komisija sada razmišlja o pisanju svoje strategije na temelju koje bi definirala rokove i novac. U tome nezaobilaznu ulogu igra DONES, projekt u kojem vodeću ulogu igraju Španjolska i Hrvatska. Bit će nam puno lakše kada se donese strategija. Sada je napravljena procjena koja je pokazala da smo mi i Španjolci dobro postavili DONES. S termonuklearnim bombama bilo je puno lakše donijeti takvu strategiju. One su napravljene niti sedam godina nakon što je princip rada bio jasan", kaže Tadić.

Što je DONES?
Projekt DONES (Demo-Oriented Neutron Source), u kojem uz Španjolsku glavnu riječ vodi Hrvatska, jest projekt čiji je cilj raditi kvalifikaciju materijala koji će se koristiti u budućim fuzijskim reaktorima. U DONES-u, akcelerator čestica proizvest će snop deuterona (D+), ubrzan na energiju od 40 MeV, koji će udariti u zavjesu tekućeg litija debljine 25 mm koja teče brzinom od 15 m/s. Reakcije u litiju, pri udaru snopa deuterona, generirat će visokoenergetski tok neutrona dovoljnog intenziteta da simulira neutrone u fuzijskom reaktoru. Ovaj tok neutrona koristit će se za ozračivanje uzoraka materijala smještenih neposredno iza litijeve zavjese u testnim modulima.

Tadić je voditelj Projektnog tima hrvatskog Konzorcija DONES.HR. U sklopu njega, Hrvatska bi trebala isporučiti opremu vrijednu 45 milijuna eura financiranu iz Europskih strukturnih fondova i proizvedenu u Hrvatskoj. Osim toga, u Hrvatskoj bi bila smještena oprema za potporu DONES-u u vrijednosti od 20 milijuna eura. Hrvatska bi time osigurala 5% eksperimentalnih kapaciteta na DONES-u za svoje znanstvenike, ali jednako tako ih može uz naknadu staviti na raspolaganje fuzijskim znanstvenicima izvan EU.
www.index.hr

Smeđi poslovi su oni poslovi koji više zagađuju okoliš te od kojih se očekuje da prijeđu na zelene poslove unutar zelene i kružne ekonomije. Zeleni poslovi su proizvodnja i usluge koje minimiziraju prijetnje okolišu kao što su onečišćenje vode, onečišćenje zraka i oštećenje tla. Naš svijet, posebno razvijene zemlje, na putu je prelaska s linearne ekonomije na kružnu ekonomiju. Ovaj pomak ima za cilj spriječiti iscrpljivanje prirodnih resursa, promicati i primijeniti održivu proizvodnju i potrošnju te stvoriti nova radna mjesta kako bi se ove misije poboljšale kao zelena radna mjesta. Tri glavna načela održivog gospodarskog razvoja su uravnoteženje socijalne, ekonomske i ekološke dimenzije.

Zeleni poslovi
Međunarodna organizacija rada i Program Ujedinjenih naroda za okoliš stvorili su koncept zelenih poslova. Cilj mu je ublažiti utjecaje uzrokovane klimatskim promjenama na zapošljavanje i podržati vladu i poslodavce u promicanju održivih i ekološki zelenih poslova. Ciljevi ove inicijative su: 1) promicati svijest i dijalog, 2) identificirati nedostatke znanja i odgovoriti na njih, 3) olakšati prijelaz na kružno gospodarstvo, 4) promicati politike i mjere za postizanje zelenih poslova i 5) povećati zapošljavanje i smanjiti siromaštvo u okviru programa za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu.

Posljednjih godina politike zelenih poslova postale su istaknutije kako bi vodile tržište rada usklađeno sa zelenim gospodarstvom gdje je održivost glavni cilj borbe protiv klimatskih promjena. Zeleni poslovi odnose se na nove mogućnosti zapošljavanja koje pridonose očuvanju i obnovi okoliša primjenom u starim sektorima kao što su proizvodnja i građevinarstvo ili u sektorima u nastajanju kao što su obnovljivi izvori energije, gospodarenje otpadom i napredna tehnologija. Zeleni poslovi igraju značajnu ulogu u zapošljavanju mladih, omogućujući im da razmišljaju, dizajniraju, razvijaju i implementiraju svoje poduzetničke ideje u zeleni startup.

U okviru zelenih poslova postoje proizvođači tehnologije, dobara i usluga koji nastoje smanjiti onečišćenje i korištenje prirodnih resursa. Zaštita okoliša i praćenje održivog upravljanja resursima glavni su proizvodni ciljevi unutar stvaranja zelenih radnih mjesta te proizvoda i usluga u velikoj slici. Koncept zelenih poslova je nov i razvija se kako vrijeme prolazi. Ipak, jedno je jasno: ovakvi poslovi pozdravljaju nove proizvode, usluge ili tehnologiju kako bi bili učinkovitiji u smislu potrošnje energije i materijala, manje emisije CO2 i smanjene štete za okoliš.

Brzo raste u Europskoj uniji. Prema Eurostatu, zaposlenost u EU porasla je s 2,9 milijuna radnih mjesta s punim radnim vremenom u 2000. na 4,3 milijuna s punim radnim vremenom u 2012. Tijekom tog vremena ekološka ekonomija u EU procijenjena je sa 671 milijarde eura u 2000. na 942 milijarde eura u 2012. Općenito, zeleni poslovi su korisni za mlade, gospodarski rast i zapošljavanje.

Smeđi poslovi
Globalne emisije ugljika na vrhuncu su, a pretvaranje sektora zagađivača kao što su fosilna goriva u obnovljivu energiju ili otpada u industrije koje se mogu reciklirati može koristiti okolišu. Svaka smjena dolazi s troškovima, a sektori zagađivača uglavnom su ispunjeni takozvanim smeđim poslovima, a prelazak na zelene poslove znači gubitak smeđih poslova. Kreatori politike trebali bi razmotriti fiskalnu i regulatornu politiku pri prijelazu s tradicionalnog zapošljavanja na održivo.

Studije pokazuju da se od investicije od 1.000.000 dolara stvara 2,65 smeđih radnih mjesta s punim radnim vremenom, dok je s istim iznosom moguće stvoriti 7,49 – 7,72 zelena radna mjesta u sektoru obnovljive energije. Stoga će svaki prelazak sa smeđe energije na zelenu energiju vrijedan 1.000.000 USD stvoriti neto povećanje od pet radnih mjesta.

Smeđi poslovi su skup pozicija i aktivnosti koje dovode do onečišćenja vode, zemlje i zraka, gubitka biološke raznolikosti, iscrpljivanja prirodnih resursa poput vode, ribe, obradive zemlje, vađenja fosilnih goriva i procesa. Te su prakse već dokazale da ekološki i zdravstveni troškovi nadmašuju dobitke od ekonomske aktivnosti kao što su katastrofe uzrokovane klimatskim promjenama raznih vrsta kao što su poplave, šumski požari, glad, suša i toplinski valovi. Srednjoročno i dugoročno, predviđa se da će se poremećaji uzrokovani klimatskim promjenama značajno intenzivirati u zemljama u razvoju ako se ne prijeđemo na zeleno i kružno gospodarstvo. Postoji 1,3 milijarde ljudi, koji čine preko 40% globalne radne snage, čiji su životi u opasnosti od siromaštva zbog niskih primanja u linearnoj ekonomiji. A tu je 190 milijuna nezaposlenih, a slijede deseci milijuna mladih tražitelja posla koji ne mogu naći pristojan posao na tržištu rada.

Kako napredovati?
Zeleni poslovi nužni su za održivo gospodarstvo i igraju ključnu ulogu u smanjenju utjecaja poduzeća i gospodarskih sektora na okoliš. Zelena radna mjesta mogu se identificirati i razvijati u poljoprivredi, industriji, uslužnim djelatnostima, administraciji, transportu cija i energija. Kroz razmjenu znanja i suradnju, potrebne su mu realne, transparentne i odgovorne politike i strategije na nacionalnoj i međunarodnoj razini kako bi vidjeli jednako razvijeni svijet. Obnovljivi izvori energije, gospodarenje otpadom, 3D ispis u građevinarstvu, podatkovna znanost i druga područja pojavljuju se kao zeleni poslovi. Ljudski kapital zahtijeva daljnje obrazovanje i obuku za usvajanje novih vještina.
www.index.hr

Kineske tehnološke tvrtke mogle bi u idućim godinama iz temelja promijeniti tržište električnih automobila, smatra njemački stručnjak Ferdinand Dudenhoeffer, zaključujući da su se uloge u automobilskoj industriji promijenile. "Čini se da svjedočimo najvećoj transformaciji automobilske industrije u povijesti", rekao je u istraživanju o Kini.

Pokretači su promjena tvrtke poput Huaweija i Xiaomija, koje su u početku u inozemstvu došle na glas kao proizvođači mobitela. Sada te tehnološke tvrtke razvijaju vozila s proizvođačima automobila i proizvode softver ključan za pametne automobile, rekao je Dudenhoeffer, izdvojivši primjer Xiaomijeve limuzine SU7 i brenda e-automobila Avatr, koji je Huawei razvio s proizvođačem baterija CATL i drugim tvrtkama.

Xiaomi ne proizvodi model SU7 sam, nego ga sastavlja kineski proizvođač automobila BAIC - primijetio je Dudenhoeffer. Huawei pak isporučuje svoj operativni sustav Harmony i tako pokreće glasovnu kontrolu u automobilima Avatr. Njemački stručnjak očekuje promjenu uloga u automobilskoj industriji, rekavši kako većina automobilskih tvrtki trenutno samo sklapa automobile i igra ulogu dobavljača tehnoloških divova, a ne obrnuto. Tehnološke tvrtke osiguravaju ekosustav i softver za automobile, rekao je. "Savijanje metala postalo je dosadno."

Kina je najvažnije i vrlo konkurentno svjetsko tržište za električne automobile. Kineski BYD i američki Tesla vode mrtvu utrku za kupce. Njemački proizvođači automobila najvažniji su pak u Europi, ali ne uspijevaju pratiti korak. U četvrtom tromjesečju 2023. BYD je prvi put pretekao Teslu po prodaji električnih vozila, a za otprilike deset godina istisnut će japansku Toyotu s pozicije najvećeg proizvođača automobila u svijetu, prognozira Dudenhoeffer.

A da Kinezi misle ozbiljno, iščitava se iz priopćenja proizvođača automobila SAIC Motor, da će u tri godine nabaviti još 14 brodova kako bi potaknuli prodaju na inozemnim tržištima. Anji Logistics u vlasništvu SAIC-a trenutno na raspolaganju ima 31 brod, a uz SAIC-ova vozila isporučuje i ona drugih kineskih proizvođača, uključujući Dongfeng, Yutong Bus i Great Wall Motor, u jugoistočnu Aziju, Meksiko, Južnu Ameriku i Europu.

SAIC je lani na inozemnim tržištima prodao 1,2 milijuna vozila, a u 2024. planira povećati prodaju na 1,35 milijuna vozila. U 2025. kompanija namjerava stranim kupcima prodati 1,5 milijuna vozila, a plasirat će i dvije premium marke, IM Motors i Rising Auto. Kinezi naručuju brodove kako bi riješili problem većih troškova isporuke na strana tržišta.
www.glas-slavonije.hr

Agrosolarima je granulo sunce jer će se moći graditi bez lokacijske i građevinske dozvole. Najnovije izmjene i dopune Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima omogućuju gradnju agrosolarnih elektrana do 10 MW bez građevinske dozvole, što je značajan korak prema ubrzanju tranzicije na obnovljive izvore energije, kažu za Bloomberg Adriju iz Udruženja obnovljivih izvora energije (OIEH).

Ova promjena, koja je stupila na snagu krajem prošle godine, znači da investitori više ne moraju ishoditi ni lokacijsku ni građevinsku dozvolu za sunčane i agrosunčane elektrane do navedene snage, već samo potvrdu na glavni projekt. Osim toga za solarne elektrane manje od 10MW više nije potrebno Energetsko odobrenje koje izdaje Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (MINGOR).

Prema izjavi OIEH-a, ovaj potez će znatno skratiti proces prikupljanja dokumentacije i smanjiti financijske izdatke za 10 do 15 posto.

OIEH ističe da će nova odluka dodatno potaknuti interes za agrosolarne projekte, što će se uskoro vidjeti na konferenciji o mogućnostima primjene agrosolara u vinogradarstvu i voćarstvu u Hrvatskoj, koju organiziraju u Osijeku.

Osim toga, agrosolarne elektrane mogu se graditi samo na poljoprivrednom zemljištu upisanom u ARKOD kao trajni nasad, što podupire održivost i integraciju energetskog sektora s poljoprivredom.

Što se tiče poticaja ili subvencija za ovakve projekte, operator tržišta energije najmanje jednom u tri godine provodi javni natječaj za dodjelu tržišne premije ili javni natječaj za poticanje zajamčenom otkupnom cijenom u okviru raspoloživih kvota za poticanje električne energije iz obnovljivih izvora.

"Agrosunčane elektrane se mogu prijaviti na takav natječaj. Međutim, zadnji javni natječaj za dodjelu tržišne premije proveden je 2022. te je planirani natječaj trebao biti proveden u 2023. godini, ali nije", kažu nam iz Udruženja.

Što se tiče općenito mogućnosti financiranja agrosolarnih projekata, postoji nekoliko modela partnerstva, a jedan od tih modela je da se sam poljoprivrednik nastavlja baviti poljoprivredom, a energetska tvrtka upravlja solarnim elektranama.

Riješeni imovinsko-pravni odnosi na zemljištu predstavljaju znatnu prednost u izboru modela partnerstva. Poljoprivrednik se može nastaviti fokusirati na ono što najbolje zna - proizvodnju hrane, dok tvrtka preuzima odgovornost za energetski dio poslovanja, što obuhvaća sve - od pripreme projektne dokumentacije, provedbe instalacije do održavanja solarnih panela. Poljoprivrednik tako ostvaruje stabilan prihod od najma svog zemljišta tvrtki, što pridonosi financijskoj stabilnosti poljoprivrednog gospodarstva, posebno tijekom razdoblja nižih prinosa ili otkupnih cijena.

OIEH navodi da je korištenjem agrosunčanih elektrana na samo jedan posto ukupno raspoložive poljoprivredne površine moguće značajno povećati godišnju proizvodnju električne energije u Hrvatskoj.

Podsjećamo, razvoj agrosunčanih elektrana pobuđuje sve veći interes poljoprivrednika i investitora budući da se razvija svijest o tome da solarni paneli pružaju zaštitu od vremenskih nepogoda uzrokovanih klimatskim promjenama te omogućavaju neometanu proizvodnju hrane uz dodatnu zaradu proizvodnjom električne energije. Također, agrosolari omogućuju inovativni pristup proizvodnji hrane i čiste energije na istom mjestu, odnosno dvonamjensko korištenje tla, što onda bitno nadmašuje tradicionalne metode proizvodnje.
hr.bloombergadria.com

Vlasnici obiteljskih kuća mogu očekivati povrat 60 do 80% troškova za toplinsku izolaciju fasade, krova, stropa i poda u novom natječaju Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Iako je za energetsku obnovu obiteljskih kuća osigurano do sada rekordnih 120 milijuna eura bespovratnih sredstava, interes je nikad veći, pa bi ovaj 'vrući kolač' mogao itekako brzo planuti. Dok se čeka kraj veljače i početak prijava, razgovarali smo s Nenadom Šarančićem, direktorom Energycoma, vodeće hrvatske tvrtke za isporuku i montažu te održavanje solarnih elektrana, koji građanima poručuje: 'Brzina je vaša najbolja prilika!'

Otkad je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost potkraj godine objavio uvjete i kriterije za sufinanciranje energetske obnove obiteljskih kuća, interes je za investiranje u toplinsku izolaciju fasada, dizalica topline, solarne elektrane i punjače za električna vozila eksplodirao. Tvrdi to Nenad Šarančić, direktor Energycoma, vodeće hrvatske tvrtke u solarnim elektranama i energetskim rješenjima, koja po sistemu 'ključ u ruke' nudi uslugu pomoći pri prijavi na Fond, projektiranja, prikupljanja dokumentacije, montaže, puštanja elektrane u trajni pogon te njezino održavanje. Iako je ove godine građanima na raspolaganju do sada rekordnih 120 milijuna eura bespovratnih sredstava, interes je ogroman, pa je mudro, savjetuje prvi čovjek Energycom-a, što prije pripremiti se za natječaj i 'ugrabiti svoj dio kolača'. Lako bi se, s obzirom na interes, moglo dogoditi da 120 milijuna eura bude podijeljeno u rekordnom vremenu, po nekima i unutar pola godine od objave natječaja, što će se dogoditi najkasnije do kraja veljače.

Preko 1700 elektrana postavljenih diljem Hrvatske te 3.600 tona manje emisije ugljičnog dioksida svake godine, rezultati su s kojima se može pohvaliti tvrtka Energycom, koja, između ostalog, nudi i uslugu pripreme dokumentacije za natječaj. Čim Fond za zaštitu okoliša i energetsku objavi natječaj, počinju i prijave za energetsku obnovu kuća i utrka za do sada rekordna, ali – čini se – i vrlo tražena sredstva. Ovisno je li kuća oštećena u potresu ili ne, vlasnici obiteljskih kuća mogu očekivati povrat 60 do 80 posto troškova za toplinsku izolaciju fasade, krova, stropa i poda ispod kojeg je tlo; zamjenu vanjske stolarije; ugradnju dizalica topline, sunčanih toplinskih kolektora i kotlova na pelete te za ugradnju kućne punionice za električna vozila. Što se, pak, ugradnje fotonaponskih elektrana za proizvodnju električne energije tiče, njih će Fond sufinancirati s 50 posto bespovratnih sredstava.

"Uvjet je izgraditi i platiti elektranu. Potom se dokumentacija predaje Fondu koji financira 50 posto ukupne investicije u elektranu, odnosno do maksimalnog iznosa od 6000 eura. U odnosu na dosadašnje natječaja, procedura je olakšana i ubrzana, no najvažnije je da su uvjeti transparentno objavljeni te da klijenti koji trenutko instaliraju i plate elektranu znaju da se mogu prijaviti na natječaj koji se očekuje u veljači", kaže Nenad Šarančić, koji smatra kako u trenutačnim uvjetima inflacije ne postoji puno bolji način za investirati novac od ulaganja u vlastitu elektranu. O dugoročnim uštedama u kućanstvu i zaštiti okoliša da i ne govorimo. Za razliku od neobnovljivih fosilnih goriva poput kao što su nafta ili ugljen,, solarna energija koristi samo prirodnu obnovljivu energiju sunca za proizvodnju električne energije. Postavljanjem prosječne solarne elektrane na krov ekvivalent je tome kao da ste posadili 100 stabala svake godine.

Obiteljskom kućom smatra se građevina u kojoj je više od 50% bruto podne površine namijenjeno za stanovanje i koja zadovoljava jedan od dva sljedeća uvjeta: da ima najviše tri stambene jedinice te građevinsku bruto površinu manju ili jednaku 600 metara četvornih. Poticaji za obnovu obiteljskih kuća ne obuhvaćaju, primjerice, energetsku obnovu novih kuća koje su izgradnji, ili nedovršene, tj. bez dokumenta o legalnosti objekta, kao ni djelomičnu obnovu, primjerice samo jedan dio fasade ili nekoliko prozora. Vlasnik, ili barem jedan od suvlasnika obiteljske kuće mora imati prijavljeno prebivalište na toj adresi najmanje 30 dana prije objave Poziva.

Najviše obiteljskih kuća u Hrvatskoj izgrađeno je prije 1987. godine te nemaju gotovo nikakvu ili samo minimalnu toplinsku izolaciju (energetski razred E i lošiji). Takve kuće troše 70% energije za grijanje, hlađenje i toplu vodu, a energetskom obnovom moguće je značajno smanjiti potrošnju - i do 60 posto! Sve te kuće, odnosno njihovi vlasnici, jedni su drugima konkurencija u utrci za značajna bespovratna sredstva u kojoj vrijedi ona – tko prvi njegova djevojka. Sredstava je dosta, 120 milijuna eura, ali i interes nikad veći!

Odluče li građani biti samodostatni kad je električna energija u pitanju, pa se odluče za postavljanje solarne elektrane na krov, moraju znati da se sustav može postaviti na sve vrste krovova: ravne, kose, pokrivene limom, crijepom i sl. A cijelu pripremu dokumentacije, a kasnije i postavljanje solarne elektrane i njezino održavanje, osigurava tvrtka Energycom. Praktički to znači da građani nemaju nikakve brige; sve mogu prepusti stručnjacima i 'ubirati plodove' energetske obnove.

"Naš najjači adut je kvaliteta i brzina usluge. Čitavi proces od prodaje do montaže je vertikalno integriran unutar našeg poduzeća, i to nas razlikuje od konkurencije", kaže direktor Nenad Šarančić.

Ako znamo da obiteljske kuće čine 65% stambenog fonda u Hrvatskoj, koji je odgovoran za čak 40 posto ukupne potrošnje energije na nacionalnoj razini, ali i ako uzmemo u obzir da energetskom obnovom i štedimo i povećavamo vrijednost nekretnine, ne čudi što je interes građana za energetsku obnovu sve veći. Iako će za 'zelenije' obiteljske kuće ove godine biti izdvojen rekordan iznos sredstava, lako bi se moglo dogoditi da 'kolača' nestane dok party još traje. Još ako znamo da je 120 milijuna eura predviđeno za razdoblje od sljedeće tri godine, natječaj za energetsku obnovu obiteljskih kuća bit će, čini se, 'vruća roba'.
www.vecernji.hr

Solarni toranj visok 200 metara, čiji bi solarni kolektor za grijanje energijom Sunca i vjetra imao promjer od 250 metara, proizvodio bi oko 753 MWh električne energije godišnje. Znanstvenici sa Sveučilišta u Kataru i Tehničkog sveučilišta Al Hussein sada su razvili sustav koji može proizvoditi električnu energiju kombinirajući solarnu i vjetroelektranu u pustinji, tijekom dana i noći. Prema objavi u časopisu Energy Reports, inovativni toranj koristi princip rada uzlazne elektrane, koja je dizajnirana još 1903. Sustav nalikuje obrnutom lijevku u kojem se hladni zrak zagrijava sunčevom svjetlošću. Nakon toga, efekt dimnjaka osigurava da zagrijani zrak ulazi u toranj i pokreće turbine iznad koje proizvode električnu energiju.

Istraživači predvođeni Faresom Almomanijem proširili su uzlaznu elektranu koristeći ne samo uzlazni već i silazni zrak za proizvodnju električne energije. To je omogućeno raspršivanjem hladne vode u zrak na najvišoj točci tornja. Ohlađeni zrak tone u manje tornjeve raspoređene oko uzlaznog tornja i pokreće druge male turbine. Prema izračunima znanstvenika, toranj visok 200 metara, čiji bi solarni kolektor za grijanje energijom sunca i vjetra imao promjer od 250 metara, proizvodio bi oko 753 MWh električne energije godišnje u suhim i vrućim pustinjama. Sustav bi mogao proizvoditi električnu energiju noću čak i bez sunčevog zračenja.

Međutim, stalna opskrba vodom je problematična. U većini pustinjskih područja voda potrebna za rad morala bi se pumpati u elektranu. To bi svakako smanjilo učinkovitost. Ali ako netko može to izvesti onda su to Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) koji imaju cilj smanjiti emisije CO₂ do 2050. godine. Kako bi postigli taj cilj, nedavno su izgradili solarnu elektranu s maksimalnim kapacitetom od dva gigavata (GW), u blizini Abu Dhabija, gdje se i očekuju prve elektrane s novom tehnologijom.
www.revijahak.hr

Tanki sloj snijega koji tijekom zime prekriva ulice Vancouvera mjestimice se otapa uz otvore kroz koje izlazi para. Radi se o pristupnim rupama koje vode do cijevi gradske kanalizacije koja zagrijava pločnike, piše BBC. ‘U kanalizacijskom sustavu ima dovoljno topline da doslovno zagrije čitavo susjedstvo. I upravo to radimo ovdje u False Creeku od 2010.‘, kaže Derek Pope, upravitelj odjela za energiju u toj četvrti grada Vancouvera u Kanadi.

Stanovnici False Creeka, nedavno obnovljene četvrti Vancouvera, energiju dobivaju iz prilično neobičnog obnovljivog izvora – otpadnih voda iz kanalizacije. Sve više gradova diljem svijeta iskorištava ovaj podzemni višak topline dok nastoje dekarbonizirati svoje energetske mreže.

6.210 stanova u četvrti False Creek griju se u potpunosti iz obnovljivih izvora energije, pri čemu najviše topline stiže iz kanalizacije.

Sve što ode u naše odvode završi kao otpadna voda – od onoga što bacimo u WC školjku, do onoga što izađe iz naših kupaonica i perilica rublja. Ta voda teče niz cijevi i na kraju završava u pročišćivaču otpadnih voda gdje se kemijski, biološki i mehanički čisti i obrađuje te ispušta u okoliš. Ali toplina koja se dobije u perilici posuđa ili tijekom tuširanja uglavnom se zaboravi jednom kad ode niz slivnik, objašnjava Pope. Tada završi u zemlji i kanalizacijskom sustavu i bježi kroz otvore i mjestimice otapa snijeg na ulici.

Učinkovitost preko 300 posto
Toplinu iz vode relativno je lako iskoristiti nakon što se nađe u kanalizacijskom sustavu – i ne, ta povratna toplina neće imati neugodan miris. Za usporedbu, toplina u zraku brzo izlazi kroz prozore, vrata i krovove. Osim toga, ima dosta tople otpadne vode s kojom se radi. Godine 2020. stručnjaci na londonskom Sveučilištu South Bank procijenili su da bi energija iz 16 milijardi litara otpadnih voda koliko se dnevno proizvede u Velikoj Britaniji, mogla, u teoriji, osigurati više od 20 Teravatsati (TWh) toplinske energije godišnje – dovoljno za grijanje prostora i toplu vodu za 1,6 milijuna domova. Procjenjuje se da u SAD-u Amerikanci svake godine izbace oko 350 TWh energije niz odvod – što je jednako grijanju 30 milijuna domova godišnje.

Energetski centar, smješten ispod vancouverskog mosta, nalazi se na vrhu postojeće kanalizacijske crpne stanice kako bi se toplina mogla uhvatiti prije nego što kanalizacijom stigne do postrojenja za pročišćavanje. Dizalice topline hlade toplu kanalizaciju koja ima temperaturu od oko 20 C i tu toplinu koriste za proizvodnju vode vruće i do 80 C, objašnjava Pope.

‘Ono što je stvarno nevjerojatno je da naš sustav povrata topline radi s učinkovitošću od preko 300 posto, tako da za svaku jedinicu električne energije koju uložimo u rad dizalice topline, dobivamo više od tri jedinice toplinske energije.‘ Kanalizacija je također konstantno topla pa dizalice topline nastavljaju učinkovito raditi čak i u hladnim zimskim danima kada je potražnja za toplinom najveća, osiguravajući tako stalni izvor obnovljive energije.

U Europskoj uniji su zgrade odgovorne za 40 posto potrošnje energije. Grijanje, hlađenje i topla voda čine 80 posto energije koju mi kao građani trošimo. U Vancouveru, objašnjava Pope, zgrade su odgovorne za više od 50 posto gradskih emisija stakleničkih plinova, jer je glavni način na koji grad grije svoje zgrade i proizvodi toplu vodu izgaranje prirodnog plina. ‘Dakle, iskorištavanje otpadne topline jedan je od alata kako da prekinemo ovisnost o fosilnom gorivima. Ovo je stvarno dobar način za smanjenje emisija na razini četvrti, posebno u gusto naseljenim područjima.‘

Prilika koju većina propušta
Iskorištavanje topline otpadnih voda je ‘prilika koju većina propušta‘, kaže Semida Silveira, profesorica sistemskog inženjeringa na Sveučilištu Cornell u SAD-u. ‘U svijetu ima puno topline koju jednostavno bacamo. Naš veliki problem je energetska neučinkovitost‘, objašnjava Silveira i dodaje da bi bolja energetska učinkovitost mogla riješiti polovicu zadanih ciljeva za smanjenje ugljika u SAD-u.

Energetska učinkovitost se zanemaruje jer je nevidljiva, dodaje Silveira. Ipak, Međunarodna agencija za energiju, globalni autoritet za energetski sektor, energetsku učinkovitost naziva ‘gorivom broj jedan‘ jer je to jednostavan i isplativ način za smanjenje potražnje i jačanje energetske sigurnosti. Višak topline je najveći neiskorišteni izvor energije na svijetu prema izvješću za 2023. koje je objavila globalna inženjerska tvrtka Danfoss. Izvješće naglašava kako bi višak topline proizveden u EU – a to je toplina oslobođena iz prometnih mreža, tvornica, podatkovnih centara, kanalizacijskih sustava i tako dalje – mogao osigurati grijanje za gotovo cijelu regiju ako se učinkovito iskoristi.

Višak topline unutar kanalizacijskog sustava uspješno se hvata i koristi u nekim gradovima i četvrtima, poput False Creeka.

Nakon što se toplina koja teče kroz kanalizacijske cijevi False Creeka povrati toplinskim pumpama, mreža cijevi duga nešto više od osam kilometara, distribuira toplinu natrag u 44 zgrade tog okruga. ‘U svakoj zgradi izmjenjivači topline prenose toplinu iz zatvorenog vodenog sustava u toplinski sustav zgrade i cijevi za toplu vodu u kući, a zatim hladna voda odlazi natrag u energanu‘, objašnjava Pope.

False Creek sada radi na proširenju sustava te će se kapacitet dizalice topline s 3 megavata (MW) povećati na više od 9 MW. ‘To je velika prekretnica za komunalno poduzeće‘, kaže Pope koji je primijetio pravu ‘eksploziju‘ ovakvih i sličnih sustava diljem regije Vancouvera, pri čemu mnogi koriste ili uskoro planiraju koristiti toplinu iz kanalizacije kao primarni izvor energije umjesto fosilnih goriva.

Otpadna toplina kao resurs
Kao dio akcijskog plana Vancouvera za suočavanje s izvanrednim klimatskim uvjetima, komunalna tvrtka False Creek Neighborhood Energy Utility, koji je u vlasništvu grada, planira potpuno prijeći na obnovljive izvore topline do 2030. Pope predviđa da će do tada većina sustava koristiti kombinaciju otpadne topline, skladištenja topline i drugih obnovljivih izvora energije kako bi se ispunili ciljevi dekarbonizacije.

Najveći izazov je nedostatak integriranog, naprednog urbanog planiranja, tvrdi Pope: ‘Moramo početi promatrati otpadnu toplinu kao resurs i pronaći načine da to uključimo u naše gradsko planiranje.‘

Iako priznaje da postoje dosta visoki početni troškovi, Pope objašnjava da će lokalna energetska jedinica u False Creeku nadoknaditi svoje izdatke. Stanovnici plaćaju komunalne naknade, a cijena energije s niskim udjelom ugljika relativno je niska. Nedavno proširenje djelomično je financirano bespovratnom pomoći za podupiranje projekata smanjenja emisija stakleničkih plinova. Pope želi da još više općina učini taj korak.

Ulaganje u infrastrukturu koja koristi ovaj oblik viška topline kao resurs ima financijskog smisla jer je pročišćavanje otpadnih voda energetski vrlo zahtjevan proces. Postrojenja za pročišćavanje vode troše oko 30-40 posto iznosa s računa za struju, prema izvješću iz 2017. Kongresne službe za istraživanje, instituta za istraživanje javnih politika sa sjedištem u SAD-u. Iskorištavanjem topline otpadnih voda, postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda mogla bi postati proizvođači energije, a ne potrošači energije. U danskom gradu Aarhusu, postrojenje za pročišćavanje otpadnih voda Marselisborg proizvodi više energije nego što je potrebno za pročišćavanje i distribuciju vode za 200.000 ljudi koje opslužuje, oporabom otpadne topline i preradom otpadnog mulja za proizvodnju bioplina. Potencijal viška topline iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda u Danskoj, zemlji od 5,8 milijuna stanovnika, odgovara 600-700 MW, prema Danskom udruženju za vodu i otpadne vode. To je ekvivalent dvjema prilično velikim elektranama, što znači potencijal grijanja oko 20 posto kućanstava ugljično neutralnom toplinom koja se dobiva iz kanalizacije.

Silveira vjeruje kako je promjena na pomolu. ‘Urbanisti su uvijek razmišljali o korištenju zemljišta, prometu, funkcionalnosti, ali danas mnoge općine razmišljaju i u smislu energije‘, kaže ona. No ključna je dobro osmišljena politika. Silveira kaže da je za općine najvažnije pitanje hoće li uhvatiti toplinu iz kanalizacijske vode na lokalnoj razini (hvatanjem tople vode za tuširanje u zgradama, na primjer) ili na više centraliziranoj razini (nakon što kanalizacijska voda stigne do postrojenja za pročišćavanje). Dok vlasnici nekretnina možda žele povratiti višak topline unutar zgrada izravno kako bi smanjili svoje račune za energiju, postrojenja za pročišćavanje vode bi možda više voljela da do njih dođe više topline putem tople kanalizacije tako da ne moraju kupovati dodatnu toplinu. Postoji tehnologija za vlasnike kuća za hvatanje viška topline – na primjer, pare iz vrućeg tuša – koja se može vratiti natrag u vlastiti sustav grijanja doma. Međutim, to je skupo. ‘Ako želite riješiti problem, morat ćete uložiti, pa je pitanje tko će to platiti?‘, kaže Silveira.

U Švedskoj, hladnoj zemlji koja treba mnogo topline, sustavi daljinskog grijanja poput onoga u False Creeku uobičajeni su. U gusto naseljenim područjima oni su ‘fantastičan način za distribuciju otpadne topline‘ iz različitih izvora, uključujući kanalizaciju, kaže Silveira, koja je proučavala sustav povrata topline otpadnih voda u Stockholmu koji opskrbljuje toplinom oko 800.000 stanovnika. ‘Stockholmski sustav potpuno je pod zemljom, ništa se ne vidi i ne čuje, nema mirisa‘, objašnjava ona.

Kao i u Aarhusu, povrat topline otpadnih voda u Stockholmu proizvodi bioplin iz probavljenog mulja. Taj se bioplin koristi kao gorivo za autobuse u mreži gradskog javnog prijevoza. ‘Možete učiniti mnogo za poboljšanje cirkularnosti energije u gradu ako imate ova centralizirana rješenja‘, kaže Silveira i naglašava da je pionirski sustav poreza na ugljik u Švedskoj također bio ‘instrumentalan‘ jer je pružio poticaj sektoru grijanja da koristi otpadnu toplinu i odmakne se od fosilnih goriva.

Dakle, uspješno iskorištavanje viška topline iz kanalizacije nije samo tehnologija, kako objašnjava Silveira. Tu mora biti i političke odluke. ‘Političko ustrojstvo i propisi utječu na to u kojem će smjeru kretati donositelji odluka, a politička volja ovisi o tome što oni doživljavaju mogućim.‘

Ona objašnjava da su u Švedskoj centralizirana rješenja poput daljinskog grijanja dobro funkcionirala jer općine imaju ovlasti donositi takve dugoročne odluke.

Ali čak i u zemljama poput Ujedinjenog Kraljevstva gdje lokalna vijeća nemaju toliko utjecaja ili gdje urbana područja još nisu adekvatno pripremljena za daljinsko grijanje, toplina iz kanalizacije može se koristiti za rad postrojenja za pročišćavanje vode i opskrbu čistom vodom. ‘Ako postrojenja za pročišćavanje vode mogu interno koristiti tu energiju, to je velika stvar koju većina gradova može učiniti‘, kaže Silveira. Projekti ponovne upotrebe topline otpadnih voda već su u tijeku diljem svijeta, uključujući londonski Kingston-upon-Thames, Oslo u Norveškoj i Peking u Kini.

U False Creeku stanovnici te prednosti već itekako osjete. Bučne dizalice topline i kotlovska oprema rade unutar energetskog centra, pa se krovovi stambenih zgrada na kojima bi inače bila smještena infrastruktura za grijanje prenamjenjuju u zajedničke vrtove i zelene krovove. Održavanje je centralizirano, provode ga stručnjaci, a plaća ga lokalna energetska jedinica. Osim toga, korisnici su zaštićeni od nestabilnosti cijena goriva, kaže Pope. ‘Spajanjem na sustav koji radi s vrlo visokom učinkovitošću, zaštićeni ste od promjena cijena plina ili električne energije.‘

Pope se nada da će False Creek inspirirati druge općine da dekarboniziraju svoje toplinske mreže. ‘Lokalna smanjenja emisija su sjajna, no stvarni napredak možemo postići samo ako dijelimo s drugima informacije o tome što je uspjelo, a što nije, te im pomažemo da ulažu u energiju s niskim udjelom ugljika.‘
www.jutarnji.hr

U Saveznoj Državi Gudžarat, u Indiji, 2012. pokrenut je inovativan projekt kojim je predviđeno iskorištavanje golemog potencijala solarne energije. Iznad kanala Narmad, koji je impresivne dužine od 532 kilometra, postavljena je mreža solarnih panela te je ujedno riješeno nekoliko izazovnih problema vezanih uz okoliš.

Kanal Narmad, dužine 532 kilometra, iskorišten je za postavljanje mreže solarnih panela, a projektom se željelo zaštititi vrijedno zemljište, kao i smanjiti gubitak vode zbog isparavanja.

Solarni paneli inače se postavljaju na velikim površinama zemljišta, zahtijevajući resurse i prostor. Međutim, vizionarski projekt u Gudžaratu iskoristio je postojeću infrastrukturu kanala Narmada, pretvarajući je u izvor obnovljive energije. Postavljanjem solarnih panela iznad kanala, ova inicijativa učinkovito prenamjenjuje vodene putove, pretvarajući ih u vrijedno zemljište za proizvodnju čiste, održive energije.

Ovakav aspekt iskoristivosti posebno je važan u gusto naseljenoj zemlji poput Indije, gdje je dostupno zemljište za velike solarne projekte često ograničeno i dolazi po visokoj cijeni.

Projekt solarnih kanala također se bavi problemom isparavanja vode. Postavljanjem solarnih panela iznad kanala, voda ispod njih je zaštićena od izravnog sunčeva svjetla pa se na ovaj način čuva i voda, što je od presudne važnosti za sušna područja poput Gudžarata.

Osim toga, blizina solarnih panela površini vode pruža i učinak hlađenja. Solarni paneli obično gube na učinkovitosti kako im temperatura raste. Međutim, kada su postavljeni iznad kanala, hladni zrak koji dolazi iz vode pomaže regulirati temperaturu panela, osiguravajući optimalnu izvedbu i maksimiziranje proizvodnje energije.
www.green.hr