Prema nedavnim istraživanjima hrvatskih znanstvenika iz Instituta Ruđer Bošković, duboki Jadran pokazuje alarmantne znakove klimatskih promjena. Na dubini od 1000 metara u Južnojadranskoj jami, temperatura morske vode porasla je za 0,8 °C u posljednjih deset godina, dok je salinitet također značajno povećan. Ovi pokazatelji odgovaraju predviđanjima klimatskih modela za kraj 21. stoljeća, što ukazuje na to da se promjene događaju brže nego što se očekivalo. Glavni pokretači ovih promjena su kombinacija globalnog zagrijavanja, smanjenja padalina i promjena u dotoku rijeka, što dovodi do veće evaporacije i koncentracije soli u dubinskim slojevima.

Ovo nije izoliran slučaj jer duboki Jadran je posebno osjetljiv na klimatske utjecaje zbog procesa formiranja guste vode u sjevernom dijelu, koja se zatim širi prema dubinama. Znanstvenici ističu da su promjene u dubinskim slojevima ključne jer utječu na cirkulaciju cijelog Sredozemnog mora, što može imati dugoročne posljedice na ekosustav, ribarstvo i biodiverzitet. Na primjer, povećana temperatura i salinitet mogu dovesti do smanjenja kisika u dubinama, što ugrožava dubinske vrste i cijeli morski lanac ishrane.

Proširujući ovo s dodatnim podatcima, klimatski modeli predviđaju da će površinska temperatura Jadranskog mora do 2100. godine porasti za 2,7–3,8 °C pod scenarijem RCP8.5, što je visoki emisijski scenarij. U kontekstu cijelog Sredozemnog mora, prosječna površinska temperatura u srpnju 2025. bila je 20,77 °C, što je treća najviša zabilježena za taj mjesec. Dodatno, istraživanja pokazuju da rijeka Po, kao glavni dotok slatke vode u sjeverni Jadran, smanjuje površinsku temperaturu za 1–2 °C i povećava razinu mora za 5 cm, ali klimatske promjene mogu utjecati na njezin protok, pojačavajući salinizaciju.

U budućim projekcijama, očekuje se povećanje učestalosti morskih toplinskih valova (MHW) u Jadranu, gdje će do 30% dna mora biti izloženo ekstremnim temperaturama tijekom takvih događaja. To može dovesti do masovnih cvjetanja algi, kao što je zabilježeno u svibnju 2025. duž središnje i sjeverne jadranske obale, što dodatno narušava ekosustav. Znanstvenici upozoravaju da su lokalni faktori poput suše i zagrijavanja sve važniji za dubinske slojeve, te da je potrebno hitno djelovanje kako bi se ublažile posljedice klimatskih promjena na ovo osjetljivo područje.

UTJECAJ PORASTA TEMPERATURE MORSKE VODE

Porast temperature morske vode u Jadranu, kao posljedica klimatskih promjena, predstavlja ozbiljnu prijetnju biodiverzitetu. To dovodi do promjena u distribuciji vrsta, širenja invazivnih vrsta, smanjenja kisika u dubinama, masovnih umiranja i gubitka habitata. Na osnovu dostupnih istraživanja, evo pregleda posebno ugroženih ribljih i biljnih vrsta, s naglaskom na one koje su direktno ili indirektno pogođene zagrijavanjem. Podaci su sintetizirani iz više izvora, uključujući IUCN Red List i regionalne studije.

Ugrožene biljne vrste (makroalge i morske trave)

Biljne vrste u Jadranu, poput makroalgi i seagrassa, osjetljive su na porast temperature jer to dovodi do zamjene vrstama koje obitavaju u toplijim morima, smanjenja taksonomske raznolikosti i gubitka staništa. U sjevernom Jadranu zabilježen je gubitak 68 vrsta makroalgi od 1990. godine, s promjenama koje ukazuju na utjecaj zagrijavanja mora, u kombinaciji s drugim antropogenim pritiscima poput zagađenja i eutrofikacije. Evo ključnih ugroženih biljnih vrsta:

* Posidonia oceanica (morska trava): Ova ključna vrsta formira livade koje su vitalne za morski ekosustav, ali je osjetljiva na porast temperature, što olakšava širenje invazivnih vrsta (npr. Caulerpa taxifolia) koje se natječu s njom. Dodatno, organsko zagađenje iz akvakulture pojačava stres, dovodeći do smrtnosti i mogućeg lokalnog izumiranja. Ugrožena je u cijelom Jadranu, s opadom od preko 50% u nekim područjima.

* Laminaria rodriguezii (dubokovodna kelp alga): Ova endemska vrsta opala je za više od 85% u distribuciji (s 8700 km² na 1200 km²), uglavnom zbog ribolova, ali budući porast temperature mogao bi dodatno ugroziti njezin opstanak, iako trenutni podaci ne pokazuju značajno zagrijavanje na dubinama. Ograničena je na područja poput otoka Palagruža.

* Cystoseira sensu lato (vrste smeđih algi): Habitat-formirajuće vrste s atlantskim ili mediteranskim afinitetom gube se u korist turf-formirajućih algi s tropskim afinitetom, direktno povezano sa zagrijavanjem morske vode. To dovodi do smanjenja biodiverziteta u sjevernom Jadranu.

* Zostera marina, Zostera noltii i Cymodocea nodosa (morske trave): Osjetljive na eutrofikaciju i zagrijavanje morske vode, koje pojačavaju konkurenciju invazivnih vrsta i smanjuju dostupnost svjetlosti u morskim dubinama. Ove vrste su ključne za stabilizaciju sedimenta, ali su u opadanju u plitkim područjima.

Ove promjene rezultiraju gubitkom taksonomske raznolikosti i povećanom učestalošću cvjetanja algi, što dodatno narušava morski ekosustav.

Ugrožene riblje vrste

Riblje vrste su ugrožene porastom temperature kroz masovna izumiranja (npr. tijekom toplinskih valova), migracije prema hladnijim vodama, smanjenje reprodukcije i konkurenciju s invazivnim vrstama iz toplijih morskih regija. Prema IUCN-u, 17 vrsta je kritično ugroženih u Jadranu, s tri regionalno izumrle vrste, a klimatske promjene pojačavaju pritiske poput prekomjernog ribolova i zagađenja. Evo ključnih ugroženih ribljih vrsta:

* Acipenser sturio (jadranska jesetra) i Acipenser naccarii (adriatička jesetra): Regionalno izumrle ili kritično ugrožene; porast temperature utječe na njihove migracijske putove i reprodukciju, u kombinaciji s uništavanjem morskog staništa.

* Squatina oculata (glatki anđeoski morski pas): Regionalno izumrla; klimatske promjene doprinose općem pritisku na hrskavične ribe kroz promjene u dubinskim morskim strujama i kisiku.

* Mobula mobular (divovska raža): Ugrožena u središnjem i južnom Jadranu; porast temperature olakšava invazivne vrste koje mijenjaju lanac ishrane.

* Anguilla anguilla (europska jegulja): U opadanju zbog zagrijavanja, što utječe na migraciju i razmnožavanje, pojačano prekomjernim ribolovom.

* Huso huso (beluga jesetra) i Carcharodon carcharias (veliki bijeli morski pas): Kritički ugroženi; toplinski valovi dovode do masovnih umiranja i smanjenja plijena.

* Argyrosomus regius (meagre ili orhan): Regionalno izumrla; klimatske promjene kao opći faktor pritiska.

Dodatno, komercijalne vrste poput Sardina pilchardus (srdela) i Trachurus trachurus (škarpina) su u količinskom opadanju, s padom ulova zbog toplinskih valova i invazivnih ribljih konkurenata. Porast temperature ubrzava tropikalizaciju Jadrana, gdje se autohtone vrste zamjenjuju invazivnima (npr. tropske ribe i alge), što dovodi do gubitka biodiverziteta. Potrebne su mjere poput zaštićenih područja i smanjenja emisija da se ublaže posljedice.

NOVE RIBLJE I BILJNE VRSTE U JADRANU

Porast temperature morske vode u Jadranu, uzrokovan klimatskim promjenama, dovodi do pojave novih vrsta kroz procese poput lessepske migracije (preko Sueskog kanala) i balastnih voda brodova. Ove vrste, često invazivne, mijenjaju ekosustav, konkurirajući autohtonim vrstama i ugrožavajući morski biodiverzitet. Prema nedavnim podacima, u posljednjih nekoliko desetljeća zabilježeno je oko 50 novih vrsta u Jadranu, s brzim širenjem u 2024. i 2025. godini. Ova analiza fokusira se na ključne nove riblje i biljne (uglavnom algi) vrste, njihove karakteristike, razloge pojave i utjecaje, na osnovu dostupnih istraživanja.

Nove riblje vrste

Zagrijavanje Jadrana olakšava migraciju tropskih i subtropskih vrsta iz Crvenog mora i Indopacifika, što dovodi do "tropikalizacije" mora. Ove vrste često imaju brzi rast, visoku reprodukciju i nedostatak prirodnih grabežljivaca, što ih čini invazivnima. U 2025. godini zabilježeno je povećanje viđenja, posebno lionfisha i drugih.

* Lionfish (Pterois miles): Ova otrovna vrsta iz Indopacifika, poznata po bodljama i agresivnom ponašanju, brzo se širi istočnom obalom Jadrana. Od lipnja 2024. do siječnja 2025. zabilježeno je 122 viđenja, uglavnom u dubinama od 15 m. Utječe na lokalne ribe konzumirajući velike količine plijena, što dovodi do smanjenja biodiverziteta.

* Parrotfish (Sparisoma cretense i druge vrste): Tropske ribe koje se hrane algama i koraljima, zabilježene u sve većem broju duž hrvatske obale. One mijenjaju strukturu dna mora, ugrožavajući autohtone vrste poput srdele i škarpine.

* Marbled spinefoot (Siganus rivulatus) i Dusky spinefoot (Siganus luridus): Ove bodljikave ribe iz Crvenog mora potvrđene su kod otoka Mljet 2025. godine. One su voracious grabežljivci koji smanjuju populacije lokalnih riba i alga, doprinoseći promjenama u lancu ishrane.

* Pufferfish (npr. Lagocephalus sceleratus): Otrovna vrsta uhvaćena u sjevernom Jadranu 2025., predstavlja rizik za ribare i kupaće zbog tetrodotoksina. Širenje je povezano s toplijim vodama i povećanim pomorskim prometom.

* Ostale nove vrste: Zabilježene su i vrste poput Caranx crysos (blue runner) i Tylosurus acus imperialis (needlefish), koje su dio oko 61 invanzivne vrste u istočnom Jadranu. Klimatske promjene smanjuju količine lokalnih riba, olakšavajući invaziju novih vrsta.

Utjecaji: Ove vrste ugrožavaju lokalne ribarstvene resurse, smanjujući ulove autohtonih vrsta za do 30% u nekim područjima. Povećavaju rizik od trovanja i mijenjaju dubinske ekosustave.

Nove biljne vrste (makroalge i morske trave)

Biljne vrste, posebno invazivne alge, šire se zbog toplijih voda, eutrofikacije i promjena saliniteta. One zamjenjuju autohtone vrste, dovode do gubitka habitata i cvjetanja algi.

* Caulerpa cylindracea (killer alga): Jedna od najinvazivnijih algi, zabilježena u Crnogorskom dijelu Jadrana od 2004., s brzim širenjem u 2020-ima. Ona guši morske livade, ugrožavajući Posidonia oceanica i druge trave, te smanjujući biodiverzitet.

* Caulerpa racemosa: Slična prethodnoj, širi se preko Sueskog kanala, mijenjajući staništa i olakšavajući druge invazije. Ugrožava makroalge u sjevernom Jadranu, gdje je zabilježen gubitak 68 vrsta od 1990.

* Zonaria tournefortii: Svijetloplava alga zabilježena u dubinama, moguće nova u Jadranu ili sličnim područjima, povezana s toplijim uvjetima. Doprinosi promjenama u taksonomskoj raznolikosti.

* Ostale invazivne alge: Vrste poput Asparagopsis taxiformis i Undaria pinnatifida (wakame) šire se, uzrokujući cvjetanja algi u 2025. (npr. zeleno obojenje vode u središnjem i sjevernom Jadranu u svibnju). One su dio kumulativnog utjecaja klimatskih promjena.

Utjecaji: Invazivne alge dovode do gubitka taksonomske raznolikosti, smanjenja kisika i promjena u lancu ishrane, pojačavajući učestalost toplinskih valova i eutrofikacije.

Nove vrste u Jadranu predstavljaju "tihu invaziju" koja ubrzava zbog temperature vode koja doseže 32°C u ljetu 2025., što pojačava rizik invazivnosti. Potrebne su mjere poput monitoringa, ograničenja pomorskog prometa i zaštite područja da se ublaže posljedice na ribarstvo, turizam i ekosustav. Ako se trendovi nastave, projekcije ukazuju na daljnji gubitak autohtonih vrsta do 2100.

ZAVRŠNA RAZMATRANJA

Očigledno je da se ne može u potpunosti zaustaviti prijenos ribljih i biljnih vrsta između mora, jer se oni uglavnom prenose putem balastnih voda brodova i tankera, što je identificirano kao dominantni vektor za introdukciju invazivnih vrsta u Jadranu. Iako je Međunarodna pomorska organizacija (IMO) usvojila Konvenciju o upravljanju balastnim vodama (BWM Convention) koja je stupila na snagu 2017. godine i propisuje odobrene sustave za obradu balastnih voda kako bi se smanjio rizik od širenja neautohtonih vrsta, implementacija je još uvijek izazovna u Mediteranu. Ova konvencija uključuje standarde poput D-1 (razmjena balastnih voda) i D-2 (obrada kako bi se smanjio broj organizama), te je podržana regionalnim strategijama poput Mediteranske strategije o balastnim vodama iz 2012. godine, koja uključuje akcijski plan za harmoniziranu primjenu. Međutim, unatoč tim mjerama, širenje invazivnih vrsta poput lionfisha (Pterois miles) i algi Caulerpa spp. nastavlja se, što ukazuje na potrebu za jačim nadzorom i revizijom postojećih strategija korištenja balastnih voda.

Struktura ribljih i biljnih vrsta u Jadranu neizbježno će se mijenjati zbog klimatskih promjena i invazija, što će imati značajan utjecaj na ribarstvo i količine ribljih vrsta na koje smo navikli do sada. Invazivne vrste poput sea walnuta (Mnemiopsis leidyi) i drugih ctenophora uzrokuju značajnu štetu stokovima malih plavih riba, što dovodi do ekonomske štete za ribarstvo, uključujući gubitak biodiverziteta, promjene u distribuciji vrsta i interdisciplinarne posljedice poput habitatnih promjena. U posljednjih nekoliko desetljeća zabilježeno je oko 46 novih ribljih vrsta u Jadranu, što povećava pritisak na autohtone vrste poput srdele i škarpine, te može dovesti do godišnjih ekonomskih gubitaka sličnih onima procjenjenima na 14,2 milijarde dolara u SAD-u zbog akvatičnih invazivnih vrsta. Osim toga, promjene u ekosustavu mogu utjecati na sigurnost ribljih proizvoda i ukupnu produktivnost ribarstva u regiji.

Nemoguće je u potpunosti izloviti nove riblje vrste koje su se nastanile između brojnih jadranskih otoka, zbog njihove brzine širenja, nedostatka prirodnih predatora i složenosti terena. Međutim, moguće su kontrolne mjere poput selektivnog ribolova invazivnih vrsta s ekonomskom vrijednošću, podizanja svijesti javnosti i komercijalne upotrebe (npr. konzumacija invazivnih vrsta kao hrane), što se pokazalo učinkovitim u smanjenju njihovih populacija. Dodatno, preporučuju se multigodišnji planovi za monitoring, procjenu habitata i primjenu EU regulacije o invazivnim vrstama (1143/2014), uz suradnju na regionalnoj razini kako bi se ublažili utjecaji na biodiverzitet i ribarstvo. U konačnici, iako promjene neizbježne, hitno djelovanje kroz međunarodne konvencije i lokalne inicijative može umanjiti rizike i osigurati održivost jadranskog ekosustava za buduće generacije.