Europska komisija je objavila plan za potpuno ukidanje uvoza ruskog plina do siječnja 2028., što je dio šire strategije za osiguravanje energetske neovisnosti Europe. Ova odluka dolazi u kontekstu dugogodišnjih tenzija s Rusijom, posebno nakon invazije na Ukrajinu 2022. i prethodnih prekidanja isporuka plina 2006., 2009., 2014. i smanjenja protoka 2021., što je dovelo do porasta cijena energije i inflacije diljem kontinenta.

Dan Jørgensen, europski povjerenik za energetiku, istaknuo je da će zabrana ostati na snazi bez obzira na mir u Ukrajini, navodeći: "Čak i ako bi sutra bio mir, ne bi bilo pametno ponovno postati ovisni o ruskom gorivu". Ova izjava odražava čvrstu odlučnost EU-a da prekine energetsku ovisnost o Rusiji, čija je učešća u uvozu plina pala s 45% 2021. na 19% 2024

Detalji plana i pravne osnove
Plan uključuje zabranu uvoza ruskog plina za europske tvrtke, uključujući usluge na terminalima za ukapljeni prirodni plin (LNG) za ruske kupce. Novi ugovori moraju biti raskinuti do 1. siječnja 2026., dok postojeći imaju rok do 1. siječnja 2028.. Europska komisija vjeruje da tvrtke neće biti odgovorne za štetu prilikom raskida ugovora, pozivajući se na pravnu osnovu više sile, posebno zbog sukoba u Ukrajini. Očekuje se da će udio ruskog plina u uvozu EU-a biti 13% u 2025., što odražava kontinuirani pad ovisnosti

Diverzifikacija izvora energije
EU je već značajno diversificirao svoje izvore opskrbe plinom. Prema podacima iz 2024., Norveška je najveći dobavljač s 33,4% uvoza (91,1 milijardi kubičnih metara), slijede Sjedinjene Države s 16,5% (45,1 bcm) i Alžir s 14,4% (39,2 bcm). Rusija je i dalje prisutna s 11,6% uvoza plina preko cjevovoda (31,6 bcm) i 7,3% LNG-a (20 bcm), ukupno 18,9%. Plan REPowerEU, pokrenut u svibnju 2022., podržava uštedu energije, povećanje obnovljivih izvora i diversifikaciju, čime se nastoji eliminirati rizici za sigurnost opskrbe.

Protivljenje i političke tenzije
Plan nije bez kontroverzi. Mađarska i Slovačka, zemlje koje su zadržale tople odnose s Moskvom, izrazile su oštru kritiku. Slovački premijer Robert Fico nazvao je plan "ekonomskim samoubojstvom", sugerirajući novu "Željeznu zavjesu". Mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó opisao ga je kao "politički motiviran" i "ozbiljnu pogrešku", tvrdeći da ugrožava energetsku sigurnost, povećava cijene i krši suverenitet. Ove zemlje, zajedno s Austrijom, često se protive EU sankcijama prema Rusiji, što može zakomplicirati provedbu plana.

Gospodarski i energetski izazovi
Iako plan obećava veću energetsku neovisnost, postoje brige oko potencijalnog porasta cijena energije tijekom tranzicije, posebno za zemlje koje su još uvijek ovisne o jeftinijim ruskim energentima. EU planira ubrzati prijelaz na čistu energiju, ali izazovi uključuju potrebu za bržim razvojem infrastrukture i koordinacijom između članica. Nacionalni planovi, koji se očekuju do kraja 2025., ključni su za provedbu, ali mogu se suočiti s političkim preprekama.

Detalji o uvozu i tržištu
Zadnjih godina razvio se značajan pomak prema drugim dobavljačima, posebno Norveškoj i Sjedinjenim Državama, što podržava strategiju diverzifikacije Europske Unije. Udjeli ključnih dobavljača plina u EU-u za 2024., temeljeno na podacima Consiliuma:

Norveška 33,4 %
Sjedinjene Države 16,5 %
Alžir 14,4 %
Rusija (cjevovod) 11,6 %
Rusija (LNG) 7,3 %
Ujedinjeno Kraljevstvo 4,3 %
Azerbajdžan 4,3 %
Katar 4,3 %
Ostali 3,9 %

Budući koraci i implikacije
Očekuje se da će zakonodavni prijedlozi biti predstavljeni u lipnju 2025., što bi trebalo osigurati provedbu plana bez potrebe za jednoglasnom podrškom, čime se zaobilaze potencijalne blokade od strane Mađarske i Slovačke. Međutim, provedba će zahtijevati koordinaciju između članica, posebno u pogledu nacionalnih planova do kraja 2025. Dugoročno, plan bi trebao ojačati energetsku sigurnost EU-a i ubrzati prijelaz na čistu energiju, ali kratkoročno može dovesti do privremenih poremećaja na tržištu.

Europska komisija uvodi kompleksan plan za ukidanje uvoza ruskog plina, uz naglašavanje važnosti diverzifikacije i obnovljivih izvora. Unatoč političkim i gospodarskim izazovima, čini se vjerojatnim da će EU nastaviti s provedbom, uz potencijalne prilagodbe kako bi se odgovorilo na brige članica. Detalji o nacionalnim planovima i zakonodavnim prijedlozima ključni su za budući razvoj.

Republika Hrvatska aktivno jača svoju ulogu energetskog čvorišta u EU-u, posebno kroz terminal LNG na Krku i suradnju s regionalnim partnerima. Suradnja s Velikom Britanijom otvara nova vrata za inovacije, dok je put prema OECD-u ključan za međunarodno pozicioniranje. Ovi koraci odražavaju Hrvatsku ambiciju za održivim razvojem i energetskom sigurnošću.

Ministar Šušnjar nedavno je sudjelovao u dva značajna događaja. Prvo, 16. lipnja 2025., prisustvovao je sastanku Vijeća za energiju EU-a u Luksemburgu, gdje je raspravljano o smanjenju ovisnosti o ruskoj energiji i jačanju sigurnosti energije u EU-u. Drugo, sastao se s veleposlanikom Velike Britanije u Hrvatskoj, Simon Thomasom, kako bi razgovarali o jačanju gospodarske i energetske suradnje.

Sastanak Vijeća za energiju EU-a
Na sastanku u Luksemburgu, fokus je bio na provedbi Plana REPowerEU, inicijative Europske komisije pokrenute 2022. godine kao odgovor na invaziju Rusije na Ukrajinu. Plan cilja na brzo smanjenje ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima, s ciljem potpune uklanjanja do 2027. i smanjenja potrošnje ruskog plina za dvije trećine do kraja 2022. Ključne mjere uključuju povećanje udjela obnovljivih izvora energije na 45% do 2030. (sadašnjih 40%), ubrzanje uvođenja solarnih panela i toplinskih pumpi, te ulaganja od 210 milijardi eura do 2027.

Hrvatska potpuno podržava ovaj plan, naglašavajući svoju ulogu energetskog čvorišta. Posebno je istaknut terminal LNG na Krku, koji je počeo raditi 2021. s kapacitetom od 2,9 milijardi kubičnih metara godišnje, s planovima proširenja na 6,1 milijardu kubičnih metara do kraja 2025. Ovo proširenje uključuje instalaciju dodatnog regasifikacijskog modula, a financira se iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NRRP) s 25 milijuna eura. Terminal je ključan za sigurnost opskrbe plinom u Središnjoj i Jugoistočnoj Europi, a veze plinske mreže s Mađarskom i Slovenijom dodatno jačaju regionalnu povezanost.

JANAF (Jadranski naftovod) također igra ključnu ulogu u regionalnoj stabilnosti energije, omogućavajući prijevoz i skladištenje nafte i derivata. Šušnjar je podržao jačanje energetske unije, ulaganja u električnu mrežu, čiste tehnologije i stratešku infrastrukturu, uključujući obnovljive izvore poput geotermalne energije i proizvodnje vodika. Kao članica EU-ova nuklearnog saveza, Hrvatska zagovara uključivanje nuklearne energije, posebno malih modularnih reaktora (SMR), u buduću energetsku politiku EU-a. SMR-i su napredni nuklearni reaktori s kapacitetom do 300 MW po jedinici, manji od tradicionalnih reaktora, s prednostima poput nižih kapitalnih troškova, poboljšane sigurnosti i mogućnosti postavljanja na lokacijama gdje veliki reaktori nisu izvedivi.

Tijekom radnog ručka, raspravljalo se o razvoju tržišta električne energije, a Šušnjar se sastao s europskim povjerenikom za energiju i stanovanje, Danom Jørgensenom, kako bi raspravili Hrvatsku ulogu energetskog čvorišta i regionalnu suradnju za stabilnu, održivu energetsku budućnost.

Sastanak s veleposlanikom Velike Britanije
U drugom događaju, Šušnjar se sastao s veleposlanikom Simon Thomasom kako bi razgovarali o jačanju gospodarskih odnosa, s naglaskom na ulaganja, sigurnost energije i suradnju u naprednim tehnologijama. Ključne teme uključivale su razmjenu znanja i suradnju na SMR-ima, geotermalnoj energiji i inovativnim energetskim projektima. Šušnjar je naglasio oblikovanje održivih energetskih rješenja i novih investicijskih ciklusa, ciljajući na moderne europske i globalne inicijative.

Veleposlanik Thomas pohvalio je smjer hrvatskih energetskih projekata, podržao daljnji razvoj i istaknuo britansku pozornost na hrvatski put prema članstvu u OECD-u, izražavajući povjerenje u uspješne pregovore o pristupanju. Obje strane su se obvezale na produbljavanje bilateralne suradnje kroz projekte i tehničku stručnost, jačajući energetsku i gospodarsku otpornost Europe.

Status terminala LNG na Krku
Terminal LNG na Krku ključan je za Hrvatsku strategiju, a njegovo proširenje u tijeku je, s očekivanjem da će novi kapacitet od 6,1 milijarde kubičnih metara biti spreman do kraja 2025. Prema nedavnim vijestima, inspekcija regasifikacijskog modula završena je u siječnju 2025. u Šangaju, a tenderi za dodatne ugovore pokrenuti su u srpnju 2024., s radovima koji bi trebali trajati do kraja 2025.. Ovo proširenje financira se iz NRRP-a, što pokazuje važnost projekta za nacionalnu i regionalnu energetsku sigurnost.

Mali modularni reaktori (SMR)
SMR-i su napredni nuklearni reaktori s kapacitetom do 300 MW, manji od tradicionalnih reaktora, s prednostima poput nižih troškova izgradnje, poboljšane sigurnosti i mogućnosti postavljanja na različitim lokacijama. Oni koriste različite rashladne sustave, uključujući vodu, tekući metal ili otopljenu sol, i mogu se koristiti za proizvodnju električne energije, procesnu toplinu i desalinizaciju. Hrvatska vidi SMR-e kao dio buduće energetske politike, posebno u kontekstu diversifikacije izvora energije i smanjenja emisija ugljika.

Put prema OECD-u
Hrvatska je u procesu pridruživanja OECD-u od 2017., s formalnim početkom pristupnog procesa u srpnju 2022. Prema nedavnim izjavama premijera Andreja Plenkovića, spremnost Hrvatske za ulazak procjenjivat će se u rujnu 2025., a članstvo bi potvrdilo njezin razvoj i privlačnost za strane investicije. Članstvo u OECD-u, koji okuplja 38 najrazvijenijih zemalja, donijelo bi koristi poput poboljšanja poslovnog okruženja, jačanja imidža i povećanja stranih ulaganja.

Republika Hrvatska podržava razvoj pametnih plavih inovacija, usmjeravajući se dodatno na održivi razvoj turizma i zaštitu okoliša. Ove inicijative uključuju tehnološke napretke u pomorskoj robotici, proširenje zaštićenih morskih područja i promociju ekološki prihvatljivih turističkih iskustava.

Turizam i gospodarski doprinos
Turizam je temelj hrvatske plave ekonomije, čineći gotovo 20% BDP-a. Prema podacima za 2024., Hrvatsku je posjetilo 21,5 milijuna turista s preko 108 milijuna noćenja, što ističe važnost sektora. Ove brojke naglašavaju potrebu za održivim praksama kako bi se očuvala prirodna ljepota koja privlači posjetitelje.

Inovacije i zaštita okoliša
Hrvatska je proširila zaštićena morska područja s 12% na 32%, pokazujući posvećenost očuvanju morskih ekosustava. Organizacija prvog svjetskog prvenstva potpuno električnih motornih čamaca (E1 serija) u Dubrovniku 13. i 14. lipnja 2025. naglašava fokus na ekološki prihvatljive tehnologije. E1 serija, s timovima pod pokroviteljstvom poznatih ličnosti i jednakim udjelom muških i ženskih pilota, promiče regeneraciju oceana i akvatičkih ekosustava.

Projekti poput InnovaMare, suradnje s Italijom, razvijaju inovativni ekosustav za podvodnu robotiku i senzore za praćenje zagađenja Jadranskog mora. Digitalni inovacijski hub (DIH) u Šibeniku, osnovan kroz InnovaMare, služi kao središte za prijenos tehnologije i suradnju.

CoE MARBLE: Centar izvrsnosti u pomorskoj robotici
Daljnji korak je osnivanje Centra izvrsnosti u pomorskoj robotici i tehnologijama za održivo plavo gospodarstvo (CoE MARBLE), financiranog putem programa Obzor Europa. Ovaj centar, s partnerima poput Norveške i Italije, fokusira se na istraživanje i inovacije u pomorskoj robotici, podržavajući strategiju pametne specijalizacije Hrvatske.

Centar izvrsnosti u pomorskoj robotici i tehnologijama za održivo plavo gospodarstvo (CoE MARBLE), financiran putem programa Obzor Europa, predstavlja dugoročnu investiciju u istraživanje. Prema stranici CoE MARBLE, projekt, vodeći partner je Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, uključuje suradnju s Norveškim sveučilištem znanosti i tehnologije te Nacionalnim istraživačkim vijećem Italije. Vrijedan 30 milijuna eura, centar će se fokusirati na ključna istraživačka područja poput autonomnih plovila i okolišnog praćenja, s pilot lokacijama u Šibeniku i Rijeci, uključujući pametno uzgajalište dagnji i pametnu marinu.

Održivi turizam
Hrvatska ulazi u novu eru održivog turizma osnivanjem prvog Centra za održivi turizam u Europi, u suradnji s Organizacijom Ujedinjenih naroda za turizam (UN Tourism) i Sveučilištem u Zagrebu. Ovaj centar bit će središte za istraživanje i promicanje politika održivog turizma. Kampanja Hrvatske turističke zajednice, "DOŽIVI LOKALNO. ISTRAŽI ODRŽIVU HRVATSKU!", potiče ekološki prihvatljiva putovanja i istraživanje manje posjećenih destinacija.

Ministrica turizma Nikolina Brnjac ističe: "Prema nedavnim istraživanjima, turisti su promijenili svoje putne navike, a interes za održivim destinacijama raste." Ova promjena potvrđuje važnost inicijativa poput Strategije razvoja održivog turizma do 2030., koja integrira održivost u sve aspekte turističke industrije, fokusirajući se na blagostanje lokalnih zajednica, očuvanje kulturne i prirodne baštine te ublažavanje klimatskih promjena.

Ključne implikacije
Kroz ove višestruke napore, Hrvatska ne samo da štiti svoje ekološke resurse, već se i pozicionira kao uzor za održivi turizam i pomorsku zaštitu. Ulaganjem u pametne plave inovacije i održive prakse, Hrvatska osigurava da njezin turistički sektor i dalje cvjeta, istovremeno čuvajući prirodnu ljepotu koja privlači posjetitelje iz cijelog svijeta.

Powerbox, razvijen od strane hrvatske tvrtke DC Tech, koristi umjetnu inteligenciju za upravljanje energijom, što omogućuje optimizaciju potrošnje, predviđanje potreba i stabilizaciju elektroenergetske mreže. Ova tehnologija čini ga posebno korisnim za kućanstva, industriju i civilne/vojne sustave, prilagođavajući se različitim uvjetima, uključujući i kriznim situacijama.

Tehničke značajke i funkcionalnosti
Powerbox je dizajniran za optimizaciju potrošnje energije, predviđanje energetskih potreba i pametno upravljanje energijom, što ga čini idealnim za kućanstva, industriju, te civilne i vojne sustave. Njegova modularnost i prilagodljivost omogućavaju korištenje u različitim uvjetima, uključujući i kriznim situacijama.

AI sustav u Powerboxu koristi analitičke agente i neuronske mreže za analizu podataka u stvarnom vremenu, predviđanje opterećenja, prilagodbu punjenja i pražnjenja na temelju tržišnih cijena, detekciju anomalija i automatsko izdavanje naloga za održavanje. Ovo omogućuje efikasno skladištenje energije iz solarnih panela tijekom dana i njezino korištenje tijekom večernjih vršnih opterećenja, stabilizirajući elektroenergetsku mrežu i sprječavajući skokove cijena električne energije.

Tehnički, Powerbox koristi patentiranu tehnologiju s Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) Sveučilišta u Zagrebu, posebno metodu "Method for Experimental Determination of Battery Parameters and Their Use", koja omogućava precizno određivanje stanja baterije. DC Tech je također podnio zahtjev za globalni patent za upravljanje modularnim umreženim baterijskim stanicama, što ukazuje na mogućnost povezivanja više jedinica u mrežu, što je ključno za integraciju u pametne mreže.

Razvoj i suradnja
Powerbox je razvijen od strane DC Tech-a, koji planira izgradnju tvornice u Pisarovini za automatizaciju proizvodnog procesa i širenje na europsko tržište. Tvrtka surađuje s FER-om, posebice s timom koji vodi prof. dr. sc. Hrvoje Pandžić, stručnjak za elektroenergetske sustave. Prof. Pandžić, poznat po istraživanjima integracije obnovljivih izvora energije, doprinio je razvoju tehnologija koje su temelj za funkcionalnost Powerboxa.

Partnerstvo s Noa Groupom za opremanje smještajnih jedinica na plaži Zrće na Pagu s Powerboxom za energetsku samodostatnost pokazuje praktičnu primjenu ove tehnologije u turističkom sektoru, što je u skladu s hrvatskim ciljevima za povećanje udjela obnovljivih izvora.

Tržišni kontekst i trendovi
Globalno tržište pametnih baterija doživljava brzi rast, s procjenama da će do 2034. godine dosegnuti vrijednost od 46,22 milijardi USD, uz godišnju stopu rasta od 10,54%. Ovaj rast potaknut je povećanom potražnjom za energetski učinkovitim rješenjima u potrošačkoj elektronici, električnim vozilima i sustavima za skladištenje energije.

U Europi, zemlje poput Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske vode u korištenju litij-ionskih baterija, posebno za električna vozila i energetske sustave. Powerbox, s AI-upravljanjem, pozicionira se kao inovativno rješenje unutar ovog tržišta, nudeći prednost u optimizaciji i skalabilnosti.

Utjecaj na energetsku neovisnost
Powerbox igra ključnu ulogu u postizanju energetske neovisnosti, posebice u kontekstu hrvatske energetske strategije. Hrvatska povećava udio obnovljivih izvora u energetskom mixu. Powerbox omogućava bolju integraciju solarnih panela i drugih obnovljivih izvora energije tako što skladišti višak energije i osigurava njegovu dostupnost kada je potrebna, što pomaže u stabilizaciji mreže i smanjenju ovisnosti o uvozu energije.

Sustavi za skladištenje energije, poput Powerboxa, mogu smanjiti troškove električne energije kroz sudjelovanje u uslugama uravnoteženja mreže. Ovo je posebno važno za Hrvatsku, koja trenutno uvozi dio potrošene električne energije, 2/3 prirodnog plina te 2/3 nafte i naftnih derivata.

Benefiti i izazovi
Powerbox nudi potencijal za uštedu troškova i povećanje pouzdanosti energijskog sustava, posebno za korisnike koji žele smanjiti ovisnost o javnoj mreži. Na primjer, ROI za prosječno kućanstvo moguće je ostvariti u nekoliko godina, uz prihode od usluga uravnoteženja mreže. Međutim, dugoročna učinkovitost i široka primjena još uvijek zahtijevaju daljnja istraživanja, posebno u kontekstu klimatskih i tržišnih promjena.

AI-upravljani sustavi, pokazuju potencijal za poboljšanje performansi baterija, uključujući procjenu stanja punjenja (SOC) i zdravlja baterije (SOH), što je ključno za Powerbox. Međutim, izazovi uključuju troškove implementacije i potrebu za kontinuiranim nadogradnjama softvera.

Powerbox predstavlja inovativno rješenje za upravljanje energijom koje koristi AI za optimizaciju skladištenja i korištenja energije. Razvijen u Hrvatskoj, ovaj sustav ne samo da doprinosi energetskoj neovisnosti na lokalnoj razini, već ima i potencijal za širenje na globalno tržište. Suradnja s vodećim akademskim institucijama i stručnjacima osigurava da Powerbox koristi najnovije tehnologije i znanstvene spoznaje. U kontekstu rastućeg tržišta pametnih baterija i sve veće potrebe za održivim energetskim rješenjima, Powerbox je postavljen da igra važnu ulogu u budućnosti energetike.

Program dodjele državnih potpora za postrojenja za skladištenje vlastite proizvodnje električne energije za potrebe odgođene isporuke, usvojen od strane Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske, usmjeren je na poticanje razvoja sustava za skladištenje energije povezanih s obnovljivim izvorima energije (OIE), poput vjetra i sunca. Cilj je povećati udjel OIE u ukupnoj potrošnji energije, stabilizirati električnu mrežu i podržati nacionalne klimatske i energetske ciljeve do 2030. i 2050. godine.

Program nudi financijsku potporu u rasponu od minimalno 1 milijun eura do maksimalno 6 milijuna eura po projektu, s ukupnim fondom od 50 milijuna eura za 2025. godinu, financiranim iz mehanizma oporavka i otpornosti EU. Intenzitet potpore može doseći do 30% prihvatljivih troškova, s mogućnošću povećanja za mala i srednja poduzeća (MSP) ili do 100% u natjecateljskim postupcima koji ispunjavaju stroge kriterije transparentnosti.

Hrvatska trenutno proizvodi oko 63,7% električne energije iz obnovljivih izvora, uglavnom hidroelektrana, a cilj je do 2030. povećati udjel OIE u ukupnoj potrošnji energije na 42,5%. Program za skladištenje energije ključan je za integraciju varijabilnih izvora poput sunca i vjetra, čime se osigurava stabilnost mreže. Slične inicijative u EU, poput sheme od 699 milijuna eura u Španjolskoj za 2,5-3,5 GW skladištenja, pokazuju regionalni trend podrške ovom sektoru.

Opis programa
Program je usvojen od strane Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske i temelji se na nacionalnim zakonima, poput Zakona o državnoj upravi i Zakona o državnoj potpori, te EU propisima, uključujući Uredbu (EU) 2021/241 o mehanizmu oporavka i otpornosti i Opću uredbu o izuzetku po blokovima. Financijska potpora dolazi iz državnog proračuna, kategorije "Energetski prijelaz za održivo gospodarstvo", s izvorom u mehanizmu oporavka i otpornosti EU, s ukupno 50 milijuna eura za 2025. godinu. Program se odnosi na projekte unutar komponenti C1.2 (Energetski prijelaz za održivo gospodarstvo) i C7.1 (Energija i održivi prijevoz) Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) za razdoblje 2021.-2026.

Cilj je instalirati najmanje 60 MWh baterijskih sustava za skladištenje do kraja 2026. godine, čime se poboljšava iskoristivost obnovljivih izvora energije i stabilnost mreže za operatore prijenosa i distribucije. Ovo je posebno važno za povećanje udjela varijabilnih izvora poput vjetra i sunca, koji često proizvode energiju u vremenskim razdobljima kada potrošnja nije na vrhuncu.

Glavni ciljevi programa uključuju:
- Povećanje udjela obnovljivih izvora energije, posebno varijabilnih poput vjetra i sunca, u ukupnoj potrošnji energije.
- Poboljšanje stabilnosti i otpornosti električne mreže kroz omogućavanje vremenske separacije između proizvodnje i potrošnje energije.
- Smanjenje ovisnosti o uvozu energije i podrška nacionalnim klimatskim i energetskim ciljevima za 2030. i 2050. godinu.
- Osiguravanje ekonomske isplativosti projekata skladištenja energije koji bi bez državne potpore mogli biti neizvedivi ili odgođeni.

Ovi ciljevi su u skladu s hrvatskim Nacionalnim energetskim i klimatskim planom (NECP), koji je nedavno ažuriran s ciljem povećanja udjela OIE u ukupnoj potrošnji energije na 42,5% do 2030. godine, što je povećanje od 6,1 postotnog boda u odnosu na prethodni cilj. Za električni sektor, Hrvatska planira do 2030. imati oko 800 MW instalirane snage solarnih elektrana i udvostručiti proizvodnju vjetra na 2 GW, što zahtijeva dodatne kapacitete za skladištenje kako bi se osigurala stabilnost mreže.

Podaci iz 2022. pokazuju da su obnovljivi izvori činili 63,7% proizvodnje električne energije, od čega je veliki dio bio iz hidroelektrana (38,4%), dok su drugi OIE, poput vjetra, malih hidroelektrana, biomase, geotermalne energije, biogasa i fotonaponskih sustava, činili 25,4%. Ukupna potrošnja električne energije u 2022. iznosila je 18.915,3 GWh, dok je domaća proizvodnja pokrila 75,2% potreba, što ukazuje na značajnu ovisnost o uvozu.

Uvjeti za sudjelovanje i proces prijave
Pravni subjekti koji mogu podnijeti zahtjev uključuju mikro, mala, srednja i velika poduzeća, privatna i javna, s poslovnom jedinicom ili podružnicom u Hrvatskoj. Ključni uvjeti uključuju:
- Poduzeće ne smije biti u financijskim teškoćama, osim ako je došlo u takvo stanje između 1. siječnja 2020. i 31. prosinca 2021. zbog pandemije COVID-19.
- Sve obveze prema porezima, mirovinskom i zdravstvenom osiguranju, kao i obveze prema zaposlenicima, moraju biti ispunjene.
- Poduzeće ne smije imati konačnu kaznenu presudu za teške prijestupe, poput prijevare, korupcije ili utaje poreza, niti biti pod obvezom vraćanja nezakonite državne potpore.
- Projekti moraju uključivati nova ili obnovljena postrojenja za skladištenje povezana s proizvodnjom iz obnovljivih izvora, pri čemu sustav za skladištenje mora apsorbirati najmanje 75% energije iz direktno povezanog opreme za OIE.

Izuzeti su sektori poput ribarstva, akvakulture, primarne poljoprivredne proizvodnje i određenih aktivnosti prerade poljoprivrednih proizvoda, kao i potpora za nuklearnu energiju ili zatvaranje nerentabilnih ugljenih rudnika.

Proces prijave uključuje podnošenje pisanih zahtjeva putem Javnog poziva za projektne prijedloge, objavljenog na web stranici Ministarstva gospodarstva https://mingo.gov.hr/ i javnom portalu eNPOO https://fondovieu.gov.hr/. Zahtjevi moraju sadržavati naziv i veličinu poduzeća, opis projekta (početak i kraj, lokacija, troškovi), vrstu i iznos potrebne javne potpore, te druge detalje prema odredbama Javnog poziva i Opće uredbe o izuzetku po blokovima. Prijave se moraju podnijeti prije početka radova na projektu, a Ministarstvo gospodarstva procjenjuje prijedloge, nakon čega ministar donosi odluku o financiranju. Potom se potpisuje ugovor o grantu između Ministarstva, Fondacije za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) i korisnika.

Financijska struktura
Minimalni iznos potpore po projektu iznosi 1 milijun eura, dok je maksimalni 6 milijuna eura, uz ograničenja prema pravilima o intenzitetu potpore. Intenzitet potpore može doseći do 30% prihvatljivih investicijskih troškova, s mogućnošću povećanja za MSP (dodatnih 20% za mala, 10% za srednja poduzeća) ili do 100% u natjecateljskim postupcima koji ispunjavaju kriterije transparentnosti i nediskriminacije. Razdoblje dodjele potpore traje od stupanja na snagu programa do 31. prosinca 2025., bez obzira na vrijeme isplate korisnicima, a odluke o financiranju ne mogu se donositi nakon isteka programa.

Kontekst energetskog sektora Hrvatske
Hrvatska ima bogat potencijal za OIE, s trenutnim udjelom od 63,7% u proizvodnji električne energije u 2022., gdje hidroelektrane čine 38,4%, a drugi OIE, poput vjetra (986,9 MW instalirane snage u 2022.), malih hidroelektrana, biomase, geotermalne energije, biogasa i solarnih elektrana (222 MW u 2022.), čine 25,4%. Ukupna instalirana snaga postrojenja u 2022. iznosila je 4.946,8 MW, dok je godišnja potrošnja električne energije bila 18.915,3 GWh, s domaćom proizvodnjom koja pokriva 75,2% potreba, što ukazuje na značajnu ovisnost o uvozu.

Ciljevi do 2030. uključuju povećanje udjela OIE u ukupnoj potrošnji energije na 42,5%, uz planiranu instalaciju oko 800 MW solarnih elektrana i udvostručenje vjetra na 2 GW. Ovo zahtijeva dodatne kapacitete za skladištenje kako bi se osigurala stabilnost mreže, posebno s obzirom na varijabilnost sunca i vjetra. Trendi u 2023. pokazuju rast svijesti o prednostima solarnih elektrana, s instaliranom snagom od 460 MWp do kraja godine, generirajući gotovo 300 GWh električne energije, što ukazuje na potencijal za daljnji razvoj.

Usporedba s drugim zemljama EU
Slične sheme državne potpore za skladištenje energije prisutne su i u drugim zemljama EU, što odražava regionalni fokus na integraciju OIE i stabilnost mreže. Na primjer, Španjolska je dobila odobrenje Europske komisije za shemu od 699 milijuna eura za podršku do 3,5 GW skladištenja, dok Češka ima program od 279 milijuna eura za 1,5 GWh skladištenja. Ove inicijative su dio šire EU strategije, podržane Okvirom za privremene krize i prijelaz, koji omogućava državnu potporu u svjetlu energetske krize uzrokovane invazijom Rusije na Ukrajinu 2022. Trendi u Europi pokazuju rast instalacija skladištenja energije, s 19,1 GWh novih kapaciteta u 2024., uz projekciju globalnog rasta na 221,9 GWh u 2025., što ukazuje na sve veći značaj ovog sektora.

Program dodjele državnih potpora za skladištenje energije ključan je za ostvarenje hrvatskih ciljeva u pogledu OIE i stabilnosti mreže, podržavajući integraciju varijabilnih izvora poput sunca i vjetra. S ukupnim fondom od 50 milijuna eura i ciljem instalacije najmanje 60 MWh do 2026., program je u skladu s EU politikama i sličnim inicijativama u drugim članicama, poput Španjolske i Češke. Ova inicijativa ne samo da olakšava prijelaz na održivo gospodarstvo, već i smanjuje ovisnost o uvozu energije, čime se jača energetska sigurnost Hrvatske.

U Republici Hrvatskoj povećava se broj instaliranih elektrana koje koriste obnovljive izvore energije dok istovremeno sve češće dolazi do pojava generiranja viškova električne energije jer je proizvodnja veća od potrošnje električne energije dok se posljedično nameće sve veća potreba za ugradnjom baterijskih sustava za akumulaciju energije. Hrvatska je dio šireg europskog trenda prema povećanju udjela obnovljivih izvora energije, s ciljem 36,4% udjela do 2030. godine. Solarna energija, iako do nedavno manja u energetskom mixu, doživljava brzi rast, što stvara potrebu za upravljanjem potencijalnim viškovima energije. Baterijski sustavi za akumulaciju energije (BESS) postaju ključni za integraciju ovih viškova u javnu mrežu, omogućavajući pohranu i korištenje energije kada je proizvodnja niska.

Trenutno stanje solarne energije
Prema podacima iz veljače 2025., Hrvatska je do kraja 2024. godine instalirala 397,1 MW novih solarnih kapaciteta, što je povećalo ukupni kapacitet na 872,1 MW, s preko 26.000 solarnih postrojenja povezanih na mrežu. Očekuje se da će kapacitet premašiti 1 GW do kraja 2025., s projekcijom od 1,5 GW do 2025. i 2,5 GW do 2030.

U 2023. godini, solarne elektrane s kapacitetom od 460 MWp proizvele su gotovo 300 GWh električne energije, što čini mali dio ukupne proizvodnje od 16.800 GWh, od kojih je gotovo 70% bilo iz obnovljivih izvora. Solarna energija trenutačno čini oko 3% ukupne proizvodnje, ali njezin rast sugerira potencijal za viškove tijekom vrhunaca proizvodnje, posebno danju.

Analiza viškova solarne energije
Viškovi solarne energije nastaju kada proizvodnja prekoračuje potražnju, što je često slučaj tijekom sredine dana kada je sunčeva izloženost najveća, a potražnja može biti niža. Iako precizni podaci o viškovima nisu dostupni u javnim izvještajima, studije slučaja, poput one za Jertovec, ukazuju na potencijal za viškove električne energije u budućnosti, posebno s planiranim povećanjem solarnih kapaciteta. Ovo se može dodatno potvrditi analizom dnevnih profila potražnje i proizvodnje, koja pokazuje da solarna energija često prekoračuje potražnju u određenim satima.

Tabela ispod prikazuje ključne podatke o solarnoj energiji u Hrvatskoj:

Mogućnosti ugradnje baterijskih sustava
Baterijski sustavi za akumulaciju energije (BESS) ključni su za upravljanje viškovima solarne energije. Studija iz 2019. analizirala je različite primjene BESS-a u Hrvatskoj, uključujući:

* Arbitrage energije: Na primjer, u Jertovcu, BESS postaje financijski izvediv pri cijenama baterija od oko 400 EUR/kWh, što je niže od trenutačnih cijena (>700 EUR/kWh). Ovo omogućava pohranu energije tijekom niskih cijena (visoka solarna proizvodnja) i prodaju tijekom visokih cijena.

* Stabilnost mreže: Na otoku Lošinju, BESS smanjuje broj prekida (SAIFI) s 18 na 4 (manji sustav) ili 2 (veći sustav) i ukupno vrijeme prekida (SAIDI) s 1434 minuta na 1349 (manji) ili 602 minute (veći), iako su troškovi visoki u usporedbi s izgradnjom prenosne linije.

* Krajnji korisnici: Kombinacija solarnih panela i BESS-a recimo u školama, profitabilna je pri cijenama baterija od 150 EUR/kWh, što sugerira budući potencijal s padom cijena.

* EV punionice: Mali BESS (<13 kW) profitabilan je za špiciranje, s pozitivnom neto sadašnjom vrijednošću (NPV) pri većim snagama veze, npr. 50 kW granica, 2 kWh, ulaganje od 1567,77 EUR, NPV od 5102,10 EUR.

Praktični primjeri uključuju projekt IE Energy blizu Šibenika, gdje se gradi 50 MW baterijski sustav, s planovima proširenja na 110 MW do 2024. godine, financiran s 19,8 milijuna eura od hrvatske vlade. Ovo je trenutačno najveći takav projekt u jugoistočnoj Europi, pokazujući praktičnu primjenu za upravljanje viškovima i stabilnost mreže.

Vladina podrška i financijski poticaji
Hrvatska vlada aktivno promiče BESS kroz subvencije i poticaje. U 2023. godini pokrenut je program subvencija od 60 milijuna eura za poduzeća koja instaliraju 80 MW obnovljivih izvora i 20 MWh baterija. Postoje i planovi za dodatna ulaganja, uključujući izvješće o 500 milijuna eura za BESS iz 2024. godine, te planovi za subvencioniranje do 100 MWh kapaciteta do 2026.. Ovi poticaji olakšavaju integraciju BESS-a između solarne elektrane i javne mreže.

Nacionalni plan energije i klime do 2030. također podržava proizvodnju električnih baterija kao dio strategije povećanja obnovljivih izvora, što ukazuje na dugoročnu predanost ovom području.

Ekonomični i tehnički izazovi
Iako su BESS tehnički izvedivi, ekonomska izvedivost ovisi o cijenama baterija, koje trenutačno prelaze 700 EUR/kWh, ali se očekuje pad na 400 EUR/kWh ili manje u budućnosti, što bi učinilo mnoge primjene profitabilnima. Studije također ukazuju na izazove poput visokih početnih troškova za grid-level primjene, gdje su troškovi BESS-a često veći od alternativnih rješenja poput izgradnje prenosnih linija.

S obzirom na brzi rast solarne kapaciteta i potencijalne viškove tijekom vrhunaca proizvodnje, ugradnja baterijskih sustava između solarne elektrane i javne mreže ključna je za maksimalno iskorištavanje solarne energije. Hrvatska vlada podržava ove napore kroz subvencije, a studije slučaja pokazuju tehničku i potencijalnu financijsku izvedivost, posebno s padom cijena baterija. Ovo rješenje ne samo da može upravljati viškovima već i poboljšati stabilnost mreže, što je ključno za ostvarivanje ciljeva obnovljivih izvora energije do 2030. godine.

Nuklearni električni pogon (NEP) predstavlja naprednu tehnologiju za svemirske misije, koristeći nuklearnu fisiju za generiranje električne energije koja pokreće električne pogonske sustave, poput ionskih pogona. Ova tehnologija je posebno važna za dugotrajne svemirske misije jer omogućava kontinuirani potisak s visokom specifičnim impulsom, što znači efikasnije korištenje goriva u usporedbi s tradicionalnim kemijskim raketama. Istraživanja sugeriraju da NEP može značajno poboljšati sposobnost svemirskih letjelica za nošenje većih tereta i omogućiti misije u regijama gdje Sunčeva energija nije dostupna, poput vanjskih dijelova Sunčeva sustava.

Povijesni kontekst i definicija
NEP koristi toplinu generiranu fisijom uranija u nuklearnom reaktoru, koja se pretvara u električnu energiju. Ova energija zatim ionizira plinasti propelent, poput ksenona ili kriptona, i elektromagnetski ga ubrzava kako bi se generirao potisak. Ovo je u kontekstu s nuklearnim termičkim pogonom (NTP), koji direktno koristi toplinsku energiju za zagrijavanje propelenta. Istraživanja datiraju od 1950-ih, uključujući programe poput SNAP (1955.–1973.) i SP-100, dok je NASA od 2020. razvijala plan zrelosti tehnologije za NEP sustave, što ukazuje na dugogodišnji interes za ovu tehnologiju.

Tehničke specifikacije i prednosti
NEP je poznat po svojoj visokoj efikasnosti u korištenju goriva, što omogućuje letjelicama da nose veće terete i putuju dulje udaljenosti s manje goriva. Međutim, generira slabiji potisak u usporedbi s kemijskim raketama, što ga čini prikladnijim za misije gdje je kontinuirano ubrzanje ključno, poput putovanja na Mars ili vanjske planete.

Prednosti uključuju:
- Neovisnost o Sunčevoj energiji: Idealno za misije daleko od Sunca, gdje solarni paneli nisu efikasni.
- Veća korisna masa: Omogućuje nošenje većih tereta zbog bolje efikasnosti goriva.
- Dugotrajna misija: Može pružiti energiju godinama s minimalnim potreban za ponovno punjenje, što je ključno za znanstvene misije poput orbitera, sondiranja i uzimanja uzoraka.

Trenutni razvoj i nedavni napretci
NASA je ključna u razvoju NEP-a, posebno kroz program Space Nuclear Propulsion (SNP), koji cilja na revoluciju u svemirskom putovanju za znanstvene i istraživačke ciljeve, uključujući ljudske misije na Mars.

Nedavni projekti uključuju:
- Projekt MARVL: Vođen NASA-inim Langley Research Centerom, fokusiran na razvoj modularnog sustava za rasipanje topline za NEP letjelice. Ovaj sustav, veličine nogometnog terena kad je potpuno razvijen, može se montirati u svemiru, eliminirajući potrebu za uklapanjem cijelog sustava u jednu raketu. Projekt traje dvije godine, financiran kroz NASA-inu Inicijativu za rane karijere, s planom za malu zemaljsku demonstraciju nakon tog razdoblja. Za više detalja, posjetite NASA Langley Research Center.
- SPAR Institute: Osnovan od strane United States Space Force u kasnom 2024., fokusiran na napredak u svemirskoj nuklearnoj propulziji, uključujući NEP, što ukazuje na širu vladinu potporu.
- Partnerstva i ciljevi: Postoje partnerstva usmjerena na demonstraciju visokokapacitetnog NEP-a do kraja desetljeća, s ciljem smanjenja vremena putovanja na Mars na oko dvije godine za povratno putovanje, što je ključno za ljudske misije.

Istraživanja iz svibnja 2025. naglašavaju da je NEP ključan za duboke svemirske misije, posebno one usmjerene na vanjske planete poput Jupitera, Saturna i Urana, gdje je Sunčeva energija nedostupna. Međutim, konzistentna vladina ulaganja su ključna, jer se tehnologija nalazi na pragu značajnih probijeda nakon desetljeća razvoja, prema vijestima iz travnja 2025.

Sigurnost i izazovi
Sigurnost je ključna, s pravilima da se aktivacija nuklearno pogonjenih svemirskih letjelica odgađa dok nisu na sigurnoj udaljenosti od Zemlje, a smještaju se u orbite s vremenom propadanja koje prelazi vrijeme potrebno za smanjenje radioaktivnosti na sigurne razine. Izazovi uključuju visoke troškove razvoja, potrebu za naprednom infrastrukturom za rasipanje topline i javne zabrinutosti oko nuklearne tehnologije, što zahtijeva diplomatski pristup u komunikaciji.

Nuklearni električni pogon čini se vjerojatnim da će oblikovati budućnost svemirskih istraživanja, posebno za misije na Mars i dalje. Dok je tehnologija još u razvoju, NASA-i napori, poput MARVL-a i SPAR Institutea, te partnerstva za demonstraciju do 2030., ukazuju na značajan napredak. Ova tehnologija nudi potencijal za brža putovanja, veće terete i neovisnost o Sunčevoj energiji, što je ključno za ambiciozne svemirske ciljeve.

Energy Observer predstavlja revolucionaran pristup pomorskom prijevozu, koristeći kombinaciju solarnih panela, vjetropogona i pogona na vodik, što ga čini pionirskim u području održivih tehnologija. Ovaj brod, posebno njegov originalni model EO1, pokrenut 2017. godine, postao je simbol energetskog prijelaza, dok se planiraju novi modeli poput EO2 i EO3 za proširenje na teretni i istraživački prijevoz. Istraživanja pokazuju da je sposoban za plovidbu bez emisija, što čini vjerojatnim da će utjecati na budućnost zelenog pomorskog transporta, posebno u kontekstu sve strožih ekoloških propisa EU-a.

Povijest i misija
Energy Observer je započeo svoju odiseju 2017. godine iz Saint-Maloa, Bretagne, s ciljem sedmogodišnje svjetske turneje kako bi testirao tehnologije prijelaza na obnovljive izvore energije. Do 2024. godine završio je put oko svijeta, dok je od 2025. započeo novu ekspediciju (2025.–2033.) fokusiranu na neutralnost ugljičnog dioksida. Trenutačno (stanje na 11. lipnja 2025.) EO1 je u misiji "Zahvatanje ugljičnog dioksida" (2025.–2026.), koja uključuje posjete preko 30 luka u Europi, nastojeći podići svijest o održivim rješenjima.

Nedavno, u travnju 2024., brod je posjetio New York City povodom Dana Zemlje, dok je u studenom 2024. bio na zaustavci u Fortalezi, Brazil, kao dio svoje svjetske odiseje. Ove aktivnosti naglašavaju njegovu ulogu u globalnom podizanju svijesti o ekološkom prijelazu.
Tehničke specifikacije i tehnologije

Energy Observer koristi mješavinu obnovljivih izvora energije, uključujući sunce, vjetar i hidroenergiju, s dvostrukim sustavom skladištenja: litij-ionske baterije za kratkoročno i vodik za dugoročno skladištenje.

Detaljne specifikacije za svaki model:
Tip: Katamaran
Širina: 12,6 m
Visina iznad vode: 15 m
Gaz: 2,2 m
Pomak: 35 tona
Prosječna brzina: 4,5 čvorova
Posada: 5 osoba
Kapacitet putnika: 4
Pogon: Električni – 2 × 40 kW
Baterije: 100 kWh
Proizvodnja vodika: Elektroliza morske vode
Spremnik za vodik: 2 MWh ekvivalent
Gorivne ćelije: PEM – 70 kW – 60 °C
Solarni paneli: 202 m² – 35 kWc
Vjetropogon: 2 Oceanwings
Domet: Neograničen (povoljni uvjeti)
Planirani početak rada: 2017. (pokrenut)

EO1 je posebno opremljen 202 m² solarnih panela s kapacitetom od 35 kWc, koji opskrbljuju baterije i gorivne ćelije. Proizvodi vodik elektrolizom morske vode, čime ostvaruje potpunu energetsku samodostatnost, dok koristi vjetropogon (Oceanwings) za dodatnu potporu. EO2, planiran za kraj 2029., fokusira se na teretni prijevoz s kapacitetom od 1.100 TEU, koristeći tekući vodik za pogon, dok EO3, planiran za 2027., testirat će sintetička goriva poput amonijaka, s naglaskom na istraživanje.

Nedavni razvoj i budućnost
U studenom 2024., Europska unija je uložila 40 milijuna eura u razvoj EO2, naglašavajući njegovu važnost za dekarbonizaciju pomorskog prijevoza. EO3 je u fazi pripreme, s gradnjom koja bi trebala započeti u drugoj polovici 2025., s ciljem da bude spušten na vodu do 2026. Ekspedicija 2025.–2033. uključuje sedam misija, uključujući "Održivu mobilnost", "AI i energetski prijelaz", te "Arktičku svjetsku turneju" za prilagodbu klimi, što pokazuje ambiciozne planove za budućnost.

Nedavne aktivnosti uključuju posjete New York Cityju (travanj 2024.) i Fortalezi, Brazil (studen 2024.), što naglašava globalni doseg projekta. Ove misije ne samo da testiraju tehnologije, već i podižu svijest o potrebama za ekološkim prijelazom, posebno u kontekstu COP30 u Brazilu 2025. i budućih konferencija Ujedinjenih naroda o oceanima.

Značaj i utjecaj
Energy Observer nije samo brod, već i simbol mogućnosti za održivi pomorski prijevoz. Dok bunker gorivo i dalje dominira industrijom, brodovi poput Energy Observera pokazuju da je moguće ploviti čistim, obnovljivim tehnologijama, posebno u regijama poput Europe gdje su ekološki propisi sve stroži. Istraživanja sugeriraju da bi takvi brodovi mogli smanjiti emisije za do 98% (npr. EO2), što je ključno za postizanje globalnih ciljeva smanjenja emisija do 2030.

Međutim, izazovi ostaju, uključujući visoke troškove izgradnje i potrebu za infrastrukturom za punjenje vodikom. Unatoč tome, projekat pokazuje potencijal za replikaciju na kopnenim i pomorskim aplikacijama, posebno u kontekstu urbanog planiranja i održivih energetskih sustava.

Energy Observer, s fokusom na solarni pogon i vodik, predstavlja ključan korak prema budućnosti bez emisija u pomorskom prijevozu. Dok EO1 nastavlja svoju misiju u Europi, EO2 i EO3 obećavaju proširenje na teretni i istraživački sektor, čineći vjerojatnim da će ovaj projekt oblikovati budućnost održivog pomorskog transporta.

Finska brodarska tvrtka Viking Line planira izgradnju najvećeg svjetskog potpuno električnog putničkog trajekta nazvanog Helios, koji će prometovati na ruti između Helsinkija (Finska) i Tallinna (Estonija), podržavajući stvaranje zelenog koridora preko Finskog zaljeva bez emisija CO2. Projekt je dio inicijative gradova Helsinki i Tallinn za uspostavu ekološki prihvatljive rute, a temelji se na istraživačkoj suradnji s tvrtkom Rauma Marine Constructions i drugim partnerima.

Tehničke specifikacije trajekta Helios
Naziv: Helios
Ruta: Helsinki–Tallinn (80 km)
Duljin: 195 metara
Širina: 30 metara
Brzina: Približno 23 čvora
Kapacitet putnika: Do 2000
Kapacitet automobila: Približno 650
Baterijski sustav: 85–100 MWh
Potrebna snaga punjenja: Više od 30 MWh
Vrijeme plovidbe: Približno 2 sata

Trajekt će biti potpuno električan, bez dimnjaka, što ga čini emisijski neutralnim. Očekuje se da će započeti s radom u početku 2030-ih, uz potrebnu infrastrukturu za punjenje u lukama.

Ekološki i strateški značaj
Helios je dio napora Viking Linea za smanjenje emisija, slijedeći njihove ranije projekte poput Viking Grace (2013., prvi putnički brod na ukapljeni prirodni plin i bioplin, s testiranjem rotorskog jedra 2021. na ovoj stranici) i Viking Glory (2022., s opcijom biogoriva za 90% manje emisija, detalji na ovoj stranici). Od siječnja 2025., Viking Line koristi biogoriva na rutama iz Helsinkija, što dodatno smanjuje stakleničke plinove.

Projekt podržava ciljeve Međunarodne pomorske organizacije za smanjenje emisija CO2 za nove brodove za 30% od 2025. i ukupnih emisija flote za 40% do 2030. EU regulative, uključujući strože propise i naknade za emisije, potiču prijelaz na tehnologije bez emisija, što čini električne trajekte financijski isplativima, posebno s uštedama troškova do 80% (primjerice, u Norveškoj).

Planovi za flotu i kapacitet
Viking Line planira naručiti dva električna trajekta kako bi udvostručili kapacitet na ruti Helsinki–Tallinn. Trenutno, putnički promet na ovoj ruti iznosi 5,5 milijuna putnika godišnje (2024.), a očekuje se porast na 11,6 milijuna do 2040. godine. Domaća luka za nove električne brodove bit će Jätkäsaari u Portu Helsinki, s programom razvoja do 2032.

Financijska i regulatorna podloga
Viking Line je podnio zahtjev za financiranje EU-ovom Inovacijskom fondu, što ukazuje na potporu EU regulatorima za smanjenje emisija. Ova potpora ključna je za realizaciju projekta, posebno uz rastuće troškove izgradnje i potrebu za infrastrukturom za punjenje.

Kontekst i usporedbe
Helios nadmašuje trenutni najveći električni trajekt, izgrađen od tvrtke Incat Tasmania (148 metara, kapacitet 2100 putnika), koji se koristi na ruti između Argentine i Urugvaja. Viking Line naglašava da Helios predstavlja "novu eru u pomorskom prometu", slično revolucionarnim promjenama koje su donijeli jedrenjaci i parni brodovi. Viking Line je poznat po modernoj floti i uslugama na Baltičkom moru, uključujući rute poput Turku–Stockholm i Helsinki–Mariehamn. Električni trajekti postaju sve češći zbog ekoloških i financijskih prednosti, posebno u regijama poput Skandinavije.

Hrvatski ministri u Mađarskoj izjavljuju: "Hrvatska je pouzdan partner za energetsku sigurnost i gospodarska ulaganja."

Ministar gospodarstva Ante Šušnjar sudjelovao je zajedno s ministrom vanjskih i europskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom na bilateralnom sastanku s ministrom vanjskih poslova i trgovine Mađarske Péterom Szijjártóom u Velikoj Kaniži.

Razgovaralo se o jačanju bilateralnih odnosa, s naglaskom na energetsku sigurnost Mađarske, ulaganja, prometnu infrastrukturu i gospodarsku suradnju.

„Hrvatska kontinuirano ulaže u razvoj energetske infrastrukture s ciljem jačanja regionalne sigurnosti opskrbe energentima naftom i zemnim plinom. Modernizirani naftovod, LNG terminal na Krku s kapacitetom od 6,1 milijardu kubika plina godišnje te plinovodi prema Sloveniji i Mađarskoj važni su temelji energetske otpornosti srednje Europe,“ kazao je ministar Šušnjar.

Naglasio je da su hrvatski energetski transportni kapaciteti višestruko veći od domaćih potreba, a JANAF, kao nositelj naftne transportne infrastrukture, pouzdan je partner svim zemljama u regiji za dobavu energenata. „Svi partneri imaju pristup jednakim i transparentnim komercijalnim uvjetima transportna nafte i zemnog plina, temeljenima na tržišnim načelima,“ dodao je Šušnjar, istaknuvši važnost postojećeg partnerstva s mađarskim tvrtkama koje koriste kapacitete LNG plinskog terminala od samog početka njegova rada.

Jačanje gospodarskih veza
Govorilo se i o jačanju gospodarskih veza. Mađarska je šesti najveći strani investitor u Hrvatskoj s više od 3,4 milijarde eura ulaganja prvenstveno u energetiku, farmaceutiku, obrambenu industriju i IT.

„Pored rasta trgovinske razmjene, Hrvatska i Mađarska mogu dodatno unaprijediti suradnju kroz zajedničke projekte, s posebnim naglaskom na start-upove i mala i srednja poduzeća,“ rekao je ministar Šušnjar.

Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman istaknuo je kako je „razmjena mišljenja na ministarskoj razini važna za rješavanje otvorenih pitanja i jačanje međusobnog povjerenja u brojnim područjima suradnje“.

Mađarski ministar vanjskih poslova i trgovine Péter Szijjártó istaknuo je važnost snažnih bilateralnih odnosa i naglasio interes za jačanje prometne povezanosti, uključujući dovršetak autoceste M6 do granice, izgradnju novih cestovnih dionica i mosta kod Murakeresztura. U području energetike, istaknuo je da za Mađarsku diversifikacija znači pristup energentima iz više izvora te da je suradnja s Hrvatskom prirodan i strateški logičan izbor.

“Hrvatska i Mađarska nastavit će s redovitim političkim i gospodarskim dijalogom s ciljem jačanja stabilnosti i razvoja regije”, poručili su ministri iz Velike Kaniže.
Izvor: MINGO/Vlada