Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost objavio je novi javni poziv koji je namijenjen sufinanciranju ugradnje fotonaponskih elektrana za proizvodnju električne energije za vlastitu potrošnju na krovovima postojećih obiteljskih kuća ili na postojećim pomoćnim građevinama koje se nalaze uz obiteljsku kuću, pri čemu stupanj korisnog djelovanja ugrađenih fotonaponskih modula mora biti najmanje 18%.

Prijaviti se mogu isključivo fizičke osobe - vlasnici obiteljskih kuća, koji su u trenutku puštanja fotonaponske elektrane u pogon u njima imali prebivalište.

Sredstva su dostupna za elektrane koje su ugrađene i puštene u pogon od 1. siječnja 2025. godine, a kreću se najviše do 50% opravdanih troškova projekta, odnosno u visini od 600 eura po kW nazivne snage ugrađene fotonaponske elektrane.

Podnošenje prijava na Poziv započinje 6. lipnja 2025. godine u 9:00 sati, a prijave će biti moguće do kraja godine ili do trenutka iskorištenja predviđenih sredstava.

Prijava na Poziv podnosi se isključivo elektroničkim putem, unosom podataka i učitavanjem dokumentacije u informacijski sustav eFZOEU, kojem se pristupa preko poveznice https://fondovi.gov.hr.

Prijava u sustav eFZOEU vrši se identifikacijom vjerodajnicama Nacionalnog identifikacijskog i autentifikacijskog sustava (NIAS) značajne razine sigurnosti. Prijavitelj prijavu podnosi samostalno, a u njegovo ime prijavu može podnijeti i opunomoćenik ukoliko za navedeno ima specijalnu punomoć ovjerenu od javnog bilježnika.

Dodatne informacije o Pozivu mogu se dobiti telefonskim pozivom na 01/5391-914 i 01/5391-916, kao i dostavljanjem upita elektroničkom poštom, na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..

Europa zaustavlja energetsku ovisnost o Rusiji. Odluka Europske unije (EU) da do kraja 2027. godine potpuno prekine uvoz ruskog plina ključni je trenutak u energetskoj i geopolitičkoj strategiji Europe. Ta odluka dolazi u kontekstu ruske invazije na Ukrajinu, koja je počela 2022. godine i izazvala duboke promjene u energetskim odnosima između EU i Rusije, njezina bivšega glavnog dobavljača plina.

Smanjenje ovisnosti o ruskom plinu, sa 45 posto u 2021. na 19 posto u 2024. godini, pokazuje odlučnost EU-a da diversificira svoje izvore energije i osigura energetsku sigurnost. Taj korak, koji uključuje i planove za smanjenje uvoza ruske nafte, odražava širi cilj Europe da se oslobodi energetske ovisnosti o Rusiji, bez obzira na ishod sukoba u Ukrajini.

Strateška slabost
Ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine bila je katalizator za preispitivanje energetskih odnosa EU-a s Rusijom. Plin, koji je desetljećima bio ključni element rusko-europske trgovine, postao je političko oružje. Rusija je više puta ograničavala isporuke plina Europi, koristeći ih kao sredstvo pritiska, što je izazvalo nestabilnost na tržištu energije.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen jasno je izrazila stav da Europa ne želi financirati “agresivni rat protiv Ukrajine” kupnjom ruskog plina. Ta moralna i politička dimenzija odluke snažno je motivirala EU da poduzme drastične korake. Pored toga, energetska sigurnost postala je prioritet. Prije invazije Rusija je bila dominantni dobavljač plina, opskrbljujući 45 posto ukupnih potreba EU-a.

Ovisnost o jednom dobavljaču pokazala se kao strateška slabost, posebno kada je Rusija počela manipulirati isporukama. EU je shvatila potrebu za diversifikacijom izvora energije kako bi smanjila rizik od budućih kriza. Odluka o prekidu uvoza ruskog plina do 2027. godine dio je šire strategije za jačanje energetske neovisnosti kroz povećanje uvoza ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz zemalja poput SAD-a, Katara i Norveške, kao i ulaganja u obnovljive izvore energije.

Europska komisija najavila je zakonodavni prijedlog koji će idućeg mjeseca zabraniti sklapanje novih ugovora s ruskim poduzećima za isporuku plina, uz prekid postojećih kratkoročnih ugovora do kraja 2025. godine. Taj plan predviđa smanjenje opskrbe ruskim plinom za trećinu već do kraja 2024. godine, s postupnim ukidanjem uvoza do kraja 2027. godine. Istodobno, EU planira dodatne mjere za smanjenje uvoza ruske nafte, čiji je udio već pao s 27 posto u 2022. na samo tri posto u 2024. godini zahvaljujući sankcijama.

Poseban fokus stavljen je na borbu protiv tzv. flote u sjeni – brodova pod zastavama trećih zemalja kojima Rusija zaobilazi ograničenja na izvoz nafte. Te mjere pokazuju sveobuhvatan pristup EU-a u eliminaciji energetske ovisnosti o Rusiji, ne samo u pogledu plina, već i drugih energenata.

Odluka o prekidu uvoza ruskog plina ima dalekosežne ekonomske, političke i ekološke posljedice. S ekonomskog stajališta, prijelaz na skuplje alternative, poput LNG-a iz SAD-a ili Katara, povećat će troškove energije za europske potrošače i poduzeća. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov kritizirao je ovu odluku, tvrdeći da EU “puca sebi u nogu” preferiranjem skupljih izvora energije, čime se smanjuje konkurentnost europske privrede. Ipak, EU smatra da su dugoročne prednosti energetske sigurnosti i neovisnosti veće od kratkoročnih troškova.

Politički, ova odluka šalje snažnu poruku Rusiji i svijetu. Prekid energetskih veza s Rusijom pokazuje solidarnost s Ukrajinom i odlučnost EU-a da se suprotstavi ruskoj agresiji. Čak i ako se postigne mir u Ukrajini, Europa je jasno stavila do znanja da ne želi ponoviti pogreške prošlosti i vratiti se ovisnosti o ruskim energentima. Ova odluka također jača unutarnju koheziju EU-a jer su države članice, unatoč različitim interesima, uskladile svoje stavove o zajedničkom cilju.

Brojni izazovi
S ekološkog aspekta, odluka otvara prostor za ubrzavanje tranzicije prema obnovljivim izvorima energije. EU je već povećala ulaganja u vjetroelektrane, solarnu energiju i zelene tehnologije, a smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima iz Rusije dodatno će potaknuti te napore. Ipak, kratkoročno povećanje uvoza LNG-a može usporiti napredak prema klimatskim ciljevima jer proces ukapljivanja i transporta plina ima znatan ugljični otisak.

Unatoč odlučnosti, EU se suočava s brojnim izazovima u provedbi ove strategije. Najprije, zamjena ruskog plina zahtijeva znatna ulaganja u infrastrukturu, poput terminala za LNG i plinovoda za povezivanje s novim dobavljačima. Zatim, globalna potražnja za LNG-om je velika, što može dovesti do nestašica i daljnjeg rasta cijena. I, u konačnici, neke zemlje članice EU-a, poput Mađarske i Austrije, tradicionalno su imale jače energetske veze s Rusijom, što može izazvati unutarnje nesuglasice pri provedbi plana.

Pored toga, Rusija i dalje zadržava određeni utjecaj na globalnom energetskom tržištu. Iako je njezin udio u opskrbi EU-a smanjen, Rusija nastavlja izvoziti plin i naftu u druge zemlje, poput Kine i Indije, što joj omogućuje financiranje svojih aktivnosti. EU mora pažljivo upravljati sankcijama i mjerama protiv “flote u sjeni” kako bi osigurala učinkovitost svojih politika.

Odluka EU-a da do 2027. prekine uvoz ruskog plina strateški je zaokret koji osigurava energetsku neovisnost i podršku Ukrajini. Čak i u slučaju mira, Europa neće dopustiti povratak ovisnosti o Rusiji. Unatoč izazovima, ulaganja u alternative jamče otporniju budućnost. Ovo je trenutak u kojem Europa prekida lance prošlosti i gradi eru neovisnosti i održivosti.
www.poslovni.hr

Tvrtka Messer je specijalizirana za proizvodnju industrijskih, medicinskih i specijalnih plinova. Messer sudjeluje u prvim velikim projektima proizvodnje zelenog vodika pomoću elektrolizatora u Belgiji i Njemačkoj, dodatno jačajući svoju poziciju u području energetske tranzicije i održivog razvoja.

Zeleni vodik se proizvodi korištenjem obnovljivih izvora energije, poput energije vjetra ili sunca, gdje proces elektrolize vode ne proizvodi štetne emisije. Svojim specifičnim primjenama doprinosi dekarbonizaciji industrije, prometa i energetskog sektora te postaje sve važniji izvor energije za budućnost.

U belgijskom gradu Zeebruggeu, konzorcij Hyoffwind gradi prvo industrijsko postrojenje u zemlji za proizvodnju zelenog vodika. Suradnja objedinjuje Messerovo višegeneracijsko stručno znanje o industrijskim plinovima s partnerima. Elektrolizator snage 25 MW, za kojeg se očekuje da će proizvoditi svoj prvi zeleni vodik krajem 2026., smanjit će emisije stakleničkih plinova za 25.000 tona godišnje kroz razne industrijske i prometne primjene, omogućujući dekarbonizaciju u više sektora. Ovaj projekt snažno podržava prijelaz Belgije na čistije izvore energije i smanjenje emisija stakleničkih plinova.

Također u Njemačkoj, Messer i partneri grade elektrolizator za zeleni vodik snage 10 MW u Duerenu, koji bi trebao početi s radom već ove godine. Oba projekta predstavljaju značajan doprinos ciljevima Europske unije u vezi sa smanjenjem emisija i energetskom neovisnošću.

„Naši projekti zelenog vodika u Belgiji i Njemačkoj pokazuju da je Messer ključni pokretač energetske tranzicije i održivog razvoja, što je važna poruka za tržišta poput Bosne i Hercegovine“, objasnila je Mirjana Vuković, izvršna direktorica Messera BiH.

Messer doprinosi održivom razvoju i na drugim tržištima, uključujući Bosnu i Hercegovinu, gdje već dugi niz godina opskrbljuje industriju, zdravstvo i druge sektore visokokvalitetnim plinovima. Tvrtka kontinuirano ulaže u razvoj svojih kapaciteta u Bosni i Hercegovini, pružajući lokalnu podršku klijentima kroz moderne proizvodne pogone i proširujući niz inovativnih i ekološki prihvatljivih rješenja.

„U svijetu koji se brzo kreće prema dekarbonizaciji i energetskoj tranziciji, zeleni vodik se sve više prepoznaje kao jedan od ključnih izvora energije budućnosti. Europska unija jasno je izrazila svoju ulogu u postizanju klimatske neutralnosti do 2050. godine. Iako mnoge zemlje već razvijaju infrastrukturu i strateške projekte vezane uz vodik, Bosna i Hercegovina je još uvijek na početku tog puta“, rekla je gđa. Vuković.

BiH ima značajan potencijal za razvoj vodikove ekonomije, kako je istaknula gospođa Vuković, posebno korištenje hidroenergije kao dominantnog izvora obnovljive energije.

„Zato Messer nastavlja jačati svoju poziciju lidera u plinskoj industriji, aktivno doprinoseći zaštiti okoliša i razvoju zajednica u kojima posluje“, zaključila je gđa. Vuković.
www.biznis.ba

Bez nove prijenosne elektro-energetske mreže, španjolski scenarij moguć je i u Republici Hrvatskoj. Prijenosna mreža mora biti sposobna prihvatiti velike količine energije iz obnovljivih izvora. Ako se mreža u Hrvatskoj ne obnovi, bojim se reprize Španjolske, rekao je u "Studiju 4" HRT-a stručnjak za energetiku Ivica Jakić. Objasnio je i što je zatvoreni energetski sustav te istaknuo važnost gradnje interkonekcija.

Nestašice električne energije u Španjolskoj i Portugalu privremeno su paralizirale funkcioniranje cijelog društva, a stručnjak za energetiku Ivica Jakić smatra da cijela Europska unija iz toga treba izvući pouku.

Pouku trebaju izvući svi u Europskoj uniji. Prijenosnu mrežu potrebno je poboljšati u cijeloj Uniji. Tako je Vlada RH početkom travnja odobrila 99 milijuna eura za digitalizaciju, poboljšanje prijenosne mreže i gradnju novih dalekovoda, rekao je.

Kako je naglasio, mreža mora biti sposobna preuzeti velike količine energije iz obnovljivih izvora.

I Hrvatska to treba proširiti i povećati. Španjolska ima rast obnovljivih izvora energija. Veliku količinu energije dobivaju iz vjetra, Sunca i nuklearnih elektrana, nastavio je.

Jedini način da se balansira prijenosna mreža je da imate izvore električne energije rotirajuće inercije. Govorimo o termoelektranama, hidroelektranama i nuklearnim elektranama, dodao je.

Istaknuo je kako je potrebno napraviti pripreme i za skladištenje energije.

Važnost interkonektora u zaštiti nacionalnih energetskih sustava

Jakić je naglasio kako kvalitetne interkonekcije imaju veliku važnost u zaštiti nacionalnih energetskih sustava.

Interkonekcija je spoj svih proizvođača energije s potrošačima. Onda svaka država ima svoj interkonektor s kojim se povezuje s drugim državama. Hrvatska ima jako dobre interkonektore s Mađarskom, Slovenijom i BiH.

Tako se, kako kaže, "višak energije može proslijediti dalje, a manjak nadomjestiti".

Međutim, i interkonektori imaju svoja ograničenja. Kada želite zaštititi svoj energetski sustav, onda interkonektor isključite. Oni rade po algoritmu koji u obzir uzima ponudu i potražnju, objasnio je.

Jakić smatra kako prijenosna mreža u Hrvatskoj još uvijek nije dovoljno razvijena.

Bojim se reprize Španjolske. Bez nove mreže koja je potrebna, to se neće tako lako ostvariti, rekao je.

Rješenje, ustvrdio je, "je u tome da se energija prenosi molekulama, a ne elektronima".

Ako imate višak energije, uskladištite je u vodik i tako je prenosite do potrošača. Vama onda ne trebaju veliki distribucijski prijenosni sustavi, a s druge strane možete ostvariti zatvoreni energetski sustav, tzv. island supply - energiju koju proizvodite - trošite na mjestu proizvodnje, dodao je.
www.vijesti.hrt.hr

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost objavio je Javni poziv za neposredno sufinanciranje uklanjanja otpada odbačenog u okoliš. Osigurano je 6 milijuna eura za sufinanciranje sanacije tzv. „divljih odlagališta“ gradovima i općinama te javnim ustanovama koje upravljaju zaštićenim dijelovima prirode.

„Ovaj Javni poziv nastavak je najavljenih mjera u okviru sveobuhvatnih aktivnosti koje Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije provodi s Fondom u cilju uklanjanja nepropisno odloženog otpada. U postupak e-savjetovanja uputili smo i Nacrt prijedloga izmjena i dopuna Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2023. - 2028. godine, čime će se stvoriti pravni temelj i za sanaciju lokacija onečišćenih otpadom koje su na zemljištu u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba, za što smo već osigurali početna sredstva do 30 milijuna eura. Činimo sve kako bismo našli sustavna rješenja koja bi prevenirala, ali i što prije dovela do sanacije spornih lokacija onečišćenih otpadom“, naglasila je ministrica Marija Vučković.

„Prema prijavljenim podacima u sklopu poziva za iskaz interesa koji je Fond već ranije objavio, gradovi i općine su prijavili 91 lokaciju, od kojih su 32 lokacije u državnom vlasništvu ili vlasništvu jedinica lokalne samouprave. Upravo su takve lokacije prihvatljive za sufinanciranje po ovom javnom pozivu te je Fond na osnovu dobivenih podataka prvotno planirani budžet od 4 milijuna eura za tu namjenu povećao na 6 milijuna“, kazao je direktor Fonda Luka Balen.

Jedinice lokalne samouprave koje Fondu prijave lokacije za koje su, sukladno Zakonu o gospodarenju otpadom, izdana rješenja komunalnog redara mogu dobiti do 50% opravdanih troškova sanacije, odnosno do maksimalno 200 tisuća eura po projektu. Javnim ustanovama za upravljanje zaštićenim područjima prirode Fond će sufinancirati do 80 posto troškova, ali također do maksimalnih 200 tisuća eura za sanaciju pojedine lokacije.

Odobrena sredstva mogu se koristiti za istražne radove i kategorizaciju otpada, izradu plana uklanjanja otpada, geodetsku snimku lokacije, izvođenje sanacijskih radova na lokaciji, kao i opremu za uspostavu mjera sprečavanja ponovnog odlaganja otpada na očišćenoj lokaciji. Prihvatljiv trošak je i angažman stručnjaka pri izvlačenju otpada iz speleoloških objekata i teško pristupačnih lokacija kao i stručni nadzor na projektu sanacije „divljih odlagališta“.
www.mzozt.gov.hr

Republika Hrvatska investira značajna sredstva u izgradnju novih transportnih cjevovoda koji će se za početak koristiti za transport zemnog plina CH4 no originalna ideja projekta je da se ovi cjevovodi koriste u budućnosti za transport vodika H2. Zemni plin će se transportirati od LNG terminala putem ovih cjevovoda prema okolnim zemljama BIH, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji jer Republika Hrvatska povećava kapacitet LNG terminala s 2,9 na 6,1 milijardi m3/god zemnog plina. Originalni kapacitet LNG terminala 2,9 mlrd m3/god je izgrađen samo za potrebe Republike Hrvatske dok će se proširenjem terminala na 6,1 mlrd m3/god stvoriti višak od cca 3,2 mlrd m3/god koji se može usmjeriti u okolne zemlje.

Idućih desetljeća kroz 20-30 godina ili možda čak i dulje 30-40 godina zaustavit će se protok zemnog plina CH4 kroz sve transportne cjevovode i cijeli plinski sustav će se napuniti vodikom H2. Nije poznato kada će se ova tranzicija u plinskom energetskom sustavu provesti no jedno je sigurno da će se tranzicija na vodik H2 izvršiti što će tražiti velike investicije u rekonstrukciju svih lokalnih distribucijskih cjevovoda, rekonstrukciju svih sustava grijanja koji koriste zemni plin ugradnjom novih plamenika na H2, ugradnjom novih plinskih bojlera na H2 te ostale prateće sigurnosne i tehničke plinske opreme za vodik H2.

Nova otkrića domaćeg plina imat će za rezultat povećanje domaće proizvodnje, što znači smanjenje uvoza. Naime, sigurnost opskrbe plinom nema cijenu. Tako smatra izv. prof. dr. sc. Dalibor Pudić, predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin pred kojom je organizacija iznimno značajnog događaja: 40. međunarodno-znanstvenih susreta stručnjaka za plin u Opatiji.

Za početak, populistički: hoće li biti plina u narednoj sezoni grijanja, 2025./2026.?
Za podmirenje potrošnje plina u sezoni grijanja 2025./2026. treba ugovoriti dovoljne količine plina i obaviti predviđene aktivnosti održavanja na plinskoj infrastrukturi. Sigurno je da će se svi ključni subjekti u hrvatskom sektoru plina dobro pripremiti za sljedeću ogrjevnu sezonu, baš kao što je to bio slučaj svih prethodnih godina. Dakle, plina će sigurno biti. U prilog toj tvrdnji idu i obveze korisnika sustava skladišta plina koji su dužni napuniti skladište plinom u količini od 74 % od svog ukupno zakupljenog skladišnog kapaciteta do 1. listopada 2025., 90 % do 1. studenoga 2025., a s datumom 1. veljače 2026. moraju imati 46 % svog ukupno zakupljenog skladišnog kapaciteta plina pohranjenog u skladištu.

Nadalje, u tijeku je realizacija projekata izgradnje četiri dionice transportnih plinovoda znatnih kapaciteta, povećanja kapaciteta terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku i Podzemnog skladišta plina Grubišno Polje. Ti će projekti povećati mogućnosti hrvatske plinske infrastrukture. Nakon niza godina otkrivena su nova plinska polja, što će osigurati rast domaće proizvodnje plina. Kao posljedica svega navedenog, sigurnost opskrbe plinom bit će na vrlo visokoj razini.

Nastavljamo u istom tonu: kolika će mu biti cijena za krajnje potrošače iz kategorije kućanstva u Hrvatskoj? Zašto? Kolika će mu biti cijena za ostale potrošače? Kolika će mu pak biti prosječna cijena na europskom tržištu?
U javnoj usluzi opskrbe plinom cijena za kućanstva trebala bi biti jednaka sadašnjoj cijeni. To proizlazi iz Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije (NN 56/2025) koju je Vlada donijela na sjednici održanoj 26. ožujka 2025. Cijena za ostale potrošače ovisit će prije svega o odredbama postojećih ugovora te o kretanju cijena na tržištima plina u Europi. Nadalje, čimbenici od utjecaja mogu biti: trenutak sklapanja ugovora o kupnji plina na tržištu, veličina potrošača (da li ima bolje ili lošije pregovaračke uvjete) i bonitet potrošača. U nedavnom razdoblju plinske krize još se jednom potvrdilo kako nitko ne može znati kolika će biti cijena plina na europskom tržištu u budućnosti - pa bi točan odgovor na taj dio postavljenog pitanja uistinu 'vrijedio milijune dolara'.

A sada pak prilično provokativno pitanje (ali takvo je sveopće razmišljanje u široj javnosti pa i dijelu struke): je li plin energent prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti, odnosno treba li nam uopće? Zašto tako mislite?

Plin je ključan energent danas, ali i bitan energent budućnosti. Prošle godine globalna potrošnja plina rasla je za 2,7 %, dosegnuvši najvišu povijesnu razinu od oko 4200 milijardi m3. Polazeći od postojećeg energetskog miksa te recentne i predvidive potražnje za plinom na globalnoj razini, jasno je da se na plin i te kako računa.

Plin je ekološki najprihvatljiviji među fosilnim energentima, a energetski je najefikasniji. Jako je puno prostora da se planet učini zelenijim zbog ogromne energije sadržane u ukupno korištenom plinu na globalnoj razini. Stoga, dok god u svijetu imamo u pogonu termoelektrane na ugljen i dok god se grade nove, njihova zamjena (postrojenja tipično velikih instaliranih snaga) s elektranama na plin, a još bolje s kogeneracijskim ili trigeneracijskim postrojenjima (proizvodnja električne, toplinske i rashladne energije) može imati ogromnu ulogu u smanjenju emisija stakleničkih plinova.

Poznato je da pri izgaranju plina nastaje dvostruko manje emisija CO2 nego pri izgaranju ugljena. No, to nije sve jer se korištenjem CCUS tehnologija (hvatanje, uporaba i skladištenje CO2) može eliminirati ugljični otisak plina kod postrojenja velikih instaliranih snaga. Zamislite samo kolika je mogućnost smanjenja emisija CO2 upravo po toj osnovi u svijetu.

Kako se, zapravo, njegova potrošnja mijenja u Hrvatskoj tijekom godine? Koji su razlozi za to? Može li se to uopće usporediti s drugim europskim zemljama?
Načelno, potrošnja plina ovisi o gospodarskom razvoju i broju stanovnika pojedine države. Na potrošnju plina mogu znatno utjecati i vremenski uvjeti (oštra zima rezultirat će povećanom potrošnjom plina), ali i mnoštvo drugih čimbenika koje ovom prilikom nije moguće detaljnije elaborirati. Stoga ću samo spomenuti globalnu epidemiju COVID-19 (sa snažnim utjecajem na gospodarske aktivnosti), nedavnu plinsku krizu s posljedičnim šokovima cijena, utjecaj primjene mjera energetske učinkovitosti, izgradnju postrojenja obnovljivih izvora energije itd.

U Republici Hrvatskoj je zabilježen pad broja stanovnika, što je uz čimbenike koje sam naveo, kao i uz promjenu gospodarske strukture (deindustrijalizacija), utjecalo na potrošnju plina koja je smanjena posljednjih godina. Ukupna potrošnja plina u Hrvatskoj iznosila je 3,04 milijarde m3 u 2020. godini, 2,9 milijardi m3 u 2021. godini, 2,53 milijarde m3 u 2022. godini, dok je u 2023. godini potrošeno 2,59 milijardi m3. Međutim, hrvatsko gospodarstvo ima prostora za rast, posebno ako želimo dostići one države članice Europske unije koje se po mnogim relevantnim pokazateljima nalaze u prosjeku EU-a. Potrošnja plina u Hrvatskoj, od približno 700 m3 po stanovniku, puno je niža od potrošnje plina u razvijenim državama članicama EU-a (oko 1500 m3 po stanovniku, a u nekima i više od 2000 m3 po stanovniku). Dakle, postoji realan prostor, ako ne za rast potrošnje plina (zbog utjecaja primjene mjera energetske učinkovitosti) onda barem za to da potrošnja plina ne pada.

Što biste mogli reći o hrvatskoj proizvodnji? Prema najavama, nove količine trebale bi biti na raspolaganju u nekoliko narednih godina. Za što će taj plin služiti: za pokrivanje domaće potrošnje (koja pada) ili za izvoz?

Nakon višegodišnjeg padajućeg trenda, domaća proizvodnja plina rast će sljedećih godina kao rezultat ulaganja INA-e i drugih kompanija (s dozvolama za istraživanje i eksploataciju na dodijeljenim im istraživačkim prostorima) u istraživačke aktivnosti i otkrića novih plinskih polja. Prije 15-ak godina domaća proizvodnja iznosila je 2,9 milijardi m3, što je podmirivalo oko 90 % domaće potrošnje, ali je s godinama padala sve do razine od oko 0,7 milijarde m3. Hrvatska je time izgubila gotovo 1 % bruto domaćeg proizvoda. Stoga je, s obzirom na situaciju u svijetu (prije svega, zbog nestabilnosti cijena i poremećaja u opskrbnim lancima), izvrsno to što je zbog dodijeljenih koncesija došlo do porasta domaće proizvodnje plina - pa se očekuje da će pokrivenost potrošnje plina s plinom iz domaće proizvodnje biti veća od 40 %.

O najboljem ponuditelju također može ovisiti kamo će ići plin iz hrvatskih plinskih polja. Ipak, zbog nižih transportnih troškova vjerojatno će veliki dio tog plina ostati u Hrvatskoj (izvoz bi prejudicirao veće troškove transporta plina zbog udaljenijih mjesta isporuke plina). Naravno, sve to može ovisiti i o platežnoj moći kupaca i stvarnoj potražnji za plinom u Hrvatskoj i širem okruženju.

Koliko je pak Hrvatska ovisna o uvozu plina i kako se to mijenja po godinama?
Zlatno doba domaće proizvodnje plina bilo je od 2006. do 2010. godine, kada je (INA) gotovo zadovoljavala potrebe potrošnje plina unutar Hrvatske. Još do prije desetak godina proizvodnja plina u INA-i bila je dostatna za više od 60 % domaće potrošnje. Nakon godina opadanja udjela domaće proizvodnje plina (i u skladu s time porasta udjela uvoza plina), domaća proizvodnja sada pokriva oko četvrtinu hrvatske potrošnje plina, što znači da se ostatak uvozi (u zadnje vrijeme, ponajviše preko terminala za UPP na Krku).

Nova otkrića plinskih polja rezultirat će rastom domaće proizvodnje u sljedećim godinama, a sukcesivno će se smanjivati uvoz plina. Riječ je o oko 1 milijarde m3 plina iz domaće proizvodnje (oko 40 %) pa bi uvoz ostvario udio od oko 60 % u ukupnoj bilanci plina.

Kakvo je pak stanje s tržištem ukapljenog prirodnog plina u Europi? Raste li ono ili pada?
Potrošnja plina u EU-u ostala je nepromijenjena u 2024. (u odnosu na prethodnu godinu). Uvoz UPP-a u EU smanjio se prema preliminarnim podacima za velikih 19 % u odnosu na 2023. godinu. Još uvijek nisu dostupni detaljni službeni podaci, ali to ne mora značiti da je pao ukupni uvoz plina u EU, već može biti i rezultat povećanog povlačenja prirodnog plina iz podzemnih skladišta plina. Naime, skladišta su ove godine praznija na kraju zimskog razdoblja u odnosu na prethodnu godinu.

Usprkos kontinuiranom povećanju kapaciteta uvoznih terminala za UPP u EU-u (izgradnja novih terminala i povećanje kapaciteta nekih postojećih terminala), analitičari predviđaju daljnje smanjenje uvoza UPP-a u EU i da bi prosječna stopa iskorištenosti terminala za uvoz UPP-a mogla iznositi svega oko 30 % oko 2030. godine. Iz ovoga se može zaključiti da mnoge vlade i investitori u stvari smatraju da sigurnost opskrbe plinom nema cijenu. A to samo po sebi govori o značaju uporabe plina, kako danas, tako i ubuduće.

Bez obzira na to koliko će još godina plin biti glavni energent, sve te godine plinski distribucijski sustavi morat će se održavati u ispravnom stanju, da bi se ostvarila sigurnost i pouzdanost njegove isporuke. Čini se da je u sadašnjem regulatornom okviru, a osobito uz dosadašnji tarifni sustav, to prilično teško. Što bi stoga trebalo mijenjati u regulatornom okruženju?

Sigurnost je ključna pretpostavka uporabe plina. Stoga, dok god budu postojali potrošači na plinskim distribucijskim sustavima, trebat će i održavati visoku sigurnost sustava. Razumno je očekivati da će se s povećanjem energetske učinkovitosti smanjivati potrošnja plina, a time i da će distributivna razlika biti veća. Već sam u ranijem odgovoru naglasio utjecaj vremenskih uvjeta i gospodarskih aktivnosti na potrošnju plina. Tako je ove sezone potrošnja plina bila veća nego u prošloj sezoni.

Budući da govorimo o budućnosti, može se reći da bi u uvjetima znatno smanjene potrošnje plina i posljedično narasle distributivne razlike (i ako ona bude toliko velika da postane nekonkurentna), mnogi potrošači mogli prijeći na alternativno energetsko rješenje.

Kada bismo imali čvrsto postavljen strateški cilj da se zadovolji trenutna potražnja za plinom kao konkurentnim i za u dogledno vrijeme prihvatljivim ekološkim rješenjem, tada bismo - uz pretpostavku da će ga EU naposljetku zaista ukloniti iz svojeg energetskog miksa - ipak morali propisati kraći vijek amortizacije regulirane imovine. Jer, bit će teško pronaći investitore koji bi trebali ulagati uz dugi rok povrata, a uz agendu da će se korištenje plina zabraniti u skorom vremenu.

Uzrokuje li dijelom zastarjela distribucijska infrastruktura propuštanja i gubitke plina? O kojim se količinama radi? Koliku to opasnost predstavlja i tko snosi troškove tih gubitaka?
Stara plinska infrastruktura sigurno propušta više nego nova. Stoga treba osigurati sredstva za pravovremenu zamjenu. Za rekonstrukciju distribucijskih mreža moraju se odobriti sredstva. Regulator pri tome treba biti oprezan i analizirati je li rekonstrukcija isplativa ili ne. Ne bi trebalo dozvoliti da se za neku lokaciju odobri zamjena postojeće plinske infrastrukture i pri tome još dozvoli izgradnja nove toplinske infrastrukture. Naime, dvostruka infrastruktura značajno bi produljila vrijeme povrata uložene investicije i cijenu energije za krajnje kupce.

Nadalje, u slučaju da je planirano da se napusti određena infrastruktura na nekom području trebalo bi obavijesti o tome potrošače nekoliko godina prije, kako ne bi ulagali u uređaje za grijanje ili kuhanje koji bi im mogli postati beskorisni.

Operaterima distribucijskih sustava priznaju se gubici do 3 %, a iznad toga moraju sami snositi troškove. Međutim, sve to nije tako jednostavno. Na primjer, u slučaju da su ti troškovi veliki, regulator bi trebao inzistirati na rekonstrukciji mreže, a to znači i priznati gubitke ako su opravdani - do trenutka dok se ne obavi rekonstrukcija.

Jesu li plinske mreže u takvom stanju spremne za prihvat drugih vrsta plinova: bioplinova i/ili vodika? U kojem omjeru? Hoće li to kod nas uopće biti moguće?
Jasno je da sve postojeće plinske mreže nisu spremne za prihvat drugih plinova. Prije svega, čelične cijevi starih plinovoda trebat će zamijeniti cijevima nove generacije.

Dakako, ima pozitivnih primjera u nekim članicama EU-a. Međutim, radi se o postocima ukupne mreže koja može odmah prihvatiti vodik, dok je bioplin ipak moguće lakše prihvatiti. Svakako će trebati primijeniti tehnologiju umješavanja vodika i prirodnog plina i to u tehnički dozvoljenom omjeru.

U EU-u predstoje značajne investicije u projekte izgradnje nove infrastrukture za vodik, ali i za prenamjenu plinovoda u cilju transporta vodika. Naime, u važnom dokumentu - Strategiji za vodik za klimatski neutralnu Europu naglašeno je da je vodik presudan za postizanje ugljične neutralnosti EU-a do 2050. godine. Uz izgradnju nove infrastrukture za vodik (vodikovoda), troškovno prihvatljiva tranzicija podrazumijeva i prenamjenu dijela postojeće plinske infrastrukture. U svakom slučaju, riječ je o velikim investicijama. Procijenjeno je da bi planirani EHB (European Hydrogen Backbone) zahtijevao ulaganja u iznosu od 27 - 64 milijarde eura, uz pretpostavljeno korištenje 75 % prenamijenjenih plinskih cjevovoda povezanih s 25 % novih cjevovoda.

Mislite li da ima prostora za 27 operatora plinskih distribucijskih sustava i 39 opskrbljivača? Zašto? U kojem će se smjeru razvoj tržišta dalje odvijati?
Dokle god operatori ispunjavaju propisane uvjete, to je u redu. Riječ je o uvjetima stručne tehničke i financijske kvalificiranosti za obavljanje energetske djelatnosti distribucije plina ili energetske djelatnosti opskrbe plinom. Međutim, tržišne okolnosti, sigurnosni zahtjevi i zahtjevi potrošača mogu utjecati na konkurentnost usluge kod krajnjih potrošača, što bi moglo biti od utjecaja na proces okrupnjavanja ili preuzimanja, s posljedicom smanjenja broja distributera i/ili opskrbljivača u Hrvatskoj.

Distribucija plina i opskrba plinom različite su energetske djelatnosti. Za svaku od tih djelatnosti potrebna su specifična znanja, drukčija struktura imovine i financijski potencijal, a primjenjuju se i različita pravila struke. Distributer treba odgovoriti na zahtjeve potrošača plina, da osigura dovoljnu razinu sigurnosti i sredstva za izgradnju mreže. Mora znati i kako odgovoriti na zahtjeve opskrbljivača plinom. S druge strane, opskrbljivač plinom mora imati dovoljnu financijsku moć da bi mogao kupiti plin po konkurentnoj cijeni za potrošače (pa i u vremenima visoke cijene na tržištima plina). Uz to, mora kupovati i dovoljno velike količine plina da bi ih nabavio po konkurentnoj cijeni.

Već ste niz godina na čelu Hrvatske stručne udruge za plin. Što biste mogli reći o samoj Udruzi: čime se sve bavi, koje su joj zadaće? Smatrate li da se dovoljno prepoznatljivi u stručnoj, ali i široj javnosti?
Temeljni zadaci HSUP-a su poticati razvoj plinskog gospodarstva sa stručnog i znanstvenoga gledišta, gledišta sigurnosti i zaštite okoliša, podizati razinu znanja i obrazovanja, razmjenu iskustava i informacija te provedba drugih aktivnosti važnih za plinsko gospodarstvo u cjelini, za HSUP ili pojedine članove. U svojem djelovanju HSUP vrlo dobro surađuje s ministarstvom nadležnim za energetiku, drugim institucijama i agencijama.

Bavimo se izradom pravila struke, smjernica, uputa i priručnika od značaja za plinsku struku, organizacijom međunarodnih znanstveno-stručnih susreta stručnjaka za plin (koji se tradicionalno održavaju zajedno s pripadajućom izložbom plinske tehnike i opreme u Opatiji), pripremom, tiskanjem i distribucijom znanstveno-stručnog časopisa za plinsko gospodarstvo i energetiku 'Plin', pripremom i izdavanjem godišnje brošure 'Plinsko gospodarstvo Republike Hrvatske' (sa statističkim podacima i trendovima iz prethodne godine) itd.

Okupljamo gotovo sve tvrtke iz sektora plina (proizvodnja, transport, skladište, distribucija i opskrba) te proizvodnje opreme značajne za plinsko gospodarstvo. U stvari, pokrivamo cijeli lanac vrijednosti od proizvodnje do potrošnje i pritom imamo ključnu ulogu u povezivanju svih dionika u tom lancu. Kao primjer mogu istaknuti naše aktivno djelovanje u pogledu utvrđivanja mogućeg utjecaja kemijskog sastava prirodnog plina, koji se trebao pridobivati tijekom probne eksploatacije prirodnog plina iz ležišta Grubišno Polje. na plinske uređaje u kućanstvima. Angažirali smo naše članice - pravne osobe koje su ugledni proizvođači predmetne opreme. Oni su u svojim ispitnim odjelima proveli istraživanje mogućeg utjecaja plina istog kemijskog sastava na plinske uređaje. Utvrđeno je da takav plin ne uzrokuje probleme na plinskim uređajima.

Smatram da bi svi u plinskom lancu trebali imati sluha za druge, jer to u konačnici utječe i na njihovu održivost i poslovanje. Kao predsjednik HSUP-a često sam po pozivu istupao u medijima zadnjih godina jer je bilo vrlo turbulentno na tržištu plina i svi su bili zabrinuti zbog mogućeg utjecaja visokih cijena plina na životni standard i cijene proizvoda i usluga. Nadam se da smo prepoznati po iznošenju naših stručnih stavova i mišljenja u medijima, kao i zbog svih aktivnosti HSUP-a koje sam naveo u odgovoru na ovo pitanje.

Već godinama se o tome priča, ali još ništa nije ostvareno na tom području. No, postoji li ikakva mogućnost da se Tehnička pravila za projektiranje, izvođenje, uporabu i održavanje plinskih instalacija HSUP-P 600 dignu na razinu podzakonskog propisa koji se objavljuje u 'Narodnim novinama', tako da bude automatski važeći na području cijele zemlje?
Mi smo dobro organizirana stručna udruga koja može brzo reagirati u interesu svih dionika u plinskom vrijednosnom lancu, ali nema ovlast za donošenje podzakonskih propisa.

Podzakonski propis spomenut u pitanju, koji bi se objavio u 'Narodnim novinama' i koji bi bio automatski važeći na području cijele Republike Hrvatske, predstavljao bi dobro rješenje i bio bi u interesu potrošača, distributera, projektanata i izvođača. Naravno, za izradu takvog podzakonskog propisa morali bi biti zaduženi odgovarajućom zakonskom odredbom.

Već smo govorili o tome da postoji veliki broj distributera plina u Hrvatskoj. Zamislite kako je projektantima i izvođačima koji se moraju prilagoditi različitim pravilima. Mi smo dio europske obitelji, u koju smo između ostalog ušli i kako bi se bolje razvijali i bili konkurentni na tržištu. Naš bi projektant trebao moći isprojektirati plinsku instalaciju ne samo u Zagrebu, nego i u Beču i bilo gdje u EU-u i to po istim pravilima. Isto je i s izvođačima. I to je sve u interesu potrošača.

Za kraj, povod za ovaj razgovor je održavanje jubilarnih, 40. međunarodnih znanstveno-stručnih susreta stručnjaka za plin u Opatiji. Što sve možemo očekivati ove godine, koje teme i koje (su)govornike?
Rijetki su skupovi bilo koje struke koji se mogu pohvaliti s četrdesetom obljetnicom održavanja (i to još u kontinuitetu). Riječ je o prestižnom stručnom skupu na međunarodnoj razini. Upravo su smjernice sa Susreta stručnjaka za plin bile značajne za izradu stručnih studija i izgradnju ključne infrastrukture plinskog sustava, plinofikaciju, ali i za porast priključenosti potrošača na plinski sustav.

Predstojeći jubilarni, 40. Međunarodni znanstveno-stručni susret stručnjaka za plin, koji će se održati od 7. do 9. svibnja 2025. godine u Opatiji, okupit će 600 stručnjaka za plin i energetiku iz više od 20 zemalja. Svoje sudjelovanje potvrdilo je pedesetak uglednih predavača i četrdesetak izlagača plinske tehnike i opreme. Imat ćemo niz vrlo zanimljivih izlaganja. Atraktivni program obuhvatit će devet tematskih cjelina o najaktualnijim temama iz područja plinskoga gospodarstva i energetske tranzicije, interaktivne panel-diskusije, okrugle stolove i postersku sekciju.

S obzirom na to da su detaljne informacije dostupne na web-stranici HSUP-a dozvolite mi da ovom prilikom samo istaknem sljedeće teme: uloga prirodnog plina u globalnoj energetskoj tranziciji, trendovi i cijene na tržištima plina, energetska trilema - balans sigurnosti opskrbe, održivosti i pristupačnosti. Predavači su eminentni stručnjaci, sveučilišni profesori i menadžeri vodećih plinskih i energetskih kompanja, a čast mi je što ovom prilikom mogu najaviti da će uvodno predavanje na skupu održati gospodin Andrea Stegher, potpredsjednik Međunarodne plinske unije (IGU) koji će idući mjesec preuzeti dužnost njezinog predsjednika (u mandatu 2025. - 2028.).

U nadolazećim godinama će se na susretima stručnjaka za plin zasigurno raspravljati o novim inovativnim rješenjima, odvijanju energetske tranzicije, uporabi vodika, bioplina i primjeni rješenja koja mogu pridonijeti niskougljičnoj perspektivi u skoroj budućnosti i energetskoj sigurnosti.
www.energetika-net.com

SAD i Ukrajina potpisale su sporazum o osnivanju investicijskoga fonda za obnovu, priopćilo je američko Ministarstvo financija, a Bloomberg news je izvijestio da su dvije države potpisale i sporazum o pristupu ukrajinskim prirodnim resursima. Sporazum o pristupu ukrajinskim prirodnim resursima omogućit će SAD-u povlašten pristup novim investicijskim projektima za razvoj ukrajinskih prirodnih resursa, uključujući aluminij, grafit, naftu i prirodni plin, izvijestio je Bloomberg.

Iako konkretni službeni detalji za sada nisu poznati, Ministarstvo navodi da sporazum uspostavlja američko-ukrajinski investicijski fond za obnovu. Sjedinjene Države i ukrajinska vlada najavile su da će brzo krenuti s provedbom ovog fonda u korist građana obje zemlje.

Prema priopćenju, potpisivanje sporazuma Rusiji šalje poruku da je administracija Donalda Trumpa predana mirovnom procesu koji se temelji na slobodnoj, suverenoj i prosperitetnoj Ukrajini.

Američki ministar financija: Potpis je došao zahvaljujući neumornim Trumpovim naporima
"Zahvaljujući neumornim naporima predsjednika Trumpa da osigura trajan mir, sa zadovoljstvom mogu objaviti potpisivanje ovog povijesnog gospodarskog sporazuma između SAD-a i Ukrajine kojim se uspostavlja Američko-ukrajinski investicijski fond za obnovu", rekao je američki ministar financija Scott Bessent.

"Kao što je predsjednik rekao, Sjedinjene Države predane su olakšavanju završetka ovog okrutnog i besmislenog rata. Ovim sporazumom Rusiji šaljemo jasnu poruku da je administracija predsjednika Trumpa predana mirovnom procesu koji se temelji na slobodnoj, suverenoj i prosperitetnoj Ukrajini, i to dugoročno.

Predsjednik Trump osmislio je ovo partnerstvo između američkog i ukrajinskog naroda kako bi se pokazala uzajamna predanost trajnom miru i napretku u Ukrajini. I da budem jasan – nijedna država ni pojedinac koji je financirao ili opskrbljivao ruski ratni stroj neće imati koristi od obnove Ukrajine", poručio je Bessent.

Ukrajinska ministrica: Ovo će privući svjetske investicije u našu zemlju
"U ime ukrajinske vlade potpisala sam sporazum o američko-ukrajinskoj suradnji. Zajedno s Amerikom, stvaramo fond koji će privući svjetske investicije u našu zemlju", objavila je ukrajinska ministrica gospodarstva Julija Sviridenko na X-u.

Trump: Naš novac je siguran
Trump je ranije na kabinetu svoje administracije rekao da je sporazum dobar za obje strane. "Dogovorili smo sporazum kojim je naš novac siguran, kojim možemo početi s iskopavanjima i raditi ono što moramo", rekao je američki predsjednik Donald Trump na sastanku kabineta u Bijeloj kući ranije u srijedu. "To je dobro i za njih jer će američka prisutnost na terenu odvratiti mnoge zlonamjerne aktere iz zemlje, ili barem iz područja na kojem vršimo iskope", dodao je Trump.

Trebao biti potpisan u veljači, ali zbog svađe u Ovalnom uredu Zelenski otišao bez potpisa
Riječ je o dugo očekivanom sporazumu za koji se očekivalo da će ga Volodimir Zelenski potpisati tijekom posjeta Bijeloj kući u veljači. No, taj je susret završio sada već poznatom svađom u Ovalnom uredu između ukrajinskog predsjednika, Trumpa i J. D. Vancea, nakon čega je Zelenski otišao bez potpisa.

Što je stajalo u nacrtu sporazuma?
Iako se zasad službeno ne zna što je obuhvaćeno sporazumom, ranije danas BBC i Kyiv Post su objavili da su imali uvid u nacrt. Prema nacrtu, Ukrajina će zadržati puno vlasništvo nad svim sredstvima, uključujući rudna bogatstva. Mehanizam dijeljenja prihoda odnosi se isključivo na nove koncesije, a ne na postojeće ugovore. U sporazum su uključeni prihodi iz sektora kritičnih minerala, nafte i plina, ali državne tvrtke poput "Ukrnafte" i dalje ostaju pod ukrajinskom kontrolom.

Ključna stavka - buduća vojna pomoć SAD-a
Fond će se koristiti za financiranje obnove, a obje strane će u njega ulagati - uključujući i kroz buduću vojnu pomoć SAD-a, primjerice u obliku sustava protuzračne obrane. To predstavlja značajnu izmjenu u odnosu na prethodnu verziju sporazuma. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nedavno je objavio da Kijev želi kupiti deset sustava Patriot, no zasad nije jasno hoće li ti sustavi biti obuhvaćeni ovim sporazumom.

Bez dugova, isključivo ulaganja
Kako je ranije naveo AFP, novi sporazum uključuje klauzule koje definiraju ulogu američkih ulaganja u razvoj strateških industrija i povezanih tehnologija kao dio dugoročne predanosti sigurnosti i miru u Ukrajini. Sva sredstva iz sporazuma mogu se ulagati isključivo na teritoriju Ukrajine, ali prvi prihodi iz Fonda ne očekuju se najmanje deset godina.

Sporazum ne uključuje nikakve obveze zaduživanja Ukrajine prema SAD-u, što je pitanje koje je ranije izazivalo kontroverze, pogotovo nakon neutemeljene Trumpove tvrdnje da je Washington od početka totalne invazije Kijevu dao 350 milijardi dolara pomoći, što je u cijelosti demantirano. "Sporazum osigurava ravnopravnost partnera", rekao je jedan ukrajinski dužnosnik. "Osnovat će se investicijski fond za ulaganje u obnovu." "AFP"-ov izvor također je naglasio da se sporazum ne odnosi na nikakva dugovanja za raniju pomoć.
www.index.hr

Ministar gospodarstva Ante Šušnjar je, u okviru sastanka Inicijative triju mora u Varšavi, održao sastanak s delegacijom Instituta za nuklearnu energiju iz Washingtona. Šušnjar je na sastanku s američkom delegacijom predvođenom predsjednicom i izvršnom direktoricom Instituta Mariom Korsnick, razgovarao o mogućnostima suradnje u području razvoja nuklearne energije, s posebnim naglaskom na primjenu tehnologije malih modularnih reaktora (SMR).

"Nuklearna energija postaje ključna za ostvarivanje dekarbonizacije i osiguravanje stabilne opskrbe električnom energijom što Hrvatska itekako prepoznaje, te smo osnovali radnu skupinu koja analizira mogućnosti implementacije nuklearne energije u Hrvatskoj, uključujući primjenu SMR tehnologije kao potencijalne zamjene za postojeće fosilne izvore energije. Zainteresirani smo za suradnju s kompanijama koje razvijaju napredna, sigurna i isplativa rješenja, a Institut za nuklearnu energiju važan je partner u tom procesu", izjavio je Šušnjar.

Proširenje kapaciteta LNG terminala na Krku
U Varšavi je ministar Šušnjar sudjelovao i na bilateralnom sastanku predsjednika Vlade Andreja Plenkovića s ministrom energetike Sjedinjenih Američkih Država Chrisom Wrightom. Razgovaralo se, između ostalog, o proširenju kapaciteta LNG terminala na Krku, razvoju plinske infrastrukture prema Mađarskoj i Sloveniji te povećanju sigurnosti opskrbe energentima za srednju i jugoistočnu Europu. Razmijenjena su stajališta o daljnjim mogućnostima američkog angažmana u projektima povezanim s diversifikacijom izvora energije i jačanjem energetske otpornosti regije. Kroz razgovore je istaknuta važnost kontinuirane suradnje sa SAD-om, osobito u kontekstu osiguravanja diversifikacije opskrbe energentima i jačanja energetske neovisnosti Hrvatske i jugoistočne Europe.

Jačanje bilateralne suradnje s Poljskom unutar EU
Tijekom boravka u Varšavi, ministar Šušnjar je uz premijera Plenkovića sudjelovao i na sastanku s predsjednikom Vlade Republike Poljske Donaldom Tuskom. Sastanak je bio usmjeren na daljnje jačanje izvrsne bilateralne suradnje dviju zemalja unutar Europske unije, NATO saveza i kroz Inicijativu triju mora, kao i na poticanje rasta trgovinske razmjene te jačanje turističke suradnje.
www.vlada.gov.hr

Nije dovoljno imati Sunce, vjetar ili vodu - moramo imati i kapacitete da ih pretvorimo u megavatsate. Tako smatra Dražen Jakšić, ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar.

Kada je počeo rat u Ukrajini i značajno smanjena isporuka prirodnog plina iz Rusije prema Europi, tema koja se probila u prvi plan bila je energetska sigurnost i samodostatnost. Rat u Ukrajini brutalno nas je podsjetio na slabosti europskog energetskog sustava: ovisnost o uvoznim energentima, troma birokracija i izostanak hrabrog strateškog promišljanja i liderstva ostavili su Europsku uniju ranjivom, ne samo energetski, već i politički.

Lekcija koju smo tada trebali naučili jest da ne trebamo samo diverzificirati izvore energije i povećati energetsku samodostatnost, već i da energetska sigurnost uključuje tehničku i industrijsku samodostatnost. U prijevodu, nije dovoljno imati Sunce, vjetar ili vodu - moramo imati i kapacitete da ih pretvorimo u megavatsate.

Danas, tri godine kasnije stigla nam je nova velika kriza. Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa ponosno se razmeće uvođenjem carina, globalna trgovina postaje arena u kojoj dominacija dolazi kroz proizvodne lance, žustro se s obje strane Atlantika raspravlja o povratku industrijske proizvodnje kući, a neki već sklapaju nove dogovore i pišu novo poglavlje svjetske ekonomije.

Ključno pitanje u ovoj krizi više nije kako preživjeti zimu bez ruskog plina, već kako iskoristiti novonastalu situaciju za vlastiti razvoj. Ova kriza može biti prijelomni trenutak.

Trumpove carine i europska ranjivost
Europska unija našla se između dva velika suprotstavljena tržišna pola - jednog koji je opskrbljuje tehnologijom (Kina) i drugog koji mijenja pravila igre (Sjedinjene Američke Države) - i mora se odlučiti želi li biti statična kulisa ili protagonist u novom činu svjetske ekonomije. Trumpova logika je jednostavna: Amerika na prvom mjestu, svi ostali - ako se snađu. No, to ne mijenja činjenicu da je upravo Kina danas ključni proizvođač tehnologija potrebnih za zelenu tranziciju i kontrolira više od 80% globalne proizvodnje solarnih panela te gotovo 90% prerade rijetkih zemnih metala. Trumpova Amerika ionako nije zainteresirana slijediti zelenu agendu ("Drill, baby, drill!"), a drakonskim carinama tim komponentama zatvara vrata.

Višak robe traži novo tržište - a gdje će, ako ne u Europu? To može izgledati kao prilika - jeftinija tehnologija, veća dostupnost. No dugoročno, takav priljev može ugušiti europske proizvođače koji se ionako bore s visokim troškovima energije, strožim regulativama i manjkom radne snage. Trumpove carine otvaraju niz neugodnih scenarija. Jedan od mogućih je i da Kina uzvraćenim carinama i ograničenjem izvoza poremeti globalne lance opskrbe i EU ostane bez ključnih sirovina potrebnih za energetsku tranziciju. Možda Trump svoj 'Dan oslobođenja' gleda kao početak nove ere industrijskog protekcionizma, no za Europu on mora biti podsjetnik da ne može vječno ostati promatrač.

Ovisnost ili samodostatnost?
I Hrvatska u toj priči mora zauzeti proaktivnu poziciju. Ne bismo više trebali govoriti o instaliranim megavatima bez da govorimo i o izgrađenim industrijskim kapacitetima. Europska komisija nedavno je predložila izdvajanje od 100 milijardi eura za potporu proizvodnji čiste tehnologije unutar EU-a, pojednostavljenje postupaka javne nabave i ublažavanje pravila o državnim potporama. Ove mjere dio su novog 'Clean Industrial Deala' kojim bi Komisija poticala sektor čiste tehnologije, a istovremeno pružila podršku i energetski intenzivnim industrijama koje se suočavaju s visokim troškovima energije, nepoštenom globalnom konkurencijom i složenim propisima. Komisija vjeruje da će pomoći europskoj industriji da se bolje natječe s konkurencijom iz Kine i SAD-a. U tom kontekstu, Hrvatska ima više razloga za budnost i proaktivnost.

Nova industrijska politika EU-a - s golemih 100 milijardi eura namijenjenih za transformaciju industrije u održivom i zelenom smjeru nije neka apstraktna vijest iz Bruxellesa. To je vrlo konkretna prilika koja se ne smije propustiti jer se pasivnost u novom globalnom poretku ne plaća samo novcem, već i izgubljenim industrijama, radnim mjestima, mladima koji priliku za uspjeh traže negdje drugdje. Ako energetska tranzicija nema temelje u samodostatnosti, onda se ne radi se o tranziciji, već o još jednom obliku ovisnosti. A ovisnost uvijek ima cijenu i jednom kada dođe kriza, cijena više nije samo tržišna, već politička i strateška. Prvu krizu nismo najbolje iskoristili - uveli smo mjere pomoći građanima i gospodarstvu, ali strukturne reforme su izostale. Sad je došao red na njih - jer druga kriza je i druga šansa.
www.energetika-net.com

Bazeni u Zagrebu opremljeni su solarima, a šetnjom krovom bazena Svetice povodom Dana planeta zemlje potvrdili su to vladajući u gradu. Istaknuli su da su na tom bazenu postavljeni solari ukupne snage 300 kilovata. Inače, u gradu je trenutno u pogonu 2.430 kilovata solarnih elektrana, a sprema se ugradnja još 1.600. Sunčevu snagu u budućnosti bi trebali upijati krovovi još 200 zgrada javne namjene.

Krov jednog od najpoznatijih bazena u Zagrebu, bazena Svetice, koji se k tome nalazi pored najkontroverznijeg nogometnog stadiona u državi (Maksimira) važan je održivi dodatak. Na Dan planeta zemlje koji je obilježen 22. travnja, gradska vlast prošetala je kroz solare na toj zgradi, naglasivši da je riječ o elektrani skoro upola snažnoj u odnosu na to s koliko je jačine solara grad raspolagao prije četiri godine.

Kad smo počeli upravljati gradom, bilo je otprilike 700 kilovata elektrana. Ova je snage 300 kilovata, znači, pola od onoga što je napravljeno u proteklim desetljećima, komentirao je gradonačelnik Tomislav Tomašević.

Energija sunca
Na krovu jednog od omiljenih gradskih bazena stoji sunčana elektrana izgrađena u sklopu projekta Solarizacija ustanova Grada Zagreba (SOLIZAG). Kako kaže naziv, riječ je o projektu postavljanja sunčane elektrane na zgrade javne namjene u vlasništvu Grada Zagreba, a trenutno ih je u pogonu 2,43 megavata, iliti 2.430 kilovata. A, na ravne krovove javnih ustanova stiže ih još.

Izabran je izvođač radova za projektiranje i izvođenje 10 megavata solarnih elektrana na oko 200 gradskih objekata, čija će realizacija krenuti ove godine. Riječ je o dosad najvećem investicijskom zamahu u području solarizacije javnih zgrada u povijesti Zagreba – i ključnom koraku prema energetski neovisnijem gradu, rekao je gradonačelnik.

Bazeni opremljeni
Vrijednost projekta SOLIZAG je 1,1 milijun eura, od čega je 85 posto sufinancirano iz mehanizma Europskog gospodarskog prostora. U sklopu ovog projekta, na gradske zgrade ukupno je instalirano osam elektrana snage 1.600 kilovati.

Elektrane su instalirane na Klinici za psihijatriju Sveti Ivan, Dječki vrtić Trnsko, Dom za starije osobe Trešnjevka I-Drenovačka ulica, Dom za starije osobe Trešnjevka II-Trg S. Penkale, te na zgradama bazena Jelkovec, Utrine, Svetice, kao i na objektu SOC Jakuševec.

Paralelno sa spomenutim aktivnostima, kroz trgovačko društvo Zagrebački sunčani krovovi razvijaju se projekti u komercijalne svrhe. Pritom, kroz projekt PVMax, uz podršku REGEA-e na zgradama gospodarske namjene realiziraju se projekti ukupne snage 41 megavat, od kojih je 6 NM instalirano dosad.
www.baustela.hr