Jedan veliki lijepi zakon (One Big Beautiful Bill Act) predstavlja značajan rizik za budućnost obnovljivih izvora energije u SAD-u, s potencijalnim smanjenjem investicija u OIE, gubitkom radnih mjesta tvrtki koje posluju s OIE i još nepoznatim djelovanjem na cijene energije u SAD-u. Dok Senat razmatra zakon, industrija i stručnjaci pozivaju na zadržavanje poticaja kako bi se osigurala održiva energetska budućnost i ekonomski rast SAD-a.

"Jedan veliki lijepi zakon" prošao je u Domu glasanjem 215-214-1, uz nekoliko posljednjih modifikacija, uključujući strože restrikcije na kredite za čistu energiju i proizvodnju. Zakon je primljen u Senatu 27. lipnja i postavljen na Senatski zakonodavni kalendar pod "Prvi put pročitano". Senatski većinski vođa John Thune postavio je cilj da se verzija Senata usvoji do 4. srpnja 2025., s pregovorima koji su u tijeku. Senatski Financijski odbor objavio je početne promjene, uključujući fazno uklanjanje poticaja za solare i vjetar do 2028., dok se poticaji za hidroelektrane, nuklearnu i geotermalnu energiju produžavaju do 2036. Zakon se fokusira na produženje odredbi Zakona o smanjenju poreza i poslova iz 2017., ali uključuje značajne rezove u poticajima za obnovljive izvore energije, što je izazvalo široku raspravu.

Ukupni utjecaj i energetska neovisnost
Zakon promiče energetsku neovisnost SAD-a povećanjem domaće proizvodnje, posebno fosilnih goriva i nuklearne energije, dok smanjuje poticaje za obnovljive izvore. Procjene sugeriraju da bi se emisije stakleničkih plinova do 2035. godine mogle povećati za 1 milijardu tona godišnje zbog veće uporabe fosilnih goriva, a domaćinstva bi mogla platiti do 415 USD više godišnje za energiju. Ovo je predmet rasprave, s procjenama da bi se moglo izgubiti preko 830.000 radnih mjesta i povećati cijene energije. Kongresmen Griffith ističe da zakon pomaže izbjegavanju prijetnji prekida opskrbe električnom energijom implementacijom pouzdanih oblika baznog opterećenja, što podržava energetsku neovisnost.

Proizvodnja i zakup energije
Zakon uključuje odredbe koje promiču domaću proizvodnju energije kroz zakup i regulaciju:

* Nafta i plin na kopnu, moru i Aljasci: Zahtijeva minimalno četiri prodaje zakupnih prava godišnje po državi (npr. Wyoming, Novi Meksiko, Colorado, Utah, Montana, Sjeverna Dakota, Oklahoma, Nevada, Aljaska), s minimalno 50% nominiranih parcela na ponudi. Offshore prodaje uključuju 30 prodaja u Meksičkom zaljevu tijekom 15 godina, svaka minimalno 80 milijuna hektara, i šest prodaja u Cook Inlet tijekom 10 godina, svaka minimalno 1 milijun hektara. Procjenjeni prihod od ovih mjera iznosi 13 milijardi USD za kopnene, 6 milijardi USD za offshore i 1 milijardu USD za Aljasku.

* Geotermalna energija: Uključuje odredbe za zakup i minimalne tantijeme vezane uz elektrane, sa zamjenskim prodajama ako se otkažu.

* Ugljen: Proširuje zakup za dodatnih 4 milijuna hektara zapadno od 100. meridijana, s 90-dnevnim rokovima za obradu prijava, i postavlja tantijemu od 12,5%, ne više od 7% do 30. rujna 2034..

* Rudarstvo federalnih minerala: Autorizira rudarstvo pod određenim zakupima, npr. oko 800 hektara prema Planu modifikacije rudnika Bull Mountains.

Ove odredbe povećavaju domaću proizvodnju energije, posebno fosilnih goriva, što može doprinjeti energetskoj neovisnosti SAD-a.

Podrška tradicionalnim izvorima
Zakon posebno podržava tradicionalne izvore energije:
* Nuklearna energija: Zadržava djelomične porezne olakšice za postojeće nuklearne elektrane i pomiče rok za početak gradnje novih do 2028.. Održavanje poticaja zbog potencijala baznog opterećenja nuklearnih elektrana.

* Ugljen i prirodni plin: Smanjuje se porezne olakšice koje otežavaju uporabu ugljena i prirodnog plina,

Ove odredbe promiču isključivo bazne fosilne i nuklearne izvore energije, što može smanjiti rizik od prekida opskrbe, posebno u kontekstu energetske neovisnosti SAD-a.

Odredbe zakona i njihov utjecaj
Zakon uključuje nekoliko ključnih odredbi koje utječu na obnovljive izvore energije:

* Uklanjanje poreznih kredita: Brzo uklanja PTC (kredit za proizvodnju električne energije) i ITC (kredit za ulaganje) za solar i vjetar, s faznim isključivanjem koje počinje 60 dana nakon donošenja zakona za projekte koji započnu gradnju. Projekti moraju započeti raditi unutar dvije godine kako bi se kvalificirali za kredite, što je izazovno za mnoge projekte.

* Restrikcije na strane komponente: Zakon zabranjuje federalno financiranje tvornica čiste energije ako koriste kineske ulazne komponente ili kinesku opremu, što može poremetiti lanac opskrbe. Novi nacrt Senata uključuje četiri povećanja poreza na projekte vjetra i sunca, uključujući ukinuće ubrzane amortizacije i novi porez na projekte koji će se završiti nakon 31. prosinca 2027. koji ne mogu dokazati odsutnost kineskog sadržaja i komponenti u instalacijama.

* Uklanjanje olakšica za EV: Uklanje porezne olakšice do 7.500 USD za nova električna vozila, što dodatno negativno utječe na povezane industrije.

Ove odredbe promiču fosilna goriva i nuklearnu energiju, dok smanjuju poticaje za obnovljive izvore, što je predmet rasprave. Na primjer, nacrt Senata predviđa fazno uklanjanje poticaja za solar i vjetar do 2028., dok se poticaji za hidroelektrane, nuklearnu i geotermalnu energiju produžuju do 2036..

Tablica: Ključna sporna područja Zakona

Učinak na implementaciju obnovljivih izvora
Zakon sugerira značajan pad u implementaciji novih instalacija solara i vjetra. S&P Global procjenjuje da bi kumulativne instalacije vjetra, solara i baterija mogle pasti za 20% do 2040. godine. Brattle Groupova analiza navodi da bez poticaja, samo polovica kapaciteta solara i vjetra bi se dodala od 2025. do 2035., što znači smanjenje od 65-87% u odnosu na trenutnu politiku.

Ovo usporavanje implicira povećanje troškova proizvodnje za 51 milijardu USD godišnje do 2035., s prosječnim povećanjem cijena električne energije za 0,8 c/kWh, što bi domaćinstvima dodalo 83 USD godišnjih troškova, a u nekim regijama, poput Velikih ravnica, čak 152 USD. SEIA navodi da bi se proizvodnja energije smanjila za 145.000 GWh, što dodatno naglašava rizik od energetske krize u SAD-u.

Rhodium Group procjenjuje da je 522 milijarde USD čistih energetskih investicija OIE u riziku, uz smanjenje novih dodataka čistoj energiji za 57-72% i smanjenje broja električnih vozila na cestama do 2035. za 16-38% u odnosu na zadržavanje poreznih kredita. Ovo uključuje rizik od prekomjernog kapaciteta u proizvodnji solara, vjetra i baterija, što može dovesti do zatvaranja tvornica.

Gospodarski i društveni učinci
Zakon ima značajan potencijalni utjecaj na poslovanje brojnih tvrtki te broj radnih mjesta. SEIA procjenjuje da je 331 planiranih otvaranja tvornica u SAD-u sada ugroženo, uz 330.000 radnih mjesta i 285 milijardi USD lokalnih investicija. Centar za američki napredak navodi da bi do kraja desetljeća moglo doći do gubitka 840.000 radnih mjesta u sektoru OIE.

Brattle Groupova analiza sugerira ekonomski udar od 510 milijardi USD smanjenja GDP-a i 270 milijardi USD smanjenja potrošnje domaćinstava od 2025. do 2035., uz ukupni utjecaj od 820 milijardi USD na gospodarske transakcije. Ovo uključuje gubitak 3,8 milijuna radnih mjesta do 2035., što prosječno znači 345.000 radnih mjesta manje godišnje.

Tržišna reakcija bila je brza, s padom dionica tvrtki poput Sunrun (skoro 41%), SolarEdge Technologies (26%) i Enphase Energy (17,7%) nakon donošenja zakona, što ukazuje na očekivanje značajnog smanjenja budućih prihoda. Tvrtke poput First Solar, NextEra Energy i Vestas Wind Systems suočit će se s padom prihoda od 20-50%, ovisno o izloženosti i prisutnosti na tržištu SAD-a.

Stručna mišljenja i reakcije
Industrijske vođe izrazile su žestoku kritiku. Abigail Ross Hopper iz SEIA-a upozorila je da će zakon "uništiti ekonomski procvat koji je donio povijesnu američku renesansu proizvodnje OIE, niže račune za električnu energiju, stotine tisuća dobro plaćenih poslova i desetke milijardi dolara investicija u OIE, posebno u državama koje su glasovale za predsjednika Trumpa". Elon Musk, poznat po svom radu s Teslom, nazvao je zakon "odvratnom gnusobom", navodeći da će uništiti milijune poslova u OIE i nanijeti veliku strategijsku štetu brojnim tvrtkama. John Boesel, predsjednik i CEO CALSTART-a, opisao je zakon kao "veliki udarac za budućnost čistog transporta električnih vozila u SAD-u" i "ekonomsko samouništenje SAD-a", navodeći da Zakon ugrožava više od 200 milijardi USD privatnih investicija i poslova u automobilskoj industriji električnih vozila.

Analitičari poput Philipa Shena iz Roth Capitala opisali su zakon kao "gori od očekivanog scenarija" za solar, dok je BloombergNEF nazvao to "noćnom morom za zagovornike čiste energije u SAD-u".

Kontroverze i budućnost
Postoji značajna kontroverza oko utjecaja na emisije i cijenu energije u SAD-u. Procjene sugeriraju da bi se emisije stakleničkih plinova do 2035. godine mogle povećati za 1 milijardu tona godišnje zbog veće uporabe fosilnih goriva, što je predmet rasprave. Zakon će "potpuno ukinuti Green New Scam", dok drugi, poput Jesseja Jenkinsa, ističu negativne posljedice za čistu energiju .

Senat, gdje Republikanci imaju malu većinu, vjerojatno će modificirati zakon, s očekivanjem da će smanjiti opseg rezova u kreditima, posebno za prenosivost. Međutim, trenutni oblik zakona izaziva zabrinutost među stručnjacima i industrijom, posebno u kontekstu rastuće potražnje za električnom energijom AI centara podataka za umjetnu inteligenciju.

Procjena smanjenja investicija
Zakon "Jedan veliki lijepi zakon", usvojen u Domu predstavnika 22. svibnja 2025., uključuje odredbe koje brzo uklanjaju porezne kredite za proizvodnju i ulaganja u čistu energiju, uključujući PTC (kredit za proizvodnju električne energije) i ITC (kredit za ulaganja) za solar i vjetar. Ove olakšice ključne su za financijsku isplativost projekata, a njihovo uklanjanje vjerojatno će smanjiti investicije.

Prema izjavi SEIA, zakon će ugroziti do 220 milijardi USD potencijalnih investicija do 2030.. Ovo se temelji na procjenama da će se smanjiti broj novih projekata, posebno onih koji počnu gradnju nakon 60 dana od donošenja zakona ili budu stavljeni u rad nakon 2028. godine.

Daljnja analiza Rhodium Groupe navodi da je u igri 522 milijarde USD neiskorištenih investicija u čistu energiju od sredine 2022. do prvog tromjesečja 2025., s 321 milijardi USD već uloženih u OIE. Ovo sugerira da bi se buduće investicije mogle smanjiti za značajan iznos, posebno za solar i vjetar, gdje je očekivani rast novih kapaciteta pod velikim rizikom.

Analiza prihoda tvrtki i gubitka novca
Tvrtke koje se bave solarom i vjetrom, poput First Solar, NextEra Energy, Enphase Energy i Sunrun, suočit će se s padom prihoda zbog smanjene potražnje za njihovim proizvodima i uslugama. Na temelju tržišnih reakcija, dionice nekih tvrtki pale su značajno nakon donošenja zakona. Na primjer, Sunrunove akcije pale su za preko 40% 22. svibnja 2025., nakon glasanja u Doma, što ukazuje na očekivanje značajnog smanjenja budućih prihoda.

First Solar, s projekcijom prihoda od 5,3 do 5,8 milijardi USD za 2025., mogao bi izgubiti značajan dio ako se smanje investicije u solarne projekte. Slično, NextEra Energy, s prihodima od 25,27 milijardi USD za 2025., očekuje da će biti pogođena zbog smanjenja novih projekata vjetra i sunca.

Procjene sugeriraju da bi se prihodi OIE tvrtki mogli smanjiti za 20-50%, ovisno o izloženosti tržištu SAD-a i specifičnim segmentima u kojima djeluju. Na primjer, tvrtke poput Sunrun, koje se fokusiraju na stambene instalacije, vjerojatno će biti jače pogođene nego proizvođači poput First Solar, koji ima i međunarodno poslovanje izvan SAD-a.

Procjena gubitka radnih mjesta
Smanjenje investicija vjerojatno će dovesti do gubitka radnih mjesta, posebno u sektoru proizvodnje i instalacije solarnih elektrana. SEIA procjenjuje da je 330.000 radnih mjesta ugroženo u SAD-u, uključujući trenutna i buduća radna mjesta. Centar za američki napredak navodi da bi do kraja desetljeća moglo doći do gubitka 840.000 radnih mjesta. Ove procjene uključuju radna mjesta u tvrtkama poput First Solar, Sunrun i GE Vernova, gdje bi smanjenje projekata dovelo do zatvaranja tvornica i otkazivanja gradnje. 

Usporavanje implementacije
Bez poticaja, godišnji dodaci kapaciteta za solar i vjetar mogli bi značajno pasti. Prema Rhodium Groupu, pod trenutnom politikom očekuje se prosječno godišnje povećanje OIE od 98,4 GW između 2026. i 2035., dok bi bez poticaja porast OIE mogao pasti na 34 GW ili čak 13 GW, što znači smanjenje od 65-87%. Ovo usporavanje implementacije OIE značajno će smanjiti tranziciju na obnovljive izvore energije, posebno u kontekstu rastuće potražnje za električnom energijom. Analize sugeriraju da bi emisije stakleničkih plinova do 2035. mogle porasti za 1 milijardu tona godišnje zbog veće uporabe fosilnih goriva.

Međunarodne implikacije
Zakon može ugroziti konkurentnost SAD-a na globalnom tržištu obnovljivih izvora energije, posebno u odnosu na Kinu, koja brzo napreduje u čistim tehnologijama. John Boesel iz CALSTART-a upozorio je da bi ukinuće ključnih proizvodnih poreznih kredita moglo prepustiti teren međunarodnim konkurentima, posebno Kini. Ovo bi moglo dovesti do gubitka globalnog vodstva u čistoj energiji i povećati ovisnost o uvozu tehnologija.

Zaključak
"Jedan veliki lijepi zakon" vjerojatno će imati značajan negativan utjecaj na sektor solara i vjetra u SAD-u, s potencijalnim smanjenjem investicija oko 220 milijardi USD do 2030., gubitkom 300.000 do 800.000 radnih mjesta i usporavanjem implementacije OIE za 65-87%. Ključne tvrtke poput First Solar, NextEra Energy i Sunrun suočit će se s padom prihoda, što odražava širu kontroverzu oko utjecaja na budućnost čiste energije u SAD-u. Dok Senat razmatra zakon, industrija i stručnjaci pozivaju na očuvanje poticaja kako bi se osigurala održiva energetska budućnost i ekonomski rast SAD-a.

Njemačka cilja na 100% obnovljivih izvora energije u elektro-energetskom sektoru do 2035. godine, što bi moglo imati značajan utjecaj na njemačko gospodarstvo, posebno u odnosu na cijene energije. Njemačka je započela Energiewende, politiku tranzicije na niskougljični, nuklearno-slobodan sustav, s ciljem postizanja 100% obnovljivih izvora energije. Ovaj ambiciozan cilj dolazi u kontekstu visokih cijena energije, posebno nakon energetske krize 2022. godine, što je izazvalo rasprave o utjecaju obnovljivih politika na konkurentnost njemačkog gospodarstva. Cijena energije u Njemačkoj je visoka što djeluje na ukupnu konkurentnost njemačke industrije u odnosu na konkurenciju kao što su SAD, Kina i Japan, a posljedice korištenja skupe energije vide se u padovima njemačkog BDP-a. Kada njemačko gospodarstvo pada onda kao kule od karata padaju i sva ostala povezana europska gospodarstva, a posljedično i gospodarstvo Republike Hrvatske pa je svima u interesu da prate što se to zapravo dešava u Njemačkoj.

Analiza OIE studija i prognoza
Više OIE studija i izvješća pruža uvid u potencijalne gospodarske učinke. Studija iz 2021. godine, [An Economically Viable 100% Renewable Energy System for All Energy Sectors of Germany in 2030], pokazuje da je 100% OIE sustav do 2030. ekonomski održiv u Njemačkoj, s ukupnim godišnjim troškovima investicije od 155 milijardi eura i prosječnom cijenom energije od 76 eura po MWh, odnosno 7,6 eura centi po kWh. Ovo je konkurentno s troškovima od 90 eura po MWh u 2018., uzimajući u obzir troškove CO2.

Izvješće DNV-a iz 2025. godine, [Germany set to secure energy independence, but narrowly miss climate target], predviđa da će tranzicija na OIE dovesti do pada cijena električne energije, ne ugrožavajući njemačku industriju. Specifično, očekuje se da će potrošnja energije po jedinici BDP-a do 2050. gotovo prepoloviti, a potrošnja energije po stanovniku smanjiti za više od 50%. Ovo sugerira dugoročne gospodarske koristi, uključujući smanjene troškova za industriju i potrošače. Nedavni podaci pokazuju napredak u prihvaćanju obnovljivih izvora, s 59% udjela u ukupnoj proizvodnji električne energije 2024. godine, u odnosu na 56% u 2023., prema SMARD-ovoj evaluaciji tržišta električne energije 2024. Prosječna veleprodajna cijena električne energije za Njemačku u 2024. bila je 78,51 €/MWh, što je smanjenje od 17,5% u odnosu na prethodnu godinu, što podržava ideju smanjenja cijena.

Prognoze Europske komisije iz svibnja 2025. pokazuju da će se inflacija HICP smanjiti na 2,4% u 2025. i 1,9% u 2026., uz jak pad cijena energije na veleprodajnom tržištu, što bi imalo deflacijski učinak na malo prodajne cijene energije. Ovo bi moglo olakšati teret gospodarstvu, posebno u kontekstu visokih troškova energije koji su ograničavali rast u prošlim godinama. Bundesbankova prognoza iz lipnja 2025. također predviđa usporavanje inflacije na 2,2% u 2025., s privremenim padom na 1,5% u 2026. zbog cijena energije, što ukazuje na očekivanje stabilizacije troškova energije.

Industrijska konkurentnost i kratkoročni izazovi
Smanjenje cijene energije vjerojatno bi poboljšalo konkurentnost njemačke industrije, posebno u energetski intenzivnim sektorima poput kemije i čelika. Na primjer, izvješće Roland Bergera iz veljače 2025. navodi visoke cijene energije kao ključni izazov za gospodarski rast, s prognoziranim skromnim rastom BDP-a od 0,4% u 2025., što ukazuje na potencijalne koristi od nižih cijena energije. Međutim, kratkoročni izazovi, poput troškova integracije mreže i skladištenja, mogu privremeno povećati cijene energije. Na primjer, članak Reutersa iz svibnja 2025. navodi smanjenje proizvodnje čiste energije u Njemačkoj u prvim mjesecima 2025., uz povećanje uporabe fosilnih goriva, što je moglo povećati cijene, ali se ovo smatra privremenim fluktuacijama.

Članak iz [How to Abroad] iz listopada 2024. sugerira značajan pad cijena električne energije u 2025. zbog promjena u sustavu naknada za mrežu, što bi moglo olakšati teret potrošačima i industriji. Ovo podržava ideju da će političke promjene, poput reforme Federalne mrežne agencije Njemačke, dovesti do nižih cijena, posebno za industrijske potrošače.

Scenariji i osjetljivost
Studija o budućoj potražnji za obnovljivim izvorima energije u Njemačkoj istražuje različite scenarije temeljene na razinama elektrifikacije, pokazujući da viša elektrifikacija (poput scenarija HiEl2) može smanjiti ukupnu potrošnju energije i troškove sustava, što podržava ideju da 100% OIE može imati pozitivan gospodarski učinak. Na primjer, u scenariju HiEl2, potražnja za obnovljivim gorivima u 2050. iznosi 388 PJ, što je najniže, uzimajući u obzir socio-ekonomske faktore.

Ukupno, detaljne analize predviđaju da bi prelazak Njemačke na isključivo obnovljive izvore energije mogao dovesti do stabilnih ili nižih cijena energije, što bi podržalo gospodarski rast smanjenjem troškova za industriju i potrošače. Dugoročne prognoze su optimistične, uz kratkoročne izazove koji se smatraju privremenima. Ovo bi moglo dovesti do poboljšanja konkurentnosti i podrške gospodarskom oporavku, posebno u kontekstu nedavnih prognoza koje pokazuju pad inflacije zbog nižih cijena energije.

POVEZIVANJE NA RUSKE PLINOVODE
Njemačka se suočava s kompleksnim izazovima u kontekstu energijske politike, posebno u pogledu ponovnog povezivanja na ruske plinovode, što je tema koja izaziva raspravu među političarima, industrijskim čelnicima i javnošću. Ova analiza temelji se na dostupnim podacima iz lipnja 2025. godine i istražuje trenutno stanje razmišljanja, potencijalni utjecaj na cijene energije i stabilnost gospodarstva, te procjenjuje moguću cijenu električne energije generirane pomoću plinskih elektrana koje koriste ruski plin, uz korištenje trenutnih cijena ruskog plina preko TurkStream cjevovoda.

Trenutno stanje razmišljanja u Njemačkoj
Njemačka vlada, pod vodstvom kancelara Friedricha Merza, koji je preuzeo dužnost u travnju 2025. nakon izborne pobjede CDU/CSU-a i koalicije s SPD-om, jasno se protivi ponovnom povezivanju na ruske plinovode. Na primjer, tijekom zajedničke konferencije za tisak s ukrajinskim predsjednikom Volodymyrom Zelenskym u svibnju 2025., Merz je izjavio da će učiniti sve kako bi spriječio ponovno pokretanje Nord Stream 2 cjevovoda, naglašavajući važnost energetske neovisnosti od Rusije. Ova pozicija usklađena je s politikom EU-a, koja nastoji eliminirati ovisnost o ruskim fosilnim gorivima do 2027. godine, iako tri članice EU-a (Mađarska, Austrija i Slovačka) još uvijek primaju ruski plin.

Međutim, postoji značajna potpora iz nekih industrijskih krugova, posebno u istočnom dijelu Njemačke, gdje visoke cijene energije ugrožavaju konkurentnost. Na primjer, Manuela Grieger, bivša predsjednica sindikata InfraLeuna, izjavila je u veljači 2025. da je potrebno "mira kako bi se ponovno otvorili plinovodi i poboljšala sigurnost opskrbe po razumnim cijenama", naglašavajući brige o budućnosti industrije ako cijene ostanu visoke. Slično, Christian Günther, direktor kemijskog parka Leuna, izjavio je da je jeftini ruski plin ključan za oživljavanje sektora poput kemijske industrije, posebno ako se očekuje da Njemačka financira oporavak Ukrajine. Ove izjave odražavaju kontroverze unutar zemlje, gdje se ekonomski interesi sukobljavaju s geopolitičkim prioritetima.

Javna rasprava također je podijeljena, s istraživanjima koja pokazuju da visoke cijene energije, uzrokovane prekidanjem opskrbe ruskim plinom od 2022., dovode do gospodarskih poteškoća, posebno za mala i srednja poduzeća. Studija iz 2022. od Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) pokazala je da bi potpuni prekid opskrbe ruskim plinom mogao smanjiti njemački BDP za 1,5% u 2022., 2,7% u 2023. i 0,4% u 2024., što ukazuje na potencijalne koristi ponovnog povezivanja, iako s geopolitičkim rizicima.

Utjecaj ruskog plina na cijenu energije i stabilnost gospodarstva
Ruski plin preko TurkStream cjevovoda trenutno je jeftiniji od europskih tržišnih cijena, što bi moglo imati značajan utjecaj na cijene energije u Njemačkoj. Prema podacima, cijena plina na TTF-u (europski referentni indeks) bila je 33,43 EUR/MWh dana 27. lipnja 2025.. S druge strane, ruski plin preko TurkStream cjevovoda prodavan je u 2024. godini 13%-15% jeftinije od alternativnih opcija, što znači cijenu od oko 28,42 do 29,09 EUR/MWh, uzimajući u obzir TTF cijenu. Ova razlika odražava diskont koji Gazprom nudi, posebno zemljama poput Mađarske i Slovačke, gdje je u prvom tromjesečju 2025. zabilježen porast uvoznih volumena za 16%.

Sniženje cijene plina vjerojatno bi dovelo do nižih cijena električne energije, budući da plinske elektrane često određuju marginalnu cijenu na veleprodajnom tržištu. Trenutna veleprodajna cijena električne energije u Njemačkoj u lipnju 2025. procjenjuje se na oko 53 EUR/MWh, temeljem nedavnih podataka. S jeftinijim plinom, trošak generiranja električne energije mogao bi se smanjiti, što bi olakšalo teret energetski intenzivnim industrijama poput kemijske i staklarske, koje su bile ugrožene visokim cijenama od 2022. godine.

Stabilnost gospodarstva također bi mogla biti poboljšana jeftinijom energijom, posebno u kontekstu gospodarskog zastoja u 2025. godini, gdje se očekuje stagnacija njemačkog BDP-a prema prognozama Europske komisije. Međutim, ovisnost o ruskom plinu nosi rizike, uključujući mogućnost geopolitičkih tenzija i nestabilnosti opskrbe, što bi moglo ugroziti dugoročnu sigurnost. Na primjer, studija iz 2023. pokazala je da je Njemačka uspjela preživjeti prekid opskrbe ruskim plinom zahvaljujući diversifikaciji, ali uz visoke troškove za industriju.

Moguća cijena električne energije generirane pomoću plinskih elektrana koje koriste ruski plin
Da bismo procjenili moguću cijenu električne energije generirane ruskim plinom, potrebno je uzeti u obzir učinkovitost plinskih elektrana i trošak goriva. Prosječna učinkovitost kombiniranih plinskih turbina (CCGT) procjenjuje se na 55%, što znači da za generiranje 1 MWh električne energije potreban je plin s energijskim sadržajem od 1,818 MWh. Uz cijenu ruskog plina od 28,5 EUR/MWh, trošak goriva za 1 MWh električne energije bio bi 1,818 * 28,5 = 51,81 EUR/MWh. Ovo je niže od trenutnog troška od 1,818 * 33,43 = 60,78 EUR/MWh s TTF plinom.

Trenutna veleprodajna cijena električne energije u Njemačkoj u lipnju 2025. procjenjuje se na 53 EUR/MWh, temeljem nedavnih podataka. S obzirom da plinske elektrane često određuju cijenu na tržištu, jeftiniji plin mogao bi dovesti do nižih cijena, potencijalno smanjujući troškove za industriju. Međutim, ukupna cijena uključuje i druge troškove, poput mrežnih naknada i poreza, što može ublažiti koristi, posebno za kućanstva.

Istraživanja sugeriraju da, iako vlada trenutno ne podržava ponovno povezivanje na ruske plinovode, neke industrije vide korist u jeftinijem plinu za smanjenje troškova i poboljšanje njemačke konkurentnosti. Ruski plin mogao bi sniziti cijene električne energije, potencijalno poboljšavajući gospodarsku stabilnost, ali s geopolitičkim rizicima koji zahtijevaju pažljivo razmatranje. Procjenjuje se da bi cijena električne energije generirane ruskim plinom bila oko 52 EUR/MWh, niža od trenutnih cijena, što bi moglo olakšati teret industriji.

AKTIVIRANJE NUKLEARNIH ELEKTRANA
Njemačka je završila fazu isključenja nuklearne energije u travnju 2023., zatvarajući posljednja tri reaktora (Isar 2, Emsland i Neckarwestheim 2) nakon odluke iz 2011. godine, ubrzane nakon nesreće u Fukushimi. Ova odluka bila je dio šire energetske tranzicije (Energiewende), fokusirajući se na obnovljive izvore energije. Međutim, visoke cijene energije u Njemačkoj i energetska kriza povezana s ruskom invazijom na Ukrajinu ponovno su otvorile raspravu o nuklearnoj energiji.

Izjave njemačkih političara
Prema nedavnim vijestima, trenutna vlada pod vodstvom kancelara Friedricha Merza, koji je preuzeo dužnost u travnju 2025. nakon izborne pobjede CDU/CSU-a i koalicije s SPD-om, ne planira ponovno aktivirati nuklearne elektrane. Na primjer, novi ministar energije izjavio je u svibnju 2025. da je faza isključenja završena i da povratak nuklearnoj energiji zahtijeva ne samo novac, već i povjerenje tvrtki. Merz je u siječnju 2025. izjavio da je ponovno aktiviranje nerealno jer su reaktori u procesu demontaže i dekontaminacije, navodeći da su šanse za to "tjedan po tjedan niže".

Međutim, postoje glasovi koji podržavaju ponovno aktiviranje. Opozicijski političari, poput članova CDU-a i AfD-a, kritizirali su isključenje, nazivajući ga ideološki motiviranim. Na primjer, u studenom 2024. opozicijski zastupnici predložili su provjeru izvedivosti ponovnog pokretanja, navodeći da je isključenje tijekom energetske krize bilo pogrešno. Javna potpora također postoji, s istraživanjima koja pokazuju da je 67% Nijemaca u 2023. podržavalo nastavak korištenja nuklearne energije. Njemačko nuklearno udruženje Kerntechnik Deutschland e.V. također je u ožujku 2025. pozvalo na ponovno pokretanje nuklearnih elektrana, navodeći da bi to bilo sigurno, ekonomski isplativo i ekološki prihvatljivo.

Potencijalni utjecaj na gospodarstvo
Ponovno aktiviranje nuklearnih elektrana moglo bi imati značajan pozitivan utjecaj na njemačko gospodarstvo, posebno na energetski intenzivne industrije poput čelika i kemije. Trenutna tržišna cijena električne energije na veliko u Njemačkoj u 2024. bila je prosječno 78,51 eura po MWh, odnosno 7,85 eura centi po kWh. Nuklearna energija, s niskim operativnim troškovima, mogla bi sniziti ove cijene.

Prema izvješću Radiant Energy Group, operativni troškovi za ponovno aktivirane reaktore mogli bi biti između 20 i 22 eura po MWh, odnosno 2,0 do 2,2 eura centi po kWh, uz dodatne troškove ponovnog pokretanja od 100-200 milijuna eura po reaktoru za one s važećim dozvolama. Ako se ovi troškovi amortiziraju tijekom 10 godina rada, za reaktor od 1 GW koji proizvodi oko 7 TWh godišnje, dodatni trošak po kWh bio bi oko 0,214 eura centi, čineći ukupnu cijenu oko 2,214 eura centi po kWh. Čak i uz više procjene, poput 2 milijarde eura po reaktoru, ukupna cijena bila bi oko 4,857 eura centi po kWh, što je i dalje ispod trenutne tržišne cijene.

Ova niža cijena mogla bi smanjiti troškove proizvodnje za industriju, poboljšavajući konkurentnost u odnosu na zemlje poput SAD-a i Kine, gdje su cijene energije niže. Međutim, politička volja, javno mnijenje i tehničke prepreke, poput demontaže nekih postrojenja (npr. Grohnde i Brokdorf, gdje su primarni vodeni krugovi oštećeni kiselinom), čine ovu opciju izazovnom.

Procjena cijene električne energije iz nuklearnih elektrana
Za usporedbu, u Francuskoj, gdje nuklearna energija čini oko 70% proizvodnje električne energije, generacijski troškovi za postojeće reaktore procjenjuju se na 37,9 do 54,2 eura po MWh, odnosno 3,79 do 5,42 eura centi po kWh. Ovo je slično procjenama za Njemačku, uzimajući u obzir dodatne troškove ponovnog pokretanja. Studija iz 2025. sugerira da bi ponovno aktiviranje moglo ponuditi električnu energiju po cijeni ispod trenutne tržišne cijene, čime bi se smanjili troškovi za potrošače i industriju.

Iako bi ponovno aktiviranje nuklearnih elektrana moglo imati ekonomskih prednosti, trenutna politika i praktične prepreke sugeriraju da je malo vjerojatno u bliskoj budućnosti. Međutim, rasprava nastavlja biti živa, posebno u kontekstu globalne konkurencije i potrebe za stabilnim, niskokarbonskim izvorima energije.

KONKURENTNOST NJEMAČKOG GOSPODARSTVA
Njemačka je postavila ambiciozne ciljeve za tranziciju na obnovljive izvore energije, uključujući cilj od 100% obnovljivih izvora u električnom sektoru do 2035. godine, uz faznu eliminaciju fosilnih goriva i nuklearne energije. Ova analiza temelji se na dostupnim podacima iz lipnja 2025. i istražuje utjecaj takvog scenarija na konkurentnost njemačke industrije, procjenjuje cijene električne energije iz OIE te raspravlja o izvedivosti takvog sustava.

Trenutno stanje i kontekst
Trenutno, industrijska cijena električne energije u Njemačkoj iznosi 16,65 eura centi po kWh (kolovoz 2024.), što je više od cijena u SAD-u (7,47 eura centi po kWh) i Kini (8,19 eura centi po kWh), ali niže od Japana (18,93 eura centi po kWh), prema podacima s Statista. Visoke cijene trenutno ugrožavaju konkurentnost njemačkog gospodarstva, posebno u energetski intenzivnim sektorima poput čelika i kemije, gdje energija čini značajan dio operativnih troškova.

Cijena uključuje više komponenti: nabavu energije, mrežne naknade, distribuciju, porez na električnu energiju, nadoplatu za obnovljive izvore (EEG nadoplata), nadoplatu za offshore mrežu i druge naknade. Prema Clean Energy Wire, za energetski intenzivne industrije postoje oslobođenja od EEG nadoplata i drugih naknada, što može smanjiti cijenu na 5,1-17 eura centi po kWh, ovisno o potrošnji i sektoru.

Procjena cijene energije iz OIE za industriju
Studija "An Economically Viable 100% Renewable Energy System for All Energy Sectors of Germany in 2030" sugerira da bi prosječni trošak električne energije u potpunom sustavu OIE do 2030. bio 76 eura po MWh, odnosno 7,6 eura centi po kWh. Ovo predstavlja trošak generiranja energije, uključujući troškove skladištenja, koji čine više od 20% ukupnih troškova, uz mogućnost smanjenja polovice tih troškova integracijom na međunarodnoj razini, upravljanjem potražnje i pametnom upotrebom baterija vozila.

Za industriju, ukupna cijena energije uključuje i mrežne naknade, koje za velike potrošače mogu iznositi 3-4 eura centi po kWh, te minimalne poreze za energetski intenzivne industrije. Prema Eurostatu, prosječni udio poreza za nekućanske potrošače u EU iznosi 15,9%, ali Njemačka ima specifična oslobođenja, što može smanjiti ukupnu cijenu na 10-12 eura centi po kWh. Ovo je niže od trenutnih 16,65 eura centi po kWh, što bi poboljšalo konkurentnost.

Izvedivost konkurentnog gospodarstva
Studija MDPI pokazuje da je izvedivo postići 100% OIE u Njemačkoj do 2030., uz troškove ispod trenutnog sustava. Međutim, postoje izazovi, uključujući potrebu za velikim investicijama u skladištenje (baterije, hidrogenske tehnologije) i stabilnost mreže. Prema Fraunhofer ISE, troškovi generacije iz OIE, poput solarnih i vjetroelektrana, padaju, s LCOE (levelized cost of electricity) od 3,1-8,8 eura centi po kWh do 2025., što podržava izvedivost.

Kontroverze postoje oko troškova pokrivanja razdoblja bez vjetra i sunca, gdje su potrebne skladišne tehnologije ili rezervne elektrane. Prema Clean Energy Wire, savjetnik njemačke vlade Veronika Grimm tvrdi da cijene neće pasti u narednom desetljeću zbog troškova stabilnosti, dok drugi stručnjaci, poput BEE, sugeriraju da bolja infrastruktura i upravljanje potražnjom mogu smanjiti troškove.

Uz pretpostavku da Njemačka neće ponovno aktivirati nuklearne elektrane i da neće nastaviti koristiti fosilna goriva, studije pokazuju da je tranzicija na obnovljive izvore energije moguća uz političku volju i investicije. Međutim, dugoročno, ovisno o tehnološkom napretku i međunarodnoj suradnji, Njemačka može zadržati konkurentnost, posebno ako cijene energije ostanu konkurentne u odnosu na globalne tržišne standarde i konkurente SAD, Kinu i Japan.

Njemačka može izgraditi konkurentno gospodarstvo oslanjajući se isključivo na OIE, s projekcijom cijena električne energije za industriju od 10-12 eura centi po kWh, što je konkurentno u odnosu na SAD i Kinu. Iako postoje izazovi u stabilnosti mreže i skladištenju, dokazi se naginju tome da je tranzicija izvediva uz odgovarajuće investicije i politike.

Administracija Donalda Trumpa, od ponovnog preuzimanja vlasti 20. siječnja 2025., jasno je naglasila fokus na energetsku dominaciju, promicanje fosilnih goriva, nuklearne energije i smanjenje regulacija koje su, prema njihovim tvrdnjama, ometale domaću proizvodnju energije SAD-a. Ove politike često su bile kontroverzne, posebno u pogledu njihovog utjecaja na okoliš i obnovljive izvore energije, što je izazvalo pravne izazove i javne debate. Trumpove izjave i akcije odražavaju viziju SAD-a kao globalnog energetskog lidera, s naglaskom na samodostatnost i gospodarski rast, ali i s poteškoćama u provedbi zbog kratkog vremenskog razdoblja i globalnih tržišnih čimbenika.

Trumpove politike od siječnja 2025. usmjerene su na povećanje domaće proizvodnje energije i smanjenje regulacija, s potencijalnim dugoročnim učincima na cijene, potrošnju i okoliš, uz značajne kontroverze i pravne izazove. Donald Trump potpisao je nekoliko izvršnih naredbi koje su vezane uz energiju, a koje su detaljno opisane u nastavku.

Izvršne naredbe i njihovi učinci
Trump je potpisao sljedeće ključne izvršne naredbe:

* Izvršna naredba: Oslobađanje američke energije, objavljena 20. siječnja 2025., uključuje širok raspon akcija, uključujući reviziju i ukidanje prethodnih izvršnih naredbi vezanih uz klimu, što je detaljno opisano u [Unleashing American Energy]. Ova naredba zahtijeva pregled agencijskih akcija kako bi se suspendirale ili ukinule opterećujuće regulacije na domaće energetske resurse, uključujući naftu, plin, ugljen, hidroenergiju, biogoriva, kritične minerale i nuklearnu energiju. Cilj je podržati tradicionalnu energetsku eksploataciju i proizvodnju, revidirati regulacije koje mogu ometati razvoj i ubrzati procese dozvola.

* Nacionalna energetska izvanredna situacija, također objavljena 20. siječnja 2025., omogućuje suspendiranje nekih okolišnih regulacija, poput onih pod Zakonom o ugroženim vrstama, i ubrzava odobrenja energetskih projekata, što je detaljno opisano u [Declaring a National Energy Emergency]. Ova mjera fokusira se na fosilna goriva, isključujući vjetar i solarnu energiju, što je izazvalo kritike zbog zanemarivanja klimatskih ciljeva, posebno od strane okolišnih grupa.

* Privremeno povlačenje OCS-a iz zakupa za vjetroenergiju, objavljeno 20. siječnja 2025., zaustavlja razvoj offshore vjetroenergetskih projekata, što je izazvalo tužbe od strane 17 država i Washingtona, D.C., navodeći da Trump nema ovlasti za unilateralno zaustavljanje procesa dozvola. Ova mjera detaljno je opisana u [Temporary Withdrawal of OCS from Offshore Wind Leasing]. Tužbe su istaknule potencijalne gubitke poslova i klimatskih ciljeva, posebno u državama poput New Yorka.

* Nacionalno vijeće za energetsku dominaciju osnovano je 15. veljače 2025. kako bi savjetovalo o strategijama za smanjenje birokracije i poticanje privatnih ulaganja, što je detaljno opisano u [Fact Sheet: National Energy Dominance Council]. Vijeće cilja na povećanje proizvodnje energije, posebno fosilnih goriva, uz naglašavanje gospodarske sigurnosti, s naglaskom na smanjenje regulatornih prepreka.

* Zaštita američke energije od državnog prekomjernog utjecaja, objavljena 8. travnja 2025., naređuje glavnom državnom odvjetniku da identificira i blokira državne zakone koji prekomjerno reguliraju energiju, posebno one vezane uz klimatske promjene, što je detaljno opisano u [Protecting American Energy From State Overreach]. Ova mjera može smanjiti državne regulacije, potencijalno povećavajući proizvodnju energije, ali izaziva zabrinutost zbog federalnog preuzimanja ovlasti.

* Ukidanje regulacija o energetskoj učinkovitosti uključuje četiri mjere potpisane 9. svibnja 2025., koje poništavaju regulacije za plinske bojlere, hladnjake, zamrzivače, neke uređaje i potrošačke proizvode, koristeći Zakon o kongresnom pregledu, što je detaljno opisano u [Energy Efficiency Regulations]. Ove akcije potencijalno povećavaju potrošnju energije smanjenjem standarda učinkovitosti, što je izazvalo kritike zbog povećanja emisija i troškova.

Kontekst Trumpovog pristupa energiji
Trumpova energijska politika, kako tijekom prvog mandata tako i u ranom drugom mandatu, dosljedno je naglašavala koncept "energetske dominacije" i "energetske samodostatnosti". Ove ideje temelje se na povećanju proizvodnje fosilnih goriva (nafte, prirodnog plina, ugljena), korištenje nuklearne energije, smanjenju regulatornih ograničenja i promicanju izvoza američke energije, posebno ukapljenog prirodnog plina (LNG), kako bi se smanjila ovisnost o stranim dobavljačima i povećala geopolitička moć SAD-a. Njegove izjave često su bile usmjerene na kritiku prethodnih administracija, posebno Obamine i Bidenove, za koje je tvrdio da su ograničavale domaću energetsku industriju. U isto vrijeme, Trump je često zanemarivao ili ismijavao obnovljive izvore energije, nazivajući ih nesigurnima ili skupima, dok je isticao gospodarske prednosti fosilnih goriva.

Ključne izjave i njihovo značenje

1. Svibanj 2016. – Williston Basin Petroleum Conference, Bismarck, Sjeverna Dakota
* Izjava: "Pod mojim predsjedanjem postići ćemo potpunu američku energetsku neovisnost. Potpunu. Potpunu."
* Izvor: PolitiFact, "Trump sets United States on course towards energy independence," 8. prosinca 2017.
* Kontekst i značenje: Ova izjava, izrečena tijekom predsjedničke kampanje 2016., postavila je ton Trumpove energetske vizije. Naglasak na "potpunoj" neovisnosti odražavao je cilj eliminiranja uvoza nafte i plina, posebno iz nestabilnih regija poput Bliskog istoka. Iako je SAD tijekom njegovog mandata postao neto izvoznik energije 2019., ova "neovisnost" nije značila potpunu samodostatnost, jer su uvozi nafte (npr. iz Kanade i Saudijske Arabije) i dalje bili značajni zbog potreba rafinerija za teškom naftom. Ova izjava bila je više politički motivirana, usmjerena na privlačenje podrške u energetski bogatim državama poput Sjeverne Dakote.

2. Lipanj 2017. – Energetski tjedan, Washington, D.C.
* Izjava: "Vodim nas prema američkoj energetskoj dominaciji... Obnavljamo američku energetsku sigurnost i gospodarsku snagu."
* Izvor: Wikipedia, "United States energy independence," 10. ožujka 2022.
* Kontekst i značenje: Tijekom "Energetskog tjedna" 2017., Trump je najavio pregled energetskih politika, uključujući podršku nuklearnoj energiji i proširenje offshore bušenja. Ova izjava naglasila je koncept "energetske dominacije", koji je podrazumijevao ne samo samodostatnost, već i globalnu konkurentsku prednost SAD-a na energetskim tržištima. Trump je isticao povećanje izvoza LNG-a (vrijednost od 5 milijardi USD 2018. i 12 milijardi USD 2019.) kao ključni element ove dominacije. Izjava je bila povezana s izvršnim naredbama poput one o ubrzavanju dozvola za projekte poput cjevovoda Dakota Access i Keystone XL.

3. Siječanj 2020. – Govor nakon iranskog raketnog napada, Washington, D.C.
* Izjava: "Postali smo vrlo energetski neovisni... Ne trebamo naftu s Bliskog istoka."
* Izvor: PolitiFact, "Fact-checking Donald Trump's speech after Iran missile strikes on US troops," 8. siječnja 2020.
* Kontekst i značenje: Nakon iranskog napada na američke trupe, Trump je koristio ovu izjavu kako bi umanjio značaj bliskoistočnih sukoba za američku energetsku sigurnost. Iako je SAD 2019. postao neto izvoznik energije, tvrdnja je bila pretjerana jer su uvozi nafte iz Saudijske Arabije (9% ukupnog uvoza) i drugih bliskoistočnih zemalja i dalje bili značajni. PolitiFact je ocijenio ovu izjavu kao "polu istinitu" jer je SAD i dalje uvozio oko 3,6% svoje ukupne potrošnje energije iz inozemstva. Ova izjava odražava Trumpovu tendenciju da preuveličava postignuća svoje administracije.

4. Rujan 2019. – Govor o energetskoj neovisnosti
* Izjava: "SAD je sada vrlo energetski neovisan... Postali smo najveći svjetski proizvođač nafte i prirodnog plina."
* Izvor: PolitiFact, "Donald Trump exaggerates US energy independence," 13. rujna 2019.
* Kontekst i značenje: Trump je isticao porast proizvodnje nafte (10,96 milijuna barela dnevno 2018.) i prirodnog plina, čime je SAD prestigao Saudijsku Arabiju i Rusiju kao najveći proizvođač. Međutim, PolitiFact je ocijenio ovu izjavu kao "pola istinitu" jer, unatoč neto izvozu energije, SAD nije bio potpuno neovisan, uvozivši značajne količine sirove nafte. Ova izjava odražava Trumpov fokus na shale revoluciju, koja je povećala proizvodnju nafte iz škriljevaca s 5 milijuna barela dnevno 2008. na preko 10 milijuna 2018..

5. Srpanj 2020. – Govor u Permian Basinu, Teksas
* Izjava: "Okončali smo rat protiv američke energije... Naša energetska dominacija donosi poslove, smanjuje cijene i čini zrak čišćim."
* Izvor: White House, "American Energy Dominance: Bad for Bureaucrats, Great for Our Country," 29. srpnja 2020.
* Kontekst i značenje: U Permian Basinu, ključnoj regiji za proizvodnju nafte i plina, Trump je naglasio ukidanje regulatornih ograničenja iz Obamine ere, poput Clean Power Plana, i povećanje izvoza energije (rekordnih razina 2019.). Tvrdio je da su koncentracije zagađivača, poput olova (-28%) i sumporovog dioksida (-10%), smanjene od 2017., što je povezao s inovacijama u energetskom sektoru. Ova izjava bila je dio šire narative o gospodarskim i ekološkim prednostima njegove politike, iako su kritičari isticali da su smanjenja zagađenja bila više posljedica dugoročnih trendova i prelaska na obnovljive izvore.

6. Ožujak 2022. – Intervju za Fox Business
* Izjava: "Bili smo energetski neovisni prije godinu dana... Izvozili smo energiju prvi put u povijesti naše zemlje."
* Izvor: FactCheck.org, "Examining U.S. 'Energy Independence' Claims," 9. ožujka 2022.
* Kontekst i značenje: Trump je kritizirao Bidenovu administraciju, tvrdeći da je uništila energetsku neovisnost postignutu tijekom njegovog mandata. Ova izjava bila je netočna jer je SAD izvozila energiju i prije njegovog mandata, a neto izvoz energije nastavio se i 2021. pod Bidenom (23,0 kvadrilijuna BTU izvoza naspram 19,6 kvadrilijuna uvoza). Trumpova tvrdnja odražava njegovu sklonost preuveličavanju vlastitih zasluga, ignorirajući dugoročne trendove poput shale booma koji je započeo 2005..

7. Srpanj 2024. – Govor na Republikanskoj nacionalnoj konvenciji
* Izjava: "Vratit ćemo američku energetsku dominaciju... Imamo više nafte i plina od bilo koga, a ja ću to iskoristiti za smanjenje troškova."
* Izvor: Brookings, "Trump has big plans for climate and energy policy, but can he implement them?" 30. srpnja 2024.
* Kontekst i značenje: Tijekom kampanje 2024., Trump je obećao povećati domaću proizvodnju i napuniti strateške naftne rezerve SAD-a, kritizirajući Bidenove politike kao "rasipničke". Međutim, njegova tvrdnja da SAD ima najveće rezerve nafte bila je netočna; SAD je na 9.–11. mjestu po rezervama nafte i 4.–5. po rezervama plina. Ova izjava odražava njegov fokus na fosilna goriva i gospodarske koristi, uz ignoriranje obnovljivih izvora i klimatskih pitanja.

8. Siječanj 2025. – Inauguracijski govor i izvršne naredbe
* Izjava: "Proglasio sam nacionalnu energetsku izvanrednu situaciju jer je naša proizvodnja energije daleko ispod potreba... Vratit ćemo energetsku dominaciju."
* Izvor: ABC News, "Why the Trump administration is wrong about an energy crisis in the US," 13. ožujka 2025.
* Kontekst i značenje: Prvog dana drugog mandata, Trump je proglasio energetsku izvanrednu situaciju, tvrdeći da je američka proizvodnja energije "neadekvatna". Ova izjava bila je kontroverzna jer su stručnjaci, prema ABC News, tvrdili da nema dokaza za energetsku krizu, s obzirom na rekordnu proizvodnju nafte (13,4 milijuna barela dnevno u travnju 2025.) i neto izvoz energije. Izjava je bila povezana s izvršnim naredbama poput "Oslobađanja američke energije" i zaustavljanja offshore vjetroenergetskih projekata, što je izazvalo pravne izazove.

9. Travanj 2025. – Govor o ukidanju Bidenovih regulacija
* Izjava: "Završavamo Bidenov rat protiv čistog, lijepog ugljena... Vraćamo rudare na posao i činimo Ameriku bogatom i moćnom."
* Izvor: White House, X post, 9. travnja 2025.
* Kontekst i značenje: Trump je najavio ukidanje regulacija o ugljenu, naglašavajući gospodarske koristi za rudarske zajednice. Ova izjava odražava njegov fokus na revitalizaciju industrije fosilnih goriva, posebno u državama poput Pennsylvanije i Zapadne Virginije. Međutim, tvrdnje o "čistom" ugljenu bile su sporne jer ugljen ostaje značajan izvor emisija CO2, a smanjenje regulacija može imati negativne ekološke posljedice.

10. Lipanj 2025. – Govor u Pennsylvaniji
* Izjava: "S vama, patriotima, proizvodit ćemo vlastiti metal, osloboditi vlastitu energiju, osigurati vlastitu budućnost i ponovno staviti pennsylvanijski čelik kao osnovu snage Amerike."
* Izvor: White House, X post, 1. lipnja 2025.
* Kontekst i značenje: Trump je govorio o povezivanju energetske proizvodnje s industrijskim revitaliziranjem, naglašavajući samodostatnost u energiji i materijalima. Ova izjava bila je usmjerena na radničku klasu u industrijskim državama, obećavajući gospodarski oporavak kroz povećanu proizvodnju energije i čelika. Odražava njegov širi narativ o "Make America Great Again" kroz energetsku i industrijsku dominaciju.

Utjecaj i ograničenja izjava
Trumpove izjave imale su značajan politički utjecaj, posebno u energetski bogatim državama, gdje su njegove poruke o poslovima i gospodarskom rastu naišle na odjek. Međutim, stvarni učinak njegovih politika ograničen je globalnim tržišnim čimbenicima, poput cijena nafte i potražnje, te tehnološkim trendovima poput shale revolucije. Stručnjaci poput Jonathana Elkinda (Columbia University) nazvali su "energetsku dominaciju" "namjerno nejasnim konceptom", ističući poteškoće u povećanju proizvodnje na već zasićenom tržištu. Osim toga, Trumpove politike suočavaju se s pravnim i društvenim izazovima, poput tužbi 17 država zbog zaustavljanja vjetroenergetskih projekata 2025..

Trumpove izjave o energiji odražavaju viziju SAD-a kao globalnog energetskog lidera, s fokusom na fosilna goriva, deregulaciju i gospodarski rast. Iako je postignut napredak u smanjenju uvoza energije i povećanju izvoza tijekom njegovog prvog mandata, mnoge tvrdnje bile su preuveličane, a puni učinak politika u drugom mandatu tek treba biti vidljiv zbog kratkog vremenskog razdoblja. Njegov pristup, koji naglašava samodostatnost i dominaciju, ostaje polarizirajući, s podrškom u industriji fosilnih goriva, ali i značajnim otporom od zagovornika obnovljivih izvora i klimatskih politika.

Trumpovi stavovi o nuklearnoj energiji
Donald Trump pokazao je snažnu podršku nuklearnoj energiji tijekom svog drugog mandata, koji je počeo 2025. godine. U svibnju 2025. potpisao je niz izvršnih naredbi s ciljem četverostrukog povećanja nuklearnog kapaciteta SAD-a s približno 100 gigavata (GW) 2024. na 400 GW do 2050. godine, što je detaljno opisano u [White House: Ordering the Reform of the Nuclear Regulatory Commission]. Ove naredbe fokusirane su na reformu Nuklearne regulatorne komisije (NRC) kako bi se ubrzali postupci licenciranja za nove reaktore, uključujući male modularne reaktore (SMR-ove) i napredne reaktorske dizajne.

U javnim izjavama, Trump je hvalio nuklearnu energiju zbog njene pouzdanosti i čistoće. Na ceremoniji potpisivanja 23. svibnja 2025., rekao je: "Vrijeme je za nuklearno, i učinit ćemo to vrlo veliko," opisujući nuklearnu industriju kao "brilijantnu", što je detaljno opisano na PBS NewsHour: Trump signs executive orders to speed development of U.S. nuclear power. Naglasio je važnost nuklearne energije za podršku energetski intenzivnim industrijama poput umjetne inteligencije i kvantnog računanja, navodeći da je nuklearna energija "sigurna i čista", ali nije spomenuo klimatske koristi, što je u skladu s njegovom širokom energijskom politikom, koja prioritet daje fosilnim gorivima.

Ovisnost SAD-a o uvozu nuklearnog goriva
Veliki izazov u širenju nuklearne energije u SAD-u je velika ovisnost zemlje o uvozu nuklearnog goriva. Prema podacima Američke uprave za informacije o energiji (EIA), 2023. godine američki nuklearni generatori uvozili su 99% koncentriranog uranija (U3O8) koji se koristi za proizvodnju nuklearnog goriva, što je detaljno opisano u [U.S. Energy Information Administration: US nuclear generators import nearly all the uranium concentrate they use]. Za obogaćeni uranij, koji je stvarno gorivo korišteno u reaktorima, SAD se oslanja na strane izvore za približno 71,7% svojih potreba, pri čemu je Rusija značajan dobavljač, što je detaljno opisano u [Visual Capitalist: Where the U.S. Gets Its Enriched Uranium].

Ova ovisnost o uvozu nuklearnog goriva, posebno od geopolitičkih rivala poput Rusije, stvara rizike za energetsku sigurnost SAD-a. Situacija je pogoršana globalnim događajima, poput sukoba u Ukrajini, koji su istaknuli ranjivosti povezane s oslanjanjem na strane izvore energije, što je detaljno opisano u [Foreign Policy: U.S. Dependence on Russian Uranium Poses Energy Security Risk].

Planovi za povećanje domaće proizvodnje nuklearnog goriva
Prepoznajući ove rizike, Trumpova administracija pokrenula je mjere za jačanje domaće američke proizvodnje nuklearnog goriva. Izvršne naredbe potpisane u svibnju 2025. uključuju odredbe za širenje domaćih kapaciteta za konverziju uranija i obogaćivanje, detaljno opisane u [White House: Reinvigorating the Nuclear Industrial Base]. Konkretno, odjeljak 3(b) zahtijeva razvoj plana unutar 120 dana za širenje domaćih kapaciteta za konverziju i obogaćivanje niskoobogaćenog uranija (LEU), visokoobogaćenog uranija (HEU) i visokoobogaćenog uranija (HALEU), ključnih za različite nuklearne primjene i reaktore.

Osim toga, administracija koristi Zakon o obrambenoj proizvodnji [Defense Production Act] kako bi olakšala suradničke sporazume između domaćih nuklearnih energetskih kompanija za nabavu LEU-a i HALEU-a, detaljno opisano u odjeljku 3(e), (f), (h) istog dokumenta. Ovi napori imaju za cilj uspostavu robusnih domaćih američkih opskrbnih lanac za nuklearno gorivo, uključujući rudarenje uranija, konverziju, obogaćivanje i proizvodnju uranijskog nuklearnog goriva, s ciljem smanjenja ovisnosti o uvozu.

Uz političke mjere, fokus je i na razvoju radne snage i obrazovanja kako bi se podržala rastuća nuklearna industrija. Izvršne naredbe prioritet daju nuklearnom inženjerstvu i srodnim područjima u programima za pripravništvo i karijerno usmjereno obrazovanje, osiguravajući kvalificiranu radnu snagu za potrebe širećeg nuklearnog sektora, što je detaljno opisano u odjeljku 3(a)(i)-(ix).

Utjecaj na cijene energije i gospodarstvo
Tijekom 2025., Trump je izdao niz izvršnih naredbi usmjerenih na promicanje energetske dominacije, uključujući "Oslobađanje američke energije" 21. siječnja 2025., koja cilja na uklanjanje regulacija koje ometaju razvoj energije, i "Zaštita američke energije od državnog prekomjernog utjecaja" 8. travnja 2025., koja sprječava države u reguliranju energije izvan njihovih ovlasti. Također, osnovano je Nacionalno vijeće za energetsku dominaciju 15. veljače 2025., koje savjetuje o strategijama za postizanje energetske dominacije putem ubrzavanja dozvola i proizvodnje. Ove politike vjerojatno su povećale domaću proizvodnju nafte, koja je ostala stabilna na otprilike 13,4 milijuna barela dnevno u 2025., prema [Short-Term Energy Outlook]. Međutim, globalni tržišni čimbenici, poput promjena u potražnji i geopolitičkih napetosti, često su prevladavali u određivanju cijena.

Niže cijene nafte mogu potaknuti gospodarski rast smanjenjem troškova za poduzeća i potrošače, povećavajući raspoloživi dohodak i potičući industrijsku aktivnost, prema OECD analizi. Međutim, gospodarstvo je doživjelo kontrakciju od 0,5% u prvom tromjesečju 2025., prema U.S. Bureau of Economic Analysis, što sugerira da su drugi čimbenici, poput trgovinskih politika, možda prevladali. Projekcija rasta od 3,4% u drugom tromjesečju, prema Federal Reserve Bank of Atlanta, ukazuje na potencijalni oporavak, gdje niže cijene energije mogu imati pozitivan učinak.

Cijene energije direktno utječu na inflaciju, s visokim doprinosom tijekom razdoblja visokih cijena. S inflacijom od 2,4% za 12 mjeseci do svibnja 2025., prema US Inflation Calculator, pad cijena nafte vjerojatno je pomogao ublažiti inflacijske pritiske, održavajući inflaciju unutar ciljnog raspona Federalne rezerve od 2%. Ova povezanost potvrđena je u CEPR analizi, koja sugerira da energijske cijene imaju privremeni utjecaj na inflaciju, posebno tijekom šokova.

Zaključak
Iako su Trumpove politike vjerojatno pridonijele održavanju visoke proizvodnje energije, cijene energije su se kretale pod utjecajem širokog spektra čimbenika, uključujući globalnu ponudu i potražnju te geopolitičke događaje. Posljedično, utjecaj na gospodarstvo i inflaciju bio je složen, s razdobljima nižih cijena nafte koja su doprinijele umjerenoj inflaciji i potencijalno podržale gospodarski rast u drugom tromjesečju. Razdoblje od 20. siječnja 2025. do 27. lipnja 2025. je prekratko za potpunu procjenu utjecaja energijske politike Donalda Trumpa, ali dostupni podatci sugeriraju da će dugoročni učinci ovih politika biti značajni, posebno u kontekstu nuklearne energije i smanjenja ovisnosti o uvozu energije u SAD.

Nuklearna elektrana Krško, koja trenutno ima instaliranu snagu od 696 MW, podijeljenu jednako između Slovenije i Hrvatske, ključna je za opskrbu električnom energijom u regiji. S obzirom na rast potražnje i potrebu za niskougljičnim izvorima, Slovenija predvodi planove za izgradnju drugog bloka, poznatog kao JEK2. Hrvatska je izrazila interes za sudjelovanje, što je potvrđeno u razgovorima između premijera Andreja Plenkovića i Roberta Goloba. Cilj je osigurati električnu energiju za sljedećih 100 godina, posebno s obzirom na planirano zatvaranje elektrana na ugljen u Sloveniji do 2033.

Instalirana snaga novog bloka
Planirana instalirana snaga novog bloka JEK2 kreće se između 1.000 i 1.650 MW, prema informacijama sa službene stranice projekta JEK2 Official Website. Konkretno, razmatraju se sljedeće opcije:
* 1.000 MW, sa 60% vjerojatnošću pozitivne neto sadašnje vrijednosti (NSV).
* 1.250 MW, korišteno u nekim ekonomskim analizama, sa 65% vjerojatnošću pozitivne NSV.
* 1.650 MW, sa 72,5% vjerojatnošću pozitivne NSV, no većim početnim troškovima.

Konačna odluka o snazi još nije donesena, jer projekt još uvijek prolazi kroz prvu fazu priprema, uključujući tehničke i ekonomske studije. Ovo je navedeno u detaljnim analizama na stranici projekta, gdje se ističe da će preciznije informacije biti dostupne u kasnijim fazama (JEK2 Official Website). Troškovi su procijenjeni na 9,3 milijarde eura za 1.000 MW i 15,4 milijarde eura za 1.650 MW, prema izjavama Gen energije.

Vremenski okvir gradnje
Gradnja JEK2 očekuje se oko 2032., s dozvolom za gradnju predviđenom u toj godini, prema izjavama Dejana Paravana, generalnog direktora Gen energije. Period izgradnje procijenjen je na sedam godina, što znači da bi dovršetak bio do 2039., s priključenjem na mrežu do 2040. Ovo je bazirano na trenutnim planovima, no točno vrijeme ovisi o nekoliko faktora, uključujući javni referendum u Sloveniji, koji je planiran tijekom 2025. godine, te dodatne studije i odobrenja.

Faze projekta, prema službenim informacijama, uključuju:
* Priprema i strateške odluke (trenutno u tijeku).
* Prostorno planiranje, uključujući financijski model i odabir dobavljača.
* Pripreme za gradnju, uključujući nuklearne dozvole.
* Izgradnja, trajanje sedam godina.
* Operacija, uključujući probni rad i komercijalnu upotrebu.

Točni datumi za početak i kraj još nisu potvrđeni, ali očekivanje je da će konačna investicijska odluka (FID) biti donesena do 2028., prema informacijama s JEK2 Official Website.

Značenje za Sloveniju i Hrvatsku
Proširenje NEK-a ima dalekosežne implikacije za obje zemlje, posebno u kontekstu energetske sigurnosti i klimatskih ciljeva. Za Sloveniju, koja planira zatvaranje Termoelektrane Šoštanj do 2033., novi nuklearni blok ključan je za zamjenu izgubljenih proizvodnih kapaciteta i održavanje stabilne opskrbe električnom energijom. Ovo je naglašeno u člancima koji ističu potrebu za niskougljičnim izvorima Slovenije.

Za Hrvatsku, proširenje znači povećanje bazne pouzdane električne energije, što bi smanjilo ovisnost o uvozu i podržalo bi ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova. Trenutno, Hrvatska dobiva oko 15-20% svojih energetskih potreba iz NEK-a Nuklearne elektrane Krško, prema izjavama u medijima. Novi blok JKE2 mogao bi značajno povećati tu količinu, ovisno o vlasničkom modelu.

Obje zemlje izrazile su interes za suradnju, idealno po postojećem modelu 50-50 vlasništva i podjele električne energije, što je potvrđeno u razgovorima između premijera obje zemlje. Međutim, detalji još nisu potvrđeni, a postoje kontroverze, uključujući opoziciju iz Austrije i Italije zbog sigurnosnih zabrinutosti, te javne rasprave o nuklearnoj energiji u regiji.

Ekonomski, projekt bi mogao osigurati stabilnu i predvidljivu baznu cijenu električne energije, što je ključno za gospodarski razvoj, prema informacijama s JEK2 Official Website. Međutim, visoki troškovi (do 15,4 milijarde eura za 1.650 MW) i potencijalni rizici, poput zamjena tehnologije i povećanja cijena, ističu se u javnim debatama, posebno u kontekstu iskustava poput nuklearne elektrane Hinkley Point C u Velikoj Britaniji.

Trenutni razvoj i budući koraci
Projekt JEK2 trenutno je u prvoj fazi, s pripremama uključujući tehničke studije i ekonomsku analizu. Gen energija radi na osnovama za izradu državnog prostornog plana Slovenije, koji bi trebao biti poslan ministarstvu do kraja svibnja 2024.. Javni referendum u Sloveniji planiran je za kasnije ove 2025. godine, što će odlučiti o društvenoj prihvatljivosti projekta. Hrvatska je izrazila spremnost za razgovore o sudjelovanju, no detalji o financiranju i vlasništvu još nisu jasno definirani.

Planovi proširenja Nuklearne elektrane Krško i analiza utjecaja
Nuklearna elektrana Krško (NEK), zajednički projekt Slovenije i Hrvatske, ključna je za opskrbu električnom energijom cijele regije. Planovi za izgradnju drugog bloka, poznatog kao JEK2, ciljaju na povećanje kapaciteta i osiguravanje energetske sigurnosti u kontekstu rastuće potražnje za električnom energijom i klimatskih ciljeva. Ovaj članak analizira trenutnu potrošnju i uvoz električne energije, kao i moguće projekcije potrošnje za 2040., te utjecaj JEK2 na smanjenje uvoza i pokrivanje budućih potreba.

Trenutna potrošnja i uvoz električne energije
Prema dostupnim podacima za 2023., potrošnja električne energije u Sloveniji iznosila je 12,3 TWh, dok je Hrvatska potrošila 18,5 TWh. Analiza energetskog bilansa pokazuje sljedeće:

* Slovenija: Bila je neto izvoznik električne energije, s proizvodnjom od 14,194 GWh i potrošnjom od 12,688 GWh, što ukazuje na neto izvoz od 1,506 GWh (1,5 TWh).

* Hrvatska: Bila je neto uvoznik, s proizvodnjom od 16,800 GWh i potrošnjom od 18,500 GWh, što znači neto uvoz od 1,700 GWh (1,7 TWh). Odnosno može se primjetiti da je hrvatski uvoz balansiran na preuzimanje svih viškova koje generira nuklearna elektrana Krško.

Ovi podaci temelje se na izvještajima nacionalnih statističkih ureda i energetskih agencija, poput Report on the energy situation in Slovenia for 2023 i Croatia Renewable Energy Trends in 2023.

Planirano proširenje JEK2
Planovi za nuklearnu elektranu JEK2 uključuju izgradnju novog bloka s instaliranom snagom od 1.000 do 2.400 MW, prema nedavnim izjavama GEN Energije i medijskim izvještajima. Za ovu analizu pretpostavljena je snaga od 1.250 MW, što bi, uz kapacitetni faktor od 90%, rezultiralo godišnjom proizvodnjom od približno 9,855 TWh. Gradnja se očekuje oko 2032., s dovršetkom do 2040., prema JEK2 official website. Pretpostavlja se da će vlasništvo biti podijeljeno 50-50 između Slovenije i Hrvatske, što znači da bi svaka zemlja dobila oko 4,9275 TWh godišnje iz novog bloka.

Projekcije potrošnje do 2040.
Projekcije potrošnje temelje se na povijesnim stopama rasta i nacionalnim energetskim planovima. Ove projekcije uzimaju u obzir potencijalne promjene u energetskoj učinkovitosti i gospodarskom razvoju, ali imaju određenu nesigurnost zbog nedostatka detaljnih projekcija do 2040. u dostupnim NECP dokumentima.

* Za Sloveniju, povijesni rast potrošnje električne energije iznosio je 1,9% godišnje od 2009. do 2019., dok je od 2021. zabilježen pad od 5% godišnje. Za dugoročnu projekciju pretpostavlja se rast od 1,5% godišnje, što za 17 godina (do 2040.) daje potrošnju od 15,8 TWh (od 12,3 TWh u 2023.).

* Za Hrvatsku, povijesni rast bio je 4% godišnje od 2000. do 2008., s fluktuacijama oko 16 TWh od tada. Pretpostavlja se rast od 2% godišnje, što za 17 godina daje potrošnju od 25,9 TWh (od 18,5 TWh u 2023.).

Utjecaj JEK2 na smanjenje uvoza 
Analiza utjecaja JEK2 na uvoz električne energije temelji se na usporedbi scenarija s i bez novog bloka do 2040.. Ova analiza pokazuje da bi JEK2 bio ključan za smanjenje uvoza u Hrvatskoj, dok bi za Sloveniju pojačao izvozni potencijal.

Slovenija:
* Bez JEK2: Ako proizvodnja ostane na 14,2 TWh, a potrošnja poraste na 15,8 TWh, potrebno bi bilo uvesti 1,6 TWh.
* S JEK2: Proizvodnja bi bila 14,2 + 4,9275 = 19,1275 TWh, što znači neto izvoz od 3,3275 TWh, umjesto uvoza.
* Zaključak: JEK2 bi Sloveniju učinio većim neto izvoznikom, eliminirajući potencijalni uvoz i povećavajući izvoz.

Hrvatska:
* Bez JEK2: Proizvodnja 16,8 TWh, potrošnja 25,9 TWh → uvoz 9,1 TWh.
* S JEK2: Proizvodnja 16,8 + 4,9275 = 21,7275 TWh, uvoz 4,1725 TWh.
* Zaključak: JEK2 bi smanjio uvoz za 4,9275 TWh, značajno smanjujući ovisnost o uvozu električne energije dok ako se oduzmu viškovi koje Slovenija izvozi u Hrvatsku 3,3275 TWh onda se dolazi do količine energije od 1,6 TWh koju će trebati uvesti ili izgraditi neki drugi oblik elektrane za generiranje električne energije.

Udio električne energije iz JEK2 u odnosu na povećanje potrošnje
Povećanje potrošnje od 2023. do 2040. izračunato je kao razlika između projicirane potrošnje 2040. i trenutne potrošnje 2023.:

* Slovenija: Povećanje od 15,8055 - 12,3 = 3,5055 TWh
* Hrvatska: Povećanje od 25,937 - 18,5 = 7,437 TWh
* Ukupno povećanje za obje zemlje: 10,9425 TWh

Proizvodnja iz JEK2 iznosi 9,855 TWh, što pokriva 90% ukupnog povećanja potrošnje (9,855 / 10,9425 ≈ 0,90). Ovo ukazuje na to da bi nova elektrana gotovo u potpunosti pokrila povećane potrebe za električnom energijom u obje zemlje do 2040., uz određenu maržu za dodatne potrebe ili izvoz.

Kontroverze i nesigurnosti
Projekt JEK2 suočava se s kontroverzama, uključujući zabrinutost susjednih zemalja poput Austrije i Italije zbog sigurnosnih rizika, posebno u kontekstu zemljotresa. Javni referendum u Sloveniji, planiran za kasnije ove godine, ključan je za društvenu prihvatljivost projekta proširenja nuklearne elektrane. Osim toga, konačna snaga i vlasnički model još nisu potvrđeni, što dodaje nesigurnost projekcijama.

Zaključak
Proširenje nuklearne elektrane Krško NEK-a ključno je za budućnost energetske sigurnosti Slovenije i Hrvatske, s potencijalom za pokrivanje oko 90% projiciranog povećanja potrošnje do 2040. Za Hrvatsku bi smanjilo uvoz električne energije za oko 5 TWh, dok bi Slovenija ojačala svoju poziciju neto izvoznika. Međutim, projekt se suočava s izazovima, uključujući visoke troškove, sigurnosne zabrinutosti i potrebu za javnim konsenzusom. Budući koraci, uključujući referendum i pregovore o suradnji, ključni su za njegovu realizaciju, a obje zemlje morat će surađivati kako bi osigurale uspjeh ovog strateškog projekta.

SAD-e su napustile domaću proizvodnju goriva za nuklearne elektrane te su se orijentirale na uvoz oko 73% obogaćenog uranija, dok od tog iznosa 27% dolazi iz Rusije kao glavnog dobavljača, prema Atlantic Council, s malim domaćim američkim doprinosom nuklearnog goriva od proizvođača Urenco. Pod vodstvom predsjednika Donalda Trumpa SAD će težiti da ponovno izgradi postrojenja za proizvodnju nuklearnog goriva unutar SAD-a za što će im trebati nekoliko godina.

SAD je originalno bio vodeći proizvođač nuklearnog goriva, ali tijekom godina, zbog visokih troškova rada zastarjelih plinskih difuzijskih postrojenja i neuspjeha u izgradnji novih centrifuga, počeo je uvoziti većinu nuklearnog goriva. Rusija je postala ključni dobavljač SAD-a zahvaljujući konkurentnim cijenama i naprednijoj tehnologiji centrifuga za obogaćivanje uranija. U 2023., 73% obogaćenog uranija uvezeno je, uključujući značajan dio iz Rusije, što ukazuje na ovisnost SAD-a o stranim izvorima nuklearnog goriva.

Proizvodnja nuklearnog goriva u SAD-u
SAD je tijekom 20. stoljeća bio vodeći proizvođač nuklearnog goriva, posebno tijekom Hladnog rata, kada su plinska difuzijska postrojenja poput onog u Oak Ridgeu, Paducahu i Portsmouthu osiguravala značajan kapacitet za obogaćavanje uranija, prvenstveno za vojne potrebe. Međutim, s vremenom, ova postrojenja postala su nekonkurentna u odnosu na moderne centrifuge koje koriste drugi svjetski proizvođači, poput Rusije i Europe. Prema podacima Atlantic Councila, 73% obogaćenog uranija u 2023. bilo je uvezeno u SAD, s Rusijom kao ključnim dobavljačem, što ukazuje na visoku ovisnost SAD-a.

Tabela povijesnih postrojenja i kapaciteta u SAD-u:

Razlozi za prestanak domaće proizvodnje
SAD je zatvorio vlastitu proizvodnju nuklearnog goriva zbog ekonomskih i tehnoloških izazova, okrenuvši se uvozu iz Rusije i drugih zemalja. Ekonomski i tehnološki čimbenici glavni su razlozi za prestanak domaće proizvodnje u SAD-u. Plinska difuzijska postrojenja, poput Paducahova, koje je imalo kapacitet od 8 milijuna SWU/godišnje prema World Nuclear Association, bila su energetski intenzivna, zahtijevajući oko 2400 kWh po SWU, dok su centrifuge koristile oko 50 kWh po SWU, što ih čini ekonomičnijim. Posljednje takvo postrojenje, Paducah, zatvoreno je 2013. godine, a Portsmouth 2001., što je ostavilo SAD bez značajnih domaćih kapaciteta za obogaćavanje uranija za potrebe nuklearnih elektrana.

Pokušaji izgradnje domaćih centrifuga, poput Američkog pogona s centrifugama u Piketonu, Ohio, suočili su se s financijskim izazovima. Prema World Nuclear Association, projekt je bio planiran za 3,8 milijuna SWU/godišnje, ali je zaustavljen 2009. zbog nedostatka financiranja, a demonstracijska kaskada prestala je raditi 2016. Slično, planovi Areve za postrojenje u Idahu otkazani su 2017. godine.

Ekonomski, uvoz iz Rusije, posebno preko programa "Megatons to Megawatts" (1993.-2013.), bio je jeftiniji, a Rusija je imala naprednu tehnologiju centrifuga s kapacitetom od 27,1 milijuna SWU/godišnje prema World Nuclear Association. Politički, nakon Hladnog rata, suradnja s Rusijom olakšala je uvoz, iako su nedavne geopolitičke tenzije, poput zabrane uvoza iz Rusije od kolovoza 2024., pokrenule pokušaje povratka domaćoj proizvodnji nuklearnog goriva.

Stanje američkog uvoza u 2023.
Prema U.S. Energy Information Administration (EIA), u 2023. SAD-e su uvezle 99% uranijevog koncentrata (U3O8), dok je za obogaćeni uranij uvoz iznosio oko 73%, s Rusijom koja je opskrbljivala 27% usluga obogaćavanja prema Visual Capitalist. Ova ovisnost povećana je zatvaranjem plinskih difuzijskih postrojenja, a trenutni lokalni američki kapaciteti, uglavnom Urenco USA u Novom Meksiku s 4,6 milijuna SWU/godišnje, pokrivaju samo oko 28% potreba prema EIA Uranium Marketing Annual Report.

Povijesni podaci o centrifugama
Od 1942. do 2013, godine SAD je koristio plinsku difuziju za obogaćavanje uranija, a ne centrifuge. Prema World Nuclear Association, komercijalno obogaćavanje centrifugama počelo je u Europi 1970-ih s Urencoom, dok je SAD imao eksperimentalne programe u 1980-ima, ali nisu bili komercijalni. Plinska difuzija, s postrojenjima poput Oak Ridgea (zatvorenog 1987.), bila je dominantna tehnologija, s kapacitetima od preko 20 milijuna SWU/godišnje u vrhuncu, prema United Steelworkers.

Analiza utjecaja i budućnosti
Ovisnost o uvozu, posebno iz Rusije, postala je kontroverzna, posebno nakon invazije na Ukrajinu 2022., što je dovelo do zabrane uvoza nuklearnog goriva od kolovoza 2024., s mogućnošću odgode do 2028. Prema Atlantic Council, ova promjena pokreće pokušaje jačanja američke domaće proizvodnje, uključujući ekspanziju tvrtke Urenca na 5,3 milijuna SWU/godišnje i razvoj HALEU-a od strane tvrtke Centrusa. No, unatoč težnjava SAD i dalje uvozi velike količine nuklearnog goriva iz Rusije odnosno SAD je energetski ovisna zemlja o Rusiji koja im je glavni globalni konkurent.

Stanje proizvodnje i nabave
SAD: S 94 reaktora, SAD proizvodi oko trećinu nuklearnog goriva domaće (Urenco u Novom Meksiku), dok dvije trećine uvoze, uključujući iz Rusije, što ukazuje na ovisnost o vanjskim dobavljačima nuklearnog goriva.
Kina: S 58 reaktora, Kina uglavnom proizvodi svoje gorivo putem CNNC-a, s nekim uvozom za specifične potrebe, pokazujući visoku razinu samodostatnosti.
Francuska: S 57 reaktora, Francuska je samodostatna u proizvodnji (Orano u Tricastinu) i čak izvozi obogaćeni uranij, što je ključno za njihovu energetsku strategiju.
Rusija: S 36 reaktora, Rusija proizvodi višak goriva (Rosatom) i izvozi ga, čineći se dominantnim igračem na globalnom tržištu.

Nabava nuklearnog goriva
* SAD: Uvozi oko 73% obogaćenog uranija, uključujući iz Rusije (27%), prema Atlantic Council, s domaćim doprinosom od Urenco-a.
* Kina: Većinom domaća proizvodnja, ali uvozi za specifične reaktore, uključujući ugovore s Rusijom (Tenex), prema China's Nuclear Fuel Cycle.
* Francuska: Potpuno domaća proizvodnja, s izvozom, prema Uranium Enrichment.
* Rusija: Domaća proizvodnja s izvozom, dominantan dobavljač, prema Uranium Enrichment.

Najveći proizvođači nuklearnog goriva
Nuklearno gorivo, posebno obogaćeni uranij, ključno je za rad nuklearnih elektrana, a proces obogaćavanja uključuje povećanje udjela U-235 izotopa pomoću centrifugi koje roatacijom odvajaju izotope uranija.

Prema podacima Svjetske nuklearne asocijacije, najveći proizvođači su:
* Rosatom (Rusija): Kapacitet od 27.100 tisuća SWU godišnje, što ga čini vodećim igračem. Operira četiri postrojenja: Novouralsk, Zelenogorsk, Angarsk i Seversk, s ukupnom dominacijom u globalnom obogaćavanju uranija za nuklearna postrojenja.
* Urenco: Multinacionalna tvrtka s kapacitetom od 17.900 tisuća SWU godišnje, s postrojenjima u Gronauu (Njemačka), Almelu (Nizozemska), Capenhurstu (Velika Britanija) i Novom Meksiku (SAD).
* CNNC (Kina): Kapacitet od 8.900 tisuća SWU godišnje u 2022., s planovima za povećanje na 10.000 do 2025. i 17.000 do 2030., s postrojenjima u Hanzhongu, Lanzhouu i drugim lokacijama.
* Orano (Francuska): Kapacitet od 7.500 tisuća SWU godišnje, s postrojenjem Georges Besse II u Tricastinu.
* Manji igrači uključuju INB u Brazilu i JNFL u Japanu, s ograničenim kapacitetima.

Tko ima najviše centrifugi za obogaćivanje uranija?
Točan broj centrifugi nije javno dostupan zbog osjetljivosti podataka, ali Rosatom vjerojatno ima najveći broj, s obzirom na njegov kapacitet od 27.100 tisuća SWU godišnje, što ukazuje na veliku nuklearnu infrastrukturu. CNNC i Urenco također imaju značajne kapacitete centrifugi, ali Rosatom dominira, prema podacima Svjetske nuklearne asocijacije. Iran, s oko 15.000 centrifugi u Natanzu prije nedavnih napada, ima manji kapacitet, ali njegov potencijal je ograničen geopolitičkim ograničenjima.

Što su SWU?
SWU je mjerna jedinica koja kvantificira količinu rada potrebnog za odvajanje izotopa uranija tijekom procesa obogaćivanja. Odražava energiju i rad potreban za povećanje koncentracije U-235 (fisilnog izotopa) u uraniju s prirodnih razina na razine potrebne za nuklearno gorivo. Da bi bio prikladan za upotrebu kao nuklearno gorivo, uranij treba obogatiti, povećavajući koncentraciju fisilnog izotopa uranija-235 (U-235). Prirodni uranij sadrži samo oko 0,7% U-235, dok većina nuklearnih reaktora, posebno lakovodni reaktori, zahtijevaju nuklearno gorivo obogaćeno na razinu udjela od 3-5% U-235. Visoko obogaćeni uranij (HEU), s preko 20% U-235, koristi se u posebno konstruiranim nukleanim elektranama ali i u nuklearnom oružju.

Analiza utjecaja Irana na nuklearnu industriju
Iran ima postrojenja u Natanzu (11.5 tisuća SWU/godišnje) i Fordowu (0.9 tisuća SWU/godišnje), prema WISE Uranium Project, ali nedavni napadi u lipnju 2025. vjerojatno su oštetili kapacitete. Čak i ako Iran nastavi graditi nuklearne centrifuge, njegov utjecaj na tržište bio bi ograničen zbog malih kapaciteta i geopolitičkih ograničenja, uključujući sankcije i međunarodni nadzor. Tržištem nuklearnog goriva dominiraju Rosatom, Urenco, CNNC i Orano, pa Iran vjerojatno ne bi postao značajan konkurent, no očigledno i neće jer su mu SAD preventivno uništile sva nuklearna postrojenja. Iranski nuklearni program je potisnut nekoliko godina no može se očekivati da će Iran izgraditi nova nuklearna postrojenja duboko u planinskom masivu unutar Irana izvan dosega klasičnih i nuklearnih bombi.

Napadi na iranske nuklearne industrijske objekte u lipnju 2025. opravdavaju se zabrinutostima o proizvodnji nuklearnog oružja, a ne ekonomskom konkurencijom u polju proizvodnje nuklearnog goriva. No, možda su motivi dijametralno suprotni odnosno isključivo ekonomske prirode? Obzirom na trenutne kapacitete Irana i dominantnu poziciju postojećih proizvođača Iran dugo ne bi postao konkurentan no mogao bi u budućnosti srušiti cijenu nuklearnog goriva povećanom ponudom na tržištu čime bi došlo do dodatnog pada cijene električne energije koja se generira pomoću nuklearnog goriva što je i globalni interes. Geopolitičke tenzije čine malo vjerojatnim da bi Iran brzo postao konkurent na tržištu postojećim proizvođačima uranijskog goriva za nuklearne elektrane. Realno gledano tržište nuklearnog goriva je definirano i poznate su količine nuklearnog goriva koje su potrebne pa bi novi iranski dobavljač samo poremetio balans ponude i potražnje nuklearnog goriva. Očekuje se u budućnosti veliko povećanje izgradnje novih malih modularnih reakora SMR-a te velikih nuklearnih elektrana pa će se povećati i potražnja za nuklearnim gorivom. Za razmisliti je da li je iranski razvoj industrijske proizvodnje komercijalnog nuklearnog goriva možda i osnovni razlog uništenja svih iranskih nuklearnih pogona za obogaćivanje uranija za nuklearne elektrane od strane SAD-a i Izraela? Uglavnom sve se svodi na pojam: Follow the Money.

Morske struje, posebno plimne struje, nude predvidiv i dosljedan izvor električne energije, što ih čini boljim rješenjem od nestalnih izvora poput vjetra i sunca. Međutim, visoki početni troškovi i ograničene lokacije s jakim strujama predstavljaju izazove za primjenu tehnologije plimnih turbina. S napretkom tehnologije i povećanjem kapaciteta, čini se vjerojatnim da će troškovi pasti, čineći plimnu energiju konkurentnijom i više zanimljivom za primjenu.

Uvod i kontekst
Podvodne morske turbine, poznate i kao plimne strujne turbine, koriste kinetičku energiju morskih struja za generiranje električne energije. Nedavno je nizozemska firma Equinox Ocean Turbines BV razvila turbinu veličine mlaznog zrakoplova, sposobnu proizvesti do 3 MW električne energije, s planiranim komercijalnim pokretanjem 2027. godine. Ova turbina, s rotorom od 50 metara, radi ispod površine, eliminirajući vizualni i okolišni utjecaj. Financijska potpora uključuje 2,7 milijuna USD od EIT InnoEnergy, Damen Maritime Ventures i drugih.

Analiza mogućnosti korištenja morskih struja
Plimna energija nudi predvidiv i dosljedan izvor energije, zahvaljujući poznatim plimnim ciklusima uzrokovanim gravitacijskim silama Mjeseca i Sunca. Ovo je ključno za osiguravanje baznog opterećenja električne mreže, posebno u usporedbi s nestalnim izvorima poput vjetra i sunca. Potencijal je ogroman za iskorištenje morskih struja, s procjenama da bi globalno moglo biti iskorišteno do 1.800 teravat sati godišnje. Međutim, izazovi uključuju visoke početne troškove, tešku morsku okolišnu dinamiku i ograničene lokacije s jakim plimnim strujama, poput Pentland Firtha u Škotskoj ili Bay of Fundyja u Kanadi. S napretkom tehnologije, očekuje se smanjenje troškova, čineći plimnu energiju konkurentnijom, posebno s povećanjem kapaciteta i učenjem iz iskustva.

Analiza dostupnih tehnologija i cijena
Dostupne tehnologije uključuju:
* Turbine pričvršćene na dno mora: Horizontalne osovinske turbine, poput onih u MeyGen projektu, pričvršćene na morsko dno gravitacijskim temeljima.
* Plutajuće turbine: Poput O2 od Orbital Marine Power, koje su usidrene na dno mora ali plutaju na površini mora, olakšavajući održavanje.
* Ostali dizajni: Vertikalne osovinske turbine i oscilirajući hidrofoli, iako manje uobičajeni.

Cijene variraju ovisno o projektu. Za MeyGen Phase 1A (6 MW), financijski paket iznosio je 51,3 milijuna funti, odnosno oko 8,55 milijuna eura po MW.. SeaGen projekt (1,2 MW) imao je ukupnu investiciju od 12 milijuna funti, odnosno 10 milijuna eura po MW. Orbital Marine Power cilja LCOE ispod 200 funti po MWh za njihovu 2 MW turbinu O2. Studije sugeriraju da će s povećanjem kapaciteta i masovnijom proizvodnjom LCOE pasti na oko 150 funti po MWh ili niže.

Tehnička rješenja turbina u funkciji
Operativni projekti uključuju:
* MeyGen, Škotska: 6 MW, četiri turbine od 1,5 MW, operativne od 2018., s planovima za ekspanziju do 398 MW.
* O2 od Orbital Marine Power, Škotska: 2 MW plutajuća turbina, operativna od 2021., snabdijeva Orkney otočja.
* SeaGen, Sjeverna Irska: 1,2 MW, operativna od 2008. do 2019., proizvela preko 11,6 GWh.

Tehnička rješenja turbina u fazi istraživanja
Projekti u fazi istraživanja uključuju:
* Equinox Ocean Turbines, Nizozemska: Razvija turbinu od 3 MW, planirano pokretanje 2027., s rotorom od 50 metara.
* WaveNRG, Francuska: Razvija sustave za valnu i plimnu energiju, kapaciteta od 0,8 do 1,2 MW.
* HydroQuest, Francuska: Testirao 1 MW turbinu na lokaciji Paimpol-Bréhat od 2019. do 2021..
* Minesto, Švedska: Testira Deep Green tehnologiju, korištenjem zmaja za iskorištavanje plimne energije, na lokaciji Paimpol-Bréhat.

Ozbiljniji projekti s potencijalom za stvarnu primjenu
Projekti s potencijalom uključuju:
* Ekspanzija MeyGen: Planovi za povećanje kapaciteta na 398 MW, čineći ga ključnim doprinositeljem u UK-u.
* Projekti Orbital Marine Power: Nakon uspjeha O2 turbine, planiraju višemegavatne projekte, fokusirane na UK vode, s globalnim potencijalom primjene.
* FORCE, Kanada: Fundy Ocean Research Center for Energy, vodeći objekt za testiranje plimnih tehnologija, s potencijalom za komercijalne projekte u Bay of Fundyju, gdje je procijenjeno da se može iskoristiti preko 2.500 MW (FORCE, Natural Resources Canada).
* Paimpol-Bréhat, Francuska: Ključna testna lokacija za različite tehnologije, podržava razvoj i validaciju novih dizajna, s nedavnim testovima poput HydroQuest i Minesto.

Tablica: Pregled ključnih projekata

Primjena plimnih turbina u Jadranskom moru

Brzine morskih struja u Jadranskom moru blizu hrvatske obale su generalno niske. Plimne struje dosežu maksimum od oko 0,1 m/s, dok su prosječne struje oko 0,25 m/s, što je značajno ispod minimalne brzine od 1 m/s potrebne za isplativu proizvodnju energije podvodnim plimnim turbinama. Iako povremeno postoje jače struje u uskim kanalima između otoka ili blizu ustja rijeka, dostupni podaci sugeriraju da su i ti uvjeti nedovoljni za komercijalnu primjenu.

Analiza brzina morskih struja u Jadranskom moru blizu hrvatske obale
Istraživanja pokazuju da su brzine morskih struja u Jadranskom moru blizu hrvatske obale generalno niske, posebno u usporedbi s regijama gdje su podvodne turbine komercijalno isplative. Prema studiji iz 2013. godine, plimne struje (M2 i S2 konstituenta) dosežu maksimalnu amplitudu od oko 7 cm/s (0,07 m/s) za M2 i 4 cm/s (0,04 m/s) za S2 u sjevernom području blizu Istre, dok su u srednjem i južnom Jadranu još slabije, oko 1 cm/s (0,01 m/s). Prosječne struje, uključujući i neplimne struje, procjenjuju se na oko 0,5 čvora (0,25 m/s) prema Adriatic Sea Currents Explained, s povremenim pikovima do 4 čvora (2,06 m/s) u određenim uvjetima, ali ovi su slučajevi rijetki i lokalizirani.

Za usporedbu, podvodne turbine za generiranje električne energije obično zahtijevaju brzine struja od najmanje 1-2 m/s za isplativost, što je značajno više od prosječnih uvjeta u Jadranu. Iako postoje područja poput kanala između otoka ili blizu ušća rijeka gdje struje mogu biti jače, dostupni podaci sugeriraju da su i ti uvjeti ispod potrebnog praga. Na primjer, blizu Rovinja, gdje se nalazi olupina Baron Gautsch, ronilački centri navode da su struje povremeno umjerene do jake, ali konkretne brzine nisu navedene, a vjerojatno ne dosežu 1 m/s.

Plimni raspon u Jadranu je također mali, prosječno 22-47 cm duž istočne obale, što dodatno ograničava potencijal za plimnu energiju. Ovo je u skladu s općim oceonografskim karakteristikama Jadrana, koji je poluzatvoreno more s ograničenim utjecajem globalnih plimnih struja.

Procjena mogućih lokacija na hrvatskom dijelu Jadranskog mora
S obzirom na niske brzine struja, moguće lokacije za instalaciju podvodnih turbina su vrlo ograničene. Potencijalne lokacije uključuju:
* Kanali između otoka: Na primjer, kanali u Kvarnerskom zaljevu ili Kornatskom otočju, gdje ronilački izvještaji sugeriraju povremeno jače struje. Međutim, dostupni podaci pokazuju da su i ti uvjeti ispod potrebnog praga za isplativost.
* Blizu ušća rijeka: Ušće Neretve, gdje je prosječni protok 341 m³/s, mogu postojati jače struje uslijed miješanja slatke i slane vode, ali specifični podaci o brzinama struja nisu dostupni, a vjerojatno su i dalje ispod 1 m/s.
* Otvoreno more blizu Istre: Područja poput onog blizu Rovinja, gdje su struje povremeno umjerene do jake, ali opet, nedovoljno za komercijalnu proizvodnju energije.

Ove lokacije zahtijevaju dodatna istraživanja, ali trenutni podaci sugeriraju da nema dovoljno jakih struja za isplativu upotrebu turbina u Jadranskom moru. Ograničenja uključuju i zaštitu prirodnog okoliša, navigacijske rute i potencijalne ekološke utjecaje, što dodatno komplicira mogućnost instalacije.

Procjena cijene tehnologije za isplativu investiciju
Troškovi podvodnih turbina su visoki, s prosječnim kapitalnim troškovima od oko 8,55 milijuna eura po MW za postojeće projekte, poput MeyGen projekta u Škotskoj (MeyGen - SAE Renewables). LCOE za veće projekte očekuje se ispod 200 eura po MWh (Orbital Marine Power), ali ovo pretpostavlja dovoljno jake struje za značajnu proizvodnju energije.

U Jadranu, zbog niske brzine struja, proizvodnja energije bi bila minimalna, što bi značajno povećalo LCOE, čineći investiciju neisplativom. Na primjer, ako bi se instalirala turbina kapaciteta 1 MW s troškovima od 8,55 milijuna eura, a proizvodnja energije bila vrlo niska zbog slabih struja, povrat investicije ne bi bio ostvariv s današnjim cijenama električne energije, koje u Hrvatskoj variraju od 0,15 do 0,25 eura po kWh (15-25 eura po MWh za bazne tarife, ovisno o potrošaču).

Postoje napori za razvoj turbina za niže brzine struja, poput onih od Equinox Ocean Turbines, koji tvrde da mogu generirati energiju pri nižim brzinama, ali čak i ti modeli zahtijevaju brzine od oko 1 m/s ili više, što je i dalje iznad prosječnih uvjeta u Jadranu. Stoga, s današnjom tehnologijom, investicija u podvodne turbine u ovom području nije održiva.

Tablica: Pregled ključnih parametara

Dodatne napomene
U kontekstu Hrvatske i Jadranskog mora, plimni raspon je općenito mali, oko 30 cm, s nekim područjima poput sjevernog Jadrana gdje je veći, ali struje nisu dovoljno jake za iskorištavanje s trenutnom tehnologijom (Sailing DNA, ScienceDirect). Stoga je potencijal ograničen u usporedbi s regijama poput Škotske ili Kanade. Ovaj pregled potvrđuje da, s obzirom na niske brzine struja i visoke troškove, podvodne morske turbine nisu isplative investicije u hrvatskom dijelu Jadranskog mora s današnjim cijenama električne energije.

Energetska sigurnost postala je ključna globalna tema, posebno zbog geopolitičkih promjena koje naglašavaju potrebu za samodostatnošću korištenjem obnovljivih izvora energije. Hrvatska, s bogatim prirodnim resursima, suočava se s prilikom da poveća udjel OIE u ukupnoj potrošnji, koja trenutno iznosi oko 17 TWh godišnje, prema podacima iz 2022. . Cilj je ne samo smanjenje ovisnosti o uvozu, već i postizanje ugljično neutralne budućnosti, što zahtijeva značajna ulaganja u infrastrukturu. Tijekom vikenda pada potrošnja ukupne električne energije dok kod sunčanih dana dolazi do pojave veće proizvodnje električne energije od potražnje pri čemu dolazi do generiranje negativnih cijena električne energije koja se usmjerava iz OIE elektrana u javnu mrežu. Između OIE elektrana i javne elektro-energetske mreže potrebno je postaviti sustave akumulacije energije u obliku velikih baterijskih sustava koji će puštati stalnu električnu snagu u javnu mrežu.

Geotermalna energija
Hrvatska ima 12 eksploatacijskih polja i 25 istražnih područja za geotermalnu energiju, uglavnom u Panonskoj nizini, gdje je geotermalni gradijent 60% viši od europskog prosjeka (0,03 °C/m), posebno u područjima s gradijentom od 0,04 do 0,07 °C/m. Prema Hrvatskoj agenciji za ugljikovodike, potencijal za izgradnju geotermalnih elektrana procjenjuje se na oko 1 GW električne snage, što bi, uz kapacitetni faktor od 80%, moglo proizvesti oko 7 TWh godišnje. Trenutno je iskorištenost samo 1%, s jednom elektranom Velika Ciglena od 10 MW neto snage, iako može generirati do 17 MW. Istraživanja pokazuju da bi geotermalna energija mogla pokriti značajan dio potrošnje, posebno za grijanje i poljoprivredu, no visoki početni troškovi bušenja (7–10 godina za povrat investicije) i regulatorni izazovi otežavaju razvoj.

Solarna energija
Hrvatska ima visoko zračenje sunca, prosječno 3,4–5,2 kWh/m² dnevno, što je među najvišima u Europi. Potencijal se procjenjuje na 6,8 do 7 GW, od čega 5,3 GW za velike solarne elektrane i 1,5 GW za krovne sustave. Uz kapacitetni faktor od 16%, 7 GW elektrana bi moglo proizvesti oko 9,8 TWh godišnje električne energije. Do 2025. instalirana snaga solarnih elektrana dosegla je 1 GW, što je značajan skok s 305,8 MW u prvoj polovici 2023., no još uvijek ispod mogućeg potencijala. Visoka sunčeva radijacija čini Hrvatsku idealnom za solarnu energiju, no ograničenja u mreži usporavaju daljnji razvoj.

Energija vjetra
Energija vjetra ima značajan potencijal, posebno duž jadranske obale, s trenutnom instaliranom snagom od oko 1 GW. Planovi predviđaju povećanje na 3,2 GW do sredine 2020-ih, što bi, uz kapacitetni faktor od 22%, moglo proizvesti oko 6,2 TWh godišnje. Studije EBRD-a pokazuju offshore potencijal do 25 GW, posebno u sjevernom dijelu Jadrana, no razvoj je još u početku. Istraživanja pokazuju da su područja duž obale pogodna za vjetroelektrane, s potencijalom od 500 do 8100 kWh/m² godišnje na 50 m visine.

Usporedba potencijala proizvodnje i povezivanja na mrežu
Ukupni potencijal OIE (geotermalna energija 7 TWh, solarna energija 9,8 TWh, energija vjetra 6,2 TWh) iznosi oko 23 TWh godišnje, što značajno premašuje trenutnu potrošnju od 17 TWh Republike Hrvatske. Međutim, povezivanje novih elektrana otežava zastarjela elektro-energetska mreža. Trenutno je na čekanju 45 projekata ukupne snage 2.500 MW zbog ograničenja mreže da primi na sebe nove elektrane, prema podacima HERA-e. Vlada planira ulaganje od 1,4 milijarde dolara u modernizaciju mreže kako bi do 2030. povezala najmanje 2.500 MW, no NECP zahtijeva 4.800 MW do 2033., uz procjenjenu potrebu od 2,3 milijarde eura, što još nije osigurano proračunom.

Analiza stanja elektro-energetske mreže
Hrvatska elektro-energetska mreža sastoji se od dalekovoda na razinama 400 kV, 220 kV i 110 kV, s ukupno 1.247 km 400 kV dalekovoda, 1.210 km 220 kV dalekovoda i 5.013 km 110 kV dalekovoda Međutim, preko 50% infrastrukture prekoračilo je radni vijek, što čini glavnu prepreku za povezivanje novih OIE projekata. Sjevero-južna osnovna mreža posebno je zastarjela, a izgradnja novih kapaciteta očekuje se tek nakon 2035., što odgađa velike investicije u nove elektrane. Planovi modernizacije uključuju ulaganja od 100 milijuna eura iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti za razdoblje 2021.–2026., no stručnjaci upozoravaju na nedostatak osiguranih sredstava za potrebnih 2,3 milijarde eura do 2033.

Potencijal i troškovi tehnologija za skladištenje energije
Pregled potencijalnih tehnologija za akumuliranje električne energije u kemijsku energiju, s naglaskom na njihove troškove i primjenjivost u kontekstu Hrvatske, gdje zastarjelost elektroenergetske mreže otežava povezivanje novih izvora. Analiza uključuje proizvodnju vodika (H2) pomoću zelene električne energije, proizvodnju metana (CH4), skladištenje energije u velikim baterijskim sustavima (BESS) i klasičnim reverzibilnim hidroelektranama, te rangiranje prema potrebnim investicijama.

Analiza se temelji na dostupnim podacima iz recentnih studija i izvještaja, s ciljem pružanja usporedbe kapitalnih troškova po kWh kapaciteta pohrane, uz pretpostavku standardnog trajanja od 10 sati za usporedbu. Troškovi uključuju opremu, instalaciju i potrebnu infrastrukturu, uzimajući u obzir efikasnost pretvorbe i specifične karakteristike svake tehnologije.

1. Proizvodnja i skladištenje vodika
Proizvodnja vodika koristi elektrolizu za pretvaranje električne energije u vodik, koji se može pohraniti u raznim oblicima, poput komprimiranog plina, tekućine ili u podzemnim špiljama. Vodik se kasnije može pretvoriti natrag u električnu energiju pomoću gorivih članaka ili plinskih turbina.
* Proces: Elektroliza vode koristi zeleni električni potencijal, poput solarne ili vjetrene energije, za proizvodnju vodika. Pohrana može biti u visokotlačnim spremnicima, kriogenim tankovima ili podzemnim špiljama, ovisno o skali. Pretvorba natrag u električnu energiju zahtijeva gorive članke ili turbine, s okvirnom efikasnošću od 30-60% za cijeli proces (od električne energije do električne energije).
* Potencijal u Hrvatskoj: Hrvatska ima potencijal za proizvodnju vodika koristeći višak solarne energije i energije vjetra, posebno u regijama s dobrim resursima, poput jadranske obale. Podzemna pohrana mogla bi biti iskorištena u Panonskoj nizini, gdje postoje prikladne geološke formacije.
* Troškovi: Kapitalni troškovi za elektrolizere variraju između 1.000 i 2.000 USD po kW, uz prosječnu vrijednost od 1.500 USD po kW. Pohrana vodika, posebno podzemna, može imati vrlo niske troškove, od 0,15 do 1,20 USD po kWh. Međutim, uključivanje gorivih članaka, čija cijena može biti oko 2.000-3.000 USD po kW, povećava ukupne troškove. Za sustav s 10 sati pohrane, procjena je oko 334 USD po kWh, uključujući elektrolizer, pohranu i gorivi članak.
* Prednosti: Dugotrajno skladištenje, mogućnost iskorištavanja postojeće plinske infrastrukture, niske troškove pohrane za velike kapacitete.
* Izazovi: Niska ukupna efikasnost (30-60%), visoki početni troškovi za elektrolizere i gorive članke, potreba za CO2 izvorima za neke aplikacije.

2. Proizvodnja i skladištenje metana
Proizvodnja metana uključuje stvaranje vodika elektrolizom, a zatim kombiniranje s CO2 u procesu metanacije za proizvodnju sintetskog metana, koji se može pohraniti i koristiti slično prirodnom plinu. Pretvorba natrag u električnu energiju obično se obavlja pomoću plinskih turbina ili gorivih članaka.
* Proces: Nakon elektrolize, vodik se kombinira s CO2 u metanacijskoj jedinici, često koristeći nikl kao katalizator. Metan se može pohraniti u podzemnim spremnicima ili plinskim mrežama, s efikasnošću cijelog procesa od 54-65% (od električne energije do električne energije).
* Potencijal u Hrvatskoj: Hrvatska može iskoristiti postojeću plinsku infrastrukturu za pohranu i distribuciju metana, posebno u regijama s viškom obnovljivih izvora. CO2 može dolaziti iz biomase ili industrije, što bi podržalo lokalnu proizvodnju.
* Troškovi: Troškovi uključuju elektrolizer (oko 1.500 USD po kW), metanacijsku jedinicu (procjenjeno oko 1.000 USD po kW temeljeno na sličnim tehnologijama) i pohranu, slično vodiku, oko 20 USD po kg metana (s obzirom na energijski sadržaj od 13,9 kWh/kg). Za sustav s 10 sati pohrane, procjena je oko 303 USD po kWh s plinskom turbinom (500 USD po kW) ili 503 USD po kWh s gorivim člankom.
* Prednosti: Mogućnost korištenja postojeće plinske mreže, dugotrajno skladištenje, potencijal za integraciju s industrijom.
* Izazovi: Viši troškovi u usporedbi s BESS i pumpe za pohranu vode, potreba za CO2 izvorima, niža efikasnost procesa.

3. Veliki baterijski sustavi za pohranu energije (BESS)
BESS koristi velike litij-ionske baterije za direktno skladištenje električne energije, idealne su za kratkotrajno skladištenje i stabilizaciju mreže.
* Proces: Električna energija se pohranjuje direktno u baterijama, s visokom efikasnošću od 85-95% za punjenje i pražnjenje. Primjenjiva je tehnologija BESS se za vršno obrezivanje i regulaciju frekvencije.
* Potencijal u Hrvatskoj: BESS može podržati integraciju solarne i vjetro energije, posebno u regijama s visokim udjelom obnovljivih izvora, poput otoka ili ruralnih područja.
* Troškovi: Kapitalni troškovi iznose oko 134 USD po kWh za sustav s 4 sata pohrane, projekcije za 2025. godinu, uključujući baterije i potrebnu elektroniku .
* Prednosti: Visoka efikasnost, brza reakcija, pogodnost za kratkotrajno skladištenje.
* Izazovi: Ograničeno dugotrajno skladištenje, visoki troškovi za velike kapacitete, problemi s recikliranjem baterija.

4. Klasične reverzibilne hidroelektrane
Ove elektrane pohranjuju energiju pumpanjem vode na višu visinu tijekom niske potražnje i oslobađanjem vode za generiranje električne energije tijekom visoke potražnje, često se koriste za dugotrajno skladištenje energije.
* Proces: Voda se pumpa u gornji rezervoar koristeći višak električne energije, a kasnije se oslobađa kroz turbine za generiranje električne energije, s efikasnošću od 70-85%.
* Potencijal u Hrvatskoj: Hrvatska ima ograničene lokacije za pumpe za pohranu vode, ali postojeći resursi, poput rijeka i brana, mogu se iskoristiti za povećanje kapaciteta.
* Troškovi: Kapitalni troškovi iznose oko 165 USD po kWh, temeljeni na podacima za sustave s omjerom energije prema snazi od 16 sati, uključujući brane, turbine i generatore.
* Prednosti: Veliki kapacitet pohrane, dugotrajno skladištenje, visoka efikasnost.
* Izazovi: Geografske ograničenja, visoki početni troškovi, ekološki utjecaji na vodotoke.

Usporedba i rangiranje
Sustavi su rangirani prema kapitalnim troškovima po kWh kapaciteta pohrane, uz pretpostavku standardnog trajanja od 10 sati za usporedbu, kako bi se osigurala dosljednost. Rangiranje pokazuje da su BESS i pumpe za pohranu vode ekonomičnije za kratkotrajno skladištenje, dok su vodik i metan skuplji, ali mogu biti korisni za dugotrajno skladištenje, posebno u regijama s velikim kapacitetima za pohranu i dostupnošću CO2.

* BESS = 134 USD/kWh
* Reverzibilne hidroelektrane = 165 USD/kWh
* Proizvodnja i pohrana metana (s plinskom turbinom) = 303 USD/kWh
* Proizvodnja i pohrana vodika = 334 USD/kWh
* Proizvodnja i pohrana metana (s gorivim člankom) = 503 USD/kWh

Zaključak
Za Hrvatsku, gdje je elektroenergetska mreža zastarjela, BESS i pumpe za pohranu vode čine se prikladnijima za kratkotrajno skladištenje i stabilizaciju mreže, dok vodik i metan mogu podržati dugotrajno skladištenje, posebno uz iskorištavanje postojeće plinske infrastrukture. Međutim, visoki početni troškovi za vodik i metan zahtijevaju dodatna ulaganja i regulatorne potpore za komercijalnu primjenjivost.

Republika Hrvatska ima izuzetan potencijal za OIE koji bi joj mogao osigurati energetsku neovisnost i čak pretvoriti zemlju u izvoznika čiste energije. Međutim, ostvarenje ovog potencijala ovisi o hitnim i značajnim ulaganjima u modernizaciju mreže i regulatornim reformama. Bez rješavanja ovih izazova, mnogi projekti ostaju na čekanju, a ciljevi ugljične neutralnosti do 2050. mogu biti ugroženi.

Ministarstvo energije SAD-a (DOE) pokrenulo je novi pilot program kako bi ubrzalo testiranje naprednih nuklearnih reaktora, što bi moglo revolucionirati budućnost čiste energije. Program omogućuje američkim tvrtkama da grade i testiraju reaktore izvan nacionalnih laboratorija, s ciljem postizanja kritičnosti najmanje tri reaktora do 4. srpnja 2026. Ova inicijativa, u skladu s izvršnom naredbom predsjednika Trumpa, nastoji olakšati pristup privatnom financiranju i ubrzati komercijalno licenciranje.

Uvod i kontekst
Američko ministarstvo za energiju najavilo je pokretanje pilot programa za ubrzanje testiranja naprednih nuklearnih reaktora izvan nacionalnih laboratorija, u skladu s izvršnom naredbom predsjednika Trumpa o reformi testiranja nuklearnih reaktora. Program ima za cilj osigurati da najmanje tri reaktora postignu kritičnost do 4. srpnja 2026., što je ambiciozan rok koji naglašava hitnost unapređenja nuklearne tehnologije. Ova inicijativa dio je šireg napora za revitalizaciju američke nuklearne industrije, posebno u kontekstu globalne trke za čistom energijom i nacionalnom sigurnosti.

Što su napredni nuklearni reaktori?
Napredni nuklearni reaktori uključuju poboljšani dizajn, poput malih modularnih reaktora (SMR) i mikroreaktora, koji su sigurniji, učinkovitiji i jeftiniji u izgradnji u usporedbi s tradicionalnim velikim reaktorima. Prema World Nuclear Association, ovi reaktori često imaju jednostavniji dizajn koji smanjuje kapitalne troškove, povećava učinkovitost goriva i ima inherentno veću sigurnost. SMR-ovi, na primjer, mogu se proizvoditi u tvornicama i transportirati na lokacije, što skraćuje vrijeme izgradnje i smanjuje troškove. Ovi reaktori ključni su za integraciju s obnovljivim izvorima energije, omogućavajući fleksibilniju proizvodnju električne energije i topline za industrijske procese.

Trenutno stanje nuklearne energije u SAD-u
Nuklearna energija trenutno čini oko 20% ukupne proizvodnje električne energije u SAD-u i najveći je izvor energije bez emisija stakleničkih plinova, prema U.S. Energy Information Administration. Međutim, mnoge postojeće elektrane približavaju se kraju svog radnog vijeka, a projekcije pokazuju na pad kapaciteta do 2040. godine, što zahtijeva razvoj novih nuklearnih tehnologija. Javna podrška nuklearnoj energiji raste, s 57% Amerikanaca koji favoriziraju više nuklearnih elektrana, prema Pew Research Center. Ovo stvara povoljan kontekst za programe poput ovog pilotnog.

Detalji pilot programa
Pilotni program omogućuje kvalificiranim američkim tvrtkama da grade i operiraju testne reaktore izvan nacionalnih laboratorija, koristeći autorizacijski proces DOE-a prema Zakonu o atomskoj energiji. Cilj je poticati istraživanje i razvoj, a ne komercijalnu primjenu, i osigurati ubrzani put do komercijalnog licenciranja. Ključni detalji uključuju:
* Rokovi: Početne prijave do 21. srpnja 2025., s ciljem postizanja kritičnosti najmanje tri reaktora do 4. srpnja 2026.
* Financiranje: Prijavitelji odgovorni su za sve troškove (projektiranje, izgradnja, rad, dekomisija), dok DOE pruža autorizaciju i potencijalno olakšava pristup privatnom financiranju.
* Kriteriji odabira: Tehnološka spremnost, evaluacija lokacija, financijska održivost i detaljan plan za postizanje kritičnosti.
* Događaj: Dan industrije zakazan za 25. lipnja 2025., s virtualnim i prisutnim sudjelovanjem.

Ministar energije Chris Wright izjavio je: "Predugo je savezna vlada kočila razvoj naprednih civilnih nuklearnih reaktora. Zahvaljujući vodstvu predsjednika Trumpa, ubrzavamo razvoj tehnologija sljedeće generacije, potičući ekonomski prosperitet i nacionalnu sigurnost".

Potencijalni sudionici i industrija
Očekuje se da će program privući tvrtke poput TerraPowera i X-energyja, koje su već uključene u razvoj naprednih reaktora kroz Program demonstracije naprednih reaktora (ARDP). Na primjer, TerraPower razvija Natrium reaktor, natrijem hlađeni brzi reaktor sa sustavom za pohranu energije, dok X-energy radi na Xe-100, reaktor s visokom temperaturom i plinskim hlađenjem (TerraPower, X-energy). Ove tvrtke već imaju iskustvo s DOE-ovim programima, što ih čini vjerojatnim kandidatima. Istraživanja također pokazuju da postoje i druge tvrtke, poput NANO Nuclear Energy Inc., koje se bave mikroreaktorima i HALEU gorivom, što može proširiti bazen potencijalnih prijavitelja.

TerraPower
TerraPower, tvrtka koja razvija Natrium reaktor, osnovana je 2008. godine od strane Billa Gatesa, Nathana Myhrvolda i Johna Gillelanda. Bill Gates trenutno je predsjednik, poznat po svom radu u Microsoftu i filantropiji. Na čelu tvrtke je CEO Chris Levesque, koji ima više od 30 godina iskustva u nuklearnoj industriji, uključujući službu u američkoj mornarici i vodeće uloge u Westinghouseu i AREVI. Ove osobe donose kombinaciju tehnološkog, poslovnog i političkog iskustva, što TerraPower čini vjerojatnim kandidatom za sudjelovanje u programu.

* Bill Gates: Osnivač i trenutni predsjednik, poznat po osnivanju Microsofta i filantropiji, što mu daje značajan utjecaj u energetskom sektoru.
* Nathan Myhrvold: Osnivač i potpredsjednik, bivši glavni tehnološki direktor Microsofta, s iskustvom u inovacijama.
* John Gilleland: Osnivač i trenutni glavni tehnički direktor, koji je bio CEO od 2008. do 2015., s dugogodišnjim iskustvom u nuklearnoj tehnologiji.
* Chris Levesque: Trenutni CEO i predsjednik, s više od 30 godina iskustva u nuklearnoj industriji, uključujući službu kao časnik na nuklearnoj podmornici u američkoj mornarici, te vodeće uloge u Westinghouseu i AREVI.

X-energy
X-energy, koji razvija Xe-100 reaktor, osnovan je 2009. godine od strane dr. Kama Ghaffariana, koji je trenutno izvršni predsjednik. Tvrtku vodi CEO J. Clay Sell, bivši zamjenik ministra energije SAD-a, s bogatim iskustvom u energetskoj politici. X-energyjevo vodstvo kombinira tehničko i političko iskustvo, što ga čini prikladnim za sudjelovanje u programu DOE-a.

* Dr. Kam Ghaffarian: Osnivač i trenutni izvršni predsjednik, poznat po osnivanju više tehnoloških tvrtki, uključujući Axiom Space, s iskustvom u inženjeringu i političkim odnosima.
* J. Clay Sell: Trenutni CEO, bivši zamjenik ministra energije SAD-a od 2005. do 2008., s iskustvom u energetskoj politici i upravljanju velikim projektima.
* Ostali članovi vodstva, poput Stevea Millera (izvršni potpredsjednik za strategiju) i Joela Dulinga (predsjednik TRISO-X), doprinose operativnom i regulatornom iskustvu.

NANO Nuclear Energy Inc.
NANO Nuclear Energy Inc., fokusiran na mikroreaktore i HALEU gorivo, osnovan je od strane Jaya Jianga Yua, koji je izvršni predsjednik i predsjednik. CEO je James Walker, nuklearni fizičar s iskustvom u izgradnji nuklearnih postrojenja, uključujući projekte za Rolls-Royce. Ostali članovi vodstva, poput Florenta Heideta (glavni tehnički direktor) i Matthewa Barryja (direktor odnosa s investitorima), doprinose tehničkom i financijskom iskustvu, što tvrtku čini perspektivnom za sudjelovanje u programu.

* Jay Jiang Yu: Osnivač, izvršni predsjednik i predsjednik, s 20 godina iskustva u kapitalnim tržištima, doveo je tvrtku do tržišne kapitalizacije od preko 1,7 milijardi dolara i prikupio je preko 250 milijuna dolara. Nagrađen je 2021. godine kao jedan od 50 izvanrednih azijskih Amerikanaca u poslu, aktivan filantrop i osnivač neprofitne organizacije za djecu u New Yorku .
* James Walker: Trenutni CEO i član uprave, nuklearni fizičar s iskustvom u izgradnji nuklearnih postrojenja, uključujući projekte za Rolls-Royce, s diplomama iz strojarstva, rudarstva i nuklearnog inženjeringa.

Širi kontekst i implikacije
Ovaj program dio je šire strategije za oživljavanje američke nuklearne industrije, uključujući izvršne naredbe za ubrzanje razvoja i širenje nuklearnog kapaciteta, kao i ciljeve trostrukog povećanja nuklearnog kapaciteta do 2050.. Kontroverze postoje oko financijskih izazova, jer tvrtke moraju same financirati projekte, što može ograničiti sudjelovanje manjih igrača. Također, regulatorni izazovi i javno mišljenje o sigurnosti nuklearne energije i dalje su tema rasprave, posebno u kontekstu prošlih incidenata i troškova projekata poput Vogtle Units 3 i 4, koji su premašili proračun za više od 30 milijardi dolara.

Zaključak
Pilotni program DOE-a značajan je korak prema unapređenju nuklearne tehnologije u SAD-u, s potencijalom za sigurnije, učinkovitije nuklearne reaktore koji će podržati ciljeve dekarbonizacije i energetske sigurnosti. Iako postoje izazovi, ova inicijativa može privući vodeće tvrtke i ubrzati komercijalizaciju inovativnog SMR dizajna, doprinoseći održivoj energetskoj budućnosti.

Tablica: Ključni detalji programa

Mali modularni reaktori definirani su kao napredni nuklearni reaktori s električnom snagom do 300 MW po jedinici, što je oko trećine kapaciteta tradicionalnih nuklearnih reaktora. Prema Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA), SMR-ovi su dizajnirani za serijsku tvorničku proizvodnju i transport na lokaciju, nudeći fleksibilnost za tržišta poput industrijske primjene ili daljinskih područja s ograničenim kapacitetom mreže. Ova tehnologija privlači pažnju zbog potencijala za smanjenje emisija ugljik-dioksida CO2, posebno nakon što je na COP28 2023. više od 20 zemalja obećalo trostruko povećanje nuklearnih kapaciteta do 2050. dok 25% tog rasta bi mogao doći od SMR-ova prema IAEA-inoj projekciji.

SMR-ovi nude nekoliko prednosti u odnosu na tradicionalne velike reaktore. Njihova manja veličina omogućuje niže početne investicijske troškove i kraće vrijeme izgradnje, što ih čini privlačnijima za zemlje s ograničenim resursima. Modularni dizajn omogućava skalabilnost, omogućavajući dodavanje jedinica kako raste potražnja. Prema Odjelu za energiju SAD-a, SMR-ovi imaju relativno male fizičke otiske, smanjene investicijske troškove i mogu se postaviti na lokacijama gdje veliki reaktori nisu izvedivi, uključujući daljinska područja ili industrijske objekte. Osim toga, SMR-ovi nude prednosti u sigurnosti, zaštiti i neproliferaciji, što ih čini privlačnijima za široki raspon primjena, uključujući proizvodnju električne energije, procesno grijanje, desalinizaciju i druge industrijske upotrebe.

Trenutni razvoj i projekti
Trenutno postoje operativni SMR-ovi u Rusiji i Kini. Rusija je pokrenula Akademik Lomonosov, plutajuće nuklearno postrojenje s dva reaktora KLT-40S od 35 MW svaki, u radu je od svibnja 2020. Kina je pokrenula HTR-PM, visokotemperaturni plinom-hlađeni reaktor od 200 MW, u prosincu 2023. Prema IAEA-inom izvješću iz 2024., postoji 70 različitih dizajna SMR-ova u različitim fazama razvoja, uključujući modele reaktora hlađenih vodom, plinom, tekućim metalima i reaktore na otopljene soli.

Projekti u izgradnji uključuju u Argentini reaktor CAREM-25 (25 MW, povezivanje na mrežu 2028.), u Kini reaktor ACP100 (125 MW, početak do 2026.) iu Rusiji reaktor BREST-OD-300 (300 MW, operativan do 2026.). U SAD-u, Kairos Power radi na Hermesu, demonstracijskom reaktoru hlađenom fluoridnom solju, koji nije namijenjen za proizvodnju električne energije, već za demonstraciju generiranja toplinske energije, s očekivanim završetkom do 2027.

Značajni projekti uključuju Kanadu s reaktorom GE Hitachi BWRX-300, čija izgradnja počinje 2025. te s povezivanjem na mrežu do 2028., što će biti prvi SMR u Sjevernoj Americi. Francuska radi na reaktoru NUWARD-u, iako je EDF u srpnju 2024. prekinuo postojeći proces dizajna i usmjerio se na tehnologije temeljene na postojećim nuklearnim rješenjima, s novim konceptualnim dizajnom koji bi trebao biti završen do sredine 2026. Ujedinjeno Kraljevstvo podržava Rolls-Royceov reaktor SMR od 470 MW, a u lipnju 2025. vlada je obećala 2,5 milijardi funti za program tijekom sljedećih četiri godine (Rolls-Royce wins UK SMR deal). U SAD-u, NuScale, Westinghouse i Holtec razvijaju svoje dizajne SMR reaktora, dok je NuScale u svibnju 2025. postigao odobrenje NRC-a za dizajn od 77 MWe, pokazujući napredak unatoč prethodnim poteškoćama.

Tehnološki divovi također pokazuju interes pa je Google u listopadu 2024. sklopio ugovor s Kairos Powerom za izgradnju 500 MW naprednih nuklearnih projekata do 2035., s prvim SMR reaktorom do 2030., kako bi osigurao čistu energiju za svoje AI centre podataka.

TMSR-LF1 kineski torijski reaktor
Kina je također na čelu razvoja alternativnih torijskih reaktora koji rade na bazi rastaljene torijske soli s projektom SMR reaktora TMSR-LF1. Ovaj eksperimentalni reaktor od 2 MWt toplinske energije, smješten je u gradu Wuwei, provincija Gansu, a započeo je operacije punjenja goriva u travnju 2025., nakon postizanja prve kritičnosti 2023. godine. TMSR-LF1 koristi mješavinu torija i urana-235 kao gorivo, rastopljenih u smjesi rastaljene soli koja služi i kao gorivo i kao rashladno sredstvo. Ovaj inovativni dizajn omogućuje kontinuirani rad bez potrebe za isključivanjem radi zamjene goriva, jer se nečistoće mogu filtrirati, a svježe gorivo dodavati dok reaktor radi. Glavni cilj ovog projekta je testirati izvedivost torij-uranijskog ciklusa goriva, što bi potencijalno moglo utrti put za veće komercijalne reaktore u budućnosti. U svibnju 2025., kineski znanstvenici su objavili značajan napredak: uspješno su obavili punjenje goriva u TMSR-LF1 bez prekida njegovog rada, što je prvi put da je takav podvig postignut u torijskom reaktoru na bazi rastaljene soli. Ovo postignuće naglašava jednu od ključnih prednosti tehnologije rastaljene soli odnosno mogućnost održavanja kontinuiranog rada i održavanja.

Izazovi i kontroverze
Unatoč potencijalu, SMR-ovi se suočavaju s izazovima i to posebno u pogledu troškova. NuScaleov Carbon Free Power Project, planiran kao prvo SMR postrojenje u SAD-u, suočio se s dramatičnim povećanjem troškova s 5,3 milijarde dolara na 9,3 milijarde dolara, što je dovelo do otkazivanja projekta 2023. zbog prekoračenja troškova i povlačenja partnera. Ovo ukazuje na financijske i logističke prepreke u pionirskim tehnologijama.

Za TMSR-LF1, kontroverze uključuju ovisnost o uranu-235, što znači da i dalje reaktor zahtijeva rudu urana za svoj rad, slično konvencionalnim reaktorima, iako koristi torij za istraživanje uzgoja U-233. Neki stručnjaci tvrde da je trenutni dizajn više "gorionik urana" nego pravi torijski reaktor, s omjerom uzgoja ispod 1, što zahtijeva dodatni U-235.

Podrška i globalni interes
Postoji snažna vladina podrška za razvoj SMR-ova. Zakon ADVANCE, usvojen u srpnju 2024., nudi poticaje poput smanjenja naknada za licenciranje i nagrada za postavljanje novih nuklearnih tehnologija, te upućuje Nuklearnu regulatornu komisiju (NRC) na pojednostavljenje procesa licenciranja (US Senate: ADVANCE Act). U lipnju 2025., Svjetska banka je promijenila politiku i počela financirati SMR-ove i produžavanje životnog vijeka postojećih nuklearnih postrojenja, što ukazuje na međunarodnu potporu (World Bank to fund SMRs).

Globalni interes je značajan, s više od 25 zemalja, uključujući Ganu, Keniju, Estoniju, Italiju i Jordan, koje istražuju SMR-ove. IAEA podržava ove napore kroz platformu SMR i Inicijativu za usklađivanje i standardizaciju nuklearne regulative (NHSI), ciljajući na olakšavanje razvoja tehnologije i usklađivanja regulative. Kina, s TMSR-LF1, pokazuje vodstvo u alternativnim torijskim nuklearnim tehnologijama, što bi moglo privući druge zemlje, posebno one s velikim zalihama torija poput Indije, koja razvija SMR reaktor AHWR (300 MWe), također temeljen na toriju.

Budućnost SMR tehnologije
Tržište SMR-ova predviđa rast s 5,8 milijardi dolara 2022. na 13,4 milijarde dolara do 2032., što sugerira snažan potencijal Small Modular Reactor SMR-a. Unatoč izazovima, nedavni napredak, poput odobrenja NRC-a za NuScale i financijske potpore UK-u i Svjetskoj banci, ukazuje na rastući zamah. SMR nuklearna tehnologija se čini vjerojatnim igračem u globalnoj energetskoj tranziciji budućnosti, nudeći fleksibilno i čisto rješenje za buduće potrebe energije, s SMR reaktorom TMSR-LF1 kao potencijalnim pionirskim korakom u novim torijskim nuklearnim tehnologijama.

Kineske kompanije sve više nadmašuju njemačku industriju u sektorima gdje je Njemačka tradicionalno bila dominantna, poput automobilske industrije, kemikalija i strojogradnje. Ova promjena izaziva ozbiljne izazove za njemačku ekonomiju, ali i prilike za inovacije. 

Detalji po sektorima
Automobilska industrija: Kineski proizvođači električnih vozila (EV), poput BYD-a, brzo osvajaju tržište u Njemačkoj. Prema podacima iz svibnja 2025, BYD je u travnju 2025. prodao 1.566 vozila u Njemačkoj, što je povećanje od 756% u odnosu na travanj 2024. U prva četiri mjeseca 2025, prodaja je dosegla 2.791 vozilo, što ukazuje na rast od 385%. Ovo predstavlja izravan izazov za njemačke proizvođače poput Volkswagena i BMW-a, posebno jer su prodaje Tesle u Njemačkoj pale za 46% u istom razdoblju .

Kemijska industrija: Kineski izvoznici kemikalija povećali su svoj udio na tržištu EU za 60% između 2013. i 2023., dok je njemački udio pao za više od 14%. Ovo je uzrokovano povećanjem proizvodnje u Kini, što je dovelo do globalnog viška ponude i smanjenja dobiti za njemačke proizvođače poput BASF-a .

Strojogradnja: Kineski udio u globalnom izvozu industrijskih strojeva porastao je s 14,3% na 22,1% između 2013. i 2023., dok je njemački udio pao na 15,2%. Ova promjena odražava sposobnost kineskih tvrtki da nude niže cijene uz poboljšanje kvalitete, što ugrožava njemački položaj.

Gospodarski utjecaj
Prema izvješću Centra za europske reforme (CER), proizvodnja čini 20% njemačkog GDP-a, a izvozi automobila, strojeva i kemikalija čine 15% GDP-a u 2023. Međutim, izvozi u Kinu kao udio u GDP-u opali su za približno 0,5% u posljednje dvije do tri godine, što utječe na gospodarski rast. Osim toga, do 5,5 milijuna radnih mjesta u proizvodnji može biti ugroženo zbog deindustrijalizacije i kineske konkurencije CER Report. Tvrtke poput ZF Friedrichshafena najavile su smanjenje 12.000 radnih mjesta u Njemačkoj, dok povećavaju prihode u Kini.

Odgovori i strategije
Njemačke kompanije odgovaraju povećanjem ulaganja u istraživanje i razvoj (R&D) kako bi zadržale tehnološku prednost. Na primjer, njemački proizvođači automobila produbljuju integraciju u kineski inovacijski sustav, posebno u sektoru EV-a, kako bi zadržali tržišni udio. Također, vlada i industrija razmatraju politike za zaštitu ključnih sektora i poticanje inovacija.

Kineske kompanije sve više konkuriraju njemačkoj industriji, posebno u sektorima poput automobila, kemikalija i strojogradnje, uz značajan utjecaj na radna mjesta i GDP. Iako su izazovi veliki, njemačke kompanije i vlada traže strategije za prilagodbu, uključujući povećanje inovacija i zaštitnih mjera. Budućnost će ovisiti o sposobnosti Njemačke da zadrži konkurentnost u globalnom kontekstu.