Zahvaljujući dobroj hidrološkoj situaciji, hrvatske hidroelektrane u prvom su dijelu tekuće godine ostvarile vrlo značajnu proizvodnju struje. Zahvaljujući velikoj proizvodnji hidro, ali i vjetroelektrana, Hrvatska je, kao i u ožujku, izvozila viškove električne energije gotovo tijekom cijelog mjeseca. Kako stoji u mjesečnom izvješću udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske, u travnju smo izvezli oko 106 GWh električne energije.

Krško punom snagom
No, upozoravaju da je struju bilo ipak u pojedinim razdobljima potrebno i uvoziti i to onda kad vjetroelektrane nisu proizvodile mnogo energije. Nuklearna elektrana Krško u travnju je radila punom snagom, većom od nominalne. Tijekom travnja u sustavu je bilo dovoljno energije za uravnoteženje na strani proizvodnje, a dio je ostvaren na interkonekcijama radi uravnoteženja sustava. Ostvaren je nešto manji fizički tranzit električne energije preko visokonaponske mreže HOPS za susjedna regulacijska područja u odnosu na prethodna tri mjeseca.

“Hrvatska je u travnju imala na raspolaganju 1495 GWh električne energije. Potrošili smo 1380 GWh, a 106 GWh viška smo izvezli. Vjetroelektrane su proizvele 223 GWh električne energije i sudjelovale s gotovo 15% u ukupnom energetskom miksu. Kao što je vidljivo, hidroelektrane su i dalje najveći proizvođači električne energije iz obnovljivih izvora. Sunčane su elektrane u travnju proizvele 8 GWh električne energije i ostvarile udio od 0,6%, a ostali su OIE proizveli 78 GWh električne energije. Ukupna proizvodnja vjetroelektrana u travnju je iznosila 223.024 MWh, faktor korištenja snage je bio 31,6%, a što je više od prosjeka za ovaj mjesec”, navode u OIEH.

Ukupni promet električne energije u elektroenergetskom sustavu Hrvatske za prva četiri mjeseca ove godine je iznosio 8764 GWh, od čega je raspoloživa energija, odnosno potražnja iznosila 6876 GWh, dok je tranzit iznosio 1888 GWh ili 21,5% od prometa. U razdoblju od siječnja do travnja 2023. godine ukupna proizvodnja električne energije na pragu elektrana u Hrvatskoj je iznosila 5871 GWh, od čega je proizvodnja neobnovljivih izvora iznosila 1841 GWh (31,4%), a obnovljivih 4030 GWh (68,6%).

Ukupna potrošnja električne energije je iznosila 6083 GWh pri čemu je tuzemna potrošnja iznosila 6029 GWh, a potrošnja reverzibilne hidroelektrane (RHE) za crpljenje vode 54 GWh. Proizvodnja NE Krško (50%) je iznosila 1005 GWh, radila je punom snagom, za 0,1% više od nominalne. Budući da je raspoloživa energija bila veća od potrošnje za 793 GWh, ovi viškovi su izvezeni na inozemna tržišta.

Značajno pojeftinjenje
Obnovljivi izvori su u raspoloživoj energiji za prva tri mjeseca sudjelovali sa 58,6% (hidroelektrane 39,9%, ostali obnovljivi 18,7%), neobnovljivi 26,8% i NE Krško(50%) s 14,6%. Prosječna satna cijena električne energije u travnju ove godine je iznosila 106 eura/MWh, a u travnju prošle godine je iznosila 192,50 eura/MWh što je smanjenje za 86,50 eura, odnosno za 45%. Prosječna satna cijena za prva četiri mjeseca je iznosila 127,94 eura/MWh, a u istom lanjskom razdoblju dosegla je 222,06 eura/MWh. To je smanjenje za 42,4%.

Tijekom travnja cijena električne energije na burzama zapadne Europe kretala se prosječno oko 100 eura/MWh s tendencijom pada, što je znatno niže u odnosu na isti mjesec prošle godine. S druge strane i cijene plina su znatno niže te su u prva četiri mjeseca prošle godine u prosjeku iznosile oko 101,13 eura/MWh, a ove su godine na razinama od 50,44 eura/MWh, što je smanjenje od 50%.
www.poslovni.hr

HEP je u trajni rad pustio Sunčanu elektranu Obrovac, koja je s instaliranom snagom od 8,7 MW priključnom od 7,35 MW trenutačno najveća sunčana elektrana u Hrvatskoj u komercijalnom pogonu. Protekloga petka, 12. svibnja, u trajni rad puštena je nova Sunčana elektranu Obrovac, trenutačno najveća sunčana elektrana u Hrvatskoj u komercijalnom pogonu. Ova elektrana, vrijednosti 6,9 milijuna eura, izgrađena je na području bivše tvornice glinice. S godišnjom proizvodnjom električne energije od oko 11,3 milijuna kWh moći će zadovoljiti potrebe više od 3.500 kućanstava. Na površini od 117.137 m2 ugrađeno je 27.544 fotonaponskih modula domaćeg proizvođača. Instalirana snaga je 8,7 MW, a priključna 7,35 MW.

Sedma od deset
Nakon Vjetroelektrane Korlat, snage 58 MW, puštene u rad 2021. godine te Sunčane elektrane Stankovci od 2,5 MW koja je u pogonu od 2022., SE Obrovac je treća HEP-ova elektrana koja koristi obnovljive izvore energije u Zadarskoj županiji, realizirana u skladu s razvojnom strategijom HEP 2030. To je i ukupno sedma po redu HEP-ova sunčana elektrana u pogonu i jedna od četiri sunčane elektrane, ukupne snage 32 MW koje će HEP pustiti u rad u 2023. godini.

Nakon SE Obrovac, HEP će u Međimurju uskoro svečano otvoriti SE Donja Dubrava, snage 9,9 MW, najveću sunčanu elektranu u Hrvatskoj. Do kraja ljeta, HEP će u pogonu imati još dvije sunčane elektrane, čime će njihov broj zaokružiti na deset. Za dvije sunčane elektrane, Sukošan, snage 45 MW i Kruševo od 17 MW, u tijeku je postupak ishođenja lokacijske dozvole, objavljeno je iz HEP-a.
www.bug.hr
 

Puštena u rad najveća sunčana elektrana u Hrvatskoj
Predsjednik Vlade Andrej Plenković sudjelovao je u puštanju u pogon Sunčane elektrane Obrovac, najveće sunčane elektrane u komercijalnom pogonu u Hrvatskoj koja će proizvoditi električnu energiju za tri i pol tisuće kućanstava. U svom obraćanju izrazio je zadovoljstvo što je solarna elektrana, zahvaljujući aranžmanu između Grada Obrovca i HEP-a, izgrađena upravo na području bivše tvornice glinice. "To je itekako važna poruka prilagodbe novom vremenu i prilagodba onome što je najvažnije, energetskoj strategiji Republike Hrvatske prema što većem korištenju obnovljivih izvora energije", poručio je Plenković.

Istaknuo je ulogu Hrvatske elektroprivrede, kao glavne državne elektroenergetske kompanije tijekom protekle velike krize, kazavši da je HEP omogućio Vladi da donosi odluke koje u ograničile cijene struje za građane i gospodarstvo. "Tu se pokazalo koliko je važna ovakvu stratešku kompaniju imati u 100-postotnom državnom vlasništvu, naročito u ovoj krizi", istaknuo je, zahvalivši HEP-u koji je na "svojim plećima uzeo ogroman teret naših aktivnosti u proteklo vrijeme".

Dokapitalizacija HEP-a omogućit će daljnja ulaganja
Osvrnuo se na odluku o dokapitalizaciji Hrvatske elektroprivrede koja će, kazao je, "ne samo omogućiti da se nadoknade objektivni troškovi koje je HEP uzeo na sebe, nego će omogućiti i daljnja ulaganja". Plenković je podsjetio da dokapitalizacija HEP-a neće ići samo iz Državnog proračuna, već će se koristiti dva ogromna zamašnjaka koja imamo u ovom desetljeću: modernizacijski plan i cijeli Nacionalni plan oporavka i otpornosti koji omogućuje iznalaženje izvora financiranja za daljnja ulaganja u obnovljive izvore energije.

Osvrnuo se na jučerašnje predstavljanje provedbe Nacionalne razvoje strategije, kazavši da se "iz onoga što je kazao ministar Erlić vidi se da su nam prolazna vremena jako dobra i da ćemo kroz dvije-tri godine napraviti reviziju naših ciljeva. Premijer je napomenuo da su na europskoj razini dogovoreni zajednički ciljevi s ciljem smanjenja cijene struje i plina.

Vlada će i dalje pomagati projekte restrukturiranja i ulaganja u obnovljive izbore energije
"I zato je bitno da i naš sustav bude kompatibilan, učinkovit s našim partnerima", kazao je Plenković, spomenuvši "energetski miks" koji Hrvatska ima – od hidroenergije po čemu smo u vrhu među članicama EU, električnu energiju bez dodatnih emisija stakleničkih plinova, koju dobivamo iz pola našeg vlasništva u Nuklearnoj elektrani Krško do zelene energije.

Dodao je da je cilj na razini cijele EU učiniti dodatne napore u boljem povezivanju sustava, zbog čega je bitno ulaganje u dalekovode, stanice, solarne ili vjetroelektrane.
Čestitao je svima koji su sudjelovali u ovim projektima, obećavši da će Vlada, kao i dosad, pomagati projekte restrukturiranja i ulaganja u obnovljive izvore energije.

Nakon Obrovca, predsjednik Vlade je, u pratnji potpredsjednice Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava Anje Šimpraga, ministra pravosuđa i uprave Ivana Malenice te Šime Erlića, ministra regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, obišao i Poslovnu zonu u Stankovcima gdje je u pogonu još jedna HEP-ova sunčana elektrana u koju je uloženo 3,5 milijuna eura te Transformatorsku stanicu Zadar istok u Bibinju.
vlada.gov.hr

Ruski prirodni plin nije u potpunosti nestao s ‘radara‘. Naime, iako je ruski uvoz putem plinovoda kolabirao, ruski uvoz LNG-a se povećao. Točnije, diljem EU-a ruski uvoz LNG-a sada je na drugom mjestu, odmah iza uvoza LNG-a iz SAD-a.

Tijekom posljednjih 50 godina, zapadnoeuropske energetske kompanije razvile su duboke poslovne, ali i osobne veze prvo sa sovjetskom, a potom i ruskom plinskom industrijom. Najveći eksponent tih odnosa i interesa je bivši njemački kancelar Gerhard Schröder, koji je kao njemački kancelar otvorio put projektu plinovoda Sjeverni tok 1, postavši i njegov predsjednik uprave nakon što je napustio kancelarsku dužnost. Usporedo s tim biznisom, Schröder je bio ustrajni zagovornik sve čvršćeg njemačko-ruskog energetskog odnosa i povezivanja.

Za ovog nekadašnjeg njemačkog kancelara i drugih njegove vrste u europskom energetskom sektoru, takva jedna sitna stvar poput punog opsega između dviju država na europskom kontinentu - Rusije i Ukrajine - ne znači nužno kraj uobičajenog poslovanja, navodi u svojoj analizi za National Interest Alan Riley, viši suradnik u think tanku Atlantsko vijeće (Atlantic Council) iz Washingtona, koji se specijalizirao na područjima antimonopolskog, trgovinskog i energetskog prava te pitanjima politike Europske unije.

U ovom trenutku, činjenica jest da se posao Gazpromovog izvoza ruskog plina iz plinovoda u EU do temelja urušio. Ipak, unatoč tome, mnogi poslovni i politički europski čelnici žele da se stvar što prije vrati u "normalu". U Njemačkoj već dulje vrijeme premijer Saske poziva na popravak plinovoda Sjeverni tok 1 i obnovu isporuka ruskog plina. U Italiji je jedan od pripadnika stare rusko-talijanske energetske klike, Paolo Scaroni, izabran za predsjednika talijanskog energetskog diva ENEL.

‘Re-Schröderizacija‘
Nije previše teško prepoznati što se kuha. Ekipa koja maše krilaticom "business as usual", predvođena upravo onima poput Schrödera i Scaronija, navijat će i gurati sklapanje poslova o ponovnom protoku plina s Moskvom. Istovremeno, na prvi pogled, ‘Re-Schröderizacija‘, kako taj eventualni budući proces naziva autor analize, izgleda kao nemoguća misija. Uvoz ruskog plina iz plinovoda u Europu od početka invazije na Ukrajinu pao je sa 40 na oko svega 5 posto. Njemačka, najveći ruski uvoznik plina, osigurala je u međuvremenu nekoliko novih LNG terminala, točnije plutajućih LNG brodova za uvoz LNG-a (ukapljenog prirodnog plina). Njemački ministri stalno iznova ponavljaju i ističu ključna stajališta vezana uz energetsku diverzifikaciju.

Njemačka će, tako, uvoziti norveški prirodni plin, LNG, energiju vjetra, solarnu energiju - ukratko, sve osim ruskog plina. No, ruski prirodni plin nije u potpunosti nestao s ‘radara‘. Naime, iako je ruski uvoz putem plinovoda kolabirao, ruski uvoz LNG-a se povećao. Točnije, diljem EU-a ruski uvoz LNG-a sada je na drugom mjestu, odmah iza uvoza LNG-a iz SAD-a. Što je još važnije, ekonomski i politički sustav potpore uvozu ruske energije diljem Zapadne Europe nije nestao. Trenutačno možda teži biti manje vidljiv, ali taj je sustav spreman ponovno se aktivirati i pogurati ruski plin prema Europi u prvom trenutku koji bi bio pogodan. Tu je već spomenuti premijer Saske, Michael Kretschmer, a zanimljivo je da on koristi politiku zatvaranja njemačkih nuklearnih elektrana - od kojih su posljednje tri isključene 15. travnja - kao opravdanje za to.

‘Hladna zima, velika potražnja za LNG-ijem i rast cijena - i to je to‘
Ovaj primjer pozivanja na obnovu isporuka ruskog plina kroz Sjeverni tok 1 uklapa se u širu strategiju njemačkih pristaša uvoza iz Rusije. Oni dobro znaju da će biti teško opskrbiti Njemačku dovoljnom količinom energije iz alternativnih izvora uz efektivni prekid uvoza ruskog plina. Gubitak nastao zatvaranjem ukupno šest nuklearnih elektrana u posljednje tri godine povećava potražnju za većim količinama energije iz drugih centara nabave, a ograničenja planiranja otežavaju distribuciju energije vjetra putem pojačanih mrežnih kapaciteta tamo gdje je potrebna. Istovremeno, nitko ne želi masovno povećati upotrebu ugljena - iako se, napominje autor, i to događa. Sve što njemački zagovornici ruske energije zapravo trebaju je jedna doista hladna zima i Kinezi koji kupuju dovoljne količine tekućeg prirodnog plina na svjetskim tržištima da cijene prirodnog plina dramatično porastu. U tom bi trenutku postojali svi argumenti za popravak Sjevernog toka 1 - po cijeni od 500 milijuna dolara - i povratka na ranije uobičajeno poslovanje.

Pritom, to ne bi bio argument koji bi se iznosio samo u Njemačkoj. ‘Schröderizacija‘, prema kojoj europski političari i poslovni rukovoditelji traže i podupiru duboke veze s ruskim energetskim tržištem, bila je i ostala obilježje zapadnoeuropskog energetskog sektora u cjelini, ne samo u Njemačkoj. Sada se, kako navodi Riley, ‘Re-Schröderizaciju‘ može vidjeti na sceni u Italiji gdje je desna vlada Giorgije Meloni, koju je poduprlo prorusko koalicijsko krilo Silvija Berlusconija, imenovala Scaronija za predsjednika ENEL-a. Scaroni je ranije bio izvršni direktor drugog talijanskog energetskog diva ENI i razvio je čvrst odnos - kao što i sami zapisi iz Kremlja pokazuju - s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Također, podržavao je i djelomično financirao propali projekt plinovoda Južni tok, koji je imao za cilj nanijeti golemu štetu Ukrajini osiguravanjem alternativne tranzitne rute za ruski plin u Europu.

Igrali Ukrajini o glavi
No, jasan sveukupan cilj Moskve nije bio samo smanjiti prihode Ukrajine, već i njezinu važnost za EU, što bi teoretski olakšalo kasniji napad na tu zemlje jer bi bile smanjenje šanse da bi EU za to pokazala kakav značajniji interes. ENI je pod vodstvom Scaronija također zatvorio Italiju u rusku plinsku mrežu, održavajući dugoročne ugovore o s ruskim energetskim divom Gazpromom i kupnjom plinskih polja u Rusiji. Kao i mnogi drugi njemu slični, Scaroni nije pokazao predomišljanje ili kajanje za svoje postupke. I dalje je tvrdio da Italija treba ruski plin za iduće desetljeće i usprotivio se sankcijama Kremlju i to unatoč činjenici da ruska invazija na Ukrajinu prijeti europskoj sigurnosti i međunarodnom poretku te unatoč činjenici da su njegovi postupci, kao i postupci Schröder i ostalih istomišljenika u zapadnoeuropskom energetskom establišmentu, u biti potaknuli Putina da počne razmišljati o invaziji na Ukrajinu.

Iz energetske perspektive, njihove akcije učinile su Europu ovisnom o ruskom plinu, a kada je Moskva EU-u izmaknula energetski ‘tepih‘, europski potrošači su bili ti koji su na kraju platili račun - trošak uvoza energije u EU prošle godine bio je tri puta veći nego 2021. Nije teško uočiti da će se Scaroni uskoro koordinirati s proruskim igračima u njemačkom energetskom establišmentu kako bi progurali ponovni uvoz ruskog plina. Kako je rečeno, trebat će samo hladna zima, ograničeni pristup LNG-u i visoke cijene energije. ‘Re-Schröderizacija‘ zapadnoeuropskog energetskog sektora u tom će trenutku krenuti punom parom, zaključuje Alan Riley.
www.jutarnji.hr

DARPA POWER ima za cilj stvoriti revolucionarnu mrežu za distribuciju električne energije te projekt planira dizajn i demonstraciju zračnih optičkih energetskih releja. DARPA radi na sljedećem koraku naprijed u distribuciji energije iskorištavanjem bežičnog prijenosa energije za stvaranje dinamične, prilagodljive mreže bežične energije brzine svjetlosti. Cilj programa Persistent Optical Wireless Energy Relay (POWER) je dizajn i demonstracija zračnih optičkih energetskih releja. Ovi releji su kritična komponenta neophodna kako bi se omogućilo spajanje zemaljskih lasera s učinkovitim dalekometnim prijenosom na velikim visinama. Osim toga, takvi će releji omogućiti buduće bežične energetske mreže s više smjerova.

"Ovo je internet za energiju - iskorištavanje otpornih, višestaznih mreža za protok energije iz obilnih izvora do potrošača koji su gladni energije", rekao je pukovnik Paul Calhoun, voditelj programa POWER-a u DARPA-inom Uredu za taktičku tehnologiju. “Vojska se suočava s posebno akutnim energetskim izazovima koji pokreću ovu inovaciju. Često moramo djelovati daleko od uspostavljene energetske infrastrukture i oslanjati se na tekuća goriva i agregate koji zahtijevaju nesigurne opskrbne vodove.”

Trenutne vojne platforme koje zahtijevaju veliki domet, izdržljivost ili značajnu sposobnost isporuke oružja moraju biti fizički velike da nose pohranjenu energiju potrebnu za dovršenje misije kao tekuće gorivo. Bežična mreža za prijenos energije pretvara platforme u vodove, a ne u spremnike, što omogućuje male jeftine platforme sa značajnim mogućnostima kao što su neograničeni domet ili izdržljivost.

Energijsko emitiranje možda zvuči egzotično, ali to je potpuno ista fizika koja se koristi u bežičnoj komunikaciji. “Potreban vam je izvor energije; pretvarate tu snagu u val koji se širi, obično elektromagnetski, šaljete ga kroz slobodni prostor, skupljate ga u prijemniku, a zatim ga pretvarate natrag u električnu energiju,” rekao je Calhoun.

Ipak, učinkovitost pretvorbe ostaje izazov. U mreži s više skokova, pretvorba iz propagirajućeg vala natrag u električnu energiju i natrag u propagirajući val na svakom čvoru brzo nakuplja neprihvatljive gubitke. Svaka od tih pretvorbi je relativno neučinkovita i njihovo množenje kroz lanac je nepraktično.

"Program POWER će razviti učinkovite releje za emitiranje snage koji preusmjeravaju prijenose optičke energije dok maksimiziraju kvalitetu snopa na svakoj točki na putu, selektivno skupljajući energiju prema potrebi", rekao je Calhoun. "To je trofazni razvojni napor, koji je kulminirao uvjerljivom demonstracijom energetskog relejnog toka energije."

Povijest je pokazala da pomaci u transportu energije poput rimskih cesta, željeznica, mehaniziranog ratovanja i tankera za dopunjavanje goriva u zraku koji brže i elastičnije prenose energiju kroz bojni prostor daju odlučujuću vojnu prednost. “Vjerujemo da će sljedeća energetska revolucija biti omogućena bežičnom laserskom energetskom mrežom,” rekao je Calhoun. "Dramatično će sažimati vremenske okvire transporta i elastično pružati distribuiranu energiju potrošačima u zraku, na kopnu, na moru, podmorju i u Svemiru."
www.darpa.mil

Hrvatski ministar gospodarstva Davor Filipović sudjelovao je na gospodarskom forumu u grčkom Delfiju i rekao je da Hrvatska udvostručuje kapacitet LNG terminala na Krku te razgovara o spajanju na plinovod iz Azerbajdžana. Hrvatska se želi pozicionirati kao energetsko središte u ovom dijelu Europe. "To sve radimo kako bismo plinom opskrbljivali naše susjedne zemlje jer, da je Hrvatska sebična, trenutni kapacitet LNG-a bio bi dovoljan za zadovoljavanje svih hrvatskih potreba", rekao je Filipović. "Međutim, mi mislimo i na naše susjede. Želimo doprinijeti cijeloj Europi, postati energetsko čvorište našeg dijela Europe, kako više nikada ne bismo bili u situaciji da ovisimo o samo jednom izvoru plina, koji je dosad bila Rusija", dodao je. Filipović je u gradiću Delfiju sudjelovao na panelu Ruski hibridni rat: Kako ojačati energetsku sigurnost EU-a.

"Plinacro radi na jačanju mreže"
Kapacitet LNG terminala na otoku Krku, gdje pristižu brodovi s dominantno američkim ukapljenim plinom, ima kapacitet od 2.9 milijardi kubičnih metara godišnje. Kapacitet bi mu trebao iznositi 6.1 milijardu tijekom 2025. godine. Hrvatska je, naime, prije dva tjedna potpisala ugovor s norveškom kompanijom Vartsilom koja bi za 22 mjeseca trebala ugraditi novi modul koji će omogućiti povećanje kapaciteta. "Paralelno Plinacro radi na jačanju naše plinovodne mreže na relaciji Zlobin-Bosiljevo kako bismo mogli te povećane kapacitete pustiti u naš plinski sustav", rekao je Filipović za Hinu nakon panela. Plin bi zatim išao u Sloveniju pa prema Austriji i Bavarskoj na jugu Njemačke. Predsjednik bavarske vlade Markus Zeder i austrijski kancelar Karl Nahamer posjetili su Krk prije šest mjeseci, gdje su s premijerom Andrejom Plenkovićem dogovarali tu suradnju. "Mi ćemo učiniti sve da Hrvatska bude energetsko središte ovog dijela Europe", napomenuo je Filipović.

Spajanje na plinovod iz Azerbajdžana
Hrvatska se stoga namjerava spojiti i na postojeći plinovod koji se proteže od plinom bogatog Azerbajdžana preko Gruzije i Turske do Albanije. U planu je izgradnja kraka koji bi od Albanije išao preko Crne Gore i BiH do Hrvatske. "Hrvatska podržava taj projekt. Smatramo da je važno imati još jedan dodatni dobavni pravac kojim bi plin došao do Splita, do kuda ide naša plinovodna mreža", rekao je Filipović. Plin bi se zatim mogao izvoziti dalje. "Premijer Plenković i ja smo zajedno u Davosu (u siječnju) razgovarali s predsjednikom Alijevim. Tada smo se, između ostalog, dotakli tog projekta. Razgovarali smo tada i s predstavnicima Crne Gore, a kontinuiramo vodimo razgovore i s našim prijateljima u BiH", izjavio je Filipović.

Azerbajdžanski predsjednik Ilhan Alijev je u srpnju s predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen potpisao sporazum o strateškom partnerstvu kojim bi se povećale isporuke plina iz Kaspijskog jezera u EU. Sporazum je potpisan pet mjeseci nakon što je Rusija, iz koje EU pokriva 40 posto svojih potreba za plinom, pokrenula invaziju na Ukrajinu. Projekt dopremanja plina iz Azerbajdžana do Hrvatske, poznat kao Jadransko-jonski plinovod, već se godinama razmatra, no aktualna situacija ga je ubrzala.

"Sav plin proizveden u Hrvatskoj ostaje u Hrvatskoj"
Istaknuo je da izostanak ruskog plina ove zime nije utjecao na EU. "Bez obzira na to što su neki najavljivali katastrofu u cijeloj EU, da će Europa propasti, da neće biti plina, da ćemo se smrzavati, dogodilo se upravo suprotno. Snažnim zajedništvom u EU pružena je podrška Ukrajini, a istovremeno su mnoge zemlje ostvarile gospodarski rast", rekao je Filipović dodavši da je Hrvatska prošle godine imala 6.3-postotni rast BDP-a.

Kaže da sav plin proizveden u Hrvatskoj "ostaje u Hrvatskoj". "INA-inu proizvodnju od oko 700.000 kubika usmjerili smo prošle godine hrvatskim građanima jer je u jednom trenutku 120.000 hrvatskih građana ostalo bez plina", rekao je ministar, dodajući da je "Hrvatska sigurna što se tiče opskrbe plinom". "Ove zime nismo imali nikakvih problema", rekao je.

"Razgovaramo kako pomoći Ukrajini i zadržati europsko jedinstvo"
Zima je bila jedna od najtoplijih posljednjih desetljeća, no Filipović navodi i intervenciju na tržištu kao faktor. "Na razini EU smo u prosincu ograničili cijenu na 180 eura po megavat satu. To je tada bila poruka špekulantima da neće zarađivati preko leđa građana EU, a kod nas hrvatskih građana i poduzeća. Od tada je počela padati cijena", rekao je. Cijena je sada nešto ispod 40 eura po megavat satu, dodao je. Grčka je bila u grupi 15 zemalja koje su se zalagale za što niže ograničenje, u čemu je prednjačio njen ministar energetike Kostas Skrekas s kojim se Filipović sastao u Delfiju. Na sastanku je bila i Ditte Jorgensen, direktorica Odjela za energetiku Europske komisije. "Razgovaramo kako i dalje vući prave poteze na razini EU, kako pomoći Ukrajini i zadržati europsko jedinstvo", zaključio je hrvatski ministar.
www.index.hr

EU ima novog važnog saveznika oko plina. To bi moglo jako utjecati na Hrvatsku

Azerbajdžan, većinski muslimanska zemlja na granici Europe i Azije, mogao bi u nadolazećim godinama postati izvoznik plina u Hrvatsku. koja razmatra spajanje na tamošnji plinovod. Jutarnja magla nadvila se nad Kaspijsko jezero, koje zbog veličine i slankaste vode neki nazivaju morem. Na udaljenosti od 70 kilometara nalazi se plinsko polje Šah Deniz, površinom veliko kao dva najveća hrvatska otoka Cres i Krk zajedno. Šest naftnih kompanija izvlači plin s dubine od 600 metara pa ga utiskuje u cijevi koje se protežu do susjedne Gruzije. Odande idu kroz Tursku i Grčku do Albanije. Jedan krak zatim ulazi u Italiju dok se razmatra gradnja drugog koji bi išao preko Crne Gore i BiH u Hrvatsku.

"Hrvatska podržava taj projekt. Smatramo da je važno imati još jedan dodatni dobavni pravac gdje bi plin iz Azerbajdžana došao do Splita, do kuda ide naša plinovodna mreža", kazao je nedavno hrvatski ministar gospodarstva Davor Filipović za Hinu.

Počeli su pregovori
On i premijer Andrej Plenković o tom su projektu razgovarali u siječnju s azerbajdžanskim predsjednikom Ilhamom Alijevim na forumu u švicarskom Davosu. "Razgovarali smo tada i s predstavnicima Crne Gore, kontinuirano vodimo razgovore i s našim prijateljima u BiH. Postoji veliki interes u tom smjeru pa vjerujem da ćemo u konačnici i napraviti taj projekt", dodaje Filipović.

Projekt poznat kao Jadransko-jonski plinovod razmatra se od 2012., kada su hrvatska tvrtka za transport prirodnog plina Plinacro i ministarstvo gospodarstva počeli sudjelovati na sastancima zainteresiranih zemalja. No u to vrijeme nije se krenulo u realizaciju jer je plin iz Rusije bio jeftiniji, a količina plina iz Azerbajdžana ograničena. Sve se promijenilo pet mjeseci nakon što je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu. EU koja je do tada 40 posto plina uvozila iz Rusije, okrenla se ukapljenom plinu iz SAD-a, Norveškoj, Alžiru i Azerbajdžanu.

Petsto kilometara plinovoda do Splita
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen potpisala je u srpnju sporazum o strateškom partnerstvu s predsjednikom Alijevim. "Više od 10 europskih zemalja traži nas da povećamo isporuke", rekao je Alijev na političkom Globalnom Baku forumu. Ta zemlja bivšeg Sovjetskog Saveza izvezla je 2019. godine ukupno 19 milijardi kubičnih metara plina, a ove godine planira isporučiti 24 milijarde. "Polovina toga bit će izvezena u Europu", izjavio je Alijev, koji je prošli mjesec posjetio Sarajevo.

Azerbajdžanski ministar energetike Parviz Šabazov Ogtaj kaže da im cilj nije samo povećati volumen postojećim partnerima "nego dodati nove partnere, uključujući one na Zapadnom Balkanu". Jadransko-jonski plinovod od albanskog grada Fierija do Splita bio bi dugačak 511 kilometara. Njime bi Hrvatska dobivala polovinu od ukupno pet milijardi kubičnih metara plina godišnje, koliki bi bio njegov kapacitet, izvijestio je Plinacro na svojoj internetskoj stranici. Završetak projekta najavio je za 2025. godinu. "O vremenskoj dinamici teško je sada govoriti jer se još uvijek obavljaju razgovori, ali interes postoji u svim zemljama", kaže Filipović. Uvezeni plin bi, kao i dio onog s LNG terminala na Krku, Hrvatska izvozila u zemlje EU jer bi te količine premašile domaću potrebu hrvatskih kućanstava i industrije. Filipović napominje da se Hrvatska želi pozicionirati "kao energetsko čvorište ovog dijela Europe" i pomagati drugim zemljama u opskrbi.

Zemlja vatre, nafte i plina
Polje Šah Deniz u Kaspijskom jezeru otkriveno je 1999. godine, a crpljenje je počelo 2006. Toghrul Velijev, analitičar Baku Research Instituta, smatra da Azerbajdžan može zadovoljiti od pet do šest posto potreba EU za plinom. Europska komisija izvijestila je prošlo ljeto da će Azerbajdžan isporučivati 20 milijardi kubičnih metara u EU do 2027. godine.

"Ta izjava je preoptimistična za obje strane", kaže Velijev, koji smatra da njegova zemlja može izvesti između 12 i 13 milijardi kubika u EU. Istovremeno na kružnim tokovima u Bakuu stvaraju se gužve. Ulice su prepune automobila jer litra najjeftinijeg benzina košta 0.53 eura.

"Ovdje je gotovo sve sagrađeno novcem od nafte i plina", kaže taksist Orkhan dok prolazi između suprotnosti, blokova betonskih stambenih zgrada izgrađenih u vrijeme socijalizma i modernih trgovačkih centara u staklu. Na razglednicama Bakua nalaze se tri staklena hotela s 30 katova, izgrađena u obliku plamena. "Azerbejdžan, zemlja vatre", turistička je reklama koja se 2014. nosila na dresovima nogometnog kluba Atletico Madrida, koji je dva puta igrao u finalu Lige prvaka.

Euro i Formula 1
Baku je bio jedan od stadiona na kojima se igralo europsko nogometno prvenstvo 2021., a njegovim ulicama od 2017. voze se utrke Formule 1. Kako bi se nastavila naftna ekspanzija, kompanije bi trebale povećati ulaganja, no neke su suzdržane. "Da bi kompanije bile zainteresirane za ulaganja u infrastrukturu i povećanje izvoza, trebaju im ugovori na 20 do 25 godina, a ne na pet godina", objašnjava analitičar Velijev. Napominje da i inicijativa EU o smanjenju korištenja fosilnih goriva, uključujući prirodni plin, čini kompanije rezerviranima prema investicijama u infrastrukturu.

Vodik, rješenje ili obećanje?
Trenutno se u svijetu vodi rasprava o korištenju vodika koji bi se proizvodio iz obnovljivih izvora energije, a transportirao prilagođenim plinovodima. "Vodik može biti rješenje, ali on je više obećanje", kaže Dimitar Lilkov, analitičar Centra za europske studije Wilfred Martens sa sjedištem u Belgiji. Korištenje vodika trenutačno je ispod jedan posto u svijetu. "U kratkom roku on nije rješenje pa će u nadolazećim godinama EU i dalje morati razmišljati kako uvoziti prirodni plin te se povezivati na razne plinovode", smatra Lilkov, koji je o tome govorio prije deset dana na gospodarskom forumu u Delfima.

Budućim cijevima Jadransko-jonskog plinovoda mogao bi ići i vodik u Hrvatsku. "Zato će Plinacro upravo pri proširenju naše plinovodne mreže voditi računa da te cijevi budu spremne i za vodik. Moramo misliti i na budućnost", napominje Filipović. "Sve što sada radimo razmišljamo kako iskoristiti na najbolji mogući način", dodaje. Radovi na dubinama ogromnog Kaspijskog jezera nastavljaju se dok prolaznici bezbrižno šeću uz njegovu obalu. Stakleni šoping-centar u obliku propupalog cvijeta privlači stanovnike Bakua u trgovine kakve se nalaze u zapadnoj Europi. "Ovakvih modernih zdanja je sve više", kaže vozač Orkhan. "A rast će u nebo i bivati sve luksuznije nastave li se izvoziti nafta i plin", zaključuje.
www.index.hr

Vjetar na moru postavljanjem vjetroelektrana može biti iskorišten i pretvoren u električnu energiju. Zovu ih offshore vjetroelektranama i, kao što sam naziv sugerira, to su vjetroelektrane koje nisu na obali. Iako se najčešće postavljaju u morima ili oceanima, offshore vjetroelektrane uključuju i one koje mogu biti izgrađene i na kontinentu, odnosno na većim jezerima. Prva pučinska vjetroelektrana instalirana je davne 1991. godine u Danskoj i otad broj ovakvih projekata bilježi značajan rast. Pučinske vjetroelektrane postale su iznimno važan dionik na globalnom tržištu obnovljive energije.

Europa je razvoj pučinskih vjetroelektrana stavila u središte svoje energetske tranzicije, a vlade diljem Europe obvezale su se na razvoj 150 GW pučinskih vjetroelektrana do 2030. godine. Predviđa se kako će do 2050. u morima diljem Europe biti instalirano čak 450 GW vjetroelektrana. Zašto su vjetroelektrane na moru u središtu europske energetske tranzicije? Prije svega, turbine su im mnogo veće i jače od vjetroelektrana na kopnu te posljedično proizvode znatno veću količinu električne energije. Postoje vjetroelektrane na moru visoke poput Eiffelovog tornja s lopaticama dužine jednog nogometnog igrališta, do 120 metara. Postoje i vjetroparkovi na moru koji proizvedenom električnom energijom opskrbljuju cijele gradove.

Upravo veličina lopatica pučinskih vjetroelektrana ih čini produktivnijima i učinkovitijima. Također vjetar na moru konstantniji je od vjetra na kopnu. Zbog toga je količina električne energija koju proizvode vjetroelektrane na moru veća, kako u pogledu proizvodnje tako i u pogledu dosljednosti. Budući da vjetrovi tijekom dana putuju neometano na moru, pučinske vjetroelektrane osiguravaju konstantnu proizvodnju električne energije tijekom dana kada je najveća potražnja i potrošnja. Također, vjetroelektrane na moru imaju veći faktor iskorištenosti kapaciteta te rade duže od vjetroelektrana na kopnu.

Pučinske vjetroturbine u plitkim morima usidrene su sustavima na dnu, no u dubljim morima one mogu biti postavljene i na plutajuća postolja. Niz tvrtki razvija inovativne plutajuće pučinske platforme za instalacije vjetroelektrana u dubokim vodama. Hrvatska spada među zemlje s dubljim morima, ali i vjetrovima koji su povoljni za razvoj pučinskih vjetroelektrana. Svaki novi instalirani megavat projekta obnovljive energije približava nas ciljevima energetske samodostatnosti te su sve glasniji zahtjevi da i Hrvatska počne razvijati vjetroelektrane na moru.

Akcijski plan za obnovljive izvore energije na moru u Hrvatskoj
Dok Republika Hrvatska u svojim strateškim dokumentima nema eksplicitne ciljeve kapaciteta za OIE na moru, zemlje poput Francuske, Grčke, Italije i Španjolske imaju zacrtane ciljeve za razvoj projekata OIE na moru do 2030. godine. Kako bi se iskoristio njihov potencijal na moru u Hrvatskoj, važno je što prije početi s razvojem zakonodavnog okvira za obnovljive izvore energije na moru. Zato je udruženje Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) pokrenulo projekt izrade studije Akcijski plan za obnovljive izvore na moru u Hrvatskoj. Dovršena studija daje pregled i analizu mogućnosti iskorištavanja obnovljivih izvora energije u moru u Hrvatskoj te predlaže akcijski plan za njihov razvoj. Izradu studije financirala je Europska banka za obnovu i razvoj, a OIEH je za izradu studije okupio stručnjake Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, OIKON – institut za primijenjenu ekologiju i Pokret otoka.

Kako bi se pokrenuo razvoj obnovljivih izvora energije na moru, postoji niz točaka koje VladaRepublike Hrvatske mora inicirati. Najvažniji korak je izrada Državnog prostornog plana morskog područja, što je prvi korak u uspostavljanju područja za obnovljive izvore energije na moru. Važno je planirati višenamjenski razvoj obnovljivih izvora energije na moru (npr. kolokacija s proizvodnjom vodika, korištenje postojeće infrastrukture za naftu i plin, proizvodnja hrane iz aktivnosti marikulture itd.).

Kako bismo vidjeli prve obnovljive izvore energije na moru puštene u rad početkom idućeg desetljeća, važno je da se što prije utvrde državna tijela koja bi počela kontinuirana mjerenja i praćenja skupova podataka na moru, kao što su brzina i učestalost vjetra na većim nadmorskim visinama, hidrografska istraživanja i istraživanja okoliša.

Razvoj obnovljivih izvora energije na moru ovisi o nizu čimbenika. Nakon analize glavnih sektora na koje bi utjecao razvoj obnovljivih izvora energije na moru ova studija je identificirala više od 29.000 km2 raspoloživog područja za obnovljive izvore energije na moru. To uključuje područja za vjetroelektrane (vjetroelektrane na moru i plutajuće vjetroelektrane) i za plutajuće fotonaponske elektrane. Projekti obnovljivih izvora energije na moru imaju znatno dulje vrijeme gradnje u usporedbi s kopnenim projektima zbog svoje veličine i složenosti. Stoga je Europska komisija utvrdila glavne izazove i prijedloge za usvajanje OIE na moru. Akcijski plan za obnovljive izvore na moru u Hrvatskoj donosi prvu takvu analizu za našu zemlju.
oie.hr

Rimac Technology, jedna od tvrtki u sastavu Grupe Rimac, pokreće tvrtku Rimac Energy koja će raditi na sljedećoj generaciji stacionarnih sustava pohrane energije (Energy Storage System – ESS), uz smanjenje gubitaka energije do 50 posto na 40 posto manjoj površini, priopćili su iz Grupe Rimac. Portfelj proizvoda brenda Rimac Energy uključuje ESS za primjenu u elektroenergetskoj mreži, komercijalnom i industrijskom sektoru, kao i visoko integrirana rješenja za punjače električnih vozila. Svi proizvodi su u potpunosti osmišljeni, razvijeni i proizvedeni u Europi.

Taj korak, ističu iz Rimac Grupe, predstavlja značajnu prekretnicu za tvrtku, koja se širi izvan svoje snažne pozicije u tehnologiji električnih vozila visokih performansi, uvodeći inovativne stacionarne sustave pohrane energije. Ostvarivanje punog potencijala proizvodnje obnovljive energije i poticanje dekarbonizacije energetskih mreža povezani su sa stacionarnim rješenjima tog tipa. Navodi se kako se Rimac Energy tim, specijaliziran tim unutar Rimac Technology kompanije, razvijao tijekom posljednjih 18 mjeseci i danas se sastoji od 60 zaposlenika – od kojih svi trenutno rade na njegovoj prvoj generaciji stacionarnih ESS-a.

“Oslanjajući se na visoku stručnost i standarde demonstrirane u razvoju i proizvodnji električnih vozila, Rimac Energy primjenjuje istu inženjersku filozofiju pri razvoju stacionarnih baterija. Kao rezultat, Rimac Energy je razvio novu arhitekturu baterija koja smanjuje gubitke za do 50 posto, a istovremeno zauzima do 40 posto manje površine u odnosu na najmodernija rješenja. Dodatne tehnološke prednosti uključuju produljeni životni vijek, ugrađenu redundaciju za povećanu dostupnost, kao i konkurentne troškove samog sustava i njegove instalacije”, stoji u priopćenju Grupe Rimac.

Direktor Rimac Energy Wasim Sarwar Dilov ističe kako tvrtka prepoznaje važnost rješenja stacionarnih baterija kako bi ubrzala tranziciju na obnovljive izvore energije. “S obzirom na naše dosadašnje rezultate u području inovativnih baterijskih sustava, vjerujemo da ćemo imati ključnu ulogu u izgradnji budućih energetskih ekosustava Europe te ih podići na globalnu razinu’’, istaknuo je Sarwar Dilov. Isprva, Rimac Energy će pružati rješenja u komercijalnom i industrijskom sektoru, kao potpora elektroenergetskoj mreži, a rješenja za brzo i megavatno punjenje pomoću baterija već su u tijeku. Tvrtka, naglasio je Sarwar Dilov, trenutno pregovara o nekoliko projekata s klijentima, uključujući pilot projekt s jednom od vodećih kompanija u području obnovljive energije, koja traži baterijska rješenja za pohranu energije kao potporu njihovim solarnim i vjetroelektranama. Očekuje se da će se pilot-sustavi proizvesti do kraja ove godine, a puštanje u rad planirano je za 2024. godinu. Serijska proizvodnja trebala bi započeti 2025. godine u Rimac Kampusu, koji je trenutno u izgradnji, s postupnim povećanjem kapaciteta proizvodnje na desetke GWh.

Osnivač i izvršni direktor Rimac Grupe Mate Rimac ističe da postoji hitna potreba za čistom energetskom infrastrukturom kako bi se podržala integracija obnovljivih izvora energije u mrežu pružanjem mogućnosti pohrane i balansiranja energije. “S obzirom na naše iskustvo u tehnologiji električnih vozila visokih performansi i posvećenost održivom razvoju, ovaj put nam se čini kao prirodan slijed razvoja. Naš se tim zaista raduje stvaranju rješenja koja čine čistu energiju dostupnijom, dok se trudimo umanjiti našu ovisnost o fosilnim gorivima i potaknuti zeleniju budućnost”, naglasio je Mate Rimac. Detalji o jedinstvenoj tehnologiji koja stoji iza brenda Rimac Energy, a koja se razvija i proizvodi u Rimac Technology pogonu u Zagrebu, bit će otkriveni kasnije ove godine, najavljuju iz te grupe.
www.energypress.net

Postoji oko 300 industrija u Europi, od kojih su mnoge međunarodne, koje su postavile rokove za značajno smanjenje emisija ugljik-dioksida. Godine tranzicije se obično kreću od 2025. do 2035., a za neke tvrtke i do 2050. godine ovisno o zemlji. Kompanije su dale obećanja dioničarima i zajednicama, a obećanja su objavljena na njihovim web stranicama. Iako je istinska predanost "odigravanju svoje uloge" ključni čimbenik, djelovanje je također potaknuto poticajima za regionalna komunalna poduzeća da ubrzaju usvajanje obnovljivih izvora energije, kao i ulazni porezi na emisije ugljik-dioksida za industrije koje ne zadovoljavaju zakonske razine emisija.

Među tvrtkama koje najviše doprinose su teške industrije koje su se povijesno smatrale velikim zagađivačima, poput nafte i plina, kemijske i automobilske industrije, logistike i velike industrijske proizvodnje. Tvrtke u tim industrijama više od desetljeća postepeno prelaze na obnovljivu energiju, posebice solarnu fotonaponsku tehnologiju. Te tvrtke obično imaju velike prostore i potencijalno hektare praznog krovnog prostora, a solarni moduli pružaju vrlo vidljivu demonstraciju njihove predanosti održivosti. Istovremeno, fleksibilna priroda solarne energije znači da za nju obično nije potrebna dozvola za ugradnju, a zahvaljujući poboljšanjima u solarnoj tehnologiji i promjenjivim cijenama energije, razdoblje povrata ulaganja (ROI) za solarne projekte postaje sve privlačnije.

Za organizacije čija djelatnost nikad nije bila proizvodnja električne energije, prelazak na solarnu energiju može biti izazovan, a svakako postoji nekoliko razloga koje treba uzeti u obzir. Na primjer, mogu postojati varijacije u nacionalnim ili čak regionalnim propisima, koje određuju maksimalnu dopuštenu veličinu za fotonaponski sustav. Ponekad zgrade koje koriste tvrtke možda nemaju odgovarajuće krovove ili su zgrade iznajmljene, što dovodi do pitanja obveze najmodavca na instalacijama. Stanodavci često oklijevaju dopustiti solarne instalacije s manjim povratom ulaganja (ROI) od najma.

Unutar velikih industrijskih korporacija proces donošenja odluka često može biti složen. To može uključivati ​​rukovodstvo na razini poduzeća, investitore, regionalno rukovodstvo, upravitelje postrojenja, službenike za procjenu rizika, menadžere za energiju, menadžere za održivost, službenike za osiguranje, lokalne službenike uključujući vatrogasne službe, a često i konzultante za rizik, osiguranje i energiju. Izazov je osigurati da svi akteri u procesu donošenja odluka razumiju što je krajnji cilj i da mogu raditi zajedno kako bi ga postigli.

Rješavanje problema prije nego što krenete putem prijelaza

Nakon što je tvrtka interno usklađena, sljedeći korak je pronaći kompetentne partnere koji joj mogu pomoći da upravlja tranzicijom i minimizira rizik. Vjerojatno će uključivati ​​više tvrtki, od konzultanata i EPC-ova do dobavljača tehnologije, koji mogu pružiti stručnost na temelju desetljeća instaliranja solarnih sustava. Ti pružatelji mogu biti lokalni ili globalni, ovisno o potrebama tvrtke, iako mnoge tvrtke koje su izvršile tranziciju često smatraju da je vrlo važno uključivanje lokalnih partnera koji poznaju regulatorne i operativne uvjete.

Na nedavnom sastanku s jednom velikom kemijskom tvrtkom u šali su me pitali – Ako je naše stablo uvijek bilo plodonosno, zašto ga rušiti i uzgajati novo?! Navodeći svoju dugogodišnju upotrebu tradicionalnih opskrbe energijom, znali su odgovor na analogiju, ali ona predstavlja primjer šireg konsenzusa industrije da, iako je prijelaz na solarnu energiju potreban, dolazi s nedostatkom razumijevanja njezine vrijednosti i kako najbolje primijeniti ga.

Prelazak na solarnu energiju zahtijeva dobro razumijevanje zahtjeva i uključenih čimbenika rizika. Prije svega, treba uzeti u obzir financijski položaj. Solarna energija pruža vrlo atraktivan ROI tijekom ukupnog vijeka trajanja sustava, štedeći milijune mnogih naših dugogodišnjih kupaca. Međutim, tvrtke će morati snositi većinu troškova unaprijed kao CAPEX. Sljedeći korak je proces postavljanja solarnih panela na krovove zgrada i postizanje obećane opskrbe energijom, što je relativno jednostavna i niskorizična vježba.

Sigurnost i upravljanje rizicima

Za kemijske, naftne i plinske i automobilske tvrtke glavne brige su sigurnost i rizik. Ova zabrinutost dolazi iz različitih izvora, od službenika za rizik i sigurnost, do upravitelja zgrada (i vlasnika), lokalnih vijeća i vatrogasnih službi i upravitelja osiguranja u tvrtkama. Element osiguranja je sam po sebi složen jer uključuje osiguranje zgrada, osiguranje solarnih sustava, osiguranje poslovanja i opću odgovornost.

Kako solarna industrija sazrijeva i broj instalacija raste, stroži sigurnosni standardi i propisi sada su uobičajeni. Ovi sigurnosni standardi često navode da ako je potrebno održavanje krova ili u slučaju nužde, solarni pretvarač mora moći smanjiti istosmjernu snagu koju proizvode solarni paneli na napon siguran za dodir tijekom određenog vremenskog razdoblja.

Za prevladavanje straha od rizika potrebno je vrijeme i potrebni su pravi stručnjaci koji će osigurati vjerodostojan unos podataka i odgovarajuću dubinsku analizu. Surađujemo s tvrtkom Marsh LLC, koja je globalni stručnjak za upravljanje rizikom i posredovanje usmjereno na osiguranje. Naše partnerstvo s tako cijenjenom i iskusnom tvrtkom pruža veliko povjerenje tvrtkama koje razmatraju ulaganje u solarnu energiju.

Međuindustrijska suradnja je ključna

Kada je prva PV instalacija uspješno završena, otkrivamo da tvrtke brzo prelaze na sljedeću, često popraćeno pitanjem "zašto to nismo napravili ranije?!". Završetak svakog uspješnog solarnog projekta postaje model za sljedeći, iako će možda biti potrebno napraviti lokalne prilagodbe. Na primjer, u nekim zemljama višak solarne energije ne može se unijeti u mrežu. Međutim, možemo pomoći u implementaciji sustava za pohranu energije tako da se viškom energije može upravljati i koristiti za daljnje smanjenje ovisnosti o mreži.

Važno je prepoznati da svaka industrija ima svoj jedinstveni skup izazova koji se također moraju uzeti u obzir kako bi se osigurao nesmetan prijelaz s fosilnih goriva. Jedan od načina na koji to činimo je okupljanje različitih tvrtki iz iste industrije, na primjer kemijske, kako bismo raspravili njihove zahtjeve i brige. To nam pomaže da bolje razumijemo specifične potrebe svake industrije i da ih najbolje usmjerimo na korake potrebne za učinkovitu tranziciju. Iznenadili biste se stupnjem suradnje koje ove često konkurentne tvrtke mogu postići kako bi pronašle najbolje održivo energetsko rješenje za napredak svog poslovanja.

Prijelaz u svjetliju budućnost

Iako je COP27 svakako istaknuo potrebu za ubrzanjem promjena, stvarnost je da je brojčanik sporiji nego što bi većina nas željela. Za tešku industriju uvođenje solarne energije zahtijeva promjenu načina razmišljanja na više razina. Na primjer, zahtijeva veću suradnju između odvojenih odjela i odgovornosti. Također zahtijeva od dionika da se odmaknu od načina razmišljanja o smanjenju rizika usmjerenog na početna CAPEX-a, na prepoznavanje prilika za poslovanje koje je spremno za budućnost, posebno s obzirom na nedavnu volatilnost cijena električne energije koju smo vidjeli u mnogim zemljama. Razgovarao sam s mnogim tvrtkama koje sada na solarnu energiju gledaju kao na vrijednu imovinu koja ne samo da pomaže u postizanju korporativnih ciljeva održivosti, već se također može pretvoriti u izvor prihoda. Kad iznenada klikne i način razmišljanja se promijeni,
energetskiportal.rs

Hrvatska ima mogućnost staviti 4 GW solara na krovove, što znači da bi se tako proizvodilo oko 30 posto potrebne električne energije, a trenutno se proizvodi samo 1 posto – rekao je prof. dr. Neven Duić. Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu organizirao je u creskoj Palači Moise konferenciju »Put prema energetskim zajednicama temeljenim na obnovljivim izvorima energije« na kojoj su iznesena najnovija iskustva profesionalaca i projektanata s terena te su svi zainteresirani mogli dobiti praktične upute kako na najjednostavniji način doći do vlastite fotonaponske elektrane. Konferencija je održana u sklopu EUKI projekta »Sunsharing – Podrška energetskim zajednicama temeljenim na energiji Sunca u Jugoistočnoj Europi« u kojem je zagrebački FSB vodeći partner, uz projektne partnere iz Hrvatske, Grčke, Sjeverne Makedonije i Bugarske. Projekt je počeo u prosincu prošle godine i trajat će do kraja 2024. godine, a glavni mu je cilj omogućiti potrošačima da podrže energetsku tranziciju kroz osnivanje energetskih zajednica i njihovo grupno financiranje. Cilj projekta postići će se organiziranjem radionica za prijenos znanja te foruma koji će povezivati potrošače i donositelje odluka.

Važnost solarizacije
Upravo jedan takav skup održan je u Cresu i na njemu su sudjelovali predstavnici jedinica lokalne i regionalne samouprave, raznih agencija, istraživači te predstavnici civilnog sektora kako bi podijelili primjere dobre prakse u korištenju energije Sunca pomoću fotonaponskih elektrana, osnivanju energetskih zajednica te provođenju crowdfunding inicijativa. Uvodno predavanje o važnosti solarizacije Hrvatske održao je voditelj projektnog tima prof. dr. Neven Duić s Fakulteta strojarstva i brodogradnje, jedan od najznačajnijih hrvatskih stručnjaka za energetsku politiku, održivi razvoj i ublažavanje klimatskih promjena.

Hrvatska je krenula u proces solarizacije i na tom putu ima problema koje treba postupno rješavati. U Cresu smo se okupili da vidimo kako bi se procedure mogle ubrzati te da probamo riješiti problem onih koji ne mogu na svoj krov staviti solarne panele. Hrvatska ima mogućnost staviti oko 4 GW solara na krovove, što znači da bi se oko 30 posto potrebne električne energije proizvodilo na taj način, a trenutno se proizvodi samo 1 posto – rekao je prof. dr. Duić.

Sam projekt SunSharing sudionicima predstavio je član projektnog tima Antun Pfeifer, a uslijedio je panel »Go Solar or Go Home: Ukidanje barijera za uspješnu provedbu projekata fotonaponskih elektrana u Hrvatskoj« na kojem su sudjelovali prof. dr. Duić, Matija Sučić iz splitske tvrtke MS2 Energo, Adrijano Rogić iz riječkog Elektroprimorja, prof. dr. Vedran Kirinčić s Tehničkog fakulteta u Rijeci te Vjeran Piršić iz udruge EKO Kvarner. Na panelu se razvila žustra, ali korisna rasprava o tome kako ublažiti sada nepotrebno komplicirane procedure.

Energetske zajednice
Dr. Marko Mimica s FSB-a iznio je najbolja iskustva u osnivanju energetskih zajednica temeljenih na obnovljivim izvorima u EU-u, Vjeran Piršić predstavio je priručnik o najkraćem putu do vlastite fotonaponske elektrane, a Damir Medved iz Udruge bez granica je dao konkretne upute kako osnovati energetsku zajednicu. Prvog dana konferencije još je dr. Ugo Toić iz Otočne razvojne agencije održao predavanje »Put prema realizaciji energetskih zajednica temeljenih na fotonaponskim elektranama na Kvarneru«, dok je naziv posljednjeg izlaganja Svibora Jančića iz Zelene energetske zadruge (ZEZ) bio »Kako do vlastite sunčane elektrane?«.

Drugi dan konferencije započeo je dr. Lin Herenčić sa zagrebačkog FER-a predavanjem »Pametne mreže i novi koncepti trgovanja električnom energijom između članova energetske zajednice – IMPACT projekt«, a nastavljen je predavanjima i okruglim stolom o energetskim zajednicama u kojem su sudjelovali prof. dr. Goran Krajačić (FSB), Josip Beber (ZEZ), Damir Medved (EZ Drenova), dr. Herenčić i Miroslav Hržić iz Grada Preloga.
www.novilist.hr

Ministar regionalnog razvoja i fondova EU Šime Erlić poručio je u utorak na radionici o natječajima iz EU programskog razdoblja 2021. - 2027. da pred Hrvatskom nije nikad bilo više europskih sredstava, čak 25 milijardi eura, koje treba kanalizirati prema svim dijelovima države. Mi smo danas puno iskusniji nego što smo bili prije 10-15 godina po pitanju europskih fondova. Iskoristili smo svoju prvu punu financijsku perspektivu 10 godina od ulaska u Europsku uniju, nema područja da nije realiziran neki projekt kroz europske fondove, rekao je Erlić. Ministar je potvrdio da je hrvatski BDP danas veći za pet posto nego što bi bio da nema europskih fondova i da se Hrvatska približila europskom prosjeku u svim aspektima. Predstoji nam desetljeće da Hrvatska dostigne standard najrazvijenijih europskih zemalja, s obzirom da se više od 70 posto svih javnih investicija realizira iz europskih fondova, što dovoljno govori koliko je to važno pogonsko gorivo za razvoj Hrvatske. Samo iz kapitalnog operativnog programa Konkurentnost i kohezija realizirano je 8400 projekata, odnosno 7000 je dovršeno, a još nešto više od 1000 je u realizaciji, naglasio je Erlić. Posebno je pohvalio Istru za povlačenje sredstava, jer je u toj županiji realiziran niz projekata u vrijednosti od 420 milijuna eura, od toga na području Pule 90 milijuna eura za različita područja, od kulturne i prirodne baštine do energetske učinkovitosti. Erlić je najavio kako će se dobar dio od 25 milijardi eura usmjeriti prema zelenim politikama i digitalizaciji jer je to politika EU-a u kontekstu energetskih kriza u Europi i svijetu. Za brdsko-planinska područja izdvojit ćemo 470 milijuna eura, a poseban financijski mehanizam od 150 milijuna eura imamo za otoke. Na taj način sredstva kanaliziramo prema svim krajevima Hrvatske, poručio je. Istarski župan Boris Miletić izrazio je zadovoljstvo realizacijom brojnih projekata preko europskih fondova ustvrdivši kako Hrvatska ima veliku priliku i treba iskoristiti velike mogućnosti koje joj se pružaju.
vijesti.hrt.hr