25 milijuna EUR-a dodijeljeno je za razvoj transnacionalne doline vodika između Autonomne regije Friuli Venezia Giulia, Slovenije i Hrvatske. Projekt „Dolina vodika Sjeverni Jadran“ ispunio je uvjete za dodjelu bespovratnih sredstava u iznosu do 25 milijuna eura izravnoga financiranja, objavilo je Partnerstvo za čisti vodik dodavši kako se rezultati pregovora u okviru programa Obzor Europa za velike doline vodika očekuju početkom ovoga mjeseca. Da se radi o doista značajnim sredstvima potvrdio je Massimiliano Fedriga, predsjednik Autonomne regije Friuli Venezia Giulia, rekavši kako vjeruje da „ova značajna sredstva, dodijeljena kao priznanje kvaliteti projekta na europskoj razini, potvrđuju i druge mogućnosti koje regija namjerava iskoristiti na sinergijski način, počevši od ulaganja predviđenih talijanskim planom oporavka i otpornosti za proizvodnju i uporabu vodika.“

„Dolina vodika Sjeverni Jadran“ prvi je transnacionalni projekt usmjeren na razvoj namjenske doline vodika. Nastao nakon potpisivanja Pisma namjere između Hrvatske, Slovenije i Autonomne regije Friuli Venezia Giulia, projekt ima za cilj uspostavu okvira za suradnju u razvoju ekološki prihvatljivih tehnologija proizvodnje vodika što pridonosi prijelazu na integrirani ekosustav koji uključuje energetski, industrijski i prometni sektor, ali i omogućava suradnju u području istraživanja i inovacija.

Bojan Kumer, ministar za infrastrukturu Republike Slovenije, podsjetio je da je „ovaj projekt rezultat zajedničkih napora državne i regionalne uprave, industrije, istraživačkih institucija i javnosti, tzv. quadruple helix (četverostrukog modela suradnje). Ta široka suradnja zaista je jamstvo uspjeha ovog projekta, kao i daljnjeg razvoja rješenja temeljenih na vodiku za širu uporabu.“

Partnerstvo uključuje 34 partnerske organizacije te zahvaća cijeli lanac vrijednosti, od proizvodnje, skladištenja, distribucije i završne uporabe vodika kao ključnoga energenta u više sektora. „Moramo biti svjesni da bi vodik, koji će se većinom proizvoditi u Europi, mogao postati značajan izvor energije i snažan alat za smanjenje ovisnosti o uvozu energije kao jedno od najvažnijih pitanja kada govorimo o poticanju gospodarstva Europske unije. Naš je cilj jasan: želimo biti važan globalni igrač uz čisto i održivo gospodarstvo“ – istaknuo je ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović.

Ključni dionici iz svih triju zemalja razvijat će pilot-projekte za proizvodnju preko 5000 tona obnovljivoga vodika godišnje te se baviti njegovim skladištenjem, distribucijom i uporabom za dekarbonizaciju važnih industrijskih sektora kao što su proizvodnja čelika i cementa te održiva prometna rješenja.
mingor.gov.hr

 

ACI se prijavio na natječaj EU ‘Dolina vodika Sjeverni Jadran‘

Nacionalni lanac marina ACI prijavio se na natječaj Europske unije ‘Dolina vodika Sjeverni Jadran‘, u koji je Hrvatska uključena zajedno sa Slovenijom i Autonomnom regijom Friuli, Venezia Giulia iz sjeverne Italije, s ciljem da ACI marina Opatija postane prva hrvatska marina u kojoj bi se razvio cijeli lanac vrijednosti vodika, priopćili su u petak iz ACI-ja.

Iz ACI-ja podsjećaju da je Hrvatski Sabor u ožujku 2022. donio Hrvatsku strategiju za vodik do 2050. godine, koja određuje okvirne mogućnosti razvoja proizvodnje, pohrane, transporta i općenito uporabe vodika s ciljem smanjenja CO2 emisija, kao i mogućnosti uključivanja gospodarstva u sektor proizvodnje opreme, čime bi se osigurala tehnološka prilagodba i sudjelovanje na europskom i svjetskom tržištu vodikovih tehnologija.

- Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja objavilo je javni poziv za iskaz interesa za uvrštavanje na listu potencijalnih važnih projekata od zajedničkog europskog interesa u području tehnologija i sustava vodika. ACI je, prepoznavši važnost zelene energetske tranzicije, iskazao interes po objavljenom pozivu - stoji u priopćenju.

Kako je navedeno u Strategiji, poseban oblik međunarodne suradnje vezan je uz potencijalnu uspostavu dolina vodika, a riječ je o regionalnim sustavima koji povezuju proizvodnju vodika, transport i različite krajnje uporabe te su važni za uspostavu i jačanje gospodarstva zasnovanog na vodiku. Hrvatska je uključena u projekt "Dolina vodika Sjeverni Jadran«, koji za cilj ima povezivanje projekata koji su sastavni dio doline, s potencijalnim partnerima u državama članicama doline.

Radi što brže prilagodbe odnosno tranzicije na zelenu energiju, na razini Europske unije započelo je raspisivanje niza natječaja, iz kojih se sredstva mogu koristiti upravo u svrhu opisane uporabe vodika. Jedan od tih natječaja je ‘North Adriatic Hydrogen Valley (Horizon Europe Programme – Clean Hydrogen Joint Undertaking)‘, na koji se prijavio i ACI s namjerom da marina u Ičićima postane prva ACI marina u kojoj bi se razvio cijeli lanac vrijednosti vodika.

Time bi marina postala važno energetsko središte i jezgra budućeg razvoja Hrvatske, a sam je projekt dio šireg projekta “Koridor mobilnosti sa nultom emisijom Sjeverni Jadran. ACI-jev cilj je pritom i aktivno djelovanje na poljima koja bi tvrtki osigurala nastavak pozicioniranja na položaju predvodnika zelene tranzicije na Jadranu te posljedično jačanje nacionalne konkurentnosti Hrvatske, navodi se u priopćenju.

Član Uprave ACI-ja Josip Ostrogović istaknuo je da ACI, kao regionalni predvodnik u zelenoj energetskoj tranziciji u nautičkom turizmu, odnosno implementaciji najsuvremenijih visokotehnoloških rješenja usmjerenih na održivi razvoj te optimizaciju gospodarenja morem i priobaljem, predstavlja konkurentnu i logičnu opciju za realizaciju projekta tih gabarita.

- Prema planovima, zajednička tvrtka ACI – GITONE, uskoro će započeti s izgradnjom ACI marine Rijeka, najveće investicije u povijesti nautičkog turizma RH, koja će zahvaljujući najsuvremenijim tehnološkim rješenjima biti najnaprednija marina na Mediteranu. Realizacijom projekta doline vodika EU i Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, ACI marina Opatija također bi se pridružila takvom elitnom krugu te pozicionirala Kvarner kao mikro-lokaciju i RH kao članicu EU u središte zelene energetske tranzicije čitavog Mediterana - istaknuo je Ostrogović.

‘Clean Hydrogen Joint Undertaking‘ stavio je na raspolaganje ukupno 25 milijuna eura za potrebe projekta. Tim projektom predviđena je uspostava godišnjeg proizvodnog kapaciteta od 5.000 tona obnovljivog vodika, od čega najmanje 20 posto mora biti osigurano za prekograničnu razmjenu između uključenih zemalja. Italija, Slovenija i Hrvatska zajednički će promicati inovativna energetska rješenja temeljena na vodiku i tako pridonijeti ostvarenju ciljeva Europskog zelenog dogovora i Europske vodikove strategije, navode iz ACI-ja.
lidermedia.hr

 

Sveučilište u Rijeci dio velike Doline vodika
Sveučilište u Rijeci zajedno sa svojim partnerima iz Hrvatske – Tehničkim fakultetom Sveučilišta u Rijeci i Fakultetom elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu – postalo je dio projekta velike „Doline vodika Sjeverni Jadran“. Osim navedenih istraživačkih institucija iz Hrvatske, Sveučilište u Ljubljani je istraživačka institucija sa slovenske strane, a Area di ricerca scientifica e techologica di Trieste predstavlja talijanskog istraživačkog partnera. Projekt je jedinstven primjer suradnje istraživačkih institucija, poslovnog sektora i javnih institucija na stvaranju velikih regionalnih inovativnih ekosustava.

Prva dolina vodika obuhvaćat će područje sjevernog Jadrana (Hrvatsku, autonomnu regiju Friuli Venezia Giulia u Italiji i Sloveniju). Partnerstvo, predvođeno glavnim slovenskim proizvođačem električne energije HSE-om i uz potporu ECUBES-a, uključuje 34 organizacije iz vlade, sektora istraživanja i industrije, a pokriva cijeli proces: od proizvodnje preko skladištenja i distribucije do konačne upotrebe vodika kao ključnog energetskog vektora u više sektora. Iznos financiranja kroz Partnerstvo za čisti vodik jest 25 milijuna eura.

Doline vodika regionalni su ekosustavi koji povezuju proizvodnju vodika, njegov transport i različite oblike upotrebe kao što su mobilnost ili industrijske sirovine. Sve to čini važan pomak prema unaprjeđenju vodikovih tehnologija i omogućavanju razvoja održive ekonomije temeljene na vodiku. Ideja je pokazati kako se svi različiti dijelovi upotrebe vodika kao vektora energije uklapaju u pristup integriranog sustava.

Taj je koncept postao popularan i sada predstavlja jedan od glavnih prioriteta industrije i Europske komisije za povećanje primjene vodika i stvaranje međusobno povezanih vodikovih ekosustava diljem Europe. Dolina vodika ne bi trebala samo pokazati kako vodikove tehnologije rade u sinergiji, već bi također trebala djelovati komplementarno s drugim elementima ili njihovom ponovnom upotrebom: obnovljiva proizvodnja, plinska infrastruktura, električna mreža, baterije itd. Cilj je demonstrirati pojam „učinkovitosti i otpornosti sustava” – nije važna samo energetska učinkovitost jedne primjene, već ukupna energetska i ekonomska učinkovitost i otpornost integriranog sustava. Do danas je 25 europskih dolina vodika u različitim fazama razvoja dio platforme Mission Innovation Hydrogen Valleys. Doline vodika pridonose misiji REPowerEU povećanjem proizvodnje zelenog vodika kako bi se ponudila i zadovoljila rastuća potražnja za vodikom u sektoru industrije, prometa i drugih sektora. Europska komisija dodijelila je Partnerstvu za čisti vodik dodatnih 200 milijuna eura kroz REPowerEU kako bi se do 2025. udvostručio broj dolina vodika u Europi.

Partnerstvo za čisti vodik započelo je pripreme za dodjelu bespovratnih sredstava za dvije vodeće doline vodika. To su projekti znatno većeg opsega od dosad provedenih – proizvode najmanje 5000 tona vodika godišnje, s međusobnim povezivanjem s drugim mjestima proizvodnje vodika i/ ili potrošnje izvan granica projekta.

O Partnerstvu za čisti vodik

Partnerstvo za čisti vodik jedinstveno je javno privatno partnerstvo koje podupire istraživačke i inovacijske aktivnosti u vodikovim tehnologijama u Europi u okviru programa Obzor Europa. Njegov je cilj ubrzati razvoj i provedbu naprednih primjena čistog vodika i ojačati konkurentnost lanca vrijednosti čistog vodika diljem Europske unije. Partnerstvo za čisti vodik čine Europska komisija, industrija gorivih stanica i vodika koju predstavlja Hydrogen Europe i istraživačka zajednica koju predstavlja Hydrogen Europe Research.

Od 2014. prethodnik Partnerstva za čisti vodik, FCH JU, slijedio je koncept vodikovih područja, koja su se razvila u najnoviji koncept dolina vodika. Partnerstvo za čisti vodik ulaže u doline vodika i proizvodnju vodika, unaprjeđujući globalnu vodeću poziciju Europske unije u proizvodnji elektrolizatora. Partnerstvo također pruža pomoć u razvoju projekta dolina vodika, a uspostavilo je i posebnu globalnu platformu za doline vodika s ciljem razmjene najboljih praksi i aktivnosti povezivanja.

Izjava rektorice Sveučilišta u Rijeci prof. dr. sc. Snježane Prijić-Samaržija: Projekt predstavlja uistinu jedinstven iskorak zbog nekoliko razloga. Prvi je iskorak u strateški i financijski relevantnom povezivanju istraživačkog sektora s velikim parterima iz poslovnog i javnog sektora. Drugi je iskorak stvaranje regionalnog ekosustava koji povezuje tri države, Hrvatsku, Italiju i Sloveniju, a utemeljen na prepoznavanju i podršci koja je dobivena na razini vlada. Treće, radi se o temi energetske tranzicije koja je vjerojatno jedna od nekoliko najvažnijih globalnih tema danas. Utoliko smo zadovoljni da je Rijeka snažno zastupljena među partnerima, i to kroz suradnju na istraživanjima vodikove tehnologije Sveučilišta i Lürssen grupacije.
uniri.hr

Dobar odaziv građana na dosadašnje provedene javne pozive energetskih obnova višestambenih zgrada i obiteljskih kuća potiče nas na dodatno sufinanciranje mjera energetske učinkovitosti te se za daljnju realizaciju ovih mjera određuje ukupno iznos od 288 mil EUR.

Pripremu Javnih poziva energetske obnove višestambenih zgrada i obiteljskih kuća koordinirat će Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, a Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja u suradnji s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, osigurat će sredstva u maksimalnom iznosu do očekivanog prihoda od prodaje emisijskih jedinica u Republici Hrvatskoj koji će se uplaćivati u Fond u 2023. godini.

U rujnu 2023. godine raspisat će se javni poziv za energetsku obnovu višestambenih zgrada neoštećenih u potresu sa alokacijom od 80 mil EUR, kojim je predviđena obnova oko 300 zgrada.

Također u rujnu 2023. raspisat će se javni poziv za energetsku obnovu obiteljskih kuća, s alokacijom od 120 mil EUR, a kojim je predviđena obnova oko 10.000 kuća.

Ovim pozivima podupirat će se mjere na poboljšanju energetske obnove zgrada sukladno Zakonu o gradnji (izrada potrebne projektne dokumentacije, energetski certifikat i/ili glavni projekt, povećanje toplinske vanjske ovojnice, unaprjeđenje tehničkih sustava zgrade, grijanje/hlađenje/ ventilacija/klimatizacija/ priprema potrošne tople vode, sustav rasvjete, sustav automatizacije i upravljanja zgradom, uvođenje obnovljivih izvora energije), kao i horizontalne mjere (provedba novih/rekonstrukcija postojećih elemenata pristupačnosti, mjere ugradnje elemenata zelene infrastrukture, urbane održive mobilnosti i elektromobilnost).

Postotak subvencioniranja ovisit će o stupnju obnove, odnosno pojedinačne mjere na obiteljskim kućama podupirat će se u iznosu od 40% prihvatljivih troškova, dok će se integralna energetska obnova podupirat do 60%, a dubinska i sveobuhvatna obnova do 80% prihvatljivih troškova – i za obiteljske kuće i za višestambene zgrade.

U prosincu 2023. godine FZOEU raspisat će javni poziv za suzbijanje energetskog siromaštva, s alokacijom od 25 mil EUR, a kojim je predviđena obnova 1.000 kuća na cijelom teritoriju RH. Provedba uz mjere energetske obnove predviđa i mjere poboljšanja konstrukcijskih i nekonstrukcijskih elemenata u slučajevima gdje se za to ukaže potreba. Postotak sufinanciranja iznosit će 100% predviđenih troškova.

Ovim se predviđena sredstva za energetsku obnovu stambenog fonda zgrada iz jesenskog paketa, dobivena od očekivanog prihoda od prodaje emisijskih jedinica u Republici Hrvatskoj, povećavaju s 130 milijuna eura povećavaju na 250 milijuna eura.

Nadalje, sredinom ožujka raspisat će se poziv za energetsku obnovu zgrada javnog sektora neoštećenih u potresu s alokacijom od 40 mil EUR. Ovim sredstvima će se do II kvartala 2026. godine obnoviti najmanje 288.000 m2 zgrada javne namjene. S intenzitetom sufinanciranja do 60% podupirat će se integralna energetska obnova, a dubinska i sveobuhvatna obnova do 80% za radove i usluge nadzora.

U II kvartalu 2023. godine planirana je objava javnog poziva za energetsku obnovu višestambenih zgrada oštećenih u potresu s alokacijom od 23 mil EUR. Do II kvartala 2026. godine obnovit će se najmanje 45.000 m2 višestambenih zgrada oštećenih u potresu. Planirani intenzitet sufinanciranja za izradu projektne dokumentacije i upravljanje projektom bit će maksimalno 100%, dok je za radove moguće ostvariti intenzitet potpore do maksimalnih 80%.

Uz energetsku obnovu podižemo kvalitetu života građana, a uz štednju energije doprinosimo energetskim i okolišnim ciljevima Republike Hrvatske i Europske unije.

Zapadne sankcije na rusku i iransku naftu usmjerile su jeftino gorivo u Aziju i smanjile razliku u cijenama koja je do sada ‘radila‘ za Europu, a najveći su dobitnici u toj promjeni Kina i Indija, prema analitičarima i podacima Refinitiv Eikona. Azijski uvoznici desetljećima su plaćali više za naftu velikih izvoznika, poput članica Organizacije zemalja-izvoznica nafte, što je među analitičarima i dužnosnicima vlada zemalja-potrošača iznjedrilo naziv ‘azijski dodatak‘.

"Azijci su nekada imali manje opcija od ostatka svijeta jer su bili prisiljeni cijenama privlačiti izvoz udaljenih proizvođača", objašnjava Jorge Montepeque koji je svojedobno sudjelovao u izradi referentne cijene za marku nafte Brent. "Zato su, po definiciji, (...) morali plaćati više dok su se Europa i Amerika mogle opskrbljivati kod kuće", napominje.

‘Dodatak‘ se sada smanjio, što de facto funkcionira kao poticaj za azijska gospodarstva, naglašavajući još jednu nenamjernu posljedicu zapadnih sankcija izvozniku nafte i plina Rusiji. Europske pak zemlje zbog sankcija sada plaćaju više za prirodni plin. "Možemo reći da su najveći dobitnici sankcija pojedini veliki potrošači u Aziji, u prvom redu Indija i Kina", zaključio je Ole Hansen, analitičar za robna tržišta u Saxo Banku.

Rusija je zbog zapadnih sankcija u 12 mjeseci zaključno sa siječnjem prodala više nego dvostruko više nafte Aziji, prema podacima analitičke tvrtke Kpler. Iran, koji je također pod američkim sankcijama, po nekim je procjenama povećao izvoz nafte na najviše razine u posljednje tri godine, a Kina mu je najveći kupac.

Glavna ruska izvozna mješavina sirove nafte Urals, koja se prije invazije na Ukrajinu prodavala u Europi po cijeni nižoj za nekoliko dolara od cijene referentne marke Brent, prodaje se sada u Aziji po 24 dolara nižoj cijeni, prema podacima Refinitiv Eikona. Neki industrijski izvori, koji žele ostati neimenovani, kažu pak da je razlika ipak nešto manja i da Urals jeftiniji za 10 do 15 dolara po barelu. Čak i ako je ruska nafta jeftinija za nekih 15 dolara po barelu, rafinerija u Indiji koja prerađuje 200.000 barela dnevno trošit će na nabavu tri milijuna dolara dnevno manje od europske konkurencije. Tokom godine iznos će premašiti milijardu dolara. Indijski ministar nafte Hardeep Singh Puri rekao je početkom veljače da će nastaviti kupovati naftu iz Rusije ako cijene "i dalje budu dobre".

Azijski ‘dodatak‘ datira iz 1980-ih godina kada su zemlje-proizvođači nafte počele objavljivati cijene bazirane na referentnim cijenama na terminskim tržištima koje su katkada bile više za kupce u Aziji, budući da su više ovisili o uvozu pa je njihov utjecaj na cijenu bio minimalan. Azijski kupci pokušali su smanjiti razliku već i prije zapadnih sankcija na rusku i iransku naftu, ulažući u rafinerijske kapacitete kako bi potaknuli potražnju i poboljšali pregovaračku poziciju u utvrđivanju cijena.

Saudijska Arabija i drugi vodeći izvoznici nafte aktualne su promjene reflektirali u znatno nižim službenim prodajnim cijenama, koje iskazuju razliku u odnosu na regionalne referentne vrijednosti. Od studenog Saudijska Arabija smanjila je razliku za marku Arab Light koja se prodaje u Aziji za 3,35 dolara po barelu. Razlika u cijeni za kupce u Europi nafte Ras Tanura povećana je pak u istom razdoblju za 10 centa po barelu.

Prodajnu cijenu za azijske kupce smanjili su od studenog i Irak i Kuvajt. Irak objavljuje cijene za Europu koje su također podignute na kraju prošle godine. "Iran a sada i Rusija sve se više nadmeću cijenama pa ih moraju prilagoditi i drugi proizvođači s Bliskog istoka. Rezultat su relativno više prodajne cijene za Europu", objasnio je Hansen,. Europa gubi rusku sirovu naftu pa mora nabavljati barele iz udaljenijih krajeva i "u teoriji, cijene na Bliskom istoku postaju nepovoljnije za Europljane", zaključio je analitičar za robna tržišta u Saxo Banku.
novac.jutarnji.hr

Brodovi bi uz pomoć vjetra mogli ploviti u čišću budućnost morskog transporta. Nema sumnje u entuzijazam i kompetentnost Cristine Aleixendri kada se govori o tome kako je brodarstvo uz pomoć vjetra na rubu povratka koji će promijeniti planet. Aleixendri je 2014. osnovala tvrtku pod nazivom bound4blue s dvojicom kolega Španjolaca kako bi razvila tehnologiju jedara inspiriranu njihovom obukom u aeronautičkom inženjerstvu.

Ostvarenje sna
„Kad smo počeli, smatrali su nas ludim inženjerima jer želimo vratiti jedra na brodove”, rekla je. „Ali kad danas razgovaramo s brodovlasnicima, oni nam kažu da će se vratiti na vjetar i da ga nikad neće zanemariti.” Lako je razumjeti zašto. Pomorska industrija odgovorna je za oko 3 % globalnih emisija stakleničkih plinova i pokušava se odmaknuti od teškog loživog ulja koje jako zagađuje. „Tehnologija pogona na vjetar postat će standard”, kaže Aleixendri. „Sve je počelo kao moj san. Sad na to ne gledam kao na san, nego kao na realnost.”

Ne samo da je tvrtka bound4blue sa sjedištem u Barceloni privukla sve veći interes brodarskih tvrtki za svoj pogonski sustav potpomognut vjetrom, već je Aleixendri okrunjena osobnim priznanjem za svoj trud. 2019. godine dospjela je na Forbesov popis ‚30 ispod 30‘ za proizvodnju i industriju u Europi. Godinu nakon toga Aleixendri je osvojila Nagradu za žene kojom Europski institut za inovacije i tehnologiju nagrađuje inspirativne poduzetnice.

Vjetar u jedra
Sada tvrtka bound4blue koordinira projektom za jedra kojega financira EU, a koji je posudio naziv tvrtke i trajat će dvije godine, do veljače 2024. Postoji veliki prostor za rast u brodarstvu potpomognutim vjetrom. Od rujna 2022. samo je 21 veliki komercijalni brod u svijetu imao opremu za iskorištavanja energije vjetra, prema Međunarodnoj udruzi za jedrenjake. Iako se ove godine predviđa više nego udvostručenje, na čak 50 plovila, to je još uvijek kap u moru u usporedbi s globalnom flotom.

Energija vjetra održiva je za različita plovila, uključujući teretne brodove, tankere, trajekte i kruzere, prema Aleixendriji. „To je ogromno tržište jer diljem svijeta plovi više od 60 000 brodova koji bi mogli profitirati od takvih rješenja”, rekla je. „Sve je još u povojima.”

Dolaskom 2023., očekuje se da će stupanje na snagu novih propisa Međunarodne pomorske organizacije o energetskoj učinkovitosti i emisijama ugljičnog dioksida također potaknuti rast. „Mislim da je pravi trenutak za ulaganje u pogon na vjetar, a to nam je omiljena tema”, rekla je Aleixendri, koja je glavna operativna direktorica svoje tvrtke i stekla je diplomu magistre znanosti iz zrakoplovnog inženjerstva na Politehničkom sveučilištu u Kataloniji.

Usisni ventilator
Tvrtka bound4blue razvila je takozvano autonomno usisno jedro, koje nimalo ne sliči na tradicionalno. Ima izgled tornja u obliku cilindra koji se uzdiže s palube broda. Tradicionalna jedra rade tako da „hvataju vjetar”. Vjetar stvara područje višeg tlaka iza jedra u usporedbi s njegovom drugom stranom. Ta razlika u tlaku stvara silu koja tjera brod naprijed, poznatu kao „uzgon”.

Nasuprot tome, „eSAIL” tvrtke bound4blue ima usisni ventilator koji uvlači zrak unutar tornja dok vjetar struji oko njega, stvarajući jači uzgon za pogon broda. To rezultira šest ili sedam puta većim uzgonom konvencionalnog krutog jedra i moglo bi smanjiti potrošnju goriva do 40 % ako se kombinira s boljim dizajnom plovila i prilagodbama u rutama kako bi se iskoristile prednosti prevladavajućih vjetrova, prema Aleixendriji. eSAIL je najprikladniji za tipove vjetrovitih uvjeta kakvi su na sjevernom Atlantiku i sjevernom Pacifiku, kaže, premda njegova upotreba nipošto nije isključivo za te rute.

Uštede na emisijama razlikovat će se ovisno o općim uvjetima vjetra na različitim rutama. Na primjer, bound4blue procjenjuje da bi trgovački brod koji plovi 25 000 kilometara od južnog Brazila do sjeveroistočne Kine mogao uštedjeti 26 % na gorivu i emisijama. Iako je još rano za predviđanja, neki od prvih transportera već su izvijestili o uštedama od 15 %. Bound4blue također je potpisao niz ugovora s brodarskim tvrtkama uključujući japanski Marubeni i Louis Dreyfus Armateurs u francuskom vlasništvu.

„Danas naša potražnja uvelike premašuje ponudu, tako da smo jako sretni s razvojem situacije”, kaže Aleixendri. Dok se nova tehnologija prije smatrala rizičnom za ugradnju na brodove, opcije s vjetrom poput onih tvrtke bound4blue počinju imati ekonomskog smisla i mogu se isplatiti uštedom na gorivu u roku od pet godina, rekla je. „Na kraju, pogon vjetrom daje besplatnu, obnovljivu energiju koju ne morate skladištiti niti ulagati u infrastrukturu da biste se njome opskrbili”, kaže Aleixendri.

Dizajn plovila
Usred obećanja vjetrom pogonjenih opcija, pojavljuje se izazov: osigurati pravilnu implementaciju kako bi se postigao puni potencijal izvedbe ili spriječiti negativne posredne učinke na plovidbu broda. Još jedan projekt, OPTIWISE, kojega financira EU, također istražuje kako se ukupni dizajn plovila može prilagoditi za optimizaciju pogona potpomognutog vjetrom.

Bolje prilagođavanje brodova tehnologiji može pomoći u poboljšanju učinkovitosti plovidbe i uštedi na emisijama, prema Rogieru Eggersu, koji vodi trogodišnji projekt koji traje do svibnja 2025. Izmjene dizajna također bi mogle pomoći u prevladavanju nekih potencijalnih negativnih posljedica ugradnje jedara na brodove. To može, primjerice, biti prepreka za prolazak ispod objekata poput dizalica u lukama ili čak utjecati na brodove na takav način da se bore s ostajanjem na kursu. „To jednostavno nije prihvatljivo, stoga je potrebno obratiti pozornost na oblik trupa i dodataka, poput kormila, kako bismo bili sigurni da je brod u ravnoteži”, rekao je Eggers, viši voditelj projekta u nizozemskom pomorskom istraživačkom institutu MARIN.

Tijekom sljedećih nekoliko godina projekt OPTIWISE planira koristiti makete brodova duljine nekoliko metara za testiranje sustava pogonjenih vjetrom i učinaka tehnoloških poboljšanja u različitim uvjetima na moru. Projekt također namjerava primijeniti računalne simulacije plovidbe i strojno učenje. Inovacije bi mogle dovesti do uštede od više od 30 % u emisiji ugljika, možda čak doseći 50 %, ako se učinkovito isporuče, prema Eggersu.

Povratak u prošlost
Ako se tehnologije pogona na vjetar budu mogle uspješno integrirati, metode poput usisnih jedara, krilnih jedara i jedara s cilindričnim rotirajućim rotorom koje proizvode partneri u okviru projekta OPTIWISE mogle bi stvarno postati privlačne, rekao je. Usvajanje takvih rotorskih jedara oživjelo bi tehnologiju pogona na vjetar koju je prije jednog stoljeća izumio njemački inženjer Anton Flettner. Nije uspjela postati široko prihvaćena zbog rastuće popularnosti dizelskog goriva u to vrijeme.

„Nekoliko dobavljača bilo je prilično aktivno s tehnologijom pogona na vjetar i sada imaju povećan interes s tržišta pomorskog prijevoza za instalacijama”, rekao je Eggers. „Prije je postojala velika nevoljkost da se takve stvari postave na brodove, no industrija sada postupno vjeruje uređajima poput Flettnerovih rotora, usisnih jedara i krilnih jedara.” Ovaj prijelaz obećava usmjeravanje pomorskog sektora prema smanjenju emisija.

„Brodarstvo je tek u povojima u pogledu kretanja prema budućnosti s nultom stopom emisija”, rekao je Eggers. „Broj brodova koji su sada opremljeni pogonom na vjetar još uvijek je malen u usporedbi sa svjetskom flotom, ali nadamo se da ćemo uskoro vidjeti stotine brodova koji se njime opremaju na godišnjoj osnovi.”

Autor Gareth Willmer
Istraživanja u ovom članku financira EU. Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.

Kombinacija instalacije fotonaponskih solarnih panela i dizalica topline donijela je goleme uštede Europljanima prošle godine. Tijekom prošle godine europska kućanstva s ugrađenim fotonaponskim panelima i dizalicama topline imala su niže račune od 62 do 84 posto u odnosu na domove koji ne proizvode vlastitu električnu energiju i griju se na prirodni plin, pokazalo je istraživanje organizacije SolarPower Europe.

Izvješće Solar Powers Heat 2023 analiziralo je uštede koje kućanstva ostvaruju koristeći tri različite tehnologije: fotonaponske panele, dizalice topline te kombinaciju panela i dizalica topline. Uštedu su uspoređivali s troškovima koje bi imala da se struju kupovalo na tržištu, a grijalo se na plinski kotao. Analiza je rađena za Italiju, Njemačku i Španjolsku, europske zemlje u kojima prirodni plin ima dominantnu ulogu u grijanju domova.

Rezultati pokazuju da su kućanstva s kombinacijom solarnih panela i dizalica topline prošle godine uštedjela do 3700 eura, objavio je SolarPower Europe. Izvješće otkriva da su stambene jedinice srednje veličine sa solarnim panelima ostvarile značajne uštede na računima za energiju u 2022. godini od 64 posto, a u kombinaciji s dizalicom topline i do 84 posto.

Takva će kućanstva i dalje imati koristi od svojih ulaganja u narednim godinama u svim cjenovnim scenarijima, čak i ako se cijene plina stabiliziraju na nižim razinama nego 2022., pa čak i na pretkriznoj razini od 20 eura po MWh, navodi se u izvješću. Ako cijene plina toliko padnu, kombinacija solarnih panela i dizalica topline ipak bi uštedjela kućanstvima do 73 posto. U vjerojatnijem scenariju kada bi se cijene plina stabilizirale na višoj razini, Europljani bi uštedjeli do 76 posto. Čak i u godinama s posebno hladnim zimama solarni paneli, kako se navodi, mogu pokriti 36 posto potreba dizalica topline čak i u zemljama sjeverne Europe, dok u godinama s toplim zimama taj postotak raste na 63 posto.

Izvješće poziva EU i nacionalne vlade da stvore uvjete za kućanstva s kombinacijom solarnih panela i dizalica topline kako bi osigurali povrat ulaganja u roku od deset godina. Izvješće naglašava da se profili opterećenja solarnih panela i dizalica topline iznenađujuće dobro podudaraju tijekom cijele godine, posebno u kombinaciji s međuspremnikom toplinske energije.

Ova kombinacija smanjuje račune za električnu energiju u kućanstvima, a koristi i energetskom sustavu u cjelini, budući da prebacuje potražnju za električnom energijom na sate visoke proizvodnje obnovljive energije, navodi se u izvješću. U suštini, fotonaponski paneli značajno poboljšavaju isplativost dizalica topline, pa su uštede više od tri puta veće u odnosu na situaciju kada se koristi samo dizalica topline, stoji u izvješću. Gledajući njemački primjer, solarne ploče i dizalice topline smanjuju račune za energiju za oko 62 posto u usporedbi sa sustavom grijanja na prirodni plin.

Dries Acke iz organizacije SolarPower Europe rekao je da je najbolje vrijeme za ugradnju fotonaponskih sustava i dizalica topline u kućanstvu bilo jučer. Sljedeće najbolje vrijeme je sada, dodao je. Zakonodavci na europskoj i nacionalnoj razini, prema njegovim riječima, moraju skratiti rokove povrata investicija u solarne panele i dizalice topline podupiranjem kućanstava kreditima s niskim kamatama. Također bi trebali prekinuti svu državnu potporu grijanju na plin, rekao je Acke.
balkangreenenergynews.com

Od 2028. godine sve nove zgrade moraju imati nulte emisije odnosno moraju biti projektirane kao nZEB zgrade. Europski parlament je na svojoj plenarnoj sjednici 14. ožujka usvojio nacrt mjera za povećanje stope energetske obnove i smanjenje potrošnje energije i emisija stakleničkih plinova. Zastupnici su na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u utorak raspravljali i glasali o nacrtu mjera za značajno smanjenje emisija stakleničkih plinova i potrošnju energije, što je preduvjet za postizanje klimatske neutralnosti građevinskog sektora do 2050. godine. Kako bi se to postiglo, predloženom revizijom Direktive o energetskim svojstvima zgrada žele se znatno smanjiti emisije stakleničkih plinova i potrošnja energije u sektoru zgrada u EU-u do 2030. Drugim se ciljevima želi postići povećanje stope energetske obnove neučinkovitih zgrada i poboljšanje razmjene informacija o energetskim svojstvima.

Ciljevi smanjenja emisija
Od 2028. godine sve nove zgrade trebale bi imati nulte emisije, dok je rok za nove zgrade u posjedu ili vlasništvu javnih tijela 2026. godina. Ako je to tehnički i gospodarski izvedivo, od 2028. sve nove zgrade trebale bi biti opremljene i solarnim tehnologijama, a za stambene zgrade u kojima se provodi znatna obnova rok je do 2032.

Kako se navodi u priopćenju Europskog parlamenta, na ljestvici od A do G, gdje je G razred energetskih svojstava koji obuhvaća 15 % nacionalnog fonda zgrada s najlošijim energetskim svojstvima u svakoj državi članici, stambene zgrade morale bi postići barem razred E do 2030., odnosno D do 2033. Uredske i javne zgrade morale bi postići te razrede do 2027., odnosno do 2030. Poboljšanje energetskih svojstava, koje može biti provedeno u obliku ugradnje izolacije ili poboljšanja sustava za grijanje, provodi se kad se zgrada prodaje ili se na njoj provodi znatna obnova, odnosno, ako se iznajmljuje, kad se sklapa novi ugovor. Države članice EU-a utvrdit će potrebne mjere za postizanje tih ciljeva u nacionalnim planovima obnove.

Mjere protiv energetskog siromaštva
Nacionalni planovi obnove trebali bi obuhvaćati programe potpore za olakšavanje pristupa bespovratnim sredstvima i financiranju. Države članice EU-a moraju uspostaviti besplatne informacijske točke i troškovno neutralne programe obnove. Financijskim mjerama trebala bi se osigurati znatna premija za dubinske obnove, pogotovo zgrada s najlošijim svojstvima, a ranjivim kućanstvima trebalo bi na raspolaganje staviti ciljana bespovratna sredstva i subvencije. Spomenici bi bili izuzeti od novih pravila, a države članice mogu izuzeti i zgrade zaštićene zbog njihove posebne arhitektonske ili povijesne vrijednosti, tehničke zgrade, privremene zgrade te crkve i vjerske objekte. Mogu izuzeti i socijalne stanove u javnom vlasništvu, ako bi njihova obnova dovela do povišenja najamnine koje se ne može nadoknaditi uštedom na računima za energiju.

Zastupnici također žele dopustiti državama članicama da prilagode nove ciljeve za ograničeni postotak zgrada ovisno o gospodarskoj i tehničkoj izvedivosti obnove i dostupnosti kvalificirane radne snage. „Sve veće cijene energije usredotočile su se na mjere energetske učinkovitosti i uštede energije. Poboljšanjem učinkovitosti zgrada u Europi smanjit će se računi i naša ovisnost o uvozu energije. Želimo da se direktivom smanji energetsko siromaštvo i smanji emisije te da se osigura bolje okruženje u zatvorenom prostoru za zdravlje ljudi. Riječ je o strategiji rasta za Europu kojom će se osigurati stotine tisuća kvalitetnih radnih mjesta na lokalnoj razini u građevinarstvu, obnovi i obnovljivoj industriji, uz istodobno poboljšanje dobrobiti milijuna ljudi koji žive u Europi.” - izjavio je Ciarán Cuffe (Zeleni/ESS, Irska), izvjestitelj za Direktivu o energetskim svojstvima zgrada. Parlament je donio stajalište s 343 glasova za, 216 protiv i 78 suzdržanih. Zastupnici će sada započeti pregovore s Vijećem o konačnoj verziji propisa.

Zgrade uzrokuju 36 % emisija stakleničkih plinova
Prema podacima Europske komisije, zgrade u EU-u uzrokuju 40 % potrošnje energije i 36 % emisija stakleničkih plinova. Komisija je 15. prosinca 2021. donijela zakonodavni prijedlog za reviziju Direktive o energetskim svojstvima zgrada u okviru paketa „Spremni za 55 %”. Novim Europskim zakonom o klimi iz srpnja 2021. ciljevi za 2030. i 2050. ugrađeni su u obvezujuće europsko zakonodavstvo.
www.ekovjesnik.hr

General Motors je 2021. najavio da želi ukinuti prodaju vozila s plinskim i dizelskim motorima do 2035. kao dio šireg obećanja da će do 2040. postati ugljično neutralna tvrtka. GM je odredio datum kao svoj cilj, ali se zaštitio od pune predanosti, opisujući taj potez kao "težnju za uklanjanjem emisija iz ispušnih cijevi iz novih lakih vozila do 2035. godine." Također se pridružio Business Ambition Pledge , globalnom sporazumu koji radi na ograničavanju povećanja globalne temperature na 1,5 stupnjeva Celzijusa u odnosu na predindustrijske razine.

“General Motors se pridružuje vladama i tvrtkama diljem svijeta koje rade na uspostavljanju sigurnijeg, zelenijeg i boljeg svijeta,” izjavila je Mary Barra, izvršna direktorica GM-a. "Potičemo druge da slijede primjer i značajno utječu na našu industriju i gospodarstvo u cjelini." Ostale automobilske tvrtke koje su predane klimatskom obećanju uključuju BMW , Ford, Mercedes-Benz, Volkswagen i Volvo.

Nekoliko regija i država planira zabraniti ili ograničiti novu prodaju novih vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem, uključujući Norvešku do 2025., Ujedinjeno Kraljevstvo do 2030. te Kaliforniju i Japan do 2035. Proizvođač automobila već je krenuo u tranziciju i troši 27 milijardi dolara na razvoj električnih vozila i autonomnih automobila između 2020. i 2025., što je više od ulaganja u vozila na plin i dizel. GM-ova inicijativa uključuje rekonfiguraciju njegovog centra za sastavljanje Detroit-Hamtramck u Michiganu i tvornice u Spring Hillu, Tennessee, za proizvodnju samo električnih vozila.

GM planira lansirati 30 novih globalnih električnih vozila do 2025. te zaključuju da će svi njegovi autonomni automobili biti na električnoj arhitekturi. Vozači koji upravljaju GM-ovim vozilima uzrokuju 75% emisije ugljika, rekao je proizvođač automobila. GM je naginjao u tom smjeru, ali preuzimanjem široke političke obveze signalizira gdje planira napraviti najveća ulaganja, rekao je Mike Ramsey, analitičar za automobile i pametnu mobilnost u istraživačkoj tvrtki Gartner Inc., za Forbes Wheels. "Razmislite o novcu koji je možda uložen u novi motor ili prijenos za koje se očekuje da će trajati 10 godina", kaže Ramsey. "Očekujem da od sada nadalje nećemo vidjeti gotovo nikakva ulaganja u motore s unutarnjim izgaranjem, osim stvari koje se mogu raditi postupno ili pomoću softvera."

Ali GM se također suočava s izazovom uvjeravanja potrošača da prijeđu na EV s benzinskog automobila. Iako je prodaja porasla 10% prošle godine, Amerikanci su kupili samo 260.000 baterijskih električnih vozila od gotovo 15 milijuna prodanih lakih vozila, prema MotorIntelligenceu. Tesla Model 3 činio je gotovo polovicu obujma prodaje električnih vozila. Jedini GM-ov električni automobil, Chevrolet Bolt, zabilježio je prodaju manju od 21.000. "Morat će biti kreativni i možda raditi stvari koje u prošlosti ne bi, poput subvencioniranja kućnih punjača ili čak surađivati ​​izravno s elektroenergetskim tvrtkama ili čak solarnim instalaterima", kaže Ramsey.

Ali među naslijeđenim proizvođačima automobila, GM bi mogao biti u najboljoj poziciji za izlazak s tržišta vozila s unutarnjim izgaranjem, prema Garyju Silbergu, voditelju globalnog automobilskog sektora za KPMG, međunarodnu konzultantsku i računovodstvenu tvrtku. Njegova dva primarna tržišta su Sjeverna Amerika i Kina, regije u kojima se infrastruktura za električno punjenje brzo razvija. GM je vodeći u SAD-u u prodaji automobila sa 17% tržišta. "GM je pametan", kaže Silberg. "Strategija svih električnih vozila mogla bi im poslužiti."

Ostali proizvođači automobila suočili bi se s preprekama. “Više od 4 milijarde ljudi na planetu živi u regiji u kojoj ne mogu priključiti automobil, a veliki dio jugoistočne Azije nema infrastrukturu dostupnu za električna vozila,” kaže Silberg. Primjerice, Toyota je veliki igrač u Indoneziji i Aziji, Vijetnamu, Filipinima i Tajlandu, a raste i u Indiji.

GM je rekao da surađuje s Fondom za zaštitu okoliša kako bi postigao svoje ciljeve. “GM potpuno jasno stavlja do znanja da je poduzimanje mjera za uklanjanje zagađenja iz svih novih lakih vozila do 2035. bitan element poslovnog plana svakog proizvođača automobila,” rekao je predsjednik Fonda za obranu okoliša Fred Krupp. Krupp je primijetio da su grupa za zaštitu okoliša i proizvođač automobila "imali neke važne razlike u prošlosti, ali ovo je novi dan u Americi - dan u kojem ozbiljna suradnja u postizanju elektrifikacije prometa, znanstveno utemeljenog klimatskog napretka i pravedno podijeljenih gospodarskih prilika mogu pomaknuti naše nacija naprijed.”

Neki su na GM-ovu objavu gledali sa skepsom. "GM trenutno prodaje samo jedan model električnog vozila, Chevy Bolt, i dosljedno se borio protiv standarda i politika stakleničkih plinova za vozila kako bi proširio tržište vozila s nultom emisijom", kaže David Friedman, potpredsjednik zagovaranja u Consumer Reports. Ako GM "prijeđe s težnje na čvrste proizvodne planove i podršku politici, potrošači bi mogli imati velike koristi", kaže Friedman.

Plan proizvođača automobila uključuje ponudu EV-a u svakom segmentu: limuzine, crossover vozila, SUV vozila i kamione. Proizvođač automobila rekao je da postupno ukida plinska i dizelska laka teretna vozila, što ostavlja veće kamione i gospodarska vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem. Ali GM također razvija verzije većih vozila s nultom emisijom ispušnih plinova. Ovaj je tjedan najavio dogovor s proizvođačem teških kamiona Navistar International Corp. za isporuku jedinica s vodikovim gorivim ćelijama za model zelenog polutraktora. Velika platforma na vodik bit će podvrgnuta testovima autoprijevoznika JB Hunta sljedeće godine, a komercijalna proizvodnja planirana je za 2024. Također stvara cijeli ekosustav električnih dostavnih vozila u okviru nove poslovne jedinice pod nazivom BrightDrop .
www.forbes.com

 

GM će do 2035. godine prodavati samo vozila s nultom emisijom
Ovaj potez, jedan od najambicioznijih u automobilskoj industriji, dio je šireg plana tvrtke da postane ugljično neutralna do 2040. godine. Dani motora s unutarnjim izgaranjem su odbrojani. General Motors je 2021. priopćio da će postupno izbaciti iz upotrebe automobile i kamione s pogonom na naftu i prodavati samo vozila koja imaju nultu emisiju iz ispušnih cijevi do 2035., što je seizmički pomak jednog od najvećih svjetskih proizvođača automobila koji danas zarađuje milijarde dolara od kamioneta koji troše plin, benzin i dizel i sportska terenska vozila.

Najava će vjerojatno izvršiti pritisak na proizvođače automobila diljem svijeta da preuzmu slične obveze. To bi također moglo ohrabriti predsjednika Bidena i druge izabrane dužnosnike da se zalažu za još agresivnije politike u borbi protiv klimatskih promjena. Čelnici bi mogli istaknuti odluku GM -a kao dokaz da su čak i velika poduzeća odlučila da je vrijeme da se svijet počne udaljavati od fosilnih goriva koja su pokretala globalno gospodarstvo više od jednog stoljeća. GM-ov potez sigurno će uzdrmati automobilsku industriju, koja je, između proizvođača automobila i dijelova, zapošljavala oko milijun ljudi u Sjedinjenim Državama 2019., više od bilo kojeg drugog proizvodnog sektora daleko. Također će imati velike posljedice za sektor nafte i plina, čija je sreća usko povezana s motorom s unutarnjim izgaranjem.

Brz zaokret u automobilskoj industriji mogao bi dovesti do gubitka radnih mjesta i poslovnih neuspjeha u povezanim područjima. Električni automobili nemaju mjenjače niti im je potrebno mijenjati ulje, što znači da će konvencionalne benzinske postaje morati preinačiti ono što rade. Električna vozila također zahtijevaju manje radnika za izradu, što dovodi tradicionalne proizvodne poslove u opasnost. U isto vrijeme, prelazak na električne automobile potaknut će procvat u područjima kao što su proizvodnja baterija, rudarstvo i stanice za punjenje.

Električni automobili su najbrže rastući segment automobilske industrije, ali još uvijek čine mali udio u prodaji novih automobila : oko 3 posto ukupne globalne prodaje, prema Međunarodnoj agenciji za energiju. Prodaja takvih automobila skočila je prošle godine u Europi i Kini, ali oni ostaju nišni proizvodi u Sjedinjenim Državama. Kupuju ih primarno imućni početnici koji su privučeni luksuznim modelima Tesle, koja dominira poslom, te ekološki osviješteni potrošači.

Glasnogovornik Ford Motora odbio je izravno komentirati GM-ov potez, ali je rekao da je njegova tvrtka "predana vođenju revolucije električnih vozila u područjima gdje smo jaki." Nekoliko drugih proizvođača automobila, većina njih europskih, prethodno je obećalo skromnije korake u smjeru za koji GM kaže da ide. Daimler, koji proizvodi automobile Mercedes-Benz, rekao je da će imati električnu ili hibridnu verziju svakog od svojih modela do 2022., a Volkswagen je obećao električnu verziju za svaki od svojih modela do 2030.

GM je rekao da je njegova odluka o prelasku na električne automobile dio šireg plana da do 2040. postanu ugljično neutralni. “ General Motors se pridružuje vladama i tvrtkama diljem svijeta koje rade na uspostavi sigurnijeg, zelenijeg i boljeg svijeta,” Mary T. Barra, Predsjednik i glavni izvršni direktor GM-a, stoji u priopćenju. "Potičemo druge da slijede primjer i značajno utječu na našu industriju i gospodarstvo u cjelini."

GM-ova objava dolazi samo tjedan dana nakon što je Biden potpisao izvršnu naredbu kojom se Agenciji za zaštitu okoliša i Odjelu prometa nalaže da brzo ponovno uspostave stroga pravila o uštedi goriva za automobile koja su bila na snazi ​​za vrijeme Obamine administracije, i dan nakon što je potpisao nastavak naredba kojom se saveznoj vladi naređuje kupnja potpuno električnih vozila. Također se zalaže za novi paket gospodarskog oporavka koji bi uključivao financiranje izgradnje 500.000 stanica za punjenje električnih vozila te stvaranje sustava popusta i poticaja za kupnju električnih vozila.

Glasnogovornik Bijele kuće, Vedant Patel, pozdravio je GM-ovu novu predanost. "Pozdravljamo napore privatnog sektora da dodatno prihvati tehnologije obnovljive i čiste energije", rekao je. "Kao što su predsjednik i mnogi drugi rekli, ovakvi napori pomoći će rastu našeg gospodarstva i stvoriti dobro plaćena sindikalna radna mjesta."

Čini se da GM-ov potez slijedi obrazac gđe Barra o brzom odgovoru na promjene u Bijeloj kući. Gospođa Barra bila je ta koja se, u prvim danima Trumpove administracije, sastala s novim predsjednikom u Ovalnom uredu i zatražila od njega da ukine stroga Obamina pravila o onečišćenju ispušnih cijevi. Četiri godine kasnije, očito zaokret njezine tvrtke pridobio je dobru volju onih koji rade na ponovnom uspostavljanju tih pravila.

"Ovaj potez GM-a velika je stvar", rekla je Margo Oge, bivša dužnosnica Obamine administracije koja je igrala vodeću ulogu u razvoju strogih standarda uštede goriva, a sada neformalno savjetuje Bidenovu administraciju i automobilske tvrtke. “Ovo pomaže administraciji Biden-Harris da se usredotoči na dugoročnu dekarbonizaciju vozila, a ne samo na čišćenje Trumpovog nereda.”

Izvršni direktor Audija, tvrtke za luksuzne automobile u vlasništvu Volkswagena, rekao je da će kupci u konačnici odrediti brzinu prelaska na električne automobile. "Prije deset godina nitko ne bi mogao predvidjeti ogromnu brzinu promjena", rekao je u izjavi Markus Duesmann, izvršni direktor, koji je također i šef tehnologije za Volkswagen.

Ferdinand Dudenhöffer, iskusni industrijski analitičar, rekao je da čak i da europski proizvođači automobila nisu odredili datum prestanka rada s unutarnjim izgaranjem, postoji konsenzus da će električni automobili dominirati u roku od 10 ili 15 godina. "Mary Barra je dobar izvršni direktor", rekao je g. Dudenhöffer. "Ona ima pravu strategiju."

G. Biden je svog prvog dana na dužnosti jasno dao do znanja da rješavanje klimatskih promjena namjerava učiniti jednom od pokretačkih snaga svog programa. Glavni među njima su savezni standardi o onečišćenju ispušnih cijevi automobila, koji je najveći izvor stakleničkih plinova koji zadržavaju toplinu u zemlji.

Standardi iz Obamine ere zahtijevali su od proizvođača automobila postizanje prosjeka od 54,5 milja po galonu do 2025., što bi eliminiralo oko šest milijardi tona zagađenja ugljičnim dioksidom koji zagrijava planet tijekom životnog vijeka vozila, i zahtijevao je opsežan prijelaz na hibridna i električna vozila. Trumpova administracija vratila je standard na oko 40 milja po galonu, u biti eliminirajući potrebu da tvrtke ulažu u takvu tehnologiju.

Očekuje se da će Bidenova administracija do travnja objaviti da će uvesti pravila koja zahtijevaju da automobili dosegnu prosjek od oko 51 milju po galonu do 2026. Očekuje se da će prijedlog uključiti i dodatne odredbe usmjerene na poticanje proizvodnje i prodaje električnih vozila.

Američki institut za naftu, koji zastupa naftne i plinske tvrtke, rekao je da će proizvođači automobila učiniti ono što smatraju ispravnim za svoje poslovanje. Ali stariji potpredsjednik grupe, Frank Macchiarola, rekao je da kreatori politike trebaju zaštititi pravo potrošača "da odaberu kakvu vrstu automobila žele voziti."

Vizija potpuno električne budućnosti predstavlja dramatičan pomak u razmišljanju GM-a. Prije nešto više od 20 godina razvio je eksperimentalni električni automobil nazvan EV1 i iznajmio ga odabranoj skupini kupaca. Automobil su hvalili ekolozi. Ali vidjevši mali potencijal profita u EVI-ju i američki ukus koji se pomjera prema SUV-ovima, proizvođač automobila je prekinuo napore. Išlo se čak toliko daleko da se kupcima uzimaju automobili i uništavaju, što je epizoda zabilježena u dokumentarcu "Tko je ubio električni automobil?"

GM-ov ugled dodatno je narušen u ekološkim krugovima 2000-ih jer je proizvodio sve veće i veće SUV-ove. Nijedan nije izazvao veći prijezir od glomaznog Hummera H2, predstavljenog 2002. Težio je više od 6600 funti — dvostruko više od Honde Accord — i imao je ušteda goriva od samo 10 milja po galonu.

Ali do 2008. godine cijene goriva su rasle i GM-ov fokus na kamione i SUV-ove učinio ga je posebno ranjivim baš kad je nastupila financijska kriza. Nedostatak automobila s učinkovitom potrošnjom goriva bio je čimbenik koji je doprinio problemima koji su tvrtku doveli do bankrota koji je poduprla vlada. Ta povijest i dalje opterećuje GM, a neki su stručnjaci rekli da nisu uvjereni da će tvrtka prijeći na električne automobile tako brzo kao što je obećala, dijelom zato što bi se gospođa Barra ili njezini nasljednici jednostavno mogli predomisliti.

“Da posudim izraz Thomasa Edisona, ono što potrošači i klima trebaju su obveze koje su 1 posto inspiracija i 99 posto znoj”, rekao je David Friedman, potpredsjednik Consumer Reportsa. "Snažne težnje su važne i inspirativne, ali čvrsti proizvodni planovi i snažne politike su ono što pokreće tržište i klimu."

No, neki u ekološkom pokretu rekli su da vjeruju GM-u. Tvrtka radi s Fondom za zaštitu okoliša na razvoju "zajedničke vizije" ostavljanja vozila s unutarnjim izgaranjem. "EDF i GM imali su neke važne razlike u prošlosti, ali ovo je novi dan u Americi", rekao je predsjednik grupe, Fred Krupp, u izjavi. GM je rekao da će povećati korištenje obnovljive energije i eliminirati ili nadoknaditi emisije iz svojih tvornica, zgrada, vozila i drugih izvora.

Tvrtka planira potrošiti 27 milijardi dolara u sljedećih pet godina na uvođenje 30 električnih vozila, uključujući električni kamionet Hummer za koji očekuje da će ove godine početi isporučivati ​​kupcima. Trenutačno je njegova glavna potpuno električna ponuda u Sjedinjenim Državama Chevy Bolt, mali automobil. Tvrtka prodaje nekoliko električnih modela u Kini.

"Ovo je oprezno hrabar potez", rekao je Erik Gordon, profesor poslovanja na Sveučilištu u Michiganu koji prati automobilsku industriju. “Nije toliko riskantno. Za 15 ili 20 godina, tko zna gdje bismo mogli biti? Mary Barra neće čak ni biti izvršna direktorica, ali trenutno je to vrlo simbolično. Ovo je vrlo perspektivno.”

Dionice GM-a skočile su 2021. nakon objave i zatvorile su se za 3,5 posto, odražavajući rastući konsenzus među ulagačima da električni automobili predstavljaju budućnost i da će Tesla i drugi proizvođači električnih automobila s vremenom dominirati automobilskom industrijom, dok će tvrtke koje ne prijeđu na električna vozila loše će proći.

Naravno, čak i ako GM i drugi proizvođači automobila uspiju prijeći na potpuno električnu flotu do 2035. ili 2040., automobili i kamioni s motorima s unutarnjim izgaranjem vjerojatno će biti na cestama još najmanje nekoliko desetljeća u nedostatku velike vlade program osmišljen kako bi potaknuo ljude da ih brže zamijene. Na američkim cestama prometuje više od 250 milijuna vozila; velika većina ih pali na benzin ili dizel, a u prosjeku su stari oko 11 godina.
www.nytimes.com

2035. planirano je uvođenje zabrane prodaje automobila s unutarnjim izgaranjem na benzin i dizel gorivo u EU. Savez zemalja koje podržavaju automobile s motorom s unutarnjim izgaranjem predvođen Njemačkom zaoštrio je spor oko europskog zakona koji bi te motore poslao na odlagališta otpada u sklopu povijesnih nastojanja da se smanji emisije stakleničkih emisija u prometu. Nakon sastanka u Strasbourgu ključni ministri iz te skupine zemalja rekli su da treba promijeniti pravila koja bi zabranila prodaju novih automobila i kombija s motorima s unutarnjim izgaranjem od 2035., što je već prihvatio Europski parlament i o čemu su se načelno dogovorile države članice.

Ne popuštaju ni Njemačka ni Francuska
"Ne postoji prijedlog (Europske komisije) koji je odgovara onome što mi očekujemo i zato još nismo postigli cilj", rekao je njemački ministar prometa Volker Wissing nakon sastanka. No Francuska se ne kani predati. Pariz je nagovijestio da će ostati uz plan EU-a da se 2035. postignu nulte stope emisija iz novih automobila i kombija. Isto misli i službeni Madrid, čime su se te dvije zemlje, koje spadaju među najveće proizvođače automobila u Europi, svrstale uz skupinu manjih zemalja koje su se već obvezale da će smanjiti emisije CO2 iz osobnih vozila. "Spremni smo se za to boriti jer odgađanje bi bila pogreška u ekološkom smislu, a mislim i ekonomska pogreška", rekao je francuski ministar gospodarstva Bruno Le Maire.

Tko je protiv zabrane?
U suprotnom kutu je njemačka vlada koja se zajedno sa saveznicima Italijom, Poljskom, Bugarskom i Češkom zauzima za to da se rupom u zakonu omogući da automobili mogu koristiti e-goriva, sintetičku i u određenoj mjeri zeleniju alternativu fosilnim gorivima, koja se može koristiti u konvencionalnim motorima s unutarnjim izgaranjem. Zajedno imaju dovoljnu težinu da blokiraju zakon, u paketu s drugim budućim zakonima o toksičnim emisijama iz automobila pod nazivom Euro 7 te pravilima za učinkovita goriva za kamione. Nije svima toliko stalo do e-goriva kao Nijemcima, rekao je češki ministar prometa Martin Kupka, koji je sazvao samit saveza za motore u Strasbourgu, ali popis zahtjeva za Komisiju obuhvatit će sva tri zakona i bit će poslan narednih dana.

Dogovor visi u zraku
Njemačka je već odbila prvi prijedlog Bruxellesa da se postigne primirje u vezi cilja za 2035. godinu. Politico je prošli tjedan pisao da je Komisija spremna predložiti pravnu deklaraciju koja bi stvorila zakonsku rupu za e-goriva tako da se pojača neobvezujuće odredbe na marginama dogovorenog teksta o standardima za emisije CO2 iz automobila i kombija od 2035. godine. Ali to nije odgovaralo Berlinu, gdje Slobodna demokratska stranka (FDP), koja podržava automobile s motorom s unutarnjim izgaranjem, kontrolira ministarstvo prometa.

FDP smatra da je otvorio važno političko pitanje slušajući strahove zbog bolne promjene koja će pratiti tranziciju na električna vozila, što će značiti gašenje stotina poduzeća specijaliziranih za dijelove za motore s unutarnjim izgaranjem za koje nema mjesta u svijetu električnih vozila. "Komisijin prijedlog sročen je tako oprezno da se s njime ne može puno toga učiniti", rekao je Bernd Reuther, glasnogovornik FDP-a za prometnu politiku. "Stvari odgađa jako daleko u budućnost. Ne želimo takav slabi kompromis."

Vremena nema još puno
Komisija ima malo manevarskog prostora da postigne dogovor budući da je Europski parlament rekao da neće ponovno otvarati konačni tekst dogovoren prošle godine. A ostalo je još jako malo vremena prije europskih izbora iduće godine. "Ne možemo si dopustiti ni da budemo dovedeni u vremenski stisak jer nismo mi ostavili to pitanje otvorenim mjesecima", rekao je Wissing, tvrdeći da je Komisija trebala riješiti to pitanje prošlo ljeto. Prijedlozi da se osnuje radnu skupinu koja bi razmotrila opcije za e-goriva i dogovorila da se zakon ponovno preispita 2026., što je uobičajena praksa za EU zakone, isto tako nisu bili prihvatljivi. "Oni nisu ono što nama treba", rekao je Wissing.

FDP-ov Reuther želi sasvim odvojeni zakon za e-goriva koji bi nadjačao standarde za učinkovitost vozila; ali da bi ga se pripremilo treba vremena i ništa ne jamči da bi ga Europski parlament i druge zemlje u konačnici prihvatili. Češki ministar Kupka rekao je da su ministri koji podržavaju motore s unutarnjim izgaranjem uvjereni da se dogovor s Komisijom može postići u danima koji dolaze, uključujući "zakonski obvezujuće izuzeće na druge načine, ne ponovnim otvaranjem zakona."

Kontinentalni razdor
No Francusku ne zanima promjena mjere za čiji je dogovor trebalo gotovo dvije godine teških pregovora i koja je finalizirana tijekom francuskog predsjedanja Vijećem EU-a prošle godine. Mjeru još samo trebaju formalno potvrditi ministri država članica (Vijeće EU) da bi postala zakon. Odugovlačenje plana "nije ekonomski koherentno, industrijski je opasno, nije u našem nacionalnom interesu, nije u interesu naših nacionalnih proizvođača i povrh svega nije u interesu planeta", rekao je Le Maire. Francuska se u tom sporu slaže s drugim zemljama koje podržavaju cilj za čiste automobile od 2035. poput Španjolske, Belgije, Švedske, Danske, Irske i Nizozemske. Spor podriva nastojanja Europe da bude globalni lider u smanjenju emisija stakleničkih plinova i riskira prerasti u šire rasprave o ravnoteži sile u europskoj politici.

"Ovo je prilika za Francuze"
"Za Francuze ova situacija je i prilika", rekao je jedan diplomat iz zemlje koja podržava zabranu motora s unutarnjim izgaranjem. "Što više budu mogli pridonijeti ideji da je Njemačka usamljena, više će ojačati stajalište da su Nijemci nepouzdan partner u Europi." Umjesto da štite zastarjelu tehnologiju, Le Maire želi da europski proizvođači automobila brzo prijeđu na električna vozila i podržava francuske goleme državne subvencije za električna vozila te nastojanja EU-a da uloži milijarde u izgradnju europske industrije baterija. Za Le Mairea, važnije je maksimalno ubrzati prijelaz na električna vozila nego usporiti ritam tranzicije stvaranjem neizvjesnosti u vezi 2035. godine. "Ne možemo govoriti da postoji klimatska kriza - što je istina, što znamo svi u našim gradovima, u našim metropolama, koji su i dalje previše zagađeni - i onda se povući u vezi cilja prelaska na električna vozila", rekao je Le Maire.
www.index.hr

Tvrtka OKLO se sprema za pokretanje postrojenja za recikliranje nuklearnog goriva komercijalnih razmjera. Oklo je pokrenuo regulatorne aktivnosti za prvo postrojenje za recikliranje nuklearnog goriva te vrste koje bi moglo proizvoditi komercijalni materijal iz korištenog goriva lakovodnih reaktora (LWR) prije kraja desetljeća. Tvrtka za naprednu nuklearnu tehnologiju u prosincu je podnijela projektni plan licenciranja (LPP) Nuklearnoj regulatornoj komisiji (NRC) za svoj pogon Fuel Recycling Technologies. LPP u biti ocrtava planove tvrtke za “ aktivnosti angažmana prije prijave koje podupiru buduće licenciranje prvog pogona za recikliranje goriva”, rekla je tvrtka 25. siječnja.2023.

Iako Oklo nije javno otkrio gdje planira smjestiti komercijalno pilot postrojenje za miklearno gorivo i koliko bi komercijalnog materijala moglo proizvesti u pilot mjerilu, tvrtka je 26. siječnja rekla da će privatno financirano komercijalno postrojenje za recikliranje goriva proizvoditi mješavina fisibilnog urana i izotopa transuranskog elementa. Oklo će te materijale koristiti za proizvodnju goriva za svoje brze reaktore. "Oklo će koristiti tehnologiju koja se temelji na elektrorafinaciji za recikliranje iskorištenog nuklearnog goriva", rečeno je. “Kritični način na koji se ovaj proces razlikuje od naslijeđenih metoda ponovne obrade je taj što elektrorafinacija zadržava glavne i sporedne aktinidne elemente spojene. Iz tog razloga mnogi proces elektrorafinacije nazivaju inherentno 'otpornim na proliferaciju'.”

Imperativ za osiguranje goriva, rješavanje jaza u nuklearnom ciklusu
Oklo u tandemu razvija postrojenja koja se temelje na dizajnu mikroreaktora Aurora od 1,5 MW— kompaktnog brzog reaktora . Kaže da ima više od 750 MW interesa kupaca u potpisanim memorandumima o razumijevanju i pismima namjere, te da aktivno procjenjuje 15 različitih lokacija. Dok je NRC u siječnju 2022. odbio Oklo-ov pionirski zahtjev za kombiniranu licencu (COLA) za projekt koji napredni nuklearni pogon planira izgraditi i raditi u Nacionalnom laboratoriju Idaho (INL), tvrtka je u rujnu 2022. ponovno pokrenula svoj postupak licenciranja za projekt nuklearnog mikroreaktora.

U međuvremenu, tvrtka je do danas osvojila četiri natjecateljske nagrade Ministarstva energetike (DOE) za recikliranje goriva, uključujući tri nagrade dodijeljene 2022. Četiri nagrade, koje iznose oko 17 milijuna dolara, "uključuju razvoj tehnologije u potporu komercijalizacije proizvodnje naprednih reaktorskog goriva iz iskorištenog nuklearnog goriva [UNF]”, koji se također naziva istrošeno nuklearno gorivo (SNF) ili nuklearni otpad, priopćila je tvrtka. U 2019. Oklo je također primio prvu uporabnu dozvolu te vrste za izgradnju svoje tvornice Aurora na lokaciji INL u Idaho Fallsu, Idaho, a 2020. postao je prva moderna tvrtka za dizajn naprednih reaktora koja je osigurala pristup recikliranom gorivu visoko obogaćenog urana (HALEU) iz INL-a u demonstracijske svrhe.

Prema Jacobu DeWitteu, suosnivaču i izvršnom direktoru tvrtke Oklo, pokretanje prvog pogona takve vrste koji će reciklirati iskorišteno gorivo iz drugih reaktora, kao i Okloovih vlastitih reaktora, označava važan sljedeći korak za tvrtku. "Sposobnost ekonomičnog recikliranja goriva važan je atribut za razvoj domaćih zaliha goriva, a ponuda usluga recikliranja također predstavlja značajnu priliku", rekao je DeWitte u srijedu. "Poduzimamo veliki korak naprijed u donošenju značajnih mogućnosti recikliranja goriva u zemlji koje će proizvoditi troškovno konkurentno gorivo."

Oklo je primijetio da se njegovi napredni reaktori mogu konfigurirati za rad na gorivu na bazi transurana ili HALEU-a. "Sloboda odabira izvora goriva s obzirom na dostupnost i ekonomičnost vrijedan je atribut", rekla je tvrtka. To nam omogućuje diverzifikaciju naše opskrbe gorivom uz mogućnost ekonomičnog recikliranja goriva budući da naši reaktori mogu koristiti HALEU i reciklirano gorivo,” navodi se.

Napori su usklađeni s obnovljenim javnim i privatnim naporima diljem svijeta da se istraži recikliranje UNF-a iz lakovodnih reaktora (LWR). Dok je još uvijek prepuno izazova, recikliranje nuklearnog goriva moglo bi smanjiti količinu visokoradioaktivnog otpada (HLW) koji će zahtijevati trajno odlaganje i potencijalno osigurati sirovinu koja bi se mogla koristiti u domaćim naprednim reaktorima, rekao je DOE .

“Iskorišteno nuklearno gorivo može se pretvoriti u izvor energije budući da se korišteno gorivo može reciklirati u gotovo 95% slučajeva. Energetski sadržaj u današnjem korištenom gorivu može zadovoljiti potrebe zemlje za strujom više od 150 godina,” primijetio je Oklo. "Oklovo opredjeljenje za domaću infrastrukturu opskrbe gorivom pomoći će osigurati ekonomičnu i učinkovitu proizvodnju naprednog reaktorskog goriva za njegove elektrane."

Regulatorna strategija tvrtke Oklo
Dok su Oklovi planovi da dovrši svoje planirane Tehnologije recikliranja goriva do 2030. kako bi se zadovoljila potražnja na tržištu zapaženi, njegovi napori da otvori novi regulatorni put za recikliranje nuklearnog goriva posebno su značajni. U SAD-u su pokrenuta četiri velika komercijalna projekta postrojenja za preradu nuklearnog goriva, ali samo je jedno komercijalno postrojenje za preradu izgrađeno i upravljalo: tvornica Nuclear Fuel Service u West Valleyu u blizini Buffala, New York. Postrojenje je radilo od 1966. do 1972., ali nikada nije prerađivalo komercijalni SNF, te je naposljetku zatvoreno zbog strožih regulatornih zahtjeva.

I dok je NRC 2008. pokrenuo napore za procjenu i ažuriranje svog regulatornog okvira za ponovnu obradu, 2016. je obustavio rad na Dijelu 7x — tehnološki neutralnom pravilu za rješavanje velikih postrojenja za ponovnu obradu (s godišnjim protokom od oko 1.000 milijuna tona istrošenog goriva )—zbog proračunskih ograničenja i "očiglednog nedostatka interesa industrije za izgradnju i rad komercijalnog postrojenja za preradu istrošenog goriva u SAD-u"

Iako je NRC na kraju održao javni sastanak 2020. kako bi procijenio interes industrije za licenciranje, izgradnju i upravljanje postrojenjem za preradu istrošenog goriva, utvrdio je da taj interes nije kratkoročni. "Institut za nuklearnu energiju i predstavnici industrije podržali su nastavak donošenja pravila za jasan i stabilan regulatorni okvir, ali nisu naznačili planove za podnošenje zahtjeva za postrojenje za preradu u doglednoj budućnosti (10-20 godina)", reklo je savezno regulatorno tijelo. "Drugi dionici nisu željeli nastavak donošenja pravila zbog širenja i drugih zabrinutosti", dodaje se.

U ožujku 2021. osoblje NRC-a preporučilo je komisiji da prekine donošenje pravila o ponovnoj obradi SNF-a, sugerirajući da to nije troškovno opravdano " jer postoji ograničen interes iskazan ili očekivan od potencijalnih podnositelja zahtjeva za objekte za ponovnu obradu, uključujući napredne dizajnere reaktora, u kratkoročnoj uporabi prerađenog istrošenog goriva.” Komisija je odobrila preporuku u lipnju 2021.

U svom pismu NRC- u od 29. prosinca, Oklo je priznao da bi podnošenje zahtjeva za postrojenje za recikliranje goriva "bilo prvo u mnogo godina, stoga bi zahtijevalo usklađivanje s osobljem NRC-a o pristupima u skladu s postojećim zahtjevima." Međutim, tvrtka je dodala kako vjeruje da "postoji put do licenciranja komercijalnog postrojenja za recikliranje goriva kroz postojeće propise NRC-a i ne sugerira potrebu za donošenjem pravila u ovom području." Oklo je rekao da već surađuje s osobljem NRC-a o recikliranju goriva i namjerava koristiti postojeće propise "bez odgode".

Novi smjer za napredne inovacije nuklearnog goriva
Oklova najava također stiže u trenutku kada utrka za integracijom naprednih reaktora u buduće energetske sustave za podršku dekarbonizaciji potiče inovacije u nuklearnim gorivima. U tijeku je niz istraživačkih inicijativa za istraživanje novih ideja u moderatorima i rashladnim tekućinama, zajedno s drugim materijalima i gorivima.

Značajna pozornost do sada je bila usmjerena na tristrukturno izotropno (TRISO) čestično gorivo, najzreliji napredni koncept nuklearnog goriva. U prosincu je tvrtka BWX Technologies sa sjedištem u Lynchburgu u Virginiji pokrenula potpunu proizvodnju TRISO za mikroreaktor Projekt Pele, projekt Ministarstva obrane koji će prikazati konstrukciju i rad prvog mikroreaktora u SAD-u BWXT će proizvesti jezgru za Projekt Pele i isporučiti prototip mikroreaktora INL-u na testiranje do 2024. Gorivo za reaktor bit će pretvoreno iz zaliha visoko obogaćenog urana (HEU) američke vlade u HALEU i proizvedeno u TRISO gorivo u postrojenju BWXT u Lynchburgu, Virginia. Do sada su BWXT postrojenja jedina privatna postrojenja u SAD-u s dozvolom NRC-a za posjedovanje i obradu HEU.

Međutim, u listopadu 2022. tvrtka za naprednu reaktorsku tehnologiju X-energy započela je s građevinskim aktivnostima na svom pogonu za proizvodnju goriva TRISO-X (TF3) u Oak Ridgeu, Tennessee. NRC je 15. prosinca prihvatio zahtjev TRISO-X-a za njegovo postrojenje za proizvodnju goriva. TF3 bi trebao biti operativan do 2025. Još jedna napredna nuklearna tvrtka, Ultra Safe Nuclear Corp., u kolovozu 2022. također je otvorila pilot pogon za proizvodnju goriva koji će proizvoditi čestice goriva obložene TRISO-om i vlastito gorivo tvrtke za upotrebu u visokonaponskim pogonima temperaturni plinski reaktor (HTGR).

Metalna goriva također izazivaju interes. Metalna goriva, koja sadrže teške metale (obično uran) legirane s raznim drugim metalima za potrebe ozračivanja, smatraju se prikladnima za brze reaktore jer imaju veću gustoću fisibilnih i plodnih materijala od ostalih oblika goriva. Iako je također relativno zrelo , metalno gorivo obično je vezano za oblogu tekućim natrijem radi poboljšanja karakteristika prijenosa topline. Istraživački napori u posljednje vrijeme usmjereni su na razvoj goriva bez vezivanja natrija. Natrij može biti reaktivna komponenta i zahtijeva tretman prije konačnog uklanjanja. DOE-ova “ Vodeća inovacija u tehnologiji goriva” Inicijativa, na primjer, radi na podršci kvalifikacije tehnologije metalnog goriva i isporuci opcije metalnog goriva bez natrija u roku od pet godina.

Treći osnovni koncept naprednog nuklearnog goriva uključuje rastaljene soli. Od eksperimenta s reaktorom rastaljene soli Nacionalnog laboratorija Oak Ridge (ORNL) (koji je trajao od siječnja 1965. do prosinca 1969. , bilježeći više od 13 000 sati pri punoj snazi), razvijeni su različiti dizajni, vođeni potencijalom kapaciteta oblika goriva za primjene na visokim temperaturama. Osnovni koncept reaktora s rastaljenom soli (MSR) koristi rastaljenu smjesu soli litijeva i berilijeva fluorida (FLiBe) s otopljenim nisko obogaćenim uranovim (U-235 ili U-233) fluoridima (UF 4). Moderni koncepti koji se istražuju uključuju MSR tehnologiju na kruto gorivo—koju Kina istražuje za inačice na torij. U SAD-u, Kairos Power napreduje na 320-MWt/140-MWe fluorid (FLiBe) solju hlađeni visokotemperaturni reaktor (KP-FHR), koji se planira postaviti u East Tennessee Technology Park u Oak Ridgeu, Tennessee. U srpnju 2022. Kairos je pustio u rad postrojenje za pročišćavanje rastaljene soli za proizvodnju “velikih količina” FLiBe za svoje KP-FHR reaktore.

Nabava goriva predstavlja izazov
Tvrtke koje razvijaju napredne reaktore izrazile su zabrinutost oko toga kako će nabaviti odgovarajuće zalihe HALEU-a, oblika goriva od urana-235 obogaćenog do 20%. Mnogi napredni dizajni nuklearnih reaktora, uključujući devet od 10 dizajna koji su nagrađeni u okviru DOE-ovog Programa napredne demonstracije reaktora (ARDP), zahtijevaju HALEU. No trenutno je HALEU dostupan iz samo dva izvora: ograničene količine iz DOE-a putem miješanja postojećih zaliha materijala i iz komercijalnih zaliha preko TENEX-a, i tvrtke za nuklearno gorivo u vlasništvu ruske državne tvrtke ROSATOM.

U prosincu je predsjednik i glavni izvršni direktor TerraPowera Chris Levesque upozorio da bi dovršetak tvornice Natrium u Wyomingu, vrlo praćenog ARDP projekta koji bi trebao biti operativan 2028., mogao biti odgođen. Levesque je rekao, "s obzirom na trenutnu nedovoljnu dostupnost goriva i to što nije [domaća] gradnja započeta na novim postrojenjima za obogaćivanje goriva, TerraPower predviđa najmanje dvije godine odgode da bi mogao staviti natrijev reaktor u rad .”

Kao istaknuta svijetla točka, DOE je u studenom 2022. dodijelio Centrus Energyju 150 milijuna dolara "definitiziranog ugovora" za pionirsku proizvodnju HALEU-a u svom pogonu iznajmljenom od DOE-a u Piketonu, Ohio. Prema prvoj fazi svog ugovora, Centrus će do 31. prosinca 2023. završiti izgradnju svojeg pogona američke centrifuge, pokrenuti kaskadu i demonstrirati proizvodnju od 20 kilograma (kg) 19,75% obogaćenog HALEU-a. Prema drugoj fazi, Centrus će nastaviti proizvodnju cijelu godinu s godišnjom stopom proizvodnje od 900 kg HALEU-a. DOE će posjedovati HALEU proizveden iz pokazne kaskade.

„Međutim, veliki porast potiče komercijalni opskrbni lanac [za HALEU] koji danas ne postoji. Klasičnu situaciju 'kokoši i jajeta' treba prekinuti,” istaknuo je Andrew Griffith, zamjenik pomoćnika tajnika za ciklus nuklearnog goriva i opskrbni lanac, tijekom brifinga Nuklearne regulatorne komisije (NRC) 8. prosinca. “A mi vjerujemo da je uloga vlade uspostaviti taj privremeni signal potražnje kako bi se izdržao taj kapacitet.” Srećom, sa 700 milijuna dolara dodijeljenih naporima HALEU-a prema Zakonu o smanjenju inflacije, DOE ima dovoljno resursa "za početak", dodao je Griffith. Financiranje će podržati usporednu analizu kritičnosti i prilagodbu dizajna transportnog paketa, kao i potporu certifikatima o sukladnosti. “Je li to dovoljno ili ne, ostaje da se vidi. Znam da još ima posla unutar administracije da se za to dobiju dodatna sredstva, kao i u Kongresu. Dakle, nastavit ćemo raditi u tom pravcu, jer je ovo nevjerojatno važno za uspjeh ovdje,” rekao je.

Za Okla, rješenje bi moglo ležati u prilikama koje je država propustila pristupom otvorenog ciklusa nuklearnog goriva. "Postrojenje za recikliranje goriva omogućit će Oklu pretvaranje nuklearnog otpada iz postojećeg iskorištenog nuklearnog goriva u čistu energiju, kao i recikliranje goriva iz Oklovih postrojenja, omogućujući dramatično smanjenje troškova i rješavanje ključnih potreba opskrbnog lanca", rekao je DeWitte. "Postrojenje za recikliranje goriva u komercijalnim razmjerima promijenit će ekonomsku paradigmu za naprednu fisiju."
www.powermag.com

 

Zašto bi Oklova demonstracija HALEU-a mogla biti revolucionarna za novu nuklearnu elektranu
U ekskluzivnom intervjuu, čelnici Okla iz Silicijske doline, tvrtke Idaho National Laboratory (INL) odlučili su za demonstraciju prve upotrebe recikliranog goriva s nisko obogaćenim uranom (HALEU) visoke razine probe u svojem mikroreaktoru Aurora, rekao je za POWER da bi projekt mogao imati široke implikacije na budućnost nuklearne energije.

Označavajući značajan poticaj za napredne nuklearne inovacije, na koje stručnjaci u industriji računaju kako bi transformirali buduću ulogu nuklearne energije u energetskom sektoru koji se brzo mijenja, INL je 19. veljače rekao da će razvojnom inženjeru dati pristup prerađenom i tretiranom korištenom gorivu iz sadašnjeg -isključen Eksperimentalni Breeder Reactor-II (EBR-II) za korištenje u demonstraciji njegovog brzog reaktora od 1,5 MW.

Gorivo, koje će biti pretvoreno do obogaćenja urana manjeg od 20%—u visokokvalitetni, nisko obogaćeni uran (HALEU)—i dalje će biti u vlasništvu Ministarstva energetike (DOE) i ostat će na lokaciji INL-a u Idahu Falls, Idaho, gdje je Oklo prošle godine dobio prvu uporabnu dozvolu te vrste za izgradnju svoje nuklearne mini elektrane Aurora .

Prema INL-u, dok finalizacija prilike najavljene u srijedu još uvijek ovisi o sklapanju sporazuma o suradnji s Okloom o korištenju HALEU materijala za demonstraciju mikroreaktora, odabir je veliki korak koji značajno unapređuje njegov cilj ubrzanja postavljanja komercijalno isplativih mikroreaktora. Kao što je dr. John Wagner, pomoćnik ravnatelja laboratorija INL-ove Uprave za nuklearnu znanost i tehnologiju, primijetio, prednost korištenja nuklearnog goriva s višim razinama U-235 je u tome što omogućuje reaktorima da rade godinama bez potrebe za punjenjem goriva. "To je važan atribut budući da je ova tehnologija zamišljena za korištenje u udaljenim područjima kojima može biti teško pristupiti."

Što je HALEU?
Nisko obogaćeni uran visoke koncentracije (HALEU) je nuklearno gorivo koje je obogaćeno do višeg stupnja (između 5% i 20%) fisibilnim izotopom U-235. Za usporedbu, trenutni lakovodni reaktori (LWR) obično koriste gorivo obogaćeno na manje od 5% U-235. Kao što stručnjaci primjećuju, HALEU obećava da će pružiti više snage po volumenu nego konvencionalni reaktori, a njegova učinkovitost omogućuje manje veličine postrojenja. Također obećava duži život jezgre i veću stopu sagorijevanja nuklearnog otpada.

Prema Institutu za nuklearnu energiju (NEI), mnogi napredni koncepti reaktora — uključujući neke mikroreaktore (mnogi manji od 10 MW), visokotemperaturne plinske reaktore u rasponu od 100 MW do 200 MW i slane reaktore — mogu zahtijevati ovo vrsta goriva. HALEU bi se također mogao koristiti u postojećim lakovodnim reaktorima. Iako NEI sugerira da bi godišnje komercijalne potrebe za HALEU-om mogle narasti na kumulativnih 185,5 metričkih tona godišnje, trenutno nema zaliha HALEU-a. Ali budući da bi uspostava komercijalne opskrbe HALEU-om zahtijevala dovoljnu potražnju i najmanje 7 godina za razvoj infrastrukture gorivnog ciklusa, industrijska trgovačka grupa godinama je apelirala na DOE da iskoristi svoj pristup visoko obogaćenom uranu i smanji ga za isporuku HALEU-a u demonstracijske svrhe. DOE je poslušao ove pozive i nedavno je pojačao napore za uspostavu kapaciteta za proizvodnju HALEU goriva, napominjući da će to u bliskoj budućnosti biti ključno za vodstvo SAD-a, dok se globalna konkurencija zahuktava za projektiranje i izgradnju malih modularnih reaktora, kao i većih ne -LWR reaktori.

Velika prekretnica za Oklo—i Advanced Nuclear, općenito
Oklo, tvrtka osnovana 2013., nazvana je po gabonskoj regiji poznatoj po prirodnim naslagama fisibilnog U-235. Tvrtka je u prosincu lansirala koncept svog dizajna Aurora, opisujući ga kao "fisijsku bateriju" koja koristi metalno gorivo i može proizvoditi i toplinu i energiju. Koncept je inspiriran NASA-inom slikom koja je prikazivala aurore na zemlji iz svemira. “Bili smo nadahnuti da vidimo kako se i ljepota zemlje i trenutne ljudske energetske potrebe, kao i ljudski potencijal i ljepota Svemira mogu simbolizirati polarnom svjetlošću koja dijeli svjetla na zemlji od svjetla zvijezda. Uzbuđeni smo razmišljati o tome kako bi fisija mogla omogućiti ljudski razvoj uz očuvanje okoliša na zemlji, pa čak i omogućiti dublje istraživanje svemira,” rekla je Caroline Cochran, glavna operativna direktorica i suosnivačica Okla.

Oklova "elektrana" Aurora koristi metalno gorivo za proizvodnju topline. Kako Oklo opisuje, "toplinske cijevi prenose toplinu do izmjenjivača topline, a ciklus pretvorbe energije pretvara toplinu u električnu energiju." Oklo je nedavno dobio lokacijsku dozvolu za izgradnju projekta prikazanog na slici u objektu Nacionalnog laboratorija Idaho u Idaho Fallsu. Modularni, kosi krov dizajniran je imajući na umu značajne snježne padaline, a služi i kao potpora za solarne fotonaponske panele.  Jacob DeWitte, suosnivač i glavni izvršni direktor Okla, nedavno je rekao da će tvrtka, koja je od 2016. bila uključena u aktivnosti prije prijavljivanja kod Nuklearne regulatorne komisije (NRC) za dizajn Aurore, podnijeti zahtjev za licencu u narednom tjednu. "Gledamo vremenski raspored pregleda koji je reda veličine dvije godine, možda čak i bolji od toga." Kad bi demonstracije u INL-u mogle početi, rekao je da Oklo još nije spreman biti konkretan. "Općenito govoreći, vremenski raspon 2022. i 2024. je mjesto na koje gledamo, negdje u tom rasponu."

Kao što je DeWitte također primijetio, kada Oklo podnese zahtjev za licencu NRC-u, to će biti prvi nacionalni civilni napor usmjeren na mikroreaktor i reaktor bez vode. Dobivanje prve uporabne dozvole za lokaciju od INL-a i prilika za rad s HALEU-om već je "prilično velik korak za slaganje svih ključnih dijelova kako bismo mogli pokazati nešto u vrlo ranim 2020-ima", rekao je.

Veliki korak za HALEU proizvodnju
Odabir je jednako važan korak za napore DOE-a da premosti veliku prazninu u proizvodnji HALEU-a, za koju kaže da je imperativ za poticanje interesa i razvoj naprednih dizajna nuklearnih reaktora. Dolazi usred niza drugih značajnih nedavnih koraka koje je agencija poduzela kako bi ubrzala komercijalnu proizvodnju HALEU-a.

U siječnju 2019. Dan Brouillette, koji je tada bio zamjenik ministra energetike, a sada je ministar energetike SAD-a, objavio je da DOE želi demonstrirati proizvodnju HALEU-a do listopada 2020. u prvom projektu te vrste vrijednom 115 milijuna dolara u agenciji American Centrifuge Plant, postrojenje za obogaćivanje urana u Piketonu, Ohio. DOE je službeno potpisao trogodišnji ugovor s Centrus Energypostaviti kaskadu centrifuga za demonstraciju naprednog nuklearnog goriva. Prema ugovoru, Centrus će licencirati, graditi, montirati i upravljati AC100M centrifugalnim strojevima i povezanom infrastrukturom u kaskadnoj formaciji za proizvodnju HALEU. Međutim, dokumenti DOE-a sugeriraju da bi izgradnja mogla započeti ove godine kako bi se uravnotežile centrifuge, ali će projekt vjerojatno biti završen u rujnu 2021., iako ugovor traje do 2022.

U međuvremenu, prošlog tjedna, Nacionalna uprava za nuklearnu sigurnost (NNSA) DOE-a dodijelila je početni ugovor vrijedan 3,6 milijuna dolara tvrtki kćeri BWX Technologies (BWXT-a) BWXT Nuclear Operations Group za stavljanje izvan pogona nekih dijelova i obnovu drugih dijelova njezinog pogona u Lynchburgu u Virginiji i preuzimanje spreman za proizvodnju visokoproizvodnog nisko obogaćenog urana (U-Mo HALEU) legure urana i molibdena već 2024. Gorivo će se koristiti u federalno vođenim američkim istraživačkim reaktorima, koji trenutno koriste visoko obogaćeni uran (HEU). BWXT kaže da radi samostalno kao i s NNSA-om od 2006. godine na razvoju goriva U-Mo HALEU, koje je "dizajnirano da zadrži performanse reaktora, a istovremeno smanjuje rizik širenja".

U međuvremenu, do kraja godine, BWXT se također priprema ponovno pokrenuti proizvodnju svoje linije TRi-strukturnog ISOtropnog (TRISO) čestičnog nuklearnog goriva—vrste HALEU goriva koje se sastoji od vrlo male jezgre urana obložene raznim od materijala na bazi silicija i ugljika, i dizajniran je da izdrži ekstremnu toplinu uz malu zabrinutost za širenje i rizike za okoliš. BWXT je rekao za POWERnjegove postojeće proizvodne mogućnosti TRISO-a omogućit će tvrtku da zadovolji rastuću potražnju mikroreaktora Ministarstva obrane; NASA, za potrebe nuklearnog toplinskog pogona; i civilni napredni reaktori. Povećanje proizvodnih kapaciteta kako bi se zadovoljila potražnja je prioritet, sugerira se. Tvrtka je također napomenula da trenutačno ima jedine privatne licence kategorije 1 u SAD-u, a one se također mogu koristiti za proizvodnju materijala kategorije 2, što zahtijeva HALEU, ali "može potrajati nekoliko godina i znatna ulaganja da se dobije."

INL-ov HALEU proces male serije
Sve dok se ne uspostavi komercijalno HALEU tržište—za koje će biti potrebno da napredniji nuklearni reaktori prođu jasnu demonstraciju i konačno postanu uključeni—INL će voditi napore da osigura gorivo za istraživanje i demonstraciju. Za sada planira osigurati HALEU za Oklo kroz oporavak i obradu HEU-a iz iskorištenog goriva iz 19-MWe EBRII ( demonstracijski reaktor , koji je radio od 1963. do 1994.) koji je prethodno bio tretiran i prerađen za odlaganje.

Proces smanjivanja miješanja HEU u HALEU uključuje elektrometaluršku obradu u tri koraka. Prvo se ozračeno gorivo priprema i stavlja u elektropročišćivač rastaljene soli, što olakšava dobivanje metalnog urana iz produkata fisije i transuranskih spojeva. Zatim se obnovljeni uran podvrgava vakuumskoj destilaciji kako bi se uklonila elektropročišćena sol i miješa se do obogaćenja manjeg od 20% U-235. Konačno, obnovljeni metalni uran konfiguriran je za podršku proizvodnji goriva ponovnim zagrijavanjem i lijevanjem u niske doze, smanjene veličine HALEU "regulus".

Ministarstvo energetike uspostavilo je sposobnost u Nacionalnom laboratoriju u Idahu za proizvodnju HALEU preradom i obradom iskorištenog goriva iz eksperimentalnog oplodnog reaktora II koji je sada stavljen izvan pogona. Proces će omogućiti INL-u da proizvede do 10 metričkih tona HALEU-a za potrebe istraživanja, razvoja i demonstracije. Čak i "frakcija" koju bi Oklo mogao primiti bila bi više nego dovoljna za napajanje demonstracije 20 godina bez potrebe za punjenjem goriva, kako je Oklo COO Cochran rekao za POWER. DeWitte je dodao da Oklo želi izgraditi demonstraciju kao jedinicu Aurora u punoj veličini i provesti je kroz cijeli životni vijek kako bi dobio što više podataka i iskustva koji će se pokazati ključnim za buduće jedinice. "Ipak, iz čisto tehničke perspektive, moguće je postići pet puta više od 20 godina", rekao je.

Proces također ostavlja INL-u dovoljno HALEU-a za subjekte koji razvijaju druge napredne nuklearne reaktore uz potporu novoosnovanog laboratorijskog Nacionalnog centra za inovacije reaktora — središte za testiranje, demonstraciju i procjenu performansi čiji je glavni cilj ubrzati implementaciju koncepata napredne nuklearne tehnologije. Kao što je dr. Wagner iz INL-a dodao, INL nastavlja razgovore s drugim kandidatima kako bi vidio kako laboratorij može podržati njihove napore.

No dok je INL rekao da su "drugi izvori HALEU-a dostupni za podršku demonstracijama istraživanja i razvoja i da će biti dostupni prema potrebi", nije jasno hoće li laboratorij nastaviti s drugim metodama za proizvodnju HALEU-a. Dokumenti INL-a datirani tek u lipnju 2019. sugeriraju da je laboratorij planirao poduprijeti testiranje naprednih reaktora instalacijom pilot postrojenja koje koristi ZIRCEX (ekstrakciju cirkonija) proces, koji u osnovi uklanja cirkonij ili aluminijsku oblogu iz nuklearnog goriva i zatim pročišćava urana iz produkata fisije korištenjem "vrlo kompaktnog, modularnog sustava ekstrakcije otapalom". Uran se zatim miješa do ispod 20% prije skrućivanja i proizvodnje goriva. Za sada se čini da je program ZIRCEX još u fazi istraživanja.

U međuvremenu, iako se pokazalo ključnim za komercijalizaciju SMR-a i druge napredne nuklearne tehnologije, financiranje budućih istraživačkih inicijativa INL-a također ostaje pod znakom pitanja. Iako odobreni proračun DOE-a za fiskalnu godinu 2020. uključuje sredstva koja podržavaju obradu korištenog goriva EBR-II, buduće financiranje podliježe odobrenju Kongresa. Najnoviji proračunski prijedlog DOE-a dramatično smanjuje financiranje programa za demonstraciju naprednih reaktora i gotovo prepolovljuje sredstva za i razvoja gorivnog ciklusa.

Značajna promjena paradigme za nuklearnu energiju
Konačno, i možda najkritičnije, najznačajniji utjecaj odabira mogao bi biti na dvije bolne točke koje su desetljećima onesposobljavale rast nuklearnog sektora: izgradnja novih reaktora i odlaganje nuklearnog otpada.

Okloov plan za izgradnju demonstracije u punoj veličini značajno je drugačija "promjena paradigme" od konvencionalnih pristupa, koji su se često pokazali pretjerano skupim i nosili nepremostive izazove , primijetio je DeWitte. Projekt je beskonačno manji od konvencionalnih projekata reaktora - njegova INL lokacija prostirat će se na manje od četvrt hektara. Ipak, "Morate imati određene ekonomske uvjete da biste se osjećali ugodno s ulaganjem, s obzirom na količinu kapitala koja je potrebna za to", rekao je.

“Početak s vrlo malim brojem omogućuje nam da budemo mnogo vitkiji i spretniji u smislu poslovnog modela, a to je vrlo važan aspekt. Budući da smo tvrtka koja se financira rizičnim kapitalom, u mogućnosti smo raditi stvari u vrlo kratkom vremenskom roku, ali i pristupiti kapitalu koji nam omogućuje da radimo stvari poput izgradnje reaktora prve vrste iz kojeg možemo učiti, ali također pomaže nešto kao podni model iz izložbenog prostora. To ima veliku vrijednost za komercijalne primjene,” rekao je.

POWER je u siječnju 2018. mapirao gotovo 50 projekata nuklearnih reaktora diljem SAD-a koji su napušteni tijekom kratke povijesti sektora, zbog povećanih neizvjesnosti u vezi s niskim predviđenim opterećenjem; ograničenja i poništenja financiranja izgradnje; i državne svjedodžbe prepreke. Još jedan zanimljiv aspekt u vezi s ovom objavom "jest da pokazuje da zapravo možete ponovno koristiti [istrošeno nuklearno gorivo (SNF)]", primijetio je DeWitte. Taj je aspekt važan jer je upravljanje nuklearnim otpadom u SAD-u u zastoju već gotovo tri desetljeća, uglavnom zahvaljujući političkom ćorsokaku oko odlaganja SNF-a . Danas se, prema NEI-ju, više od 84.000 metričkih tona SNF-a privremeno skladišti u bazenima i bačvama u 35 država.

U svom posljednjem proračunskom zahtjevu, DOE je sugerirao da će istražiti alternative planini Yucca koju je odredio Kongres, ali je dao nekoliko pojedinosti. Proračun je, međutim, predložio 295 milijuna dolara za financiranje eksperimentalnog Versatile Test Reactor (VTR), prvog brzog reaktora te vrste (i još jednog važnog projekta koji INL predvodi) koji bi mogao pomoći privatnom sektoru u razvoju i demonstraciji novih tehnologija.

DOE je sugerirao da bi VTR, koji će vjerojatno biti bazenski reaktor hlađen natrijem koji će koristiti goriva s metalnim legurama (uključujući HALEU), mogao biti operativan do 2026. godine, uz cijenu izgradnje između 3 i 6 milijardi dolara. Međutim, njegova usredotočenost na sustave brzih neutrona je izvanredna jer, kako je izvijestio POWER, reaktorski sustavi brzih neutrona imaju potencijal izvući 60 puta više energije iz urana u usporedbi s postojećim toplinskim reaktorima, te pridonose značajnom smanjenju opterećenja radioaktivnim gubljenje. Zanimanje za brze reaktore diljem svijeta u posljednje je vrijeme poraslo; međutim, iako su tehnički napredak i operativno iskustvo porasli, današnje tehnologije još uvijek se suočavaju s tehničkim, regulatornim i ekonomskim izazovima.

Ali to je još jedan razlog zašto će prva demonstracija Aurore ove vrste biti važna. DeWitte je novu upotrebu HALEU-a u projektu nazvao "usamljeničkim putovanjem kroz nuklearne reaktore", ali je naglasio da to nije nepremostivo. Prilika za istraživanje mogla bi razvojnim programerima ponuditi značajan uvid u pitanja koja se često navode kao ključne prepreke, uključujući licenciranje, ciklus goriva i veći lanac opskrbe gorivom, rekao je. Međutim, mnogi aspekti postojećeg nuklearnog sustava, uključujući infrastrukturu, licenciranje i tehnologiju već služe čak i visoko obogaćenim gorivima. “Na kraju dana, to je način na koji se [HALEU] tretira, gleda i kako se njime upravlja”, rekao je. „Jedini razlog zašto smo stavili 'HA' [što označava 'visoku analizu'] ispred LEU [nisko obogaćenog urana] je taj što ga današnji reaktori zapravo ne koriste, tako da je povučeno razgraničenje, zbog razmatranja koja proizlaze iz toga. Malo je pojednostavljeno, ali to je LEU na kraju dana.”

Utemeljen na ikoni, spreman da postane ikona
Upitan predviđa li Oklo bilo kakve specifične tehničke izazove upotrebom recikliranog goriva kao što je HALEU, koje može sadržavati zaostale radionuklidne komponente s kojima se neki napredni reaktori ne mogu nositi, DeWitte je rekao da budući da je Aurora brzi reaktor, sama po sebi ima sposobnost toleriranja nečistoća i dalje radi efikasno. „Budući da je ovaj materijal ozračen za drugi reaktor [EBR-II]—a to je također uzbudljivo za nas jer je [EBR-II] bio značajna inspiracija za nas—i dalje će sadržavati kontaminante u tragovima, a iako će [INL] biti u mogućnosti prilično očistiti, neke od tih nečistoća još uvijek prolaze kroz proces i miješanje. Jedan od aspekata ponovne upotrebe urana je taj što imate i nešto drugačiji sastav izotopa U-235, U-234 i U-236—njih ima relativno malo u tragovima, ali još uvijek postoje.

“To ne utječe na radnu stranu reaktora. Međutim, ono gdje ima utjecaja je rukovanje gorivom i strana proizvodnje,” rekao je DeWitte. Oklo je radio na razumijevanju različitih materijalnih razmatranja, uključujući ono što će biti potrebno u komercijalnom procesu da se to riješi. “Dobra vijest je, iako to ovdje neće funkcionirati tako jer ne koristimo isti proces, da je EBRII već pokazao ovu vrstu naprednog pristupa recikliranju. Uspjeli su doslovno reciklirati gorivo iz reaktora i zatim ga preraditi sa značajnim količinama ovih prisutnih materijala, kao i viših aktinida i plutonija i drugih stvari, te su ga uspjeli proizvesti i vratiti natrag u reaktor. Uspjeli su to učiniti za desetke tisuća gorivih elemenata što je prilično uzbudljivo iz dugoročne perspektive.

Ekonomski slučaj male nuklearne energije
Zbog ovih nesigurnosti, na koje će demonstracija sigurno baciti više svjetla, DeWitte i Cochran su primijetili da prva jedinica Aurora neće biti izrazito isplativa u usporedbi s postojećim tehnologijama za proizvodnju malih razmjera. "Ali to ima drugu komercijalnu vrijednost", primijetio je DeWitte. "A sa sljedećim jedinicama, imamo vrlo jak i jasan slučaj s ekonomijom gdje ćemo se natjecati, a to je uglavnom na tržištima izvan mreže i udaljenim tržištima koja se za početak oslanjaju na dizelsko gorivo."

Najvažnija među ključnim ekonomskim razmatranjima koja je DeWitte naveo je energetska gustoća HALEU-a. Dok postotak obogaćenog goriva u HALEU-u za napredne reaktore varira, “što su manji, to su bliže rasponu od 19,75%. Približno smo tom rasponu, ali točan broj tek treba biti objavljen”, rekao je. U "vrlo jednostavnom korijenu odgovora" zašto je HALEU prikladan za napredne reaktore jest da su oni u stanju "učinkovito koristiti gorivo kroz dulja vremenska razdoblja", a gorivo im omogućuje da lakše iskoriste taj potencijal. Postojeća laka vodena flota sve više usvaja napredna goriva poput goriva otpornog na nezgode iz istog razloga, istaknuo je.

"Stvarno je moćno kada razmišljamo o činjenici da imamo gorivo koje će biti energetski gušće od najbliže alternative", primijetio je DeWitte. „A ekonomska prednost toga je da će to biti temeljni pokretač zašto postoji ovaj novi val napredne implementacije reaktora, zajedno, naravno, sa širokim ekonomskim koristima koje proizlaze iz toga, kao i nultim emisijama koje bi proizašle iz toga." Uparen s jednostavnošću i inherentnom i pasivnom sigurnošću koju nude napredni dizajni poput Aurore—uključujući samostabilizaciju—što vam “omogućuje da učinite toliko toga u prostoru dizajna što stvarno pomaže u smanjenju troškova”, rekao je.

Dugoročno, uzimajući u obzir iskustvo i generacijski razvoj svoje tehnologije, Oklo cilja na troškovnu konkurentnost od 0,05 USD/kWh. "Kada imate izvor goriva koji vam daje višemilijunsku konkurentsku prednost, sigurno ćete biti ekonomski konkurentniji", rekao je DeWitte. "I mislim da imamo prilično jake šanse za to."
www.powermag.com

Mislili ste profitirati na proizvodnji struje u vlastitoj režiji? Ako napravite ovu grešku, mogli biste na kraju zbrajati gubitke. Rast cijena energije potaknuo je mnoge građane da razmisle o ugradnji solarnih panela. Povoljnije cijene opreme i mogućnost korištenja državnih subvencija povećavaju isplativost investicije. Ali ako mislite da se prodajom struje proizvedene u vlastitoj režiji možete obogatiti, varate se. Koncept ugradnje mikroSolara je zamišljen za ostvarivanje financijskih ušteda korisnika bez mogućnosti ostvarivanja extra zarade.

Prilikom planiranja ugradnje fotonaponskih panela, vrlo važno je optimalno dimenzionirati postrojenje da bi se postigao najbolji učinak. Prema zakonu, postoje dvije kategorije proizvođača s obzirom na sustave koji proizvode električnu energiju za vlastitu potrošnju. Prva kategorija su postrojenja za samoopskrbu kućanstva, a koja unutar obračunskog razdoblja (jedna godina) ne smiju u mrežu predati više energije nego što su je preuzeli iz nje.

Ako postrojenje za samoopskrbu u jednoj godini isporuči više energije u mrežu nego što je preuzme iz nje, prelazi u kategoriju kupca s vlastitom proizvodnjom. Iako se proizvodnjom viškova otvara mogućnost zarade prodajom električne energije, kategorija kupca s vlastitom proizvodnjom u pravilu nije isplativa za kućanstvo zbog nepovoljnijeg načina obračuna.

Dvije vrste obračuna
Korisnici postrojenja za samoopskrbu mogu unutar obračunskog razdoblja ostvarivati viškove ili manjkove koji se poravnavaju ('netiraju') prilikom obračuna. Primjerice, ako se u jednom danu proizvede više energije, a u drugom više potroši, predano i potrošeno poravnava se po istim cijenama (jedan za jedan). Ako se dogodi višak na kraju mjeseca, on se predaje opskrbljivaču te ga on preuzima u vrijednosti od minimalno 80 posto tarife za električnu energiju. Višak se obično akumulira tijekom ljetnih mjeseci i onda se koristi za smanjivanje računa u zimskom razdoblju, kada se više troši nego proizvodi. Bitno je da na kraju godine ne završite u plusu jer u tom slučaju gubite status korisnika postrojenja za samoopskrbu i postajete kupac s vlastitom proizvodnjom.

Za kupce s vlastitom proizvodnjom vrijedi drugačiji način obračuna. Glavna razlika u odnosu na sustav samoopskrbe je u tome što za kupce s vlastitom proizvodnjom koji prodaju viškove električne energije nema poravnavanja. Sva električna energija koja je preuzeta iz mreže plaća se po punoj cijeni. Nakon toga se obračunava proizvedena električna energija po gotovo upola nižoj cijeni. Dakle kućanstvo zapravo plaća račun za električnu energiju po svim stavkama (kao da nema sunčanu elektranu na krovu), umanjen za cijenu električne energije predane u mrežu.

Važno je uskladiti proizvodnju i potrošnju
Zato je prilikom planiranja investicije važno dobro odrediti snagu elektrane prema trenutnim ili planiranim potrebama. Primjerice, ako kućanstvo plaća račune za struju oko 700 eura godišnje, za tu potrošnju optimalna je sunčana elektrana od tri do četiri kilovata. Takva elektrana osigurava između 80 i 90 posto novčane uštede na godišnjim računima za struju. Čak i kad je elektrana dobro dimenzionirana, zbog sezonskih oscilacija potrebno je pratiti mjesečne obračune s podacima o potrošnji i predaji energije te uskladiti proizvodnju i potrošnju ako postoji opasnost gubitka statusa korisnika za samoopskrbu. U slučaju da kućanstvo prijeđe u kategoriju kupca s vlastitom proizvodnjom, to vrijedi za najmanje jednu godinu. Ako u toj godini u mrežu preda jednako ili manje nego što preuzme iz mreže, u narednoj godini vraća se u kategoriju samoopskrbe.
www.tportal.hr