U fokusu Hrvatske elektroprivrede, HEP-a su investicije u obnovljive izvore i mrežu, a pregled protekle 2023. godine donosi Frane Barbarić, predsjednik Uprave Hrvatske elektroprivrede.

U najavama protekle poslovne godine stručnjaci su bili složni u ocjeni da je, s obzirom na primarno geopolitičke uzroke energetske krize, nezahvalna svaka prognoza gospodarskih kretanja i trendova u energetskom sektoru u idućem razdoblju. Tada je bila riječ o ratu u Ukrajini, a sada već i o sukobu na Bliskom istoku.

Rizici su ponovno veliki i nepredvidivi. Stoga se u aktualnim okolnostima potvrđuje nužnost i važnost mjera koje je hrvatska vlada donijela s ciljem jačanja sigurnosti energetske opskrbe te ujedno zaštite građana, gospodarstva i javnog sektora od porasta cijena energije i energenata. U ovu zimu ulazimo smo s punim skladištem plina, zakupljenim LNG terminalom i dobrim stanjem hidroakumulacija. Cijene plina, struje i grijanja ostale su nepromijenjene. U limitiranju cijena najveći je teret podnio i još uvijek podnosi HEP.

Unatoč tome, nastavljamo s investicijama u nove proizvodne objekte, s naglaskom na obnovljive izvore energije. U proteklih pet godina u pogon smo pustili elektrane ukupne snage oko 90 MW. Trenutačno je u izgradnji ili fazi natječaja za izgradnju još devet projekata obnovljivih izvora ukupne snage 120 MW. Projekt izgradnje novog kombi-kogeneracijskog bloka u Elektrani-toplani Zagreb vrijedan 140 milijuna eura, u fazi je ispitivanja opreme prije puštanja u probni rad.

Slično postrojenje investicijske vrijednosti 86 milijuna eura planiramo izgraditi i na lokaciji Termoelektrane-toplane u Osijeku. Na najvećem projektu HEP-a u samostalnoj Hrvatskoj, dogradnji Hidroenergetskog sustava Senj (HES Kosinj/HE Senj 2), vrijednosti 500 milijuna eura, u tijeku su radovi na izgradnji tunela i kanala Bakovac-Lika. Dodatni impuls realizaciji spomenutih i planiranih HEP-ovih investicija ocjena je agencije Moody’s iz studenoga ove godine, kojom su poboljšani su izgledi postojećeg investicijskog kreditnog rejtinga ‘Baa2’ sa stabilnih u pozitivne.

Usporedo radimo i na snaženju električne mreže radi prihvata novih obnovljivih izvora energije, a što je jedan od najvažnijih elemenata energetske tranzicije Europske unije. U sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, do kraja 2024. planira se omogućiti priključak na mrežu najmanje 1500 MW novoinstaliranih kapaciteta obnovljivih izvora.

Nakon što je ove godine uspješno dovršen pilot projekt uvođenja naprednih mreža, najvećim dijelom sufinanciranim bespovratnim sredstvima iz Europskog fonda za regionalni razvoj, uskoro očekujemo i sklapanje ugovora o dodjeli sredstava iz NPOO-a za nove projekte u distribuciji električne energije ukupne vrijednosti 228 milijuna eura.

Realizacija tog ugovora doprinijet će povećanju energetske učinkovitosti i osiguranju efikasne i održive dobave energije u Hrvatskoj. Uključujući i spomenute projekte izgradnje elektrana time ćemo dati ključni doprinos ostvarenju ciljeva povećanja udjela obnovljivih izvora i energetske samodostatnosti Hrvatske, prema smjernicama Vlade Republike Hrvatske.
www.poslovni.hr

Europska Komisija je predstavila 166 energetskih projekata za zelenu budućnost EU, a jedan projekt planiran je i u Hrvatskoj. Riječ je o Carbon capture and storage (CCS), GT CCS Croatia projektu transporta i skladištenja CO2 u podzemnom spremniku.

Europska komisija predstavila je popis od 166 energetskih projekata koji će postaviti temelje za budući energetski sustav Europe. Povjerenica za energetiku Kadri Simson je prilikom predstavljanja rekla kako popis prekograničnih projekata iscrtava novu energetsku kartu Europe te da je era financiranja EU-a za infrastrukturu fosilnih goriva završila.

Takozvani projekti od zajedničkog interesa (PCI) uključuju izgradnju električne, vodikove i CO2 mreže diljem Europe a u planu je i povezivanje tih novih mreža s drugim regijama uključujući sjevernu Afriku, Skandinaviju, Ujedinjeno Kraljevstvo i Ukrajinu.

Vodik u fokusu
Konkretnije, više od polovice prijedloga, ukupno 85, odnosi se na inicijative za električnu energiju, offshore i pametnu električnu mrežu, od kojih bi mnoge trebale biti puštene u rad između 2027. i 2030. Uz 14 projekata transportnih mreža ugljičnog dioksida kojima se nastoji stvoriti tržište za ugljik hvatanje i skladištenje, popis uključuje 65 projekata vodika i elektrolizera, što je prvo uvrštavanje ovih tehnologija na popis.

Čak 29 projekata prijenosa vodika moći će dobiti sredstva EU-a i imati koristi od ubrzanog izdavanja dozvola, kao i planovi za 17 elektrolizera i sedam podzemnih skladišta vodika. Većina njih bit će dovršena do 2030, kažu.

Uvrštavanje vodikovih projekata po prvi put na PCI popis veliki je korak naprijed i pokazuje predanost Europe da postavi temelje europske vodikove okosnice - rekao je Daniel Fraile, glavni službenik za politiku u Hydrogen Europe.

Komisija očekuje da će potražnja za električnom energijom u EU-u porasti za 60 posto do 2030., te smatraju kako će mreže morati integrirati i veliki udio varijabilne obnovljive energije.

Mreže se moraju prilagoditi decentraliziranjem, digitaliziranijem i fleksibilnijem sustavu s milijunima solarnih ploča na krovovima i lokalnim energetskim zajednicama koje dijele resurse – rekla je Simson.

Komisija je naglasila da bi se prekogranična infrastruktura između država članica trebala udvostručiti u sedam godina te procjenjuju da će na sve nadogradnje biti potrebno potrošiti oko 584 milijarde eura.

Projekt u RH
Od 166 planiranih projekata, i Hrvatska se našla u jednom od njih. Naime, EK za Hrvatsku planira prekograničnu mrežu ugljičnog dioksida (GT CCS Croatia) te izgradnju cjevovodne transportne infrastrukture u Hrvatskoj i Mađarskoj s tim da bi podzemno skladište vodika trebalo biti u RH.

Ovo označava šestu iteraciju PCI liste, kompilacije međunarodnih energetskih projekata namijenjenih javnom financiranju i određivanju prioriteta koja se ažurira svake dvije godine. Značajno je da je ovo izdanje po prvi put nadobudno isključilo infrastrukturu fosilnih goriva.

Velik dio popisa sastoji se od energetskih projekata, uključujući skladištenje električne energije, interkonektore i projekte pametnih mreža. No prvi put je uključen i popis od 65 projekata vodika i elektrolizera.

Ovi vodikovi projekti ‘omogućit će izvoz i prijenos tokova obnovljivog vodika u susjedne države članice i omogućiti velikim industrijama dekarbonizaciju i ostanak u EU‘, rekla je Simson.

Karbonski vlakovi
Jedan od najupečatljivijih projekata na popisu je plinovod za vodik koji povezuje proizvođače u Norveškoj s industrijskim kupcima u Njemačkoj. Cjevovod, suradnja između nordijskog plinskog diva Equinor i njemačke elektroenergetske kompanije RWE, ima za cilj transport dva gigavata vodika proizvedenog iz fosilnog plina — također poznatog kao ‘plavi vodik‘ — do 2030. godine, a do pet puta veću količinu do 2038. godine. Plavi vodik će se proizvoditi u dva velika pogona u zapadnoj Norveškoj, od kojih će jedan izgraditi Equinor a drugi Shell.

Emisije CO2 iz proizvodnje plavog vodika bile bi ‘sigurno pohranjene ispod morskog dna Norveške uz pomoć tehnologije za hvatanje i skladištenje ugljika [CCS], prema opisu projekta. Odobreni popis uključuje 14 takvih CCS projekata u skladu s ciljem EU da se ‘stvori tržište‘ za novu tehnologiju. Jedan od tih projekata predlaže prijevoz CO2 željeznicom između Latvije i Litve. Studije izvodljivosti su u tijeku.

Duga operacija iz Le Havrea u Francuskoj i Dunkerquea u Belgiji ima za cilj prijevoz brodom do raznih ponora vodika u Sjevernom moru.

Prljavi vodik
Ali i aktivisti i akademici opetovano su upozoravali da je 80 posto svih CCS projekata zatvoreno zbog prekoračenja troškova i neispravne tehnologije. Mnogi koji ostaju u funkciji hvataju daleko manje ugljika nego što je planirano, kao što je pokazalo nedavno istraživanje američke nevladine organizacije Institut za energetsku ekonomiju i financijsku analizu (IEEFA).

Istraživanje Global Witnessa iz 2022. koje je ranije popratio EUobserver na sličan je način pokazalo da je CCS sustav u postrojenju plavog vodika kojim upravlja Shell u Alberti, Kanada — jednom od rijetkih takvih operativnih postrojenja u svijetu — emitirao više CO2 nego što je hvatao.

Ova otkrića potvrdila su studiju Sveučilišta Cornell iz 2021. koje je pokazalo da su emisije plinova od izgaranja plavog vodika više od 20 posto od korištenja konvencionalnog plina. Ali neovisni istraživači uvelike se slažu da bi se čišći zeleni vodik proizveden iz solarne energije i energije vjetra trebao koristiti kao zamjena za upotrebu vodika, ograničeno na proizvodnju cementa, gnojiva i petrokemijskih proizvoda poput metanola.
lidermedia.hr

 

Projekt od 400 milijuna eura: Nexe će imati prvo on-shore skladištenje CO2 u Europi
Nexe Grupa želi biti lider u zelenoj tranziciji, poručuje Ergović, i zato je godinama fokusirana na realizaciju projekata s ciljem smanjenja ugljičnog otiska, povećanja energetske učinkovitosti te povećanja udjela korištenja alternativnih goriva i sirovina.

Ugovorenom suradnjom na globalno jedinstvenom projektu pod imenom CO2NTESSA između Nexe Grupe i međunarodnog partnera Thyssenkrupp Grupe, našička cementna industrija prva je uskočila u vlak za prijavu projekta proizvodnje CO2 neutralnog cementa na Inovacijski fond za financiranje projekata velikih razmjera.

To je unutar cementne industrije broj 1 hvatanje pozicija Našičana za tranziciju u energetski učinkovito i zeleno poslovanje na troškovno efikasan način, istodobno od velike važnosti za suvremene potrebe hrvatske građevinske industrije.

Utiskivanje u slani akvifer
S procijenjenom vrijednošću od 400 milijuna eura radi se o jednom od najvećih planiranih projekta u industriju u Hrvatskoj, koji ujedno predstavlja i prvo on-shore skladištenje CO2 u Europi.

Naime, Nexe bi ovime postao prvi korisnik buduće infrastrukture za transport i skladištenje ugljičnog dioksida koju planira implementirati RH u sklopu projekta Croatia GT CCS. Skladište gdje će se zbrinjavati uhvaćeni CO2 i transportirati cjevovodima nalazi se u blizini na lokaciji Bockovci-1.

Tamo će se CO2 utiskivati u ležište – slani akvifer. Također, ovo će ležište u Slavoniji u sklopu međugranične suradnje na projektu Croatia GT CCS koristiti i obližnja mađarska cementna industrija, za što se očekuje realizacija u sklopu operativnih aktivnosti za koje su zaduženi Plinacro i Agencija za ugljikovodike.

Projektom Nexea i njemačke grupacije koja raspolaže inače s više od 70.000 patenata predviđa se izgradnja novog postrojenja na bazi Oxyfuel tehnologije druge generacije, jedinog dugoročnog rješenja za potpuno uklanjanje CO2 emisija.

Nakon što su ugovor jučer u Zagrebu potpisali Ivan Ergović, predsjednik Nexea., najveće tvrtke u sastavu ove grupacije koja je vodeći regionalni proizvođač građevinskog materijala i Frank Ruoss, član Uprave poslovne jedinice Polysius u grupaciji ThyssenKrupp Industrial Solutions, projekt će već 16. ožujka biti prijavljen na Inovacijski fond koji omogućuje sufinanciranje do 200 milijuna eura.

Do kraja 2024. plan je zatvoriti financijsku konstrukciju. Paralelno 2025. planirana je izrada projektne dokumentacije i ishođenje svih dozvola, dok se prva “lopata” očekuje 2026., kao i puna funkcionalnost nove tvornice 2029. Po planu Nexe će na prijelazu novog desetljeća proizvoditi CO2 neutralan cement i biti cjenovno konkurentan, dok će implementacijom ispuniti sve smjernice zelene gradnje i europskog zelenog plana.

Što se zatvaranja financijske konstrukcije tiče u dijelu preostalih oko 200 milijuna eura Nexe računa na potporu banaka. “Imamo pismo potpore Hrvatske banke za obnovu i razvoj, te pismo potpore Europske banke za obnovu i razvoj, kao i nekoliko poslovnih banaka, primjerice Erste i Nove hrvatske banke”, kazao je Ergović za Poslovni dnevnik.

Nexe Grupa želi biti lider u zelenoj tranziciji, poručuje Ergović, i zato je godinama fokusirana na realizaciju projekata s ciljem smanjenja ugljičnog otiska, povećanja energetske učinkovitosti te povećanja udjela korištenja alternativnih goriva i sirovina.

Kako bi osigurali dugoročan razvoj i održivost poslovanja, te bili spremniji na nove tržišne okolnosti, krajem prošle godine, kako navodi, definirali su novu Strategiju razvoja Grupe za razdoblje 2022.- 2030.

U strateškim stupovima kao glavni ciljevi ističu se energetska i zelena tranzicija. Energetska tranzicija podrazumijeva niz projekata u cilju smanjenja energetske ovisnosti njihovih tvornica ulaganjem u proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, dok zelena tranzicija podrazumijeva smanjenje CO2 emisija za više od 50% do 2030. ulaganjem u nova tehnološka rješenja i kroz operativnu izvrsnost.

Najvažniji zadatak
Njihova cementara u Našicama čini trećinu hrvatske proizvodnje, s više od milijun tona cementa godišnje, a 50 posto izvoze. Međutim, proizvodnja cementa spada u kategoriju energetski intenzivne industrije i za milijun tona cementa potrebno je više od 900 GWh, uz temperature veće od 1400 stupnjeva Celzijusa, a nastaje više od 700.000 tona CO2 godišnje. Više od 60% tih emisija ne mogu se izbjeći korištenjem obnovljivih izvora energije tako da ovaj projekt predstavlja rješenje.

Ergović ističe i da je to budućnost cemente industrije jer ova inovativna tehnologija omogućuje potpuno hvatanje CO2 iz proizvodnog procesa, a to je više od 700.000 tona godišnje. To je količina koju na godišnjoj razini emitira više od 500 tisuća vozila na fosilna goriva, a ekvivalent je 3% ukupnih CO2 emisija u RH.

Kako je Ruoss istaknuo, dekarbonizacija industrije jedan je od najvažnijih zadataka našeg vremena, a za cementnu industriju to znači proizvesti proizvode na održiviji i ugljično neutralan način u budućnosti.

“To predstavlja veliki izazov koji zahtijeva upotrebu novih tehnologija. Naša tehnologija omogućuje optimalno hvatanje CO2 koji nastaje u proizvodnom procesu čime se
značajno doprinosi zelenoj tranziciji cementne industrije”, kaže Ruoss.
www.poslovni.hr

U Čileu u pustinji Atacama gradi se najveći sustav za skladištenje energije na svijetu. Španjolski proizvođač zelene energije Grenergy započeo je izgradnju skladišta energije u čileanskoj pustinji Atacama. Projekt Oasis de Atacama s 4,1 gigavat-sati bit će najveći na svijetu, objavila je tvrtka.

Grenergy Renovables dizajnira, razvija i implementira velika postrojenja za proizvodnju obnovljive energije. Španjolska kompanija nedavno je održala svoj prvi Dan tržišta kapitala, na kojem je predstavila svoj plan razvoja.

Najavila je ulaganja od 2,6 milijardi eura do 2026. godine. Od ukupnog iznosa, 1,5 milijardi eura je za fotonaponske pogone, a 800 milijuna za baterije za pohranu energije.

Grenergy je svoj cilj za bruto instalirani solarni kapacitet za 2026. postavio na pet gigavata i za skladišta energije na 4,1 gigavat-sat.

Čile će biti ključan za rast tvrtke u sektoru skladištenja. Grenergy je započeo gradnju na sjeveru zemlje u okviru projekta poznatog kao Oasis de Atacama, najvećeg na svijetu, kapaciteta 4,1 gigavat-sati i solarne elektrane od jednog gigavata. Investicija je vrijedna 1,4 milijarde dolara, a odvijat će se u pet faza, priopćeno je.

Čile je velesila po razvoju sektora skladištenja energije zbog iznimnih uvjeta u pustinji Atacama, po broju sati sunčevog zračenja, rekao je David Ruiz de Andres, direktor tvrtke Grenergy.

Očekuje se da će sustav biti dovršen za tri godine, a puštat će se u rad po fazama i pridonositi stabilnosti mreže i dekarbonizaciji gospodarstva, ističu iz tvrtke.

Grenergy je istaknuo da je s čileanskom tvrtkom EMOAC potpisao ugovor o kupnji električne energije (PPA), više od osam teravat sati, na rok od 15 godina. EOMAC je kćer COPEC-a, glavnog distributera goriva u zemlji.

„Oasis de Atacama bit će ključni projekt za Grenergy i cijeli sektor obnovljive energije. Imamo potporu pet međunarodnih banaka koje su ovlaštene financirati ga, osiguranu prodaju potpisivanjem PPA ugovora s EMOAC-om te znanje i talent koji su potrebni da ga pokrenemo," dodao je Ruiz de Andres.
balkangreenenergynews.com

Priprema se revolucija u industriji natrijevih baterija, a svjetski giganti ulažu velik novac u alternativu litiju. Natrijeve baterije postaju sve veća alternativa litijevim baterijama, preoblikujući energetski krajolik s isplativim alternativama za održivi prijevoz. Baterije na bazi natrija pojavljuju se kao potencijalna revolucionarna alternativa u sektoru pohrane energije i električnih vozila (EV), dovodeći dominaciju litija u izazov.

Velika ulaganja
Nedavni razvoj događaja ukazuje na seizmičku promjenu u industriji, pri čemu je švedski Northvolt AB postigao napredak u tehnologiji natrijevih baterija, a kineski proizvođač električnih vozila BYD Co. uložio je 1,4 milijarde dolara u tvornicu natrijevih baterija. Kineski CATL također je najavio planove za korištenje baterija na bazi natrija u električnim vozilima.

Natrij, koji je u izobilju dostupan u kamenoj soli i salamuri diljem svijeta, tradicionalno je zasjenjen litijem. Međutim, novi fokus na natrij signalizira značajnu promjenu, s mogućim implikacijama na tržište metala za baterije. Uspješni proizvodi na bazi natrija mogli bi smanjiti potrošnju litija i preoblikovati metale koji se koriste u baterijama, utječući tako na dinamiku ponude i potražnje za kobaltom i niklom.

Prednosti natrijevih baterija
Unatoč nižoj gustoći energije od litijskih, natrij-ionske baterije nalaze svoje mjesto u manjim električnim vozilima i mrežnim pohranama energije, gdje veličina nije kritična briga. Procjene Bloomberga upućuju na potencijalno smanjenje potražnje za litijem za 272.000 tona do 2035. godine, usvajanjem natrija.

Natrij-ionske baterije će igrati ulogu u poboljšanju ravnoteže ponude i potražnje litija, smatra Sam Adham, voditelj baterijskih materijala u konzultantskoj tvrtki CRU Group. Unatoč nedavnom padu cijena litija, natrij ostaje troškovno učinkovita alternativa.

Prednosti natrijevih baterija posebno su očite u mrežnom pohranjivanju energije, gdje pristupačnost nadmašuje brigu o performansama. Napredak je postavio natrijeve baterije u konkurenciju s određenim litij-ionskim baterijama, posebno onima koje koriste katode od litij-željeznog fosfata (LFP), poznate po tome što su približno 20 posto isplativije.

Izazovi za budućnost
Ostaju izazovi u produljenju životnog ciklusa natrijevih ćelija, koji trenutno iznosi prosječno 5000 ciklusa u usporedbi s isplativijim litijevim proizvodima koji traju oko 7500 ciklusa. Očekuje se da će kineski proizvođači u početku dominirati konkurentskim krajolikom, koristeći svoje opsežne operacije za troškovnu učinkovitost. To stavlja europske i američke kolege u situaciju u kojoj moraju sustizati kineski napredak.

Dok industrija prolazi tu fazu transformacije, fokus ostaje na tehnološkom napretku i tržišnoj dinamici. Natrij-ionske baterije imaju potencijal demokratizirati električna vozila, pružajući troškovno učinkovite alternative za svakodnevno putovanje na posao te tako doprinijeti i demokratizaciji održivog prijevoza.
zimo.dnevnik.hr

Hrvatska plinska energetika bi mogla ovako izgledati u nekim budućim desetljećima. Pučinske vjetroelektrane na Jadranskom moru generiraju zelenu električnu energiju u količinama koje su višestruke od potreba Republike Hrvatske. Na otocima ili umjetnim plutajućim platformama se nalaze postrojenja koja elektrolizom iz morske vode i zelene električne energije generiraju zeleni vodik koji se potom transportira plinskim cjevovodima prema okolnim Europskim zemljama. Sustav plinovoda i plinskih skladišta se koristi kao velika zelena vodikova baterija iz koje se lokalno preuzima vodik, a vodik se potom usmjerava u gorivne članke za ponovno generiranje zelene električne energije. Zeleni vodik se transportira u velikim količinama u energetski intenzivna procesna i industrijska postrojenja kao što su čeličane za proizvodnju zelenog čelika, cementare za proizvodnju zelenog cementa i postrojenja za proizvodnju zelenih mineralnih gnojiva. 

Kopnene vjetroelektrane te sunčane elektrane imaju ograničeni prostor za razvoj novih postrojenja i nikada neće dostići potencijal koji ima površina Jadranskog mora za generiranje zelene električne ili toplinske energije. Potencijal Jadranskog mora za generiranje električne energije pomoću pučinskih vjetroelektrana ili podvodnih morskih turbina je ogroman i potencijal se tek počinje teoretski razmatrati. Slijedom ovih vizija Plinacro gradi novi plinovod od čeličnih cijevi koje će imati mogućnost transporta zelenog vodika u budućnosti. Čelične cijevi novog plinovoda Zlobin-Bosiljevo će biti izgrađene od čelika koji je otporan na djelovanje vodika, a odabrana tehnologija cjevovoda je sukladna dugoročnim projiciranim energijskim politikama Republike Hrvatske.

Zašto Hrvatskoj treba plinovod koji će moći transportirati 100 posto čisti vodik? Pitali smo dvojicu energetskih stručnjaka, Nevena Duića i Zdeslava Matića, što misle o netom pokrenutoj gradnji plinovoda Zlobin-Bosiljevo čije će cijevi biti spremne i za vodik. Plinacro je počeo s gradnjom plinovoda Zlobin – Bosiljevo, investicijom od 155 milijuna eura koja će povećati kapacitet transporta plina s LNG terminala od 2025. godine, a cijevi koje postavlja bit će spremne i za transport vodika u nekoj zelenijoj budućnosti.

Ili, kako su za FORBES Hrvatska odgovorili iz Plinacroa, “plinovod će biti spreman za budućnost kako bi se omogućila njegova dugoročna održivost budućom prenamjenom za održiva goriva”. Objašnjavaju da, kad se razviju izvori proizvodnje vodika i tržišni uvjeti za njegovu potrošnju, plinovod će biti sposoban za njegov transport „što znači da će moći raditi sa 100 posto čistim vodikom“.

Tehnički gledano, to znači da će biti izgrađen od čeličnih cijevi koje su u skladu sa ASME standardom za vodikove cjevovode, kako su nam odgovorili. Pitali smo i koliko je skuplja priprema plinovoda za vodik od „običnih“ cijevi, ali na to nismo dobili odgovor. Kako je pak rečeno prilikom svečanog otvaranja radova na plinovodu Zlobin-Bosiljevo, kojem je prisustvovao i premijer Andrej Plenković, ta je dionica prva faza proširenja hrvatskog plinskog transportnog sustava prema Sloveniji i Mađarskoj.

Pitali smo stručnjake što misle o tome da se plinovod u Hrvatskoj već priprema i za transport vodika.

Racionalna odluka, ali pitanje je kada vodik dolazi
„Pitanje je kada će vodik doći, ali svi koji u Europi sada grade plinovode pripremaju ih i za to“, kaže nam Neven Duić sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, smatrajući to racionalnom odlukom. Dodaje pritom kako upravo svjedočimo drugoj fazi „hypa“ oko vodika u EU, a prva je bila prije dvadesetak godina. „Hrvatska mora graditi taj plinovod zbog transporta plina s LNG terminala, kako bi opskrbila dio Europe, ali nema smisla sada polagati cijevi koje nisu podobne za vodik“, zaključuje. No, kaže, „zelenog vodika“ – onog koji se proizvodi iz električne energije dobivene iz obnovljivih izvora – bit će tek kada budemo imali dovoljno viškova zelene električne energije.

U EU je cilj, napominje Duić, da se iza 2030. godine tzv. sivi vodik koji sada koristi industrija (proizvodi se iz prirodnog plina) postepeno zamijeni tzv. zelenim vodikom. U ovom času dvije su industrije najveći potrošači sivog vodika, a to su proizvođači umjetnih gnojiva i rafinerije nafte te 2 posto konačne potrošnje energije u EU čini sivi vodik. Osim tih dviju industrija, kaže Duić, cilj je da zeleni vodik troše i željezare te čeličane, dok bi se za dugolinijski avionski i brodski promet koristio sintetički kerozin (dobivao bi se uz pomoć zelenog vodika).

Naravno, pitanje je odakle će zeleni vodik u Hrvatsku dolaziti, to jest gdje će se proizvoditi. Duić kaže da ga se može u budućnosti proizvoditi, recimo, u Istri (gdje bi trebalo biti velikih količina zelene električne energije bude li Hrvatska gradila pučinske vjetroelektrane) i onda otpremati cjevovodima do industrijskih potrošača, ili pak zelenu struju dalekovodima dopremati do industrijskih potrošača koji će sami proizvoditi zeleni vodik. Parametara za ocjenu što je isplativije, kaže Duić, zasad nema dovoljno, prerano je. Smatra ipak da je realno da bi Hrvatska mogla biti izvoznik energije, bilo da će izvoziti električnu energiju ili zeleni vodik.

“To je sve gubljenje novca”
Naš drugi sugovornik, energetski konzultant Zdeslav Matić je pak vrlo skeptičan po pitanju isplativosti zelenog vodika, a smatra i da je prilagodba plinovoda za njegov transport zapravo prilagodba za „rješenje na vrlo dugom štapu“ te je moguće da se prebacivanje na vodik nikad i neće dogoditi.

Po svojim karakteristikama vodik nije baš prikladan za transport cijevima, napominje Matić, sve je to „gubljenje novca“. Dodaje da za zeleni vodik trebaju goleme količine viška jeftine struje, što znači i velike vjetroelektrane i solarne elektrane. „Mi imamo problem s organiziranjem proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora koju sada trebamo, a kamo li da bismo imali viška za proizvodnju zelenog vodika“, zaključuje.

Strategija ili “greenwashing”?
Hrvatska inače ima Strategiju za vodik do 2050. godine, a u njoj se, među ostalim, očekuje da će do 2025. godine biti donijet zakonodavni okvir za transport i pohranu (skladištenje) vodika. Strategija kaže i da će se Hrvatska „aktivno uključiti u razvoj okosnice buduće paneuropske mreže za transport vodika. Gdje god je to tehnički i ekonomski opravdano, postojeći plinski transportni sustav će se prenamijeniti za transport obnovljivog vodika na veće udaljenosti, a razvit će se i veći spremnici vodika za koje se procjenjuje da će u ovoj fazi postati nužni“. U konačnici, kaže se, postojeća lokacija za LNG terminal će se, „ovisno o razvoju tržišta i realiziranim nacionalnim potencijalima za proizvodnju vodika, prenamijeniti u lokaciju za dobavu obnovljivog vodika“.

Hoće li se doista dogoditi takvo prebacivanje ekonomije na vodik, tamo negdje oko daleke 2050. godine, pitanje je. I Duić i Matić trenutno ostavljaju prostora za ocjenu da su projekti izgradnje plinovoda prikladnih za transport vodika jednim dijelom i „greenwashing“ plinskog lobija.
forbes.n1info.hr

Let Malaysia Airlinesa MH370 bio je međunarodni putnički let kojim je upravljao Malaysia Airlines, a zrakoplov je nestao s radara 8. ožujka 2014. dok je letio iz međunarodne zračne luke Kuala Lumpur u Maleziji prema planiranom odredištu, međunarodnoj zračnoj luci Peking koji je glavni grad Kine. Nekoliko mjeseci su trajale potrage za zrakoplovom MH370 no do danas nema konkretnih dokaza o mjestu pada u Indijski ocean. 

Uz sve ostale putnike u zrakoplovu je bilo 20 inženjera tvrtke Freescale Semiconductors za izradu i dizajn naprednih mikročipova. Dolazak navedenih inženjera u Kinu je predstavljao sigurnosni rizik za SAD zbog mogućnosti prijenosa tehničkih znanja na Kineske korporacije. Proizvodnja mikročipova je sigurnosno pitanje kao i tehnološko znanje o proizvodnji čipova. Nestanak inženjera za napredne tehnologije je opća poznata činjenica kao i da slučajno padaju sa hotelskih balkona, da stradaju u neobjašnjivim prometnim nesrećama, a ponekad se sasvim slučajno otruju radioaktivnim polonijem u javnim restoranima.

Zadnjih mjeseci internetom kruži teorija da je američka vojska otela zrakoplov 2014. godine koristeći napredni sustav teleportacije pomoću letećih orbova i da je zrakoplov u konačnici završio u američkoj bazi Diego Garcia usred Indijskog oceana. Ova teorija o nestanku zrakoplova MH370 bi zvučala pomalo nebulozno da se proteklih godina nisu pojavili zviždači kao David Grusch ili Steven Greer koji tvrde da je američka vojska iz skupine crnih programa u posjedu naprednih tehnologija koje su nastale rekonstrukcijom tehnologija srušenih ili oborenih vanzemaljskih letjelica. Američka vlada pa čak i regularna američka vojska nemaju nikakvu kontrolu nad granom američke vojske koja upravlja crnim programima te je ova skupina metastazirala u potpuno neovisnu organizaciju jer su u posjedu naprednih tehnologija koje su nekoliko stoljeća ispred tehnologija koje se danas javno koriste u društvu.

Tri orba su snimljena pomoću američkih špijunskih satelita i špijunskog drona, a video je kasnije 2014. godine objavio američki poručnik Edwarda C. Lin koji je u međuvremenu optužen za veleizdaju te je pritvoren do daljnjeg. Tri orba su letjela oko zrakoplova MH370 i stvorila su crvotočinu koja je uzrokovala teleportaciju MH370 do američke baze Diego Garcia u Indijskom oceanu. Dva videa su kružila prostranstvima interneta godinama dok grupa UFO istraživača nije povezala činjenice s letom zrakoplova MH370. Internetom kruže razne teorije zavjere od kojih su neke možda istinite, a neke su potpuna fikcija zasnovana povezivanjem raznih činjenica. Teško je vjerovati svemu što se pronađe na internetu, no nikada se ne zna jer možda ima i malo istine u svemu.

Grupa istraživača i novinara pod vodstvom Ashtona Forbesa poslala je otvoreno pismo američkom kongresu te traže saslušanje zbog dokaza i činjenica do kojih su došli tijekom istraživanja dokaza o nestanku zrakoplova Malaysia Airlinesa MH370. Grupa istraživačkih novinara tvrdi da je američka vojska odgovorna za nestanak i teleportaciju zrakoplova MH370 dok je njihovo otvoreno pismo dano u nastavku:

Poštovani kongresu,

Moje ime je Ashton Forbes i trenutno objavljujem najvažnije video snimke u povijesti svijeta. Sve ove informacije su javno dostupne. Želio bih izjaviti da imam odobrenje Vlade SAD-a o strogoj tajnosti kao dio mog posla kao izvođača. Moj posao nema nikakve veze s naprednom tehnologijom, ovo navodim samo kako bih utvrdio svoju vjerodostojnost. Nisam vezan NDA-om. Ovo nije obmana ili dezinformacija. Ne morate mi vjerovati jer je sve provjerljivo.

Tražim javnu raspravu. Voljan sam svjedočiti pred Kongresom o autentičnosti ovih videa i objasniti svaki njihov aspekt. Također bih pozvao stručnjake za fiziku da potvrde prikazanu znanost.

Video zapisi o kojima je riječ odnose se na pravu sudbinu leta 370 Malaysian Airlinesa, 7. ožujka 2014. u 18:40 UTC na Nikobarskim otocima. Jedan video je snimio američki dron model MQ-1C Gray Eagle s toplinskom infracrvenom kamerom, a drugi video je 3D video borbenog prostora koji je snimio satelit SBIRS (Space Based Infrared System), putem SIGINT-a (Signals Intelligence) koristeći podatke sa špijunskog satelita USA-229 koji pored sebe ima sestrinski satelit te snimaju u isto vrijeme. To omogućuje provjerene 3D stereoskopske slike koje vidimo u satelitskom videu.

Najstarije arhivirane verzije videozapisa koje smo mogli pronaći potječu od internet korisnika pod nazivom "RegicideAnon", prenositelja videozapisa o NLO-ima, koji je prethodno učitao nepovezane videozapise, što ukazuje da "RegicideAnon" nije originalni izvor objavljenih videa. Drugi korisnici kasnije su objavili kvalitetnije verzije na YouTubeu, što ukazuje da nijedan od objavljivača nije originalni izvor za dva objavljena video zapisa.

Pa zašto sada, pitaju se mnogi? Jer tek 2023. godine imamo osnovu da ove videozapise shvatimo kao stvarne. Trebali su nam videozapisi UAP-a DoD-a iz 2017. da shvatimo kako izgledaju snimke FLIR-a, curenje Trumpovog satelita iz 2019. da bismo razumjeli sve mogućnosti tehnologije, znanstveni radovi iz 2020. koji pokazuju da se kroz 'crvotočine' može proći, LK-99 koji pokazuje pojavu supravodljivosti i konačno AI u svakodnevnoj upotrebi kao ChatGPT. Bez svih ovih stvari objavljeni video sa zrakoplovom MH370 izgleda kao magija i teško su objašnjivi.

Znamo lokaciju videozapisa jer je istraživačka grupa koju sam pokrenuo MH370x sa satelitskim stručnjacima koristila amaterske povijesne putanje kako bi identificirali satelit u ispravnom položaju koji je korišten za snimanje 3D stereoskopskog videa kojeg vidimo. Na satelitskoj snimci možemo vidjeti šest skupova koordinata za koje smo pogrešno mislili da su u južnom Indijskom oceanu, sve dok nismo uspjeli shvatiti da je jedina moguća lokacija Nikobarsko otočje jer zrakoplov skreće lijevo na oba snimka zbog pomaka koordinata. To znači da zrakoplov skreće prema jugu i istoku. Satelit i svjedok (Katherine Tee) ukazuju na činjenicu da je vrijeme 18:40 UTC, 7. ožujka 2014.

Istraživao sam i pisao o ovim videozapisima kao građanski novinar zadnjih 10 tjedana. Moje praćenje X Corpa (Twitter) poraslo je s 30 pratitelja na 8500+ samo na temelju snage prikupljenih dokaza. @JustXAshton

Definitivno smo dokazali da je svaki aspekt videozapisa autentičan. Znamo sredstva, vrijeme, lokaciju, imamo svjedoke, znamo da je u avionu došlo do požara vjerojatno zbog litij-ionskih baterija koje su probile zaštitni okvir, uzrokujući da plin halon prodre kroz cijeli avion.

Nije bilo polja krhotina, što je nemoguće za zrakoplov 777 koji se srušio u ocean. Male količine pronađenih krhotina u skladu su sa scenarijem požara, a neke su krhotine imale tragove opeklina. Uređaj za gašenje požara iz B777 isplivao je na Maldive i nije istražen unatoč vidljivim serijskim brojevima. Maldivi su namjerno isključeni iz potrage, unatoč tome što su svjedoci na jednom od malih otoka vidjeli avion kako leti nisko i prepoznali su crvenu/plavu prugu Malaysian Airlinesa rano ujutro 8. ožujka 2014.

Znamo da su 'službene' priče laž kako bi se prikrilo da je ova tehnologija korištena ili za spašavanje aviona ili kao špijunaža kako bi se spriječilo 20 znanstvenika Freescale Semiconductora koji su bili u avionu da odu u Kinu. Pretpostavljam da su sastavni dio tehnologije koju vidimo.

Znamo da se zrakoplov nije srušio u ocean jer sustav SOSUS nije čuo akustični zvuk. Isti sustav koji je čuo iskakanje podmornice Titan i mornarica su lagali o tome 5 dana dok su vijesti bile na svim većim televizijskim kanalima. Hidrofoni Diego Garcia i hidrofoni Zapadne Australije također ga nisu čuli. Hidrofoni su špijunski prislušni sustavi postavljeni širom oceana za detekciju podvodnih objekata kao što su nuklearne podmornice te hidrofoni imaju iznimno visoku osjetljivost i otkrivaju sve zvukove koji se šire oceanima.

Volio bih da je MH370 najvažniji dio ovih videa, jer u konačnici ovo radim za obitelji žrtava, svjedoke, osobu koja je objavila ove video snimke i svijet kojemu se lagalo. Međutim, najvažniji dio ovih videa je taj da uvjerljivo dokazuju da američka vlada od svijeta skriva supravodljivost, teleportaciju i 'slobodnu energiju'. Sve što vidimo u ovim videima može se objasniti znanošću.

Ovo nisu 'vanzemaljci' u ovim videima. Ovo je naša tehnologija. Američki dron i američki satelit snimaju avion prije nego što se leteći orbovi uopće pojave. Dron ne može uhvatiti 777-200, mora da ga je presreo na planiranoj lokaciji. Ovo je operacija američke vojske. Ne vjerujem da bismo mogli biti tako potajno napredni bez programa obrnutog inženjeringa. Leteći orbovi u ovom videu ignoriraju gravitaciju, vuče ih naprijed neki 'gravitacijski motor' naznačen tamnim linijama ispred njih, a nakon presretanja putuju procijenjenom brzinom od 3 macha. Objašnjenje uzorka leta orbova je umjetna inteligencija, računalni program.

Videozapisi ne pokazuju anihilaciju zrakoplova i eksploziju jer bi E=MC^2 i 'zap' bili mnogo veći. Nije eksplozija jer je u termalnom zapisu kamere američkog drona hladno, a ne vruće kao kod eksplozije. To je crna rupa na videu drona. Također nije 'cloaking' jer dim prestaje kad avion nestane. To mora biti teleportacija utemeljena na znanosti ili crvotočina. Saznao sam, na vlastito iznenađenje, da su crvotočine kroz koje ljudi mogu proći teoretski moguće. Ova singularnost uzrokuje promjenu stanja prijelazne faze u ravnini gdje se vraća na valnu funkciju i dobiva probabilističku prirodu. To je moguće samo uz supravodljivost i tehnologiju 'slobodne energije'.

Također sam uspio identificirati originalnu osobu koja je objavila videozapise na internetu kao poručnika Edwarda C. Lina. Naša Vlada ga je pokušala strpati u doživotni zatvor kao izdajicu, ali on nije špijun. Edward C. Lin je heroj. Priznao je krivnju nakon što je bio uvjeren da je naštetio nacionalnoj sigurnosti, ali tu informaciju nikada nije otkrio našim neprijateljima. Jednostavno je želio učiniti pravu stvar i reći svijetu istinu o ovoj tehnologiji i onome što se dogodilo zrakoplovu na letu MH370. Osuđen je na 9 godina zatvora i vjerojatno ga sporazum o priznanju krivnje obvezuje da nikada više neće govoriti o video snimkama. Možemo opravdati ovog čovjeka kao i sve ostale koji su lagani ili diskreditirani.

Također sam dobio dojavu od izvora koji mi je rekao da je nećak umirovljenog generala Josepha F. Dunforda vidio videozapise i neizravno potvrdio njihovu autentičnost. Vjerojatno je bio zadužen za operaciju kao zapovjednik Međunarodnih snaga za sigurnosnu pomoć 2014. Zatim je služio kao 19. načelnik Združenog stožera, najviši vojni časnik u državi i glavni vojni savjetnik predsjednika , ministar obrane i Vijeće za nacionalnu sigurnost od 1. listopada 2015. do 30. rujna 2019. Sada je u upravnom odboru Lockheed Martina.

Dok se odredište aviona nagađa, najvjerojatnije je vojna baza Diego Garcia. Svjedoci na Maldivima pokazuju da, kao i EXIF fotografija američkog putnika Phillipa Wooda, što ukazuje na američku bazu Diego Garica gdje je Phillip Wood tvrdio da je zatočen.

Nisam siguran što se dogodilo s putnicima. Znanstveno je moguće da su neki preživjeli. Nitko od obitelji žrtava nije mi se javio. Radim pod pretpostavkom da su vraćeni u svoje zemlje u zamjenu za njihovu šutnju, a Phillip Wood bi mogao biti u programu Zaštite svjedoka.

Znam da videi izgledaju nemoguće, ali su autentični. Nisu umjetno generirani računalni CGI. Uspjeli smo pokazati da je satelitski video sesija Citrixa prijavljena u stvarnu bazu podataka špijunskih satelita zbog razlike u broju sličica koje vidimo i pozadine. (24fps u odnosu na 6fps) Također, stotine VFX stručnjaka iz naše zajednice analiziralo je snimak kadar po kadar i nije pronađena niti jedna razlika. Popis zahtjeva za 'lažiranje' videa praktički je nemoguć.

Ovi video zapisi impliciraju američku vladu u crnom proračunskom programu obrnutog inženjeringa sve do svjedočenja Davida Gruscha pod zakletvom u Kongresu. Ova informacija će vas šokirati i nadam se da ćete nastojati razotkriti istinu. Ovo nadilazi sitnu politiku. Molimo pomozite za dobrobit zemlje.

Ovo je provjerljiva zavjera, i iako vjerujem da se to radi jer sile misle da će se društvo urušiti ako ova tehnologija postane javno dostupna, ne slažem se s tim. Možemo obraditi te informacije, a tehnologija ima sposobnost promijeniti okolnosti milijuna, ako ne i milijardi ljudi. Ono što je važno u ovom svijetu je vrijeme koje provodimo u njemu, s ljudima do kojih nam je stalo. To se neće promijeniti.

Razlog zašto tražim javno saslušanje u Kongresu je taj što vjerujem da težina dokaza može uvjeriti dovoljno ljudi u Kongresu da je prave događaje MH370 zataškala naša vlastita vlada i da postoji program napredne tehnologije crnog proračuna, najvjerojatnije temelji se na obrnutom inženjeringu tehnologija neidentificiranih zračnih fenomena (UAP).

Iskreno,
Ashton Forbes

Virovitičko-podravska županija leži na geotermalnom bazenu s velikim energetskim potencijalom za izgradnju geotermalne elektrane. Rezultati istraživanja geotermalnog potencijala pokazali su da Virovitičko-podravska županija leži na geotermalnom bazenu, istaknuto je na završnoj konferenciji projekta 'Istraživanje geotermalnog potencijala na području Virovitičko-podravske županije'.

„Potvrđeno je postojanje geotermalnih potencijala u regijama Virovitice, Orahovice, Slatine i Nove Bukovice. Na području Čađavice je završena istražna bušotina koja je otkrila geotermalni izvor na dubini od 4 300 metara. Planira se izgradnja geotermalne elektrane snage 20 megawata, koja bi mogla postati najveća u Europi“, rekao je virovitičko-podravski župan Igor Andrović.

Izrađene su i studije procjene geotermalnog potencijala na četiri lokacije – Orahovica, Slatina i Nova Bukovica te Studija hidro-geotermalnog potencijala Virovitičko-podravske županije

„Ministarstvo gospodarstva je izdalo pet dozvola za istraživanje", dodao je Andrović.

Vrijednost projekta „Istraživanje geotermalnog potencijala na području Virovitičko-podravske županije“, koji je počeo 2019., je 304.169,82 eura od čega su 258.544,34 eura bespovratna sredstva. Projekt je financirala Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj.

Studija procjene geotermalnog potencijala na području Orahovice, Slatine i općine Nova Bukovica financiran kroz tehničku pomoć razvojnog sporazuma za Slavoniju, Baranju i Srijem.

"Vjerujem da će se pronaći geotermalna energija koja se može koristiti ne samo za elektranu, već i za smanjenje troškova grijanja staklenika u poljoprivredi, a vjerujem da ćemo ići i na neke manje bušotine koje će direktno biti korištene u poljoprivredi", rekao je župan.

Provedba projekta bila je usmjerena i na bušotinu geotermalne vode Virovitica GT-1 (VirGT-1). Završena je projektna dokumentacija do faze početka radova na bušenju istražne bušotine Virovitica GT-1. Istražna bušotina podrazumijeva da kad bude pri kraju da se ispitaju njeni potencijali i da se vidi što se može od nje dobiti u budućnosti. To je prva faza početka korištenja geotermalne energije na istražnom području Virovitica 2.

Najveća prednost geotermalne energije je što je ekonomski najprihvatljivija i ne ovisi o atmosferskim uvjetima, dakle, kontinuirala proizvodnja tople vode 24 sata cijelu godinu. Ova bušotina je projektirana do 1300 metara, istražna je, a na 600 metara se već očekuje topla voda, rekao je Željko Habijanec iz tvrtke ECO CONSULTING d.o.o.
www.tportal.hr

 

Najveća geotermalna elektrana u Europi – u Čađavici?

Investicija u općini Čađavica 'teška' oko 90 milijuna eura
Počeli su radovi na eksploatacijskom polju geotermalne vode Slatina 2 na području općine Čađavica. Dio je to projekta najveće geotermalne elektrane u Hrvatskoj, ali i Europi, snage 20 MW, čija procijenjena vrijednost iznosi oko 90 milijuna eura. Najveća je to privatna investicija na području Virovitičko-podravske županije.

Dragocjen potencijal

Župan Igor Andrović, uz glavnog investitora Dragana Jurilja, načelnika Općine Čađavica Mirka Rončevića i zamjenika župana Marija Klementa, simboličnim je presijecanjem vrpce označio početak radova na eksploatacijskom polju geotermalne vode Slatina 2. Izvođač radova je tvrtka Crosco.

Nakon dosta vremena, pripremnih radnji i papirologije, što smo u suradnji s Virovitičko-podravskom županijom i investitorom radili vezano za izmjene prostornog plana, konačno su počeli radovi na istraživanju postojeće bušotine. U ime Općine zahvaljujem investitoru, Virovitičko-podravskoj županiji i svima onima koji su sudjelovali u pripremnoj fazi projekta. Nadam se da će ovaj prostor, na kojem je nekoć svoje radove provodila INA, biti izdašan toplom vodom koja će u konačnici biti pretvorena u struju, jer svi jako dobro znamo današnju situaciju s električnom energijom. Kao načelnik izuzetno sam ponosan, jer je, što se tiče tople vode, ovo jedna od najvećih investicija u cijeloj Europi, a nalazi se na području naše općine. Nadamo se da će cijeli ovaj proces uroditi plodom, a to bi značilo da će i općina imati razne benefite od tople vode, pogotovo kada je riječ o plastenicima, navodnjavanju, grijanju, ali i novim zapošljavanjima – rekao je načelnik Rončević.

Nakon Velike Ciglene kod Bjelovara, gdje je prije nekoliko godina "niknula" prva takva elektrana u Hrvatskoj, vrijedna 45 milijuna eura, investitor Dragan Jurilj odlučio se za novi projekt.

Odlučio sam se za prostor na području općine Čađavica jer smo analizama utvrdili da tu zaista postoji dragocjeni geotermalni potencijal koji je, prema našim procjenama, i bolji od onog u Velikoj Cigleni. Ovdje očekujem temperature i veće od 150 stupnjeva, kao i protoke od 400 do 500 tona na sat po bušotini. Istina je da se ovdje radi o malo kompleksnijem geotermalnom ležištu jer je ono malo dublje nego u Velikoj Cigleni, ovdje je to nekih 4500 metara, a neki intervali koje planiramo otvoriti čak su i na 5000 metara dubine te ćemo sve to testirati istražnim radnjama. Uspješni dovršetak testne geotermalne proizvodnje u ovoj bušotini preduvjet za implementaciju geotermalne elektrane – rekao je Jurilj.

Nakon gradnje geotermalne elektrane i dokazivanja njezinih mogućnosti, u planu je, uz pomoć Virovitičko-podravske županije i Općine Čađavica, oformiti gospodarske zone u neposrednoj blizini i pokušati s kaskadnim korištenjem geotermalne vode u toplinske svrhe. Kako je istaknuto, u planu je i dodatna industrija, kao i turistička promocija, ali primarni je cilj implementirati elektranu i dokazati da se geotermalna voda može uspješno eksploatirati.

Geotermalna voda dolazi kroz bušotine na površinu, ulazi u takozvane izmjenjivače topline gdje izmjenjuje toplinu s izobutanom. Izobutan se pretvara u paru i ide u parnu turbinu i proizvodi struju. Ohlađena geotermalna voda tada se vraća i utisne u bušotine gdje se opet grije na vrućim stijenama i ponovno dolazi u ciklus proizvodne bušotine. Pritom, izobutan se u svom zatvorenom ciklusu pretvara u paru koja pokreće turbinu, turbina generira struju i onda se ponovno pretvara u tekućinu. Ponovno se kondenzira i vraća u svoj ciklus – objasnio je Dragan Jurilj.

Energetska sigurnost
Nakon dovršetka istražnih radnji koje bi trebale trajati šest mjeseci, slijedi ishodovanje potrebnih dozvola, potpisivanje ugovora i zatvaranje financijske konstrukcije, nakon čega bi trebala početi gradnja same elektrane koja će trajati 18 mjeseci. Župan Igor Andrović čestitao je investitoru na trudu i upornosti u ishođenju potrebne dokumentacije za početak radova.

Drago mi je da je i Virovitičko-podravska županija pomogla u što bržem ishođenju potrebne dokumentacije, jer smo i do sada uvijek išli na ruku projektima koji su imali za cilj dodanu vrijednost razvoj gospodarstva i poduzetništva. Geotermalni izvori, kao općenito i obnovljivi izvori energije, nešto su na što se svakako trebamo bazirati, pogotovo u današnje vrijeme inflacije i porasta cijena energenata. Virovitičko-podravska županija je putem jednog EU projekta također dobila sredstva za istraživanje geotermalnog potencijala, a ovo je najbolji dokaz da geotermalni potencijal, geotermalne vode i geotermalna energija mogu postojati na području naše županije kao važan faktor energetske sigurnosti – poručio je župan Andrović.
wwwlokalni.vecernji.hr

Projekt „Topusko pametni termalni grad“ predstavlja inovativnu inicijativu temeljenu na geotermalnoj energiji u Hrvatskoj i regiji, pri čemu je Topusko prva hrvatska općina koja koristi geotermalnu vodu na kaskadni način za grijanje mjesta, balneoterapiju i bazenske svrhe te se s pravom smatra liderom u području zelenog i lječilišnog turizma, zaključci su konferencije održane u Lječilištu Topusko.

Lječilište Topusko i društvo TOP-TERME d.o.o., uz potporu Sisačko-moslavačke županije i Općine Topusko, provode više projekata održivog razvoja zdravstvenog, turističkog, ugostiteljskog, energetskog i općenito gospodarskog aspekta razvoja Topuskog. Pod jedinstvenim nazivom “Topusko pametni termalni grad” objedinjeno je više inovativnih inicijativa kojima je zajedničko da se temelje na sveobuhvatnom korištenju geotermalne vode i energije i da predstavljaju jedinstvenu inicijativu ne samo u Hrvatskoj, nego i u regiji.

Konferencija i radionica projekta “Topusko Pametni Termalni Grad” okupila je partnere istoimenog projekta, stručnjake iz Agencije za ugljikovodike, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Sveučilišta u Zagrebu te relevantne tvrtke iz sektora.

Župan Sisačko-moslavačke županije, g. Ivan Celjak u uvodnom dijelu izjavio je kako je cilj Županije da se proširi geotermalna mreža, da se svako kućanstvo poveže na geotermalnu mrežu te da su u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede pokrenute aktivnosti da se geotermalna voda u pilot projektu iskoristi za stakleničku proizvodnju. Također je napomenuo vezano za razvoj turističke ponude: “Očekujemo rezultate natječaja projekta „Topusko na izvoru zdravlja – lječilišni i wellness turizam na održiv način“, ukupne vrijednosti 27 mil. EUR, koji je prijavljen za dodjelu bespovratnih sredstava Ministarstva turizma i sporta i nadamo se pozitivnom rješenju jer želimo da Topusko bude turističko središte kontinentalne Hrvatske“, zaključio je Župan.

Jadranka Leško, mag.inž.naft.rud., iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja istaknula je kako je cilj na nivou EU ozelenjavanje sektora toplinarstva te kako je geotermalna energija jedini obnovljivi izvor energije koji je dostupan 24 sata na dan bez intervencija. “Svi veći gradovi u Europi se nakon krize s cijenom plina žele prebaciti na geotermalne izvore. Među 16 gradova u RH, koji imaju potencijal prebaciti se u potpunosti na geotermalnu energiju, Topusko je prvi grad u Hrvatskoj koji to već je,“ zaključila je.

“Do sada je završeno nekoliko faza provedbe – energetska obnova i uređenja dijela zgrade Petrova gora, radovi zamjene dijela toplovodne mreže, rekonstrukcija Centralne toplinske stanice te uvođenje pametnog sustava upravljanja i nadzora u sklopu projekta REWARDHeat, programa Obzor 2020 i izrađena je projektna dokumentacija za rekonstrukciju hotela Toplica“, objasnio jeravnatelj Lječilišta Topusko i direktor društva TOP-TERME d.o.o. dr. Domagoj Mosler.

Događanje je završeno panelom pod nazivom „Geotermalna voda u RH – osvrt na legislativni i tehnološki aspekt korištenja“, koju je moderirao Tomislav Pukšec s Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Sudionici Jadranka Leško, (Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), Martina Tuschl (Agencija za ugljikovodike), Vladislav Brkić (Rudarsko-geološko-naftni fakultet i Hrvatska udruga za geotermalnu energiju), Tomislav Đurić (Energetski institut Hrvoje Požar), Staša Borović (Hrvatski geološki institut) i Domagoj Mosler (Lječilište Topusko i TOP- TERME d.o.o.) istaknuli su ključnu ulogu geotermalne energije u unaprjeđenju lokalne i regionalne zajednice te naglasili pozitivna iskustva i vrijednost suradnje između javnog sektora, znanstvene zajednice, industrije, stručnih udruga i lokalnih inicijativa uključenih u provedbu projekta “Topusko pametni termalni grad”.

Termalna voda u Topuskom po kvaliteti druga u Europi, a njeni sastav i kakvoća nepromijenjeni proteklih 200 godina

Područje Topuskog izrazito je bogato izvorima geotermalne vode koja se ovdje koristi od doba Ilira, a danas se koristi za balneoterapiju, bazenske potrebe kompleksa Lječilišta Topusko i društva TOP-TERME d.o.o, grijanje poslovnih i stambenih prostora u javnom i privatnom vlasništvu poput zgrada kompleksa Lječilišta i društva TOP-TERME, zgrade općine, osnovne i srednje škole, crkve kao i za grijanje potrošne tople vode u objektima Lječilišta i društva TOP-TERME.

Ono što Lječilište Topusko čini idealnim mjestom za rehabilitaciju i liječenje, odnosno jednim od najkvalitetnijih izvora zdravlja na području Hrvatske i šire, je upravo ljekovita geotermalna voda koja se danas koristi iz tri bušotine dubine od 80 do 220 m. Termalna voda u Topuskom po kvaliteti je druga u Europi. Ova ljekovita termalna voda je hipertermna, prosječne temperature oko 64°C, a zanimljivo je da su u proteklih 200 godina njezin sastav i kakvoća ostali nepromijenjeni.

Posebnost Lječilišta Topusko je i ljekovito blato, odnosno peloid Topuskog čija je specifičnost da zrije u termalnoj vodi koja izvire na Livadskim izvorima gdje se i nalazi prirodno nalazište blata. Oba se balneoterapijska činitelja ovdje koriste od davnina bilo za liječenje bilo za opuštanje i razonodu, a njihovi blagotvorni učinci na zdravlje su mnogostruki i znanstveno dokazani. Zadnju analizu napravio je Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 2018. godine kojom se potvrdilo da potiču cirkulaciju i prokrvljenost, izmjenu tvari i izlučivanje štetnih tvari iz organizma te jačaju imunološki sustav.

Korištenje geotermalne vode kao energenta započelo je 80-ih godina bušenjem 4 geotermalne bušotine sa temperaturom vode od 64 stupnja i izdašnosti od 4,7 mil. m3 vode godišnje. Danas su u funkciji tri od četiri geotermalne bušotine. Bušotine TEB-1 i TEB-3 snabdijevaju toplinskom energijom manji krug vanjskih potrošača u neposrednoj blizini. Trenutnim režimom rada iskorištava se samo dio dostupne geotermalne energije iz bušotina. Građani i tvrtke prepoznaju prednosti grijanja na ovaj obnovljivi izvor energije te su zainteresirani za spajanje na toplovodnu mrežu.

Projekt “Topusko Pametni Termalni Grad”

Projekt je financiran kroz Financijski mehanizam Europskog gospodarskog prostora (EGP) 2014.–2021. uz nacionalno sufinanciranje RH u iznosu od 421.485,80 EUR bespovratnih sredstava u okviru Programa „Energija i klimatske promjene”. Nositelj projekta je Lječilište Topusko, a projektni partneri su društvo TOP-TERME d.o.o. te poduzeće EFLA s Islanda.

Cilj projekta je izrada tehničke dokumentacije za proširenje toplovodne mreže, povećanje broja korisnika te veća iskorištenost geotermalne vode kao obnovljivog izvora energije. Očekuje se daljnji napredak kroz projekte održivog razvoja i korištenje geotermalne energije, potičući cjelokupni razvoj Topuskog i unapređujući kvalitetu života zajednice. Kako se radi o velikom i sveobuhvatnom projektu u financijskom i provedbenom aspektu, isti se provodi u fazama. Jedna od faza je provedba projekta “Topusko pametni termalni grad – Top Thermal City“, koji je financiran od Islanda, Lihtenštajna i Norveške, uz nacionalno sufinanciranje RH.

Lječilište Topusko i društvo TOP-TERME d.o.o. nisu imali značajne štete nakon potresa te su mobilizirani za smještaj stradalnika i korisnika doma za starije osobe Petrinja i Glina. S obzirom da je značajan dio njih i dalje ovdje smješten, može se reći da su kapaciteti, uz bolničke pacijente te goste koji u Topusko dolaze na rehabilitaciju i odmor, konstantno popunjeni. U ovogodišnjoj ljetnoj sezoni zabilježen je rekordan broj dolazaka na vanjske bazene, čija rekonstrukcija je predviđena u bližoj budućnosti.
www.ps-portal.eu

Europu bi 2035. energijom mogla opskrbljivati ogromna svemirska solarna elektrana. Dvokilometarska solarna svemirska farma, koja bi kružila 36.000 kilometara iznad Zemlje, proizvodit će energije podjednako kao nuklearna elektrana ili čak šest milijuna solarnih panela na zemlji.

Realizacija fascinantne vizije budućnosti u kojoj se sunčeva energija prikuplja u svemiru i prenosi na Zemlju, kao revolucionarni način na koji iskorištavamo čistu energiju i rješavamo goruća pitanja okoliša, nije uopće daleko. Zapravo, predviđena je već za 2035. godinu. Iako danas možda još uvijek zvuči kao znanstvena fantastika, ako Europska svemirska agencija (ESA) ostvari svoj plan, Europu bi jednog dana 2035. godine mogli početi napajati ogromni plutajući solarni paneli koji će kružiti oko Zemlje.

Tehnologija je još u fazi preliminarnog testiranja, ali krajnji cilj je lansiranje dvokilometarske solarne svemirske farme koja bi kružila 36.000 kilometara iznad Zemlje i proizvodila energije podjednako kao nuklearna elektrana ili – čak šest milijuna solarnih panela na zemlji! “Takav bi projekt osigurao da Europa postane ključni igrač – i potencijalno lider – u međunarodnoj utrci prema skalabilnim rješenjima čiste energije za ublažavanje klimatskih promjena”, stoji u priopćenju ESA-e.

Održavanje robotima
Projekt, nazvan Space Solar Energy, dio je ESA-inog istraživačkog i razvojnog programa usmjerenog na novo balansiranje mreže i rezervne izvore energije, koji se trenutno uglavnom osiguravaju fosilnim gorivima, hidro i nuklearnim. Kako će funkcionirati solarna farma u Svemiru? Solarna energija jedan je od najboljih izvora čiste energije, međutim trenutačno je sputava nekoliko ograničenja. Na primjer, paneli mogu koristiti energiju samo tijekom dana, a čak i tada, mnogo sunčeve svjetlosti apsorbira atmosfera na putu do tla.

S druge strane, u svemiru su sunčeve zrake oko deset puta jače nego na Zemlji. Kako bi uhvatili i generirali ovaj 24-satni izvor električne energije te ga prenijeli nama putem bežičnog prijenosa energije ESA se udružila s Airbusom – europskom multinacionalnom zrakoplovnom korporacijom. Tehnologija koju razvijaju temelji se na prijenosu koji svakodnevno koriste TV i komunikacijski sateliti. Cilj joj je precizno usmjeriti energetske valove na prijemne antene na Zemlji, koje bi potom valove pretvorile u električnu energiju. “Nismo daleko od 4G antene, osim što ne želimo zračiti u svim smjerovima, zapravo želja nam je da budemo vrlo precizni poput lasera”, pojasnio je Airbusov inženjer Nicolas Schneider.

Najveći problem znanstvenicima koji rade na projektu je što bi satelit morao biti masivan i vjerojatno nekoliko kilometara širok. Sve to otežava projektiranje, izradu i lansiranje no s tehnologijom koja se rapidno razvija, projekt bi mogao postati stvarnost u nadolazećem desetljeću, nadaju se u ESA-i. I plan o održavanju prema kojem bi satelit u orbiti popravljali roboti danas zvuči podjednako futuristički, no Gwenaëlle Aridon, voditeljica Laboratorija za robotiku u Airbus Defense and Space uvjerena je da će robot moći doći i popraviti ploču, ukloniti je i staviti novu ako bude potrebno.

Ključni za očuvanje klime
U konačnici vizionarska tehnološka tvrtka Space Solar, sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu, ima cilj da pomoću 600 satelita isporuči 20 posto Zemljine opskrbe energijom. Drugim riječima, dobivena energija mogla bi opskrbljivati više od milijun domova, značajno pridonoseći čistim i održivim izvorima energije. Samim time razvoj solarnih svemirskih farmi nameće se kao ključni korak prema hitnom ublažavanju klimatskih promjena. To je prepoznala i vlada Ujedinjenog Kraljevstva koja je namijenila 6 milijuna funti (6,9 milijuna eura) za svemirske solarne istraživačke projekte u Britaniji i dodatnih 5 milijuna funti (5,8 milijuna eura) za međunarodni projekt pod nazivom CASSIOPeiA koji proučava svemirsku solarnu energiju.
www.poslovni.hr

Može li Rimčeva kompanija doista uzdrmati globalno tržište baterija za veliku i industrijsku pohranu energije kojim sada dominira američki Tesla? Pitali smo domaće stručnjake i sudionike na tržištu obnovljivih izvora energije, kao i Rimčevog strateškog partnera za projekt SineStack.

Ako je vjerovati najavama, Rimac Technology bi mogao inovirati tržište za veliku i industrijsku pohranu energije gdje trenutno kolo vodi američka kompanija Tesla sa svojim Megapack baterijskim sustavom. Zvuči senzacionalno, pa i pomalo nevjerojatno, tim više što se domaća javnost već neko vrijeme pita što se zbiva s robotaksijima koje, preko tvrtke Project 3 Mobility, Mate Rimac razvija s partnerima te uz državnu potporu. Pokušali smo rasvijetliti najnoviji projekt koji je predstavljen na nekoliko stranih tehnoloških sajmova, a krajem listopada je objavljeno i strateško partnerstvo s Ennom, koja se bacila na projekte obnovljivih izvora energije, u vlasništvu „kralja plina“ Pavla Vujnovca.

Iz tvrtke Rimac Technology, odnosno podbrenda Rimac Energy, poručili su da njihov sustav SineStack „pomiče granice onoga što baterije priključene na energetsku mrežu mogu ponuditi korisnicima“. No, valja reći da još nije certificiran i tek se treba dokazati na djelu.

Zoran Miliša, predsjednik Uprave Enna Opskrbe, u telefonskom razgovoru za FORBES Hrvatska ističe kako razvoj projekta prate već dvije godine te oko izrade prototipova, a ukoliko se potvrde očekivanja, uvjeren je da će SineStack biti „revolucija u pravom smislu te riječi“. Na pitanje o usporedbi s Teslinim Megapackom on kaže da se radi o potpuno drukčijoj tehnologiji baterija koja će biti „cjenovno povoljnija“, s većim brojem ciklusa punjenja i pražnjenja te „većom gustoćom skladištenja energije po četvornom metru za 20-ak posto“. Test će biti dva pilot-projekta u 2024. godini, jedan u Hrvatskoj i drugi u Njemačkoj, nakon što SineStack prođe kroz proces certifikacije i za njegovu primjenu dobiju dozvole operatora prijenosnih sustava u obje zemlje.

Izvan tih dviju kompanija teško je stoga naći sugovornika na temu SineStacka. Svi čekaju da vide što će konkretno izaći 2025. godine iz pogona goleme tvornice/kampusa koju Rimac Grupa gradi kod Svete Nedelje u blizini Zagreba, gdje će biti i globalno sjedište te istraživačko-razvojni centar. Tu bi se, naime, osim električnog superautomobila Nevere te komponenti za druge proizvođače automobila, trebao „zarolati“ i misteriozni SineStack, litijsko-ionska baterija nove generacije namijenjena za industriju i energetske kompanije.

Potražnja za baterijama će rasti
“Najava o inovativnom baterijskom sustavu za skladištenje energije privlači mnogo pažnje, dijelom zbog imena koje stoji iza najave, dijelom zbog najave o posve drugačijoj i revolucionarnoj tehnologiji. U ovom trenutku nema dovoljno informacija za komentirati proizvod s tehničke strane”, odgovara za FORBES Hrvatska Srećko Tamburović, istraživač u Odjelu za obnovljive izvore energije, klimu i zaštitu okoliša Energetskog instituta Hrvoje Požar (EIHP), “no svakako veseli vidjeti najavu domaćeg proizvoda u području skladištenja energije. Očekivanja su vrlo visoka u pogledu kvalitete i tehnološke naprednosti najavljenog proizvoda, a u budućnosti se očekuje kako će većom integracijom obnovljivih izvora energije rasti i potražnja za baterijskim sustavima”.

Obratili smo se i riječkoj tvrtki IE-Energy koja će kod Šibenika, u tvorničkom krugu TLM-a, izgraditi prvi veliki hrvatski baterijski sustav koji će biti priključen na prijenosnu mrežu i služiti za njeno uravnoteženje (za što im je lani odobrena i EU potpora od skoro 20 milijuna eura), a bazirat će se na Teslinim baterijama. U funkciji će biti u prvom kvartalu iduće godine, kako najavljuje Željko Šmitran, suosnivač kompanije, i to s kapacitetom od 10 megavata (22 megavat sata), a plan je da odmah nastave s gradnjom druge faze, proširenjem za još 50 megavata (110 megavat sati). Što Šmitran kaže na performanse SineStacka, bi li ga primijenili? „Zvuči obećavajuće. Svakako bi ga primijenili, tim više jer je hrvatski proizvod“, odgovara diplomatski i bez ulaženja u detalje.

Učinkovitije, dulje, gušće…
Iz Rimac Energy, koji vodi Wasim Sarwar Dilov, na naše pitanje u čemu je bitna razlika u odnosu na postojeća rješenja na tržištu, odgovorili su e-mailom u nekoliko općenitih tvrdnji: zbog visoke integracije invertera, više pohranjene energije će se moći učinkovito iskoristiti; sustav je koncipiran s fokusom na znatno produljen vijek trajanja; „energetska gustoća nadmašuje konkurenciju, omogućujući pružanje većeg kapaciteta pohrane energije po četvornom metru“. Dizajn SineStacka „obiluje manjim, fleksibilnijim i konfigurabilnim građevinskim blokovima“, napominju, pa je prilagodljiv za projekte s različitim prostornim ograničenjima i zahtjevima.

Na molbu da usporede „energetsku gustoću“ SineStacka s Teslinim MegaPackom, odgovaraju da ne žele javno iznositi takve brojke: „Ono što možemo reći je da naša gustoća energije premašuje Teslinu“. Mediji koji su izvještavali s Energy Storage Summita CEE održanog u Poljskoj, objavili su da je energetska gustoća najavljene Rimčeve baterije 280 kilovatsati po četvornom metru, a to u Rimac Energy nisu demantirali. Na naše dodatno pitanje o „visokoj integraciji invertera“ kažu da to podrazumijeva da njihov sustav treba manje prostora ili zemljišta nego oni trenutno postojeći, ali i da omogućava da imaju precizniju kontrolu nad baterijskim sustavom. U službenom se priopćenju Rimac Energyja inače ističe da je vijek trajanja sustava do čak 12.000 ciklusa (što bi, preračunato, značilo da traje 33 godine ako se dnevno puni/prazni) i omogućava više od 92 posto efikasnosti baterije.

Cijene velikih baterijskih sustava su visoke – uz to što „gutaju“ i prostor na koji se postavljaju – pa ih je u našem okruženju relativno malo izgrađeno. O cijeni pak dovoljno govori i primjer IE-Energy čija će ukupna investicija težiti 70 milijuna eura. No, takvi bi sustavi trebali omogućiti da se varijabilna energija koja se dobiva iz obnovljivih izvora stabilizira te stoga i više primjenjuje.

Rješenje za peakove proizvodnje
Hoće li, dakle, developeri početi u sklopu svojih projekata solarnih ili vjetroelektrana sve češće graditi i baterijske sustave, pa je Rimcu to tržište praktički osigurano? Vrlo vjerojatno, ali u baterije će se pohranjivati tek manji dio proizvedene energije, u trenucima kada je na tržištu ima viška, kako bi se potom plasirala kada je bude manjka (noću, ili kad ne puše vjetar), te se tako izbjegne situacija da veleprodajne cijene električne energije odlaze u minus. Podsjetimo, ljetos je u Europi na burzama električne energije, pa tako i na hrvatskoj burzi Cropex, u jednom trenutku zabilježena rekordno niska cijena od -500 eura za megavatsat, što znači da se kupcima toliko plaćalo da preuzmu struju. Razlog tog „incidenta“ bila je velika proizvodnja iz vjetroelektrana i solarnih elektrana.

„Baterije su kratkotrajna rješenja za peakove proizvodnje. Ne može se tako trajno skladištiti velika količina energije. Mi planiramo da u našim novim projektima 10-20 posto proizvedene energije pohranjujemo u baterije, a moguće je da ih postavimo i u sklopu solarne elektrane Novalja s čijom gradnjom krećemo u početkom 2024. godine“, objašnjava nam Bojan Reščec, menadžer za Hrvatsku u austrijskom RP Globalu, ujedno član Vijeća Udruženja za obnovljive izvore energije Hrvatske gospodarske komore. Prerano je, dodaje, da bi uopće promišljao o vrsti baterijskog sustava koju bi ugradili.

Kako ipak ne postoji zakonska obveza za gradnju baterija uz solarne ili vjetroelektrane u Hrvatskoj, zanimalo nas je hoće li se to možda mijenjati. Iz Ministarstva gospodarstva nisu odgovorili ni na ponovljeni upit. Stručnjaci EIHP-a pak ukazuju da će dekarbonizacija elektroenergetskog sustava, temeljena na vjetroelektranama i sunčevim elektranama, predstavljati izazov. Njihova ubrzana integracija dovodi, naime, do problema osiguranja stabilnosti elektroenergetskog sustava. Neke zemlje u regiji, primjerice Srbija i Grčka, pokušavaju doskočiti tome dajući prednost priključenja na mrežu hibridnim sustavima, a to su oni koji na lokaciji imaju i baterijski sustav. U takvim bi se slučajevima baterije trebale koristiti za pružanje usluga operatoru sustava (na primjer kao pomoć u osiguravanju stabilnosti sustava).

U Vujnovčevoj Enna grupi su o suradnji s Rimčevom tvrtkom najavili u priopćenju da su „predani provođenju dodatnih projekata nakon pilot-faze, uključujući implementaciju do 1 GW sustava skladišta energije“, a govore i o planovima za tržišta u jugoistočnoj Europi. O iznosu investicija se dosad, međutim, nisu izjašnjavali. Na naše pitanje upućeno Rimac Energy, da li za proizvodnju baterijskog sustava računaju na financiranje iz EU fondova, odgovor je da u ovom trenutku „nemaju konkretnih informacija za podijeliti“.

Ivica Jakić: Baterije? Ne, trebamo vodik
Energetski konzultant Ivica Jakić, ujedno i predsjednik Hrvatske udruge za razvoj i primjenu vodikovih gorivnih članaka (H2-Hydrogen Cell Croatia), na cijelu tu stvar s pohranom električne energije gleda iz posve drugog ugla: baterije smatra tek privremenom alternativom, mogućom međufazom do potpune primjene pohranjivanja električne energije proizvedene u obnovljivim izvorima u – vodik.

„Baterije imaju problem jer s vremenom gube snagu. Također, one nisu ‘zelene’. Problem je njihova dekomisija, dakle što s njima na kraju – one ostavljaju veliki trag u okolišu. Obnovljivi izvori energije koji na taj način pohranjuju energiju su samo prividno zeleni“, poručuje Jakić u razgovoru za FORBES Hrvatska. Štoviše, baterije su po njemu „outgoing“ strategija za EU, zbog toga što Europa nema dovoljno sirovina za proizvodnju baterije te ona time samo jača svoju ovisnost o Kini, Indiji i drugima. „Rimac je ozbiljna hrvatska tvrtka, ali bi se morala okrenuti prema vodiku. Također, Nevera bi trebala biti pogonjena na vodik“, poručuje ovaj konzultant.

Da je zeleni vodik (onaj proizveden iz obnovljivih izvora energije) već vrlo zanimljiv developerima potvrđuje nam Reščec iz RP Globala, poručujući da „vrlo konkretno rade na promociji korištenja vodika u Hrvatskoj kako bi ga jednog dana imali kome plasirati”. Hrvoje Dorotić, istraživač u Odjelu za obnovljive izvore energije, klimu i zaštitu okoliša EIHP-a, kaže pak da su baterije „relativno jednostavno i logično rješenje, ali ne predstavljaju i najjeftinije rješenje“, dok se električna energija može skladištiti u različite oblike, pri čemu je najučinkovitija pretvorba u toplinsku energiju putem dizalica topline u kombinaciji s toplinskim spremnicima.

Nije nužno, ali možda postane isplativo
Ukratko, energetska tranzicija uz koju ide nužnost pohrane zelene energije nije pak nužno vezana s razvojem super baterija. No, s većom integracijom obnovljivih izvora energije u mrežu može se očekivati da će se stvoriti tržišni uvjeti, kako napominje Minea Skok, istraživačica u Odjelu za prijenos i distribuciju energije EIHP-a, u kojima će investitorima visina investicije u baterijske sustave postati isplativa. “Premda baterijski sustavi za investitore predstavljaju dodatan trošak, kod mogućih operativnih ograničenja, kao i zbog sve češće pojave negativnih cijena na tržištu te radi mogućih dodatnih prihoda od pružanja usluga operatoru, samim investitorima u obnovljive izvore će postati interesantno koristiti postrojenja za skladištenje energije i time svoju predaju električne energije u mrežu učiniti fleksibilnom”, zaključuje.

Na koncu recimo da za Teslinim Megapackom, koji se sada proizvodi u Kaliforniji, na tržištu vlada golema potražnja, a kompanija zbog toga planira otvoriti i novu tvornicu u Šangaju, kako je proljetos na Twitteru (X) objavio Elon Musk. Svaka jedinica Megapacka, koji je Tesla počela izbacivati na tržište još 2019. godine, može pohraniti tri megavat sata energije (što je dovoljno za jednosatnu potrošnju oko 3600 kućanstava, kako su izračunali), a te se jedinice koje izgledaju kao kontejneri mogu „beskonačno“ (i brzo) slagati i povezivati do željenog kapaciteta, uz jamstvo koje se proteže i do 20 godina. Na sličan način, kao elementi (nisu baš mega, 790 kilovat sati) koji se spajaju u željeni sustav, funkcionirao bi i SineStack, ali još je daleko od tržišta i stoga komparacije.
forbes.n1info.hr