Nastaje potreba za većom fleksibilnosti hrvatskog elektroenergetskog sustava (EES) zbog ambicioznih ciljeva integracije obnovljivih izvora (OiE). Postrojenja za skladištenje energije mogu osigurati fleksibilnost EES-a i poduprijeti njihovu integraciju. Iako postoje različite tehnologije skladištenja energije fokus je na baterijskim sustavima. Baterijski sustavi se mogu u relativno krakom roku ugraditi u odnosu na rokove izgradnje dalekovoda. Tehnologija pruža kratkotrajno skladištenje, do nekoliko dana, dok se za dugotrajno skladištenje energije koriste crpne hidroelektrane.

Baterijska pohrane sve su značajnije
Baterije postaju važan dio energetskog sustava bez kojeg neće biti moguće osigurati uravnoteženje elektroenergetskog sustava s dominantnim udjelom intermitentnih izvora kao što su sunce i vjetar, a upravo su one u 2023. godini bile najbrže rastuća energetska tehnologija na globalnom tržištu. Prema najnovijem izvješću International Energy Agency (IEA), kapacitet baterijskih spremnika treba se povećati čak šest puta kako bi se instalirani kapacitet obnovljivih izvora utrostručio do 2030. te se ostvarili ciljevi Pariškog sporazuma. Dakle, nema sumnje da će se ogromni iznosi ulagati u ovu tehnologiju te će se o ovoj temi još puno razgovarati, a mi smo vrlo zadovoljni što smo na stručan i konstruktivan način doprinijeli ovoj problematici energetske tranzicije.

Kao posljedica integracije sve većeg broja OIE, naročito sunčanih elektrana i nedostatka fleksibilnosti, u članicama EU-a sve češće dolazi do pojave sati s negativnim cijenama električne energije na tržištima dan unaprijed i unutar dana. Budući da i hrvatska zona trgovanja sudjeluje u povezivanju tržišta dan unaprijed i unutar dana, te negativne cijene preslikavaju se i na CROPEX. Već u prva četiri mjeseca 2024. zabilježeno je 58 negativnih sati na CROPEX-u, što je znatno povećanje u odnosu na prethodne godine. Na Međunarodni praznik rada zabilježena je negativna cijena od 100 EUR/MWh. Osim toga, zbog upravljanja zagušenjima u elektroenergetskom sustavu, u Hrvatskoj je u 2023. godini redispečirano prema dolje 1,19% proizvodnje iz OiE, dok je u Njemačkoj taj postotak značajno veći i iznosio je 4,01%.

U godinu dana skoro 250 novih megavata na distribucijskoj mreži
U Hrvatskoj je također prisutan ubrzani trend povećanja integracije OIE-a. Na distribuciji se u 2023. javlja novih 8.700 distribuiranih izvora, snage 244 MW. Sudeći prema velikom interesu za priključenje na prijenosnu mrežu, kao i veće priključne snage pojedinih projekata i u Hrvatskoj je uskoro moguće očekivati scenarije koji se trenutačno javljaju gotovo svakog vikenda u EU. Zbog toga treba žurno planirati fleksibilnost kao jedno od rješenja za omogućavanje takve ambiciozne energetske tranzicije.

Minea Skok iz Instituta Hrvoje Požar naglasila je važnost strateškog pristupa identificiranja udjela pojedinih rješenja za fleksibilnost EES-a (baterijski sustavi, RHE, interkonekcijski vodovi, upravljanje potrošnjom, međusektorska sprega (vodik) i sl.), potreba za određenom snagom/kapacitetom skladišta energije od centraliziranih skladišta energije, distribuiranih lokalnih skladišta ili mikro skladišta energije za krajnje kupce, najčešće priključena „iza brojila“ korisnika mreže, kao i mjesta u mreži u kojima nastaju zagušenja ili su potrebne značajne investicije u pojačanje mreže za prihvat OiE. U tom smislu potrebno je iskoristiti dostupna EU sredstva, a prema najavama Ministarstva gospodarstva, ona će iznositi 80 milijuna eura te ih usmjeriti u postizanje najvećeg pozitivnog učinka za sustav i korisnike mreže.

NECP prepoznaje baterijske spremnike
U radnoj verziji Integriranog Nacionalnog energetskog i klimatskog plana za Republiku Hrvatsku za razdoblje od 2021. do 2030. godine čija konačna verzija se treba predati u lipnju, nalazi se financijska mjera ES-1 - Izgradnja i korištenje spremnika energije. Provedba mjere je planirana u razdoblju od 2021. – 2030. Za financiranje mjere je predviđeno 26,9 milijuna EUR za prijenosnu mrežu i 26,9 milijuna EUR za distribucijsku mrežu. Ulagat će se u spremnike energije na razini prijenosne i distribucijske mreže, na svakoj razini po 25 MW do 2030. godine . Prema najavama Operatora prijenosnog sustava, očekuje se do kraja godine otvaranje tržišta sekundarne regulacije, a početkom iduće i tržišta primarne regulacije.

Ulaganje u sustave baterijskih spremnika predstavlja nekoliko izazova s investitorskog aspekta, a koji mogu utjecati na profitabilnost i na izvedivost projekata. „Najveći izazovi s kojima se investitori suočavaju su svakako visoka kapitalna ulaganja, tehnološka nesigurnost, performanse i degradacija, regulatorni i tržišni rizici te kompatibilnost mreže“, rekao je Mario Klarić, predsjednik Uprave Professio Energije.

Cijena baterijskih sustava kreće se danas od 450-600 EUR/kWh za jednofazne kućanske sustava (baterijski sustav, ormarić i hibridni inverter s ugradnjom) i 550-650 EUR/kWh za trofazne kućanske sustave, 550-750 EUR/kWh za srednje baterijske sustave od 200 kWh (100 kW) te 550-700 tisuća EUR/MWh za velike baterijske sustave od 1 MW. Kako bi povrat investicije bio prihvatljiv, nužni su prihodi od pružanja pomoćnih usluga Operatorima mreže do prihoda od arbitraže (punjenje u satima nižih cijena i pražnjenje u satima viših cijena). Za to je potrebno da Opskrbljivači pruže kupcima uslugu opskrbe električnom energijom prema dinamičkim cijenama na spot tržištu.

Primjeri iz prakse
NGEN, agregator, predstavio je izračune povrata investicije na temelju primjera iz prakse. Prvi slučaj je ugradnja Tesline baterije MegaPack iza brojila prvenstveno za skladištenje viška energije, ograničavanje vršne snage, arbitražu i optimizaciju virtualne grupe. Korištenjem dinamičkih cijena, postiže se ušteda od 195 tisuća EUR/godišnje. Dodatna zarada s aspekta optimizacije virtualne grupe iznosi 27.668 EUR. Na arbitraži je kupac uštedio 83.778 EUR/godišnje. Zbog smanjenja vršne snage postignuta je ušteda od 72.545 EUR/godišnje. Ukupne uštede godišnje iznose 379.846 EUR (bez PDV).

Drugi primjer predstavila je Grupa Končar, ugradnju baterijskog sustava od 1 MW / 2h na otoku Vis, uz postojeću fotonaponsku elektranu od 3,5 MW. Riječ je o baterijskom spremniku električne energije koji se može koristiti za pomoćne usluge sustavu, za povećanje fleksibilnosti ali i za napajanje otoka u slučaju ispada napajanja jer ima ugrađene pretvarače s tzv. grid-forming funkcionalnošću. Nova inovativna tehnologija Rimac Energyja Sinestack, koja se ove godine počinje pilotirati, također pruža podršku sustavu.

E-mobilnost kao sve značajnija niša
Područje e-mobilnosti u Europi ima ogroman potencijal, s očekivanih 30 milijuna električnih vozila do 2030. godine, što zahtijeva ambiciozne ciljeve izgradnje potrebne infrastrukture za punjenje. Petrol, vodeći operator infrastrukture za e-mobilnost u regiji trenutno upravlja s više od 500 stanica za punjenje električnih vozila, od kojih su 34 ultrabrze s instaliranom snagom većom od 150 kW. Izgradnja takve infrastrukture je zahtjevna s aspekta priključne snage i korištenja mreže (obračunske snage) zbog još uvijek niske utilizacije stanica za punjenje. Ugradnjom baterijskih sustava mogu se smanjiti investicijski troškovi u transformatorske stanice, smanjiti računi za električnu energiju te stvoriti dodatni prihodi od pružanja pomoćnih usluga operatorima mreže.

Petrol već danas, u sklopu projekta NEXT-E, koristi baterijski sustav u području e-mobilnosti za „ravnanje“ dijagrama opterećenja. Na lokaciji Kozina u Sloveniji postavljena su tri punjača ukupne snage 430 kW i baterija kapaciteta 200 kWh, s ograničenjem snage preuzimanja iz mreže na 100 kW. Zanimljivo je napomenuti da bi investicija u tu bateriju danas bila upola manja nego prije četiri godine. Trenutno je na lokaciji postavljeno ukupno osam punjača ukupne snage 850 kW.
www.energetika-net.com

Serijska proizvodnja prvog električnog dostavnog vozila u Bosni i Hercegovini pod nazivom EVO trebala bi početi sredinom sljedeće godine.

Ovo je za BiznisInfo.ba kazala Snježana Kopruner, direktorica GS Tvornice mašina Travnik koja stoji iza ovog projekta. Otkrila je i druge zanimljive detalje. Trenutno se razvijaju alati za serijsku proizvodnju.

To vam dolazi tek kada imate ispravan i gotov prototip, a na temelju tog prototipa se rade alati, prvo za izradu nosača za sve te dijelove, a onda kompletno tijelo i ono za što su potrebni kalupi - objasnio je.

Prema njezinim riječima, to je ono što zahtijeva mnogo više vremena i novca od same izrade prototipa.

- Mislim da naši inženjeri to dosta dobro rade i očekujem nultu seriju tih alata do sredine iduće godine. Stoga očekujemo da ćemo tada proizvesti prvih deset vozila, to se zove nulta serija, koja će se onda još jednom testirati, vidjeti jesu li alati ispravni i onda može krenuti serijska proizvodnja - rekla je.

Serijska proizvodnja trebala bi krenuti u drugoj polovici sljedeće godine, potvrdio je direktor GS-TMT-a.

Naglasila je da već ima nekoliko zainteresiranih kupaca. Konačna cijena još nije poznata, ali okvirno bi trebala iznositi 15 tisuća eura. Točna cijena bit će poznata nakon sklapanja ugovora sa svim dobavljačima.

Koliko će se ovih vozila proizvoditi u ovoj tvornici, kada tvornica bude radila punim kapacitetom? Kopruner je rekao da bi taj broj trebao biti stotinjak mjesečno.

Prvo električno dostavno vozilo EVO
Jednim punjenjem oba baterijska modula omogućuju domet do 100 kilometara, a na zahtjev kupca moguća je ugradnja dodatnog modula.

Vozilo se puni unutar pet sati pomoću integriranog punjača ili unutar 45 minuta na stanici za punjenje. Kao dodatni način punjenja baterija ugrađen je solarni panel.

Maksimalna brzina je 45 km/h, maksimalna nosivost do 300 kg. Zapremina transportnog dijela je cca 1.700 litara, ima ugrađenu policu za lakše razvrstavanje i transport robe, a prostor je organiziran na način da u njega stane jedna standardizirana euro paleta ili sličan glomazni teret npr. kao perilica rublja, dijelovi namještaja itd.

Zahvaljujući otvorenom dizajnu i dimenzijama (uži je od jednog metra), izvrsna je opcija za navigaciju u iznimno prometnim i zakrčenim okruženjima.
www.bosanski.info

HOPS-u upozorava da ulagači u OIE trebaju razmišljati o pohrani električne energije, jer već se danas pojavljuju dani kad je cijena energije na burzama negativna, što upućuje na velike viškove proizvodnje električne energije iz OIE. Sve je veći interes za ugradnju elektrana na OIE koje generiraju električnu energiju, ali financijska bilanca postaje sve nepovoljnija što je veći broj kW elektrana spojeno na elektroenergetsku mrežu. Sve je veći broj dana kada su cijene električne energije negativne na tržištu jer elektrane pumpaju električnu energiju u mrežu čak i kada postoji veća ponuda od potražnje te u tom slučaju nastaju negativne cijene električne energije na tržištu. Male fotonaponske elektrane jedino mogu isključiti svoju proizvodnju da smanje gubitke kod dana s negativnom cijenom električne energije čime se smanjuje broj radnih dana i moguća količina proizvedene električne energije.

Za investicije u mrežu ključan je HOPS-ov ‘Desetogodišnji plan plana razvoja hrvatske prijenosne mreže‘. Taj dokument obnavlja se svakih godinu dana, a trenutačno vrijedi onaj od 2022. do 2031. zato što HERA otežano funkcionira nakon što je njezino Upravno vijeće 2022. izgubilo dva člana koja još nisu imenovana. Ta je teškoća blokirala i druge odluke važne za investitore i za HOPS, poput one o jediničnoj cijeni priključenja, a valja se nadati da će odabir dvaju novih članova na natječaju zaključenom 28. listopada, na koji se javilo 22 kandidata, uspostaviti neometan rad regulatora. Novi HERA-in sastav dakle čeka mnogo posla, a možda čarobni štapić leži u balansiranju cijene priključenja s povećanjem mrežarina.

Jedan od uzroka današnjih problema s mrežom posljedica je smanjenja mrežarine 2019., na HUP-ov pritisak. Tada je zbog sukoba s tadašnjim ministrom Tomislavom Ćorićem u vezi s financiranjem HOPS-a smijenjen HOPS-ov direktor Mario Gudelj – konstatirao je Matić.

Matić je pak istaknuo da je Hrvatska prijenosnom mrežom povezana s Mađarskom mnogo jače nego što je potrebno i opravdano. U odabiru trasa i pripadajućih čvorišta čija će se gradnja financirati sa stotinama milijuna eura svakako bi bilo korisno izbjeći takve zamke i koncentrirati se na ona ulaganja koja su Hrvatskoj doista strateški potrebna.

Za modernizaciju mreže treba barem 600 milijuna eura
Budući da je hrvatska elektroenergetska mreža izrazito zastarjela, zbog čega je upitno koliko dodatne električne energije može podnijeti, ne začuđuje što, prema procjeni iz Preporuke Europske komisije iz 2023., za povećanu integraciju obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj treba uložiti između 600 i 800 milijuna eura u proširenje prijenosne mreže
Zahuktavanje zelene tranzicije možda se u aktualnome globalnom trenutku čini kao usputna tema. No izgledno je, bez obzira na to kako će se geopolitička situacija razvijati, da će se varijabla potrebe za energijom samo povećavati zbog tehnološkog razvoja, a to već sad znači priliku za investicije, jer tu potrebu treba namiriti ponudom te također osigurati uvjete da se sva energija može prenijeti od proizvođača do trgovca ili krajnjega korisnika. Zato je europska zelena agenda itekako važna i u nacionalnim okvirima, i ne otvaraju se samo pitanja o privatnim investicijama u proizvodnju već i o onim javnim te u proizvodnju i prijenosnu infrastrukturu.

HOPS-ov desetogodišnji razvojni plan uredno upozorava na starost mreže, a možemo smatrati da je već danas polovici opreme istekao vijek; ostatku će također vrlo brzo. Gotovo cijela naša mreža relikt je prošlosti, naslijeđen iz stare države u kojoj je većina energije bila proizvedena iz točkastih izvora, velikih elektrana koje su opskrbljivale točkaste kupce, velike industrijske potrošače. Kućanstva i komercijalni sektor tvorili su manji dio potrošnje. Hrvatska država uredno je zatukla gotovo svu svoju industriju, pa su danas najveća potrošačka kategorija kućanstva. Uz nešto sitno industrije u potrošnji dominiraju turistički kompleksi. Ne treba biti veliki energetski stručnjak i zaključiti koliko je kritično povezati danas deindustrijaliziranu Dalmaciju, regiju bogatu energijom vode, Sunca i vjetra, ali također regijom na koridoru prijenosa energetskih viškova iz Hercegovine, s potrošačima na sjeveru države – ocijenio je energetski stručnjak Zdeslav Matić.

Može li mreža izdržati?
U Hrvatskoj je trenutačno u pripremi 45 projekata obnovljivih izvora energije s 2468 megavata snage. Naravno, neće se svi ti projekti istodobno priključiti na elektroenergetsku mrežu, već će to ovisiti o tempu finalizacije, no iz OIEH-a su već prije za Lider ustvrdili da domaća mreža može već sada prihvatiti sve te projekte bez posebnih ulaganja. Matić je ustvrdio da projekti na čekanju mogu prouzročiti jedino manje probleme u uravnoteženju sustava te da je povoljno i to što je dinamika proizvodnje iz sunčanih elektrana znatno jača ljeti te korelira s povećanom potrebom za hlađenjem. U HOPS-u su istaknuli da ipak ne dijele posve to mišljenje.

Već danas priključena proizvodna postrojenja moraju povremeno biti preraspoređena jer nema dovoljno kapaciteta da se prenese sva energija, tako da tvrdnja da se 2648 megavata može priključiti na elektroenergetsku mrežu bez ikakvih ulaganja nema nikakvog smisla. Da budemo krajnje precizni, možemo priključiti koliko treba, ali bude li proizvodnja toliko ograničena da će projekti postati potpuno neisplativi, onda takvo postupanje nema smisla – poručili su iz HOPS-a.

Predsjednik Uprave Končara Gordan Kolak složio se da je postojeća mreža jednostavno zastarjela, navevši da postoji mnogo dalekovoda kojima je vijek istekao ili će ubrzo isteći, da je većina postrojenja i vodova starija od trideset-četrdeset godina, a znatan dio njih i od pedeset, što sve ipak nije dovoljno da bi se sigurno i posve neometano prihvatila povećana proizvodnja energije.

Prijenosna moć tih vodova, uvjetovana tehničkim rješenjima iz doba njihove gradnje, nije dostatna ni za trenutačno stanje u prijenosnoj elektroenergetskoj mreži, bez dodatne integracije novih elektrana. U skladu s time ne odgovara potrebama prijenosa proizvedene električne energije i njezine potrošnje, što se najbolje vidi na elektroenergetskim pravcima sjever – jug te na pravcu prema Zagrebu. Takva situacija smanjuje sigurnost i pouzdanost mreže u cjelini. Ako pak konkretno govorimo o potencijalnom intenzivnijem zamahu integracije obnovljivih izvora energije, možemo konstatirati da takvi uvjeti ograničavaju mogućnosti razvoja i prihvata novih izvora energije u sustav – rekao nam je Kolak.

Nije samo hrvatski problem
Position paper HGK-a, dokument koji raščlanjuje administrativne zapreke u razvoju projekata obnovljivih izvora energije, pozvao se na akcijski plan za šire i brže uvođenje učinkovitijih elektroenergetskih mreža u kojem se navodi da je četrdeset posto distribucijskih mreža u Europi starije od četrdeset godina te da su na razini EU-a potrebne investicije od 584 milijarde eura kako bi se prekogranični prijenosni kapacitet mogao udvostručiti do 2030. Što se naše mreže tiče, HGK je upozorio da promjena strukture njezinih korisnika uvjetuje topološke promjene, što postavlja dodatne izazove u planiranju prijenosne arhitekture. Prema procjeni iz Preporuke Europske komisije iz 2023., za povećanu integraciju obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj treba uložiti između 600 i 800 milijuna eura u proširenje prijenosne mreže.

U planiranju buduće mreže vrlo je važno da se uzmu u obzir i planovi razvoja industrije te proizvodnje električne energije, što dosad, nažalost, nije bio slučaj. Štoviše, starost i potkapacitiranost prijenosne i distribucijske mreže nije samo problem Hrvatske već i izazov u drugim zemalja Europe – naveo je Kolak, čiji je Končar u sklopu Dalekovod Projekta uključen u projekt gradnje nove trafostanice u Lici te popratnih vodova, što je projekt usporediv s 400-kilovoltnim prstenom Nikola Tesla, sagrađenim prije pola stoljeća.
www.lidermedia.hr

Prema najnovijem Redovnom ekonomskom izvješću Svjetske banke, izvoz čiste tehnologije iz srednje i istočne Europe može se u najmanju ruku utrostručiti te ojačati gospodarstvo EU-a i njegovu konkurentnost, a pritom sektor čiste tehnologije nudi znatan potencijal za rast u četiri države, među kojima je i Hrvatska, izvijestili su u četvrtak iz Svjetske banke.

U svom godišnjem izvješću Svjetska banka naglašava da se u 2025. prognozira rast BDP-a u EU od 1,4 posto, iako on neće biti jednak u svim državama članicama. Zahvaljujući ublažavanju inflacije i kontinuiranom rastu nominalne plaće, nakon kontinuiranog pada, realne plaće pokazuju znakove oporavka. Međutim, i dalje postoje rizici kao što su geopolitičke napetosti, poremećaji u trgovini i nejednak gospodarski oporavak u kombinaciji s povećanim troškovima života u cijeloj Uniji.

Visoke cijene obično najviše pogađaju najranjivije u Europi, pri čemu neke obitelji više od polovine svojih prihoda troše na hranu, a niskokvalificirani i fizički radnici teško se nose s nejednakim uvjetima na tržištu rada.Ciljane socijalne politike ključne su za potporu najpotrebitijima i osiguranje šire ekonomske uključenosti. Također, zelena tranzicija prilika je za stvaranje novih radnih mjesta i jačanje industrija na pošten i sveobuhvatan način, rekla je Anna Akhalkatsi, direktorica Svjetske banke za EU.

Zahvaljujući tehnologijama čiste energije, koje su nužne za postizanje neto nulte stope emisija do 2050., EU bi se mogao pozicionirati kao ključan dionik na brzoširećem globalnom tržištu, ali i zadovoljiti sve veću potražnju u Europi. Cilj je Akta o industriji s nultom neto stopom emisija 40 posto potražnje EU-a za čistom tehnologijom zadovoljiti domaćom proizvodnjom do 2030., a 15 posto globalnog tržišta do 2040., podsjećaju iz Svjetske banke.

Ističu i da sektor čiste tehnologije nudi znatan potencijal za rast u četirima zemljama srednje i istočne Europe Bugarskoj, Hrvatskoj, Poljskoj i Rumunjskoj strateški smještenim državama članicama EU-a s tržištima u nastajanju. Simulacije koje je izradila Svjetska banka pokazuju da bi, ako se zadrže sadašnji udjeli na tržištu i ispune ciljevi Akta te zemlje mogle barem utrostručiti svoj izvoz baterija za električna vozila, dizalica topline, vjetroturbina i solarnih panela. Razvoj industrijskih središta za te tehnologije povezanih s postojećim lancima vrijednosti mogao bi ubrzati regionalni razvoj, smanjiti ovisnost o uvozu energije i općenito ojačati gospodarstvo EU-a.

Za postizanje tih ciljeva potrebni su koordinirana strategija EU-a i znatna ulaganja privatnog sektora, navode iz Svjetske banke te dodaju da njihova analiza pokazuje da za privlačenje privatnog kapitala u državama članicama nisu dovoljne samo subvencije, jer su otporni opskrbni lanci, snažni ekosustavi za istraživanje i razvoj te kvalificirana radna snaga neki od ključnih pokretača izravnih stranih ulaganja u te četiri države.
www.vijesti.hrt.hr

Uvoz ruskog ukapljenog prirodnog plina (LNG) u EU je ove godine dosegao rekordnu razinu, unatoč naporima bloka da smanji svoju ovisnost o plinu iz ove zemlje nakon početka sveobuhvatne invazije Moskve na Ukrajinu.

Od sredine prosinca 2024., Europa je uvezla rekordnih 16,5 milijuna tona ruskog LNG-a, nadmašujući prošlogodišnji uvoz od 15,18 milijuna tona, na temelju informacija pružatelja podataka o robi Kpler.

Ova brojka također premašuje prethodni rekord od 15,21 milijuna tona uvezenih 2022. godine.

"Ono što smo vidjeli ove godine je iznenađujuće. Umjesto da postupno smanjujemo uvoz ruskog LNG-a, mi ga povećavamo", rekla je Ana Maria Jaller-Makarewicz, analitičarka Instituta za energetsku ekonomiju i financijsku analizu.

Nakon ruske sveobuhvatne invazije na Ukrajinu 2022., Europska unija postavila je cilj da zaustavi uvoz svih ruskih fosilnih goriva do 2027. Unatoč tome, priljev super ohlađenog plina u europske luke i dalje je u porastu.

Za razliku od uvoza plina iz cjevovoda, koji je sveden na minimum, te ruske nafte i ugljena, koji su zabranjeni u EU, uvoz ruskog LNG-a i dalje je omogućen i raste, što ukazuje da se "panična" Europa još uvijek pokušava odviknuti od jeftinog zalihe, rekla je Jaller-Makarewicz.

Cijena LNG-a isporučenog s ruskog terminala Yamal u Europu znatno je niža od cijene plina uvezenog iz Sjedinjenih Država.

Europa se ranije oslanjala na Rusiju za otprilike dvije petine svog uvoza plina, prvenstveno kroz plinovode. Danas ruski plin, uključujući plinovode i LNG, čini samo oko 16% ukupne opskrbe plinom u EU.

Dužnosnici EU-a uvjereni su da blok može bez ruskog goriva, čak i ako to zahtijeva plaćanje viših cijena plina iz drugih izvora. Međutim, ruski LNG predstavljao je 20% ukupnog uvoza pomorskog goriva u EU ove godine, u odnosu na 15% prošle godine, prema podacima praćenja brodova.

Ne troši se sav ruski LNG dopremljen u Europu unutar regije; dio goriva se pretovaruje u druge dijelove svijeta. Ove su godine isporuke Francuskoj porasle, gotovo udvostručene u usporedbi s 2023. Prema Kplerovim podacima, više od polovice ovih pošiljki stiglo je na uvozni terminal u Dunkerqueu. Francuske energetske tvrtke EDF i TotalEnergies, zajedno s njemačkim državnim Sefeom, imaju sporazume o korištenju terminala.

Belgija je postala drugi najveći uvoznik ruskog LNG-a, s lukom Zeebrugge koja služi kao jedno od rijetkih europskih pretovarnih čvorišta za LNG koji se s tankera klase leda na dalekom sjeveru prebacuje na konvencionalne teretne brodove. Vlade EU-a pristale su zabraniti prekrcaj ruskog LNG-a s Yamala u zemlje koje nisu članice EU-a, a mjera bi trebala stupiti na snagu u ožujku 2025.

Pozadina :
* Deset država članica Europske unije predložilo je pooštravanje sankcija protiv ruskog energetskog sektora, posebice LNG-a, i institucija koje pomažu Moskvi da zaobiđe postojeća ograničenja.
* Dana 16. prosinca, Vijeće EU-a usvojilo je 15. paket sankcija protiv Rusije, osmišljen kako bi se suprotstavio zaobilaženju sankcija ciljanjem na rusku flotu u sjeni i oslabio rusku obrambenu industriju.
* EU bi trebala započeti rasprave o 16. paketu sankcija početkom 2025., što će se poklopiti s poljskim predsjedanjem Vijećem Europske unije.
www.pravda.com.ua

Nuklearni reaktor Flamanville 3 EPR, najsnažniji francuski reaktor do sada, konačno je u subotu počeo opskrbljivati ​​električnom energijom francuske domove nakon mnoštva tehničkih zastoja koji su doveli do 12-godišnjeg kašnjenja i četverostrukog povećanja ukupnih troškova izgradnje projekta.

Francuska je povezala svoj najsnažniji nuklearni reaktor s nacionalnom električnom mrežom u trenutku koji su čelnici pozdravili kao prekretnicu unatoč godinama odgoda i tehničkih poteškoća.

Europski reaktor pod tlakom Flamanville 3 u Normandiji počeo je opskrbljivati ​​električnom energijom francuske domove, rekao je u izjavi izvršni direktor elektroenergetske tvrtke EDF Luc Remont.

"Veliki trenutak za zemlju", rekao je predsjednik Emmanuel Macron u izjavi za X, nazvavši je "jednim od najmoćnijih nuklearnih reaktora na svijetu".

"Ponovna industrijalizacija za proizvodnju energije s niskom razinom ugljika ekološki je francuski stil", dodao je.

EPR, nova generacija reaktora s vodom pod tlakom, četvrti je koji je završen bilo gdje u svijetu.

Remont iz EDF-a nazvao je događaj "povijesnim".

"Posljednji put kada je reaktor pokrenut u Francuskoj bilo je prije 25 godina u Civauxu 2", rekao je, misleći na elektranu Civaux u jugozapadnoj Francuskoj.

Povezivanje je prvotno trebalo biti obavljeno u petak.

To je najjači reaktor u zemlji sa električnom snagom od 1.600 MW. U konačnici nuklearni reaktor bi trebao opskrbljivati ​​strujom više od dva milijuna francuskih domova.

Pokretanje dolazi s 12 godina kašnjenja nakon mnoštva tehničkih zastoja zbog kojih je cijena projekta narasla na vrtoglavih 13,2 milijarde eura (13,76 milijardi dolara), četiri puta više od početne procjene vrijednosti projekta od 3,3 milijarde eura.

Pokretanje nuklearnog reaktora započelo je 3. rujna, ali je sljedećeg dana moralo biti prekinuto zbog "automatskog gašenja". Nastavio se postupak pokretanja nekoliko dana kasnije.

Proizvodnja električne energije je postupno povećavana kako bi se reaktor mogao spojiti na električnu mrežu.

Nuklearna energija čini oko tri petine francuske energetske proizvodnje, a zemlja se može pohvaliti jednim od najvećih programa nuklearne energije u svijetu.

To je u oštroj suprotnosti sa susjednom Njemačkom, koja je prošle godine izašla iz nuklearne energije zatvorivši posljednja tri reaktora. Nakon sabotaže sjevernih plinovoda koji dolaze iz Rusije došlo je do energetske krize u Njemačkoj.

Macron je odlučio pojačati nuklearnu energiju kako bi ojačao francusku energetsku održivost naručivanjem šest EPR2 reaktora i opcijama polaganja temelja za još osam, što bi moglo koštati desetke milijardi eura u budućnosti.
www.france24.com

Raketa s antimaterijom koja je 300 puta jača od fuzije mogla bi puno brže dosegnuti obližnje zvijezde. Nova studija identificira dvije specifične anihilacijske reakcije posebno pogodne za svemirske misije.

Znanstvenici istražuju mogućnosti pogona antimaterije dok pokušavaju ostvariti međuzvjezdana putovanja.

Dok konvencionalne rakete daju veliki potisak, bore se s niskom učinkovitošću. Suprotno tome, električni pogon i solarna jedra nude visoku učinkovitost, ali stvaraju minimalan potisak.

Upravo u tom pogledu znanstvenici traže teoretsko rješenje koje bi iskoristilo ogromnu energiju antimaterije.

“Pogon antimaterije je revolucionarna tehnologija s potencijalom transformacije istraživanja Svemira, omogućujući putovanje na daleka mjesta koja su se nekada smatrala nemogućim”, tvrdi nova studija istraživača sa Sveučilišta Ujedinjenih Arapskih Emirata.

"Svemirske letjelice mogu prijeći Sunčev sustav kako bi dosegle obližnje zvijezde u rasponu od nekoliko dana do tjedana (unutar ljudskog života) zahvaljujući ovom ogromnom energetskom potencijalu."

Specifični tipovi anihilacijskih reakcija
Antimaterija se sastoji od antičestica. Ove antičestice imaju istu masu kao i obične čestice, ali posjeduju suprotne naboje i kvantne spinove. Kada antičestica naiđe na svoju odgovarajuću česticu, one se međusobno poništavaju, oslobađajući svoju zajedničku masu kao energiju. Ovo je najenergičnija reakcija poznata u fizici.

Međutim, raznolik raspon potencijalnih reakcija materije i antimaterije predstavlja značajan izazov. Sada je nova studija poduprla odabir dviju specifičnih vrsta anihilacijskih reakcija koje su posebno prikladne za svemirske misije.

Prvi uključuje interakciju antiprotona s nukleonima, koja obuhvaća protone i neutrone. Antiprotoni su antimaterijski parnjaci protona, a kada antiproton naiđe na proton ili neutron, oni se međusobno ponište. Ovu reakciju karakterizira stabilnost i značajno oslobađanje energije.

Druga prikladna reakcija uključuje interakciju pozitrona s elektronima. Pozitroni su antimaterijski ekvivalenti elektrona. Slično antiproton-nukleonskoj anihilaciji, pozitron-elektronska anihilacija je također stabilna i daje značajnu količinu energije.

Odabir ovih specifičnih reakcija je važan jer su mnoge čestice antimaterije prirodno nestabilne. Ali za dugotrajne svemirske misije, odabrana antimaterija mora biti sposobna za sigurno pohranjivanje dulje vrijeme. Antiprotoni i pozitroni pokazuju potrebnu stabilnost.

Visoka gustoća energije i učinkovitost pogona antimaterije
Uzbuđenje oko pogona antimaterije proizlazi iz gustoće energije antimaterije. Kada materija i antimaterija dođu u kontakt, međusobno se poništavaju, pretvarajući svoju cjelokupnu masu u energiju. Ovaj proces oslobađa gustoću energije od 9 x 10¹⁶ J/kg.

"Da opišemo ovu veličinu, ova energija, kilogram po kilogram, je oko deset milijardi puta veća od izgaranja vodika i kisika koje pokreće glavne motore svemirskih letjelica i 300 puta više od reakcije fuzije u jezgri Sunca".

"Štoviše, specifični impuls antimaterije može doseći ubrzanje i do 20 milijuna m/s, što je najviše moguće, čineći međuzvjezdanu propulziju ciljem umjesto sna."

Još jedna prednost pogona antimaterijom je učinkovitost tog pogona, a oko 70% energije oslobođene tijekom procesa anihilacije može se koristiti za pogon.

Izazovi u proizvodnji goriva od antimaterije
Proizvodnja i skladištenje antimaterije je teško i skupo. Sadašnje metode daju količine daleko ispod količina potrebnih za pogon svemirskih letjelica.

Za sada, jedan od kandidata koji najviše obećavaju za gorivo antimaterije je antivodik.

“Antivodik je najjednostavniji čisti atom antimaterije. Njegova stabilnost, sposobnost dugoročnog skladištenja i jednostavnost proizvodnje daju mu potencijal za povećanje proizvodnih i skladišnih kapaciteta”.

Međutim, proizvodnja antivodika je još uvijek u ranim fazama razvoja.

"Iako su znanstvenici uspjeli proizvesti male količine antivodika, još uvijek je izazov povećati iznos dovoljno za pogon svemirske letjelice".
www.interestingengineering.com

Dok Europska Unija još uvijek raspravlja o odgodi završetka ere motora s unutarnjim izgaranjem za 2035., jedna europska država već ide korak dalje. Od 2025. godine u Norveškoj prestaje registracija vozila s benzinskim ili dizel motorom.

Prelazak s automobila s unutarnjim izgaranjem koji rade na fosilni benzin ili dizel na pogonske sustave bez CO₂ kao što su električni automobili polako napreduje u Europi. U studenom 2024. u Njemačkoj je prodano samo 35.000 električnih vozila, što je 22 posto manje nego u istom mjesecu prošle godine. Nekoliko je razloga za usporavanje električnih automobila, no prvenstveno su to troškovi kupnje kojih se većina potrošača još uvijek boji.

Od 2025. godine prodavat će se samo električni automobili: Norveška ide naprijed

„Električno zatišje“ ima ozbiljne posljedice, posebno za njemačku autoindustriju. Industrija je u dubokoj krizi, tisuće radnih mjesta se ukidaju, a industrijski div Volkswagen razmišlja o zatvaranju tvornica u svojoj zemlji. Stoga se unutar EU-a već dosta raspravlja o tome treba li od 2035. poništiti strogu zabranu novih registracija motora s unutarnjim izgaranjem.

Dok u Europi bjesni spor oko tog osjetljivog pitanja, Norveška je odavno odradila to pitanje. Prije osam godina norveška je vlada odlučila da će od 2025. biti dopuštena samo vozila s nultom emisijom. Nekoliko dana prije početka ključne godine može se reći: Vjerojatno će uspjeti. Već 2022. godine gotovo 80 posto novih registracija u toj skandinavskoj zemlji bili su električni automobili. U 2024. taj se broj popeo na 95 posto, prema podacima Dataforcea, istraživača automobilskog tržišta. U rujnu je zemlja izvijestila o novoj prekretnici: broj električnih automobila na cestama u zemlji sada je veći od broja automobila na benzin.

Dakle, što je Norveška učinila drukčije? Prema norveškom udruženju električnih automobila Norsk Elbiforening, norveške su vlade poduzele niz poreznih mjera koje su s vremenom kupnju motora s unutarnjim izgaranjem učinile jednostavno preskupom. Iznos poreza koji morate platiti pri kupnji automobila ovisi o emisiji štetnih plinova. To se postupno povećavalo posljednjih godina, tako da su troškovi za motore s unutarnjim izgaranjem nastavili rasti. No, do 2022. kupnja električnog automobila bila je neoporeziva i bez PDV-a. Od početka 2023. godine Norvežani moraju plaćati porez na električne automobile koji varira ovisno o težini automobila.

Visoki poticaji za kupnju električnog automobila: besplatno putovanje za električne automobile

Druge mjere koje su poduzete u Norveškoj tijekom godina kako bi električni automobili bili privlačniji: Do 2021. vozači električnih automobila nisu plaćali porez za održavanje cesta, a do 2017. uopće nisu morali plaćati cestarinu (od 2023. plaća se samo 70 posto cestarine), a električnim automobilima dopušteno je koristiti autobusne trake bez ograničenja.

Postoje i zakoni koji promiču širenje infrastrukture za punjenje u Norveškoj. Udruga električnih automobila posebno ističe brze punionice koje moraju biti postavljene na svim glavnim prometnicama u zemlji. Međutim, potrošači također moraju platiti više za to nego za “normalne” stanice za punjenje – oko tri puta više nego što u prosjeku košta punjenje kod kuće, prema javljanju udruge. Infrastruktura za punjenje jedan je od najvažnijih poticaja zaslužnih za ekspanziju elektromobilnosti u zemlji, ističu u udruzi.

U Norveškoj će uskoro postići ono što EU želi postići za deset godina: nema više novih motora s unutarnjim izgaranjem. No, Skandinavci su prije 20 godina počeli postavljati kurs. Godine 1990. prvi put je uvedena porezna mjera u korist električnih automobila, a postupno ih je bilo sve više.
www.fenix-magazin.de

Najnovija europska direktiva o obnovljivim izvorima energije preporuča da do 2030. zemlje trebaju podići prag udjela te energije u ukupnoj potrošnji s 32, na 42,5 posto. Neke države, poput onih skandinavskih, već su premašile te zadane ciljeve te koriste blizu ili više od polovice svoje energije iz obnovljivih izvora, dobar dio iz elektrana na biomasu, u čemu prednjače Švedska i Finska te iz vjetroelektrana, u čemu je posebno daleko otišla Danska.

Hrvatska je u tom pogledu na 31,03 posto, ali prije svega zahvaljujući hidrocentralama te vjetroelektranama iz kojih se dobije oko 12,5 posto od potrošene struje. No, zato i dalje slabo stoji sa sunčanim elektranama koje su, prema podacima iz 2022. proizvele svega 0,43 posto dostupne energije u Hrvatskoj. Posebice, ako se taj podatak usporedi s onim u Nizozemskoj koja iz sunčanih elektrana proizvodi 17 posto energije za svoje potrebe.

Ne treba ni isticati kako Hrvatska u usporedbi s tom zemljom ima kudikamo više sunčanih sati godišnje te bi mogla i proizvoditi bitno više energije na taj način. Prema dostupnim podacima, hrvatsko priobalje ima čak 2700 sunčanih sati godišnje dok je prosjek na razini cijele države 2500 sati.

Podaci o proizvedenoj energiji iz sunčanih elektrana govore da se više proizvede u kontinentalnom dijelu zemlje nego u priobalju. Najviše solarnih elektrana ima Osječko-baranjska županija 664, zatim Vukovarsko-srijemska 405 te Primorsko-goranska 356.

No, to je još uvijek premalo. Na hrvatsku distribucijsku mrežu priključeno je nešto više od 9 tisuća sunčanih elektrana ukupne snage 270 megavata, s tim da su dvije od tri u kućanstvima. To pak znači da je oko 6 tisuća obitelji oslonjeno na obnovljivu energiju dobivenu iz sunčanih elektrana. Najviše kućanstava je bilo iz Zagrebačke županije i Zagreba, a najviše tvrtki iz Osječko-baranjske županije.

U europskim zemljama te brojke su bitno više. Tako su osim spomenute Nizozemske koja već ima zapažene rezultate, Francuska, Njemačka te posebice Španjolska i Portugal krenule u veliki investicije kada je riječ o gradnji sunčanih elektrana.

Pojednostavili su birokratsku proceduru, napravili planove i iz godine u godinu povećavaju udio energije dobivene iz sunčanih elektrana u ukupnoj potrošnji. Nijemci su krenuli i korak dalje, jer su poticali ugradnju tzv. balkonskih solara koji su postali jako popularni.

Dijelom je to i stoga jer je struja u toj zemlji skuplja nego primjerice u Hrvatskoj, pa je i interes stanovništva za ugradnju tih solara na balkone bio bitno veći, a ugrađuju ih vlasnici stanova koje ne žive u privatnim kućama pa nemaju svoje krovove. Obično se ugrađuju jedan ili dva solarna panela na balkon, sama ugradnja je jednostavna, ne treba plaćati električara, a tako proizvedena struja se pomoću kabela i pretvarača dovodi u kućanske utičnice.

Takvi sustavi su također oslobođeni od poreza na dodanu vrijednost, neke lokalne vlasti ih prate s izdašnim subvencijama, a dozvola za postavljanje dobije se unošenjem tek nekoliko podataka uz one osobne prirode.

Posljedica takvog pristupa je da je u Njemačkoj došlo do ogromnog rasta malih solarnih sustava. Ljudi tako proizvode električnu energiju i na taj način smanjuju svoje račune za struju. Tako je do kraja prošle godine čak 400 tisuća malih solarnih panela postavljeno po balkonima i terasama, a u prvom tromjesečju 2024., njih dodatnih 50 tisuća.

Ali, to se ne odnosi samo na balkone stanova. Nijemci su počeli panele ugrađivati i na druge objekte. Posljedica takve nove, kako je nazivaju, solarne kulture, je da Njemačka danas proizvodi najviše energije u Europi iz solarnih elektrana.

Podaci govore kako Njemačka iz obnovljivih izvora energije, dakle, iz vjetra, sunčeve svjetlosti, biomase i hidroenergije, pokrije oko 56 posto ukupne potrošnje električne energije. Pritom je najviše skočila proizvodnja solarne energije, a u prva tri tromjesečja ove godine proizvedeno je 15 posto više energije nego u istom razdoblju prošle godine. Dakako, potrebno je imati elektrane na plin ili na druge vrste pogona (vodik…) u vremenu kada „sunce ne sja i vjetar ne puše“ jer struja dobivena iz tih izvora „nije konstantna“.

No, kada se gleda ukupan omjer u kojem obnovljivi izvori energije daju više od polovice struje potrebne za ukupnu potrošnju, onda je jasno u kojem smjeru treba ići. Svjesni su toga i u Hrvatskoj koja je nakon velikih ulaganja u vjetroelektrane, koje se i dalje nastavljaju graditi, u siječnju ove godine zabilježila veliki rezultat.

Naime, u tom mjesecu iz hrvatskih vjetroelektrana proizvedeno je više struje nego što je stiglo iz nuklearne elektrane Krško. Radi se rekordu s udjelom od 17 posto u ukupnoj potrošnji, dok iz Krškog stiže oko 14,4 posto struje za hrvatske potrebe. S obzirom na te rezultate, ne čudi što je Hrvatska krenula i u investicijski ciklus vezan uz sunčane elektrane.

To se nameće i kao svojevrsni prioritet s obzirom na to da Hrvatska najviše struje troši ljeti, a to je i vrijeme kada solarne elektrane, dakako najviše u priobalju, ali i one u slavonskoj ravnici gdje za njihov rad postoje dobri preduvjeti, mogu dati najbolje rezultate. Prošle je godine tako u pogon elektroenergetskog sustava ušlo novih 238,7 megavata, što je više od polovice sveukupne dotadašnje snage sunčanih elektrana u Hrvatskoj, koja iznosi 462,5 megavata. Prosječno je, kako su izračunali stručnjaci, u pogon svaki mjesec prošle godine ulazilo skoro 20 megavata.

Ohrabrujuće su vijesti i za sljedeće godine. Tako bi, ako se nastavi ovakav trend, početkom 2025. imali instaliranih sunčanih elektrana koje bi mogle proizvoditi struju u vrijednosti 1 gigavata.

Također, u predstojećem razdoblje planiraju se izgraditi sunčane elektrane snage još 1 gigavata, što znači da bi, prema projekcijama, do kraja 2027. Hrvatska ukupno imala 2 gigavata snage sunčanih elektrana. Do 2030. planirano je napraviti ukupno 5 gigavata solara, otprilike toliko danas ima Danska. No, da bi se stiglo do tog cilja, potrebno je pojednostaviti i ubrzati procedure za dobivanje dozvola za gradnju sunčanih elektrana. Zbog tih razloga je i Europska unija prošle godine revidirala svoju direktivu o obnovljivim izvorima energije jasno poručivši kako se ti rokovi moraju smanjiti, kako je rečeno, na najviše dvije godine.

U tom pogledu i u Hrvatskoj je krenulo na bolje i to nakon najnovijih poteza iz resornih ministarstava te pokretanjem realizacije određenih projekata koji su čekali na otklanjanje birokratskih prepreka. Također, i kada je građanstvo u pitanju, napravljeni su konkretni pomaci da se kroz poboljšanje onoga što se u Njemačkoj naziva solarnom kulturom i građane, u što većem broju, uključi u neizbježnu – zelenu tranziciju.
www.teleskop.hr

Poljoprivreda je neophodan dio ljudskog postojanja, ali na globalnoj razini, nažalost, značajno doprinosi klimatskoj krizi. Međutim, nova studija sugerira da bi korištenje solarnih panela moglo smanjiti taj negativni utjecaj

Studija Sveučilišta u Sheffieldu pokazala je da primjena agro solara – prakse kombiniranja poljoprivrede i solarne energije na istom zemljištu – može dovesti do boljih prinosa usjeva i povećanja proizvodnje solarne energije, uz manju potrošnju vode nego kod tradicionalnog uzgoja na otvorenim poljima.

Istraživanje, provedeno u suradnji s više organizacija, uključujući Centar za međunarodna istraživanja šumarstva i svjetsko agrošumarstvo (CIFOR-ICRAF), Sustainable Agriculture Tanzania, Latia Agribusiness Solutions i Sveučilište u Arizoni, otkrilo je da usjevi poput kukuruza, blitve i graha bolje uspijevaju u djelomičnoj sjeni koju pružaju solarni paneli.

Solarni paneli ne samo da smanjuju gubitak vode uslijed isparavanja zahvaljujući svojoj sjeni, već i prikupljaju kišnicu koja se može koristiti za navodnjavanje. Ovaj pristup omogućuje učinkovitiju upotrebu vode. Proizvedena solarna energija također pruža pouzdan izvor čiste energije za ruralne zajednice, koje su često udaljene od glavnih električnih mreža.

Velik potencijal
"Kombinacijom solarnih panela i uzgoja uspjeli smo izvući više iz zemlje. Ovaj višenamjenski pristup pokazuje potencijal agrosolara za povećanje proizvodnje hrane i čiste električne energije, uz smanjenje potrebe za navodnjavanjem", izjavio je dr. Richard Randle-Boggis, glavni autor studije.

Poljoprivreda je u SAD-u 2022. godine bila odgovorna za oko 9,4% emisija stakleničkih plinova, što je povećanje od 8% u odnosu na 1990. godinu, prema podacima Agencije za zaštitu okoliša (EPA). Ove emisije dolaze od izvora poput poljoprivredne opreme i gnojiva, koji ispuštaju metan – jedan od najsnažnijih stakleničkih plinova.

Američko Ministarstvo poljoprivrede izvijestilo je da različite prakse upravljanja zemljištem, poput optimizacije primjene dušičnih gnojiva, sadnje drveća i trajnica te korištenja usjeva za biogoriva umjesto fosilnih goriva, mogu značajno smanjiti emisije stakleničkih plinova.

Usjevi otporniji na klimatske promjene
Profesorica Sue Hartley, sa Škole bioznanosti Sveučilišta u Sheffieldu i potpredsjednica za istraživanje i inovacije, izjavila je:

"Zamislite budućnost u kojoj se farme napajaju čistom energijom, a usjevi postaju otporniji na klimatske promjene. Agrosolar može pretvoriti ovu viziju u stvarnost, nudeći održivo rješenje za ključne izazove poput nesigurnosti hrane, nestašice vode i energetskog siromaštva."

Uz to, mnoge organizacije i tvrtke rade na inovacijama koje potiču održiviju poljoprivredu. Primjerice, tvrtka M3 Agriculture Technologies razvija metodu za suzbijanje i iskorjenjivanje insekata temeljenu na rendgenskim zrakama, što omogućuje smanjenje upotrebe štetnih pesticida.
www.tportal.hr