Gradi se najviša vjetroturbina na svijetu koja će biti viša od Eiffelovog tornja. Nalazit će se u Njemačkoj i imat će visinu od 365 metara, što je 85 metara više od danske vjetroturbine koja je držala rekord.

Njemačka se sprema otpuhati konkurenciju izgradnjom najviše vjetroturbine na svijetu koja će se uzdizati 365 metara u vis. Do sad je taj rekord držala vjetroturbina u Danskoj koja je visoka 280 metara. Bit će za 53 metra viša od Eiffelovog tornja, a čak tri puta viša od londonskog Big Bena.

Izgradnja ovog ‘diva’ iznosit će do 24 milijuna funti. Može se reći da će biti toliko visok, da čak doseže visinu na kojoj većina komercijalnih zrakoplova leti kad se približavaju pisti. Također, ovaj veliki, ali i ‘visoki’ projekt financira Savezna agencija za disruptivne tehnologije (Sprind), a gradi se u suradnji s inženjerom Giconom iz Dresdena. Što se tiče početka njenog rada, previđen je za ljeto 2025. godine.

Jedna od ‘zelenijih’ tehnologija
Energija vjetra smatra se jednom od najzelenijih tehnologija u svijetu za proizvodnju električne energije. S druge strane, nisu svi ljubitelji vjetroelektrana, tako da postoje stručnjaci koji kažu da energija vjetra ipak nije toliko ‘zelena’.

Uz Dansku, Njemačka je jedan od najvećih proizvođača vjetroturbina i lopatica vjetroturbina. Recimo, Velika Britanija ih najviše uvozi, baš iz spomenutih zemalja. Brzine vjetra obično su veće na nadmorskoj visini, stoga se razmišljalo o proizvodnji sve viših i viših turbina, iako će lopatice ostati standardne duljine od 65 metara. Na tom tragu ‘višeg i višeg’ je i ova turbina koja se gradi u Njemačkoj.

Vjetroturbina kriva za smrt orla
Nedavno je u Velikoj Britaniji istraga zaključila da je rijedak suri orao uginuo nakon ‘udara turbine na vjetar’. Ovaj nesretan slučaj dogodio se u Dumfriesu i Gallowayju u Škotskoj. Smrt lokalne ptice, znane kao Sparky, prvi je zabilježeni incident u kojoj je nastradala spomenuta vrsta orla. Grupa, koja prati i istražuje populaciju surog orla na tom području, otkrila je putem satelita kako se nešto loše dogodilo. Brzo su pronašli tijelo, koje je ležalo 15 metara od baze turbine s odvojenim krilom.

Slična situacija dogodila se i u Hrvatskoj, gdje su prilikom izgradnje vjetroelektrana nastradali šišmiši koji su u velikom broju živjeli na tom dijelu Hrvatske. Prije izgradnje vjetroturbina potrebno je napraviti studiju utjecaja na okoliš, odnosno životinjska staništa, što u nekim primjerima nije bio slučaj.

Danska vjetroelektrana
Prije dvije godine skandinavska država Danska pohvalila se najvišom vjetroturbinom na svijetu. Kako je već spomenuto, izgradnjom vjetroturbine u Njemačkoj, danski ‘div’ više neće biti najviši na svijetu.

Vjetroturbinu je bila izgradila tvrtka Vestas, a proizvodi toliko električne energije da može napajati 20 tisuća danskih kućanstava. Vjetroturbina je sa svojih 280 metara, duplo viša od najvišeg hrvatskog nebodera – Dalmatia Towera u Split.
www.baustela.hr

Švedski i kineski znanstvenici razvili su solarnu elektranu koja energiju stvara putem sustava za prikupljanje svjetlosti u balonu. Sunčeva energija je vrijedan izvor zdrave energije, no nije pogodna za bilo koja područja, posebice za one geografske širine u kojima često pada snijeg koji ima tendenciju prekrivanja klasičnih sunčevih ploča na krovovima.

Inženjeri i znanstvenici sa Sveučilišta Mälardalen, u Švedskoj, Sveučilišta Southwest Jiaotong i Sveučilišta Guizhou u Kini, razvili su balonski sustav za proizvodnju i isporuku električne energije.

Zovu ga fotonaponski sustav integriran u balon (BIPVS) i temelji se na balonu koji se šalje uvis sa solarnim kolektorom, a proizvedenu električnu energiju šalje na zemlju putem električnog kabela.

Balon ostaje u zraku i leti na mješavini zraka i helija, a njegova gornja polovica izrađena je od prozirnog materijala koji hvata sunčevu svjetlost i koncentrira je pomoću svojstava loma svjetlosti.

Donja polovica balona izrađena je od materijala koji dodatno koncentrira svjetlost i na taj način smanjuje instalacijsku površinu solarne ćelije koja visi ispod, bez žrtvovanja učinkovitosti prikupljanja sunčeve svjetlosti.

Postavljanje fotonaponskih ćelija na dno balona štiti ih od kiše, snijega, susnježice ili tuče, a sustav također ima ispušni ventil za izmjenu plinova za održavanje željenog tlaka unutar balona.

Uz solarne ćelije nalaze se moduli za pohranu i upravljanje protokom energije. Za stabilizaciju balona koriste se četiri sajle, a za tlo su pričvršćeni konop i električni kabel. Balon treba postaviti dovoljno visoko da izbjegne sjenu drveća ili zgrada.

Tim je testirao svoj sustav lokalno i upotrijebio simulacije za proučavanje vjerojatnih karakteristika performansi BIPVS-a u pet velikih gradova diljem svijeta. Utvrdili su da je prosječna mjesečna proizvodnja jednog od njihovih balona između 3,5 i 4 GWh energije.

Također ističu da se prema potrebi uvis može poslati više balona kako bi se proizvelo dovoljno energije za potrebe određene lokacije.

Rekli bismo da je ovo prilično zanimljiva ideja koja bi mogla omogućiti da nam sunčeve elektrane lete iznad glava, no nismo sigurni hoćemo li to uskoro vidjeti uživo.
www.vidi.hr

Mercedes-Benz razvija novu fotonaponsku boju za automobile. Premazani slojem "solarne boje", automobili bi mogli dobiti mogućnost dopunjavanja baterije, čime bi vozači dobili besplatnih 12 do 20 tisuća kilometara dosega godišnje, ovisno o tome gdje žive.

Istraživači Mercedes-Benza ovih su dana ekskluzivno otkrili da u svojim razvojnim laboratorijima u njemačkom Sindelfingenu rade na novoj velikoj inovaciji u području električnih vozila – solarnoj, fotonaponskoj boji za automobile, koja bi mogla nadopunjavati njihove baterije. Materijal koji razvijaju dolazi u obliku paste, razmazuje se po cijeloj površini vozila u sloj debljine tek 5 mikrona, a mogao bi obavljati funkciju solarnih ćelija.

Zahvaljujući tom jedinstvenom pristupu, boja bi mogla prekriti veću površinu te biti efikasnija u usporedbi s postojećim rješenjima u obliku "običnih" solarnih panela na krovu vozila. U primjeru koji navode, solarni premaz prekrio bi oko gotovo 11 m2, u usporedbi s manje od tri kvadratna metra u slučaju postavljanja na horizontalne površine karoserije.

Uz učinkovitost pretvaranja sunčeve energije u električnu od oko 20%, takvo bi rješenje moglo vlasnicima vozila osigurati značajne uštede – kalkulacije pokazuju da bi se godišnje na opisani način u baterije vozila moglo besplatno "natočiti" između 12 (u Stuttgartu) pa sve do 20-ak tisuća kilometara dosega (u Los Angelesu).

Iz Mercedesa navode tek šture tehničke detalje inovativnog premaza. Kažu da se on ne sastoji od silicija niti rijetkih zemnih metala, već da je izrađen od postojećih netoksičnih supstanci. Premaz bi se nanosio između samog panela karoserije i pokrivne boje, tako da vozila ne bi mijenjala vanjski izgled. Prekrivao bi ga poseban sloj boje na bazi nanočestica, koja bi do fotonaponskog sloja propuštala do 94% svjetlosti. Dodatnu prednost u ovom pristupu čini i njegova malena masa – jedan četvorni metar tankog solarnog premaza težio bi tek 50 grama, pa ne bi imao gotovo nikakav utjecaj na ukupnu masu električnog vozila.

Ovo je prvi put da su iz Mercedesa s javnošću podijelili detalje o tom projektu, no zasad ipak ne otkrivaju kada bi on mogao započeti s komercijalizacijom, odnosno koji bi mogli biti prvi njihovi automobili pogonjeni potpuno besplatnom solarnom energijom.
www.autonet.bug.hr

Zašto je potrebno izgraditi energanu odnosno "spalionicu" otpada u Bikarcu? Jer današnjim postupcima recikliranja možemo vratiti tek manji udio korištenih materijala dok se sve ostalo treba zapaliti jer se ne može uopće reciklirati. Korištenjem današnjih tehnologija recikliranja nemoguće je postići "zero waste" ili 100% recikliranja pa sve što ostane treba završiti u kotlovima energana "spalionica" otpada. Iz tvrtke Bikarac medijima su poslali razgovor s doktoricom znanosti Aleksandrom Anić Vučinić, redovitom profesoricom na studiju Inženjerstva okoliša na Geotehničkom fakultetu i predsjednicom Hrvatske udruge za gospodarenje otpadom HGUO. Razgovor, kako navode, ima za cilj rasvijetliti pitanja energane u šibenskoj javnosti budući da CGO Bikarac planira, ako pripremna dokumentacija koja će se uskoro početi izrađivati pokaže da je to opravdano i korisno za Šibenik, gradnju energane za energetsku oporabu otpada.

Riječ je o temi koja izaziva sporenja u javnosti pa ispada da su oni koji su protiv gradnje energane neovisni stručnjaci, a oni koji se za to zalažu nečiji lobisti. To se zasigurno ne može reći za doktoricu znanosti Aleksandru Anić Vučinić, znanstvenicu sa višegodišnjim iskustvom u području gospodarenja otpadom i autoricu stotinjak znanstvenih radova koja odbacuje teze da energane ugrožavaju zdravlje ljudi i okoliš i koja smatra da su energane logičan nastavak procesa kružnog gospodarenja otpadom, ako imate centre za gospodarenje otpadom kakav je naš Bikarac. U razgovoru profesorica Vučinić jasno obrazlaže zašto se ne treba bojati energana i zbog čega je nužna njihova gradnja.

Prof.dr.sc Aleksandra Anić Vučinić: Zašto sam prije protiv električnih automobila nego energana!?

Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević predstavio je nedavno idejno rješenje Centra za gospodarenje otpadom za Zagreb i Zagrebačku županiju vrijedan oko 140 milijuna eura gradnja kojeg je planirana do kraja 2028. u Resniku i trebala bi omogućiti zatvaranje Jakuševca. Uskoro bi trebao početi raditi Centar za gospodarenje otpadom u Biljanima Donjim, četvrti u Hrvatskoj. Šibenski centar za gospodarenje otpadom Bikaracu potpunosti funkcionira i stalno se ističe kao primjer dobre prakse. Većina stručnjaka koji se bave pitanjem otpada smatra da je logično taj projekt zaokružiti izgradnjom energane na Bikarcu te da bi Šibenik trebao iskoristiti šansu da je dobije prvi u Hrvatskoj.

Dio šibenske političke i opće javnosti nije sklon gradnji energane u Šibeniku, a i manji dio stručnjaka dovodi u pitanje opravdanost gradnje energana. Tvrde da nisu bezopasne za okoliš i zdravlje ljudi, ali ne nude drukčije rješenje koje je realno i provedivo. Prof.dr.sc. Aleksandra Anić Vučinić, redovita profesorica na studiju Inženjerstva okoliša na Geotehničkom fakultetu u Varaždinu, predsjednica Hrvatske udruge za gospodarenje otpadom HUGO, znanstvenica sa višegodišnjim iskustvom u području gospodarenja otpadom i autorica stotinjak znanstvenih radova odbacuje teze da energane ugrožavaju zdravlje ljudi i okoliš. Kada razgovor o toj temi započne rečenicom da je prije protiv električnog automobila nego protiv energane, mnogi ostaju zatečeni, možda i šokirani, ali ona za to što tvrdi niže argumente.

Ako gledamo električni automobil, on se čini odličnim za okoliš, on ide na struju, a ne na fosilno gorivo koje nitko ne želi. Ali ako gledamo otkud je ta struja došla, došla je iz neke energane na plin ili na fosilno gorivo. Znači, koristimo struju koja je proizvedena spaljivanjem fosilnog goriva, nismo ga direktno sagorjeli, nego smo indirektno iskoristili fosilno gorivo. Dalje, ako gledate sastav električnog automobila, on je napravljen od različitih metala, baterije koja je izvor energije, plastike i drugih materijala. Kako ćete proizvesti električni automobili, gdje ćete uzeti te sirovine? Imamo sada u Srbiji pobunu protiv eksploatacije rudnika litija zato što se za njegovu eksploataciju koriste velike količine kemikalija da bi se litij izvadio i iskoristio, a bez njega nema električnog automobila. Nadalje, kad električni automobil završi svoj vijek, bit će ga potrebno reciklirati. Danas kod nas, kada netko spomene postrojenje za gospodarenje otpadom odnosno recikliranjem, odmah kreće pobuna i nema šanse da napravite postrojenje za njegovo recikliranje jer se građani boje štetnih utjecaja na okoliš. Dakle, ako promatramo električni automobil u svom cijelom životnom vijeku i nije baš takav prijatelj okoliša, dok energana na otpad može proizvesti struju koju će taj automobil koristiti da bi bio zeleniji i ekološkiji.

Protivnici energana upozoravaju na to da one u zrak emitiraju opasne dioksine i furane i da zbog toga predstavljaju opasnost za ljude, ali i da negativno utječu na biljke koje ljudi konzumiraju. Je li to točno?

Komunalni otpad ne smije se spaljivati ispod temperature od 850 stupnjeva na jednu do dvije minute jer se dioksini i furani formiraju na temperaturi od 250 do 400 stupnjeva. Na toj temperaturi u spojevima koji imaju klor i brom formiraju se dioksini i furani. Kad se taj problem početkom 80-ih godina uvidio direktivom se odredilo upravo da temperatura ne smije biti niža od 850 stupnjeva kad se spaljuje komunalni otpad i tako je do danas. Za dioksine i furane to je prejaka temperatura i oni se raspadaju, nema ih. Osim tog u miješanom komunalnom otpadu, kada se radi razvrstavanje, u njemu nema više toliko plastike odnosno PVC-a. Danas velike količine električne i elektroničke opreme koja ima i klora i broma sakupljamo zasebno. Taj otpad ne ide u komunalni otpad. Znate li gdje su najveće emisije i kada su najveće emisije dioksina i furana. Kod šumskih požara, kada gori zeleni list, u njemu je klorofil koji sadrži klor, a šumski požar je nekontrolirano gorenje. Tada su i najveće emisije dioksina i furana. Specifični miris koji tada osjetite zapravo su dioksini, kao i kod vatrometa ili neke druge pirotehnike.

Zašto bi, kako zagovornici energana tvrde, njihova gradnja trebala bit logična poslovna odluka kada imate centre za gospodarenje otpadom, kao što Šibenik i Šibensko-kninska županija imaju Bikarac?

Zato što je energana kao postrojenje sastavni dio sustava za gospodarenje otpadom. Sustav, ako nema sve elemente, ne funkcionira i imate zastoj. Zašto su nam uopće energane potrebne? Svi relevantni dokumenti vrlo jasno kažu da morate prvo spriječiti da se stvori otpad. Nakon toga morate smanjiti količinu otpada koja nastaje pa otpad ponovno upotrijebiti, ako je to moguće. Obično ljudi brkaju pojam ponovne upotrebe otpada jer smatraju da je time otpad nestao, ali nije. Kod ponovne uporabe samo odlažemo trenutak kada će to što ste iskoristili ponovno postati otpad. Kad ste napravili te tri stvari koje su primarne, onda morate odvojeno prikupiti sve korisno i što je potencijalno opasno. Za to imamo odvajanje na kućnom pragu različite spremnike. Otpad iz tih spremnika se reciklira i proizvode se novi proizvodi. Međutim, imamo i onaj ostatak, crnu ili zelenu kantu gdje je miješani komunalni otpad, ali tu život otpada nije gotov. Ovaj ostatak – miješani komunalni otpad obrađuje se u Centru za gospodarenje otpadom. Uloga Centra je da se izdvoje vrijedni sastojci tog otpada koliko je moguće. Međutim, i kada to sve napravimo još uvijek ostaje dio kojeg moramo zbrinuti. Varijanta je odlaganje na odlagalište gdje imamo emisije procjednih voda, emisije metana itd. Vrijedni sastojak koji se izdvoji je gorivo iz otpada u kojem je zarobljena energija iz otpada za koju je logično da ju iskoristite. Ako i gorivo iz otpada odložimo na odlagalište to je isto kao da kupite bateriju i bacite je u smeće, a ne iskoristite energiju koja je u bateriji. Bacili ste novac.

Niste niti jednom spomenuli pojam spalionica otpada, a u javnosti prevladava mišljenje da je energana samo ljepša riječ za nešto što je zapravo spalionica i da se time pokušavaju izbjeći negativne konotacije?

Oni koji energane i dalje zovu spalionicama griješe. Spalionice su postojale prije 20 i više godina, tada su to zaista bile spalionice u pravom smislu riječi, a njih danas više nema. Po svim europskim direktivama i zakonima morate imati energane. Energana je tvornica energije iz nekog goriva, da li je to plin, ugljen ili otpad, ostaje energana. Energana znači da iz otpada iskorištavate energetski i toplinski potencijal, a ne da samo sagorite gorivo. Drugim riječima, proizvodite struju, a onda, naravno, uz tu struju javlja se i toplina i vi morate iskoristiti i tu toplinu. Prema sadašnjim standardima, morate postići minimalno 60 učinkovitosti sustava, a to možete jedino ako proizvodite struju i toplinu. Dodatno, EU je zadala cilj da do 2035. godine na odlagalištima smijemo odložiti svega 10 posto ukupno proizvedenog otpada, a jedini način za to postići je energana jer tako smanjujete masu otpada koji biste inače odlagali i to ponovno potvrđuje tezu da je energana sastavni dio cjelovitog sustava gospodarenja otpadom.

Vi ste stručnjakinja za ta pitanje i sve vam to izgleda logično i neupitno. Ali kako to objasniti građanima laicima koje je teško uvjeriti da su energane skoro pa bezopasne?

Svjesna sam toga da postoji veliki strah građana za svoje zdravlje, a strah proizlazi iz neznanja, iz plasiranja krivih informacija. Oni se, u stvari boje, nepoznatog, a strah širi i dio medija uz pomoć političara. Ovo predizborno vrijeme pokazat će točnost moje izjave. Za neke je to zgodna tema za politiziranje odnosno demagogiju. Drugi problem je politički populizam. Malo je političara koji imaju dovoljno hrabrosti reći ‘gledajte ljudi, to se mora napraviti i gotovo’.

Što je sa strukom? Oni koji zagovaraju energane pozivaju se na struku, ali i protivnici imaju svoje stručnjake!

Ono što što se kod nas u Hrvatskoj događa je to da se gospodarenje otpadom jednostavno ne priznaje kao struka, međutim to je ozbiljna struka, ja bih rekla čak i znanstvena disciplina i odluke u sektoru otpada moraju se donositi temeljem mišljenja struke. Međutim, u Hrvatskoj imate niz političara, zelenih i znanstvenika čije je primarno znanstveno području daleko od gospodarenja otpadom kojima se priča o otpadu jako sviđa, misle da je to jednostavno pa svi imaju mišljenje kako trebamo raditi. Moje pitanje je zašto neki političar misli da zna sve o otpadu? Ako sve zna o otpadu, zašto se onda ne primi projektiranja, recimo plinovoda ili zašto nekome ne prepiše antibiotik. To je isto. Jer za odluke o gospodarenju otpadom nužno je znanje i struka. Struka mora reći što, kako i gdje. To definitivno ne smiju biti politički osnovane odluke. Danas u digitalno doba svaki građanin koji je protiv, treba se malo educirati sam, ako ga neko drugi nije educirao. Ne smije paušalno govoriti i a priori biti protiv. To je čisto neznanje koje ne mogu prihvatiti kao osnovano. Dodatno, investitori su ti, koji ako žele da njihov projekt ide, moraju biti u potpunosti transparentni i objasniti ljudima što žele raditi, kako i zašto i to dok još nisu ozbiljno krenuli s projektom. Da se tako radi sigurno bi bilo manje nesporazuma i manje otpora. Spomenuli ste Tomaševića koji je na početku mandata bio protiv energane u Zagrebu, danas radi studiju o potrebi energane i kaže struka će reći da li energana Zagrebu treba. Evo, ja sam sigurna da će struka reći da nam energana u Zagrebu treba.

Građani teško prihvaćaju argument da su sve emisije koje nastaju radom energane pod strogom kontrolom, da se mjerenja stalno provode i kažu kako smo mi u pravilu narod u kojem mnogi zabušavaju, fušaju i neodgovorno se ponašaju!

I te strahove mogu razumjeti. Vani je praksa, da kod takvih postrojenja, da bi se građani umirili i da bi se strah smanjio, postoje mjerne stanice, koje kontinuirano u svakom trenutku mjere emisije koje izlaze iz dimnjaka, a građani u svakom trenutku imaju uvid u podatke. Građani to mogu zahtijevati od investitora. Meni je apsolutno legitimno da građani imaju uvid kakvo je stanje njihovog okoliša. Imamo primjer spalionice opasnog otpada u Češkoj. Mjerenja emisija su spojena direktno na agenciju koja ih kontrolira, a svaki se građanin može ulogirati na stranicu te agencije i pratiti što se događa. Zaključeno ću reći, strahovi od dioksina i furana su neopravdani. Strahovi od drugih emisija također, naravno da će minimalnih emisija biti, ali te emisije će biti iste ili manje od emisija u prometu. Mi se moramo uzdati u to da će sustav funkcionirati i da će svi odgovorno raditi svoj posao. Moramo vjerovati, jer to je jedini put ka napretku. Kontrole su sve jače i jače, kvalitetnije i kvalitetnije, jednostavno moramo vjerovati u to. Kao što vjerujemo da je sigurno preći zebru na zeleno. Danas, kada se gradi energana od nule, morate kupiti zemljište, to vam je prvi trošak. Potom morate pripremiti dokumentaciju, izgraditi postrojenje i to je 50 posto investicije. Drugih 50 posto investicije je sustav za pročišćavanje dimnih plinova koji ima selektivnu katalitičku redukciju, pranje dimnih plinova, vrećaste filtere za sitne čestice, filtere s aktivnim ugljenom, To je sustav koji osigurava da vama elektrana bude manja šteta nego stari golf dvojka. Doslovce tako.

Neki, koji tvrde da su također stručnjaci za otpad, kažu da nije točno da ne postoji alternativa energanama. Spominju Zero Waste, odnosno strogo odvajanje opada i stopostotno recikliranje. Za njih su energane linija manjeg otpora koje će dovesti do toga da se odvaja i reciklira malo otpada jer je lakše sve ubaciti u energanu i spaliti.

To su gluposti. Nitko danas neće sve ubaciti u energanu i spaliti, zato što to nije zakonom dozvoljeno i nije ekonomično. Zero Waste će biti moguć za 30 ili 40 godina kad budemo imali kemijsko recikliranje i otpad rastavljali na atome. Do tada nema Zero Wastea. Ja sam sa mojim kolegama radila analizu sastava žute vreće ili žute kante u Zagrebu, Čakovcu, Zadru… Nismo naišli na žutu vreću ili kantu u kojoj je bilo 100 posto plastika koja se može reciklirati. Nema šanse. Vi imate žutu vreću u gradovima koji imaju najbolje rezultate u odvojenom prikupljanju, koji već dugo imaju implementiran sustav, koji kontinuirano rade na edukaciji građana i nemaju 100 % plastike, imaju maksimalno 80 % plastike. Kad uzmete tu odvojenu plastiku, reciklabilno je samo 30 – 40 posto, a sve drugo možete koristiti kao energetski potencijal u energani ili vratiti u otpad i odlagati na plohe. Uvijek imate neku nečistoću i vama i direktive to govore. Ni jedna direktiva vam ne govori o 100 posto recikličnosti. Na primjer, direktiva za otpadni automobil kaže da se mora reciklirati 85 posto jer preostalih 15 ne možete, nemate što pretvoriti u sirovinu, odnosno iskoristiti. To možete odložiti na odlagalište ali to je neracionalan potez jer nešto što ima vrijednost u električnoj energiji odlažete umjesto da iskoristite u energani i proizvedete struju i toplinsku energiju. Nemojmo zaboraviti da će brzo doći ta 2035 kada ćemo smjeti odložiti samo 10 posto otpada koji proizvedemo. Obvezali smo se da ćemo ispuniti taj cilj. Pa ako ga ne ispunimo, a bez energane to nećemo moći, EU će vas pitati zašto ga niste ispunili, pa vi možete dati neko obrazloženje, onda će vas ponovno pitati i kad to ne napravite, idete na europski sud i dobijete penale!

I na kraju kako odgovoriti na zahtjeve građana jednog grada ili regije da ne žele na svom prostoru zbrinjavati i prerađivati tuđe smeće?

Da, čuje se to pitanje i to upravo na slučaju gradnje energane na Bikarcu ‘zašto mi, a ne neko drugi?’. Bikarac je strateški smješten između Zadra i Splita, to je jedna prednost. Svaka općina ili grad koja bude imala energanu na svom teritoriju profitirala je. U Hrvatskoj imamo klasične sindrome „ne smeće u mojoj blizini“, a to opet proizlazi iz neadekvatne pripremljenosti građana, neadekvatnih obrazloženja, (ne)pravilne komunikacije, ali i nedostatka edukacije u osnovnoj i srednjoj školi. Naime, moramo odgojiti jednu cijelu generaciju građana koja će razumjeti zašto je to potrebno. Cjeloviti sustav gospodarenja otpadom bez energetske oporabe ne postoji i ne možete ga napraviti. Mogu sada Austrijanci i Nijemci pričati da nemaju više problema sa spalionicama jer ih nemaju, ali oni imaju energane i oni tako imaju zatvoreni ciklus. Mi smo u Hrvatskoj na tom području slabi jer nitko ne želi takvo postrojenje u svom dvorištu – pobuna građana je primarni problem, jer se zbog pobune građana i političkog populizma koji iskorištava građane, energane povlače iz projekata. Ja bih gledala energanu kao prednost za jedan grad, ne kao nešto loše. Prednost zato što osim ovog otpada o kojem govorimo i koji moramo smanjiti na najmanju količinu moramo na to gledati i kroz klimatske promjene, CO2, energetsku neovisnost i sve ostalo. Sjetimo se iskakanja struje prošlo ljeto u Albaniji ili Crnoj Gori u jeku turističke sezone ili uzmimo geopolitičku situacija o kojoj ovismo o ukrajinskom plinu. De facto ste energetski ovisni o drugim zemljama na koje vi nemate utjecaj, a o tome ovisi vaša energetska stabilnost. Jedna energana, kao postrojenje za proizvodnju energije, stalni je neovisni izvor i definitivno je velika prednost u odnosu na druge koji je nemaju. Kad govorimo o toplinskoj energiji, pretpostavljam da su mudri ljudi koji će raditi projekt energane na Bikarcu predvidjeti korištenje toplinske energije. Ja već sada vidim da bi se ona mogla koristiti u Centru za gospodarenje otpadom koji je energetski zahtjevan. U tom kontekstu otpad koji ulazi u Bikarac je vlažan i treba ga sušiti. Za sušenje treba nekakvo strujanje zraka, ventilacija i u tom cijelom procesu sušenje i ventilatori su najveći potrošači energije i ta bi toplina iz energane, primjerice, mogla biti korištena za to i to bi Bikarcu donijelo znatne uštede, a taj bi se novac mogao onda usmjerit na nešto što je bitno lokalnoj zajednici. Toplina se može koristiti i u nekoj industrijskoj sušari ili drugoj industrijskoj proizvodnji u blizini.
www.sibenskiportal.hr

Umjesto u stlačenom ili tekućem stanju vodik bi se mogao čuvati i u vezanom stanju – vezan za grafen. Kako to postići kad ni grafen ni njegov pandan grafit ne apsorbiraju H2?

Vodik je gorivo od kojeg se bolje ne može zamisliti. Energetska vrijednost (120 MJ/kg) mu je višestruko veća od energetske vrijednosti zemnog plina (46 MJ/kg), pa i ponajboljeg benzina (52 MJ/kg), a usto njegovim izgaranjem (oksidacijom) ne nastaje ništa drugo osim čiste vode. Namjerno sam napisao „oksidacijom“ jer prije svega mislim na gorivne ćelije, galvanske članke u kojima se vodik spaja s kisikom uz izravno dobivanje električne energije. Vodik se, istina, ne nalazi slobodan u prirodi, no to mnogo ne smeta budući da može poslužiti za pohranu energije iz obnovljivih izvora. Izdašnije i jeftinije nego u električne baterije.

No kako to obično u tehnici (a i u životu) biva, jedna mana može zasjeniti stotinu vrlina. Vodik je izuzetno lagan plin, najlakši u prirodi – dvaput je lakši od helija, a 15 puta od zraka. Ne pomaže ni kada se ukaplji, prevede u tekuće stanje. Gustoća tekućeg vodika iznosi samo 0,07 g/cm3, što znači da je 14 puta lakši od vode. Posljedica toga je da njegova velika energetska vrijednost pada na samo 8,5 MJ/L – u litri tekućeg vodika može se ukladištiti najviše 2,4 kWh električne energije. Dodajmo tome da se tekući vodik mora čuvati pri vrlo niskoj temperaturi, ispod -253 oC (20 K), jer upravo toliko iznosi njegovo vrelište. Gustoća se vodika, kao uostalom svakog plina, može povećati tlačenjem, no tlačenje iziskuje čvrste spremnike, pa što se dobiva na volumenu, gubi se na težini, na debljini stijenki. I evo nas u začaranom krugu: naslov jedne stare ruske knjige (iz 1977. godine) s moje police kaže da je „vodik gorivo budućnosti“ – no budućnost nikako da počne.

No nada umire posljednja. Kada je, dakle, vodik teško čuvati u plinovitom i tekućem stanju, treba ga prevesti u neko drugo, vezano stanje. Jedno od vezanih stanja je vezivanje s grafenima, alotropskim modifikacijama ugljika, ili – kemijski preciznije – derivatima grafita.

Grafen se može "ukrasiti"...

Grafen je za kemičara isto što i grafit ili, bolje reći, najtanji grafit. To je naime samo jedan sloj kovalentnim vezama povezanih atoma ugljika ili – bliže svakodnevnoj predodžbi – heksagonska mreža ugljikovih atoma. I kako sad u tu mrežu smjestiti molekule H2?

Vodik se ne može vezati za grafen, ali se može vezati za atome metala koji su mu vještinom kemičara pridodati. Najjednostavnije je atome metala smjestiti u „očice“ grafitne mreže. U tom se slučaju govori o ukrašenom grafenu (decorated graphene). On može biti „ukrašen“ jednim atomom ili pak njihovim skupom (klasterom). Kojih atoma? Prije svega atomima aluminija, kalcija, litija i titanija, ali i atomima teških metala poput kobalta ili paladija. Zvuči pomalo nestvarno, ali za neveliku rupu na molekuli grafena može se pričvrstiti klaster i od šest poprilično velikih atoma.

dopirati...

Druga mogućnost modifikacije molekule grafena je dopiranje. To znači da se jedan ugljikov atom na „čvoru“ zamijeni atomom nekog drugog kemijskog elementa (a atomi oko čvora se zamijene s jednim ili više atoma dušika). Taj drugi element obično je litij ili titanij. Što na to reći? Kemičar opterećen nomenklaturom bi rekao da dopirani grafen i nije grafen, nego prije neka vrsta karbida. To se vidi između ostalog i po tome što je formula dopiranog grafena primjerice C7Li, što znači da je svaki osmi ugljikov atom u molekuli zamijenjen atomom litija.

ili se na mreži njegovih atoma mogu napraviti rupe.

I na kraju dolazimo do najjednostavnije modifikacije molekule grafena – jer ona ne zahtijeva upotrebu nijednog (skupog i teškog) metala. Riječ je naprosto o tome da se grafitna mreža „potrga“ da bi u njoj nastale rupe, šupljine (vacancies), u koje potom mogu lako ući molekule vodika. Šupljine mogu biti toliko velike („dvostruke šupljine“) da u njih može stati i devet molekula H2.

Rješenje je tu, u teoriji i laboratorijskoj praksi, no koliko navedena rješenja imaju tehnološkog smisla? Koliko je bolje čuvati vodik u grafenu nego u obliku tekućine ili stlačenog plina?

Pri normalnom tlaku i temperaturi dopirani grafen C7Li može sadržavati 6,2 % vodika. Od njega je nešto bolji grafen s dvostrukim šupljinama: u njemu može biti i 7,02 % vodika. Mnogo ili malo?

Uzmemo li kao kriterij postavljeni cilj, koji bi se trebao postići već sljedeće, 2025. godine, a to je postizanje gustoće vezivanja vodika od 40 g/L ili 5,5 % mase grafenskog spremnika, vidimo da je cilj postignut. No ako postavljeni cilj prevedemo u energiju pohrane (5,5 % od 121 MJ/kg), vidimo da u kilogram spremnika stane samo 6,7 MJ, dakle oko 1,8 kWh energije. Ili, izrečeno na drugi način, gustoća vodika u spremniku je 0,04 g/cm3, dok je gustoća tekućeg vodika – vidjeli smo – skoro dvaput veća (0,07 g/cm3).

I što na sve to reći? Još smo daleko od (pravog) cilja, ali smo na dobrom putu. Nadajmo se.

Nenad Raos je kemičar, znanstveni savjetnik u trajnome zvanju, koji je radio do umirovljenja 2016. godine u zagrebačkom Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI). Autor je i koautor oko 200 znanstvenih i stručnih radova iz područja teorijske (računalne) kemije, kemije kompleksnih spojeva, bioanorganske kemije, povijesti kemije i komunikacijskih vještina u znanosti. Bio je pročelnik Sekcije za izobrazbu Hrvatskog kemijskog društva, glavni urednik Prirode te urednik rubrike Kemija u nastavi u časopisu Kemija u industriji; član je društva ProGeo-Hrvatska i Odjela za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske. Još od studentskih dana bavi se popularizacijom znanosti. Autor je 15 znanstveno-popularnih knjiga, posljednje dvije su „Kemija – muza arhitekture“ (u koautorstvu sa Zvonkom Pađanom) i „Kemičar u kući – kemija svakodnevnog života“.
www.bug.hr

Godinu dana nakon povijesnog sporazuma o udvostručenju globalnog napretka energetske učinkovitosti na COP28 summitu, svijet još nije na pravom putu da to postigne, ističe se u najnovijem izvješću Međunarodne energetske zajednice (IEA) o globalnoj energetskoj učinkovitosti.

Smanjenje potražnje
"Po pitanju globalnog napretka u energetskoj učinkovitosti, mjerenog stopom promjene u intenzitetu primarne energije, očekuje se tek slabo poboljšanje od oko jedan posto u 2024. To je ista stopa poboljšanja kao u 2023. i oko polovica prosječne stope poboljšanja u odnosu na razdoblje od 2010. do 2019.", izračunala je IEA, podsjećajući da je na summitu COP28 krajem 2023. gotovo 200 zemalja postiglo značajan dogovor o zajedničkom naporu za udvostručenje globalne prosječne godišnje stope poboljšanja energetske učinkovitosti do 2030. To je, ocjenjuje isti izvor, bilo najjače priznanje središnje uloge energetske učinkovitosti koje su dale vlade do sada u energetskoj tranziciji.

"Godinu dana nakon tog povijesnog sporazuma, međutim, dogovor se tek treba pretvoriti u brži napredak u učinkovitosti, a potreban je veliki korak naprijed u provedbi politike", apelira IEA.

Kao ključne mjere poboljšanja energetske učinkovitosti spomenuta organizacija označila je povećanje tehničke učinkovitosti korištenja energije, primjerice u prijevozu zamjenom vozila na fosilna goriva električnim automobilima i u zgradarstvu investicijama u izolaciju i elektrifikaciju grijanja. Prema izračunu IEA, povećanjem tehničke učinkovitost globalna potražnja za naftom može se do 2050. smanjiti za čak 70 posto, a potražnja za plinom za također iznimno respektabilnih 50 posto.

"Ubrzavanje poboljšanja energetske učinkovitosti može dovesti do smanjenja više od jedne trećine svih emisija ugljičnog dioksida (CO2) od sada do 2030. na putu koji je usklađen s postizanjem neto nulte emisije do 2050. To uključuje ubrzanje elektrifikacije i poboljšanja tehničke učinkovitosti. Od 2010. do 2022. poboljšanja u energetskom intenzitetu doprinijela su kumulativnom smanjenju globalnih emisija CO2 od gotovo sedam gigatona", upozorava IEA.

Rast ulaganja
U analizi doprinosa zemalja poboljšanju energetske učinkovitosti, IEA polazi od podatka da 70 posto svjetske potražnje za energijom generiraju SAD, Kina, Indija, Velika Britanija, Kanada, Meksiko, Brazil i Europska unija. Zatim navodi kako je EU, među ostalim, ažurirala propise kako bi do 2050. postigla fond zgrada s nultom emisijom, uključujući mjere za promicanje rekonstrukcije postojećih zgrada.

"Kina je ažurirala standarde za uređaje i ojačala nacionalne ciljeve za učinkovitost, a SAD je pooštrio svoje standarde potrošnje goriva za teška vozila. Prošle godine vlade država su izdvojile oko 60 milijardi dolara za mjere učinkovitosti u zgradarstvu i oko 45 milijardi dolara za vozila s niskim emisijama. Time se ukupno financiranje učinkovitosti koje su vlade izdvojile u proteklih pet godina popelo na više od tisuću milijardi dolara", stoji u izvješću spomenute organizacije.

Analizirajući predviđena ulaganja u povećanje energetske učinkovitosti, IEA procjenjuje da će ove godine globalne investicije u električna vozila i toplinske pumpe porasti za oko četiri posto te dosegnuti 660 milijuna dolara, što je, otkriva, deset posto veći iznos od ukupnih globalnih ulaganja u proizvodnju nafte i plina. Prema istome izračunu, ulaganja u poboljšanje učinkovitosti zgrada, transporta i industrije utrostručit će se do 2030. s 660 milijardi na oko tisuću i 900 milijardi dolara.

Postoje i regionalne razlike kada je riječ o ulaganju u učinkovitost, pri čemu se očekuje da će gospodarstva u nastajanju i razvoju imati najbrži rast ove godine.

"Očekuje se da će ulaganja u učinkovitost najviše porasti u Africi, za oko 60 posto, zatim na Bliskom istoku, za 40 posto, i za oko 20 posto u Srednjoj i Južnoj Americi. Međutim, te regije čine samo oko pet posto globalnih ulaganja u krajnju upotrebu, koja su u velikoj mjeri koncentrirana u Europi, azijsko-pacifičkoj regiji i Sjevernoj Americi. Očekuje se da će se 2024. ulaganja nastaviti povećavati za gotovo deset posto u Kini, kao i u široj azijsko-pacifičkoj regiji. Indija, sa snažnom politikom za industriju i električna vozila, ostvarit će godišnji napredak od 2,5 posto u 2024. U nastojanju da ublaži rastuću potražnju za električnom energijom zbog toplinskih valova, jugoistočna Azija provodi politike za promicanje učinkovitog hlađenja, dok nekoliko afričkih zemalja provodi propise za povećanje učinkovitosti na tržištima rabljenih uređaja i vozila", navodi IEA.

Međudržavna suradnja
Kao neke od mogućih prepreka u realizaciji spomenutih ulaganja IEA prepoznaje, među ostalim, nedostatak kvalificiranih radnika, navodeći kako trenutačno oko deset milijuna ljudi radi na poslovima poboljšanja energetske učinkovitosti, problem ‘peakova‘ u potrošnji električne energije za vrijeme toplinskih valova, a uslijed globalnog rasta temperature i rast cijena energije za kućanstva koje vlade nastoje kompenzirati transakcijama iz proračuna što onda umanjuje državne budžete za poboljšanje energetske učinkovitosti.

Autori izvješća IEA pozivaju države da surađuju na jačanju energetske učinkovitosti putem, primjerice, zajedničkih planova za odlaganje otpada, usklađivanjem propisa i graničnih kontrola. Međudržavna suradnja, zaključuje isti izvor, mora se nasloniti na jači zamah unutar samih država u elektrifikaciji prometa i ulaganjima u uštede energije u zgradarstvu kao glavnim polugama u poboljšanju energetske učinkovitosti.
www.novac.jutarnji.hr

Njemačka razvojna banka (KfW) objavila je da će osigurati zajam od 24 milijarde eura za razvoj mreže za transport vodika, naznačivši spremnost države da financijski podupre kompanije i preuzme rizik njihovih ulaganja. Njemačka polaže velike nade u vodik koji bi dijelom trebao zamijeniti plin i osigurati više vremena za pronalaženje rješenja za priključivanje struje iz nestabilnih obnovljivih izvora na električnu mrežu.

Krajem listopada regulator je odobrio gradnju mreže cjevovoda za vodik, a odluka je pokazala da su uklanjanjem viškova i nepotrebnih priključnih vodova skratili njezinu ‘jezgru’ za 600 kilometara, na 9.040 kilometara. Neke dionice trebale bi biti dovršene prije zacrtanog roka u 2032. godini, a ukupni trošak projekta procijenjen je na 19,8 milijardi eura. Najveći dio iznosa trebao bi namaknuti privatni sektor, a država će subvencijama ograničiti mrežne troškove.

Prema Udruzi operatera prijenosnih sustava, transportni kapacitet mreže odgovarat će proizvodnji 278 teravatsati energije godišnje i trećini sadašnje njemačke potrošnje prirodnog plina. Više od polovine mreže činit će sadašnji plinovodi i povezati luke, industriju, skladišta i elektrane, a njihovi operateri i vlasnici i dalje moraju rezervirati milijarde eura za ulaganja u rekonstrukciju i izgradnju novih dionica.

Kako bi ograničila mrežne naknade, državna razvojna banka kompenzirat će operaterima troškove putem računa za amortizaciju. Plan je nadoknaditi ih u cijelosti do 2055. godine, priopćili su iz KfW-a. Kako prihodi od mrežnih naknada budu rasli, višak će se preusmjeravati na račun i olakšati povrat, dodali su. Ako se račun ne uravnoteži do planiranog kraja povećanja proizvodnje vodika u 2055. godini, vlada će preuzeti 76 posto rizika, a preostalih 24 posto snosit će operateri mreže.

Objava državne razvojne banke nadovezala se na sve izraženije sumnje kompanija da je vladin plan za vodik nerealan i preskup. Početkom mjeseca energetska tvrtka Uniper izvijestila je da će ‘rastegnuti’ planiranih osam milijardi ulaganja na dulje vremensko razdoblje budući da je potražnja za vodikom slabija no što je bila očekivala.

Danska je pak početkom listopada pomaknula rok za dovršetak gradnje dionice ‘vodikovoda’ od Esbjerga do njemačke granice za tri godine, na početak 2031., uz napomenu ministarstva za klimu i energiju da ćele provesti istraživanja o sigurnosti i utjecaju na okoliš. Vremenski okvir gradnje “daleko od idealnog”, priznao je tada danski ministar za klimu Las Aagaard u izjavi za novinsku agenciju Ritzau, ali ponekad moramo biti realni, dodao je Aagaard.

Što je zeleni vodik?

Zeleni vodik proizvodi se električnom energijom iz obnovljivih izvora, obično fotonaponske energije ili energije vjetra. Pretvorba električne energije iz obnovljivih izvora u plinovite ili tekuće nositelje energije poznata je kao zeleni vodik ili power-to-X (PtX). S druge strane, sivi vodik se proizvodi iz fosilnih goriva. Ugljični dioksid proizveden u procesu ispušta se u atmosferu i pojačava globalni efekt staklenika. Proizvodnja jedne tone sivog vodika stvara više od deset tona CO2.

Zeleni vodik može se koristiti na mnogo načina: kao klimatski prihvatljiv prijenosnik energije za kamione, za proizvodnju amonijaka za gnojiva, za održivu proizvodnju čelika ili cementa, ili čak kao takozvana održiva zrakoplovna goriva. PtX tehnologija stoga ne samo da pridonosi dekarbonizaciji zrakoplovstva, brodarstva i teškog transporta i drugih industrijskih sektora koji se ne mogu elektrificirati ili se mogu elektrificirati samo s poteškoćama. PtX se također može koristiti za dugoročno skladištenje viška električne energije iz vjetra ili solarne energije. Zeleni vodik se zatim može pretvoriti natrag u električnu energiju kako bi se premostile dulje faze niske sunčeve radijacije ili zatišja vjetra.

Vodik se proizvodi elektrolizom. U tom procesu voda se uz pomoć struje razgrađuje na vodik (H2) i kisik (O2). U "elektrolizeru" postoje dvije elektrode na koje se dovodi napon. Između njih nalazi se tekućina ili membrana - takozvani elektrolit. Kisik se proizvodi na anodi, a vodik na katodi. Ako se električna energija iz obnovljivih izvora energije koristi za elektrolizu, to se naziva zeleni vodik. Proizvodnja elektrolizom nije novost. Novost je, međutim, kombinacija s obnovljivim energijama, kao i potreban razmjer za značajan doprinos globalnoj dekarbonizaciji.

Klimatska neutralnost do 2045. – Njemačka ne može postići ovaj cilj bez upotrebe PtX tehnologija. Ali trenutno, elektrolitički proizveden vodik čini samo oko 4 posto globalne proizvodnje vodika. Klimatska neutralnost znači samo emitiranje onoliko stakleničkih plinova koliko se može ponovno uhvatiti. Konkretno, to zahtijeva smanjenje stakleničkih plinova za 95 posto (od 2021.). Preostale emisije CO2 koje se teško mogu izbjeći mogle bi se vezati pošumljavanjem ili pohraniti pod zemljom.

www.hina.hr

Litij je ključni element u modernoj tehnologiji, prvenstveno zbog svoje uloge u baterijama za električna vozila, prijenosne uređaje i sustave za skladištenje energije. Prema podacima iz 2023. godine, industrija električnih vozila je apsorbirala gotovo 70 posto svjetske proizvodnje litija. Očekuje se da će se potražnja za tim najlakšim metalom u prirodi do 2030. učetverostručiti i doseći čak 2,5 milijuna tona godišnje. S druge strane, recikliranje litija tek je u povojima, s manje od deset posto litija trenutno recikliranog na globalnoj razini.

Proces recikliranja litija, Kako funkcionira recikliranje litija?

Recikliranje litija uključuje složene procese razdvajanja litija iz korištenih baterija, najčešće putem hidrometalurških i pirometalurških metoda. Hidrometalurški proces koristi kemijske otopine za selektivno izdvajanje metala. Ovim procesom se dobiva viša čistoća litija, a ostavlja manji energetski otisak.

Pirometalurški proces uključuje topljenje baterijskih materijala na visokim temperaturama. On je brži, ali troši više energije i daje litij manje čistoće.
Teoretski, litij iz baterija može se u potpunosti reciklirati. Međutim, u praksi dolazi do gubitaka tijekom procesa, zbog čega se trenutačno reciklira samo mali dio dostupnog materijala.

Nove tehnologije poput elektrokemijskih metoda i direktnog razdvajanja putem naprednih membranskih sustava obećavaju veći stupanj učinkovitosti i smanjenje gubitaka litija tijekom recikliranja.

Prednosti recikliranja litija

Smanjenje ekološkog utjecaja iskopavanja - Iskopavanje litija zahtijeva ogromne količine vode i značajno narušava okoliš. Također, recikliranje može smanjiti emisiju CO2 za 70 posto u usporedbi s primarnom proizvodnjom.

Očuvanje prirodnih resursa - Recikliranjem se smanjuje potreba za rudarenjem, čime se čuvaju ograničena nalazišta litija.

Smanjenje otpada i onečišćenja okoliša - Milijuni baterija koje završavaju na odlagalištima predstavljaju ozbiljan ekološki problem. Recikliranjem se taj problem minimizira.

Ekonomičnost u dugoročnom razdoblju - Iako je recikliranje trenutno skuplje od rudarenja, dugoročno može postati isplativo zbog sve veće cijene sirovog litija i sve strožih ekoloških regulativa. Zemlje koje nemaju vlastita nalazišta, recikliranjem mogu smanjiti ovisnost o uvozu ovog resursa. Međunarodna agencija za energiju (IEA) procjenjuje da bi reciklaža baterija mogla zadovoljiti 12 posto globalne potražnje za litijem do 2030. godine, dok bi se taj postotak mogao povećati na više od 40 posto do 2040. godine.

Zašto se litij i dalje iskopava unatoč mogućnosti recikliranja?

Nedostatak infrastrukture za recikliranje - Jedan od glavnih razloga zašto se litij i dalje iskopava jest nedovoljno razvijena infrastruktura za recikliranje. Većina svjetskih postrojenja za recikliranje koncentrirana je u razvijenim zemljama, dok mnoge regije nemaju pristup takvim kapacitetima. Osim toga, trenutni kapaciteti ne mogu zadovoljiti rastuću potražnju za litijem.

Ekonomičnost rudarenja naspram recikliranja - Rudarenje litija trenutno je jeftinije od recikliranja zbog visoke cijene tehnologija i procesa potrebnih za povrat litija iz korištenih baterija. Cijena sirovog litija na svjetskom tržištu ostaje konkurentna, što dodatno obeshrabruje ulaganja u recikliranje. Bez regulatornih poticaja ili subvencija, industrija se radije oslanja na rudarenje.

Tehnički izazovi u recikliranju - Recikliranje baterija složen je proces. Nedostatak standardizacije u dizajnu baterija otežava razdvajanje materijala, a gubitak kvalitete ili čistoće litija tijekom procesa smanjuje njegovu upotrebljivost.

Utjecaj iskopavanja litija na okoliš
Iskopavanje litija ima ozbiljne posljedice za okoliš. Degradacija zemljišta i uništavanje staništa ugrožavaju lokalne ekosustave. Proces iskopavanja zahtijeva ogromne količine vode; na primjer, za proizvodnju jedne tone litija potrebno je do dva milijuna litara vode. Uz to, rudarenje često uzrokuje zagađenje vode i tla, što negativno utječe na lokalne zajednice. Osim ekološkog utjecaja, rudarenje često uzrokuje socijalne probleme poput prisilnog preseljavanja lokalnih zajednica i narušavanja njihovih izvora pitke vode, posebno u područjima Južne Amerike gdje se nalaze najveće rezerve litija.

Globalne inicijative i regulative
Kako bi se smanjio utjecaj rudarenja i potaknulo recikliranje, mnoge zemlje uvode zakonske okvire i poticaje. Europska unija je kao dio EU Green Deala postavila ambiciozne ciljeve za recikliranje baterija. Očekuje se da će 2030. godine 70 posto baterija biti reciklirano. Uz to, EU ulaže i velika sredstva u istraživačke projekte poput Battery 2030+. Zemlje poput Japana i Koreje već imaju napredne sustave recikliranja, a Kina daje velike subvencije za svoja postrojenja. Međunarodne organizacije poput UN-a također pozivaju na globalnu suradnju kako bi se smanjio ekološki otisak litija.

Kako možemo doprinijeti?
Ispravno odlaganje korištenih baterija, Jedan od najjednostavnijih načina doprinosa je odgovorno odlaganje litij-ionskih baterija. Lokacije za odlaganje mogu se pronaći u lokalnim reciklažnim centrima ili specijaliziranim trgovinama. Informiranje i edukacija, Edukacija potrošača i industrije može potaknuti promjene u ponašanju. Organiziranje lokalnih kampanja i edukativnih programa može povećati informiranost javnosti o pravilnom odlaganju i recikliranju baterija. Primjeri su školski programi u Finskoj koji već uključuju teme o održivom gospodarenju otpadom.

Podržavanje održivih praksi

Kupci mogu podržavati tvrtke koje ulažu u recikliranje i održivo poslovanje. Primjer su automobilske kompanije koje razvijaju programe za povrat starih baterija. Iako tehnologija omogućava gotovo potpuno recikliranje litija, trenutna infrastruktura i ekonomski uvjeti još uvijek favoriziraju primarnu proizvodnju. Međutim, rastući pritisak za održivost, tehnološki napredak i nove regulative postupno mijenjaju ovu dinamiku. Očekuje se da će do 2040. godine reciklirani litij zadovoljavati više od 40 posto globalne potražnje, značajno smanjujući potrebu za novim rudarenjem.
www.zelenahrvatska.hina.hr

HEP u ovoj i sljedećoj godini investira 1,4 milijarde eura u OIE dok su najveća ulaganja projekti Korlat i Kosinj. Priprema gradnje hidroelektrane HES Kosinj i najveće sunčane elektrane Korlat, utjecaj novog Vladinog paketa energetske pomoći na poslovanje HEP-a, uvođenje pametnih brojila u domaća kućanstva, daljnji pritisak geopolitičkih zaoštravanja na cijene energije i financijska konsolidacija HEP-a samo su neke od tema za razgovor s predsjednikom Uprave te kompanije Vicom Oršulićem. Budući da je razgovor vođen u tjednu kada je i HEP, u dubokoj sjeni poboljšanja Vladinog kreditnog rejtinga, izborio poboljšanje dugoročnog kreditnog rejtinga s Baa2 na Baa1 uz stabilne izglede kretanja, ta se vijest nametnula u uvodu.

Kakvom ocjenjujete važnost odluke agencije Moody‘s za HEP i što je sve pridonijelo poboljšanju ocjene za HEP?

- Vrlo smo zadovoljni povećanjem ocjene rejtinga. Ona je potvrda našeg aktivnog upravljanja financijskim položajem i ukupnim poslovanjem HEP grupe. To je rezultat dobre suradnje HEP-a s hrvatskom Vladom i državnim tijelima na osiguranju okvira za stabilno poslovanje. Važno je to za realizaciju ambicioznih ciljeva obnovljivog scenarija razvoja, ali i za investicije ukupno.

Uskoro će se napuniti godina dana od vašeg dolaska na mjesto predsjednika Uprave HEP-a. Što su vam bili najveći izazovi u vođenju kompanije, čime ste najviše zadovoljni, a što ćete nastojati poboljšati?

- Ovih dana potpisali smo ugovore o kreditu s Europskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD) i Europskom investicijskom bankom (EIB), kao i ugovor o izgradnji sunčane elektrane Korlat. Dakle, upravo počinje izgradnja najveće sunčane elektrane u Hrvatskoj, a samim time i završetak izgradnje prvog hibridnog energetskog parka u Hrvatskoj, koji na istoj lokaciji sadrži vjetroelektranu i sunčanu elektranu. U pripremi je i projekt baterijskog sustava na toj lokaciji.

HEP ima više značajnih projekata, poput novog bloka Elektrane-toplane na zagrebačkoj Trešnjevci, te kapitalnog projekta HES Kosinj - HE Senj 2, no početak izgradnje Korlata mi je posebno važan jer još do prije nekih pola godine nismo bili ni blizu toga, a prvi megavati bi prema sadašnjoj situaciji mogli poteći već za godinu i nekoliko mjeseci. Uz pomoć Vlade i nadležnih ministarstava te u dobroj komunikaciji s bankama, projekt smo doveli do točke u kojoj je danas. S priključnom snagom 75 megavata, ova je elektrana tek nešto manja od svih naših sunčanih elektrana koje u ovom trenutku imamo u pogonu ili izgradnji zajedno. Već 2026. davat će struju dovoljnu za opskrbu 100 tisuća kućanstava.

Kao drugi uspjeh ističem stabilizaciju poslovanja HEP-a. Pazite, mi smo od gubitka u iznosu od 822 milijuna eura u 2022. godini, u 2023. došli do dobiti od 117 milijuna. Točno je da smo imali bolju hidrologiju i manje cijene energenata za naše elektrane, ali je ključna ipak odluka Vlade kojom je HEP, u području opskrbe poduzetništva, doveden u isti položaj zajedno s ostalim opskrbljivačima. I to je retrogradno utjecalo na poslovni rezultat u 2023.

Prema nerevidiranim podacima, pozitivan smo rezultat imali i u prvih šest mjeseci ove godine. Također treba reći da se država odrekla povlačenja dobiti HEP-a do ukupnog iznosa od 194 milijuna eura. To nam je dragocjeno u situaciji kad imamo rekordnu realizaciju investicija koje će u ovoj godini iznositi oko 600 milijuna eura, dok za sljedeću godinu planiramo i preko 800 milijuna eura. HEP mora investirati.

I na kraju, iako po važnosti vjerojatno zaslužuje i prvo mjesto, jednim od najvećih uspjeha u svom mandatu smatram uspostavu odlične suradnje HEP-a s Vladom, ministarstvima i državnim institucijama. Bez toga ne bi bilo ni stabilizacije poslovanja ni kredita za sunčanu elektranu Korlat. Dakle, za Korlat smo u komunikaciji s ministarstvima gospodarstva i financija pripremali podloge za odluke Vlade o izdavanju jamstva za kredite. Vlada nam je dala punu podršku i u nizu drugih procesa. Tako da i ovom prilikom zahvaljujem na angažmanu i suradnji i Vladi i ministarstvima.

Kako će sedmi paket mjera Vlade za pomoć kućanstvima, ustanovama i dijelu poduzetništva u podmirivanju troškova energije utjecati na poslovanje HEP-a?

- Primjena novih mjera mogla bi umjereno pozitivno utjecati na poslovanje HEP-a. Bit ćemo pametniji za nekih pet-šest mjeseci, po isteku uredbe, kad budemo imali konkretne brojke. U svakom slučaju, odlukama iz ožujka ove godine nastavljena je stabilizacija poslovanja HEP-a, dok istovremeno neće doći do udara koji bi potencijalno utjecao na smanjenje kvalitete usluge građanima. Jako je bitno da HEP nastavi investirati. Osim što su naše investicije, primjerice u razvoj prijenosne i distribucijske mreže, nužne za stabilnost opskrbe i prihvat energije iz novih elektrana, pogotovo solarnih i onih na vjetar, toliko je bitno i za ukupno gospodarstvo jer je udio domaće komponente značajan, a o razvojnom efektu da i ne govorimo.

Može li moguća eskalacija sukoba na Bliskom Istoku ugroziti opskrbu ili lansirati cijene u nebo kao što je bilo nakon ruske agresije na Ukrajinu?

- Posljednjih nekoliko mjeseci ponovo se aktualizira pitanje ovisnosti cijena energije o geopolitičkim odnosima. Iz dana u dan se nagađa kako bi i u kojoj mjeri određeni scenarij sukoba na Bliskom istoku, potez koji bi mogle poduzeti sukobljene strane, mogao utjecati na cijenu nafte i općenito sigurnost globalne opskrbe energentima. Prerano je za konačne zaključke, ali dosadašnja kolebanja cijena, koja su unutar neke normale, daju za pravo onim analitičarima koji smatraju da ne bi trebalo doći do nekih dramatičnih poremećaja. To i nije začuđujuće.

Iako smo daleko od energetske nestabilnosti koja je nastala invazijom Rusije na Ukrajinu, moram reći da su Europa i globalni Zapad učinili nevjerojatno brzu prilagodbu. Tranzicija prema obnovljivim izvorima je u punom jeku bez obzira na to što je još uvijek prespora. Novi dobavni pravci plina također su činjenica. Cijene struje i plina ponovo su stabilne, iako na osjetno višim razinama nego prije tri godine.

Što učiniti da u budućnosti više ne strepimo od izbijanja novih kriznih žarišta u regijama bogatima naftom i plinom?

- Postojeću globalnu geopolitičku ravnotežu, kakvu poznajemo desetljećima, promijeniti mogu jedino ubrzana energetska tranzicija, napuštanje fosilnih goriva i masovni prelazak na obnovljive izvore. Hrvatska je, kao dio Europske unije, uspješno prošla test takoreći trenutnog odvajanja od dobave plina iz Rusije, kako smanjenjem potrošnje plina tako i uspostavom novih dobavnih pravaca, kao što je naš LNG terminal na Krku. Mislim da kao nacija moramo biti ponosni na činjenicu da je Hrvatska odradila ogroman posao za energetsku neovisnost ovog dijela EU. Zbog globalne zelene tranzicije, Bliski istok je već danas sve manje modulator cijene energenata. S druge strane, zemlje koje prednjače u proizvodnji opreme za obnovljive izvore, kao i one bogate sirovinama potrebnima za zelene tehnologije, imat će sve veći geopolitički utjecaj. Primjerice, oko 80 posto svjetske proizvodnje fotonaponskih modula dolazi iz Kine. Kina već danas kontrolira oko 70 posto globalnog tržišta litija i kobalta, a vodeća je i u proizvodnji baterija. Kako potražnja raste, SAD i Europska unija nastoje diverzificirati opskrbne lance i smanjiti ovisnost o Kini. To je očito nešto što će obilježiti međunarodne odnose u energetici sljedećih godina, pa i desetljeća.

U kojoj fazi izvedbi investicija su projekti HES Kosinj i HE Senj 2?

- Projekt Kosinj započet je 2020. godine. Izgradnja traje, a svi procesi ubrzani su u posljednjih godinu dana, uključujući i radove. Primjera radi, u tijeku je izgradnja hidrotehničkog kanala i tunela Bakovac-Lika, a izvedeno je više od polovine radova. Dovršena je zgrada u Perušiću u kojoj će se smjestiti dio stanovnika s područja buduće akumulacije. Prvih šest stanova je već useljeno, a uskoro idemo i s novim natječajem za dodjelu stanova. Paralelno nastavljamo s rješavanjem imovinskopravnih odnosa. Do sada je riješeno 3000 od ukupno oko 8000 čestica. Pri tome se zaista trudimo ljudima s područja buduće akumulacije olakšati situaciju u kojoj su se našli. Svakako želimo taj projekt realizirati uspješno i bez ikakvih repova.

Što se tiče drugog dijela projekta, Hidroelektrane Senj 2, ondje su u tijeku priprema potrebne dokumentacije i ishođenje građevinskih dozvola. U svakom slučaju, radujemo se novom velikom obnovljivom izvoru električne energije u sustavu. Najvećem u modernoj hrvatskoj povijesti.

Za koliko novoinstaliranih kapaciteta HEP namjerava podići svoj portfelj sunčanih elektrana do, primjerice, 2030. godine?

- Prema našoj strategiji, radi se o približno 350 megavata do 2030. Cilj nam je u vjetru i solaru kombinirano doći do 700 megavata. Za sada u redovnom pogonu imamo oko 30 megavata sunčanih elektrana, ali zato u realizaciji, uključujući SE Korlat, imamo dodatna 123 megavata. Posebno je dinamično posljednjih nekoliko mjeseci. HEP trenutačno razvija i gradi do sada najveći broj sunčanih elektrana istovremeno.

Na početku ljeta s probnim radom je počela sunčana elektrana Jambrek kod Vinice u Varaždinskoj županiji. Do kraja godine u probni rad će ući i sunčana elektrana Črnkovci, locirana na pola puta između Valpova i Donjeg Miholjca. Taj projekt realiziramo u suradnji s Općinom Marijanci, koja se javila na naš javni poziv, odredila lokaciju i ishodila potrebnu dokumentaciju koju smo mi otkupili i zatim ugovorili izgradnju. Po istom modelu radimo i sunčanu elektranu Lipik, čija izgradnja dobro napreduje.

Tu je i sunčana elektrana Radosavci, snage 10 megavata, koja je potpuno izgrađena i samo čeka priključak na mrežu. Iste je snage i Dugopolje. Ondje je već u tijeku ugradnja panela. Zatim, u izgradnji je i sunčana elektrana Čakovec, a ovih dana otvara se gradilište sunčane elektrane na Unijama. Osim navedenih, u visokoj je fazi razvoja još devet projekata solarki ukupne snage više od 100 megavata, koje bismo, bude li se odvijalo sve po planu, mogli dovršiti u sljedeće dvije-tri godine. S njima ćemo već biti na više od 250 megavata. Tako da nema dileme oko toga hoćemo li ispuniti cilj iz strategije. Možemo ga samo premašiti.

Za koliko će postotaka ili proizvodnih kapaciteta elektrana Hrvatska podignuti svoju samodostatnost u proizvodnji električne energije kada HEP dovrši sve svoje tekuće investicije u hidroelektrane, sunčane i vjetroelektrane?

- Hrvatska trenutačno ima oko pet i pol tisuća megavata. Mi smo u našoj strategiji, o kojoj sam govorio, planirali do 2030. uključiti novih 1500 megavata, pa možete sami vidjeti koji je to omjer. Međutim, nije sve u instaliranim megavatima. Bitno je imati pravi miks proizvodnih izvora, s obzirom na karakter proizvodnje, jesu li stalni ili nestalni, kolika je brzina ulaska na mrežu i dizanja snage i tako dalje, a i s obzirom na konkurentnost pojedinog izvora u danom trenutku.

HEP je napravio snažan iskorak u gradnji punionica za električne automobile, korištenje kojih je do 2022. bilo besplatno. Što vlasnici električnih vozila koji koriste HEP-ove punionice mogu očekivati po pitanju cijena u narednom razdoblju, hoće li cijene ići gore, kao primjerice u Italiji?

- HEP je razvoju elektromobilnosti u Hrvatskoj dao, rekao bih, onaj presudni impuls. S postavljanjem punionica počeli smo još 2012. godine, a do prvog kvartala 2022., kako ste rekli, punjenje je za korisnike bilo besplatno. U lancu ELEN punionica imamo dvije tarife, zimsku i ljetnu, koje su nepromijenjene od lipnja 2023. godine. Trenutačno imamo oko 280 javno dostupnih punionica širom Hrvatske, po svim županijama i u Gradu Zagrebu, na otocima, u turističkim destinacijama, po autocestama. Dio smo instalirali i tijekom ove godine; posebno ističem 13 punionica na Plitvičkim jezerima.

Svoj doprinos razvoju ovog sektora u Hrvatskoj dali smo i uvođenjem programa kvalifikacije u servisiranju i održavanju automobilskih baterija pod naponom. Obuka za servisere od ove se godine izvodi u našem nastavno-obrazovnom centru u Velikoj. Što se tiče cijena u budućnosti, znate i sami da HEP, odnosno ELEN, nije jedini igrač na tržištu. Tržište određuje cijene. Ipak, mogu ocijeniti da HEP u ovom segmentu vodi odgovornu politiku cijena, polazeći od bitne uloge HEP-a za razvoj elektrifikacije prometa u Hrvatskoj.

Kakvi su trendovi u troškovima investicija u solarne i vjetroelektrane, rastu li cijene opreme i radova ili se smanjuju? Može li cijena struje proizvedene iz obnovljivaca biti niža od, primjerice, struje proizvedene iz plinskih elektrana?

- Troškovi obnovljivih izvora padaju. U posljednjih desetak godina troškovi korištenja solarne energije pali su za više od 80 posto. Tome smo iz prve ruke svjedoci i mi u HEP-u. Dovoljno je usporediti cijene panela u vrijeme kad se, primjerice, razvijao projekt sunčane elektrane na Visu, prije pet do šest godina, i danas, kad počinjemo izgradnju sunčane elektrane Korlat. Tako da možemo reći da je proizvodnja električne energije iz sunca i vjetra već konkurentna proizvodnji iz plinskih elektrana, a s obzirom na nastavak trenda pojeftinjenja komponenti za sunčane i vjetroelektrane, isplativost obnovljivih izvora će biti sve veća.

Vidi li HEP priliku u eventualnim investicijama u skladištenje energije, odnosno baterijske sustave, i razmatra li ih?

- Pitanje skladištenja energije jedno je od ključnih za provedbu energetske tranzicije Hrvatske, ali i jako važno za jačanje portfelja i tržišne pozicije HEP-a u budućnosti. Tu priču razvijamo u tri pravca, koji uključuju ne samo baterijske spremnike nego i vodik, o kojem smo već razgovarali, ali i reverzibilne hidroelektrane.

O važnosti reverzibilnih hidroelektrana za zelenu tranziciju govorio je i premijer Plenković na konferenciji COP u Azerbajdžanu. Na to bi odgovor mogao biti naš projekt RHE Blaca u Cetinskoj krajini. Projektirana je snaga te elektrane oko 500 megavata, a očekivana godišnja proizvodnja jedan teravatsat. Elektrana će značajno doprinijeti osiguranju elastičnosti elektroenergetskog sustava, pogotovo s obzirom na postojeće i planirane vjetroelektrane i sunčane elektrane u dalmatinskom zaleđu. Za taj projekt u tijeku je provedba postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš i prirodu. Razvijamo i projekt RHE Vinodol snage oko 150 megavata.

Što se tiče baterijskih spremnika energije, jedan takav od 2022. imamo u pogonu na Visu, u sklopu sunčane elektrane. U ovom trenutku pripremamo dokumentaciju za baterijske spremnike ukupnog kapaciteta do 50 megavatsati. Prioritetne su nam lokacije na Cresu, Lošinju i Unijama te u krugu postojećih termoelektrana Plomin i Rijeka, Termoelektrane toplane Sisak i kombi termo elektrane Jertovec, gdje su pripreme otišle najdalje. I naravno, kao što sam već spomenuo, na Korlatu, u sklopu budućeg hibridnog parka. To su za sada skupi projekti, ali važni za energetsku tranziciju prema smjernicama EU.

U kojoj je fazi natječaj za nabavu pametnih brojila za potrošnju električne energije, kada se može očekivati isporuka brojila i što će njihova primjena donijeti potrošačima?

- Natječaj koji spominjete odnosi se na planiranu ugradnju naprednih brojila u sklopu velikog projekta "Modernizacija hrvatske distribucijske elektroenergetske mreže" vrijednog 286 milijuna eura, koji se većinom sufinancira sredstvima iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Postupak javne nabave odnosi se na više od 800 tisuća uređaja koji čine naprednu mjernu infrastrukturu, kako naprednih brojila tako i koncentratora podataka. Natječaj je u tijeku, rok za dostavu ponuda je 28. studenog. Do sada je ugrađeno više od 700 tisuća naprednih brojila, a do kraja 2029. godine je planirana nabava dodatnih potrebnih količina i zamjena svih brojila naprednima. Korisnici mogu očekivati nekoliko ključnih poboljšanja. Prvo i najvažnije, brojila imaju mogućnost daljinskog očitanja potrošnje, što znači da neće biti potrebe za ručnim očitanjem brojila ili procjenama potrošnje. Imat ćemo, dakle, potpuno automatiziran obračun na temelju stvarne mjesečne potrošnje zabilježene točno na kraju mjeseca. Osim toga, građani koji žele aktivno i racionalno upravljati potrošnjom imat će pristup nizu detaljnih informacija.
www.novac.jutarnji.hr

Zastupnici Europskog parlamenta natpolovičnom većinom izglasali su novu Europsku komisiju kojoj je po drugi put na čelu Ursula von der Leyen. Dužnost preuzima u nedjelju.

Za potvrđivanje Komisije glasalo je 370 zastupnika, 282 bilo je protiv, a 36 suzdržanih. Druga Komisija Ursule von der Leyen potvrđena je s najmanje glasova u zadnja tri desetljeća.

"Pronalaženje načina za međusobnu suradnju i prevladavanje fragmentacije. To je ono čemu ćemo ja i svih 26 žena i muškaraca težiti svaki dan. Spremni smo odmah početi s radom", poručila je Von der Leyen nakon glasovanja.

Od podrške Kijevu do rata na Bliskom istoku, nadolazećem povratku Donalda Trumpa u Bijelu kuću, Europska komisija preuzima dužnost u vrijeme brojnih izazova.

Obrana i sigurnost, održivo blagostanje i konkurentnost, demokracija i socijalna pravednost, vodeće mjesto u svijetu i rezultati u Europi, neki su od ciljeva koje je Von der Leyen navela prije nekoliko mjeseci u političkim smjernicama za novi mandat.

Analitičari: Mogla bi još više oblikovati budućnost Europe
S oslabljenim političkim vodstvom u Francuskoj i Njemačkoj, nova šefica Europske komisije mogla bi igrati još veću ulogu u oblikovanju budućnosti Europe u svom drugom mandatu, kažu analitičari.

Bivša njemačka ministrica obrane značajno je "ojačala svoju moć i svoj profil kao politički akter" u posljednjih pet godina, rekao je Luigi Scazzieri iz think tanka Centra za europske reforme.

Pod njezinim vodstvom Komisija je vodila napore za kupnju cjepiva protiv Covida, korištenje zajedničkog zaduživanja za financiranje gospodarskog oporavka nakon pandemije, isporuku oružja u Ukrajinu i odvikavanje Europe od ruskog plina.

Prioriteti: Jačanje gospodarstva i poboljšanje obrane
Von der Leyen je kao ključne prioritete nove Europske komisije najavila jačanje europskog gospodarstva kako bi se smanjilo zaostajanje za SAD-om i Kinom te povećanje obrambenih sposobnosti.

"Naša sloboda i suverenost više nego ikad ovise o našoj gospodarskog snazi, naša sigurnost o sposobnosti da budemo konkurentni, inovativni i produktivni", poručila je Von der Leyen.

Von der Leyen je rekla zastupnicima obećala da će "ostati na putu" u europskom zelenom planu, vodećoj politici EU-a za rješavanje klimatske krize. U govoru je, pak, stavila naglasak na jačanje europskog gospodarstva i obrane.

U "kompasu konkurentnosti", osim zatvaranja inovacijskog jaza u odnosu na SAD i Kinu, navela je i poticanje dekarbonizacije kao i konkurentnosti Europe te povećanje sigurnosti i osiguranje opskrbe sirovinama.

U govoru je poručila da će predstaviti sporazum o čistoj industriji, pokrenuti strateški dijalog o budućnosti europske automobilske industrije, nastaviti raditi na konkurentnom kružnom gospodarstvu i raditi na europskoj uniji štednje i ulaganja. Spomenula je i ciljeve Zelenog plana, koji je obilježio njezin prvi mandat na čelu EU komisije.

Istraživanje i inovacije, znanost i tehnologija u središtu gospodarstva
"Moramo nastaviti ispunjavati ciljeve Europskog zelenog plana. Ali, ako želimo biti uspješni u toj tranziciji, moramo biti agilniji i bolje pratiti ljude i poduzeća na tom putu", rekla je.

Istraživanje i inovacije, znanost i tehnologija bit će, najavila je, u središtu gospodarstva.

"Ulagat ćemo više i bolje se fokusirati. Osigurat ćemo da naša mala poduzeća, novoosnovana i rastuća poduzeća, mogu napredovati ovdje u Europi. Znamo što treba učiniti. Moramo olakšati rast u Europi", poručila je.

Zauzela se za suradnju s NATO-om radi jačanja sigurnosti te je govorila o većim ulaganjima u obranu Europe. Navela je da Rusija za obranu izdvaja devet posto BDP-a, a EU 1.9 posto.

"Rat, sukobi i ljudska patnja nastavljaju se nesmanjenim intenzitetom u našem susjedstvu - od Ukrajine do Bliskog istoka i u dijelovima Afrike. Europa mora imati snažniju ulogu u svim tim područjima", rekla je u govoru.

"Moramo povećati naše troškove za obranu, treba nam jedinstveno tržište za obranu i moramo ojačati bazu naše obrambene industrije", rekla je.

"Rusi i Kinezi troše više na obranu"
"Ukupna potrošnja EU-a za obranu u razdoblju od 1999. do 2021. povećala se za 20 posto. U istom su se razdoblju rashodi za obranu u Rusiji povećali za gotovo 300 posto, a u Kini za gotovo 600 posto. Istodobno, naša je potrošnja previše rascjepkana, neujednačena i nedovoljno europska. To moramo promijeniti. U sljedećih pet godina napore ćemo usmjeriti na izgradnju istinske europske obrambene unije", navela je ranije u političkim smjernicama svoje kampanje.

U prvih sto dana mandata najavila je predstavljanje Bijele knjige o budućnosti europske obrane. Osim toga, i veća sredstva Europskog fonda za obnovu.

Najavila novi pristup za moderan proračun
Europska unija će, što se tiče proširenja, provesti reforme potrebne za primanje novih članica te podržati kandidate na putu prema članstvu - najavila je. Poručila je i da dolazi jednostavniji višegodišnji proračun.

"Treba nam novi pristup za moderan i snažan europski proračun", rekla je i navela da će novi proračun biti usmjereniji na usklađenje prioriteta, jednostavniji u funkcioniraju i učinkovitiji.

"Hitno nam je potrebno više privatnih ulaganja. Jaz privatnog kapitala glavni je razlog zašto zaostajemo u ukupnoj potrošnji na istraživanje i razvoj, a time i u inovacijama", poručila je nova šefica EU komisije.
www.index.hr