Biomasa koja se koristi pri izradi biogoriva mora biti pažljivo izabrana ili se može dogoditi da biogoriva nisu zelenija od konvencionalnog mlaznog goriva. Tako barem piše u studiji koja je ovaj tjedan objavljena u Environmental Science and Technology Journala, a koju su proveli znanstvenici s MIT-a. U toku ove četverogodišnje studije, znanstvenici su proveli analizu životnog ciklusa za 14 diesel i mlaznih izvora goriva izrađenih od raznih sirovina, te su otkrili ključne čimbenike kojima se identificira da li je biogorivo doista bolje za okoliš u odnosu na konvencionalno mlazno gorivo. Tim je predvodio James Hillman, glavni istraživački inženjer i profesor na Odsjeku za aeronautiku i astronautiku na MIT-u. Vezano uz istraživanje, Hillman je izjavio: "Otkrili smo da tehnologije koje izgledaju vrlo obećavajuće također mogu rezultirati visokim razinama emisija ukoliko se loše provode. Ne možemo jednostavno reći da su biogoriva dobra ili loša - sve ovisi o načinu proizvodnje i obrade, a o tome se baš i ne priča previše". Biogoriva proizvedena od jatropinog ulja mogu primjerice imati nisku razinu ugljičnog dioksida jer se nusprodukti koji nastaju za vrijeme proizvodnje (ljuske i ostatak biljke) mogu koristiti kao gnojivo, stočna hrana ili pomoći u proizvodnji električne energije. No studija je također pokazala da ugljični otisak mnogih biogoriva uvelike ovisi o tome gdje je i kako sirovina proizvedena. Kao što su studije na proizvodnji biogoriva iz jatropinog ulja pokazale, korištenje zemljišta za proizvodnju biomase veliki je problem koji može imati veći utjecaj nego energija koja je potrebna za proizvodnju goriva. Neke od konkretnih statistika proizašlih iz studije podržavaju zdravorazumske ideje za koje se dugo sumnjalo da su istinite. Tako primjerice biogoriva na bazi palminog ulja koje se radi od palmi uzgojenih na mjestu uništene prašume proizvode oko 55 puta više ugljičnog dioksida nego isto biogorivo od palmi uzgajanih na odmorenom poljoprivrednom zemljištu. Studijom se također sugerira jednostavnost uzgoja algi ili salikornije koje ne zahtijevaju tla bogata hranjivim tvarima, te bi mogle biti učinkovitije u proizvodnji biogoriva od kultura koje zahtijevaju na hektare poljoprivrednog zemljišta. Studiju su financirali Savezna uprava za civilno zrakoplovstvo i Istraživački laboratorij ratnog zrakoplovstva.

www.croenergo.eu

 

 

Pod "industrijska poljoprivreda", pojmom koji je sam po sebi kontroverzan, među ostalim se podrazumijeva proizvodnja hrane bez seljaka kojega se može u potpunosti "ukloniti" iz procesa. No, to znači još nešto: uništavanje polja na kojima se nekada proizvodila hrana. Poljoprivreda koja više ne služi prozivodnji hrane, već agrar koji se orijentira samo na dobiti i špekulacijama – koje od svega što je dobro čine loše: jelo, zatim sve manje plodno tlo, ali i čiste obnovljive izvore energije, primjerice fotovoltaik ili bioplin. To su sve češće argumenti protivnika današnje poljoprivrede. Došlo je vrijeme progovoriti o poljima na kojima se proizvodi bioplin, na kojima se prerađuje biomasa, drugim riječima slama iz uzgajališta, sijeno i druge biljne komponente. Pogoni bi bili idalni za uklanjanje izmeta iz uzgajališta koja predstavljaju problem za takva poduzeća kao i za druge biološke vrste otpada. Proizvedena energija mogla bi se potrošiti na vlastitom imanju i poduzeću ili bi se prodala trećima, što bi pak poboljšalo prihode seljaka. Međutim, sada u igru ulaze ulagači koji su namirisali unosan posao i kojima je sasvim svejedno što se na poljima proizvodi - oni vide samo prostor za zaradu. Upravo se to događa u dolini rijeke Po na sjeveru Italije u predjelu gdje je velika koncentracija poduzeća koja se bave uzgojem životinja. Što se događa? Brojni poljoprivrednici koji se zbog opće krize nalaze u velikim poteškoćama proizvode energiju umjesto hrane. Preciznije rečeno, intenzivno uzgajaju kukuruz kako bi napunili postrojenje u kojem se proizvodi bioplin. Ulagači su im na pomoći. No ponekad ih oni iskorištavaju. Postoje poduzeća koja plaćaju poljoprivrednike za uzgoj kukuruza a ista poduzeća proizvode i pogone za bioplin. Time poljoprivrednici postaju radnici u industrijskoj branši. Sve je počelo 2008.godine, kada je uveden novi zeleni poljoprivredni certifikat za pogone za proizodnju električne energije na bioplin dobiven iz biomase. Mali" pogoni proizvodili su najviše jedan megawatt struje. Međutim jedan megawat nije malo. Posao se počeo razvijati, jer proizvođaču se isplaćivalo 28 centi po kilowat-satu, što je trostruka cijena električne energije prozvedene na konvencionalan način. Time je uz pomoć državnih subvencija, kojima treba dodati i poticaje iz Europske unije za prizvodnju kukuruza, izgradnja velikih i skupih (cijena i do četiri milijuna eura) pogona postala vrlo rentabilna, jer se troškovi za nekoliko godina amortiziraju. Godine 2007. u provinciji Cremona postojalo je samo pet takvih pogona, a danas ih ima 130. Procjenjuje se da za uzgoj kukuruza za bioplin koristi oko jedna četvrtina svih poljoprivrednih površina. Do 2013.godine u Lombardiji se očekuje ukupno 500 pogona. Kao prvo, prenosi Deutsche Welle, odustaje se od proizvodnje hrane u korist proizvodnje energije. Drugo, monokulture intenzivnog uzgoja kukuruza štete poljoprivrednim zemljištima. Jer su potrebne velike količine kemijskog gnojiva i vode koja se uzima iz ionako zagađenih podzemnih voda čija razina stalno pada. Nedostatak rotacije dovodi do pada plodnosti tla i pogoduje širenju štetočina – koje se moraju uklanjati korištenjem pesticida. Treće, poljoprivrednici koji koriste kukuruz za proizvodnju energije mogu platiti za poljoprivredno zemljište i do 1500 eura za hektar, što dovodi do nedozvoljene konkurencije u odnosu na one koji tla koriste za proizvodnju hrane. Četvrto, sami pogoni trebaju mnogo prostora, a kako bi se oni izgradili uništava se dodatno poljoprivredno tlo. Peto, već se šire glasine da postoji crno tržište za organski otpad, primjerice iz klaonica, koji se ilegalno prodaje za proizvodnju bioplina. Takav otpad nikada se ne smiju koristiti kao biomasa, jer se ostaci prilikom procesa fermentacije ponovno koriste kao gnojivo na polja i takava vrsta otpada zagadila bi ne samo okoliš već bi mogla proširiti i bolesti. Radi se o problemu mjere. Protiv bioplina i biomase nitko ne nema ništa protiv. No ako se koriste u špekulativne svrhe i u velikim razmjerima, cijena poljoprivrednih zemljišta će rasti, a tlo će biti "iscijeđeno". O tim će se pitanjima morati raspravljati u Bruxellesu u okviru Zajedničke poljoprivredne politike (CAP). Prije ili kasnije ukinut će se poticaji. Pogoni za proizvodnju bioplina trn su u oku europske "bolesne" poljoprivrede i mogli bi agraru zadati smrtonosni udarac. Povratak će biti težak. Tla su neplodna i teško ih je spasiti, podzemne vode su zagađene, regeneracija isključena, a oni koji su se bavili razumnom poljoprivredom moraju se ukloniti pred nemilosrdnom i bezobzirnom konkurencijom.
www.poslovni.hr


Malim, mobilnim sustavom ulje se prerađuje u gorivo na licu mjesta, čuvajući okoliš i pomažući lokalno poljodjelstvo. U svijetu koji traga za alternativnim gorivima, biljno ulje postaje sve popularnija zamjena za sirovu naftu. Gorivo za dizel motore može biti vrlo lako proizvedeno iz sojinog, repičinog ili drugih ulja koja se uobičajeno mogu naći u kuhinjama. Na samo sat i pol vožnje od Washingtona, jedna kompanija se trudi da uljanu repicu provede s polja do kuhinja, a potom do spremnika za gorivo ... i da sve to učini posve lokalno. Taj bi sistem, kažu direktori te kompanije, mogao funkcionirati bilo gdje u svijetu. Svježe prženi čipsi od krumpirića jako su tražen obrok u taverni u ulici Cork, u Winchesteru, u saveznoj državi Virginiji. Dolaze kao prilog svim jelima s roštilja, a i brojnim drugim jelima. Upravitelj kuhinje Chris Bennett kupuje ulje za fritezu od male kompanije Shenandoah Agricultural Products, udaljene svega nekoliko kilometara. Nakon što je restoran iskoristio ulje, kompanija Shenandoah ima s njim daljnje planove. "Pretvorit će ga u biodizel," kaže Bennett. Biodizel je dizel gorivo proizvedeno od biljaka a ne iz nafte. Kompanija Shenandoah ga koristi za svoja poljoprivredna vozila. Direktorica kompanije Diane Kearns kaže: "Ljudi i sve što se događa samo je dio veće slike svijeta. Dakle, ako možemo stvari raditi na održivi način i ekološki, onda to pomaže svijetu. Isto tako, sve treba i ekonomski funkcionirati." U ovom dijelu Amerike, poljoprivredna proizvodnja je u opadanju jer se sve više šire predgrađa. Kearns kaže da želi pronaći način da održi lokalno poljodjelstvo, a pritom i pomogne u održavanju okoliša. Smatra da bi usjevi koji se koriste za biodizel u tome mogli pomoći. Kaže da joj nije posebno stalo do zarade: "Razlog da se ovo radi nije da se zarade milijuni dolara. Razlog je da se ojača lokalno poljodjelstvo i dokaže da je to održiva vrsta biznisa." Biodizel je rastuća industrija u svijetu. Ali, Kearns i njezini partneri su drugačiji od uobičajenog poslovnog modela: oni rade sve – Kearns uzgaja uljnu repicu, njezin partner Josh Leidhecker proizvodi ulje za lokalne restorane, a potom iskorišteno ulje prerade u biodizel gorivo sistemom koji je Leidhecker dizajnirao i sam i izgradio. On je čak to tako dobro isplanirao da sve stane u prikolicu traktora: "Željeli smo dizajnirati sustav koji je stvarno mobilan, tako da možemo otići do potrošača i proizvesti gorivo za njega na licu mjesta." Kearns kaže da je sistem ekonomičan; njihov biodizel košta u proizvodnji koliko i biodizel gorivo koje prodaju velike kompanije. Ustvari, uspijevaju ga prodati jeftinije od konkurenata i još ostvariti zaradu. Ne baš veliku, ali – kako kažu – dovoljnu.
www.croenergo.eu

 

 

 

Biogoriva izazivaju veća onečišćenja od klasičnih goriva
Provedene studije i izvješća dokazuju da biogoriva nisu baš tako ekološka kako ih se predstavlja. Zelena shema Europske Unije, čiji je cilj borba protiv klimatskih promjena proizvodnjom više biogoriva, zapravo može pogoršati malo poznatu vrstu onečišćenja zraka uzrokujući gotovo 1400 preranih smrtnih slučajeva godišnje u Europi te smanjenje poljoprivrednih prinosa. Osim toga emisije ugljičnog dioksida koje nastaju sagorijevanjem biogoriva su čak i gore od onih koje nastaju sagorijavanjem goriva od sirove nafte. U jednom izvješću se navodi da uzgoj stabala za proizvodnju drvenog goriva – kao čišća alternativa nafti i ugljenu – ispušta kemikaliju u zrak koja, kada je pomiješana s drugim polutantima, također može smanjiti prinose na poljima. "Smatralo se da je uzgoj stabala za biogoriva dobra stvar jer smanjuje količinu ugljičnog dioksida u atmosferi, i mi tvrdimo da je to super, ali biogoriva također mogu imati štetan utjecaj na kvalitetu zraka", izjavljuje Nick Hewitt, koji je radio na studiji s kolegama s engleskog Lancaster Sveučilišta. On dodaje za Reuters da će ovakav utjecaj biti gdje god su biogoriva proizvedena u velikim količinama u područjima koje pate od zagađenja zraka, uključujući SAD i Kinu. Stabla topola, vrbe ili eukaliptusa, koja su brzo-rastući izvori obnovljivih drvnih goriva, emitiraju visoke razine kemikalije izoprena dok rastu, navodi se u studiji. Izopren formira otrovni tropsoferski ozon dok se miješa s onečišćujućim tvarima na sunčevoj svjetlosti. Za razliku od ozona u ozonskom omotaču, koji je neophodan za život na Zemlji, troposferski ozon se nalazi pri tlu i vrlo je nepoželjan. U manjim količinama iritira očnu sluznicu, grlo, nos i dišne puteve, dok u velikim koncentracijama može biti smrtonosan. "Masovna proizvodnja biogoriva u Europi će imati male, ali značajne učinke na ljudsku smrtnost i prinose," navodi Hewitt. Da stvar bude tragičnija, studija procjenjuje da bi lociranje novih nasada biogoriva daleko od zagađenih populacijskih centara moglo pomoći limitiranju formiranja granica ozona te da bi se mogao koristiti i genetski inženjering kako bi se smanjila emisija izoprena. Prema Europskoj agenciji za okoliš, ozon može uzrokovati probleme s dišnim problemima i kriv je za smrtne slučajeve oko 22.000 ljudi godišnje u Europi. Cjelokupno zagađenje zraka, uglavnom iz fosilnih goriva, uzrokuje oko 500.000 preranih smrtnih slučajeva u Europi godišnje. Umjesto da se radi na unapređivanju obnovljivih izvora energije poput onih solarnih, te tako sačuva čistoća zraka i vode, "znanstvenici" će preoblikovati prirodu planete te uključiti genetske modifikacije da bi smanjili zagađenost. Sve gore od goreg. Ova studija nije usporedila potencijalne štete uzrokovane utjecajem biogoriva na ljudsko zdravlje u odnosu na one od proizvodnje ugljena, nafte ili zemnog plina. No, to nije, na žalost, sve. Osim drvnih biogoriva, tu su i biljna ulja, kako piše The Guardian, za čiju se poizvodnju krče kišne šume i time uništavaju pluća planete, a također se zauzimaju dragocjena mjesta na kojima su se mogli saditi prehrambeni usjevi. Tako primjerice sojino i palmino ulje spadaju u biogoriva koja su neprimjerena za gorivo zbog emisije ugljičnog dioksida kojeg emitiraju sagorijevanjem. Ovo su relativno novi podaci koji su procurili putem EuroAktiva iz Europske Komisije, a koji uključuju i "indirektne promjene korištenja zemljišta". Podaci koji su procurili dokazuju da biogoriva zagađuju čak i više od krutih goriva. Da bi biogoriva bila korisna, trebala bi imati manju emisiju ugljičnog dioksida od goriva dobivenih od sagorijevanja sirove nafte. No tablica s brojevima koji su procurili dokazuje da su biogoriva čak štetnija od sirove nafte, zapravo su emisije koje ispušta vrlo slične onima od katranskog pijeska koji je najveći zagađivač. Dakle, palmino i sojino ulje samo malo manje zagađuju od katranskog pijeska. Kukuruz i šećer djeluju bolje od sirove nafte, ali još uvijek mogu izazvati značajne emisije ugljičnog dioksida. Bolje vijesti dolaze iz druge generacije goriva (2G), osobito kada su "non-land using", tj. kada se koristi samo otpad poput slame, znači kada se koriste ne prehrambeni usjevi. EU-shema za ovjeravanje biogoriva kao održivog, zahtijeva od njih da emitiraju 35% manje CO2 nego regularna goriva, tražeći da se taj postotak povećava do 60% do 2018., što palmino, sojino, suncokretovo i ulje uljane repice čini ne učinkovitim. Američka "Environmental Protection Agency" također je obznanila da gorivo od palminog ulja ne ispunjava uvjet SAD-a o emitiranju najmanje 20% manje ugljika od dizela iz sirove nafte. Stoga je potpuna zabluda da će biogoriva, pogotovo palmino i sojino ulje, ikako pomoći u ublažavanju klimatskih promjena kako tvrde vrli političari. Jedino do čega dovode su, na žalost, devastacije prašuma u Aziji i Južnoj Americi radi širenja plantaža kako bi se podmirile potrebe europskog tržišta. Tako možemo samo zaključiti da su biogoriva etički nemoralna jer krše i ljudska prava i onečišćuju okoliš. Istovremeno se nepravedno zanemaruju mnogi drugi oblici energije koji su skoro pa besplatni, a svakako su dostupni, no budući da oni nikome od mega korporacija ne donose profit, plašimo se da ćemo i dalje udisati štetan zrak i gledati uništavanje prirodnih resursa i prirodnih staništa.
matrixworldhr.wordpress.com

 

 

Jesu li biogoriva doista "bio"?
Buka oko biogoriva se nekako stišala. No političari još uvijek ustraju na ovom projektu koji nije zaživio u stvarnosti. Pritom uopće nije jasno koliko je upotreba biogoriva doista "bio". Preko 30 posto stakleničkih plinova u Njemačkoj proizvode vozila koja imaju motore s unutarnjim sagorijevanjem. Stoga nije ni čudo da se svako sredstvo koje, barem na prvi pogled, obećava smanjenje ove emisije štetnih plinova dočekuje s oduševljenjem. Prije nekoliko godina čarobna formula kojom su njemački političari namjeravali pokrenuti zelenu revoluciju zvala se uljana repica, biljka čijom se preradom dobiva biodizel. Političari su ovu vrstu goriva oslobodili poreza što je, naravno, dovelo do ogromnog porasta potražnje za ovakvom vrstom goriva. Uz biodizel iz uljane repice svoj pohod na benzinske postaje diljem svijeta je započeo i etanol koji se dodavao benzinu. Proizvodnja biogoriva u svijetu se u posljednjih 10 godina upeterostručila. Euforija je, međutim, odavno splasnula. Porezne olakšice su polako smanjene, a i proizvođači su morali dokazati da proizvode održivo tj. da proizvodnjs biogoriva nije prouzročila krčenje zaštićenih prašuma kao što je to redoviti slučaj u Brazilu. Sljedeće godine bi trebala biti ukinuta i obveza miješanja "bio" s "normalnim" gorivom. U budućnosti će proizvođači morati dokazati da je njihovo biogorivo najmanje 35 posto manje štetno po okoliš od klasičnog goriva. To znači, kako objašnjava Frank Brühing iz njemačke Udruge proizvođača biogoriva, da će se zbrajati kompletna količina stakleničkih plinova ispuštenih u procesu proizvodnje biogoriva: od gnojenja biljaka od kojih se dobiva gorivo, preko prijevoza i na kraju do samog proizvodnog procesa. Novi proces bi mogao prouzročiti pad prodaje od 50 posto. Pad popularnosti biogoriva koje se smatralo rješenjem problema stakleničkih plinova započeo je još 2007. Tada je u mnogim dijelovima svijeta izbila glad zbog toga jer su odjednom ogromne količine namirnica poput žitarica bile upotrebljavane za proizvodnju biogoriva, a cijene osnovnih živežnih namirnica na svjetskom tržištu su naglo porasle. To je dovelo do problema u opskrbi najsiromašnijih stanovnika planete,a lobi proizvođača biogoriva se branio protuargumentima od kojih je najjači podatak da se za proizvodnju goriva koristi samo 3,5 posto svjetskih poljoprivrednih površina. Uzrok epidemijama gladi, poput one u Indiji, proizvođači biogoriva prije vide u lošoj logistici i infrastrukturi u područjima koje su pogođene glađu. Rješenje mnogi proizvođači vide u certifikatima koji bi jamčili kako pri proizvodnji biogoriva nisu uništene prirodne površine poput šuma. Dakle površine na kojima se uzgajaju biljke za proizvodnju biogoriva su i prije ove vrste korištenja bile namijenjene poljoprivredi. No zaštitnici okoliša poput njemačke udruge BUND gledaju skeptično na ovu "trgovinu". "Certifikat dokazuje da nisu uništene šume kako bi se sadilo bilje za dobivanje biogoriva. No za namirnice koje su se dosad uzgajale na tim površinama se koriste neke nove poljoprivredne površine, a certifikat ne kaže jesu li ovdje bile uništene neke šume ili ne. Mislim da moramo polaziti od toga da nema gotovo nikakve uštede CO2 plinova, nego je bilanca na kraju naprotiv negativna", kaže Jens Hilgenberg iz udruge Bund. [DW]
Portal croenergo.eu