Kineska tvrtka CRRC kaže da će novi maglev vlak biti najbrže kopneno transportno vozilo na svijetu. Kina je proizvela novi ultrabrzi maglev "bullet train" vlak koji može postići brzine do 600 km/h, odnosno gotovo pola brzine zvuka. Novi vlak je javnosti predstavila državna tvrtka CRRC Corporation u Qingdau i rekla da će on biti najbrže kopneno transportno sredstvo na svijetu, a voziti će na relaciji između Pekinga i Šangaja. Za prelazak te relacije duge 1.200 km trebat će mu 3,5 sati, što uključuje i vrijeme čekanja na postajama, po čemu se prilično približio putovanju putničkim zrakoplovom koje traje 2 sata i 8 minuta. Novi maglev vlakovi koje CRRC planira izvoziti širom svijeta mogu se konfigurirat s 2 do 10 vagona, a svaki može prevoziti 100 putnika. Mada Kina tvrdi da će njezin vlak biti najbrži na svijetu, japanska tvrtka Central Japan Railway Company već je testirala svoj maglev i postigla svjetski rekord od 604 km/h pa bi se kineski "rekord" od 600 km/h možda mogao odnositi na operativnu brzinu, ukoliko će CRRC-ovi vlakovi doista prevoziti putnike tom brzinom. Postizanje ovakvih brzina baca rukavicu izazova i hyperloop vlakovima koji tek trebaju početi postizati takve i veće brzine, dok istovremeno koštaju znatno više zbog cijena infrastrukture vakuumskih cijevi u kojima će se voziti.
www.vidi.hr

 

Najveći IT distributer u regiji, zagrebačka M SAN grupa, prvo je iznenadila korporativnom obveznicom. Po prvi je put kapital tražila izvan kruga banaka, i u rekordnih dva sata prikupila traženih 200 milijuna kuna. Onda je tome dodala najavu IPO-a, koji bi pak bio najveće tehnološko listanje u Hrvatskoj ikad. M SAN je po prihodu, naime, veći od Ericssona NT-a i Spana zajedno. Onda smo povrh toga načuli da kompanija gradi novu tvornicu. U Zagrebu već ima tvornicu pametnih televizora, a sad su joj apetiti i veći. O svoj toj velikoj poslovnoj živosti razgovarali smo s predsjednikom uprave M SAN grupe Miroslavom Huzjakom, koji kompaniju vodi gotovo desetljeće i pol.

M SAN je već bio dioničko društvo pa se ponovo preregistrirao u d.o.o. Znači li to da ste i prije planirali izaći na burzu?

- Prvo pojavljivanje M SAN Grupe na tržištu kapitala datira još iz 2006. godine kroz programe izdanja komercijalnih zapisa. Tada smo u razdoblju od svibnja 2006. do lipnja 2010. izdali osam tranši komercijalnih zapisa ukupnog iznosa 245,5 milijuna kuna koje su svi bile uredno otplaćene.

Vizija stvaranja jake regionalne kompanije i ulistanja na burzu formirala se sredinom 2000-tih, ali je period financijske krize promijenio prioritete i u prvi plan stavio neke druge ciljeve.

Kad ćete točno u IPO?

- Zasad još valoriziramo različite modalitete izlaska na IPO te se poduzimaju pripremne radnje kako bi kompanija bila spremana na taj potez u sljedeće dvije do tri godine.

Korporativne obveznice, najava IPO-a - zašto baš sada?

- Kroz konzultacije s aranžerima izdanja, Zagrebačkom, Privrednom i Erste bankom, procijenili smo da bi prva polovina ove godine mogla biti pogodna za uspješno provođenje izdanja korporativnih obveznica što se i dogodilo. Prikupljenih 200 milijuna kuna namijenjeno je reprogramiranju postojećih kratkoročnih i dugoročnih obveza te za investicije i obrtni kapital potreban za nastavak razvoja poslovanja, prvenstveno kroz daljnja ulaganja u digitalizaciju poslovnih procesa, razvoj vlastitih brendova te daljnje jačanje logističkih kapaciteta i otvaranje novih.

Spomenuli ste da je financijska kriza, za pretpostaviti ona globalna 2008. godine, bila ta koja vam je promijenila prioritete. Koji su bili ti drugi ciljevi na koje ste se fokusirali?

- Da nije došlo do globalne krize 2008. godine M SAN Grupa zasigurno bi bila bitno drukčija kompanija. Mnogo smo tada naučili. Primjerice, premda smo i tada imali voditelja financija od nas u upravi nitko nije bio financijaš. Uvijek smo se vodili time da prodamo što više i da kad podvučemo crtu imamo što veću zaradu. Odnos duga i EBITDA-e tijekom krize iznosio je preko deset. Danas je ispod dva, za što znamo da pokazuje zdravo poslovanje i prihvatljivu zaduženost. Do toga je došlo, jer su banke takoreći preko noći IT proglasile visoko-rizičnom industrijom. Mi smo se prilagodili. Ne samo da smo ostali najveći IT distributer u Hrvatskoj i regiji, znači i dalje bili dobri u prodaji, nego smo shvatili da je za nas ključna kvaliteta upravljanja obrtnim kapitalom. Ključ distribucije je u brzini obrta kapitala. Drugi važan element je konstantno ulaganje u znanje, i zaposlenika i menadžmenta.

Distribucija troši mnogo kapitala. Gdje ste vi odlučili staviti naglaske u optimizaciji poslovanja?

- I to je bila još jedna od velikih stvari koje smo naučili kroz krizu, da moramo biti brži u obrtaju zaliha, u dostavi roba, da s jedne strane trebamo maksimalno pojednostaviti operativne procedure, a s druge optimizirati troškove, pogotovo transporta. I stalno tražiti nove načine poboljšanja.

Uz operativna poboljšanja uspjeli smo podići i efikasnost upravljanja novčanim tokom. U pregovorima s dobavljačima uspjeli smo produžiti valute plaćanja. Istodobno je naše tržište postalo zrelije pa je naplata naših potraživanja počela biti stabilnija.

Djelom smo to uspjeli zahvaljujući razvoju vlastitog brenda. To je veći rizik, jer za svjetske brendove uvijek znate da će imati kupce dok za vlastiti brend, poput Vivaxa, kupce morate stvoriti, ali mi smo usto proširili asortiman i pozicionirali se kao dominantni igrač u određenim segmentima. Tako smo postali poželjni bankama.

Znači li to da očekujete novu krizu?

- To je prije pitanje za ljude koji vode najveće svjetske banke i fondove. Mi smo svjesni da ne možemo utjecati na globalne tokove, ali možemo napraviti sve da smo brzo prilagodljivi. U tom smislu tijekom pandemije smo shvatili da želimo imati šire mogućnosti financiranja. Kad gledate analize svih financijskih analitičara oni ne predviđaju krizu, odnosno navode da je tržište zdravo. No, s druge strane, govori se i o inflaciji, odnosno rastu cijena. To su sve špekulacije, ali sigurno je da mi želimo biti spremni na potencijalno nepovoljne tržišne trendove i zato s velikom pažnjom pratimo informacije iz različitih izvora. U krizi menadžment mora biti u stanju na svim razinama donosit brze odluke kako bi mogli usmjeriti kompaniju u pravom smjeru.

Interes kupaca korporativnih obveznica bio je dobar. Kakav je vaš utisak nakon tog posla?

- Ovo je prvi put da smo imali komunikaciju s investitorima izvan bankarskog sektora. Bilo je to jako zanimljivo i drugačije. Mnogo smo učili. Čak je i prezentacija i komunikacija s takvim ulagačima bila nešto drugačija, jer je s obveznicama sve više regulirano nego s komercijalnim zapisima. Primjerice, kad odgovarate na pitanje jednom investitoru odmah morate o tome obavijestiti i sve ostale kako bi svi bili u ravnopravnom položaju. Nadalje, prije nam je reviziju radio Deloitte, a sad EY. Tako da smo imali iskustvo s top revizorima, ali sad je uz reviziju trebalo i popratno pismo s dodatnom potvrdom točnosti svih financijskih pokazatelja navedenih u prospektu izdanja za što smo kao dodatnog konzultanta angažirali još jednu revizorsku kuću, BDO. To je još zahtjevnije. No, plan nam je IPO i to je korak u tom smjeru. Usto, kad smo pripremali prezentaciju za ulagače tražili smo savjet aranžera, znači banaka, kakve se informacije traže. Mi smo mislili staviti naglasak gdje će kompanija biti za pet godina, jer izdajemo obveznicu na to razdoblje. Ono što nas je iznenadilo je da je to ulagačima važno, ali ni približno najvažnije. Ključna stvar su bili dosadašnji rezultati. Rekli su nam da mi nismo startup i da nitko ne očekuje veliki povrat na našu obveznicu već se traži stabilnost. To je nešto s čim se itekako možemo pohvaliti. M SAN Grupa kontinuirano stabilno razvija poslovanje. Od 2013. do lani prihod nam je narastao s 1,7 na 2,65 milijardi kuna.

Vaša najava IPO-a kolidira s valom najava IPO-a velikih hrvatskih tehnoloških tvrtki. Otkud zaokret prema burzi?

- Treba naglasiti da je obveznice izdala samo M SAN Grupa, kao tvrtka koja se bavi IT distribucijom. Međutim, postoji i M SAN grupacija, koja uključuje i niz drugih biznisa i kad se govori o IPO-u on potencijalno može uključivati i neke od tih drugih biznisa također vezanih uz IT industriju. Ništa zasad nije finalno odlučeno. To je proces.

Kad govorimo o interesu za burzu onda bi svakako ohrabrio i druge iz IT industrije da krenu tim smjerom. Činjenica je da je IT industrija u Hrvatskoj startala doslovno ni iz čega, početni kapital bio je samo ideja, rad i volja za učenjem. Sad se pokazuje da postoje kompanije koje imaju svoje mjesto po svim kriterijima na svjetskoj sceni i mislim da je to jako veliki poticaj svim mladima koji razmišljaju o poduzetništvu. Razvoj burze dobar je i za IT industriju i općenito za naše društvo.

M SAN posluje globalno i ono što primjećujemo je da između mnogih kompanija u Hrvatskoj i onih vani nema razlike u radu i kvaliteti, ali ima u pristupu kapitalu. Zapadne tvrtke tu su u znatno boljoj poziciji. No, nije to više pitanje bankarskih kamata, jer razlika je sad mala. Razlika je u tome koliko hrvatske kompanije mogu potegnuti kapitala za svoj organski i rast kroz akvizicije. Zapadne tvrtke tu su u prednosti. Zato je važna burza.

Ima li kapitala u Hrvatskoj da vas tako prati?

- Itekako. Usto, ne treba zaboraviti da smo dio europskog tržišta i da nije problem da kapitala nema već samo treba znati kako ga privući. Mi smo se, primjerice, preko pola godine pripremali za izdavanje obveznice i vjerovali smo da će proći dobro. No, svejedno smo brinuli. Pokazalo se i da kapitala ima i da smo pogodili kako ga privući, iako moramo priznati da nas je 40 posto veći interes više no ugodno iznenadio.

Infobip je na tržište kapitala izašao tako što je primio investiciju od fonda, Rimac kroz niz investicijskih rundi, a SPAN dijeljenjem dionica menadžmentu i sudjelovanjem u programima na Londonskoj i Zagrebačkoj burzi. Zašto ste vi za prvi korak prema IPO-u odabrali obveznicu?

- Željeli smo prvo vidjeti kako će tržište reagirati, hoće li nas prepoznati i honorirati trud i rezultate koje kao kompanija ostvarujemo već dugi niz godina.

Zar vam ne bi trebao biti dovoljan jedan aranžer, a ne čak tri najveće banke u Hrvatskoj?

- Hrvatsko tržište kapitala je specifično, a mi na njemu kao izdavatelj nismo bili aktivni zadnjih desetak godina. Stoga smo željeli osigurati što veću vidljivost prema potencijalnim investitorima te povećati vjerojatnost uspješnog izdanja. Sa sve tri banke uspješno surađujemo pa smo taj odnos samo nadogradili.

Hoćete li Vivax izdvojiti u zasebnu tvrtku s obzirom na to da čini oko petine ukupnih prihoda M SAN Grupe?

- Vivax je jako narastao u 17 godina. Danas je prisutan na četiri kontinenta i 39 država od čega 35 u Europi. Srednjoročno ga planiramo pozicionirati kao snažan regionalni brend te proširiti njegovu maloprodajnu i servisnu mrežu u Europi. U Kini imamo joint-venture s kineskim partnerom koja se bavi razvojem proizvoda i kontrolom kvalitete što nam olakšava i ubrzava rad. Stvarati vlastite proizvode znatno je složenije od čiste distribucije te smo ponosni što rezultati pokazuju da idemo ispravnim putem. Danas je Vivax tržišni lider u klima uređajima Hrvatskoj, a naš brend ima i svoje vlastite prodajne predstavnike u velikom broju zemalja u okruženju. Kako sam već napomenuo, izvoz je jedna od strateških odrednica gdje vlastiti brend igra glavnu ulogu.

Gradite li za MS Energy tvornicu električnih bicikala i romobila, prvu takvu u Hrvatskoj?

- U eMobilnosti, gdje želimo biti tržišni lider, razvijamo vlastiti brend MS Energy s kojim vidimo veliku priliku. Riječ je o novom tržištu koje se tek definira. Već sad nudimo električne romobile i bicikle pod našim brendom, a u budućnosti i druga laka električna vozila. Usto, ulažemo u vlastiti pogon za sklapanje električnih bicikla, prvenstveno za potrebe vlastitog brenda, no u budućnosti i za druge robne marke u regiji i Europi. Planirani godišnji kapacitet novog pogona bit će 50.000 komada električnih bicikala ili romobila. Ovaj je izračun baziran na radu proizvodnje u dvije smjene po osam sati za što planiramo zaposliti nove djelatnike u proizvodnji.

Što znači druga vozila na električni pogon? Znači li to i automobile?

- Trendovi u svijetu, prvenstveno u EU kreću se u smjeru e-Mobilnosti u svim segmentima. S druge strane u Kini već postoje laka vozila čije se cijene kreću ispod 5.000 dolara. Mi smo se za sada fokusirali na bicikle i romobile, no u buće planiramo proširiti paletu proizvoda i na takva, laka i cijenom pristupačna električna vozila i to će nam biti sljedeći fokus u razvoju MS Energya.

Kako se planirate nositi s konkurencijom u proizvodnji električnih bicikala, romobila i drugih e-vozila pored igrača poput Rimca?

- Mi se ne možemo izravno uspoređivati s Rimcem koji proizvodi vrhunske električne automobile namijenjene vrlo malo broju zahtjevnih korisnika koji si to mogu priuštiti. Slično je i s električnim biciklima. Fokus M SAN Grupe je na razvoju proizvoda koji su dostupni svakom korisniku bilo da želi biti drukčiji, ekološki osvješteniji ili samo praktičniji. U paleti proizvoda koju razvijamo bit će modela i za one zahtjevne, ali isto tako i za korisnike koji samo žele kvalitetan proizvod za svakodnevno korištenje.

Investitorima ste prezentirali i jedan zanimljiv cilj, citiram: "Izgrađena logistička infrastruktura s dosegom do krajnjih potrošača". Što to znači?

- Nećemo ići u maloprodaju, ali ćemo ići u optimizaciju naših procesa kako bi pomogli našim partnerima da budu još konkurentniji. To podrazumijeva mogućnost kupnje svih proizvoda koji im trebaju na jednom mjestu po konkurentnim cijenama. Pored toga jednako je važno osigurati brzu i točnu dostavu do naših partnera, a kako smo rekli u budućnosti i do krajnjeg kupca. Tako planiramo otvoriti nekoliko logističkih centara u većim gradovima gdje će se moći i podizati roba, ali i dostavljati u i ime i za računa naših partnera do krajnjeg potrošača po uzoru na svjetske kompanije koje već imaju razrađenu last-mile logistiku.

Prezentacija investitorima pokazuje da se možete nositi s Alsom, Micolineom i Comtradeom, a vrijedi li to i za Amazon i AliExpress?

- Ulaskom Hrvatske u EU, Amazon i svi drugi regionalni i svjetski distributeri dobili su slobodan ulaz na tržište Hrvatske. Pokazalo se pak da standardi i efikasnost poslovanja M SAN Grupe ne zaostaju za vodećim igračima u industriji. Mi se već godinama uspoređujemo s konkurencijom po svim bitnim poslovnim pokazateljima. Posebno s konkurentima u EU i na svjetskom tržištu. Učimo do najboljih i pokušavamo biti jednako dobri kao i oni. Po nekim smo pokazateljima poput profitabilnosti čak i ispred njih, po nekima još malo zaostajemo, ali nam to pokazuje gdje trebamo investirati da bismo bili bolji i efikasniji. Dubinsko poznavanje tržišnih prilika i dugogodišnji odnosi s našim parterima svakako su prednost u odnosu na strane kompanije.

Koliko su porezi i carine na kinesku robu promijenili odnose snaga na IT tržištu u Hrvatskoj?

- Većina se proizvoda i dalje izrađuje u Kini i toga postaje sve više svjesna EU i ostala razvijena gospodarstva. Za neke je proizvode koji se dijelom proizvode u EU ili susjednim zemljama poput Turske moguće carinama na kinesku robu povećati konkurentnost domaćih proizvoda. Kod velike većine to nije moguće bez dugoročnijih strateških ulaganja u vraćanje proizvodnje na tlo EU. Za sada to nije značajno utjecalo na robu koji distribuira M SAN Grupa, no pažljivo pratimo svjetske trendove i bit ćemo spremni ako se dogode značajniji poremećaji.

Vidite li, kao i SPAN, ESOP kao priliku za zadržavanje i privlačenje zaposlenika?

- Privlačenje, razvoj i zadržavanje talenata, ključnih zaposlenika pa i menadžmenta danas je izazov više nego ikad ranije. Pametni i obrazovani mladi ljudi danas mogu doslovce bez problema tražiti posao bilo gdje na svijetu. S time da za neke poslove čak ne moraju ni fizički mijenjati mjesto boravka. Strane kompanije, startupi i slični nude zanimljive i dobro plaćene poslove što od kompanija poput nas traži dodatne napore na razvoju modela zadržavanja zaposlenika. ESOP je svakako jedan od načina kojim se može osigurati lojalnost zaposlenika, no pored toga treba stalno raditi na zdravom i poticajnom poslovnom okruženju. Međusobno povjerenje i poštovanje izuzetno je važno.

Što je vas, kao menadžera, osobno, najviše impresioniralo u razvoju biznisa unazad godinu dana, odnosno otkako imamo pandemiju?

- Impresivno mi je kako se većina djelatnosti lani prilagodila tim izvanrednim uvjetima i nastavila funkcionirati. Zanimljivo je da je to trajno promijenilo neke ustaljene norme pa tako veliki broj kompanija uopće ne planira vraćati zaposlenika u urede nego će omogućiti stalni ili djelomični rad od kuće. Tu su čak i najveći protivnici promjena i tehnologije morali priznati da bi bez digitalizacije u nekom obliku život bio znatno teži.

Zaintrigiralo me i dramatično povećanje cijena pomorskog prometa. Poznato je da u doba nestašice nekog proizvoda cijene rastu no ovakve je promjene bilo teško očekivati. Samo za ilustraciju – cijena dostave kontejnera iz Kine prošle je godine bila oko 1.600 dolara, a danas prelazi 15.000 dolara i raste. Je li to izazvano samo povećanjem potražnje ili se i time posredno diže cijena robi iz Kine teško je reći, ali je u svakom slučaju zanimljivo.
novac.jutarnji.hr

Kako se o planetarnim klimatskim promjenama pisalo 1979. godine. Da li je autor uspio predvidjeti promjenu klime planete Zemlje u budućnosti? Zaključite sami čitajući članak koji je objavljen u Startu 1979. godine.

Siječanj 1979. godine. Vremenske nepogode, kakve se ne pamte posljednjih stotinjak godina (tako najčešće govore službeni izvještaji), izazvale su zabrinutost u cijelome svijetu; velikih katastrofa više nisu pošteđeni ni klimatski "najpitomiji" krajevi. Koliko je opravdan skepticizam onih koji tvrde da će naši praunuci sa zavišću gledati filmove iz zlatnoga doba našega stoljeća, s pitomim brežuljcima i cvjetnim livadama na mjestu gdje će fijukati ledeni vjetar iznad vječito zaleđene pustoši? Što je, zapravo, posrijedi i kakva nas klima očekuje, pokušava odgovoriti naš stručni suradnik Damir Mikuličić...

Posljednjih petnaestak godina vrijeme je bilo ludo, pravo vrijeme za taj ludi svijet. Stalno su ponegdje izvirivali, izvan kroja meteorološke pristojnosti, hrpetine leda, suše, uragani, poplave, kako gdje, atmosfera se čas trzala poput plesača rocka, čas klizila u valceru, kao da se ne može odlučiti koji temperaturni ritam poslušati.

Na osnovi cijelog tog klimatskog galimatijasa mnogi vodeći svjetski klimatolozi zaključuju: nakon, otprilike, pedeset godina vrlo povoljne i neobično blage klime, svijet se opet vraća u one oštrije zime i svježija ljeta, kakva su vladala proteklih nekoliko stoljeća. Vrijeme se kvari, polako, postupno, kvari se na refule, pa nas koju godinu još i zavara toplim smiješkom, kad zasmeta čak i medvjedima u zimskom snu (što se, tvrde, pretprošle zime dogodilo na Aljasci), no sve se češće stupac termometra vuče po nižim crticama skale.

Zar se to babaroga novog ledenog doba ceri kroz šare zaleđenog prozora?

Ili su nam u strahu velike oči pa, čim malo jače stegne studen, pomislimo da sunce više neće zagrijati. Neki atavistički strah, što li, strah naslijeđen od davnog pretka australopiteka, od prije dva milijuna godina, kad je pri kraju toplog tercijara, u pliocenu, sve hladnije, a ledena kora počela pokrivati velike dijelove Europe i Amerike.

Quo vadis, klimo?
Počelo je tada ledeno doba koje je trajalo sve do prije nekoliko tisuća godina.

Ili su ove zadnje godine tek tako, trenutni hir klime, prekratkog trajanja da bismo nešto mogli zaključiti o budućim snjegovima i ledovima. Ako je sada hladnije, možda će sljedećih godina biti toplije; tko zna kojoj se boji sad priklanja rulet vremena.

No čini se ipak da se nešto od značajnijih promjena zbiva s našom klimom, da klima sve više naginje (grčki klima = nagib) hladnijem tipu, ne samo trenutno nego na dužu stazu pa bi naši prapraunuci mogli sa zavišću jednoga dana čitati knjige ili gledati filmove iz "zlatnog" 20. stoljeća, s pitomim brežuljcima i cvjetnim livadama tamo gdje će tada fijukati ledeni vjetar iznad vječito zaleđene tundre.

A ne mora ni biti baš tako, apokaliptički. Ne mora ni doći neko "pravo" jako ledeno doba, dovoljno je da se na svijetu prosječna godišnja temperatura snizi samo za stupanj-dva, i već će se osjetiti posljedice. Najprije u poljoprivredi. Ahilovoj peti svijeta budućnosti - hrani.

Zbog toga je Svjetska zdravstvena organizacija sazvala svjetsku konferenciju o klimi, koja bi se trebala održati u veljači ove godine u Ženevi. Pitanje je, naime, kakve su sve moguće, zamislive klimatske promjene i kakav je njihov utjecaj na razne spektre čovjekova života. Quo vadis, klimo, i je li čovjek kadar pratiti tvoje nestašluke a da milijuni ne pomru od gladi?

No hajde da nanižemo nisku meteoroloških bisera iz proteklih petnaestak godina.

- U Engleskoj je 1962./63. bila najhladnija zima od 1740. godine

- Luka Murmansk bila je 1964. prvi put zaleđena.

- Te je godine snijeg, prvi put poslije 1895., pokrio neka područja južne i jugoistočne Afrike.

- Prvi put poslije 1888. Baltičko more bilo je 1965. cijelo zaleđeno.

- Suša u Sahelu, od 1968. do 1973., premašila je sve rekorde 20. stoljeća.

- U zapadnom Atlantiku pojavilo se 1972. godine 1587 santi leda, što je za oko 250 više od rekordnog broja iz 1890. godine.

- Godine 1973. u toplim predjelima Queenslanda (Australija) pao je prvi zabilježen snijeg, a to se bijelo čudo s neba pojavilo i u južnoj Africi.

- Godine 1975. zapadnu Europu zahvatio je val neuobičajeno toplog vremena, a godinu dana poslije u Engleskoj su zabilježene najviše temperature u proteklih 300 godina.

- Zimi 1976./77. u Sovjetskom Savezu padao je snijeg mnogo južnije nego što je ikad zabilježeno, dok je kod nas, u Mađarskoj i Čehoslovačkoj bilo neuobičajeno toplo.

- Ljeti 1976. u Kaliforniji se naočigled širi pustinja, u veljači 1977. u Australiji pali vrućina od 50°C. I tako dalje, i tako dalje...

"Zimsko vrijeme" duže
Je li sve to igra slučaja, onog što se obično naziva hirom vremena, ili se iza tih po godinama i prostoru razbacanih komadića nekog nepoznatog nam mozaika može nazreti barem silueta puta kojim baulja, još nesigurno ali uporno, naš planetarni zvrk vrteći se oko svoje osi, rulajući oko Sunca sa svom svojom atmosferskom menažerijom oblaka, ciklona i anticiklona, vjetrova, morskih struja i s nama, uronjenima u sve to, i još i sad, uza svu tehniku, praktički ovisnima o ćudima klime.

Možda je slučajno, na primjer, te i te godine u Australiji pao prvi put snijeg (prvi put otkad se zna), no sa slučajem ima malo veze to što se ledeni pokrivač godine 1971. na sjevernoj polulopti povećao za 12 posto. Taj led stoji i danas.

Na osnovi satelitskih fotografija uočeno je da je od 1967. do 1973. "zimsko vrijeme" u prosjeku produženo s prvotna 84 dana na 104 dana. Na Grenlandu su početkom ovoga desetljeća vladale čak i za Eskime neuobičajene hladnoće. Bilo je nenormalno hladno punih 19 mjeseci.

Prvi, još sramežljivi i nejasni nagovještaji ledenog doba?

Klimatolozi govore o "trendu zahlađenja". Neki su hrabriji u konkretnim brojčanim procjenama, neki se ne vole igrati vremenske prognoze kad je riječ o globalnoj planetarnoj klimi.

Kad će doći do značajnijeg zahlađenja?

Hoće li taj proces teći naglo, možda još za ove generacije ili ovog stoljeća, ili je posrijedi nešto što se svojim tromim ritmom promjena prostire tisućljećima, pa čak i milijunima godina.

Klima je, naime, velika zagonetka. Previše je tu faktora upleteno, previše je klimatskih varijabli u jednadžbi vremena, no možemo ih ipak nekako svrstati u pet glavnih grupa:

1. atmosfera, 2. vodeni pokrov, 3. ledeni pokrivač, ledenjaci, snijeg, 4. kopno, 5. organska tvar (biljke, životinje, čovjek).

Da samo malo, neznatno zagrebemo u svu kompliciranost toga klimatskoga dinamizma, spomenimo, na primjer, da je Sunce najviše na nebu u lipnju, no najviše temperature su potkraj srpnja, jer je atmosferi potrebno oko mjesec dana da se prilagodi promjeni.

Moru je, međutim, za to potrebno više vremena, i to površinskom sloju - koji razmjenjuje toplinu s atmosferom - treba nekoliko mjeseci, a dubokim oceanskim slojevima potrebno je oko tisuću godina za razmjenu topline između površine i oceanskog dna...

Pa ipak, neki klimatolozi izričito tvrde da će se svijet vrlo brzo suočiti s drastičnim zahlađenjem. Zapravo, već od šezdesetih godina ovoga stoljeća krenuli smo prema carstvu ledenih siga. Pitanje je samo kojom će se brzinom stvarati; hoće li u jednom ljudskom vijeku primjetnom?

Zapravo, cijeli problem treba okrenuti naglavačke: nije riječ o tome da se klima pogoršava, trebalo bi kazati da se ona normalizira. Odnosno, vrijeme se nakon kratkotrajnijeg zatopljenja, negdje od prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, sada vraća natrag u svoj normalni tok. S labuđim pjevom je gotovo. Natrag u grubu prozu što je vladala od 16. do 19. stoljeća...

No vratimo se ne samo 300 godina unatrag nego pomaknimo kazaljku na našem duhovnom vremeplovu unatrag za 500 milijuna godina, pa na jednoj malo dužoj skali pogledajmo što nam danas paleoklimatologija može ispričati o vremenskim prilikama na Zemlji u vrlo dalekoj prošlosti, još od geološke formacije paleozoika, stotine milijuna godina prije pojave čovjeka na Zemlji.

Takva "povijesna distanca" potrebna nam je da bismo mogli razlučiti neke klimatske fenomene koji se lako pobrkaju, zbroje kruške i jabuke. Naime, ima klimatskih promjena koje se zbivaju vrlo sporo, tijekom stotina i više milijuna godina, ima zatim onih čiji je ritam brži, nekoliko tisuća godina, a najbrže promjene zbivaju se unutar već nekoliko stotina godina.

Ubrzani film
Na osnovi materijalnih tragova iz davnih vremena, svjedočanstva sačuvanih u fosilima biljaka i životinja te sastavu stijena i tla saznajemo, na primjer, da u pretkambriju, dakle prije više od 500 milijuna godina, ne bi baš bilo preporučljivo na ovim geografskim širinama izaći van bez dobrog kaputa ni usred ljeta.

Stotinjak milijuna godina poslije, znojili bismo se na istom mjestu u vlažnoj tropskoj džungli, da bismo zatim, u permu, prije otprilike 225 milijuna godina, opet cvokotali zubima.

No ta je metamorfoza klime tako spora da - kad bismo u mislima taj paleontološki film tako ubrzali da jedno stoljeće bude predstavljeno jednom sekundom - imali bismo vremena gotovo punih mjesec dana da se skinemo i ponovo obučemo. Tako dobro obučeni bili bismo (na našoj vremenskoj skali) dan-dva, a zatim bismo se opet skinuli do gola provodeći mjesec dana mezozoika i tercijara, sve do pliocena prije milijun do dva milijuna godina.

Dok bismo se potkraj tog mjeseca opet polako oblačili, pokraj nas izumirali bi oni veliki gušteri - dinosauri, brontosauri itd., a sve bi se više kotili mali, pa veći i veći dlakavci - sisavci. Ponekad, za nekih dana i noći (a ne zaboravimo, svaki sat na našoj skali vremena traje 360.000 godina), morali bismo se obući malo bolje, ili skinuti poneki komad odjeće, jer bi nastupale relativno "kraće" fluktuacije u klimi, no, sve u svemu, bivalo bi nam potkraj tog mjeseca sve hladnije.

Jer, prije otprilike dva milijuna godina, nastupilo je posljednje veliko ledeno doba, koje je trajalo sve do prije nekoliko tisuća godina. To ledeno doba imalo je svoju unutrašnju finiju podjelu na četiri ledena (glacijalna) razdoblja i tri tzv. međuledena doba (interglacijalna). Posljednje hladno razdoblje završilo je prije otprilike 10.000 godina, i od tada imamo toplu klimu...

Pitanje je sad, pitanje zbog kojega smo i odvili cijeli ovaj film iz davne prošlosti: je li ovim zadnjim zatopljenjem, zatopljenjem posljednjih tisućljeća, završilo i ono veliko ledeno doba započeto prije dva milijuna godina, ili je naše vrijeme tek samo jedno privremeno prolazno interglacijalno razdoblje poslije kojega će se ledenjaci opet, i to peti put, spustiti sa sjevera lomeći dobar dio Europe?

Na to pitanje klimatolozi još nemaju odgovor.

Ako je točno ono prvo, odnosno ako je ledeno doba zaista završilo, pred nama je mnogo milijuna godina tople klime (drugo je pitanje hoće li naši tako daleki potomci uopće još i mariti za takve sitnice kao što je zaleđena Zemlja...)

No ako smo samo pred završetkom međuledenog doba, neće ni u tom slučaju led krenuti baš sutra s Arktika. Klimatski kalendar mnogo je sporiji od našega ljudskog. Imamo vremena sigurno još nekoliko tisuća godina...

Bez obzira kakva nam, na dužu stazu, prijete ledena doba (prepustimo to našim dalekim potomcima), mogu se dogoditi i neka sitna kolebanja klime, za planet Zemlju u trajanju kratka i neznatna, koja su samo neki dodatni valići na one glavne duge valove, no za nas, obično ljudske smrtnike, upravo su te najbrže sporedne promjene i te kako važne. One traju "samo" nekoliko stoljeća. Za Zemlju i njezinu atmosferu, led i oceane sitnica, za čovječanstvo to je vrijeme uspona i padova cijelih civilizacija.

Pogledajmo stoga detaljnije samo film posljednjih 2000 godina.

Odmah upada u oči toplije razdoblje između 5. i 12. stoljeća n. e. Povoljne klimatske prilike, što su tada vladale na sjeveru Europe, omogućile su Vikinzima da otkriju Grenland (Zelenu zemlju), punu drveća i pašnjaka, danas pojam hladnoće i ledene pustinje.

Negdje oko 16. stoljeća klima se pogoršava i idućih 300 godina zove se katkada i "malo ledeno doba"; sjeverna Europa trpjela je praktički neprekidnu zimu, žetve su bile slabe, ljudi neishranjeni.

Negdje pri kraju 19. stoljeća vrijeme se poboljšava, hladnoća se povlači dalje na sjever... K. A. Bryson, sa sveučilišta Wisconsin, jedan od najpoznatijih svjetskih klimatologa, kaže da se do otprilike 1940. godine svijet grijao, a zatim je počelo postupno zahlađenje koje je u tijeku.

Zaista, na Islandu, kao nekom zgodnom termometru svjetske klime, temperatura je tijekom posljednjih 30 godina pala za pola stupnja, a toliko je otprilike pala i srednja temperatura cijele sjeverne polulopte. Znači da se vraćamo u klimu od prije 300 godina, pa čak možda, misle neki klimatolozi, u još hladnije vrijeme.

Sovjetski meteorolog Mihail Budko smatra da pad temperature od samo 1.5°C dovodi do napredovanja ledenjaka prema jugu, a još daljnjih 0.5°C značilo bi već malo ledeno doba.

Spomenimo samo da je za posljednjeg ledenog doba, kad je debeo sloj leda pokrivao veće dijelove Europe i Amerike, temperatura bila samo 8°C niža od današnje. Pad temperature za samo tri stupnja ozbiljno bi poremetio svjetsku ekonomiju i ugrozio egzistenciju mnogih država, odnosno naroda, pa čak promijenio geografsku kartu svijeta zbog sniženja razine oceana za više desetaka metara.

Prašina
Kao glavni uzrok zahlađenja koje je, prema svemu sudeći, ipak pred nama, već spomenuti Bryson navodi - prašinu. Vulkansku prašinu, dakle onu prirodnog podrijetla, i prašinu izazvanu ljudskom djelatnošću, odnosno, točnije, onaj aerosol što raspršujemo u atmosferu, počevši od običnog spreja za toaletnu upotrebu pa do tvorničkih dimnjaka.

Svake godine u atmosferu se baca oko 300 milijuna tona aerosola, fino raspršene prašine u plinu, koja reflektira sunčevo zračenje smanjujući tako zagrijavanje Zemlje. U Sovjetskom Savezu izmjerena je 1967. godine insolacija 10 posto slabija nego godine 1940. Izračunato je da bismo za stotinjak godina mogli zagađenjem povećati količinu prašine u zraku za pet puta, što bi bilo dovoljno da izazove pad temperature za 3.5°C.

Tada već nastupa ledeno doba. A na tom smo putu.

Zar se doista u već ionako kompliciranu sliku klimatskih faktora i fenomena sad još upleo, proteklih desetljeća, i čovjek sa svojim industrijskim otpadom? Zaprašimo, zaprašimo, nek' se zna. Dimimo, dimimo, pa što onda. Ništa nam se neće dogoditi.

Samo jedno malo ledeno doba.

Napisao: Damir Mikuličić (Start, 1979.)
www.index.hr

Vede i Purane su prepune opisa zapanjujućih događaja i fenomena koje, s našim poimanjem stvarnosti i vremena, nikako ne možemo shvatiti i logično objasniti. No, prije početka ovog željeznog doba nazvanog Kali-yuga, koja je započela prije 5000 godina, prirodni procesi na našem planetu su funkcionirali posve drugačije za razliku od danas. U Vedama su opisane dvije misli vezane za planetu Zemlju i strukturu svemira općenito. U Surya-siddhanti, Zemlja je opisana kao globus koji je promjera koji se podudara s proračunom suvremenih znanstvenika. Zemlja je, s druge strane, također opisana i kao ravna ploča, po imenu Bhu-mandala!

Kozmologija astronomskih siddhanti
Budući da je kozmologija astronomskih siddhanti prilično slična tradicionalnoj zapadnoj kozmologiji, počet ćemo raspravu o vedskoj astronomiji ukratko opisujući sadržaj tih radova i njihov status u vedskoj tradiciji. Govori se o dva osnovna rada ove škole astronomije – Surya-siddhante i Siddhanta-shiromanija.

Surya-siddhanta je drevni rad na sanskritu kojeg je, prema samom tekstu, izgovorio Surya, polubog sunca, slavnom asuri Mayi Danavi na kraju posljednje Satya-yuge. Surya-siddhanta i drugi slični radovi odigrali su vrlo važnu ulogu u indijskoj kulturi. Oni su redovito bili korišteni za pravljenje kalendara i astroloških proračuna. U Shrimad-Bhagavatamu spomenuto je kako su se u vedsko vrijeme, prije više od 5000 godina, također redovito izrađivala složena astrološka i kalendarska računanja. Zato pretpostavljamo kako su u tom vremenu, kao i u suvremeno doba, morali za to postojati slični ili isti sustavi astronomskih računanja.

Ti radovi su preživjeli ostaci ranije astronomske znanosti koja je bila u potpunosti spojiva s kozmologijom Purana, a u ljudsko društvo su ih proširili deve, polubogovi s drugih planeta i veliki mudraci. S napretkom Kali-yuge, dobom u kojem se trenutno nalazimo, to astronomsko znanje uvelike je bilo izgubljeno. U posljednjim stoljećima razni indijski astronomi preradili su znanje koje je preživjelo i sada je ono prisutno i usklađeno s empirijskim promatranjima. Drugim riječima, to znači da je ono sada ponovno relevantno i iskoristivo u astronomskim i astrološkim proračunima.

Astronomski proračuni
Iako ništa ne znamo o načinima računanja udaljenosti korištenim prije Kali-yuge, oni su morali barem imati jednaki vidokrug i red safistikacije kao metode koje su predstavljene u Surya siddhanti, inače ne bi mogli imati usporedive rezultate. U trenutno pristupačnoj vedskoj literaturi takve su računarske metode predstavljene samo u astronomskim siddhantama i Jyotish shastrama. ltihase i Purane (uključujući i Bhagavatam) ne sadrže pravila za astronomsko računanje, a Vede sadrže samo spis pod imenom Vedanga-jyotish koja je jyotish shastra, astrološka studija, ali je vrlo sažeta i štura.

Slijedi kratki sažetak tema pokrivenih u Surya-siddhanti:
* Proračun točnih i netočnih položaja planeta na nebu
* Određenje dužine i širine mjesnih nebeskih koordinata
* Predviđanje potpunih i djelomičnih eklipsa Sunca i Mjeseca
* Predviđanje konjunkcija planeta sa zvijezdama i drugim planetima
* Računanje vremena izlaska i zalaska planeta i zvijezda
* Računanje Mjesečevih faza
* Računanje raznih astrološki bitnih kombinacija planeta
* Rasprava o kozmografiji
* Rasprava astronomskih instrumenata
* Rasprava o vrstama vremena.

Zemlja kao ravna ploha
Zemlja je opisana kao ravna ploča, po imenu Bhu-mandala. Navedeno je da njen promjer iznosi 500.000.000 yojana. Međutim, pažljivo proučavanje vedskih tekstova govori nam da ova “Zemlja” odgovara zapravo ravnini ekliptike. S geocentričnog gledišta, ova je ravnina određena putanjom Sunca oko Zemlje. Ova ravnina je naravno ploča, te stoga promatrano iz tog ugla, vedska književnost nam govori o “ravnoj zemlji”. Ovdje moramo istaći činjenicu da se izraz “Zemlja”, korišten u Vedama, ne odnosi uvijek na naš maleni Zemljin globus.

No, što Vede govore o naseljenosti planeta? Naseljeni planeti su višedimenzionalna, naseljena carstva, a u vedskoj se filozofiji govori kako se protežu unutar i na Zemlji, kao i kroz svemir. Konkretno, pločasta “Zemlja” Bhu-mandala naseljeno je carstvo koje se više ili manje prostire kroz ravninu sunčevog sustava i nije neposredno dohvatljiva našim grubim osjetilima.

Općeniti sanskrtski izraz za takva nastanjena carstva je loka, što se obično prevodi kao “planet” ili “planetarni sustav”. Postoji četrnaest razina loka, sedam viših i sedam nižih. Bhu-mandala ili Bhurloka najniži je od sedam viših planetarnih sustava, te stoga spada u srednje sustave. Sunce, Mjesec i planeti Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn, nazvani su grahama (planetima), te se za njih smatra da su nastanjeni ljudskim bićima. O Uranu, Neptunu i Plutonu gotovo se ništa ne spominje. Ne treba se čuditi kako se za stanovnike Sunca drži da imaju tijela od vatrene energije, a za tijela stanovnika drugih planeta tvrdi se kako su izgrađena od one vrste energije koja je dominantna na pojedinom planetu.

Stanovnici svemira
Purane govore o 400 000 vrsta čovjekolikih bića koja žive na različitim planetima te o 8 000 000 drugih oblika života, uključujući životinje, ptice, biljke, insekte i vodena bića. Od 400 000 čovjekolikih oblika, ljudska bića koja nastanjuju srednji planetarni sustav (uključujući i naš planet) smatraju se najslabijima u svezi s psihofizičkim sposobnostima i tehnologijom koju posjeduju. To se, dakako, uklapa i povezuje sa slikom koja je stvorena iz opisanih susreta s današnjim pojavama NLO-a.

U daljnjim tekstovima koristit ćemo riječ “humanoid”, misleći pri tome na čovjekolika bića koja su opisana u NLO susretima, a koju ćemo češće spominjati u narednom poglavlju. Također, ovu riječ koristit ćemo i za čovjekolike rase opisane u Vedama. U bliskim kontaktima s NLO-ima svjedoci često opisuju humanoide kao bića čudnog ili odbojnog izgleda, no, neka od njih opisana su i kao bića s vrlo lijepim tjelesnim obilježjima.

Vedski humanoidi također podosta variraju što se tiče opisa njihova tjelesnog izgleda. Tako je rečeno da neki od njih, poput Gandharva i Siddha, stanovnika viših sustava, imaju vrlo lijepe ljudske tjelesne oblike. Za druge je, pak, rečeno kako su ružni, zastrašujući ili su bića s vrlo deformiranim udovima i cjelokupnom tjelesnom građom. Tako Vede spominju rasu koja se naziva Kimpurushe. O kakvim je to bićima riječ možemo samo zamišljati budući da sanskrtska riječ kim znači “Je li?”, a purusha znači “čovjek”.

Tijela na različitim planetima
Pogodnost prilagođavanja organizma na različite vrste planeta opisuje se u Brahma-samhiti kao vibhuti-bhinnam. Vibhuti-bhinnam predstavlja odlike svakog od bezbrojnih planeta u svemiru. Svaki planet obdaren je posebnom vrstom atmosfere. Vibhuti znači “posebne moći” dok binnam znači “raznolikost”. Na primjer, stanovnici viših planetarnih sustava, za razliku od stanovnika Zemlje, nemaju bora na svojim tijelima, ni sijedu kosu. Nikada ne osjećaju umor, a znojenje ne daje njihovim tijelima neprijatan miris. Ne pogađa ih starost, bolest ili prerana smrt, ne pate od ledene hladnoće ili jake vrućine, niti njihova tijela gube sjaj. Svi žive vrlo sretno, bez tjeskoba, sve do smrti.

Organizmi koji su se prilagodili atmosferi Zemlje ne mogu opstati u atmosferi drugih planeta. U ovom svemiru postoje različiti planeti i različite atmosfere. Atmosfera rajskih planeta razlikuje se od atmosfere Zemlje. Stanovnici rajskih planeta daleko su superiorniji od stanovnika Zemlje. Standard života, jedenja, ponašanja i govora na rajskim planetima razlikuje se od standarda na planeti Zemlji. Stanovnici rajskih planeta ne jedu tako nisku razinu hrane; sva jela pripremaju se u ghiju, pročišćenom maslacu. Pored toga što imaju vrlo lijepu put i tjelesne crte, stanovnici rajskih planeta lijepo se ponašaju, dugo žive i jedu prvoklasnu hranu u vrlini. To su neke od razlika između stanovnika rajskih planeta i stanovnika Zemlje. Putovanje na te planete u principu je moguće samo promjenom tijela tj. reinkarnacijom.

Putovanje u druge “svjetove”
To se može odnositi na putovanje u druge zvjezdane sustave, putovanje u više dimenzije, ili putovanje u višedimenzionalna područja u drugim zvjezdanim sustavima. Također se znalo kako je moguće napustiti materijalni svemir u cijelosti i putovati kroz stupnjevite razine transcendentalnih carstava.

Kada opisuje ovu vrstu putovanja, vedska književnost ne upotrebljava geometrijsku terminologiju kao što su “više dimenzije”ili “druge razine”. Putovanje u druge svjetove opisano je izrazima doživljaja putnika te suvremeni čitatelj iz ovih opisa neophodno mora zaključiti kako ovo putovanje uključuje mnogo više od samoga kretanja kroz trodimenzionalni prostor.

Kako su ljudi u današnjem dobu privrženi mišljenju da je putovanje neizbježno trodimenzionalno, koristit ćemo u ovom dijelu teksta izraz “višedimenzionalan” u odnosu na vedske opise koji se ne mogu shvatiti trodimenzionalnim pojmovima. Može se dati prigovor kako su drevni ljudi Indije sigurno imali vrlo naivno i neznanstveno shvaćanje zvijezda i planeta, te da stoga nema smisla pretpostaviti da su doista mogli biti u kontaktu s bićima iz takvih područja. Odgovor je da vedski opis svemira osobi zapadnoga shvaćanja zvuči vrlo zbunjujuće i mitološki, jer sadržava misli koje su poprilično strane poznatim zapadnim spoznajama i gledištima. Također, opisi svemirskih podneblja sadrže i mnoštvo ideja koje su temelj današnje suvremene znanosti.

Razmotrimo to ilustrirajući jedan opis iz Purana o putovanju junaka Arjune u svemir: “Nikakvo sunce ili mjesec nije tamo sjalo, ili vatra, ali one su sjajile sjajem svojih zadobivenih zasluga. Ta svjetla koja se primjećuju kao zvijezde čine se sićušnima poput plamenova uljanice uslijed udaljenosti, ali zapravo su vrlo velika. Arjuna ih je vidio blještave i predivne kako vlastitom vatrom gore u svojim srcima. Gledajući ove samoobasjane svjetove, Arjuna, zapanjen, prijateljski je upitao Krishnu, koji mu je odgovorio: ‘Ti ljudi koje si ti vidio ovdje, ljudi su pobožnih djela koji plamsaju u vatri vlastitih srdaca, a dolje sa zemlje izgledaju kao zvijezde.’”

Ovaj odlomak prikazuje današnjim znanstvenicima mješavinu poznatih i nepoznatih elemenata. Mi očekujemo da bi, ukoliko bi putovali između zvijezda, bili predaleko od sunca i mjeseca, te ih ne bi mogli vidjeti. Također mislimo kako su zvijezde golemi samoobasjani svjetovi koji se čine malenima zbog svoje udaljenosti. Međutim, svakako ih ne očekujemo pronaći naseljenim “osobama pobožnih djela”, jer nam se čini vrlo neobičnim obraćati se tim zvijezdama kao osobama. U vedskim tekstovima sasvim je uobičajeno da se zvijezde oslovljavaju kao osobe, a te osobe su obično ili vladari tih zvijezda ili njihovi stanovnici.

Ustaljen kontakt s raznim neljudskim vrstama
U drevnoj vedskoj civilizaciji bio je ustaljen kontakt s raznim neljudskim vrstama. Zvjezdani mudraci i polubogovi redovito bi posjećivali dvorove velikih zemaljskih kraljeva. Između vodećih članova ljudskog društva i predstavnika drugih društava u kozmičkoj hijerarhiji bili su uspostavljeni diplomatski odnosi i zadovoljavajuće međusobno razumijevanje. To je opisano u Shrimad-Bhagavatamu u opisu Rajasuya žrtvovanja (vedski oblik obrednog žrtvovanja) kojeg je vodio kralj Yudhishthira, kralj cijeloga planeta, prije oko 5.000 godina.

Prema ovim zapisima Rajasuya žrtvovanje izvršilo se u gradu Indraprasthi blizu današnjeg New Delhija. Evo kako je opisan taj događaj:

“Svećenici, uzvanici i drugi kvalificirani brahmane pjevali su vedske mantre, dok su polubogovi, božanski mudraci, Pite i Gandharve pjevali molitve i bacali cvijeće… Svećenici su vodili kralja kroz izvođenje završnih rituala patni-sayaje i avabhrithye. Potom su kralj i kraljica Draupadi lijevali vodu za pročišćenje i kupali se u Gangi… Tada je kralj odjenuo novu svilenu odjeću i ukrasio se lijepim nakitom. Svećenicima, uzvanicima, učenim brahmanama i drugim gostima poklonio je ukrase i odjeću. Na razne načine, kralj Yudhishthira, koji je svoj život potpuno posvetio Gospodinu Narayani, stalno je slavio svoje rođake, svoju obitelj, druge kraljeve, svoje prijatelje i dobronamjernike, i sve druge također… Potom je kralj Yudhishthira obožavao visoko učene svećenike, velike vedske autoritete koji su služili kao svjedoci žrtvovanja, posebno pozvane kraljeve, brahmane, kshatriye, vaishye, shudre, polubogove, mudrace, pretke i mistične duhove, te glavne planetarne vladare i njihove sljedbenike te im je na kraju dao dopuštenje da odu, svaki u svoje prebivalište.” (Shrimad-Bhagavatam)

Preci ili Pite stanovnici su Pitriloke, planeta povezanog s reguliranjem transmigracije duša. Gandharve ili anđeli rasa su jako lijepih bića koja spadaju u kategoriju Upadeva, a planetarni vladari prominentni su vođe deva ili polubogova. Fraza “mistični duhovi” odnosi se na Bhute koji su duhovi s prilično negativnim, otuđenim mentalitetom. Izjava da su ta razna bića dobila dozvolu kralja Yudhishthire za odlazak u svoja prebivališta, ne znači kako je on bio njihov vladar. Oni su jednostavno slijedili kozmičku etiketu odnosa s kraljem.

Fenomen bliskih susreta
Postoji lako uočljiva paralela između vedskog pogleda stvarnosti i slike koja izranja iz izvješća o NLO-ima. Svakako, vedska literatura nije bila pod utjecajem znanja o NLO-ima, budući da je čak i najbliže datiranje ključnih vedskih tekstova početak Srednjeg vijeka (iako je takvo datiranje potpuno pogrešno). Ipak je moguće da su vedske informacije utjecale na neke NLO komunikacije. Na primjer, u svojim zabilješkama o NLO kontaktima zapadni autor Eduard Meier spominje životni vijek Brahme dug 311.040.000.000.000 godina. Temeljeno na kontekstu Meierovih referenci, ovaj je podatak vjerojatno zasnovan na teozofskom učenju koje je Meier proučavao. U radovima teozofista i drugih zapadnih mističnih pisaca pojavljuje se određeni broj zapisa iz vedskih spisa iako su ti zapisi poprilično prerađeni u skladu s autorovom slobodnom interpretacijom.

Postoje tri načina na koja je dio tog materijala mogao ući u komunikacije s vanzemaljcima. Prvi je da neki svjedoci mogu opisati lažne načine komunikacija i susreta s vanzemaljcima korištenjem dijela tog materijala koji na široko kruži u popularnim ezoteričnim krugovima. Drugo, postoji mogućnost da takav materijal izroni iz podsvjesnog uma te se suptilno ispreplete s pričom o bliskim susretima koje su doživjeli vjerodostojni svjedoci. To se zove kriptomnezija. Treća mogućnost je da NLO bića mogu preuzeti takav materijal iz ljudske kulture te ga lukavo uvrstiti u poruke koje prenose osobama s kojima komuniciraju.

Zračni napad na Dvaraku
U Vedama je vrlo poznat opis u kojem je kralj ateističke dinastije po imenu Shalva nestao nakon što ga je Krishna pogodio svojim oružjem za vrijeme njegove opsade grada Dvarake. Moguće je daje za to vrijeme kralj Shalva jednostavno postao nevidljiv (Krishna se pojavio prije 5.000 godina kao princ u poznatoj obitelji Yadu dinastije koja je brojala u to vrijeme nekoliko milijardi članova). Međutim, postoje i drugi slučajevi opisani u Vedama u kojima se mogu pronaći brojne zanimljive paralele s današnjim fenomenom NLO-a. Shalva je bio kralj jednog dijela Indije, a živio je prije 5.000 godina. U svom srcu razvio je veliko neprijateljstvo prema Krishni te se zakleo kako će uništili Krishninu prijestolnicu – grad Dvaraku – izgrađenu na moru u blizini zapadnog dijela indijskog potkontinenta. Za ispunjenje svog zločinačkog plana stekao je posebnu letjelicu, vimanu, tako stoje dugo vrijeme raznim obredima i ritualima obožavao poluboga Shivu. Evo kako glasi opis njegove letjelice:

“Zrakoplov koji je Shalva posjedovao bio je vrlo misteriozan. Bio je tako neobičan da bi ponekad izgledalo kao da se na nebu pojavilo mnogo zrakoplova, a ponekad nijedan. Ponekad je zrakoplov bio vidljiv, a ponekad nevidljiv, a ratnici Yadu dinastije bili su zbunjeni kretanjem čudnog zrakoplova. Ponekad bi vidjeli zrakoplov na zemlji, ponekad kako leti u zraku, ponekad kako stoji na vrhu brda, a ponekad kako pluta na vodi. Predivan zrakoplov letio je zrakom poput vrtložnog gorućeg komada drveta – nije bio miran niti za trenutak.” (Izvor sveg zadovoljstva, A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Interesantno je istaći kako se u svojim mnogobrojnim djelima prevodilac tog odlomka, A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada, nikada ne poziva na NLO-e ili leteće tanjure. Ipak, karakteristike leta tog “zrakoplova” sliče NLO-ima u mnogočemu. Vozilo sjaji i neobično se kreće, poput komada drveta u vrtlogu. Također se pojavljuje i nestaje. NLO-i su dobro poznati po takvom ponašanju i također su opisani kako slijeću ili lebde nad vodom i potom uzlijeću izravno u nebo.

Shalvina vimana
Kako je Shalva stekao svoje čudesno vozilo? Vrijedno je primijetiti kako je Shalvinu vimanu proizveo tehnološki vrhunski stručnjak s drugog planeta. Evo citata u kojem se to opisuje:

“Davši tako zavjet, budalasti kralj Shalva nastavio je obožavati gospodina Shivu kao svoje božanstvo, jedući šaku prašine svakog dana i ništa više. Slavni gospodin Shiva poznat je kao ‘onaj kojeg se brzo zadovolji’, no tek na kraju godine pojavio se pred Shalvom nudeći mu izbor blagoslova. Shalva je odabrao vozilo koje ne može uništiti nijedan polubog (deva), demoni (asure), ljudi, Gandharve, Urage, niti Rakshase, koje može putovati kud god želi i koje će zastrašiti Vrishnije (pripadnike Yadu dinastije kojoj je pripadao i sam Krishna, op.a.). Gospodin Shiva je rekao: ‘Neka tako bude.’ Po njegovoj naredbi Maya Danava, koji osvaja gradove svojih neprijatelja, napravio je leteći željezni grad zvan Shaubha i darovao ga Shalvi. To nepobjedivo vozilo bilo je ispunjeno tamom i moglo je ići posvuda. Nakon što ga je dobio, Shalva je otišao u Dvaraku sjećajući se kako ga mrze Vrishniji. Opsjeo je grad s ogromnom vojskom, o najbolji od Bharata, uništavajući parkove i vrtove, vile s njihovim vidikovcima, kule, te okružujuće zidove i također javna rekreacijska područja. Iz svoje moćne letjelice bacao je kišu oružja, uključujući kamenje, balvane, munje, zmije i tuču. Pojavio se zastrašujući vihor i zaslijepio je sve smjerove s prašinom. Tako grozno mučen zrakoplovom Shaubhom, Krishnin grad nije imao mira, o kralju, baš kao Zemlja kada su je napala tri zračna grada demona…” (Izvor sveg zadovoljstva, A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Iz ovoga vidimo kako Shalva nije zaposlio inženjere da naprave njegov zrakoplov na Zemlji. Na sanskritu postoje opisi mehaničkih, letećih strojeva, sličnih zrakoplovima, za koje se kaže da su ih gradili ljudi. No ipak, koliko nam je poznato, nema podataka koji ukazuju na to da su ljudi ikada gradili vozilo kao što je Shalvino koje je pokazalo takve mistične mogućnosti leta. Interesantno je primjetiti kako je Shalva iz svoje vimane bacao zmije, kamenje i balvane. Bombe nisu spomenute i čini se da, iako je Shalva posjedovao čudesnu letjelicu, nije imao zračnu tehnologiju korištenu u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Očito je da je imao poprilično drugačiju tehnologiju koja se mogla koristiti kako bi utjecala na vrijeme te stvarati vihore, munju i tuču.

Maya Danava – nebeski arhitekt
U ovoj priči, kao i u mnogim drugim, proizvođač vimane bio je veliki graditelj poznat pod imenom Maya Danava. On je inače vladar kraljevstva Danava smještenog na planetu Talatala. Danave su moćna grupa humanoidnih bića koja su poznata po svojoj stručnosti u tehnologiji. Riječ maya znači “energija koja stvara materijalni svemir” a također znači i “energija iluzije”. Maya Danava je tako nazvan jer je stručnjak za manipuliranje s mayom.

Uma, žena gospodina Shive, također je poznata kao Maya Deva ili “božica zadužena za iluzornu energiju”. Ona je također Majka Božica koju obožavaju po cijelom svijetu pod raznim imenima. Budući da je Shiva Umin muž, on je gospodar iluzije i tehnologije. Tako postoji prirodna veza između poluboga Shive, kojem je Shalva prišao kako bi dobio svoju vimanu, i Maya Danave, gospodara iluzije koji ju je proizveo.

Važno je također istaći kako je Shalva zatražio vozilo koje ne mogu uništiti pripadnici različitih vrsta bića koja naseljavaju naš svemir, a to su deve (polubogovi), asure (ateistička bića), Gandharve, Urage ili Rakshase. To su zapravo sve moćne rase humanoida koje su često posjećivale Zemlju u Shalvino doba i on se prirodno želio obraniti od njih.

Shalvino vozilo opisano je kao “željezni grad” i stoga je morao biti metalan u izgledu a u dimenzijama poprilično velik. Kao što ćemo kasnije vidjeti, mnoge vedske vimane opisane su kao leteći gradovi i podsjećaju na ogromne “matične brodove” o kojima se ponekad govori u izvještajima o NLO-ima. Također njegova letjelica opisana je kao “prebivalište tame” ili tamo-dhama. Pri tome “tama” se odnosi na odliku neznanja ili iluzije koja karakterizira materijalni svijet općenito i posebno je povezana u vedskoj literaturi s bićima negativnog karaktera kao što su asure i Danave. Taj spomenuti izraz odnosi se zapravo više na nedostatak duhovnog razumijevanja nego na nedostatak tehničkog znanja.

Priča o Shalvinoj vimani sadrži brojne detalje koji nam mogu dati neki uvid u fenomen NLO-a. Već smo spomenuli sposobnost vimane da postane nevidljiva. Zanimljivo je vidjeti kako se Krishna, djelujući kao običan čovjek ratnik u branjenju svoje prijestolnice Dvarake, suočio s nevidljivošću.

Zvučne strijele
U sljedećem odlomku Krishna govori kralju Yudhishthiri:

“Uzeo sam svoj blistavi luk, najbolji od Bharata, i svojim strijelama odrezao glave Božjih neprijatelja na Shaubhi (Shalvinoj letjelici, op. a.). Ispalio sam strijele koje su izgledale poput otrovnih zmija, visoko leteće i goreće strijele, sa svoje Sarnge (luka) na kralja Shalvu. Potom je Shaubha postala nevidljiva čarobnjaštvom, o ti koji donosiš blagostanje dinastiji Kurua, i zapanjila me. Demoni Danave, s grimasama na licima i raščupanom kosom, vrištali su dok sam ja držao svoje položaje, veliki kralju. Brzo sam ispalio strijelu koja je slijedila zvuk kako bi ih ubio, pa se vrištanje stišalo. Svi Danave koji su vrištali pali su mrtvi, ubijeni blještećim strijelama odaslanim pomoću zvuka.”

Iz tog odlomka možemo vidjeti da, iako je Shalva bio ljudski kralj, na njegovoj su vimani bili groteskni Danave (rasa asura s nižih planetarnih sustava). To naravno ima smisla budući da je Shalva dobio brod od vode Danava. U Vedama postoje mnogi primjeri sličnih saveza između ljudi i drugih humanoidnih rasa. Iako je za suvremene povjesničare sumnjivo da su ikada postojali, očito je kako je ideja o takvim savezima bila uobičajena u drevnoj Indiji.

Gornji odlomak također pokazuje kako lukovi i strijele, koje su koristili branitelji Dvarake, nisu bili primitivni, niti na razini srednjovjekovne tehnologije. Luk se koristio kao sredstvo za ispaljivanje različitih strijela. Te strijele često se opisuju kao “blješteće” ili “suncolike” i u ovom slučaju imale su neku vrstu sustava za vođenje koji im je omogućavao da uz pomoć zvuka pronađu svoj cilj. Jasno, tehnološki razvoj ne mora biti linearan, pa je stoga vrlo moguće kako su neki oblici drevne tehnologije u nekim segmentima čak i napredniji od naše.

Priča 0 strijelama koje “traže zvuk” također pokazuje kako je Shalvina vimana, kada je poslala nevidljiva, i dalje bila fizički prisutna te su se mogli čuti zvukovi koje je stvarala. Postoje brojni slučajevi susreta s NLO-ima gdje se spominju slične indikacije.

Jedan primjer dat je u priči Mauri cea Massea (svjedok bliskog susreta) koju ćemo ovdje ukratko ispričati. Masse je bio uzgajivač lavande, a živi u malom mjestu po imenu Valansole (Francuska). U jutro, 01. srpnja 1965., u 5:45 sati, pušio je cigaretu prije uobičajenog posla na polju. Iznenada, začuo je “zviždukavu buku” te je okrenuvši se ugledao letjelicu oblika “ragbi lopte i veličine automobila”. Letjelica je stajala na šest nogu, a središnja je bila zabijena u zemlju. Pored nje ugledao je dva dječaka, ali kako im se približavao, otkrio je da to nisu dječaci, već neka bića niskog rasta. Na udaljenosti od oko pet metara jedno od tih stvorenja “usmjerilo je spravu u obliku olovke” prema njemu i tako ga paraliziralo. Nakon nekog vremena bića su se vratila u svoju letjelicu i Masse ih je mogao vidjeti kako ga gledaju iz svoga vozila. Noge letjelice su se uvukle i “tiho je otplovila”. Na udaljenosti od dvadestak metara je nestala, ali je iza sebe ostavila tragove prolaska na polju lavande u dužini od 400 metara. Masse je napomenuo kako nova zasađena lavanda više ne raste na mjestu gdje je vozilo stajalo.

Iz ovog opisa razumljivo je kako je vozilo moralo biti fizički prisutno nakon što je postalo nevidljivo s udaljenosti od 20 metara. Prirodan je to zaključak na osnovu tragova na zasadu lavande u dužini od 400 metara. Tako je njegova nevidljivost slična onoj Shalvine vimane. Očito je da su obje uključivale manipulaciju svjetlima ili iluziju vida kako bi skrile svoju prisutnost koja se i dalje mogla otkriti zvukom ili vjetrom.

Nevidljivi NLO
Moć nevidljivosti nije bila ograničena na Shalvinu vimanu u cjelini. Shalva je također bio sposoban osobno postati nevidljiv i putovati u tom stanju na drugo mjesto. Također je mogao projicirati iluzorne oblike. Sljedeći opis pojašnjava nam kako se to dogodilo:

“Gospodin Krishna, u velikom gnjevu, udario je Shalvu u ključnu kost sa Svojim topuzom tako jako daje Shalva počeo iznutra krvariti i tresli se baš kao da će kolapsirati od strašne hladnoće. No prije nego ga je Krishna uspio ponovno udariti, Shalva je postao nevidljiv zahvaljujući svojim mističnim moćima. Za koji trenutak pred Gospodinom Krishnom pojavio se misteriozni nepoznati muškarac. Glasno plačući, poklonio se pred Njegovim lotosovim stopalima i rekao Mu: ‘Budući da si najdraži sin Svoga oca, Vasudeve, Tvoja majka, Devaki, poslala me da Te obavijestim 0 nesretnoj vijesti. Shalva je uhitio Tvog oca i odveo ga silom, baš kao što mesar nemilosrdno odvodi životinju.’ Kad je Gospodin Krishna čuo tu nesretnu vijest od nepoznatog čovjeka, prvo je postao jako uznemiren, baš kao obično ljudsko biće… Dok je Shri Krishna tako razmišljao, Shalva je pred Njega doveo čovjeka koji je odgovarao izgledu Vasudeve, Njegova oca. To su sve bile kreacije mističnih moći Shalve. Shalva se obratio Krishni: ‘Ti nitkove, Krishna! Vidi! To je Tvoj otac koji Te je začeo i čijom milošću si još uvijek živ. Sada samo vidi kako ubijam Tvog oca. Ako imaš ikakvu snagu, pokušaj ga spasiti.’ Mistični žongler Shalva, tako govoreći pred Krishnom, odrezao je glavu lažnog Vasudeve. Potom je bez oklijevanja uzeo mrtvo tijelo i ušao u zrakoplov. Odmah nakon toga, Krishna je shvatio da zapravo nije bilo tijela Vasudeve. To je jednostavno bila iluzija koju je stvorio Shalva koristeći se metodama koje je naučio od Maya Danave.”

Mistični yogiji izranjaju iz Gange
Mi smo razvili ideju da trodimenzionalno područje ne predstavlja totalnost duhovne i materijalne stvarnosti. Jedna od karakteristika takve ideje je da postoje svjetovi ili područja koja su locirana čak ovdje na našem planetu, ali ih ljudska bića ne mogu vidjeti, budući da posjeduju ograničene osjetilne moći. To dokazuje da unutar određenih područja našeg planeta postoje vrlo realna višedimenzionalna područja koja nisu pristupačna nama običnim smrtnicima. Dakle, postoje primjeri višedimenzionalnog povezivanja i uključivanja dva ili više svjetova koji egzistiraju paralelno i istovremeno na istoj lokaciji. Purane nam govore kako su naše oči, uslijed neznanja i gubitka superiornijih osjetilnih moći, prekrivene oblakom iluzije i stoga mi možemo vidjeti samo sekundarnu, fizičku transformaciju te više energije.

Takvi postojeći svjetovi nisu nama vidljivi, ne zbog toga što su sačinjeni od supstanci koja pripadaju izvantrodimenzionalnom prostoru, već razlog njihove skrovitosti leži u postojanju višedimenzionalnog prostora koji je izvan našeg dosega i vidokruga. To mjesto dakle može biti na istom mjestu gdje se i mi nalazimo uslijed postojanja višedimenzionalnog interspoja. No, samo osoba koja posjeduje vrlo razvijene osjetilne moći može biti sposobna percipirati takve paralelne svjetove. Nama, smrtnicima, ostavljena je za sada jedina mogućnost da ih pokušamo zamisliti u svojoj mašti. Ili možemo podosta toga saznati o njima proučavajući vedske spise.

Veliki mudraci i yogiji mogu putovati planetarnim sustavima sve od najvišeg planeta u svemiru koji se naziva Satyaloka, pa sve do Zemlje, i to uronivši se u vodu rijeke Gange. Naime, ovaj svemir sadrži četrnaest planetarnih sustava i podijeljen je u tri svijeta: viši, srednji (kamo spada i naš planet), i niži svijet. Purane tvrde da rijeka Ganga protječe od najviših planeta pa sve do planeta Zemlje. Postoji i razumno objašnjenje koje nam potvrđuje ovu činjenicu, jer kako inače objasniti da njen izvor ni do današnjih dana nije otkriven.

No, vratimo se našem primjeru. U Indiji postoji poznati festival Kumbha-Mela koji se održava svakih dvanaest godina. Postoje brojni svjedoci koji su opisali kako mnogi mistični yogiji, poznati kao Naga-babe, koji inače redovno posjećuju ovaj festival, izranjaju na misteriozan način iz vode rijeke Gange. Nitko nije nikada saznao odakle su zapravo došli i kako su tamo uopće dospjeli. Ovaj oblik putovanja uključuje višedimenzionalnu vezu između različitih lokacija, a rijeka služi kao neka vrsta vodiča koja usmjerava takav izvanplanetarni transport.

Mitovi i legende kao zaboravljena povijest
Purane su prepune opisa zapanjujućih događaja i fenomena koje, s našim poimanjem stvarnosti i vremena, nikako ne možemo shvatiti i logično objasniti. No, prije početka ovog željeznog doba nazvanog Kali-yuga, koja je započela prije 5000 godina, prirodni procesi na našem planetu su funkcionirali posve drugačije za razliku od danas. Osjetilna moć tadašnjih stanovnika je bila na daleko višoj razini. Zemlja je bila tada mnogo intimnije povezana s, nama danas vrlo dalekim, izvanplanetarnim sustavima i njezinim stanovnicima. No, nakon što je započelo ovo doba degradacije, svađe i licemjerja, ili Kali-yuga, polubogovi i viša planetarna bića prestala su komunicirati sa Zemljanima.

Za neko vrijeme, ljudi su još nastavili vjerovati u priče o prijašnjim posjetima zbog postojanja autoriteta tradicije. No, s vremenom, zbog nedostatka i gubitka vjere, prijašnje tradicije su postupno padale u zaborav, da bi danas bile potpuno izgubljene. Takva vjerovanja i starodrevni zapisi proglašeni su u novije vrijeme, od strane oficijelne znanosti, mitologijom i praznovjerjem.

Krunoslav Đurđević
http://atma.hr/krunoslav-durdevic/
Krunoslav Đurđević (1962-2007) bio je propovjednik, predavač vedskoga znanja, urednik nekoliko časopisa iz područja alternative, Jyotish astrolog, kolumnist, glazbenik, pisac, scenarist… Napisao je nekoliko izrazito zapaženih knjiga: “Karma – univerzalni zakon pravde” (1997), “Reinkarnacija” (1997), “Vedska kozmologija” (1998), “Misterija stvarnosti i vremena” (1999), i “Reinkarnacija – mit ili zbilja” (2001). Bio je predsjednik i voditelj “Bhaktivedanta – Udruga za znanost i religiju”. Gostovao je u TV-emisijama poput “Latinice” i “Na rubu znanosti”. 

Gradnjom zgrada gotovo nulte energije značajno se štiti okoliš, štedi energija i povećava kvaliteta življenja. Energetska učinkovitost zgrada, kako javne namjene, tako i stambene, tema je o kojoj se sve više priča u javnosti, a upravo to postala je značajna stavka i u konkurentnosti na tržištu. Europski projekt nZEB Roadshow kojeg provodi Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu usmjeren je upravo na razmjenu znanja i iskustva u izgradnji zgrada gotovo nulte energije (nZEB – nearly zero energy building) te promociju takvog standarda gradnje. Riječ je o zgradama visokih energetskih svojstava koje koriste vrlo nisku količinu energije dobivene iz obnovljivih izvora uključujući i onu koja se proizvodi na samoj zgradi ili u blizini. Takve zgrade pružaju korisnicima vrlo visoku razinu ugodnosti boravka i zdravu unutarnju klimu.

Tvrtka Bosch poznata je po tome da prednjači u novim tehnologijama i uvijek ide u korak s vremenom, svoje poslovanje temelji na proizvodima koji su usmjereni upravo na energetsku učinkovitost te su se iz tog razloga odlučili uključiti kao zlatni partner ovog projekta. Glavna okosnica Roadshowa je projektiranje i izgradnja mobilne nZEB kuće imena MUZA (Mobilna, Učinkovita, Zdrava, Arhitektura) koja će služiti kao informativni i pokazni centar za podizanje svijesti o ovom ekološki osviještenom obliku gradnje. Izgrađena je poštujući nZEB principe gradnje i jednostavna je za transport.

Prilikom izgradnje korišteni su i Bosch proizvodi iz dva odjela i to Toplinske tehnike i Sigurnosnih sistema. Riječ je o dizalici topline zrak/voda koja koristi obnovljivi izvor topline, energetski je učinkovita i koristi reverzibilnu tehniku te rekuperator zraka za kontroliranu ventilaciju kuće. Iz odjela Sigurnosnih sistema u kuću MUZA ugrađen je čitav sigurnosni sustav koji uključuje niz protuprovalnih kamera, sigurnosnih alarma koji štite od provala, ali i drugih nepogoda, primjerice požara te aplikacija za daljinsko upravljanje i praćenje sustava. Voditelji odjela Mario Širić i Danijel Jerković objasnili su kako su ovi proizvodi u potpunosti u skladu s nZEB principom izgradnje i zato idealni za korištene u MUZA demo kućici.

Direktorica Bosch Hrvatska, Mirsada Kudrić, poručila je kako su do sada sudjelovali kao partner ili sponzor u više od deset sličnih projekata iz područja energetske učinkovitosti, a istovremeno su redoviti sudionici konferencija i skupova na ovu temu jer žele biti ukorak s vremenom.

– Novi kriteriji postavljeni su i od strane Europske unije koja želi do 2050. postići neutralnu Europu, a nZEB izgradnja uvelike će doprinijeti tom cilju očuvanja okoliša. Ovakvi ekološki oblici izgradnje objekata nisu samo budućnost, to je naša sadašnjost. Upravo zato Bosch već dugi niz godina radi na razvoju proizvoda koji su usmjereni na uštedu energije što rezultira manjom potrošnjom, a time i nižim troškovima za korisnika i manje štetnih emisija. Osim kod naših proizvoda, vodimo računa i da, među ostalim, poboljšamo i energetsku učinkovitost svojih postrojenja i zgrada, kao i radnih procesa, a početkom prošle godine postali smo prva industrijska kompanija koja je klimatski neutralna na svih 400 lokacija diljem svijeta, rekla je Kudrić.

MUZA je ogledni primjerak prave kuće građene po nZEB principu te nudi stvarno iskustvo ovakve vrste izgradnje jer je opremljena svim potrebnim tehnologijama za pružanje cjelovitih informacija o svim procesima važnim za izgradnju zgrada u smislu udobnosti, parametara kvalitete unutarnjeg zraka i potrošnje energije.

Svi zainteresirani tako u realnom vremenu mogu vidjeti sve rezultate mjerenja, primjerice potrošnje energije, na monitorima, a kućica ima kvalitetno izoliranu i zrakonepropusnu vanjsku ovojnicu, sve tehničke sustave koji osiguravaju visoku razinu kvalitete unutarnjeg okoliša, sustave OIE itd.

Bit će korištena za edukaciju svih javnosti – od one stručne pa sve do onih najmlađih u osnovnim i srednjim školama. Kućica je ovih dana uspješno transportirana i izložena u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu, a kada to dopuste epidemiološki uvjeti krenut će i u obilazak po gradovima, ne samo u Hrvatskoj već i u ostalim zemljama uključenim u projekt.
www.profitiraj.hr

 

Kina planira izgraditi prvi “čisti” komercijalni nuklearni reaktor. Kina ima u planu izgradnju prvog “čistog” komercijalnog nuklearnog reaktora koji će koristiti tekući torij i rastopljenu sol. Prvi prototip reaktora trebao bi biti spreman u kolovozu, a prva ispitivanja očekuju se u rujnu. Svoju punu veličinu, komercijalni reaktor trebao bi dostići do 2030. godine. Nova tehnologija neće biti samo ekološki prihvatljivija, već će i ublažiti neke političke kontroverze. Konvencionalni uranijski reaktori proizvode otpad koji ostaje izuzetno radioaktivan i do 10 000 godina, zahtijevajući olovne spremnika i veliku sigurnost. Otpad također uključuje plutonij-239, izotop ključan za nuklearna oružja. Također, predstavljaju rizik zbog zračenja u slučaju curenja, kao što je to bio slučaj u Černobilu. Uz to, potrebne su velike količine vode, što ih dodatno ograničava, piše Engadget. Međutim, torijski reaktori otapaju svoj ključni element u soli koja uglavnom daje uranij-233, koji se može reciklirati kroz druge reakcije. Drugi ostaci reakcije imaju “poluživot” od 500 godina, što nije spektakularno, ali je mnogo sigurnije. Ako dođe do curenja, rastopljena sol se dovoljno hladi što rezultira začepljivanjem i sprječavanjem većeg curenja. Tehnologija ne zahtijeva vodu i ne može se lako iskoristiti za proizvodnju nuklearnog oružja. Reaktori se mogu graditi u pustinju, daleko od većine gradova i bez zabrinutosti da će to povećati zalihe nuklearnog oružja. U skladu s tim, Kina gradi prvi komercijalni reaktor u Wuwiju, pustinjskom gradu u provinciji Gansu. To bi moglo zabrinuti SAD i druge političke rivale koji zaostaju u tom području. Primjerice, američki reaktor baziran na natriju još uvijek je u fazi razvoja. Unatoč tome, Kina je još jako daleko od cilja ugljične neutralnosti do 2060. godine, jer još uvijek u velikoj mjeri ovisi o ugljenu. Ipak, torijski reaktor bi mogao pomoći Kini da se riješi ugljena relativno brzo.
www.geek.hr

 

 

U kineskoj pustinji grade prvi nuklearni reaktor bez vode na svijetu
Reaktori s rastaljenom soli trebali bi Kinezima omogućiti da postanu ugljično neutralni do 2060. godine. Istu tehnologiju razvija još nekoliko tvrtki i zemalja diljem svijeta. Kinezi su nedavno predstavili projekt komercijalnog nuklearnog reaktora s rastaljenom solju. To bi trebao biti prvi reaktor na svijetu koji neće koristiti vodu za hlađenje, javlja South China Morning Post. A kako reaktoru neće trebati voda, on će se moći podići u pustinjskim područjima. To će pak omogućiti iskorištavanje inače pustih prostora kako bi se osigurala energija za tamošnju brojnu populaciju.

Dugoročni planovi
Reaktor za rastaljenu sol umjesto urana napaja tekući torij. Očekuje se da će reaktori s rastaljenom soli biti sigurniji od tradicionalnih nuklearnih reaktora s uranom jer se torij brzo hladi i stvrdnjava na otvorenom. To znači da bi curenje, barem u teoriji, rezultiralo manjom kontaminacijom okoliša. Kina bi svoj prvi komercijalni reaktor na rastaljenu sol trebala izgraditi do 2030. godine. Tamošnja vlada navodno ima dugoročne planove za izgradnju nekoliko takvih reaktora u pustinjama središnje i zapadne Kine. Kineski novi sustav funkcionira tako što dopušta protok torija kroz reaktor, omogućujući nuklearnu lančanu reakciju prije prijenosa topline na vanjski generator pare. Tada se torij vraća u reaktor i ciklus se ponavlja. Koncept nuklearnog reaktora pogonjenog tekućom soli umjesto urana osmišljen je još četrdesetih godina prošlog stoljeća. Međutim, rani eksperimenti zapeli su na problemima poput korozije i pucanja cijevi koje se koristile za transport rastopljenih soli.

Reaktor visok samo tri metra
No sad se izgradnja reaktora s rastaljenom soli čini izvodljivom pa bi se prvi takav reaktor trebao podignuti prema projektu profesora Yana Ruija i njegovih kolega sa Šangajskog instituta za primijenjenu fiziku. Njihov bi reaktor mogao generirati do 100 MW, što je manje od tipičnog uranskog reaktora. Međutim, i dalje će imati kapacitet za napajanje grada sa 100.000 stanovnika. Reaktor će bit će visok samo 3 metra i širok 2,5 metra, iako će sama elektrana naravno biti veća jer uključuje ostalu opremu, poput parne turbine i pratećih pogona. Tehnologiju reaktora za rastaljenu sol sljedeće generacije razvija nekoliko tvrtki i zemalja širom svijeta, uključujući Natrium koji podržavaju Warren Buffet i Bill Gates. Ista tehnologija također će se koristiti za pokretanje ambicioznog projekta nuklearne megajahte dugačke 300 metara koji briše granice između luksuznih kruzera i futurističkih plovila za znanstvene ekspedicije.
www.bug.hr

 

 

Kina planira izgraditi ‘čisti’ komercijalni nuklearni reaktor
Nova tehnologija neće biti samo ekološki prihvatljivija, već će i ublažiti neke političke kontroverze. Kina ima u planu izgradnju prvog “čistog” komercijalnog nuklearnog reaktora koji će koristiti tekući torij i rastopljenu sol. Prvi prototip reaktora trebao bi biti spreman u augustu, a prva ispitivanja očekuju se u septembru, prenosi Fena. Svoju punu veličinu, komercijalni reaktor trebao bi dostići do 2030. godine. Nova tehnologija neće biti samo ekološki prihvatljivija, već će i ublažiti neke političke kontroverze. Konvencionalni uranijski reaktori proizvode otpad koji ostaje izuzetno radioaktivan i do 10.000 godina, zahtijevajući olovne spremnike i veliku sigurnost. Otpad također uključuje plutonij-239, izotop ključan za nuklearna oružja. Također, predstavljaju rizik zbog zračenja u slučaju curenja, kao što je to bio slučaj u Černobilu. Uz to, potrebne su velike količine vode, što ih dodatno ograničava, prenosi geek.hr.

Nova tehnologija
Međutim, torijski reaktori otapaju svoj ključni element u soli koja uglavnom daje uranij-233, koji se može reciklirati kroz druge reakcije. Drugi ostaci reakcije imaju “poluživot” od 500 godina, što nije spektakularno, ali je mnogo sigurnije. Ako dođe do curenja, rastopljena sol se dovoljno hladi što rezultira začepljivanjem i sprječavanjem većeg curenja. Tehnologija ne zahtijeva vodu i ne može se lako iskoristiti za proizvodnju nuklearnog oružja. Reaktori se mogu graditi u pustinju, daleko od većine gradova i bez zabrinutosti da će to povećati zalihe nuklearnog oružja. U skladu s tim, Kina gradi prvi komercijalni reaktor u Wuwiju, pustinjskom gradu u provinciji Gansu. To bi moglo zabrinuti SAD i druge političke rivale koji zaostaju u tom području. Primjerice, američki reaktor baziran na natriju još uvijek je u fazi razvoja. Unatoč tome, Kina je još jako daleko od cilja ugljične neutralnosti do 2060. godine, jer još uvijek u velikoj mjeri ovisi o ugljenu. Ipak, torijski reaktor bi mogao pomoći Kini da se riješi ugljena relativno brzo.
www.balkans.aljazeera.net

 

 

Okosnica održivog sustava gospodarenja otpadom u Hrvatskoj je Plan gospodarenja otpadom za razdoblje 2017.-2022. Planom je predviđena uspostava novih Centara za gospodarenje otpadom u kojima će se između ostalog kao rezultat obrade miješanog komunalnog otpada proizvoditi i određene količine goriva iz otpada, odnosno krutog oporabljenog goriva koje se klasificira u skladu s propisanim normama (SRF - Solid Recovered Fuel/ RDF - Refuse Derived Fuel).

Izgradnja sustava za pročišćavanje otpadnih voda rezultira proizvodnjom mulja, za čije zbrinjavanje u Hrvatskoj još nije određeno rješenje. Osnovni uvjeti koje mora zadovoljiti sustav energetske oporabe otpada slijedi iz uvažavanja reda prvenstva gospodarenja otpadom i obveze odvojenog sakupljanja i recikliranja gdje energetska oporaba zauzima četvrto mjesto u hijerarhiji i to nakon izbjegavanja nastanka otpada, ponovne upotrebe predmeta u istu svrhu u koju su proizvedeni te materijalne oporabe otpada (recikliranja). Energetska oporaba sastavni je dio cjelovitog sustava gospodarenja otpadom i za okoliš je prihvatljivija opcija od odlaganja, a istovremeno se otpad koristi za proizvodnju energije.

Opis lokacije Plomin
Termoelektrana Plomin izgrađena je u Plominskom zaljevu i jedina je aktivna termoelektrana na ugljen u Hrvatskoj. Lokacija je odabrana zbog nekadašnjeg ugljenokopa, topografski i geološki prikladnog terena, opskrbe slatkom i morskom vodom te se nalazi u području s dobro razvijenom morskom i kopnenom prometnom infrastrukturom. Postrojenje TE Plomin je kondenzacijska termoelektrana koja se sastoji od dvije proizvodne jedinice Bloka A (TE Plomin 1) i Bloka B (TE Plomin 2) koje imaju svaka svoj kotao i po jednu parnu turbinu.
Energent kameni ugljen nabavlja se na svjetskom tržištu i dovozi brodovima do luke posebne namjene Plomin, gdje se iskrcava i sustavom traka doprema do otvorenog odlagališta. Za proizvodnju pare koristi se sirova voda iz izvora Bubić jama koja se demineralizira, a kao rashladna voda za potrebe obje proizvodne jedinice koristi se morska voda.
Proizvodna jedinica Blok A snage 125 MWe (338 MWt) završena je i puštena u rad 1970. godine. Od 1. siječnja 2018. godine prestalo je važiti Rješenje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša (Okolišna dozvola). Blok A ima novo Rješenje o okolišnoj dozvoli koje je na snazi od 25.2.2019. godine. Okolišna dozvola Bloka A (TE Plomin 1) usklađena je s Odlukom o Zaključcima o NRT Europske komisije od 17.8.2017. godine. U Rješenju su navedeni uvjeti koje Blok A (TE Plomin 1) mora ispuniti, ukoliko želi nastaviti s radom. Budući da navedene uvjete ne ispunjava, Blok A (TE Plomin 1) nije u pogonu.

Proizvodna jedinica Blok B (TE Plomin 2) snage 210 MWe (554 MWt), izgrađena je i puštena u komercijalni rad 2000. godine. Blok B (TE Plomin 2) je opremljen postrojenjem za odsumporavanje dimnih plinova od 2000. godine. Uređaj za uklanjanje oksida dušika iz dimnih plinova dovršen je i pušten u rad 2017. godine. Lebdeće čestice se u dimnim plinovima uklanjaju pomoću elektrostatskog filtera. Elektrostatski filter uklanja 99% lebdećih čestica iz dimnih plinova. Preostale lebdeće čestice dodatno se uklanjanju u procesu odsumporavanja ispiranjem dimnih plinova otopinom vapnenca. Sve tehnike za smanjenje/ uklanjanje emisija onečišćujućih tvari u zrak se ubrajaju u najbolje raspoložive tehnike (NRT), sukladno referentnim dokumentima Europske komisije (BREF dokumenti).
Modernizacijom niskotlačnog dijela turbine i aktivnostima kapitalnog remonta na ostalim dijelovima sustava provedenima 2017. godine, ostvareno je poboljšanje unutrašnjeg stupnja iskoristivosti turbine čime je nominalna snaga turboagregata povećana na 217 MWe. Blok B (TE Plomin 2) sukladno važećim zakonskim propisima iz područja zaštite okoliša i dozvolama nastavlja s radom i nije predmet ovog projektnog zadatka.
Obje proizvodne jedinice koriste zajednička pomoćna postrojenja: pristan - luku posebne namjene Plomin, transport i odlagalište ugljena, sustav sirove vode, sustav pripreme demineralizirane vode, rashladni sustav, sustav pomoćnog goriva, obradu otpadne tehnološke, oborinske i sanitarne vode, transport i odlagalište šljake, pepela i otpadnog mulja te dimnjak visine 340 m.
TE Plomin ima uveden i certificiran integrirani Sustav upravljanja okolišem, kvalitetom i energijom sukladno normama ISO 14001:2015, 9001:2015 i 50001:2018 te uveden Sustav upravljanja sigurnošću sukladno Uredbi o sprječavanju velikih nesreća koje uključuju opasne tvari.

Cilj rekonstrukcije
U cilju doprinosa uspostavi cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, smanjenja količine otpada koji se odlaže na odlagališta, smanjenja emisija stakleničkih plinova s odlagališta te iskorištavanja otpada u energetske svrhe, potrebno je odabrati najbolju raspoloživu tehniku za korištenje prirodnog plina, biomase i otpada u Bloku A u TE Plomin, uzimajući u obzir postojeće stanje na lokaciji, prostorno-plansku usklađenost, ekonomsku isplativost, tehničku izvedivost uz ispunjavanje svih zahtjeva zaštite okoliša i energetske učinkovitosti.

Odabir najboljih raspoloživih tehnika potrebno je napraviti za Bloka A (TE Plomin 1) snage 125 MWe (338 MWt) koji je pušten u rad 1970. godine. Pritom postojeća snaga od 125 MWe nije zadana snaga postrojenja, već je potrebno odrediti optimalnu snagu za proizvodnju energije iz plina, biomase i otpada uzimajući u obzir ekonomsku isplativost, tehničku izvedivost uz zadovoljavanje svih zahtjeva iz područja zaštite okoliša te zakonskih propisa Hrvatske i EU.

Vrste goriva
Blok A (TE Plomin 1) je kao primarno gorivo koristio uvozni kameni ugljen. Sukladno mišljenju dobivenom od nadležnog Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 19. svibnja 2020. godine, u postupku rekonstrukcije Bloka A za korištenje otpada kao alternativnog goriva, opcija koja „ne uključuje plin nije sukladna postojećim europskim i nacionalnim politikama“. Stoga je pri odabiru najboljih raspoloživih tehnika potrebno uzeti u obzir da će rekonstruirani Blok A koristiti one vrste goriva u kombinacijama i omjerima za koje se dokaže njihova ekonomska isplativost, tehnička izvedivost uz zadovoljavanje svih zahtjeva iz područja zaštite okoliša te zakonskih propisa Hrvatske i EU, a potrebno je analizirati sljedeće vrste goriva:
- Plin kojeg je potrebno dovesti na lokaciju
- Gorivo iz otpada tj. kruto oporabljeno gorivo koje se klasificira po propisanim normama, a nastaje u centrima za gospodarenje otpadom kao rezultat obrade miješanog komunalnog otpada (SRF i/ili RDF)
- Mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda
- Biomasu tj. dio proizvoda, otpada i ostataka biološkog podrijetla iz šumarstva (npr. drvna sječka)

Varijante koje je potrebno analizirati pri odabiru najboljih raspoloživih tehnika
Potrebno je odrediti optimalnu varijantu za proizvodnju energije u Bloku A u Plominu za pripremu i skladištenje biomase i otpada koje će se koristiti kao gorivo, proizvodnju energije iz plina, biomase i otpada u svim varijantama navedenim u nastavku ovog poglavlja i omjerima goriva te gospodarenje i skladištenje otpada koji nastaje nakon proizvodnje energije za sve analizirane varijante. Odabranu optimalnu varijantu potrebno je usporediti s optimalnom najboljom raspoloživom tehnikom za suspaljivanje ugljena i otpada uzimajući u obzir ekonomsku isplativost, tehničku izvedivost i ispunjavanje uvjeta zaštite okoliša te svih važećih zakonskih propisa EU i RH.
- Suspaljivanje plina, goriva iz otpada (RDF i/ili SRF) i mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda
- Suspaljivanje plina i goriva iz otpada (RDF i/ili SRF)
- Namjensko postrojenje za termičku oporabu goriva iz otpada (RDF i/ili SRF) i mulja iz uređaj za pročišćavanje otpadnih voda
- Namjensko postrojenje za termičku oporabu goriva iz otpada (RDF i/ili SRDF)

Usklađenost s prostorno-planskom dokumentacijom
HEP je 13. lipnja 2019. godine od Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja zaprimio Potvrdu o usklađenosti s prostornim planovima zahvata u prostoru: rekonstrukcija Blok A (TE Plomin 1) na katastarskim česticama k.o. Plomin i k.o. Ripenda, na području Općine Kršan u Istarskoj županiji ukoliko se na lokaciju uvodi novi energent, u konkretnom slučaju gorivo iz otpada koji nastaje na području Hrvatske i to prvenstveno na području Istarske i Primorsko-goranske županije u postojeći proces proizvodnje električne energije te se navedeno ne smatra promjenom namjene predmetne građevine. Potvrda o usklađenosti zatražena je za suspaljivanje ugljena i goriva iz otpada, no 19. svibnja 2020. godine od Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja dobiveno je mišljenje da ugljen nije prihvatljivo gorivo u Bloku A (TE Plomin 1) nakon rekonstrukcije. Stoga je potrebno provesti postupak utvrđivanja usklađenosti s prostorno-planskom dokumentacijom za varijantu koja će biti odabrana.
HEP proizvodnja d.o.o.

Tržišne okolnosti guraju TE Plomin iz energetskog miksa jače nego ikada prije. S današnjim cijenama ugljena i emisija došlo je vrijeme da nema smisla govoriti o isplativoj proizvodnji u Plominskom zaljevu, čak ni u HEP-ovom odličnom energetskom miksu. Nedostatak bazne energije trebat će kontinuirano nadomještati uvozom sve skuplje električne energije, što će se na koncu morati preliti na gospodarstvo. Vlada je početkom srpnja objavila da se pridružuje međunarodnom Savezu za proizvodnju energije bez ugljena, grupi koju čine 122 zemlje, grada, regije i organizacije koje žele ubrzati tranziciju prema proizvodnji energije bez korištenja fosilnih goriva. Poslovično nezainteresirana za energetiku, država nije najavila datum zatvaranja jedine aktivne termoelektrana na ugljen u državi, TE Plomin 2, koja ima dozvolu za rad do 2040. Je li uopće potrebno govoriti o formalnom hrvatskom 'izlasku iz ugljena', kad jedina 'ugljenara' zbog sve većeg troška proizvodnje ionako radi sve manje? Kako se čini, tržišne okolnosti vrlo će je brzo eliminirati iz proizvodnog miksa, što nikako nije dobra vijest za hrvatsku energetiku. S prosječnom proizvodnjom od oko 1,5 TWh godišnje, što je cca. 10% godišnjih potreba, ta je elektrana uz NE Krško uvijek bila čvrsti kamen u temeljima koji se sada opasno klimaju. Niz okolnosti „urotio“ se protiv HEP-ove termoelektrane na ugljen. Cijena ugljena s isporukom u Rotterdam popela se do 130 USD/t, na najvišu razinu u proteklom desetljeću, čemu su kumovale poplave u Indoneziji i Australiji, zatvaranje rudnika u Kolumbiji i povećana potražnja u Aziji. Prema procjenama Trading Economicsa očekuje se da će se do kraja kvartala ugljenom trgovati po čak 143 USD/t, dok se u ruku od godinu dana procjenjuje daljnji rast cijene na 165 USD/t. Veliki uteg proizvodnji električne energije iz ugljena u Europi su i cijene emisijskih jedinica koje su se popele gotovo na 58 EUR/t CO2. Treba računati da u prosječnoj godini TE Plomin 2 u sustav predaje više od milijun emisijskih jedinica godišnje, dok ukupnim emisijama doprinosi 6%.

Mešetarenje ETS dozvolama

Za razliku od Poljske koja troši domaći lignit, kameni ugljen za TE Plomin u potpunosti se uvozi. S aktualnim cijenama, proizvodnja električne energije u TE Plomin 2 prelazi 50 EUR/MWh, na što tek treba dodati trošak emisijskih dozvola. Prošle godine HEP je raspolagao dozvolama koje je kupio 2019., kada je njihova cijena bila ispod 20 EUR/t, a ove godine TE Plomin 2 radi s dozvolama iz 2020. s cijenom između 25-30 EUR/t, što je već uzelo svoj danak. Koliko je ove godine radio Plomin nije poznato, jer takvi se podaci nigdje ne mogu dobiti. Novi igrači ušli su na tržište ETS dozvola te spekulativnim igrama povećali tržišnu volatilnost, što je trend koji će se nastaviti u narednim godinama. Analitičari predviđaju da bi se cijene ugljičnog dioskida do kraja desetljeća mogle popeti i do 90 EUR/t CO2, s tendencijom bitno manjeg broja dozvola na tržištu, zbog čega energetske tvrtke čuvaju svoje ETS kredite. Hrvatska pak svoje viškove iznova prodaje i računa da će na njima zaraditi od tri do pet milijardi kuna, a tim novcem alimentirat će izdvajanja HROTE-a za poticaje za obnovljivce i energetsku tranziciju općenito. Ostatak odlazi u FZOEU, a pošto znamo da Fond teško „troši“, ne znam treba li se veseliti. Već s današnjim cijenama ugljena i emisija i aktualnom projekcijom Europske komisije o 48 EUR/t do 2030. za ETS kvote, došlo je vrijeme da nema smisla govoriti o isplativoj proizvodnji u Plominskom zaljevu. Proizlazi da treba biti zahvalan providnosti da država ipak nije natjerala HEP na skup projekt TE Plomin 3, koji bi bio isplativ samo s bitno nižom cijenom ugljena i ETS dozvolama do maksimalno 30 EUR/t. Da je HEP ušao u taj projekt, danas bi se vjerojatno govorilo o njegovoj privatizaciji, a ne o energetskoj tranziciji koju elektroprivreda nastoji poduzeti velikim brojem zeleno obojenih projekata.

Pitanje nacionalne sigurnosti

Obnovljivci su „košer“, nitko to ne spori, ali treba se pitati što će izostanak proizvodnje iz Plomina značiti za hrvatsku energetiku, jer riječ je o baznoj energiji koju će u protivnom trebati uvesti, a cijene na burzama su sve veće. Cijena na HUPX za srpanj je na 95 EUR/MWh, a 2019. bila je na 55 EUR/MWh. A Hrvatska je i dalje najveći neto uvoznik električne energije u EU! Da budem precizna: „Za 2019. godinu, vezano uz raspoloživost elektrana, HOPS je prikupio saznanja da značajan dio od ukupnih proizvodnih kapaciteta, ponajprije termoelektrana, nije moguće koristiti u slučaju kratkoročnih potreba za energijom. Uspoređujući raspoložive prijenosne i proizvodne kapacitete sa srednjim satnim opterećenjima prijenosnog sustava, vidljiva je dostatnost proizvodnih i uvoznih kapaciteta za osiguravanje potrebnih količina električne energije krajnjim kupcima. Ipak, hidrološke prilike u pojedinim dijelovima godine te neraspoloživost te cjenovna nekonkurentnost termoelektrana, uzrokovali su visok uvoz u hrvatski EES. U pojedinim pogonskim situacijama, dostatnost električne energije, promatrano isključivo hrvatski EES-u, nije bila zadovoljena.“, stoji u godišnjem izvještaju HOPS-a, koji bi trebao biti na stolu Vijeća za nacionalnu sigurnost jer je riječ o iznimno važnom gospodarskom pitanju.

Cijene električne energije

Visoka cijena električne energije bit će dugoročno stimulativna jedino za daljnji rast obnovljivaca, koji imaju svoja ograničenja. Proizvodnja iz prirodnog plina, čiji futuresi su oko 35 EUR/MWh na TTF za ovu godinu, i ugljena, nastradat će od sve skupljih ETS dozvola, gurajući cijene energije u nebo u narednim godinama, generirajući gospodarsku krizu. U ozračju pojačanom pandemijom i klimatskim promjenama je li konačno vrijeme da se kreoatori politika temeljito zapitaju o sigurnost opskrbe električnom energijom? Onom istom električnom energijom na kojoj se bazira cjelokupna budućnost gospodarstva pa i civilizacije, ako ćemo slušati Bruxelles? Resorni ministar, koji olako zaključuje da izlazak iz ugljena i nije neki problem i njegov šef svakako bi se trebali pozabaviti smjerom i tempom kojim se razvija (neki smatraju - degenerira) hrvatska energetika. Treba javnosti reći koliko košta energetska tranzicija i da će oni platiti elektrifikaciju društva visokom cijenom energije.

Taj element se konačno polako uvodi u jednadžbu. Konzultativni dokument Europske komisije, koja gura energetski paket „Spremni za 55%“, navodi kako cijene ugljičnog dioksida iz fosilnih goriva treba prebaciti na krajnje potrošače, pritom učestalo spominjući energetsko siromaštvo i posljedični veliki rast cijena roba i usluga. Smjer energetike u EU je začudan kada se gleda šira slika utjecaja na klimatske promjene, ali je jasan, samo ga treba progurati kroz Europski parlament i države članice. Nesumnjivo, s uspjehom.
www.energetika-net.com

 

HRVATSKA SE UKLJUČUJE U GLOBALNI SAVEZ BEZ UGLJENA

Republika Hrvatska priključila se međunarodnom Savezu za proizvodnju energije bez ugljena (Powering Past Coal Alliance) i pridružila zemljama čija budućnost energetskog sustava neće ovisiti o ugljenu. Jedina aktivna termoelektrana na ugljen u Hrvatskoj nalazi se u Plominskom zaljevu, ima ukupnu snagu 210 MW i služi za uravnoteženje sustava opskrbe električnom energijom. Konkurentnost same termoelektrane, koja dozvolu za rad ima do 2040. godine, u perspektivi će se svakako promijeniti zbog Sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova (EU ETS) kojem trenutno Plomin II predaje više od milijun emisijskih jedinica godišnje. Ukupnim emisijama Republike Hrvatske Plomin doprinosi sa skoro 6%. Komentirajući ulazak Hrvatske u Savez za proizvodnju energije bez ugljena, ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić naglasio je kako će sveukupna gospodarska i društvena tranzicija potaknuti veću potrebu za električnom energijom, stoga moramo dobro planirati kako bi tu tranziciju iznijeli novi obnovljivi kapaciteti. „Stvaramo uvjete za prestanak korištenja ugljena u proizvodnji električne energije i sa sigurnošću možemo reći da će se to dogoditi prije isteka dozvole za rad Plomina II. Dinamika uključivanja obnovljivih izvora energije ovisit će o razvoju suvremene elektroenergetske infrastrukture primjenom novih tehnologija i posebice razvojem postrojenja za skladištenje energije“, istaknuo je ministar Ćorić. Prema postojećim strateškim dokumentima, za ostvarenje nacionalnog cilja Republike Hrvatske od 36,6% u udjelu obnovljivih izvora energije u finalnoj potrošnji do 2030. godine, neophodno je u elektroenergetski sustav priključiti preko 2.500 MW novih postrojenja obnovljive energije. Osim velikih projekata, jednako je važno otvaranje mogućnosti aktivnog uključivanja svih građana i poduzetnika u sustavu distribuirane proizvodnje i korištenja energije iz obnovljivih izvora te će u tom smjeru ići i prilagodbe sustava. Zbog svega navedenog, Hrvatska je danas na putu ostvarenja preduvjeta za prestanak korištenja ugljena kao pogonskog goriva i sigurno je da će se to ostvariti u bliskoj budućnosti.
www.energypress.net

Hrvatski građani koji se griju na plin plaćat će 25 posto skuplju cijenu plina najkasnije 2026., dokad bi se na plinsko grijanje trebala uvesti renta na stakleničke plinove. Taj scenarij navodi se u sklopu nedavno objavljene energetske strategije Europske komisije "Fit for 55" ubrzanog izbacivanja fosilnih goriva iz prometa i gospodarstva, ali i iz zgradarstva koje je, što je manje poznato, jedan od najvećih "pošiljatelja" CO2 u atmosferu pa samim tim i zagađivača. Ideja Europske unije je ukinuti sasvim grijanje na plin do 2050. i u tom smjeru ide prijedlog Europske komisije, a planiran se da će stupiti na snagu 2026. - kaže nam Neven Duić s Katedre za energetska postrojenja i energetiku zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje.

Cijena ugljikova dioksida
Potvrdivši da spomenuto povećanje cijene prirodnog plina zbog uvođenja obveze plaćanja emisije CO2 "cilja" one potrošače koji trenutačno nemaju tu obvezu, Duić dodaje da su to u ovome slučaju kućanstva koja imaju plinske bojlere. Veliki potrošači, poput proizvođača električne energije, već su u obvezi kupovati prava na emisiju CO2 u atmosferu. To, među ostalim, znači da mali potrošači koji se, primjerice, griju na električnu energiju, već plaćaju naknadu za emitiranje CO2 pa su diskriminirani u odnosu na potrošače koji je ne plaćaju jer se griju na plin - napominje naš sugovornik sa zagrebačkog FSB-a. Izračun Europske komisije o potrebi povećanja cijene prirodnog plina za 25 posto za hrvatske potrošače koji se griju na plin nalazi se u prijedlogu izmjena pravila trgovanja dozvolama za emisije ispuštanja štetnih plinova u atmosferu. Taj je prijedlog dio dokumenta "Fit for 55" i u njemu se, među ostalim, raščlanjuju cijene, izražene u eurima za zemlje eurozone i preračunate u eure za ostale članice, koje kućanstva članica Unije plaćaju za grijanje na plin. Prema tome izvoru, hrvatski građani trenutačno plaćaju grijanje pet centa po kilovatsatu, a plaćat će gotovo devet centa kada se uvede renta na stakleničke plinove na plin. - Kad je u pitanju povećanje cijene prirodnog plina za male potrošače ili građane koje se iznosi u spomenutome prijedlogu Europske komisije, ono je pravljeno na bazi cijene od 48 eura za tonu emisije CO2. S druge strane, cijena emisijske jedinice CO2 trenutačno je 57 eura, no cijena u nastupajućem razdoblju može biti niža, ali i viša od sadašnje - napominje Neven Duić. Dozvole za emisije štetnih plinova (ETS) i trgovanje njima Europska unija uvela je 2003. kako bi, praktično, dodatno oporezivala tvrtke koje u proizvodnji koriste fosilna goriva. Temelj za izračun visine obveze je količina tona CO2 ispuštena u atmosferu. Hrvatska se u ETS model uključila 2009. obvezavši oko 80 tvrtki iz energetskog sektora kao i iz građevinske, farmaceutske i prehrambene industrije, na kupnju dozvola za ispuštanje stakleničkih plinova u atmosferu, s tim da se dio kvota iz dozvola tvrtkama dodjeljuje besplatno. U prijedlogu dopunjene Direktive o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar EU predviđeno je jačanje obveza na sektore koji su već bili uključeni u sustav trgovanja emisijama te širenje sustava na nove sektore - rekao nam je u osvrtu na spomenuti prijedlog EK ravnatelj Regionalne energetske agencije Sjeverozapadne Hrvatske (REGEA) Julije Domac.

Poticaj dekarbonizaciji
Širenje trgovanja emisija CO2, dodaje Domac, predviđa uključivanje cestovnog prometa i zgradarstva čime će se, zaključuje, osigurati dodatno smanjenje emisija stakleničkih plinova. Prijedlogom Europske komisije uklanja se financijska subvencija koju je dosad imao prirodni plin za grijanje u zgradama i takvo grijanje bi moglo poskupjeti i do 25 posto. Ovo je jak poticaj dekarbonizaciji gradova, a vjerojatno će utjecati i na geopolitičke odnose EU i Rusije - ocjenjuje ravnatelj REGEA-e. Polazeći od procjene da je ciljeve o zaštiti klime iz Pariškog sporazuma nemoguće ostvariti zadrži li se grijanje stambenih zgrada i obiteljskih kuća na prirodni plin, neke su europske zemlje, podsjeća Domac, već zabranile ugradnju plinskih kondenzacijskih bojlera u nove zgrade ili snažno potiču njihovu zamjenu drugim izvorima energije. Ne treba sumnjati da će scenarij za trošak grijanja na plin koji iznosi Europska komisija, a potvrđuju naši sugovornici, izazvati šok kod građana koji se griju i imaju bojlere na plin. Julije Domac među negativne posljedice proširenja obveze na ETS trgovanje, uz povećane troškove grijanja, ubraja i povećanje rizika od energetskog siromaštva.

Nema drugog načina
Uključivanje emisija stakleničkih plinova iz sektora cestovnog transporta i zgradarstva povećat će cijenu energije te samim time i izdatke za energiju za sva kućanstva, neovisno o njihovu dohotku. Budući da u kućanstvima s nižim dohotkom, troškovi za energiju čine veliku stavku kućnog budžeta, to će se poskupljenje više negativno odraziti upravo na siromašna kućanstva. Tog su problema svjesni i u Europskoj komisiji pa se pripremaju mehanizmi koji bi i taj problem trebali ublažiti - navodi ravnatelj REGEA-e. U Hrvatskoj, dodaje, nema drugog načina nego što prije postići da cijena energije bude transparentna i tržišna, a istovremeno, predlaže, osigurati da ranjive skupine po jednoznačnom i poštenom kriteriju imaju subvencioniranu cijenu energije. Istodobno, treba razvijati koncept i podržati odluku da je na posljednjem natječaju za energetsku obnovu zgrada FZOEU bila i posebna linija za suzbijanje energetskoga siromaštva - napominje ravnatelj REGEA-e. Ako je neka utjeha za naše sugrađane koji se griju na plin, u čak četiri članice Unije poskupljenje iste usluge kad se uvede spomenuti namet na ispuštanje CO2 u atmosferu bio bi, prema izračunu EK, i više od 30 posto. Riječ je o Mađarskoj, Rumunjskoj, Litvi i Latviji, a veći udar na potrošače, od scenarija za Hrvatsku, sprema se i u Bugarskoj, gdje Komisija predviđa rast cijena grijanja na plin za 26 posto.
novac.jutarnji.hr

Volkswagen gasi benzince i dizelaše u Europi najkasnije do 2035. Još jedna u nizu najava o potpunom prelasku na električni pogon ovoga je puta stigla iz koncerna Volkswagen. Oni će, kažu, u Europi prestati prodavati vozila s klasičnim motorima između 2033. i 2035. godine. Prvi čovjek odjela prodaje u koncernu Volkswagen, Klaus Zellmer, dao je intervju za minhensku novinu Merkur. U njemu se osvrnuo na trend elektrifikacije novih vozila te očekivani kraj prodaje benzinaca i dizelaša koji je neminovan – samo ovisi od države do države i od proizvođača do proizvođača kada će ga provesti u djelo. Zellmer kaže kako je trenutačni plan Volkswagena iz svoje ponude u Europi u potpunosti izbaciti sva vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem u razdoblju od 2033. do 2035. godine. Slični planovi već su stigli iz brojnih kompanija, a budući da je Volkswagen ogroman i ne tako agilan koncern, logično je da su njihovi planovi za elektrotranziciju nešto sporiji od onih kod manjih proizvođača. Kad je riječ o ostatku svijeta, koji ne planira toliko stroge ekološke propise kao Europska unija, VW će tu ići još sporije. Plan im je u SAD-u i Kini prijeći na potpuno električne pogone “nešto kasnije” nego u Europi, no za sada ne otkrivaju koliko bi se dugo njihovi benzinci i dizelaši još mogli prodavati u tim dijelovima svijeta. Još duže, sasvim sigurno, prelazak na struju će trajati na tržištima Južne Amerike i Afrike (ipak su u Meksiku prastari model VW Bube proizvodili do prije dvije godine, pa je teško za očekivati da će ovoga puta modernizacija ići značajno brže). Kako god bilo, Volkswagen najavljuje da će u sklopu svoje ekološke inicijative postati potpuno ugljično neutralan proizvođač vozila najkasnije do 2050. godine.
www.autonet.hr