Tržišne okolnosti guraju TE Plomin iz energetskog miksa jače nego ikada prije. S današnjim cijenama ugljena i emisija došlo je vrijeme da nema smisla govoriti o isplativoj proizvodnji u Plominskom zaljevu, čak ni u HEP-ovom odličnom energetskom miksu. Nedostatak bazne energije trebat će kontinuirano nadomještati uvozom sve skuplje električne energije, što će se na koncu morati preliti na gospodarstvo. Vlada je početkom srpnja objavila da se pridružuje međunarodnom Savezu za proizvodnju energije bez ugljena, grupi koju čine 122 zemlje, grada, regije i organizacije koje žele ubrzati tranziciju prema proizvodnji energije bez korištenja fosilnih goriva. Poslovično nezainteresirana za energetiku, država nije najavila datum zatvaranja jedine aktivne termoelektrana na ugljen u državi, TE Plomin 2, koja ima dozvolu za rad do 2040. Je li uopće potrebno govoriti o formalnom hrvatskom 'izlasku iz ugljena', kad jedina 'ugljenara' zbog sve većeg troška proizvodnje ionako radi sve manje? Kako se čini, tržišne okolnosti vrlo će je brzo eliminirati iz proizvodnog miksa, što nikako nije dobra vijest za hrvatsku energetiku. S prosječnom proizvodnjom od oko 1,5 TWh godišnje, što je cca. 10% godišnjih potreba, ta je elektrana uz NE Krško uvijek bila čvrsti kamen u temeljima koji se sada opasno klimaju. Niz okolnosti „urotio“ se protiv HEP-ove termoelektrane na ugljen. Cijena ugljena s isporukom u Rotterdam popela se do 130 USD/t, na najvišu razinu u proteklom desetljeću, čemu su kumovale poplave u Indoneziji i Australiji, zatvaranje rudnika u Kolumbiji i povećana potražnja u Aziji. Prema procjenama Trading Economicsa očekuje se da će se do kraja kvartala ugljenom trgovati po čak 143 USD/t, dok se u ruku od godinu dana procjenjuje daljnji rast cijene na 165 USD/t. Veliki uteg proizvodnji električne energije iz ugljena u Europi su i cijene emisijskih jedinica koje su se popele gotovo na 58 EUR/t CO2. Treba računati da u prosječnoj godini TE Plomin 2 u sustav predaje više od milijun emisijskih jedinica godišnje, dok ukupnim emisijama doprinosi 6%.
Mešetarenje ETS dozvolama
Za razliku od Poljske koja troši domaći lignit, kameni ugljen za TE Plomin u potpunosti se uvozi. S aktualnim cijenama, proizvodnja električne energije u TE Plomin 2 prelazi 50 EUR/MWh, na što tek treba dodati trošak emisijskih dozvola. Prošle godine HEP je raspolagao dozvolama koje je kupio 2019., kada je njihova cijena bila ispod 20 EUR/t, a ove godine TE Plomin 2 radi s dozvolama iz 2020. s cijenom između 25-30 EUR/t, što je već uzelo svoj danak. Koliko je ove godine radio Plomin nije poznato, jer takvi se podaci nigdje ne mogu dobiti. Novi igrači ušli su na tržište ETS dozvola te spekulativnim igrama povećali tržišnu volatilnost, što je trend koji će se nastaviti u narednim godinama. Analitičari predviđaju da bi se cijene ugljičnog dioskida do kraja desetljeća mogle popeti i do 90 EUR/t CO2, s tendencijom bitno manjeg broja dozvola na tržištu, zbog čega energetske tvrtke čuvaju svoje ETS kredite. Hrvatska pak svoje viškove iznova prodaje i računa da će na njima zaraditi od tri do pet milijardi kuna, a tim novcem alimentirat će izdvajanja HROTE-a za poticaje za obnovljivce i energetsku tranziciju općenito. Ostatak odlazi u FZOEU, a pošto znamo da Fond teško „troši“, ne znam treba li se veseliti. Već s današnjim cijenama ugljena i emisija i aktualnom projekcijom Europske komisije o 48 EUR/t do 2030. za ETS kvote, došlo je vrijeme da nema smisla govoriti o isplativoj proizvodnji u Plominskom zaljevu. Proizlazi da treba biti zahvalan providnosti da država ipak nije natjerala HEP na skup projekt TE Plomin 3, koji bi bio isplativ samo s bitno nižom cijenom ugljena i ETS dozvolama do maksimalno 30 EUR/t. Da je HEP ušao u taj projekt, danas bi se vjerojatno govorilo o njegovoj privatizaciji, a ne o energetskoj tranziciji koju elektroprivreda nastoji poduzeti velikim brojem zeleno obojenih projekata.
Pitanje nacionalne sigurnosti
Obnovljivci su „košer“, nitko to ne spori, ali treba se pitati što će izostanak proizvodnje iz Plomina značiti za hrvatsku energetiku, jer riječ je o baznoj energiji koju će u protivnom trebati uvesti, a cijene na burzama su sve veće. Cijena na HUPX za srpanj je na 95 EUR/MWh, a 2019. bila je na 55 EUR/MWh. A Hrvatska je i dalje najveći neto uvoznik električne energije u EU! Da budem precizna: „Za 2019. godinu, vezano uz raspoloživost elektrana, HOPS je prikupio saznanja da značajan dio od ukupnih proizvodnih kapaciteta, ponajprije termoelektrana, nije moguće koristiti u slučaju kratkoročnih potreba za energijom. Uspoređujući raspoložive prijenosne i proizvodne kapacitete sa srednjim satnim opterećenjima prijenosnog sustava, vidljiva je dostatnost proizvodnih i uvoznih kapaciteta za osiguravanje potrebnih količina električne energije krajnjim kupcima. Ipak, hidrološke prilike u pojedinim dijelovima godine te neraspoloživost te cjenovna nekonkurentnost termoelektrana, uzrokovali su visok uvoz u hrvatski EES. U pojedinim pogonskim situacijama, dostatnost električne energije, promatrano isključivo hrvatski EES-u, nije bila zadovoljena.“, stoji u godišnjem izvještaju HOPS-a, koji bi trebao biti na stolu Vijeća za nacionalnu sigurnost jer je riječ o iznimno važnom gospodarskom pitanju.
Cijene električne energije
Visoka cijena električne energije bit će dugoročno stimulativna jedino za daljnji rast obnovljivaca, koji imaju svoja ograničenja. Proizvodnja iz prirodnog plina, čiji futuresi su oko 35 EUR/MWh na TTF za ovu godinu, i ugljena, nastradat će od sve skupljih ETS dozvola, gurajući cijene energije u nebo u narednim godinama, generirajući gospodarsku krizu. U ozračju pojačanom pandemijom i klimatskim promjenama je li konačno vrijeme da se kreoatori politika temeljito zapitaju o sigurnost opskrbe električnom energijom? Onom istom električnom energijom na kojoj se bazira cjelokupna budućnost gospodarstva pa i civilizacije, ako ćemo slušati Bruxelles? Resorni ministar, koji olako zaključuje da izlazak iz ugljena i nije neki problem i njegov šef svakako bi se trebali pozabaviti smjerom i tempom kojim se razvija (neki smatraju - degenerira) hrvatska energetika. Treba javnosti reći koliko košta energetska tranzicija i da će oni platiti elektrifikaciju društva visokom cijenom energije.
Taj element se konačno polako uvodi u jednadžbu. Konzultativni dokument Europske komisije, koja gura energetski paket „Spremni za 55%“, navodi kako cijene ugljičnog dioksida iz fosilnih goriva treba prebaciti na krajnje potrošače, pritom učestalo spominjući energetsko siromaštvo i posljedični veliki rast cijena roba i usluga. Smjer energetike u EU je začudan kada se gleda šira slika utjecaja na klimatske promjene, ali je jasan, samo ga treba progurati kroz Europski parlament i države članice. Nesumnjivo, s uspjehom.
www.energetika-net.com
HRVATSKA SE UKLJUČUJE U GLOBALNI SAVEZ BEZ UGLJENA
Republika Hrvatska priključila se međunarodnom Savezu za proizvodnju energije bez ugljena (Powering Past Coal Alliance) i pridružila zemljama čija budućnost energetskog sustava neće ovisiti o ugljenu. Jedina aktivna termoelektrana na ugljen u Hrvatskoj nalazi se u Plominskom zaljevu, ima ukupnu snagu 210 MW i služi za uravnoteženje sustava opskrbe električnom energijom. Konkurentnost same termoelektrane, koja dozvolu za rad ima do 2040. godine, u perspektivi će se svakako promijeniti zbog Sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova (EU ETS) kojem trenutno Plomin II predaje više od milijun emisijskih jedinica godišnje. Ukupnim emisijama Republike Hrvatske Plomin doprinosi sa skoro 6%. Komentirajući ulazak Hrvatske u Savez za proizvodnju energije bez ugljena, ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić naglasio je kako će sveukupna gospodarska i društvena tranzicija potaknuti veću potrebu za električnom energijom, stoga moramo dobro planirati kako bi tu tranziciju iznijeli novi obnovljivi kapaciteti. „Stvaramo uvjete za prestanak korištenja ugljena u proizvodnji električne energije i sa sigurnošću možemo reći da će se to dogoditi prije isteka dozvole za rad Plomina II. Dinamika uključivanja obnovljivih izvora energije ovisit će o razvoju suvremene elektroenergetske infrastrukture primjenom novih tehnologija i posebice razvojem postrojenja za skladištenje energije“, istaknuo je ministar Ćorić. Prema postojećim strateškim dokumentima, za ostvarenje nacionalnog cilja Republike Hrvatske od 36,6% u udjelu obnovljivih izvora energije u finalnoj potrošnji do 2030. godine, neophodno je u elektroenergetski sustav priključiti preko 2.500 MW novih postrojenja obnovljive energije. Osim velikih projekata, jednako je važno otvaranje mogućnosti aktivnog uključivanja svih građana i poduzetnika u sustavu distribuirane proizvodnje i korištenja energije iz obnovljivih izvora te će u tom smjeru ići i prilagodbe sustava. Zbog svega navedenog, Hrvatska je danas na putu ostvarenja preduvjeta za prestanak korištenja ugljena kao pogonskog goriva i sigurno je da će se to ostvariti u bliskoj budućnosti.
www.energypress.net
