Alvin Martin Weinberg američki fizičar (Chicago, 20. IV. 1915 – Oak Ridge, 18. X. 2006). Studirao je u Chicagu, gdje je i doktorirao iz matematičke biofizike (1939). Nakon doktorata radio je u Metalurškom laboratoriju Sveučilišta u Chicagu, a od 1945. u Nacionalnom laboratoriju u Oak Ridgeu (danas Clinton Laboratory) bio je vodeći američki energetičar i specijalist za nuklearne reaktore. Pod njegovim vodstvom (ravnatelj Nacionalnoga laboratorija od 1955) odvijao se niz godina gotovo sav istraživački rad u vezi s nuklearnom energijom u SAD-u. Zajedno s E. P. Wignerom autor je temeljnoga djela Fizikalna teorija reaktora s neutronskom lančanom reakcijom (The Physical Theory of Neutron Chain Reactors, 1958). Alvin Martin Weinberg izradio je 1960-tih prvi nuklearni reaktor hlađen tekućim solima MSR (Molten Salt Reactor).

Nakon Drugog svjetskog rata, američka vlada izgradila je eksperimentalni reaktor rastaljene soli MSR koristeći gorivo U-233, fisijski materijal stvoren bombardiranjem neutrinima torija. Reaktor, izgrađen u Nacionalnom laboratoriju Oak Ridge (Oak Ridge, Tennessee), radio je kritično oko 15.000 sati od 1965. do 1969. godine.

Za to vrijeme Alvin M. Weinberg bio je upravitelj Nacionalnog laboratorija Oak Ridge (ORNL). On je inovirao prve generacije dizajna koji se danas koriste u većini komercijalnih reaktora. Weinberg je prepoznao prednosti tekućeg torija u odnosu na dizajne lakih vodenih reaktora (LWR), ali je dobio čvrsto protivljenje političkih snaga u Washingtonu za uvođenjem nove tehnologije MSR reaktora. 

Unatoč nedostacima, inženjeri u ORNL-u 1960-ih uspjeli su savladati sve prepreke i uspješno su izgraditi prvi torijski reaktor. Reaktor je radio nekoliko godina prije nego što je 70-ih godina bio stavljen izvan pogona. Nažalost Nixonova administracija je odlučila odgoditi ovaj program MSR-a jer ovaj reaktor neće proizvoditi materijal za izradu nuklearnih oružja. MSR reaktori su energetski reaktori bez mogućnosti generiranja goriva za nuklearna oružja jer svo nuklearno gorivo izgore.

Pedesetih godina prošlog stoljeća američki su istraživači razvili alternativnu tehnologiju nuklearnog reaktora koja bi potencijalno mogla riješiti sve zemaljske energetske probleme u sljedećih milijun godina: reaktor tekuće soli MSR. Izgrađena su dva prototipa. Međutim, kako ova tehnologija nije mogla pomoći potrebama SAD-a za nuklearnim oružjem, američka vlada odlučila je blokirati nastavak projekta MSR-a. Posljednji od dva prototipa isključen je 1969. godine.

Međutim, posljednjih se godina u Kini, Indiji, Japanu, Kanadi i nekim privatnim tvrtkama u SAD-u ponovno ukazalo zanimanje za tu tehnologiju. Zanimljivo je da su se mnogi pokretači zaštite okoliša pridružili ovom pokretu, prepoznajući da su koristi MSR-a daleko veće od troškova i potencijalnog utjecaja na okoliš.

 

 

Povratak LFTR nuklearnih reaktora Kirk Sorensen
Torijski reaktor s tekućim fluoridom (akronim LFTR; izgovara se kao podizač) tip je reaktora za toplinske uzgajivače. LFTRs koriste gorivi ciklus torija s tekućom soli za gorivo na bazi fluorida. Može postići visoke radne temperature pri atmosferskom tlaku.

Umjesto vode za hlađenje u reaktoru tekuće soli koristi se posebna otopina tekuće soli. Nuklearna goriva se miješaju s istim solima. Može se koristiti uranium, ali i torij. Jedna od najvećih prednosti takvih nuklearnih elektrana je ekonomski aspekt jer element ​torij obiluje na Zemlji. 1959. američki nuklearni fizičar Alvin Weinberg izračunao je da bi čovječanstvo moglo riješiti sve energetske probleme milijunima godina ako bi se koristio torij zemljine kore. Pored toga, potrebno je manje cijepljivi materijal jer se volumen otopine soli povećava pri zagrijavanju. Ove elektrane moguće je učiniti kompaktnijima i modularnima što sve dodatno smanjuje troškove.

Otkako je bivši NASA-in inženjer Kirk Sorensen oživio zaboravljenu tehnologiju reaktora s rastopljenim solima (MSR) u 2000-im, zanimanje za MSR tehnologiju brzo raste. Od 2011. godine, četiri odvojene tvrtke u Sjevernoj Americi objavile su planove za MSR-ove: Flibe Energy (pokrenuo ju je sam Sorenson), Transatomic Power (započela su ju dva nedavno diplomirana studenta MIT-a), Zemaljska energija (sa sjedištem u Kanadi, koja je nedavno bila u partnerstvu s Odjelom za energiju) Ridge National Laboratory) i Martingale, Inc., koji su nedavno objavili svoj dizajn za svoj ThorCon MSR.

Pored toga, u Japanu, Rusiji, Francuskoj i Kini sada postoji ponovno zanimanje za MSR-ove, a Kina je također objavila da je tehnologija MSR-a jedan od njegovih „pet inovacijskih centara koji će objediniti vodeće talente zemlje za istraživanje u naprednim poljima znanosti i tehnologije, prema Kineskoj akademiji znanosti. "

Zašto ovaj iznenadni interes za nuklearnu tehnologiju koji potiče iz pedesetih godina prošlog stoljeća? Odgovor leži u fenomenalnoj sigurnosti MSR-ova i njihovom potencijalu da pomognu u rješavanju mnogih današnjih problema vezanih uz energiju, od klimatskih promjena do energetskog siromaštva do isprekidane energije vjetra i Sunca. U stvari, MSR-ovi mogu djelovati tako sigurno, da mogu ublažiti strah javnosti od nuklearne energije. Prije nego što pogledamo potencijal MSR-a, korisno je prvo pogledati na visokoj razini što su i kako funkcioniraju.

Što je rastaljeni solni reaktor?
Reaktor rastaljene soli (MSR - Molten Salt Reactor) je vrsta nuklearnog reaktora koji koristi tekuće nulearno gorivo umjesto klasičnih štapova čvrstog nuklearnog goriva koji se koriste u uobičajenim nuklearnim reaktorima. Upotreba tekućeg goriva pruža brojne prednosti u pogledu sigurnosti i jednostavnosti dizajna. Kod tekućeg goriva oslobođeni plinovi u nuklearnim reakcijama prirodno uzgonom odlaze prema gore dok kod klasičnih reaktora generirani plinovi oštećuju nuklearne štapove nakon čega se prekida nuklearna reakcija zbog pada snage.

Reaktor sadrži "gorivu sol s otopljenim nuklearnim gorivom", a to je gorivo (poput urana-235) otopljeno u mješavini rastopljenih fluoridnih soli. Nakon što lančana reakcija fisije započne u reaktoru, brzina fisije se stabilizira kada sol goriva postane oko 700 stupnjeva Celzijusa. Ako reaktor postane topliji od 700 stupnjeva onda to rezultira širenjem soli goriva koja gura dio goriva u cirkulacijsku petlju. Promjena volumena zauzvrat dodatno smanjuje brzinu fisije budući da se fisija ne može održavati u petlji što potom djeluje na dodatno hlađenje goriva.

Za razliku od konvencionalnih reaktora, brzina fisije u MSR je inherentno stabilna. Unatoč tome, ako sol za gorivo postane previše vruća da bi mogla sigurno raditi, utikač za zamrzavanje (napravljen od soli koje čvrsto drže ventilator za hlađenje) ispod reaktora će se rastopiti, a tekući sadržaj reaktora će se spustiti u rezervoare za odlaganje u hitnim slučajevima, gdje se ne može nastaviti do fisije, omogućujući mu da se sigurno hladi.

Kontrolne šipke na vrhu reaktora pružaju daljnju kontrolu brzine fisije apsorbiranjem neutrona koji u protivnom mogu izazvati reakciju fisije. Ispitivanje 1960-ih pokazalo je da MSR može i dalje sigurno raditi bez intervencije operatera, čak i nakon namjernog uklanjanja upravljačkog štapa tijekom punog rada.

Sol goriva cirkulira se kroz izmjenjivač topline, gdje se hladi drugom rastopljenom petljom soli koja ne sadrži radioaktivno gorivo i proizvode fisije. Toplina iz ove druge petlje može se koristiti za obavljanje poslova, kao što je zagrijavanje vode za uključivanje parne turbine za proizvodnju električne energije.

Sol goriva također cirkulira kroz postrojenje za kemijsku obradu. Ovo postrojenje koristi se za uklanjanje neželjenih produkata fisije i dodavanje više goriva u reaktor.

Zašto topljeni reaktori soli?
MSR-ovi su veliki odmak od konvencionalnih reaktora s kojima su mnogi ljudi upoznati. Ključne značajke uključuju:

MSR-ovi su izrazito sigurni. Ne mogu se rastopiti kao konvencionalni reaktori s krutim gorivima, jer po dizajnu koriste prethofno istopljeno nuklearno gorivo. Operator ne može čak ni prisiliti MSR da se pregrijava. Ako se MSR iz nekog razloga pregrijava, toplina bi rastopila zamrzivač na dnu reaktorske posude, a soli tekućeg goriva izlučile bi se u spremnike za hlađenje u nuždi, gdje bi se ohladile i očvrsle. Nije potrebna interakcija operatera, pa čak ni sigurnosni dodatni pogonski uređaji.

Reaktor tekuće soli također bi riješio dva važna problema s konvencionalnom nuklearnom tehnologijom. S jedne strane, već nastali nuklearni otpad može se sagorjeti kao gorivo i na taj način pružiti mogućnost razumnog zbrinjavanja radioaktivnog materijala. S druge strane, reaktor tekuće soli je mnogo sigurniji: elektrane imaju "kade". U slučaju GAU-a, uranij ili torij koji procuri skupljaju se u podzemnom sigurnosnom spremniku. Rizik od eksplozija elektrane je nepostojeći jer takve elektrane mogu raditi i pod atmosferskim tlakom zraka. Veća količina tekućeg goriva također otežava pregrijavanje reaktora. Taj se volumen povećava proporcionalno temperaturi, te se stoga samoregulira.

Dizajn reaktora rastopljene soli privlačni su jer su u osnovi imuni na otapanja reaktora poput onog kojeg smo vidjeli u Fukushimi. Standardna nuklearna elektrana s krutim gorivom hladi se vodom koja ključa znatno ispod 2000 Celzijevih stupnjeva u jezgri peleta s krutim nuklearnim gorivom. Fisija koja se događa u tim klasičnim reaktorima lančana je reakcija, što znači da traje sve dok je ne zaustavimo ili reaktor ostane bez goriva. Isključivanje jednog od ovih reaktora znači pumpanje vode dok se ne ohladi, što može potrajati jako dugo. Ako se to ne dogodi - jer ste možda morali pobjeći od zračenja - reakcija se nastavlja izvan kontrole i može doći do katastrofalnog topljenja jezgre reaktora.

Ono što teoretski djeluje, ispada da je u praksi teško. Nije lako, posebno nakon katastrofe u Fukušimi 2011. godine, pronaći dovoljno investitora za izgradnju reaktora za tekuću sol. Nuklearna energija je nestala, barem se čini. Zasad je upitno hoće li regenerativni izvori energije poput Sunca, vjetra i vode ovladati brzo rastućom potrošnjom energije. Reaktor tekuće soli mogao bi biti uvjerljiv i razmjerno siguran dodatak i djelovati kao prijelazna tehnologija dok čovječanstvo ne nađe bolje rješenje.

Čak i namjeran kvar MSR-a ne može uzrokovati značajno oslobađanje radioaktivnosti. Soli goriva za MSR djeluju pri normalnom atmosferskom tlaku, tako da bi kod oštećenja spremnika reaktora sol jednostavno iscurila te bi se sol nakon hlađenja očvrsnula. (Za usporedbu, oštećenje konvencionalnog reaktora s krutim solima dovodi do reakcije visokotlačnog i radioaktivnog vodenog rashladnog sredstva koje izlazi u atmosferu i potencijalno curi u okolna vodna tijela.) Uz to, radioaktivni nusprodukti fisije poput joda-131, cezija-134 i cezija- 137 (poput onih koje je ispuštalo u atmosferu i ocean raspadom Fukušime) fizički su vezani na očvrsnulo rashladno sredstvo i ne napuštaju mjesto reaktora.

Rješenje nuklearnog otpada i zalihe plutonija
Konvencionalni reaktori koriste čvrste keramičke gorivne šipke koje sadrže obogaćeni uran. Cijepanjem urana u gorivu oslobađaju se plinovi, poput ksenona, koji uzrokuje pucanje goriva. Ovo pucanje zauzvrat zahtijeva uklanjanje i zamjenu gorivnih šipki znatno prije nego što se većina aktinoida (elementi koji ostaju radioaktivni tisućama godina), poput urana, rasprsne. Zbog toga je nuklearni otpad radioaktivan vrlo dugo jer sadrži još dosta urana koji nije reagirao.

Međutim, aktinidi koji ostaju u napuklim šipkama goriva još uvijek su izvrstan izvor goriva za reaktore MSR. Francuska, na primjer, reciklira otpad, umjesto da ga sahrani, tako da se ti aktinidi mogu smjestiti u nove šipke za gorivo i upotrijebiti za proizvodnju više električne energije.

Budući da MSR-ovi koriste tekuće gorivo, oslobađanje plinova jednostavno se diže u mjehurićima, obično u jedinicu koja se nalazi van plina u petlji rashladnog sredstva gdje se oslobođeni plin xenon može ukloniti. Budući da na oslobađanje plina ne utječe tekuće gorivo, gorivo se može ostaviti u reaktoru sve dok se gotovo svi aktinidi ne rasprsnu, ostavljajući samo elemente koji su radioaktivni relativno kratko vrijeme (300 godina ili manje). Rezultat toga je da MSR nemaju dugoročno pitanje u vezi s nuklearnim otpadom jer sagore svo nuklearno gorivo.

Ne samo da MSR-ovi nemaju dugoročni problem otpada, već se mogu koristiti i za zbrinjavanje postojećih zaliha nuklearnog otpada koristeći te zalihe otpada kao gorivo. Čak se i zalihe plutonija mogu zbrinuti na ovaj način. U stvari, konvencionalni reaktori obično koriste samo 3 do 5% raspoložive energije u svojim šipkama za gorivo prije nego što se gorivo mora zamijeniti zbog pucanja šipki. MSR-ovi mogu potrošiti većinu ostatka dostupnog goriva u tim šipkama za proizvodnju električne energije. Korištenjem novim tehnologija MSR-a riješio bi se problem i preostalog nuklearnog otpada.

Napomena: Razlog zbog kojeg konvencionalni reaktori ne mogu potrošiti sve aktinoide u svojim šipkama za gorivo malo je složeniji od gore opisanog. Neutroni u konvencionalnim reaktorima kreću se dovoljno brzo da uzrokuju fisiju obogaćenog urana. Fisioniranje većine aktinoida zahtijeva mnogo brže pokretljive neutrone, što se može postići i u MSR-ovima i u reaktorima na kruto gorivo, kao što je GE Hitachi PRISM.

Obilna energija jeftinija od energije iz ugljena
Kako možemo postići da svih 8 milijardi ljudi na planeti (možda 9 milijardi do 2050. godine) drastično smanji emisiju CO2? Odgovor: učinite to svojim neposrednim interesom pružanjem jeftine energije bez CO2 - energije jeftinije nego što ju možete dobiti izgaranjem ugljena, zemnog plina ili nafte. Ekonomija i odnos cijena dvije tehnologije dugoročno nameće tržištu bolja i cijenom povoljnija tehnološka rješenja.

MSR-ovi se mogu napraviti jeftino jer su jednostavni u usporedbi s uobičajenim reaktorima koji imaju velike, kupole za zatvaranje pod pritiskom i mnogo konstruiranih (a nisu svojstveni) suvišnih sigurnosnih sustava. Imajući puno manje dijelova od klasičnih reaktora, MSR-ovi su po sebi jeftiniji. Ova jednostavnost također omogućuje da MSR-ovi budu mali, što ih zauzvrat čini idealnim za tvorničku masovnu proizvodnju (za razliku od konvencionalnih reaktora). Efikasnost troškova povezana s masovnom proizvodnjom dodatno smanjuje troškove i može znatno povećati povećanje nuklearne energije.

Usporedba energije Sunca i vjetra
Značajno ograničenje primjene energije Sunca i vjetra je njihova isprekidanost i nepouzdanost. Trenutno se tim pitanjima u SAD-u rješava brzo aktiviranje postrojenja za prirodni plin kako bi se pratila promjena generirane energije solarnih elektrana kao i vjetroelektrana. Drugim riječima, plinske elektrane moraju brzo pojačati izlaznu snagu kada je snaga vjetra i Sunca manja, i brzo spuštati snagu kad Sunce sija ili kada vjetar puše. Nažalost, ovo je neučinkovit način sagorijevanja prirodnog plina, što može rezultirati gotovo istim ispuštanjem CO2 iz plinskih postrojenja koje imaju oscilacije snage nego kad plinske elektrane jednostavno neprekidno rade. I naravno, daljnja upotreba prirodnog plina zahtijeva kontinuiranu potrošnju fosilnih goriva. (Iako se mnogi nadaju da će tehnologija skladištenja energije na razini mreže jednog dana negirati potrebu za korištenjem postrojenja za prirodni plin, nikakva ekonomska akumulacija nije na vidiku.)

Za razliku od klasičnih nuklearnih reaktora, karakteristika MSR-a čini ih dobrim kandidatima za opterećenje javne mreže bez emisije CO2 nakon što solarne i vjetroelektrane generiraju energiju. To je zato što usporavanje nuklearnih reakcija dovodi do povećanog oslobađanja plina ksenona. Kada to rade konvencionalni reaktori, moraju pričekati nekoliko dana da se ponovo pokrenu, dok se ksenonski plin raspada. Ovaj dodatni ksenon ne predstavlja problem za MSR-ove zbog njihovog off-gas sustava koji omogućava trenutno uklanjanje ksenona; stoga nije potrebno odgađanje nakon povećanja ili pada snage MSR-a.

Imajte na umu da konvencionalni reaktori mogu biti dizajnirani tako da slijede opterećenje, ali obično nisu bili tako konstruirani iz ekonomskih razloga (više energije možete ostvariti pokretanjem konvencionalnih reaktora s punom snagom za aplikacije baznog opterećenja).

Bogata energija milijunima godina
Iako se ponekad tvrdi da nuklearna energija nije održiva, istina je da na Zemlji postoji dovoljno nuklearnog goriva koje čovječanstvu može pružiti obilnu energiju milijunima godina. MSR-ovi se mogu pokretati na uranijumu i na postojećim zalihama plutonija te mogu koristiti i nuklearni otpad postojećih elektrana. Varijanta MSR-a, torijumski reaktor s tekućim fluoridom (LFTR), moći će koristiti obilan torij kao gorivo. Uz to, uzgajivački reaktori (koji uključuju neke vrste MSR-ova) omogućavaju korištenje urana-238 kao goriva, što čini 93,3% ukupnog prirodnog urana. Konvencionalni reaktori koriste samo uranij-235, koji čini samo 0,7% prirodnog urana.

Zamjenjuje fosilna goriva gdje su vjetar i solarni problemi
MSR tehnologija ima puno veće mogućnosti za generiranje jeftine proizvodnje električne energije i bez emisije CO2. Na primjer, MSR-ovi bi se mogli upotrijebiti za zamjenu fosilnih goriva za industrijske procese visokih toplina, poput uklanjanja otpada iz vode, proizvodnje cementa i aluminija. (U SAD-u industrijski procesi obuhvaćaju nešto više od 5% stakleničkih plinova.) MSR-ovi mogu čak osigurati visoku toplinsku energiju za jeftinu proizvodnju sirovina za sintetička tekuća goriva bez CO2.

MSR-ovi bi se mogli koristiti i za napajanje velikih kontejnerskih brodova, koji trenutno rade na dizel. 15 najvećih ovakvih brodova dnevno generiraju zagađenje zraka koliko i svi automobili na planeti.

Zabrinutost za širenje oružja
Nijedan nuklearni reaktor ne može se dokazati proliferacijom, ali MSR imaju neke značajne prednosti za otpornost na širenje nuklearnog goriva u odnosu na klasične elektrane. Otpad iz MSR-a nije koristan za upotrebu u nuklearnom oružju, jer MSR-ovi dijele gotovo sve aktinide. MSR-ovi mogu koristiti postojeće zalihe nuklearnog otpada iz konvencionalnih reaktora, kao i postojeće zalihe plutonija, čineći ove materijale nedostupnima za upotrebu u nuklearnom oružju.

Vrlo kratka povijest MSR tehnologije
MSR su prvi put razvijeni u SAD-u pedesetih godina prošlog vijeka za upotrebu u zrakoplovu s nuklearnim motorom (ideja je bila da bi nuklearna bomba kao i avion mogao ostati u zraku neograničeno). Iako je mali eksperimentalni reaktor uspješno pokrenut, program je otkazan kada je postalo jasno da je dolijevanje goriva avionima u zraku održivo. Pod nadzorom Alvina Weinberga u 1960-ima, Nacionalni laboratorij Oak Ridge izgradio je eksperimentalni MSR koji je uspješno radio četiri godine. Weinberg je rano shvatio da su MSR-ovi idealan tip reaktora za civilnu upotrebu jer se oni ne mogu rastopiti. Na kraju ga je otpustila Nixonova uprava zbog zagovaranja korištenja MSR-ova. U 2000-ima, tadašnji NASA-in inženjer Kirk Sorenson, koji je imao zadatak smisliti kako napajati stanicu na Mjesecu, ustanovio je da su MSR-ovi najbolje rješenje. Shvatio je i da su MSR-ovi sjajno rješenje za svu potrebnu elektrinu energiju na Zemlji. Njegovo neumorno zalaganje za primjenom MSR-ova izazvalo je veliko zanimanje javnosti te znanstvene zajednice koja je već prethodno radila na ovom projektu.

Zaključak
Međuvladin panel za klimatske promjene, Međunarodna agencija za energetiku, Ujedinjene nacije, bivša Obamina administracija i čak preko 70% klimatologa slažu se da se moramo vratiti primjeni održive nuklearne energije MSR-a ako želimo zaustaviti klimatske promjene. Zbog svoje izuzetne sigurnosti i niskih troškova, tehnologija MSR je nuklearna tehnologija koju većina može prihvatiti.

Kina je trenutno prvenstveno uključena u razvoj reaktora na tekuću sol i svake godine troši nekoliko stotina milijuna američkih dolara na istraživanja i razvoj novih nuklearnih reaktora. Glavni razloga za ova istraživanja je činjenica da je uranij u Narodnoj Republici oskudan i stoga ga trebaju uvesti po visokoj cijeni, dok je nasuprot torij dostupan gotovo u neograničenim količinama. No, EU je pokrenula i četverogodišnji program pod nazivom "Procjena sigurnosti brzog reaktora rastopljene soli" (Samofar), na kojem je nekoliko istraživačkih instituta i sveučilišta poput nizozemskog tehničkog sveučilišta Delft, Centra National de la Recherche Scientifique iz Francuske i Zajednički istraživački centar Evropske komisije u Bruxellesu.

 

Europski je parlament izglasao Izvješće „Kohezijska politika i regionalne strategije zaštite okoliša u borbi protiv klimatskih promjena“, koje je inicirao i ispregovarao hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu Tonino Picula. Izvješće, usvojeno s 572 glasova za, 79 protiv i 37 suzdržanih, naglašava važnost kohezijske politike kao najvećeg europskog investicijskog alata s preko 300 milijardi eura u borbi protiv klimatskih promjena, odnosno za postizanje klimatske neutralnosti Europe do 2050.godine i ispunjavanja ciljeva Pariškog sporazuma.

„Namjera ovog izvješća bila je zacrtati korake nužne u tranziciji prema klimatski neutralnoj Europi do 2050. godine, iz perspektive europskih regija. S odobrenih 330 milijardi eura u sljedećem proračunskom razdoblju, Kohezijska politika je najveći i najvažniji investicijski alat u Europi. Kako će trideset posto iz Kohezijskog i Europskog fonda za regionalni razvoj biti usmjereno u projekte dekarbonizacije ekonomije, Kohezijska politika postala je ključan alat u borbi protiv klimatskih promjena. Naše regije tu priliku ne smiju propustiti, jer, kako je EP upozorio još 28.11.2019., nalazimo se u klimatskoj i okolišnoj krizi. Naime, klimatske promjene nisu samo pitanje okoliša, već ekonomske i društvene promjene zbog čega se protiv klimatskih promjena moramo boriti svim razinama: lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj, europskoj i globalnoj. Sredstva iz Kohezijskog i Europskog fonda za regionalni razvoj omogućit će nam ulaganja u zelene poslove, unaprjeđenje kvalitete života i zelenije gradove dok pobjeđujemo u toj borbi. Tranziciju prema klimatskoj neutralnosti moramo postići na društveno pravedan način, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Zato nismo naglasili samo socijalnu dimenziju tranzicije, već i ulogu specifičnih regija, poput malih otoka i udaljenih regija, kao inovacijskih laboratorija za razvoj čiste energije, pametne mobilnosti, upravljanja otpadom i cirkularne ekonomije“, istaknuo je Picula prilikom predstavljanja Izvješća na plenarnoj sjednici EP-a.

Izvješćem se od lokalnih i regionalnih vlasti traži da ciljeve klimatske neutralnosti pretvore u konkretne lokalne aktivnosti u zaštiti okoliša, uzimajući u obzir specifičnosti regija i koristeći inovativne mjere. U Izvješću se podsjeća kako je 30 posto kohezijskih i sredstava za regionalni razvoj namijenjeno ‘zelenim projektima’ u sadašnjem proračunskom razdoblju i sva se moraju uložiti sljedeći načelo nečinjenja štete.

„Komisija pozdravlja Izvješće nastalo na inicijativu zastupnika Picule. U ovom proračunskom razdoblju Kohezijska će politika dati velik doprinos borbi protiv klimatskih promjena. Klimatskim politikama u regionalnom kontekstu će biti namijenjeno oko 69 milijardi eura, u skladu s ciljevima Europskog zelenog plana. Sva ćemo ulaganja pratiti prema OECD-ovim standardima za praćenje utjecaja na klimu. Sve razine uprave, od lokalne, preko regionalne do europske su važni faktori u borbi protiv klimatskih promjena, a Komisija članicama poručuje da u programiranju sredstava kohezije posebno traže okolišnu održivost investicija“, istaknuo je europski povjerenik za okoliš, oceane i ribarstvo Virginius Sinkevičius.

Regionalni razvojni planovi shodno tome moraju biti usmjereni na smanjivanje okolišnih rizika, energetsku tranziciju na obnovljive izvore, bioraznolikost i klimatsku prilagodbu i podršku građanskom angažmanu i lokalnim projektima. Potiče se i suradnja među regijama i prekogranični projekti i mehanizmi, poput Saveza gradonačelnika za klimu i energiju. Zastupnici također naglašavaju važnost uspostave učinkovite metodologije praćenja napretka nacionalnih vlada, lokalnih i regionalnih vlasti u borbi protiv klimatskih promjena, i to usvajanjem jednakih standarda za sve. U Izvješću se naglašava nužnost dodatne podrške područjima koja su najviše pod utjecajem tranzicije prema klimatskoj neutralnosti, posebno pograničnim regijama i malim otocima koji imaju specifične potrebe. Njima je potrebno omogućiti pristup dovoljnim ekonomskim resursima kako bi u potpunosti ispunili svoje potencijale. Parlament također traži od članica da u svoj pristup kohezijskim programima uključe i “Pametna sela” i od Komisije traže da stave na raspolaganje alate potrebne za implementaciju ciljeva Europske strategije za bioraznolikost do 2030. godine. Strategija predviđa da gradovi s najmanje dvadeset tisuća stanovnika moraju stvoriti urbane šume i farme, parkove, vrtove i zelene krovove, te ulice s posađenim drvećem. Takve mjere imaju pozitivan učinak na urbanu mikroklimu i zdravlje, posebno ranjivih skupina. Na kraju, u Izvješću se zahtjeva više sinergija između različitih europskih kohezijskih fondova, instrumenata i programa i da se poveća povezanost javnih i privatnih ulaganja kako bi se povećala učinkovitost regionalnih strategija zaštite okoliša. Izvješće ćete moći pronaći na ovoj poveznici:

https://www.europarl.europa.eu/plenary/en/texts-adopted.html

Pobjednici tranzicije biti će oni s promišljenom energetskom strategijom. Na tom putu bit će presudno osloniti se (ili izgraditi) na set diferencirajućih sposobnosti potrebnih za provedbu strategije. Mislav Slade-Šilović je voditelj PwC strateškog savjetovanja u energetici za jugoistočnu Europu. U intervjuu za Svijet energije diskutira o ključnim trendovima u globalnoj energetici.

Koji su ključni globalni trendovi vezani za energetsku tranziciju trenutačno?

Unatoč činjenici da je u 2020. godini stopa dekarbonizacije iznosila 8 posto (pad ekonomske aktivnosti zbog pandemije covida-19), u sljedećih deset godina potrebno je nastaviti s ostvarivanjem dvoznamenkaste stope dekarbonizacije kako bismo postigli cilj smanjenja globalnog zatopljenja <2 °C. Na tom putu svi dijelovi svjetske ekonomije moraju proći transformaciju k održivom i na tom pravcu ih drži nekoliko ključnih faktora, poput nacionalnih i regulatornih politika te vezanih stimulusa, pada cijene zelenih tehnologija, sve hrabrijih ulaganja u R&D odnosno nove tehnologije te promjene u ponašanju i očekivanju krajnih kupaca koje sve više stvaraju potražnju za održivim rješenjima.

Na tom putu energetske kompanije iz temelja mijenjaju svoje poslovne modele kako bi bile što spremnije za sutra. Podržane novim politikama financijskih institucija, kompanije preusmjeravaju sve veće udjele investicija u projekte koji doprinose zelenoj tranziciji.

Veliki momentum tom pravcu se stvara kod naftnih kompanija koje se repozicioniraju u "integrirane energetske kompanije", a sve ih više objavljuje svoje "net zero commitmente". Komunikacija Totala i BP-a je da će do 2030. godine 20 do 40 posto svojih investicija usmjeriti na obnovljive izvore. Iako europske kompanije predvode energetsku tranziciju, krajem 2020. godine se u "net zero" obećanjima pridružuju i vodeće azijske te američke naftne kompanije, ali to je i dalje vrlo uzak klub globalne naftne scene. Elektroenergetske kompanije nastavljaju s prilagodbom svojih proizvodnih portfelja, golema sredstva se ulažu u prilagodbu mreže te se sve veća pažnja posvećuje digitalizaciji, inovacijama i odnosu s korisnikom.

Ta dinamika dovodi do promjena u lancu vrijednosti energetike gdje dolazi do sve većih preklapanja pozicija elektroenergetskih kompanija u odnosu na plinske, naftne i tehnološke. Najintenzivnija konkurencija javlja se u segmentu proizvodnje električne energije te u segmentu krajnjeg korisnika, i to u B2B i B2C segmentu, a posebice u e-mobilnosti.

Koji će faktori odrediti pobjednike i gubitnike tranzicije?

Energetska tranzicija neizbježno će stvarati značajan pritisak na profitabilnost i novčane tokove u određenim sektorima. To se posebno manifestira u naftnom sektoru čiji su tradicionalni povrati viši od onih što se danas ostvaruju u OIE. Prilikom svakog radikalnijeg zaokreta u poslovanju javljaju se određeni rizici (imamo li adekvatne kompetencije, kako će reagirati tržišta kapitala, jesmo li rano ili kasno investirali, imamo li održivu konkurentsku prednost itd.) kojima treba upravljati. Vjerujem da će pobjednike energetske tranzicije karakterizirati dobro promišljena strategija koja mora odgovoriti na pitanja u kojem se segmentu sutra natjecati, kojim proizvodima i na koji način ostvarivati održivu konkurentsku prednost. Na tom putu bit će presudno osloniti se (ili izgraditi) na set diferencirajućih sposobnosti koje će ih učiniti konkurentnima te, naravno, dosljedno provoditi transformaciju kako bi se strategija što jasnije prelila u realizaciju.

Koje su osnovne strategije tranzicije koje primjenjuju tradicionalne energetske kompanije?

U sektoru električne energije očigledne su promjene u investicijskim strategijama, što se manifestira sve većim ulaganjima u OIE, mrežnu infrastrukturu, digitalizaciju i inovacije. Na uzorku najvećih europskih elektroenergetskih kompanija, u odnosu na 2012. godinu, udio ukupnog CAPEX-a u mrežu skočio je s 29 na oko 40 posto, dok su ulaganja u OIE narasla s 23 posto udjela na više od 30 posto. Međutim, do diferencijacije će doći prvenstveno razvojem novih usluga te u odnosu prema krajnjem korisniku. Rastom decentralizirane energije, novom organizacijom tržišta energije te penetracijom IoT uređaja sektor će se nastaviti kretati iz zone "commodityja" prema proizvodima i uslugama s dodatnom vrijednošću. To mogu biti podaci, integrirana usluga ili korisničko iskustvo. Za uspjeh u toj utakmici ključno je pojačati inovacijske kapacitete i znanja, posebice u segmentu upravljanja podacima, razvoju i fuziji digitalnih rješenja u tradicionalne proizvode i usluge koji se manifestiraju kroz e-mobilnost, mikromreže, baterije itd. Upravo na tom tragu već je vidljiv trend gdje tehnološke kompanije nagrizaju tržišni udio inkumbenata.

U segmentu nafte i plina zasad se profilira nekoliko glavnih arhetipova strategija, iako svaka kompanija ima svoje specifičnosti. Primjerice, Shell i Total se orijentiraju na rješenja za krajnje korisnike u domeni električne energije gdje će ući u intenzivnu konkurenciju s tradicionalnim elektroenergetskim kompanijama. Exxon odabire strategiju "last man standing", stavljajući naglasak na efikasnost i inovacije u svom današnjem temeljnom poslovanju. OMV se pozicionira u segmentu kružne ekonomije. Equinor, bivši Statoil, gradi strategiju tranzicije na temeljima svojih ključnih kompetencija gdje iskustva u istraživanju i eksploataciji ugljikovodika u dubokim morima koristi danas za "offshore" vjetroelektrane.

Kako kompanije mogu postići balans u alokaciji sredstava između starih fosilnih i novih zelenih projekata?

Strukturu budućih ulaganja treba staviti u kontekst IEA "Stated Policies" scenarija, prema kojemu do 2040. godine potražnja za energijom iz ugljikovodika i dalje raste u apsolutnim iznosima te iznosi 73 posto u ukupnoj globalnoj potražnji za energijom. S druge strane, ako se putanja dekarbonizacije bude odvijala prema "Sustainable development" scenariju, udio globalne potražnje za energijom iz ugljikovodika u 2040. godini iznosit će 56 posto, što je već vidno manji udio. Dodatno, ako iz globalnog presjeka izoliramo Aziju i Indiju, tada bi taj udio bio još niži. Dinamika energetske tranzicije, pa samim time i brzina realokacije sredstava iz fosilnih u zelene projekte, ima drugačiji tretman, ovisno o bogatstvu i resursima pojedinih ekonomija i država. Uz rastuću komercijalnu atraktivnost tehnologije za zelene projekte, bogatije ekonomije u boljoj su poziciji snažnije stimulirati energetsku tranziciju jer se dio troška te tranzicije svakako prelijeva na krajnjeg korisnika koji ima veću kupovnu moć. Slabije ekonomije ili one čiji energetski portfelji dominantno počivaju na prirodnim resursima poput ugljena tranziciju će provoditi postupnije balansirajući energetsku neovisnost i cjenovnu prihvatljivost. No, to nikako ne smije biti alibi za odstupanje od globalnih ili europskih ciljeva s obzirom na to da komercijalna isplativost novih tehnologija već danas u dobroj mjeri omogućava stabilnu tranziciju.

Koja je najčešća pogreška koju u strategiji energetske tranzicije rade energetske kompanije?

Energetska tranzicija je dugotrajan proces koji nema veliku prošlost, no na nekoliko relevantnih primjera i iskustvima korporativnih transformacija mogu se identificirati ključni faktori uspješnosti, odnosno obrnuto tome i suboptimalni potezi. Orsted, bivši Dong, primjer je uspješno provedene transformacije u kontekstu energetske tranzicije. Prije desetak godina definirao je strategiju čija je okosnica bila repozicioniranje u segment čiste energije. Sve transformacijske odluke koje su potom slijedile bile su koherentne sa strateškim prioritetom. Kompanija je dosljedno iz godine u godinu donosila i implementirala razne operativne odluke koje su dovele do rezultata u relativno kratkom roku. Orstedova tržišna kapitalizacija je nakon izlaska na burzu 2016. godine narasla četiri puta. Uz jasnu strategiju i koherentnu provedbu, prilagodba operativnog modela zasigurno je još jedan od ključnih faktora uspješnosti.
novac.jutarnji.hr

Početkom 90-ih često se koristila sintagma - Hrvatska lisnica u hrvatskom džepu, hrvatska puška na hrvatskom ramenu. Danas, već duboko u 21. stoljeću, vrijeme je za novu sintagmu koja bi trebala glasiti - hrvatsko sunce na hrvatskom krovu! Ne znam za puške, ali mislim da je hrvatska lisnica daleko od hrvatskog džepa. Naš BDP više ovisi o osobnoj i javnoj potrošnji nego o proizvodnji, a uvoz je stalno veći od izvoza. U trenucima kad ključne kompanije sve više prelaze u strano vlasništvo, pitanje je koliko mi upravljamo svojom ekonomijom.

Ekonomija, ali i psiha ljudi nakon covid-krize neće biti isti. Zato nam je potrebna i nova definicija gospodarskog razvoja. Novo zeleno gospodarstvo ne može biti više gospodarstvo koje je samo sebi cilj i mjeri se kratkoročnim profitom, nego treba biti gospodarstvo koje je socijalno i okolišno održivo. Je li zeleno utopija ili je to neki novi socijalizam? U Hrvatskoj je važno i osiguravanje pravednosti i sigurnosti za sve građane. Nakon posljednjeg debakla u pravosuđu, još jednog u dugom nizu, naše je društvo na korak od potpunog urušavanja. Zelena tranzicija, ako je zagadi korupcija i stranački nepotizam, može imati porazan učinak. Zato me jako brine i pozorno pratim svaki korak u definiranju zakonskog okvira za obnovljive izvore, svaki natječaj novog premijskog sustava i sve ostalo što se događa.

EU Zeleni sporazum golem je uspjeh znanstvenika koji su desetljećima upozoravali na opasnosti globalne promjene klime. Taj dokument na samo 24 stranice predstavlja radikalni projekt ne samo stvaranja klimatske neutralnosti EU do 2050. godine, nego i potpunu transformaciju europske ekonomije. Hrvatska se tu još očito ne snalazi, još sanjamo velike projekte, a građansku energetiku i tzv. energetske zajednice promatramo kao neke egzotične ptice. Trebalo bi zapravo biti obratno. Više od 50% instaliranih sunčanih elektrana u Njemačkoj je snage do 100 kW, to su krovovi obiteljskih kuća, višestambenih zgrada i poljoprivrednih gospodarstava. Njemački premijski model (za razliku od našega) ne predviđa pojedinačne veće elektrane od 10 MW. Ugledni Fraunhofer institut predviđa da će se do 2030. u Njemačkoj instalirati gotovo 100 GW sunčanih elektrana (to je oko 20 puta više od svih hrvatskih elektrana zajedno) bez ikakvih posljedica na elektrodistribucijsku mrežu. Praćenjem vremenske prognoze danas se prilično točno može predvidjeti proizvodnja električne energije nekoliko dana unaprijed. Jasno je da će električnu mrežu trebati modernizirati, ali digitalizacija i uvođenje pametnog upravljanja danas je imperativ bez obzira na to je li riječ o energetici, medicini ili poljoprivredi.

Danas već više od 12 milijuna stanovnika EU proizvodi vlastitu energiju, a taj broj bi mogao narasti na 50% do 2050. - hrvatskim građanima moramo pružiti jednaku priliku. Sunčane elektrane moraju se naći na svakom hrvatskom krovu, to je jedno od najvažnijih pitanja naše suverenosti u 21. stoljeću.

Mali savjet i svim onim brojnim kandidatima za gradonačelnika Grada Zagreba - u Beču je lokalni opskrbljivač električnom energijom Stadtwerke još 2012. pokrenuo program pod nazivom elektrane građana. Stadtwerke potiče građane da ulažu u sunčane elektrane na javnim objektima te ih iznajmljuje na rok od najmanje pet godina uz godišnji povrat uloženog od 1,75 do 3,1%.

U prosincu 2013. dva su trgovačka lanca u suradnji s bečkom tvrtkom Wien Energie stvorila model investiranja u kojem građanima vraćaju ulog u bonovima za kupnju na godišnjoj razini. U listopadu 2017. taj je bečki opskrbljivač proširio model na suvlasništvo u punionicama električnih automobila, a cilj je do 2020. postaviti njih čak 1000 te vratiti uloženo ne samo uz pomoć bonova za kupnju u supermarketima, nego i bonova za javni prijevoz, plin i struju. Dakle - može se! Treba još samo shvatiti da hrvatsko sunce na hrvatskom krovu znači i - hrvatsku lisnicu u hrvatskom džepu.

Autor je posebni savjetnik predsjednika Republike za energiju i klimu
dr. sc. Julije Domac
novac.jutarnji.hr

Daymak najavljuje Spiritus EV, najbrže električno vozilo na tri kotača s vrtoglavim ubrzanjem. Trkaća verzija Spiritusa jamči ubrzanje do stotke za 1,8 sekundi, ima domet od 480 km i stajat će od 149.000 dolara na više. Najavljene su i skromnije izvedbe za plići džep. Privežite pojas i pripremite se za najbolju karting vožnju u životu. Najnoviji izum kanadske tvrtke Daymak pridružuje se obitelji vozila serije Avvenire i to u obliku električnog automobila na tri kotača. Spiritus će biti najbrži električni automobil na tri kotača na svijetu, najavljuju iz kompanije.

Crowdfunding kampanja i benefiti
Daymak je pokrenuo crowdfunding kampanju za automobil koji će biti opremljen vlastitim solarnim panelima za punjenje, sustavom regeneracije energije i vlastitim bežičnim punjačem. Cilj im je kampanjom privući 50.000 predbilježbi za njihov novi elektromobil. Ultimate, trkaća verzija Spiritusa, jamči ubrzanje od nule do 96,5 km/h za 1,8 sekundi, ima pristojan domet od 480 km i stajat će od 149.000 dolara na više. Za one puno plićeg džepa tu je i Deluxe izvedba koja će u osnovnoj verziji stajati samo 19.995 dolara. Za taj novac dobit ćete solidan domet od 300 kilometara, ali bez raketnog ubrzanja kojim se diči Ultimate. Stotinu dolara kapare jamči nižu cijenu vozila od one koju će imati kad se jednom pojavi na tržištu i 100 dolara popusta za kupnju bilo kojeg Daymakovog e-bicikla ili već dostupnog malog električnog vozila tvrtke.

Od off-roada do autonomnih letjelica
Daymakova serija Avvenire uključuje cestovni i terenski e-bicikl Terra, natkriveni ležeći bicikl Foras, potpuno električni AWD skuter Tectus, lagani zatvoreni ATV Aspero i Skyrider, futurističko električno vozilo visokih performansi sposobno za letove. Skyrider bi se trebao pojaviti 2025. i zamišljen je za putovanja u budućnosti u kojoj nema ni cesta niti zagađenja. Ovo potpuno autonomno vozilo eliminira potrebu za pilotom i otklanja svaku mogućnost nesreće zbog ljudske pogreške. Za komunikaciju s upravljačkim centrom Skyrider koristi 4G i 5G mrežu, što pak omogućava daljinsko upravljanje i prijenos podataka o letu i mjernih podataka u stvarnom vremenu. U međuvremenu, nazad na Zemlji, crowdfunding kampanja za najavljivanu e-trokolicu Spiritus ostaje otvorena do kraja srpnja ove godine, a početak proizvodnje najavljen je za 2023.
www.bug.hr

 

Saudijci planiraju izgraditi grad za milijun stanovnika sa samo jednom prometnicom i bez automobila. U sklopu projekta Vision 2030, koja ima za cilj modernizirati Saudijsku Arabiju, njihov princ predstavio je plan izgradnje potpuno drugačijeg grada, bez cesta, automobila, ali i zagađenja zraka. Saudijska Arabija provodi nešto što nazivaju Vision 2030, a u svojoj je biti plan modernizacije cijele zemlje kroz ulaganja u nove tehnologije, održiv razvoj i energente budućnosti. Ovu "viziju" pokrenuo je saudijski princ Mohammed bin Salman, poznat kao progresivni vođa ove zemlje, ali ništa manje nemilosrdan prema svojim protivnicima u i izvan Saudijske Arabije. Njegov novi plan, otkriven ovoga mjeseca, jest izgradnja cijelog novog grada za oko milijun stanovnika, koji bi bio potpuno nekonvencionalnog oblika. The Line, kako ga nazivaju, trebao bi biti izgrađen u jednoj liniji, dugoj oko 170 kilometara. Sredinom grada prolazila bi napredna nova podzemna željeznica koja bi bila i središte metropole, ali i njezina jedina prometnica. Najduže putovanje s kraja na kraj ovog grada trajalo bi svega 20 minuta, a stanovnici bi gotovo sve svoje dnevne potrebe za trgovinama i drugim sadržajima mogli zadovoljiti u području koje bi pokrili šetnjom od najviše pet minuta u bilo kojem pravcu.

Obnovljivi izvori, tehnologija i AI
Budući da drugog prometa ne bi bilo, broj prometnih nesreća bio bi nula, jednako kao što bi nulto bilo i zagađenje zraka. Željeznica koja bi bila "kralješnica" The Linea bila bi također pokretana obnovljivim izvorima energije, smještena ispod zemlje i, naravno, električna i upravljana uz pomoć umjetne inteligencije. Uz nju bi bili smješteni gradski "moduli", tj. razne rezidencijalne i poslovne četvrti. Ovaj grad bizarnog oblika i potpuno drugačijeg izgleda od svih dosadašnjih neće ostati samo na konceptu. Saudijska Arabija u ovaj projekt kreće vrlo ozbiljno i najavljuju početak gradnje već ove godine. U njega planiraju uložiti između 100 i 200 milijardi dolara, zaposliti oko 380.000 ljudi, a očekuju da će njihovom gospodarstvu u budućnosti donositi oko 48 milijardi dolara godišnje do 2030. godine. The Line bi trebao biti dijelom velikog megalopolisa Neom na sjeverozapadu Saudijske Arabije u koji će vladajući uložiti i do 500 milijardi dolara. Očekivano, ovaj je prijedlog izazvao velike prijepore u javnosti. Urbanisti smatraju da koncept grada u jednoj liniji nema smisla, jer bespotrebno produžuje putovanja koja bi, primjerice, u planiranom kružnom obliku, ali i u konvencionalnom obliku gradske jezgre, bila značajno kraća. Jedina prednost ovakvog planiranja urbane sredine, kažu kritičari, jest u tome što "izgleda kao iz znanstvenofantastičnog filma", pa bi pojedincima moglo biti atraktivno živjeti na taj način, uz sva čuda moderne tehnologije i bez automobila. Hoće li ih se naći baš milijun, koliko princ MBS najavljuje, nije sasvim sigurno.
www.bug.hr

 

Kako se tehnologija vodika počinje sve više koristiti u automobilskoj i energetskoj industriji nameće se pitanje – je li vodik zapravo novi dizel. Dizelsko gorivo i dalje služi za potrebe većine teretnih i transportnih vozila, građevinskih i poljoprivrednih strojeva… Nafta se upotrebljava i za pokretanje agregata koji služe kao energetska podrška za industrijske pogone, velike zgrade, bolnice…

U prošlosti, ​dizel je bio prljav i neugodnog mirisa, ali proizvođači automobila su vrijedno radili da to isprave. "Čisti dizel" je postao pojam, što je dovelo do toga da ga mnogi stave ispred benzina, posebno vozači koji prevaljuju više kilometara, flotni kupci i kamiondžije. To ne treba čuditi, jer je dizel do 30 posto energetski efikasniji od benzina.

"Naftaši" također imaju tendenciju da budu izdržljiviji uz manje održavanja. Međutim, bez obzira na to što emitiraju manje CO2, sagorijevanje dizela proizvodi čestice koje su štetne za zdravlje. Od ukupne emisije plinova koji izazivaju efekt "staklenika", na transport se odnosi oko 28 posto, ako uzmemo SAD kao referentnu regiju. Između 1990. i 2018. emisija ovih plinova u transportnom sektoru se povećala više nego u okviru bilo koje druge oblasti. To se čak i ne odnosi na uzročnike dušikovih oksida.

Baterijski pogonjena vozila posjeduju brojne prednosti u usporedbi s vozilima koja koriste dizel motore, jer ne emitiraju štetne tvari u atmosferu. Ako govorimo o emisiji CO2, gorivoj efikasnosti, zagađenju u vidu buke i kvaliteti zraka, elektromobili odnose pobjedu bez ikakve dileme. Međutim, ako govorimo o okretnom momentu i inicijalnoj cijeni, onda dizel pobjeđuje.

Najveći problem kada je riječ o efikasnosti u poslovnom smislu je autonomija. Kada govorimo baterijama kao energetskoj podršci, problematičan je njihov kapacitet. Kada se baterije nađu u većim vozilima ili se koriste za flotne potrebe, prostor koji obično služi za teret je ograničen prostorom za baterije, koje moraju u ovom slučaju biti masivne da bi se osigurao željeni domet. Ovo značajno smanjuje efikasnost (vozila su mnogo teža), u isto vrijeme u velikoj mjeri podižući troškove. Isto se može reći za sustave energetske podrške koji koriste baterije.

Klimatske promjene predstavljaju ozbiljnu prijetnju, tako da brojne zemlje poduzimaju korake da se one uspore. U idućem desetljeću, u 24 europska grada, ukupne populacije više od 60 milijuna ljudi, bit će uvedena zabrana dizel vozila. Veliki broj zemalja, uključujući i Kinu, prati ovaj primjer. Dakle, iako električna vozila imaju problem kada je riječ o dometu za potrebe transporta ili vremenu rada za sustave energetske podrške, vraćanje dizelu jednostavno nije opcija.

Vodik predstavlja zanimljivu soluciju. Da pojasnimo, motori pogonjeni gorivim ćelijama su zapravo elektromotori i posjeduju sve poznate prednosti: nultu emisiju, manje pokretnih dijelova, odličan okretni moment, jeftinije održavanje… Međutim, ono što je najvažnije, vodik rješava problem vezan za autonomiju i vrijeme rada, jer se ponaša kao dizel. Možemo ga jednostavno doliti u spremnik za nekoliko minuta, a zauzima mnogo manje prostora od baterija, što je vrlo važno za teretnjake, jer vraća kapacitet transportnih vozila na željenu razinu, ujedno zahtijevajući mnogo manji prostor koji zauzimaju stanice za energetsku podršku.

Postoji mnogo razloga zašto je ideja da vodik zamijeni dizel sasvim smislena. Njegova sposobnost da imitira brojne prednosti dizela, uključujući autonomiju i vrijeme punjenja, u isto vrijeme značajno snižavajući emisiju "od izvora do kotača" i spuštajući troškove održavanja, tek je uvertira u čitavu priču. Dok se dizel motori koriste dugi niz desetljeća, u usporedbi s njima vodikove gorive ćelije praktično tek ulaze u svoje "djetinjstvo". Ostaje nam vidjeti hoće li vodik zaista postati novi dizel, ali s obzirom na to da je industrija zacrtala cilj, to je samo pitanje vremena.
slobodnadalmacija.hr

 

Vijeće za energetsku tranziciju predsjednika Republike Hrvatske predstavilo je Smjernice za poticanje izgradnje integriranih sunčanih elektrana kod građana i poduzetnika. Predsjednik Republike Zoran Milanović sudjelovao je na 4. sjednici Vijeća predsjednika Republike za energetsku tranziciju na kojoj su predstavljene Smjernice za poticanje izgradnje integriranih sunčanih elektrana kod građana i poduzetnika. Smjernice je izradilo Vijeće pod predsjedanjem dr. sc. Julija Domca, posebnog savjetnika predsjednika Republike Hrvatske za energiju i klimu.

Smjernicama se nastoji značajnije potaknuti tzv. građanska energetika, odnosno ukloniti prepreke za veću izgradnju sunčanih elektrana kod građana i poduzetnika po načelima pravednosti i transparentnosti, rečeno je na sjednici. Vijeće za energetsku tranziciju PRH predložilo je ugradnju ovih smjernica u Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji i u Zakon o tržištu električne energije, a kako bi se osigurali preduvjeti za priključenje novih sunčanih elektrana kod građana i poduzetnika. Smjernice su stoga uručene ministru gospodarstva i održivog razvoja Tomislavu Ćoriću, koji je također sudjelovao na sjednici, i to u trenutku kada su tijeku izmjene i dopune zakonskog okvira u području obnovljivih izvora energije.

„Ovo je važna tema za mene. Radi se o nečemu što sam prepoznao kao temu koja je važna za Hrvatsku, a to je energetska obnovljivost, neovisnost, samostalnost Hrvatske, u ovom slučaju s naglaskom na sunčevu energiju. Vlada priprema zakon, zato i nudimo ove preporuke i ideje da se vidi koliko se one mogu uklopiti u zakon. Dakle, one su vremenski sinkronizirane da se zajedničkim snagama, ukoliko je moguće, približimo cilju da Hrvatska prije svega bude energetski neovisnija, produktivnija, žilavija i fleksibilnija u području korištenja sunčeve energije. Mi na tom području nismo napredovali koliko smo mogli, prostor za napredak je velik, to je životno pitanje. To su teme za razmišljanje i za akciju, a akcija je u tijeku. Ja se još jednom zahvaljujem ministru što se odazvao zajedno sa svojim timom suradnika i na ovaj način, i simbolički, a i stvarno dao do znanja da je ovo važna tema koja Hrvatsku zaista treba zanimati. A moj motiv za bavljenjem ovim pitanjem je upravo taj što mislim da je to rješivo“, rekao je predsjednik Milanović nakon sjednice Vijeća.

Ministar Ćorić je rekao da je rasprava na 4. Sjednici Vijeća predsjednika Republike za energetsku tranziciju prije svega pokazala visoki stupanj istog promišljanja, kako članova Vijeća s jedne strane, tako i ministarstva, odnosno Vlade RH s druge strane, o potrebi energetske tranzicije naše zemlje. „Fokus je bio na proizvodnji električne energije, na razvoju solara i tzv. građanskoj energiji jer Hrvatska tu doista ima prostora za veliki iskorak u narednom razdoblju. Naši strateški dokumenti otvaraju prostor da se ide u tom smjeru. Ideja je vrlo jasna – proizvodnja na krovovima kuća, tisućama kuća u Republici Hrvatskoj, odnosno industrijskih pogona. Tome treba stremiti. Kroz Zakon o obnovljivim izvorima energije i Zakon o tržištu električne energije, koji će u narednim mjesecima biti upućeni prema Hrvatskom saboru, omogućit ćemo da se ide u tom smjeru“.

Ministar je pojasnio kako je, u odnosu na neke druge zemlje, dostignuti stupanj gospodarskog razvoja Hrvatske određena prepreka na tom putu. Međutim, modeli koji se pojavljuju na hrvatskom tržištu posljednjih nekoliko godina doskočit će, kaže, tom problemu. „Čitav niz opskrbljivača nudi sufinanciranje i zapravo je riječ o trendu koji će bit sve značajniji. Takav model otvara perspektivu povećanja udjela solara u proizvodnji iz obnovljivih izvora energije što će biti vrlo jasno i ostvareno u narednim godinama. Konačno, zajedno smo zaključili da Hrvatska ide u smjeru obnovljivosti i to je pozitivno i dobro, taj smjer je neupitan. Dinamika mora biti što je moguće brža i upravo zbog toga zahvaljujem Predsjedniku i Vijeću za energetsku tranziciju na smjernicama koje su danas komunicirane u kontekstu pripreme zakona i javnih rasprava koje slijede. Siguran sam da će nam biti dobra vodilja i platforma i za daljnju komunikaciju s Uredom predsjednika“, zaključio je ministar Ćorić.

Posebni savjetnik predsjednika Republike za energiju i klimu i predsjednik Vijeća predsjednika Republike Hrvatske za energetsku tranziciju dr. sc. Julije Domac je rekao: „Nikada u povijesti Republike Hrvatske tema građanske energije, tema obnovljivih izvora energije za hrvatske građane i poduzetnike nije bila predmet razgovora između Predsjednika Republike i nadležnog ministra gospodarstva i održivog razvoja. Hrvatska, nažalost, u području korištenja obnovljivih izvora energije, posebno u području korištenja energije sunca za građane, zaostaje za sličnim zemljama. Drago mi je da smo danas zaključili da na tome vrijedi raditi, da ćemo zajedno raditi i da ministarstvo kao i Vijeće ima slične poglede kako to poboljšati. Do kraja 2050. godine prema europskoj regulativi i planovima svaki drugi građanin Europske unije imat će vlastitu proizvodnju energije. Mislim da mi kao država, kao društvo, dugujemo mogućnost hrvatskim građanima da budu jednaki i slobodni, jednaki sa svim drugim građanima Europske unije. Smjernice daju vrlo konkretna rješenja i sugestije. Ministarstvo je u procesu izmjena i dopuna zakona koji to reguliraju i vjerujem da je ovo početak i dobar doprinos konstruktivnoj raspravi, dijalogu kojeg provodimo od prvog dana od kada smo ovdje“.

Smjernice za poticanje izgradnje integriranih sunčanih

elektrana kod građana i poduzetnika

Sažetak

Ove smjernice izrađene su od strane Vijeća predsjednika Republike Hrvatske za energetsku tranziciju i vanjskih stručnjaka, u namjeri većeg poticanja integriranih sunčanih elektrana kod građana i poduzetnika po ključnim kategorijama proizvođača i potrošača. Načela kojima se Vijeće pri izradi ovih smjernica vodilo su pravednost i transparentnost raspodjele troškova i koristi korištenja sunčane energije kao domaćeg obnovljivog izvora energije i nacionalnog dobra na korist svih građana Republike Hrvatske.

Ciljevi ovog dokumenta su dati smjernice u sljedećem smislu:

– Identificirati glavne prepreke u provođenju projekata ugradnje integriranih sunčanih elektrana neovisno o tipu zgrade;

– Predložiti legislativne izmjene i dopune u cilju otklanjanja identificiranih tehničkih i financijskih prepreka.

Vijeće za energetsku tranziciju predsjednika Republike Hrvatske predlaže ugraditi ove smjernice u relevantan zakonski okvir koji u Republici Hrvatskoj regulira ovo područje – Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji te Zakon o tržištu električne energije, kako bi se osigurali preduvjeti za priključenje novih sunčanih elektrana u mreži prijenosa i distribucije električne energije. Primjena predloženih preporuka omogućit će jednoznačnu i jasnu pripremu i provedbu projekta pripreme izgradnje sunčanih elektrana kod građana i poduzetnika.

1. Načela poticanja većeg korištenja integriranih sunčanih elektrana na području Republike Hrvatske

Električna energija iz sunčanih elektrana u Europskoj uniji čini prosječno 5% ukupno proizvedene električne energije, dok je u Republici Hrvatskoj taj udio tek 0,4%. Da bismo dostigli barem prosjek Europske unije, bilo bi potrebno imati instalirano barem 800 MW sunčanih elektrana što je bitno više nego postojećih oko 100 MW . NECP i Energetska strategija RH su već definirali ovaj iznos, a uredbom o kvotama on je i povećan na više od 1000 MW . Prednost Republike Hrvatske u odnosu na druge članice Europske unije je potencijal godišnjeg broja sunčanih sati te ukupno dozračene sunčeve energije. Uzimajući u obzir navedeni potencijal i poštujući ograničenja u vidu površine i statike krovišta, zakupljenih priključnih snaga objekata i profila vlastite potrošnje električne energije, može se pretpostaviti je da je moguće imati barem oko 1500 MW instaliranih sunčanih elektrana s prihvatljivim utjecajem na elektroenergetsku mrežu, ali uz provođenje prethodnih istraživanja i investicija u prilagodbu mreže, budući da bi se proizvedena električna energija najvećim dijelom konzumirala na mjestu potrošnje. Također je važno napomenuti da je potencijal naveden u podlogama za strategiju procijenjen na oko 5300 MW za sustave na tlu te oko 1500 MW na sustave na krovovima (s porastom na 2700 MW).

Potrebno je ovdje istaknuti važnost korištenja obnovljivih izvora energije za energetsku nezavisnost i samodostatnost Republike Hrvatske koja trenutno uvozi preko 40% električne energije.

Proizvodnja i potrošnja električne energije bez obzira radi li se o vanjskim ulagačima koji koriste lokalne obnovljive izvore za vlastite poslovne interese ili o domaćem stanovništvu za proizvodnju na mjestu potrošnje, stvara novu regionalnu vrijednost, nove prilike nacionalnoj industriji i nova radna mjesta. Inicijative za građansku energiju iz obnovljivih izvora promiču suradnju među različitim akterima na lokalnoj razini, što je diljem Europske unije vidljivo i kroz izraženi rast broja energetskih zadruga, kao i korištenje alternativnih oblika financiranja, poput primjerice grupnog financiranja. Broj lokalnih zajednica koje kreću u komunalne projekte (među njima i izgradnju komunalnih sunčanih elektrana) uključivanjem građanstva i korištenjem modela zajedničkog financiranja diljem Europe u stalnom je porastu.

Energija Sunca koja se koristi u sunčanim elektranama na krovovima obiteljskih kuća, višestambenih zgrada te javnih i privatnih objekata treba postati bitno značajniji obnovljivi izvor energije za Republiku Hrvatsku. Osim sunčanih elektrana, sve veći uspjeh na tržištu bilježe i tehnologije pohrane električne energije, ponajviše elektrokemijski sustavi pohrane poput litij-ionskih baterija. Baterijskim sustavima za pohranu električne energije moguće je dodatno iskoristiti vremenski varijabilni izvor energije poput Sunca, ali i pomoći u rasterećenju elektroenergetskog sustava od naglih i nepredvidivih promjena frekvencije. Osim elektrokemijskih sustava pohrane- znatan doprinos očekuje se i od korištenja tehnologije vodika kao kemijskog mehanizma dugotrajne pohrane energije. Kako bi se sve to omogućilo, Vijeće za energetsku tranziciju upozorava na prepreke i ukazuje na moguće izmjene legislativnog okvira koje su opisane u nastavku.

2. Prepreke i preporuke za veći udio integriranih sunčanih elektrana

2.1. Prepreke u provođenju projekata izgradnje integriranih sunčanih elektrana na obiteljskim kućama (korisnici postrojenja za samoopskrbu)

• Maksimalno dozvoljena snaga integriranih sunčanih elektrana nije jednaka s obzirom na vrstu priključka na elektroenergetsku mrežu (jednofazno/trofazno),

• Iako trošak ugradnje dvosmjernog brojila i pripadajućih radova snosi vlasnik nekretnine, isti ugradnjom novog pametnog dvosmjernog brojila nema na raspolaganju dostupne informacije o dnevnoj bilanci energije (potrošnji i proizvodnji) kao niti ostalim pokazateljima koji bi bili korisni za optimiranje rada potrošačima i sunčanom elektranom kako bi se izbjegao rizik gubitka statusa samoopskrbe, odnosno poticajne otkupne cijene viškova električne energije proizvedene iz sunčane elektrane,

• Vrlo niska (destimulirajuća) otkupna cijena viškova električne energije u slučaju prelaska sa statusa korisnika postrojenja za samoopskrbu na status kupca s vlastitom proizvodnjom, odnosno rizik gubitka statusa korisnika postrojenja za samoopskrbu u slučaju kada se na godišnjoj razini isporuči više električne energije mrežu u odnosu na električnu energiju preuzetu iz mreže na istom obračunskom mjernom mjestu.

Prijedlog legislativnih izmjena i dopuna

• Izmjena i dopuna Mrežnih pravila distribucijskog sustava (NN 74/2018) kojima je potrebno omogućiti priključivanje sunčanih elektrana na elektroenergetsku mrežu do granice zakupljene priključne snage obiteljske kuće bez obzira na vrstu priključka (jednofazno/trofazno),

• Izmjene i dopune Mrežnih pravila distribucijskog sustava (NN 74/2018), Pravila o priključenju (HEP-ODS d.o.o., 2018.) i Operativnih uputa o priključenju kućanstava (HEP-ODS d.o.o., 2019.) kojima je potrebno transparentno definirati tehničke specifikacije dvosmjernih brojila i pripadajućih radova na obračunskom mjernom mjestu, uz obavezu pružanja mogućnost pristupa informacijama s brojila za vlasnika nekretnine,

• Izmjena i dopuna Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji (NN 100/15, 123/16, 131/17, 111/18) u svrhu dodatnog poticanja kategorije korisnika postrojenja za samoopskrbu na način da se ukloni ograničenje koje u ovisnost stavlja isporučenu električnu energiju i preuzetu električnu energiju iz mreže (s obzirom da već postoji ograničenje u smislu maksimalno dozvoljene snage koja mora biti manja od zakupljene snage priključka nekretnine), stavak 14, članak 44. te izmjena i dopuna Zakona o tržištu električne energije (NN 22/13, 95/15, 102/15, 68/18) kojim bi se liberaliziralo i demokratiziralo trženje viškova postrojenja za samoopskrbu bez rizika gubitka tog statusa.

2.2. Prepreke u provođenju projekata izgradnje integriranih sunčanih elektrana na višestambenim zgradama

• Nepostojanje zakonskog okvira kojim je omogućeno provođenje projekata izgradnje integriranih sunčanih elektrana u višestambenim zgradama. Na ovaj način građani koji su vlasnici stanova su diskriminirani jer nemaju mogućnost izgradnje sunčane elektrane na krovu svoje zgrade kao što to imaju vlasnici obiteljskih kuća.

Prijedlog legislativnih izmjena i dopuna

• Izmjena i dopuna Mrežnih pravila distribucijskog sustava (NN 74/2018) kojima će se omogućiti priključivanje sunčanih elektrana na elektroenergetsku mrežu do granice ukupne zakupljene priključne višestambene zgrade,

• Dopuna Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji (NN 100/15, 123/16, 131/17, 111/18) kojom je potrebno višestambenim zgradama omogućiti ugradnju integriranih sunčanih elektrana po istim uvjetima po kojima je to omogućeno obiteljskim kućama. Maksimalno dozvoljena snaga sunčane elektrane treba ovisiti o zbroju zakupljenih priključnih snaga svih stanova (svih OMM), a sama izgradnja sunčane elektrane realizirala bi se preko zajedničkog obračunskog mjernog mjesta višestambene zgrade te bi se pozitivna razlika tj. trženje viškova električne energije evidentiralo kao povećanje prihodovne strane zajedničkog računa višestambene zgrade (tzv. pričuve),

• Izmjena i dopuna Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji (NN 100/15, 123/16, 131/17, 111/18) u svrhu dodatnog poticanja kategorije korisnika postrojenja za samoopskrbu na način da se ukloni ograničenje koje u ovisnost stavlja isporučenu električnu energiju i preuzetu električnu energiju iz mreže, stavak 14, članak 44. te izmjena i dopuna Zakona o tržištu električne energije (NN 22/13, 95/15, 102/15, 68/18) kojim bi se liberaliziralo trženje električnom energijom te omogućilo trženje viškova postrojenja za samoopskrbu. Potrebno je definirati pravednu cijenu za otkup viška električne energije iz sunčanih elektrana na višestambenim zgradama.

• Izmjena i dopuna Zakona o tržištu električnom energijom (NN 22/13, 95/15, 102/15, 68/18) kojom je potrebno uvesti i razraditi pojam dugoročnih ugovora o kupnji električne energije kao i urediti zakonske obveze i prava sudionika.

2.3. Prepreke u provođenju projekata izgradnje integriranih sunčanih elektrana neovisno o tipu zgrade (javne, višestambene, obiteljske, poslovne)

• Izdavanje računa za potrošenu električnu energiju od strane opskrbljivača provodi se isključivo na bazi jednog mjeseca ne uzimajući u obzir sezonalnost u potrošnji i potrebama za električnom energijom što dovodi do potencijalne neisplativosti ulaganja u sunčane elektrane. Primjer su recimo javni objekti u školstvu koji ljeti ne rade, a instalacije proizvode struju, marine, hotelski i općenito turistički kompleksi koji se zatvaraju u zimskim mjesecima, građani koji ljeti napuštaju privremeno svoje domove i sl.

Prijedlog legislativnih izmjena i dopuna

• Uvesti bilanciranje potrošene/isporučene energije na godišnjoj (ili barem polugodišnjoj) razini i tu utvrditi konačni obračun viška ili manjka isporučene/predane energije i konačnu isplatu/isplatu po računu (provesti kroz izmjene i dopune Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji). 

2.4. Prepreke u provođenju projekata izgradnje integriranih sunčanih elektrana kod većih potrošača (krajnji kupci s vlastitom proizvodnjom)

• Otkupna cijena viškova električne energije za sve sustave izvan poticaja računa se na temelju prosječne jedinične cijene električne energije koju kupac plaća opskrbljivaču, bez naknada za korištenje mreže te drugih naknada i poreza,

• Kod izgradnje sunčanih elektrana većih od 500kW potrebno je ishoditi elaborat o optimalnom tehničkom rješenju od strane HEP ODS-a. Taj korak usporava cijelu investiciju, a sam elaborat može znatno povećati trošak investicije (eventualna izgradnja trafostanice i priključni vodovi) pa investitor ne može planirati vremenski ni financijski planirati projekt.

Prijedlog legislativnih izmjena i dopuna

• Izmjena i dopuna Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji (NN 100/15, 123/16, 131/17, 111/18) kojima je potrebno definirati pravedne uvjete i formule za izračun otkupne cijene viškova električne energije,

• Potrebno je razmotriti opcije pojednostavljenja i ubrzanja procedura kao i maksimalno transparentno definirati rokove ishođenja i metodologiju izrade i izdavanja elaborata o optimalnom tehničkom rješenju.

2.5. Prepreke u provođenju projekata izgradnje integriranih sunčanih elektrana za proizvođače električne energije

• Nepostojanje zakonskog okvira kojim je omogućena implementacija dugoročnih ugovora o kupnji električne energije izvan sustava nacionalnih potpora, odnosno obveze ishođenja statusa opskrbljivača energijom, što utječe na intenzitet pojedinačnih ulaganja u sektoru obnovljivih izvora energije .

Prijedlog legislativnih izmjena i dopuna

• Izmjenama i dopunama Zakona o tržištu električnom energijom (NN 22/13, 95/15, 102/15, 68/18) potrebno je uvesti i razraditi pojam dugoročnih ugovora o kupnji električne energije kao i urediti zakonske obveze i prava stranaka koje u istom sudjeluju.

2.6. Prepreke u financiranju projekata izgradnje integriranih sunčanih elektrana putem grupnog financiranja (engl. crowdfunding)

• Platforme za grupno financiranje, kao ni sam model, nisu specifično adresirani trenutnom zakonskom regulativom što stvara nejasnost u načinu poslovanja samih operatora platformi, a nesigurnost kod potencijalnih investitora u projekte održive energije. Zbog fragmentiranih i proturječnih regulatornih sustava platforme za grupno financiranje ne mogu se proširiti i slobodno pružati svoje usluge na paneuropskoj razini stoga domaće platforme i pokretači projekata registriraju svoje inicijative u zemljama Europske unije ili Sjedinjenim Američkim državama u kojima je grupno financiranje jasno definirano (npr. Estonija), a osnivanje poduzeća moguće na daljinu. Pokretači projekata se suočavaju s brojnim administrativnim preprekama poput preskupe ili neizvedive promjene vlasničke strukture poduzeća koje se izvodi za potrebe novih projekata, a u slučaju dionika iz javnog sektora i nemogućnosti zaduživanja prema fizičkim osobama.

Prijedlog legislativnih izmjena i dopuna

• Potrebno je izvršiti potpunu prilagodbu domaćeg zakonodavstva u skladu s prijedlogom Uredbe EU parlamenta i Vijeća o europskim pružateljima usluga grupnog financiranja. Ova uredba ima za cilj osigurati harmoniziranu regulativu na jedinstvenom tržištu EU po pitanju slobodnog prekograničnog poslovanja platformi za grupno financiranje, nametnuti jasniju identifikaciju i regulaciju poslovanja platformi u smislu povećane zaštite investitora usmjeravanjem na pouzdano upravljanje rizikom (osobito na poslovno ponašanje, sposobnost i primjerenost, upravljanje rizikom, dubinsku analizu) te na primjereno objavljivanje informacija o poslovanju.

• Neovisno o europskim inicijativama potrebno je djelovati na domaće zakonodavstvo u području poduzetništva i to na način da se umanje troškovi osnivanja i izmijene odredbe Zakona o trgovačkim društvima (NN 40/19) prema kojem svi osnivači ili njihovi punomoćnici moraju biti fizički prisutni kod javnog bilježnika tijekom osnivanja društva, kao i tijekom bilo koje promjene društvenog ugovora. Potrebno je uvesti mogućnost da cijeli postupak može voditi jedan član društva (predsjednik uprave).

• Poželjno je razmotriti da se Zakonom o proračunu (NN 15/15) napravi izuzetak od pravila zaduživanja JL(R)S prema kojem bi se ovi subjekti mogli zaduživati prema građanima u slučaju manjih lokalnih investicija (do npr. 1 milijun kuna) koje imaju značajan klimatsko-energetski učinak na lokalnu zajednicu.

2.7. Prepreke u provedbi projekata od strane građana i jedinica lokalne/regionalne samouprave

• Nedostatni ljudski i tehnički kapaciteti u općinama, gradovima i županijama

• Ograničenost javnih proračuna općina, gradova i županija i neučinkoviti mehanizmi korištenja javnih sredstava za poticanje gradnje sunčanih elektrana. Sredstva koja se plasiraju putem natječaja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost uobičajeno se dodjeljuju za 40-80 % opravdanih investicijskih troškova. Ovako veliki iznosi subvencija dovode do distorzije tržišta jer mnogi subjekti čekaju natječaje te zbog ograničenih sredstava neki projekti koji bi i bez poticaja bili isplativi se ne provode dok s druge strane neki subjekti dobivaju i nepotrebno velike subvencije. Ujedno u tom razdoblju dolazi do rasta cijena na tržištu.

• Nemogućnost financiranja projektne dokumentacije i izvođenja investicije od strane većeg broja građana.

Prijedlog legislativnih izmjena i dopuna

• Uvesti višegodišnje programe i sustavno financiranja tehničke pomoći usmjerene na informiranje, komunikacijske kampanje i edukaciju lokalnih zajednica, građana i JLRS-ova u suradnji s organizacijama civilnog društva, regionalnim i energetskim agencijama, udrugama, zadrugama, obrazovnim ustanovama, a u funkciji jačanja lokalnih kapaciteta za provedbu Zelenog plana u gradovima.

• Uvesti naprednije modele plasiranja javnih sredstava kao što su jamstveni ili revolving fondovi, mezanin financiranje i sl. (putem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ili slične institucije).

• Poticati ugradnju domaće opreme i korištenje hrvatskog znanja u čitavom lancu vrijednosti sunčanih elektrana, a tamo gdje su ti kapaciteti nedostatni sustavno i ciljano ih razvijati, poticati i educirati.

3. Zaključak i završne preporuke

Republika Hrvatska ima sve prirodne uvjete da bude jedan od značajnijih europskih proizvođača energije iz Sunca, ali je ta prilika do sada propuštena zbog nepoticajnog zakonskog okvira iako postoji duga tradicija i tehničko znanje stručnjaka na ovom području.

Ovim smjernicama daje se niz preporuka koje Vijeće predlaže ugraditi u zakonodavstvo Republike Hrvatske koje se trenutno dorađuje pod utjecajem europskih direktiva – to su Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji te Zakon o tržištu električne energije kako bi se potaknulo veće korištenje sunčanih elektrana kod građana i poduzetnika.

Smjernica su usvojene na 4. radnoj sjednici Vijeća predsjednika Republike Hrvatske za energetsku tranziciju u Zagrebu, 1. ožujka 2021.

KLASA: 300-01/20-01/18

URBROJ: 71-06/3-21-7

Vijeće predsjednika Republike Hrvatske za energetsku tranziciju

Predsjednik Vijeća: dr. sc. Julije Domac, Posebni savjetnik predsjednika Republike Hrvatske za energiju i klimu

Izvjestitelj: Darko Jardas, član Vijeća

U izradi Smjernica za poticanje integriranih sunčanih elektrana kod građana i poduzetnika uz članove Vijeća sudjelovali su i vanjski stručnjaci:

– Marko Vlainić, Regionalna energetska agencija Sjeverozapadne Hrvatske;

– dr. sc. Ljubomir Majdandžić, Hrvatska stručna udruga za Sunčevu energiju;

– Ivan Pržulj, Regionalna energetska agencija Sjeverozapadne Hrvatske;

– mr. sc. Velimir Šegon, Regionalna energetska agencija Sjeverozapadne Hrvatske.

Nogometni klub Forest Green Rovers dobiti će novi stadion. Naime, projekt koji potpisuje Zaha Hadid Architects i koji je pobijedio 2016. na natječaju, dobio je dozvolu za izgradnju prvog drvenog nogometnog stadiona na svijetu. Stadion Eco Park imati će kapacitet od 5.000 mjesta i biti će izgrađen gotovo u potpunosti od lameliranog drveta obrađenog vatrostalnom zaštitom. Ova vrsta drveta se raspršuje, ali ne oksidira prilikom sagorijevanja, te stoga značajno usporava širenje vatre. Krov stadiona biti će pokriven providnom membranom koja će omogućiti normalan rast prirodne trave terena, dok će istovremeno umanjiti volumen stadiona u njegovom okruženju gledano iz daljine. Ovo će biti prvi drveni stadion sa gotovo svim elementima izrađenim od drveta, uključujući njegovu strukturu, krovne konzole i obložene rešetke. Važnost drveta nije samo u tome što je ono prirodna pojava, ono također posjeduje i veoma nizak nivo štetnih materija, zapravo, najmanji mogući kada su u pitanju građevinski materijali.
www.grenef.com

 

Hrvatski Tesla Inc. nekada se zvao Đuro, a da je preživio privatizaciju i pretvorbu imao bi 60 godina i električni kiper. Još 60-tih godina prošlog stoljeća u Slavonskom Brodu. Točnije u tvornici Đuro Đaković proizvodilo se električno vozilo odnosno preciznije električni radni kiper. Naime, isti je bio radni stroj velike snage, i malog utroška električne energije. Jedno punjenje baterija izdržalo je do 10 sati rada kipera, dok je narednih 10 sati trajalo punjenje. Stroj savršen za smjenski rad od 8-10 sati. Kiper je dostizao brzinu od 80 kilometara na sat, a izrađen je na bazi agregata električne lokomotive kao model umanjene električne motorne verzije. Tisuće ovih kipera proizvedeno je i prodano uglavnom na istočna ruska tržišta te na tržišta trećeg svijeta zemalja u razvoju, a najviše ih je prodanu u Indiji. Znakovito je da je zapadno tržište činilo sve da spriječi prodaju ovih kipera na zapadno tržište i to su pravdali uglavnom izlikom da kiperi nisu dovoljno ispitani i da nisu "pouzdani". I onda su stigla neka bolja, naprednija i modernija vremena u Hrvatsku s naletom privatizacije pogona te s novom menadžerskom strukturom Đure koja je posrnulim industrijskim gigantom upravljala "modernijim" poslovnim modelima.

Izvor podataka:
14. svibnja 2014. (originalna objava na Facebooku)
Željko Matuško iz Slavonskog Broda
Poslodavac: Muzej Brodskog Posavlja