Europska komisija je u predložila obrise plana koji bi mogao za dvije trećine smanjiti ovisnost Europske unije o ruskom plinu već do kraja ove godine, a znatno prije kraja ovoga desetljeća učiniti ju potpuno neovisnom od ruskih fosilnih goriva. “Moramo postati neovisni o ruskoj nafti, ugljenu i plinu. Jednostavno se ne možemo oslanjati na dobavljača koji nam izrijekom prijeti”, izjavila je predsjednica Komisije Ursula von der Leyen. Europska unija uvozi 90 posto svojih potreba za plinom, od toga iz Rusije oko 45 posto. Rusija je i glavni dobavljač sirove nafte, 27 posto europskog uvoza je iz Rusije, zatim iz Norveške, Kazahstana i Sjedinjenih Država po osam posto iz svake od te tri zemlje. Europa se već nekoliko mjeseci suočava s velikim rastom cijena energije, najprije zbog povećenja globalne potražnje slijedom gospodarskog oporavka od pandemije covida-19, a sada je ruska invazija na Ukrajinu dodatno pogoršala problem i unijela nesigurnost u pogledu mogućeg prekida opskrbe prije potrebnim energentima. Sjedinjene Države i dio članica EU-a traže prekid uvoza energenata iz Rusije kako bi je se i na taj način prisililo da okonča rat koji vodi protiv Ukrajine, međutim, dio članica EU-a kažu da ne mogu u tako kratkom roku zamijeniti ruski plin. Neposredno prije invazije na Ukrajinu, veleprodajne cijene plina bile su oko 200 posto veće nego prije godine dana, a slično je bilo i s cijenama električne energije. Trenutačno su spremišta plina u EU popunjena oko 29 posto, što je dovoljno do kraja ove sezone grijanja. Međutim, dulji poremećaj u dotoku ruskog plina mogao bi pogoditi gospodarstvo i dovesti do zatvaranja tvornica. “Moramo djelovati sada kako bismo ublažili učinak rasta cijena, diversificirali dobavu plina za sljedeću zimu i ubrzali prelazak na čistu energiju. Što prije prijeđemo na obnovljive izvore i vodik, u kombinaciji s energetskom efikasnošću, to prije ćemo zaista postati neovisni i ovladati našim energetskim sustavom”, kaže von der Leyen. S ciljem postupnog smanjivanja ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima, Komisija predlaže plan pod nazivom “REPowerEU”, koji treba pojačati otpornost energetskog sustava, diversificirati opskrbu plinom većim uvozom ukapljenog plina od drugih dobavljača te pojačati uporabu biometana i obnovljivog vodika. “Već do kraja ove godine REPowerEu mogao bi smanjiti potražnju EU-a za iznos jednak dvjema trećinama ruskog plina uvezenog prošle godine”, navodi Komisija. Komisija je najavila da će do kraja ovoga mjeseca predstaviti zakonodavni prijedlog kojim će se propisati da kapaciteti skladišta plina u EU-u budu popunjeni najmanje 90 posto do 1. listopada svake godine, kako bi se smanjila neizvjesnost oko opskrbe prije sezone grijanja. Prema procjenama Komisije, puna provedba prijedloga u okviru paketa “Spremni za 55 posto” smanjila bi godišnju potrošnju plina za 30 posto, što je oko 100 milijardi prostornih metara plina do 2030. godine. Uvozom plina od drugih dobavljača i ukapljenog plina iz zemalja poput Sjedinjenih Država i Katara ove bi se godine mogla zamijeniti oko 60 milijardi prostornih metara plina, što je više od trećine godišnjeg uvoza iz Rusije (155 milijardi prostornih metara). Novi projekti vjetroelektrana i sunčanih elektrana mogli bi ove godine zamijeniti 20 milijardi prostornih metara ruskog plina, navodi Komisija. Jedna od preporuka zemljama članicama jest da oporezuju ekstra dobit energetskih tvrtki i dio tako prikupljenih sredstava usmjere za zaštitu potrošača i industrije od visokih cijena električne energije. Cijena električne energije u EU-u određuje se prema cijenama najskupljeg energenta, plina, iako se plin u manjoj mjeri koristi za proizvodnju električne struje, zbog čega su proizvođači struje ostvarivali nevjerojatno velike profite. Međunarodna agencija za energiju procjenjuje da bi se takvim porezom moglo prikupiti oko 200 milijardi eura ove godine.
hr.n1info.com

Njemačka želi do 2045. biti klimatski neutralna. Transformacija energetskog sektora nudi šanse da se izbjegne i uvoz ruskog plina. Tu vodik igra veliku ulogu. Velika su i očekivanja, ali i prepreke. Kada je političar Zelenih Robert Habeck početkom prosinca preuzeo novu dužnost, nije postao samo savezni ministar gospodarstva, već ministar gospodarstva i zaštite klime. Ali, iza toga se krije puno više od jednog dodatnog resora. Nova vlada, naime, želi zacrtati kurs na temelju kojeg će Njemačka do 2045. biti klimatski neutralna. Pored zaokreta u energetskom i transportnom sektoru potrebno je i dalekosežno restrukturiranje gospodarstva. Već do 2030. njemačko gospodarstvo bi trebalo smanjiti emisiju štetnih plinova za jednu trećinu. Što to konkretno znači, može se jasno vidjeti u saveznoj pokrajini Sjevernom Porajnju i Vestfaliji, gdje je Habeck došao u svoj nastupni posjet. U gusto naseljenoj Rurskoj oblasti ugljen se kopao do 2018. godine. U skladu s tim tamo se nalazi mnogo energetski branši koje tradicionalno koriste fosilna goriva. Bilo da se radi o kemikalijama, ljevaonicama, papirnoj industriji, industriji za proizvodnju stakla ili čeličanama. Industrija čelika je odgovorna za oko trećinu kompletne industrijske emisije štetnih plinova. Ali, u proizvodnji čelika električna energija ne može zamijeniti ugljen i koks. Ali, može vodik. A plin se može proizvesti na više načina. Kada se voda, koristeći električnu energiju, podijeli na svoje sastavne dijelove, kisik i vodik, onda se govori o „zelenom", dakle klimatski neutralno dobivenom vodiku. To bi duisburški proizvođač čelika ThyssenKrupp želio uvesti što je prije moguće. „Mi smo spremni za transformaciju, a naši planovi su spremni za provedbu", rekao je Bernhard Osburg, predsjednik Upravnog odbora ThyssenKrupp Steela tijekom posjeta ministra Habecka. Prelazak na klimatski neutralnu proizvodnju čelika bit će „najveća transformacija naše tvornice i možda najvažniji korak u našoj povijesti". Tvornica se prostire na skoro deset kvadratnih kilometara. Novi proizvodni pogon, koji je tehnološki potpuno drugačiji od dosadašnjih visokih peći, bit će izgrađen na livadi pored Rajne, gdje se sada skladište tone čelika. Planirano je da prvo postrojenje bude pušteno u rad 2025., a drugo 2029. godine. Predviđeni troškovi su enormni. ThyssenKrupp računa da će mu do 2030. za to biti potrebno 2,2 milijarde eura, a do 2045. još dodatnih sedam milijardi eura. Koncernu je za to potrebna investicijska pomoć, za koju je odavno podnesen zahtjev, ali to mora još odobriti Europska komisija. Ministar gospodarstva Habeck ima povjerenja: „Uvjeren sam da industrija čelika može postati primjer klimatski neutralne ekonomije." Ali, za to je nužna velika količina klimatski neutralno proizvedenog vodika, a njega u ovom trenutku nema dovoljno. „Trenutno je u svijetu samo jedan posto vodika proizvedeno na klimatski neutralnoj bazi", kaže Klaus Schäfer, predsjednik Društva za kemijsku tehniku i biotehnologiju Dechem. „Suočavajući se s rastućom potražnjom održivi vodik će i idućih godina ostati rijedak resurs." To se može prikazati i grafički: da bi postupno restrukturirao svoju proizvodnju čelika, ThyssenKruppu je godišnje nužno toliko vodika koliko energije proizvede 3.800 vjetrenjača. U Njemačkoj trenutno ima 29.000 vjetrenjača za proizvodnju struje. Ali, ThyssenKrupp je samo jedno od tisuću poduzeća koje se nada zelenom vodiku. Još za vrijeme prethodne vlade pokrenuta je nacionalna strategija za vodik. Od ljeta 2021. Dechem i Njemačka akademija tehničkih znanosti (acatech) rade na vodičkom kompasu, studiji s kojom bi vladina strategija trebala biti dalje razvijana i konkretizirana. Međutim, privremeni rezultat studije je otrežnjujući. U Njemačkoj trenutno postoji oko 40 projekata elektrolize. Istraživači na osnovi toga računaju da bi se do 2030. moglo proizvesti oko pet gigavata klimatski neutralnog vodika. No, to je samo polovica od onoga što je nova vlada zacrtala kao cilj u novom koalicijskom ugovoru. U vodičkom kompasu se navodi da i uz najoptimističnije pretpostavke domaći kapaciteti izgrađeni do 2030. neće biti dovoljni da se pokriju minimalne potrebe od 50 teravatsati (Twh). „80 posto potreba za zelenim vodikom bi se moralo uvoziti", zaključuje predsjednik Upravnog odbora Dechema Klaus Schäfer. Da bi se u budućnosti pomirile potražnja i ponuda, nužno je da se odmah postavi pravi politički kurs. Znanstvenici smatraju da to ne zahtijeva samo masovnu ekspanziju obnovljivih energija u Njemačkoj, već i ubrzani razvoj energetskih partnerstava u inozemstvu. Na tome se već radi, kao što pokazuje „Atlas potencijala H2“ zapadne Afrike, koji je prošle godine predstavljen u Ministarstvu znanosti. Prema ovome bi se samo u zapadnoj Africi godišnje moglo proizvesti maksimalno 165.000 teravatsati zelenog vodika. I to po cijeni od 2,5 eura po kilogramu. Kako se procjenjuje u Njemačkoj bi čak i 2050. cijena mogla biti oko 3,8 eura. Vodik se može transportirati postojećim plinovodima, koji bi za to morali biti nešto preuređeni. Osim toga vodik se može spojiti s dušikom u amonijak i onda transportirati tankerima. Ali, i tu zapinje kada se radi o infrastrukturi. Jer, u lukama na Sjevernom moru bi za to morali biti izgrađeni odgovarajući terminali.
www.seebiz.eu

Infinity Train ima mogućnost postati najučinkovitija električna lokomotiva na svijetu, a prevozit će željezne rude. Dok vozi nizbrdo punit će baterije, a praznit će ih na povratnom putovanju. Australska kompanija koja se bavi iskopavanjem željeznih ruda, Fortescue, preuzela je britansku tehnološku kompaniju Williams Advanced Engineering. Kao prvi zajednički projekt najavili su pokretanje projekta "Infinity Train", prvog u svijetu potpuno ekološki održivog vlaka, koji će voziti u potpunosti bez emisija štetnih plinova, i koji neće trebati vanjsko punjenje svojih baterija.

Lokomotiva s KERS-om
Naime, ovaj će "beskonačni vlak" imati efikasnu električnu lokomotivu, a ona će koristiti gravitacijsku potencijalnu energiju kotrljajuće se nizbrdo i pritom će puniti baterije za pogon. Energija pohranjena u baterijama potom će biti iskorištena za povratno putovanje vlaka (uzbrdo), dok je kompozicija vagona prazna, i samim time lakša. Na sličan način već godinama radi i e-Dumper, kamion koji ima nosivost od 65 tona, a koji terete prevozi s vrha jednog kamenoloma u Švicarskoj na njegovo dno.

Infinity Train će svoju primjenu naći u prijevozu željeznih ruda, a njegova će primjena pomoći kompaniji Fortescue dosegnuti zacrtani cilj, a to je da postanu kompanija s nultim neto emisijama ugljika do kraja desetljeća. K tome, implementacija samopunjivog električnog vlaka imat će i velik utjecaj na efikasnost poslovanja i smanjenje troškova održavanja.

Izbacivanje dizela iz upotrebe
Fortescue trenutačno ima u posjedu čak 54 dizelske lokomotive koje vuku 16 kompozicija i drugu opremu koja se može prevoziti na na tračnicama. Svaka od tih kompozicija duga je 2,8 kilometara i ima nosivost od preko 34 tisuće tona u 244 vagona. Ova operativa tijekom prošle je godine potrošila 82 milijuna litara dizela. Jednom kada se lokomotive u ovoj primjeni zamijene električnim regenerativnim Infinity Trainom, sva ova količina goriva bit će ušteđena, jednako kao i s njom povezane ugljične emisije, najavljeno je iz australske kompanije.

Trošak razvoja energetski efikasne lokomotive procjenjuje se na oko 50 milijuna dolara kroz naredne dvije godine. "Infinity Train mogao bi postati najefikasnija baterijska električna lokomotiva na svijetu. Regeneriranje energije na nizbrdici eliminirat će i potrebu za instaliranjem infrastrukture za iskorištavanje energije iz obnovljivih izvora i punjenje baterija, što znači da će taj vlak biti i kapitalno efikasno rješenje za uklanjanje dizela i emisija iz našeg željezničkog transporta", poručila je glavna direktorica Fortescuea, Elizabeth Gaines.
www.bug.hr

eDumper ili Elektro Dumper je trenutno, vrlo vjerojatno, najveće električno pokretano vozilo na svijetu. Točnije, radi se o prerađenom kamionu Komatsu HB 605-7, odnosno vozilu mase od 45 tona u kojeg je ugrađena litij-ionska baterija mase 4 tone i kapaciteta od 600 kWh. No, još zanimljivija je činjenica da tu bateriju, navodno, ne treba puniti. Konkretnije, eDumper je u vlasništvu švicarske tvrtke Cimients Vigier SA, iz koje tvrde da ovaj kamion stvara višak energije i to na vrlo jednostavan načina. Spuštajući se s vrha kamenoloma u blizini Biela, u Švicarskoj, sa svojih 65 tona tereta (kamenja), stvara više električne energije putem regenerativnog kočenja nego što se iskoristi za ponovni uspon. Ovaj električni kamion se dnevno 20 puta uspne i spusti čime stvori više od 200 kWh viška energije dnevno ili 77 MWh godišnje. S druge strane, ekvivalentni teretni kamion pogonjen dizelskim motorom potrošio bi do 83.280 litara dizelskog goriva i u atmosferu godišnje ispustio oko 196 tona ugljičnog dioksida. Kako smo na početku rekli eDumper se temelji na kamionu Komatsu HB 605-7, a za električnu preradu su zaslužni Lithium Storage GmbH (baterija) i Kuhn Schweitz koji su ugradili bateriju, električni motor snage 1500 KS te razne kontrolne sustave.
www.autonet.hr

Zimi je električnim automobilima potrebno znatno više energije nego ljeti. Ali zašto? U prosjeku 20 do 30 posto je veća potrošnja baterije električnih vozila zimi. Zimi grijanje baterije i unutrašnjosti troše energiju što rezultira s čak do 50 posto manjim dometom u radu na kratkim udaljenostima, piše Njemački autoklub ADAC. Kada se temperature spuste ispod nule, potrošnja vrtoglavo raste. Zašto? Prvi odgovor je očigledan: unutrašnjost, prozori, možda i sjedala i volan griju se električnom energijom iz pogonske baterije. Uostalom, tko želi sjediti u hladnom autu? Ipak, postoji još jedan razlog za gubitak dometa. Hladi se i baterija koja je ugrađena u pod vozila, savršena radna temperatura joj je između 20 i 40 stupnjeva Celzija. U ovom rasponu, elektrokemija radi najbolje i baterija može razviti svoj puni energetski kapacitet. Zimi je to izazov… Za zagrijavanje ohlađene baterije mase od nekoliko stotina kilograma potrebna je velika količina energije. Što je baterija veća i vanjska temperatura niža, potrebno je više energije. To može povećati potrošnju električnog automobila do 50 posto, osobito na kratkim udaljenostima. Instalirana tehnologija grijanja i strategija grijanja baterije vrlo su važni. Zato svaki proizvođač automobila određuje svoju strategiju kako mu odgovara. Cilj je potrošiti što manje energije za zagrijavanje baterije. Neki proizvođači pronašli su razmjerno dobru strategiju za svoje e-automobile, ali drugi baš i ne. Na primjer, VW s ID.3, troši posebno veliku količinu energije nakon hladnog starta. Ova zimska slabost ID.3 sada je poznata – a korisnici ID-a s nestrpljenjem iščekuju ažuriranje softvera za poboljšanje strategije grijanja. Kako bi opći problem stavili pod kontrolu, proizvođači automobila oslanjaju se na toplinske pumpe, ali skupa toplinska pumpa sama po sebi nije jamstvo učinkovitosti, kao što pokazuju trenutni testovi. Umjesto toga, cjelokupni paket grijanja mora biti dobro usklađen. Kako bi procijenio gubitke energije pri različitim vanjskim temperaturama i dokumentirao ih brojkama, ADAC je analizirao različite mjerne protokole i sam proveo mjerenja s nekoliko električnih vozila. Rezultati se temelje različitim scenarijima: Green NCAP mjerenjima na ispitnom mjestu, stvarnim testovima na ADAC-ovu poligonu i usporedbama sa zapisnicima potrošnje ADAC-ovih testova izdržljivosti. Mjerenja pokazuju da na kratkoj ili prigradskoj ruti, koju predstavlja ciklus vožnje Green NCAP, potrošnja električnog automobila značajno raste kada je vanjska temperatura znatno ispod nule, a u ekstremnim slučajevima može se udvostručiti. Fiat 500e s malom baterijom od 37 kWh radi najbolje: dodatna potrošnja malog Talijana je samo oko 35 posto. VW ID.3 crpio je zapanjujuću količinu električne energije, utvrđeno je povećanje potrošnje od gotovo 100 posto. Za razliku od Fiata 500e, VW ID.3 je opremljen toplinskom pumpom. No, toplinska pumpa nije baš pomogla Volkswagenu. Osim VW ID.3, Nissan Leaf i Renault Zoe su također imali toplinsku pumpu. Tijekom drugog testa vožnje za procjenu potrošnje na poligonu uvjeti su bili isti za vozila. Kada je vanjska temperatura bila oko nule, testna vozila su trošila osjetno više struje nego kada je temperatura bila oko 20 stupnjeva. Kad je bilo hladno, opet je najviše trošio VW ID.3, koji je trošio dobrih 30 posto više energije. Slijede Renault Zoe i Peugeot e-208, svaki s 21 posto većom potrošnjom energije. Razlike u rezultatima mjerenja iz Green NCAP-a mogu se s jedne strane objasniti nižom temperaturom na kojoj su provedena ispitivanja. Vozila su testirana na 100 kilometara. Na kratkom testiranju po Green NCAP (samo 23 kilometra) tehnologiji početna energija grijanja za unutrašnjost i bateriju ima puno veći utjecaj na prosječnu potrošnju nego na dužem putovanju. U prosjeku, i ovisno o testnom vozilu, dodatna potrošnja vezana uz zimu varira od 25 do 31 posto. U usporedbi, benzinski motori u prosjeku troše 15 posto više goriva zimi na istim temperaturama, a dizelski 24 posto.
revijahak.hr

Rečeno nam je da isprekidana električna energija iz vjetra i Sunca, možda zajedno s proizvodnjom hidroelektrana (hidro), može biti temelj zelenog gospodarstva. Međutim, stvari sve više ne idu kako je planirano. Prirodni plin ili ugljen koji se koriste za uravnoteženje povremene proizvodnje obnovljivih izvora sve su skuplji ili nisu dostupni. Postaje jasno da su modelari koji su poticali stajalište da je moguć gladak prijelaz na vjetar, solarnu energiju i hidroelektrane propustili neke važne točke.

Pogledajmo neke od problema:

[1] Postaje jasno da se ne može računati da će povremeni vjetar i solarna energija osigurati odgovarajuću opskrbu električnom energijom kada ih elektrodistribucijski sustav zatreba.

Rani modelari nisu očekivali da će varijabilnost vjetra i Sunca biti veliki problem. Činilo se da vjeruju da će se, uz korištenje dovoljno povremenih obnovljivih izvora, njihova varijabilnost poništiti. Alternativno, dugi dalekovodi bi omogućili dovoljno prijenosa električne energije između lokacija kako bi se u velikoj mjeri nadoknadila varijabilnost.

U praksi je varijabilnost još uvijek veliki problem. Na primjer, u trećem tromjesečju 2021. slabi vjetrovi značajno su pridonijeli smanjenju snage u Europi. Najveći europski proizvođači vjetra (Britanija, Njemačka i Francuska) proizveli su samo 14% instaliranog kapaciteta tijekom tog razdoblja, u usporedbi s prosjekom od 20% do 26% prethodnih godina. Nitko nije planirao ovakav tromjesečni manjak.

Godine 2021. Kina je doživjela suho vrijeme bez vjetra, tako da je i proizvodnja vjetra i hidroelektrana bila niska. Država je utvrdila da treba upotrijebiti neprekidne zamračenja kako bi se izborila sa situacijom. To je dovelo do otkazivanja semafora i do toga da su mnoge obitelji morale jesti večere uz svijeće.

U Europi, s niskom opskrbom električnom energijom, Kosovo je moralo koristiti trajno isključenje struje. Postoji stvarna zabrinutost da će se potreba za neprekidnim zamračenjem proširiti i na druge dijelove Europe, bilo kasnije ove zime, ili u budućoj zimi. Posebno zabrinjavaju zime jer je solarna energija mala, a potrebe za grijanjem velike.

[2] Odgovarajuće skladištenje električne energije nije izvedivo ni u jednom razumnom vremenskom okviru. To znači da ako se hladne zemlje ne žele "smrznuti u mraku" tijekom zime, sigurnosna kopija fosilnih goriva vjerojatno će biti potrebna još mnogo godina u budućnosti.

Jedno rješenje za varijabilnost električne energije je skladištenje. Nedavni Reutersov članak naslovljen je: Slabi vjetrovi pogoršali su slabljenje snage u Europi; komunalne usluge trebaju bolje skladištenje. U članku se citira Matthew Jones, vodeći analitičar za EU Power, koji je rekao da je rezervni kapacitet s niskim ili nultim emisijama "još uvijek udaljen više od desetljeća od toga da bude dostupan u velikim količinama". Stoga, posjedovanje ogromnih baterija ili skladištenja vodika u mjerilima koja su potrebna za višemjesečno skladištenje nije nešto što se razumno može stvoriti sada ili u sljedećih nekoliko godina.

Danas se količina raspoložive električne energije može mjeriti u minutama ili satima. Uglavnom se koristi za ublažavanje kratkotrajnih promjena, kao što je vjetar koji privremeno prestaje puhati ili brzi prijelaz nastao kada Sunce zađe i građani su usred kuhanja večere. Ono što je potrebno je kapacitet za višemjesečno skladištenje električne energije. Takvo skladištenje zahtijevalo bi nevjerojatno veliku količinu materijala za proizvodnju. Nepotrebno je reći da bi, kada bi se takvo skladištenje uključilo, trošak cjelokupnog električnog sustava bio znatno veći nego što se mislilo. Sve glavne vrste analiza troškova (uključujući izravnanu cijenu energije, povrat energije na uloženu energiju i razdoblje povrata energije) izostavljaju potrebu za skladištenjem (i kratkoročnim i dugoročnim) ako balansiranje s drugom proizvodnjom električne energije nije dostupno.

Ako se ne može pronaći rješenje za neodgovarajuću opskrbu električnom energijom, potražnja se mora smanjiti na ovaj ili onaj način. Jedan pristup je zatvaranje poduzeća ili škola. Drugi pristup je zamračenje. Treći pristup je dopustiti astronomski visoke cijene električne energije, istiskujući neke kupce električne energije. Četvrti pristup uravnoteženja je uvođenje recesije, možda povećanjem kamatnih stopa; recesije smanjuju potražnju za svim nebitnim dobrima i uslugama. Recesije obično dovode do značajnog gubitka radnih mjesta, osim smanjenja potražnje za električnom energijom. Nijedna od ovih stvari nije privlačna opcija.

[3] Nakon mnogo godina subvencija i mandata, današnja zelena električna energija samo je mali djelić onoga što je potrebno da bi naše sadašnje gospodarstvo moglo funkcionirati .

Rani kreatori modela nisu razmatrali koliko bi bilo teško povećati zelenu električnu energiju.

U usporedbi s današnjom ukupnom svjetskom potrošnjom energije (električna i neelektrična energija, kao što je nafta, kombinirana), vjetar i Sunce su doista beznačajni. U 2020. godini, vjetar je činio 3% ukupne svjetske potrošnje energije, a solarna energija 1% ukupne energije, koristeći BP-ov velikodušan način brojanja električne energije u odnosu na druge vrste energije. Tako je kombinacija vjetra i Sunca proizvela 4% svjetske energije 2020. godine.

Međunarodna agencija za energiju (IEA) koristi manje velikodušan pristup za kreditiranje električne energije; daje zasluge samo za toplinsku energiju dobivenu iz obnovljivih izvora energije. IEA ne prikazuje vjetar i solarnu energiju odvojeno u svojim nedavnim izvješćima. Umjesto toga, prikazuje kategoriju "Ostalo" koja uključuje više od vjetra i Sunca. Ova šira kategorija iznosila je 2% svjetske opskrbe energijom u 2018.

Hidro je još jedna vrsta zelene električne energije koja se ponekad smatra uz vjetar i Sunce. Prilično je veći od vjetra ili Sunca; iznosilo je 7% svjetske opskrbe energijom u 2020. Uzevši zajedno, hidro + vjetar + solarna energija iznosili su 11% svjetske opskrbe energijom u 2020. prema BP metodologiji. To još uvijek nije mnogo od ukupne svjetske potrošnje energije.

Naravno, različiti dijelovi svijeta razlikuju se s obzirom na udio energije stvorene korištenjem vjetra, hidro i Sunca.

Očekivano, svjetski prosjek je oko 11%. Europska unija je najveća s 14%; Rusija+ (odnosno Rusija i njezine podružnice, što je ekvivalent članicama Zajednice nezavisnih država) je najniža sa 6,5%.

[4] Čak i kao postotak električne energije, a ne ukupne energije, obnovljivi izvori i dalje su činili relativno mali udio u 2020. godini.
Vjetar i solarna energija ne zamjenjuju “otpremnu” generaciju; oni osiguravaju privremenu opskrbu električnom energijom, ali imaju tendenciju da otežavaju rad cjelokupnog električnog sustava zbog unesene varijabilnosti. Obnovljivi izvori energije dostupni su samo dio vremena, tako da su druge vrste dobavljača električne energije još uvijek potrebne kada opskrba privremeno nije dostupna. U određenom smislu, sve što zamjenjuju dio je goriva potrebnog za proizvodnju električne energije. Fiksni troškovi rezervnih opskrbljivača električne energije nisu adekvatno kompenzirani, niti se troškovi dodatne složenosti uvode u sustav.

Ako analitičari daju potpunu zaslugu vjetra i Sunca za zamjenu električne energije, kao što to čini BP, tada je, na svjetskoj razini, električna energija vjetra zamijenila 6% ukupne potrošnje električne energije u 2020. Solarna električna energija zamijenila je 3% ukupne isporučene električne energije, a hidro 16% svjetske struje. U kombinaciji, vjetar i solarna energija osiguravaju 9% svjetske električne energije. S uključenom hidroelektranom, ovi obnovljivi izvori energije iznosili su 25% svjetske opskrbe električnom energijom u 2020.

Udio opskrbe električnom energijom vjetra, Sunca i hidroelektrane varira u cijelom svijetu, Europska unija je najveća s 32%; Japan je najniži sa 17%.

Grupacija zemalja ostalih uključuje mnoge od siromašnijih zemalja. Ove zemlje često koriste dosta hidroenergije, iako dostupnost hidroelektrane ima tendenciju da jako varira, ovisno o vremenskim uvjetima. Ako je područje podložno vlažnim i sušnim sezonama, vjerojatno će biti vrlo ograničena opskrba električnom energijom tijekom sušne sezone. U područjima s otapanjem snijega, vrlo velike zalihe često su dostupne u proljeće, a znatno manje zalihe tijekom ostatka godine.

Stoga, iako se hidroelektrana često smatra pouzdanim izvorom energije, to može biti, ali i ne mora biti slučaj. Poput vjetra i Sunca, hidroelektrane često trebaju rezervnu kopiju pogon s fosilnim gorivima kako bi industrija mogla ovisiti o električnoj energiji tijekom cijele godine.

[5] Većina modelara nije razumjela da omjer rezerve i proizvodnje uvelike precjenjuje količinu fosilnih goriva i drugih minerala koje će gospodarstvo moći izdvojiti.

Većina modelara nije razumjela kako funkcionira svjetsko gospodarstvo. Pretpostavili su da ćemo to moći učiniti sve dok imamo tehničku sposobnost za ekstrakciju fosilnih goriva ili drugih minerala. Popularan način gledanja na dostupnost resursa je omjer rezerve i proizvodnje . Ovi omjeri predstavljaju procjenu koliko godina bi se proizvodnja mogla nastaviti, ako se eksploatacija nastavi istom brzinom kao u posljednjoj godini, s obzirom na poznate resurse i trenutnu tehnologiju.

Uvriježeno je uvjerenje da ovi omjeri podcjenjuju koliko je svakog resursa dostupno, dijelom zato što se tehnologija stalno poboljšava, a dijelom zato što istraživanje ovih minerala možda nije dovršeno.

Zapravo, ovaj model buduće dostupnosti resursa uvelike precjenjuje količinu budućih resursa koji se zapravo mogu izvući. Problem je u tome što svjetskom gospodarstvu istovremeno nedostaje mnogo vrsta resursa . Na primjer, Podaci o cijenama robe Svjetske banke pokazuju da su cijene mnogih materijala u siječnju 2022. bile visoke, uključujući fosilna goriva, gnojiva, aluminij, bakar, željeznu rudu, nikal, kositar i cink. Iako su cijene porasle vrlo visoko, to nije pokazatelj da će proizvođači moći iskoristiti te visoke cijene za ekstrakciju više ovih potrebnih materijala.

Kako bi se proizvelo više fosilnih goriva ili više minerala bilo koje vrste, priprema se mora započeti godinama unaprijed. Nove naftne bušotine moraju se izgraditi na odgovarajućim mjestima; moraju se izgraditi novi rudnici bakra ili litija ili rijetkih zemnih minerala; radnici moraju biti osposobljeni za sva ova područja. Visoke cijene za mnoge proizvode mogu biti znak privremeno velike potražnje ili može biti znak da nešto ozbiljno nije u redu sa sustavom. Ne postoji način na koji sustav može povećati potrebnu proizvodnju u velikom broju područja odjednom. Vodovi opskrbe će se prekinuti. Vjerojatno će nastupiti recesija.

Čini se da je problem koji leži u osnovi nedavnog skoka cijena "smanjenje prinosa". Takav sve manji prinos utječe na gotovo sve dijelove gospodarstva istovremeno. Za svaku vrstu minerala rudari su prvo proizveli najlakše t0-ekstraktne materijale. Kasnije su prešli na dublje naftne bušotine i minerale iz ruda nižeg kvaliteta. Zagađenje je postupno raslo, pa su i njemu bila potrebna veća ulaganja. Istovremeno, svjetska populacija raste, pa je gospodarstvo zahtijevalo više hrane, svježe vode i raznih vrsta robe; oni također zahtijevaju ulaganje sredstava mnogih vrsta.

Problem koji na kraju pogađa gospodarstvo je to što ono ne može održati gospodarski rast. Previše područja gospodarstva istodobno zahtijevaju ulaganja, jer sve manji prinosi povećavaju potrebe ulaganja. Ovo ulaganje nije samo financijsko ulaganje; to je ulaganje fizičkih resursa (nafta, ugljen, čelik, bakar itd.) i ulaganje vremena ljudi.

Način na koji bi ekonomiji nedostajalo investicijskih materijala simuliran je u knjizi The Limits to Growth iz 1972. , koju su napisali Donella Meadows i drugi. Knjiga je dala rezultate brojnih simulacija o tome kako će se svjetsko gospodarstvo ponašati u budućnosti. Gotovo sve simulacije pokazale su da će na kraju gospodarstvo dosegnuti granice rasta. Veliki problem bio je taj što je za reinvestiranje bio potreban preveliki udio proizvodnje gospodarstva, ostavljajući premalo za druge namjene. U osnovnom modelu takva ograničenja rasta nastala su sada, sredinom prve polovice 21. stoljeća. Ekonomija bi prestala rasti i postupno bi počela propadati.

[6] Čini se da svjetsko gospodarstvo već doseže granice u vađenju ugljena i prirodnog plina koji će se koristiti za uravnoteženje električne energije koju osiguravaju povremeni obnovljivi izvori energije.

Ugljen i prirodni plin su skupi za transport pa, ako se izvoze, uglavnom se izvoze u zemlje koje su u blizini. Iz tog razloga, moja analiza grupira izvoz i uvoz u velike regije u kojima će se najvjerojatnije odvijati trgovina.

Ako analiziramo uvoz prirodnog plina po dijelovima svijeta, dvije regije ističu se kao s najviše uvoza prirodnog plina izvan regije: Europa i Azijsko-pacifička regija. Europski uvoz prirodnog plina izvan regije dosegao vrhunac 2007. i 2010. godine, nakon čega je opao. Posljednjih godina europski uvoz jedva je premašio svoje prethodne vrhunce. Azijsko-pacifički uvoz izvan regije pokazao je daleko dosljedniji rast dugoročnog rasta.

Razlog zašto je azijsko-pacifički uvoz rastao je podrška rastućoj proizvodnoj proizvodnji. Proizvodna proizvodnja se sve više prebacuje u azijsko-pacifičku regiju, dijelom zato što ova regija može jeftino obavljati ovu proizvodnju, a dijelom zato što su bogate zemlje željele smanjiti svoj ugljični otisak. Premještanje teške industrije u inozemstvo smanjuje prijavu proizvodnje CO2 u zemlji, čak i ako se proizvedeni proizvodi uvoze kao gotovi proizvodi.

Ukupna potrošnja energije u Aziji i Pacifiku po glavi stanovnika raste. Novi proizvodni poslovi prebačeni u ovu regiju podigli su životni standard mnogih radnika. Europa je, s druge strane, smanjila svoju lokalnu proizvodnju. Njegovo stanovništvo ima tendenciju da postaje siromašnije, u smislu potrošnje energije po glavi stanovnika. Poslovi uslužnih djelatnosti koji su uvjetovani smanjenom potrošnjom energije po stanovniku obično su bili manje plaćeni od radnih mjesta u proizvodnji koje su zamijenili.

Europa u posljednje vrijeme ima sukobe s Rusijom oko prirodnog plina. Čini se da svijet dolazi u situaciju u kojoj nema dovoljno izvoza prirodnog plina koji bi mogao ići okolo. Čini se da bi Azijsko-pacifička regija (ili barem produktivniji dijelovi Azijsko-pacifičke regije) mogla nadmašiti Europu kada je lokalna opskrba prirodnim plinom neadekvatna.

Na ovoj gruboj osnovi, nalazimo da je europski uvoz prirodnog plina veći od ukupnog izvoza prirodnog plina Rusije+.

Europa se već susreće s višestrukim problemima prirodnog plina. Njegova opskrba iz sjeverne Afrike nije tako pouzdana kao u prošlosti. Zemlje Rusije+ ne isporučuju toliko prirodnog plina koliko bi Europa željela, a posebno se čini da su spot cijene previsoke. Postoje i nesuglasice oko cjevovoda. Bloomberg izvještava da će Rusija u narednim godinama povećati svoj izvoz u Kinu. Osim ako Rusija ne pronađe način da poveća svoju opskrbu plinom, veći izvoz u Kinu vjerojatno će ostaviti manje prirodnog plina Rusiji za izvoz u Europu u godinama koje dolaze.

Ako pogledamo diljem svijeta da vidimo koji su drugi izvori izvoza prirodnog plina dostupni za Europu, otkrivamo da je izbor ograničen.

Sjedinjene Američke Države predstavljaju se kao mogući izbor za povećanje uvoza prirodnog plina u Europu. Jedna od kvačica rastućeg izvoza prirodnog plina iz Sjedinjenih Država je činjenica da je u povijesti SAD bio uvoznik prirodnog plina ; nije jasno koliko se izvoz može popeti iznad razine iz 2022. godine. Nadalje, dio američkog prirodnog plina proizvodi se s naftom iz škriljevca. Nafta iz škriljevca vjerojatno neće puno rasti u budućim godinama; zapravo, vrlo vjerojatno će opadati zbog iscrpljenih bušotina. To bi moglo ograničiti rast SAD-a u zalihama prirodnog plina dostupnog za izvoz.

Čini se da ni kategorija Ostatak svijeta nema mnogo mogućnosti za rast uvoza u Europu, jer je ukupni izvoz išao prema dolje. (Ostatak svijeta uključuje Afriku, Bliski istok i Ameriku, isključujući Sjedinjene Države.) Postoje mnoga izvješća o zemljama, uključujući Irak i Tursku, koje nisu u mogućnosti kupiti prirodni plin koji bi željele. Čini se da sada na tržištu nema dovoljno prirodnog plina. Malo je izvješća o povećanju zaliha kako bi se zamijenile iscrpljene zalihe.

Što se tiče ugljena, situacija u Europi je samo malo drugačija. Europska opskrba ugljenom se smanjuje, a uvoz nije mogao nadoknaditi to smanjenje.

Ako osoba traži po cijelom svijetu mjesta za više uvoza za Europu, nema mnogo izbora.

Većina proizvodnje ugljena nalazi se u azijsko-pacifičkoj regiji. S obzirom da se Kina, Indija i Japan nalaze u azijsko-pacifičkoj regiji, te visoki troškovi tranzita, ovaj ugljen vjerojatno neće napustiti regiju. Sjedinjene Države bile su veliki proizvođač ugljena, ali je njihova proizvodnja opala posljednjih godina. Još uvijek izvozi relativno malu količinu ugljena. Najvjerojatnija mogućnost povećanja uvoza ugljena bila bi iz Rusije i njezinih podružnica. I ovdje će Europa vjerojatno morati nadmašiti Kinu za kupnju ovog ugljena. Bolji odnos s Rusijom također bi bio od pomoći.

Svjetska proizvodnja ugljena u osnovi je ravna od 2011. Zemlja će izvoziti samo ugljen koji sama sebi ne treba. Stoga je manjak izvozne sposobnosti rani znak upozorenja za neadekvatno opskrbu. S obzirom da gospodarstva mnogih azijsko-pacifičkih zemalja još uvijek brzo rastu, potražnja za uvozom ugljena vjerojatno će rasti u ovoj regiji. Dok modeli mogu misliti da postoji blizu 150 godina vrijedna zaliha ugljena, iskustvo iz stvarnog svijeta sugerira da su granice ugljena već dostignute.

[7] Zaključak. Modelari i čelnici posvuda imaju osnovno nerazumijevanje kako gospodarstvo funkcionira i s kojim smo granicama suočeni. Ovaj nesporazum je omogućio znanstvenicima da sastave modele koji su daleko od situacije s kojom se zapravo suočavamo.

Ekonomija djeluje kao integrirana cjelina, kao što tijelo ljudskog bića djeluje kao integrirana cjelina, a ne kao skup stanica različitih tipova. To je nešto što većina modelara ne razumije, a njihove tehnike nisu opremljene za to.

Gospodarstvo se istovremeno suočava s mnogim ograničenjima: previše ljudi, previše zagađenja, premalo ribe u oceanu, teže vađenje fosilnih goriva i mnoge druge. Čini se da je način na koji se ta ograničenja odigravaju na način na koji sugeriraju modeli u knjizi iz 1972., The Limits to Growth : One se pokreću na kombiniranoj osnovi. Pravi problem je u tome što sve manji prinosi istovremeno dovode do ogromnih potreba za ulaganjima u mnogim područjima. Jedna ili dvije od ovih investicijskih potreba bi se možda mogle riješiti, ali ne sve, sve odjednom.

Pristup modelara, praktički posvuda, je da se problem razbije na male dijelove i pretpostavi da se svaki dio problema može samostalno riješiti. Stoga su oni koji su zabrinuti za "Peak Oil" zabrinuti zbog ponestanka nafte. Činilo se važnim pronaći zamjene. Oni koji su zabrinuti zbog klimatskih promjena bili su uvjereni da još treba izvući ogromne količine fosilnih goriva, čak i više od količina koje ukazuju omjer rezerve i proizvodnje. Zabrinutost im je bila pronalaženje zamjene za ogromnu količinu fosilnih goriva za koja su vjerovali da će se još izvući, što bi moglo uzrokovati klimatske promjene.

Političari su mogli vidjeti da je na pomolu nekakav veliki problem, ali nisu razumjeli što je to. Činilo se da je ideja zamjene obnovljivih izvora fosilnih goriva rješenje koje će usrećiti i Peak Oilers i one koji su zabrinuti zbog klimatskih promjena. Činilo se da se modeli temeljeni na zamjeni fosilnih goriva obnovljivim izvorima energije sviđaju gotovo svima. Pristup obnovljivih izvora energije sugerirao je da imamo jako dug vremenski okvir za rješavanje, odlažući problem, što je duže moguće u budućnost.

Danas počinjemo uviđati da obnovljivi izvori energije nisu u stanju ispuniti obećanje za koje su se modeli nadali da će imati. Kako će se točno situacija odigrati nije sasvim jasno, ali čini se da ćemo svi imati mjesta u prvom redu u saznanju.
oilprice.com 

U borbi zvanoj ‘smanjenje emisija ugljik-dioksida’, jedan od velikih problema su i emisije do kojih dolazi zbog grijanja zgrada. Kao jedno od mogućih rješenja su se pokazale i dizalice topline. I u posljednje vrijeme, došlo je do eksplozije na tržištu.

Kako piše Carbon Brief, prodaja dizalica toplina je u 2021. godini drastično porasla, i to u raznim zemljama, od Austrije pa do Kine. No, i dok je to slučaj u raznim zemljama, i dalje postoje zemlje u kojima to nije slučaj, što itekako usporava opći napredak na globalnoj razini.

Dizalice topline su tehnologija za grijanje s niskim korištenjem ugljik-dioksida – mogle bi itekako smanjiti razinu emisije do kojih dolazi zbog grijanja. Koriste električnu energiju za prijenos toplinske energije iz vanjskog zraka, vode ili tla u unutrašnjost zgrade i za zagrijavanje vode. Ovaj je proces vrlo učinkovit, s dizalicama topline koje isporučuju tri do četiri jedinice topline za svaku jedinicu električne energije potrebnu za njihovo pokretanje.

S obzirom na to da je električna energija koja pokreće dizalice topline proizvedena iz niskougljičnih izvora, i sama toplinska energija je takva. Također, u pitanju je vrlo efikasan i čist način ‘generiranja’ toplinske energije.

Put Međunarodne energetske agencije (IEA) do nulte razine emisija ugljik-dioksida do 2050., na primjer, uključuje 1,8 milijardi dizalica topline u zgradama u 2050. godini koje osiguravaju 55% potražnje za energijom za grijanje na globalnoj razini. To se može usporediti sa samo 180 milijuna jedinica instaliranih danas, osiguravajući 7% grijanja.

Slično u Ujedinjenom Kraljevstvu, najisplativiji ‘uravnoteženi’ put do nulte razine emisija ugljik-dioksida u Odboru za klimatske promjene (CCC) predviđa da se većina domova grije dizalicama topline do 2050. godine.

Spor rast tržišta
Donedavno je, međutim, tržište dizalica topline raslo puno sporije nego što je to bilo potrebno u scenarijima IEA ili CCC. To je vidljivo iz IEA-inih globalnih podataka o zalihama dizalica topline, koji pokazuju da bi prema sadašnjim trendovima do 2030. globalno bilo instalirano samo 253 milijuna dizalica topline, u usporedbi s 600 milijuna jedinica potrebnih do te godine u IEA-inom scenariju.

Globalno, prema podacima IEA-e, do 2020. godine instalirano je samo 177 milijuna dizalica topline. Najviše ih je bilo u Kini (33%), zatim u Sjevernoj Americi (23%) i Europi (12%).

Zanimljivo je da se najveći prodor dizalica topline može pronaći u najhladnijim klimatskim uvjetima. U Europi, četiri zemlje s najvećim udjelom dizalica topline su Norveška (60% kućanstava), Švedska (43% kućanstava), Finska (41% kućanstava) i Estonija (34% kućanstava). Ove četiri zemlje suočavaju se i s najhladnijim zimama u Europi.

Podaci IEA-e pokazuju da je globalno tržište dizalica topline poraslo za samo 3% u 2020. godini. Prije toga, tržište je raslo oko 10% godišnje. IEA-in plan zahtijeva rast tržišta na globalnoj razini od oko 13% iz godine u godinu do 2030.

Snažan oporavak tržišta
Nakon usporavanja u 2020. godini, početni podaci sugeriraju da je tržište dizalica topline doživjelo snažan oporavak u 2021., s dvoznamenkastim rastom u nekim zemljama u kojima su brojke dostupne. U cijeloj Europi, na primjer, Europska udruga za dizalice topline (EHPA) očekuje da će rast tržišta premašiti 25% u 2021. godini i po prvi put dostići 2 milijuna prodanih jedinica godišnje.

Poljsko udruženje za dizalice topline Port PC izvijestilo je o porastu od 60% za uređaje u 2021., uglavnom zbog propisa koji postupno ukidaju grijanje na fosilna goriva za obiteljske kuće u zemlji. U Njemačkoj je tržište dizalica topline poraslo za 28% u 2021. s 154.000 prodanih jedinica – uglavnom zbog širenja prodaje dizalica topline koje koriste zrak kao izvor energije. Usvajanje poreza na emisije ugljik-dioksida na goriva za grijanje 2021. djelomično objašnjava uočeni rast.

SAD, još jedan globalni lider u proizvodnji dizalica topline, dobio je 15% u 2021., ograničavajući kontinuirani godišnji rast iznad 5% od 2015. Finska je 2021. godine pokazala sličan rast kao Njemačka, s povećanjem od 25% na 130.000 instaliranih dizalica topline, prema Finskom udruženju dizalica topline. S obzirom na malu veličinu zemlje u smislu broja stanovnika, to je izvanredno, s gotovo 5% svih domova koji imaju instalirane dizalice topline 2021. godine.

Hlađenje pomoću dizalica topline
Većina dizalica topline instaliranih u Finskoj bile su dizalice topline zrak-zrak, koje se također mogu koristiti za hlađenje. Međutim, Finsko udruženje dizalica topline procjenjuje da dizalica topline zrak-zrak koje se koriste za hlađenje čine samo 10% -15% odgovarajućeg tržišta. Ono što je značajno za Finsku je da se tržište dizalica topline počelo širiti tek sredinom 2000-ih, s kumulativnim instalacijama koje sada premašuju milijun jedinica.

Sveukupno, francusko tržište dizalica topline poraslo je za 3% u 2021., ali je segment zrak-voda porastao za 53%. Francusko tržište dizalica topline najveće je u Europi, s više od milijun jedinica u 2021. Daleko najvažniji tip dizalica topline u Francuskoj su dizalice topline zrak-zrak.

Švicarska, još jedno zrelo i dugo uspostavljeno tržište dizalica topline, pokazalo je rast tržišta od 20% u 2021., uglavnom sustava zrak-voda. Zanimljivija je činjenica da su 54% svih sustava grijanja prodanih u Švicarskoj prošle godine bile dizalica topline, što ga čini dominantnom tehnologijom grijanja ne samo u novim zgradama nego i u postojećim zgradama.

U Kini, početne procjene prodaje dizalica topline iz zraka za stanovanje u 2021. godini zabilježile su rast tržišta od 10% na više od milijun jedinica, po prvi put, uz naznake još većeg rasta nerezidentne prodaje. U Norveškoj je 2021. prodano ukupno 125.000 dizalica topline, što je sličan broj kao u Finskoj. To predstavlja rast od 36% u odnosu na 2020. godinu. Slično kao u Finskoj je i to što su većina dizalica toplina koje se prodaju u Norveškoj zrak-zrak dizalice topline.

Rast cijena energenata
Iako se daljnji brzi rast sada čini vjerojatnim, tempo usvajanja – i kako se to mjeri u odnosu na put do neto nule – uvelike će ovisiti o vladinim politikama i trendovima cijena energije. Nedavno povećanje cijena plina u Europi i Aziji čini dizalice topline financijski privlačnijim od plinskih kotlova. No, to bi se moglo promijeniti, zbog čega politika ostaje ključna i u tijeku su inicijative za pružanje veće podrške dizalicama topline.

U EU, na primjer, Europski zeleni dogovor i s njim povezan poticaj za dekarbonizaciju grijanja kroz niz direktiva znači da će se tržište dizalica topline udvostručiti na 4 milijuna instalacija godišnje, prema EHPA.

Pokretači uključuju prijedlog Europske komisije da se EU sustav trgovanja emisijama proširi na goriva za grijanje, što bi poboljšalo ekonomičnost dizalice topline u odnosu na grijanje na ulje i plin. Također postoje novi propisi u raznim europskim zemljama koji zabranjuju ili ograničavaju grijanje na fosilna goriva, ne samo u novim zgradama, već i sve više u postojećim zgradama.

Primjerice, nova njemačka vlada objavila je da od 2026. godine svi novi sustavi grijanja moraju raditi na najmanje 65% obnovljive energije. Druge kao što su Norveška, Švedska, Danska i Finska najavile su izričite ili implicitne zabrane novih sustava grijanja na bazi fosilnog ulja u svim zgradama.

Zabrane uljnih kotlova
Nizozemska više ne dopušta spajanje novih domova na plinsku mrežu, dok su Irska, Flandrija (Belgija) i Austrija najavile zabranu uljnih kotlova za nove zgrade. Irska je nedavno predstavila shemu od osam milijardi eura koja gotovo udvostručuje vrijednost bespovratnih sredstava za dizalice topline jer zemlja nastoji isporučiti 400.000 dizalica topline u domove do 2030. godine.

U Ujedinjenom Kraljevstvu vlada se savjetuje o zahtjevu od proizvođača sustava grijanja da prodaju sve veći broj dizalica topline i najavila je ‘ambiciju’ postupnog ukidanja plinskih kotlova do 2035. Također će pokrenuti novu shemu davanja dizalica topline u travnju.

Kina ima iskustvo u korištenju čistih toplinskih rješenja za smanjenje onečišćenja zraka iz kotlova na ugljen. Njezine južne pokrajine imaju veliki tržišni potencijal za dizalice topline, a područja poput Pekinga već nude poticaje.

Međutim, unatoč ovim lokalnim poticajima i programima, dizalice topline nemaju podršku na nacionalnoj razini u Kini. Na primjer, nacionalna vlada ih ne klasificira kao obnovljive, što znači da nemaju koristi od subvencije čiste topline dostupne u sjevernim provincijama.

Bidenova administracija
Očekuje se da će u SAD-u nastojanja za elektrifikacijom domova – i, u nekim područjima, zabranom grijanja na fosilna goriva – dodatno povećati izglede za dizalice topline. Zaustavljeni plan Build Back Better uključivao je 10-godišnji program rabata od 3,5 milijardi dolara za električne kuće s do 4000 dolara za dizalice topline, među ostalim poticajima.

Bidenova administracija također je pokrenula Nacionalnu koaliciju za standarde izvedbe zgrada, radnu skupinu koja se sastoji od 33 državne i općinske vlade, čiji je cilj ‘otključati energetsku učinkovitost i elektrifikaciju u sektoru zgradarstva’.

Dvoznamenkasti rast na glavnim tržištima dizaliac topline tijekom 2021. godine pokazuje snažan zamah. No, bez kontinuiranog širenja politika koje bi podržale njihovo uvođenje, primjena dizalica topline neće biti ispod razine potrebne za dostizanje neto nule do 2050. godine i za ograničavanje zagrijavanja na 1,5C.
baustela.hr

Klimatska kriza se rutinski opisuje kao "najveća prijetnja s kojom su se moderni ljudi ikada suočili", a najnovije izvješće IPCC-a opisuje u kojoj se mjeri stvari još uvijek pogoršavaju. Ali kada tenkovi ulaze u gradove i kada se pojavljuju izvanredne slike borbi u Ukrajini, možda je razumljivo da su neke od neposrednih zabrinutosti zbog pogoršanja klimatske krize donekle izblijedjele u pozadinu.

Međutim, umjesto da u potpunosti odvrati misli ljudi od egzistencijalne prijetnje koju klimatska kriza predstavlja, ruska invazija na Ukrajinu poslužila je podsjetiti mnoge da je ovisnost o skupo proizvedenim fosilnim gorivima dostupnim samo u određenim dijelovima svijeta loša energetska strategija te da već imamo tehnologiju pomoću koje se možemo od njih odmaknuti.

Rusija trenutno osigurava 40 posto nafte i ugljena u EU i oko 20 posto plina. Dok su zagovornici klimatskih kampanja i znanstvenici neumorno radili kako bi istaknuli štetne efekte fosilnih goriva koja mijenjaju klimu, ruska bi se invazija sada mogla pokazati kao katalizator koji pomaže pri prijelazu na proizvodnju čiste energije.

Invazija predsjednika Putina već je potaknula velike promjene u Europi, pri čemu je Njemačka zaustavila plinovod Sjeverni tok 2, Boris Johnson je rekao da se Europa treba odviknuti od ruske nafte i plina, a dionice obnovljivih izvora energije među jedinima su trenutno u porastu.

Znak koliko je turbulentno postalo poslovanje u Rusiji za tvrtke koje se bave fosilnim gorivima, British Petrol je u nedjelju objavio da povlači svojih 19,5 posto udjela u ruskoj državnoj energetskoj tvrtki Rosneft, uz potencijalni trošak do 25 milijardi dolara . Jedan stručnjak rekao je za Independent da je invazija stavila "nisko ugljične boostere" na povećanje ulaganja u infrastrukturu obnovljivih izvora energije.

Nadalje, kako je navedeno u izvješću IPCC-a, poduzimanje mjera za prilagodbu i smanjenje rizika od klimatske krize samo je put prema većem miru u svijetu. "Na višim razinama globalnog zagrijavanja, utjecaji vremenskih i klimatskih ekstrema, posebno suše, povećanjem ranjivosti će sve više utjecati na nasilne sukobe unutar država", navodi se u izvješću. Autori pišu da: "rizici za mir se smanjuju... podržavanjem ljudi u gospodarskim aktivnostima osjetljivim na klimu."

Čak i dok se ruski napad nastavlja, Ukrajina je to prepoznala. Govoreći na završnoj sjednici dvotjednog sastanka IPCC-a, Svitlana Krakovska, znanstvenica za okoliš koja je govorila u ime ukrajinske delegacije, rekla je: "Nećemo se predati u Ukrajini i nadamo se da se svijet neće predati u izgradnji klimatski otporne budućnosti. Klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem i rat protiv Ukrajine imaju iste korijene - fosilna goriva - i našu ovisnost o njima", rekla je.

Nakon njezine izjave, šef ruskog izaslanstva navodno se ispričao na zatvorenoj sjednici 195 zemalja zbog invazije Rusije.

Upitana o objavljivanju izvješća usred invazije na Ukrajinu, profesorica Daniela Schmidt, jedna od vodećih autora izvješća, ustrajala je pri tome da IPCC neće komentirati konkretne situacije izvan svojih nadležnosti, ali je ponovila da je izvješće istaknulo sažetak prilika za djelovanje u borbi protiv klimatskih promjena.

Najavljujući novo izvješće, Hoesung Lee, predsjedavajući IPCC-a, rekao je da "ozbiljni" nalazi naglašavaju "hitnost što bržih i ambicioznijih akcija za rješavanje klimatskih rizika. "Polumjere više nisu opcija."

Dok se svijet bori s neizvjesnošću zbog sve ratobornije Rusije, jasno je da koherentno suočavanje s klimatskom krizom nudi put prema ponovnom stjecanju međunarodne stabilnosti.

Vlade moraju djelovati brzo. Vrijeme istječe.
slobodnadalmacija.hr

Prema nacrtu priopćenja Europske komisije (EK) o cijenama energije, a koji će biti objavljen u ožujku (dakle, ovaj mjesec), proizvodnja bioplina označena je kao ključni način da se pomogne u jačanju poljoprivrednog sektora EU koji se bori protiv rastućih troškova energije. Dokument do kojega je došao Euractiv, daje nepovoljno predviđanje visokih i nestabilnih cijena koje će se nastaviti u narednim godinama što će imati ozbiljne posljedice za niz sektora, među kojima je i agrar. Cijene inputa za poljoprivrednu proizvodnju u prošloj godini su porasle, a posebno se ističe porast kod gnojiva za 142 posto. Upravo energija i gnojiva čine 20 posto troškova. Situacija bi se mogla dodatno pogoršati ako više cijene energenata nastave gurati one za gnojiva što bi moglo dovesti do manjih površina pod usjevima, nižih prinosa, a time i još većeg pritiska na prihode poljoprivrednika i troškove hrane.

Izlaz u bioplinu
Ovakva će situacija agrarni sektor EU staviti u nepovoljan položaj u odnosu na konkurente iz trećih zemalja. EK je u pokušaju da podrži sektor i ublaži taj negativan utjecaj, fokus stavila na stvaranje i skladištenje bioplina. On nastaje razgradnjom organskih tvari, prvenstveno ostataka hrane i životinjskog otpada, i predstavlja čist, obnovljiv i pouzdan izvor energije u skladu s europskim Zelenim planom. Upotreba uskladištenog bioplina smanjuje emisije metana, može se koristiti kao izvor snage i smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima, a istovremeno pomaže zelenoj tranziciji ovog sektora. Navedeno je da će na razini EU biti predložen ambiciozan plan za proizvodnju 35 milijardi kubičnih metara bioplina do 2030. godine.

Državna pomoć za farmere
U međuvremenu će države članice biti u obavezi usvojiti strategije za obnovljivi plin, koje su u potpunosti usklađene s ovim ciljem. Komisija će ih stimulirati da maksimalno iskoriste mogućnosti reformirane Zajedničke poljoprivredne politike kako bi potakle ovu proizvodnju putem svojih nacionalnih strateških planova. Predlaže se da se poljoprivrednicima osigura državna pomoć kako bi se omogućila ulaganja u održivu energiju. U nacrtu priopćenja se navodi da će izvršna vlast EU mapirati rizike i ranjivosti, uključujući strukturna pitanja, lance opskrbe hranom u EU i njegove kritične točke u infrastrukturi.
www.agroklub.com

Konzorcij developera zatvorio je financijsku konstrukciju u iznosu od 1,3 milijarde USD za komunalnu infrastrukturu u projektu na Crvenom moru, ogromnom ljetovalištu u izgradnji. Ljetovalište je smješteno uz obalu Saudijske Arabije, a planira imati najveći sustav za pohranu energije baterija u svijetu, snage 1.200-1.300 MWh, neovisan o mreži. Developeri ACWA Power, SPIC Huanghe Hydropower Development Company i Saudi Tabreed Cooling Company osigurali su 1,302 milijarde američkih dolara kredita, objavila je ACWA prošli tjedan.

ACWA Power je imenovao nositelja projekta The Red Sea Development Company (TRSDC) za projektiranje, izgradnju, upravljanje i prijenos vlasništva nad projektom. TRSDC je prošlog mjeseca osigurao financije za projekt u ukupnom iznosu od 3,76 milijardi USD. Ljetovalište će se sastojati od od 50 luksuznih resorta s do 8.000 soba i 1.300 rezidencijalnih nekretnina smještenih na 22 otoka, a u planu su i luksuzne marine, golf igrališta.

Kineski graditelji su odabrali Huawei da isporuči baterijski sustav za pohranu energije. Prijavljene brojke o njegovom kapacitetu variraju između 1.200 MWh i 1.300 MWh, a riječ je o najvećoj baterijskoj pohrani izvan mreže na svijetu. Električna energija koja će se pohranjivati u baterijama potjecat će iz 400 MW fotonaponske elektrane prenosi Energy-storage.news. Projekt na Crvenom moru dio je arapskog energetskg plana do 2030. prema kojem će država instalirati 60 GW OIE kapaciteta uključujući 40 GW sunčanih elektrana.
http://www.energetika-net.com/