Europska komisija će u svibnju objaviti detaljan plan odbacivanja ruskog plina, nafte i ugljena do 2027. godine. Početni plan, objavljen prošlog tjedna, uključuje veliko povećanje uvoza LNG-a i utrostručenje kapaciteta energije vjetra i sunca u EU-u do 2030. godine. Zemlje Europske unije trebale bi odmah početi popunjavati zalihe plina kako bi se pripremile za sljedeću zimu, bit će jedan od zaključaka na summitu EU-a sljedeći tjedan, doznaje portal Euractiv koji navodi i da Europa priprema strategiju napuštanja ruskog plina, nafte i ugljena. Ruska invazija na Ukrajinu potaknula je čelnike iz 27 zemalja članica EU-a da se prošlog tjedna dogovore o postupnom napuštanju oslanjanja na ruska fosilna goriva, uključujući povećanje uvoza ukapljenog prirodnog plina (LNG) i ubrzanje primjene obnovljive energije. Međutim, put do potpunog ukidanja trajat će godinama, pa zemlje također planiraju mjere za ublažavanje potencijalnih poremećaja u opskrbi iz Rusije, koja osigurava 40 posto plina EU-u, 27 posto uvoza nafte i 46 posto uvoza ugljena. "Punjenje skladišta plina diljem Unije trebalo bi početi odmah. Države članice i Europska komisija hitno će koordinirati mjere potrebne kako bi se osigurala odgovarajuća razina skladištenja plina prije sljedeće zime”, navodi se u nacrtu zaključaka za summit čelnika EU-a od 24. do 25. ožujka, koji je Euractiv dobio na uvid. Europska komisija će, kako se doznaje, do sljedećeg mjeseca predložiti pravila koja zahtijevaju od zemalja EU-a da zajednički osiguraju najmanje 90-postotnu popunjenost skladišta plina do 1. listopada svake godine. Trenutna prosječna popunjenost skladišta plina u EU-u je 26 posto. Budući da visoke cijene energije povećavaju račune građanima diljem Europe, čelnici EU-a također će razgovarati o novim mjerama za ublažavanje troškova potrošača i poduzeća. Europske cijene plina su nakon početka ruske invazije skočile na rekordne vrijednosti, a skok cijena uslijedio je nakon višemjesečnih ionako visokih troškova energije koje većina zemalja EU-a pokušava riješiti hitnim subvencijama i poreznim olakšicama. No, dok su se zemlje EU okupile iza cilja napuštanja ruskih fosilnih goriva, podijeljene su oko toga treba li napustiti rusku naftu i plin. Njemačka i Mađarska su među zemljama koje se tome protive i ističu da bi to nanijelo gospodarsku štetu. Pristaše, poput Poljske i Latvije, kažu da se stotinama milijuna eura koje Europa šalje Rusiji za opskrbu energijom - financira rat. Sjedinjene Države, koje se manje oslanjaju na ruska goriva, prošlog su tjedna zabranile njihov uvoz.
Hina.hr

2010. godine održan je seminar za ovlaštene strojarske projektante u organizaciji Hrvatske komore inženjera strojarstva tijekom Zagrebačkog energetskog tjedna. Dario Hrastović, dipl.ing.stroj. je održao stručno predavanje za ovlaštene strojarske projektante na kojem je iznio tvrdnju: "Plin je energent bez budućnosti!"

2010. godine uočena je povećana infiltracija disruptivnih tehnologija na tržište sustava grijanja, hlađenja i ventilacije. Tehnologije dizalica topline u raznim izvedbama imale su prije jednog desetljeća konkurentna svojstva u odnosu na zemni plin te su stoga pokazivale veliki potencijal za primjenu samo na temelju tehno-ekonomske analize isplativosti ugradnje u nove instalacije kao i kod rekonstrukcija postojećih instalacija.

Cijena energije je danas kao i prije jednog desetljeća bila pokretač svih bilanci kod analize sustava grijanja, hlađenja i ventilacije svih termotehničkih sustava te se pravilnom analizom trenutačnog stanja s analizom mogućeg povećanja cijene energenata dolazi do optimalnog sustava za investitora koji će kroz minimalne troškove energenata i održavanja sustava ostvariti minimalna financijska opterećenja. Optimizacija sustava u balansu s cijenama energenata je ključna za bilo kojeg poslovnog ili privatnog subjekta koji pri tome ušteđena materijalna sredstva može usmjeriti u neku drugu sferu poslovanja kao što su istraživanje i razvoj novih područja poslovanja.

Cijena zemnog plina kao i nafte pokazuje velike oscilacije u vrijednosti te ovisi o velikom broju faktora i podložna je manipulacijama velikih igrača na tržištu energenata. Velike oscilacije energenta nisu poželjne u sustavima jer mogu investitoru stvoriti neplanirana financijska opterećenja koja nisu bila planirana u vrijeme izrade projektiranog tehničkog sustava grijanja, hlađenja i ventilacije. Promjenjivost cijene energenta je nepoželjna karakteristika stoga se kao i prije jednog desetljeća zemni plin nije pokazao kao energent koji bi mogao imati dugoročnu stabilnost za korisnike.

Cijena električne energije je relativno stabilna i prati godišnju inflaciju te se cijena može dugoročno predvidjeti iz stalnog trenda koji se može očekivati. Elektroenergetski sustavi su kontrolirani od velikih elektroenergetskih tvrtki koje kontroliraju tržište i ne dopuštaju velike oscilacije cijene električne energije. Države dodatno kontroliraju cijenu električne energije jer se veliki udio potrebne električne energije često i proizvodi na samoj lokaciji pojedine države bez velikih udjela dodatnog resursa kao što su hidroelektrane, vjetroelektrane i sunčane elektrane.

Oscilacija cijene električne energije zadnje vrijeme je vezana uz uvoz zemnog plina, nafte i ugljena koji se koriste u klasičnim elektranama za generiranje električne energije. Sve elektroenergetske tvrtke imaju u planu tranziciju te zamjenu ovih elektrana s novim sustavima koji su bazirani na obnovljivim izvorima energije ili na budućim hibridnim nuklearnim elektranama na bazi torija kao izvora energije. Vanjski uvozni primarni energenti su podložni manipulacijama samih dobavljača kroz stvarne ili generirane konflikte da se djeluje na cijene uvoznih energenata te da se politički djeluje na druge države radi postizanje određenih ciljeva. Odmak od takvih uvoznih energetskih politika prema održivim obnovljivim energetskim politikama je siguran te će se poticati i subvencionirati tranzicija cijelog društva u novom tehnološkom smjeru.

Dugoročno se očekuje velika tranzicija u svim energetskim sustavima u smjeru da će se u potpunosti iz uporabe izbaciti svi energenti na bazi ugljikovodika kao što su zemni plin, tekući ili ukapljeni naftni plin, nafta i svi prateći naftni derivati. Sve s namjerom da se u što većoj mjeri smanji emisija CO2 iz tehničkih sustava kod kojih je moguće stvoriti primjerenu zamjenu s novim tehnologijama koje su financijski i tehnološki prihvatljive. Samodostatnost i energetska neovisnost su nove paradigme koje će se sve više nametati kao jedino održivo rješenje za ljudske zajednice, pokrajine, države te u konačnici unije država pa i samog globalnog planeta.

Stručne udruge građana kao što su Hrvatska komora inženjera strojarstva i Hrvatska komora inženjera elektrotehnike sa svojim ovlaštenim projektantima prate tendencije i promjene koje se dešavaju na tržištima dugi niz desetljeća i kroz projekte koje stvaraju usmjeravaju društvo i zajednicu u novom smjeru primjenom novih tehnoloških rješenja. Kod izrade projektnih rješenja vodi se računa o velikom nizu ulaznih faktora, o dugoročnim društvenim posljedicama te o dugoročnim utjecajima na promjene tržišta kao i na usmjeravanje društva u poželjnom održivom smjeru.

Disruptivne tehnologije se javljaju s vremena na vrijeme i kroz njihovu primjenu dolazi do velikih promjena u cijelom društvu te posljedično dolazi do propasti tvrtki koje svoje poslovanje baziraju na starim tehnološkim rješenjima dok dolazi do rasta i razvoja tvrtki koje koriste nova disruptivna tehnološka rješenja. Promjena i napredak uporabom disruptivnih novih i boljih tehnologija nije razlog za strah. Cijeli poslovni sektor treba prilagoditi i usmjeravati ga prema novom obrascu razmišljanja kroz dugoročni proces energetskih tranzicija s promjenom strukture zaposlenih osoba i strukture postojećih kao i razvoj novih tehnoloških tvrtki.

Tranzicija prema primjeni obnovljive energije se odvija zadnja dva desetljeća te se sve više ubrzava zadnje desetljeće. Trenutačni konflikt u Ukrajini ima za posljedicu potpunu promjenu energetske politike Europske Unije koja se želi u potpunosti osloboditi ovisnosti o uvoznim energentima kao što su zemni plin, nafta i ugljen. Od stručnih osoba traži se razrada novih tehnoloških rješenja koja će pratiti usvojene energetske politike Europske Unije. Traži se što veća uporaba i primjena novih disruptivnih tehnoloških rješenja koja će se bazirati na tehnologijama obnovljivih izvora energije, na tehnologijama torijskih fisijskih nuklearnih modularnih reaktora kao i povećani fokus na razvoju novih tehnoloških rješenja fuzijskih reaktora. U daljnjoj budućnosti možda postanu tržišno dostupne i tehnologije energije nulte točke koje se trenutačno skrivaju u tajnim crnim programima industrijsko-vojnog kompleksa.

HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.

Tesla je tijekom pandemije COVID-19 zabilježila rekordan rast prodaje svojih automobila, a rat u Ukrajini i porast cijene nafte uzrokovan proturuskim sankcijama bez presedana u povijesti, čini se, samo će nastaviti taj trend. U Tesli itekako trljaju ruke zbog povećanja cijena goriva u SAD-u. Potvrdili su da se zbog novonastale krize uzrokovane neviđenim sankcijama Rusiji, broj narudžbi njihovih električnih vozila u SAD-u praktički udvostručio. Drugim riječima Amerikanci sada pokušavaju izbjeći plaćanje visokih cijena goriva kupnjom vlastitih električnih automobila. Cijene goriva u Sjedinjenim Državama (kao i drugdje u svijetu) nastavljaju rasti kako se sukob između Rusije i Ukrajine pogoršava. Američki predsjednik Joe Biden objavio je u utorak zabranu uvoza ruskih energenata u Sjedinjene Države. Prema najnovijem izvješću portala Teslarati, narudžbe Teslinih električnih vozila u Sjedinjenim Državama sada rastu, dok se cijena barela sirove nafte popela na oko 100 dolara. To znači da galon goriva može koštati više od 4 dolara, a neke regije u Sjedinjenim Državama čak bilježe povećanje na 5 dolara po galonu, piše USA Today. Budući da nitko ne želi isprazniti svoje novčanike samo da bi koristio automobile na plin, mnogi se građani SAD-a sada okreću električnim vozilima. Naravno, Tesla ostaje vodeći proizvođač i dobavljač električnih vozila u Sjedinjenim Državama. Oko 80 posto svih električnih automobila u zemlji proizvodi upravo Tesla. Ipak, vozači također moraju očekivati ​​dulje rokove isporuke, budući da Tesla također kasni s istima. No, osim Tesle, očekuje se da će i drugi proizvođači automobila koji prelaze na proizvodnju električnih vozila zabilježiti veću potražnju za njihovim električnim vozilima. To uključuje Volkswagen, Hyundai i druge proizvođače automobila.

Izvor: Tech Times

Kažu da, ako žabu ubacite u vrelu vodu, odmah će iz nje iskočiti, a ako je ubacite u hladnu vodu koju onda polako zagrijavate, žaba će se u konačnici skuhati. Iskreno, nije mi baš jasan taj 'eksperiment sa žabom', no kada je riječ o ljudima i društvenim procesima, na osnovi bezbrojnih primjera očito je da takvi postupci djeluju. Doduše, kada je riječ o europskoj politici energetske tranzicije, čini mi se da je ona u ovom trenutku s 'metode polaganog zagrijavanja' prešla na onu s 'ubacivanjem u vrelu vodu'. Za utjehu ostaje da je energetska tranzicija nešto što za konačni cilj svakako ima nešto dobro.

Rastuće cijene plina i električne energije u posljednjih nekoliko mjeseci svakako su zabrinule svakoga, i građane i gospodarstvo. Jasno, troškovi za energente čine velik dio ukupnih mjesečnih troškova svakog kućanstva, a bez energije i energenata ne može se danas zamisliti poslovanje nijedne tvrtke ili obrta. Zašto je došlo do tog rasta cijena i zašto najveći dio proteklih mjeseci zapravo nitko značajnije nije reagirao (npr. europska skladišta plina bila su početkom prošle jeseni gotovo prazna), ostaje pitanje za raspravu. Politika i geopolitika jedan su dio odgovora, a drugi bi mogao biti neznanje, nesposobnost i nepripremljenost za to odgovornih u kombinaciji s nezaobilaznom i razarajućom pohlepom. Konačno, došao je i taj 24. veljače i napad Rusije na Ukrajinu, nakon čega još dugo vremena više ništa neće biti isto kao prije..

Sreća u nesreći je da je energetska tranzicija u zemljama Europske unije proces koji je započeo već mnogo ranije i čiji su ciljevi poznati: smanjivanje ovisnosti o fosilnim gorivima (čijim izvorima zemlje EU-a uglavnom baš i ne obiluju) i ostvarivanje neugljične energetike u Europi do 2050. godine. Drugim riječima, nije baš da se sada odjednom EU mora preko noći odreći plina i nafte za koje nema nikakve zamjene. Zamjene postoje, ima ih, već se odavno razvijaju i već su odavno poznate, a i niz godina su u primjeni, a odgovor na pitanje zašto već sada u svim zemljama EU-a nisu zauzele prvo mjesto u opskrbi energijom vjerojatno je svakome jasan: cijena!

Stara poslovica (odabrana za naslov ovog komentara) kaže da je svako zlo za neko dobro. Naime, kada se dogodi nešto loše, dobiju se neke pouke i iskustvo, tako da se kasnije ne rade iste greške i tako da se krene naprijed, ali s drugačijim razmišljanjima i s novim idejama. Za očekivati je da tako bude i sada i da, kada plin bude previše skup ili kada njegova dobava od do sada najvećeg dobavljača bude smanjena ili možda uopće prestane, uvelike krene okretanje nekim drugim rješenjima. Naravno, teret svega toga kratkoročno neće biti lako podnijeti, ali kako je to već poručio potpredsjednik Europske komisije, rješenje za skupo grijanje i građane moglo bi biti snižavanje temperature na radijatorima.

Kada je već riječ o grijanju obiteljskih kuća, poslovnih i javnih zgrada, industrijskih, sportskih, ugostiteljskih i turističkih objekata plin se već sada može zamijeniti dizalicama topline, kotlovima na biomasu (pri čemu ne mislim na notorne cjepanice i drvni otpad koji uzrokuju katastrofalnu razinu kvalitete zgrada kod nas jer, koliko god to možda nekome jeftino bilo, taj nema pravo ugrožavati zdravlje svih nas!) i solarnim toplinskim sustavima. Ta zamjena u tehničkom smislu može biti brza i jednostavna, no naravno da će zahtijevati određene i ne baš male troškove, no najskuplja je energija ona koje nema, zar ne?

Malo će teže, doduše, biti pronaći zamjensko rješenje za grijanje u postojećim stambenim zgradama i općenito u središtima gradova. Već se na primjeru zgrade u kojoj živim odmah vidi da je zamjena 340 postojećih plinskih kotlova s 340 dizalica topline iznimno zahtjevan zadatak, već i s gledišta električnih instalacija u zgradi i pripadajuće trafostanice, a o buci nekih budućih vanjskih jedinica i o tome gdje ih postaviti (na balkonima - teško!, na krovu - zadovoljava li nosivost?) da i ne govorimo.

Kada se pak radi o plinu koji služi kao energent u raznim tehnološkim procesima, vodik bi mogao biti zamjena, no ostaje pitanje u kojem se roku takvo postrojenje može izvesti: projektirati (prema kojim projektima, postoje li već gotova rješenja, postoje li iskustva?), izgraditi (s kojim materijalima, s kakvom opremom, s kojim ljudima kojih ionako nema), pustiti u pogon i koja će u konačnici biti cijena toga. Sve je to tehnički moguće, ali itekako ostaju otvorena pitanja rokova i troškova?

S druge strane, dio prirodnog plina u distribuciji do krajnjih potrošača mogao bi se nadomjestiti sintetskim plinom ili bioplinom ili mu pak primješavati veći udio vodika, ali opet: u kojem roku i po kojoj cijeni? Tehnički i tu postoje rješenja, ali... cijene, vrijeme?
Ostaje problem i plina kao energenta u proizvodnji električne energije, ali i toplinske energije za toplinarske sustave. Dio toga bi se mogao zamijeniti bioplinom (odakle?, kada?), no za nadomještavanje većeg dijela uvoza plina iz Rusije ipak će u narednim godinama trebati povećati domaću proizvodnju (kako? s kojim stručnjacima?). Naime, ako se kao objašnjenje da je ona u proteklim desetljećima zanemarivana (što vrijedi i za susjednu Mađarsku, da ne bi netko odmah onako krležijanski za sve okrivljavao 'Mađare') zato što se tom plinu nisu davale perspektive pa to nije bilo isplativo, sada bi to trebalo ponovno imati perspektivu i biti isplativo. Naravno, ako zanemarimo poruke onih koji nam upravo s 'jumbo' plakata poručuju da je 'fosilni plin ubojica klime'.

Kada je pak riječ o proizvodnji električne energije, obnovljivi izvori tu mogu mnogo (npr. već se dulje vrijeme na stranicama Hrvatskog operatora prijenosnog sustava jasno vidi da se proizvodnja iz vjetroelektrana kreće na razini trećine ukupne proizvodnje), no još nisu svemogući, a Hrvatska još nema izgrađenu nijednu bateriju. S druge strane, za očekivati je još veći porast potrošnje električne energije, već i zbog i kod nas ubrzane elektromobilnosti (koju će rastuće cijene naftnih derivata sada dodatno ubrzati).

U svakom slučaju, naredno razdoblje u kojem će se energetska tranzicija (prisilno) ubrzati bit će izazovno za sve: i za nas koji se na bilo koji način bavimo energetikom i za obične građane i za one koji donose (političke) odluke. Jedno je sigurno, plina i nafte u godinama koje slijede koristit ćemo sve manje, a mnoge cjevovode kroz koje su s istoka godinama išli plin i nafta koji su grijali domove, pokretali vozila i plovila i osvjetljivali gradove polako će prekrivati hrđa, bez obzira na to kako će se i kada će se riješiti današnji sukob dva najveća slavenska naroda na Istoku Europe...
www.energetika-net.com

Partnerstvo EU-a za čisti vodik, javno-privatno poduzeće, objavilo je svoj prvi poziv za podnošenje prijedloga o 41 istraživačkoj temi vezanoj uz vodik. Velik dio sredstava ići će za proizvodnju i skladištenje vodika.

Kako se EU obvezuje odmaknuti se od fosilnih goriva, vodik se smatra prikladnim načinom transformacije električne energije iz vjetra i sunca u energiju koja se može skladištiti korištenjem elektrolize za cijepanje vode u molekule vodika i kisika.

Vodik se može koristiti kao sirovina, gorivo ili nositelj energije i skladištenje te ima mnogo mogućih primjena u industriji, transportu, energetici i građevinarstvu, za koje se smatra da je teško dekarbonizirati, navela je Europska komisija u svojoj strategiji za vodik 2020 .

Komisija procjenjuje da bi do 2050. godine 24% globalne potražnje za energijom moglo biti pokriveno čistim vodikom. Za EU se procjene kreću od 9 do 14%.

Partnerstvo EU-a za čisti vodik objavilo je 1. ožujka svoj prvi poziv za podnošenje prijedloga , koji su dio strateškog istraživačkog programa koji pokriva 41 istraživačku temu u rasponu od proizvodnje vodika iz obnovljivih izvora do skladištenja, distribucije i transporta.

"Ovo značajno ulaganje ključno je za osiguravanje razvoja dinamičnog vodikovog gospodarstva različitih inovatora, proizvođača, proizvođača i krajnjih korisnika diljem EU-a za održivu i prosperitetnu budućnost temeljenu na vodiku", rekao je Bart Biebuyck, izvršni direktor tvrtke Clean Hydrogen Partnerstvo, javno-privatno poduzeće.

Novi istraživački program partnerstva, usvojen 25. veljače, predviđa mobilizaciju 600 milijuna eura za različite istraživačke projekte čiji će troškovi biti ravnomjerno podijeljeni između proračuna EU-a i sudionika iz privatnog sektora.

“Ovaj poziv za projekte iznosi 300 milijuna eura od 1 milijarde eura javnih sredstava koje Partnerstvo za čisti vodik ima na raspolaganju”, objasnio je René Schutte, direktor HyNortha, podružnice nizozemske plinske tvrtke Gasunie. "Poziv će biti usklađen s barem istim iznosom privatnih sredstava i tako obuhvaća najmanje 600 milijuna eura", rekao je Schutte, koji sjedi u upravnom odboru partnerstva.

Sredstva će ići prema unaprijed definiranim ciljevima koje je postavilo istraživačko partnerstvo, s ciljem povećanja europskog gospodarstva vodika u nastajanju.

Deset bespovratnih sredstava ići će na istraživanje o proizvodnji vodika, uključujući financiranje za povećanje učinkovitosti solarne termokemijske cijepljenja vode, kao i na razvoj “niskotemperaturnih elektrolizera vode za proizvodnju vodika pod visokim tlakom”.

Usredotočenost na učinkovitiju i jeftiniju proizvodnju vodika donekle je jedinstvena značajka istraživačkog partnerstva EU-a, rekao je Schutte.

"Partnerstvo za čisti vodik jedino je partnerstvo koje se fokusira na proizvodnju vodika zbog čega je značajan dio njegovog proračuna posvećen takvim aktivnostima", rekao je Nizozemac za EURACTIV.

Fokus na proizvodnju vodika iz obnovljivih izvora proizlazi iz činjenice da se "većina vodika koji se trenutno proizvodi u EU i diljem svijeta proizvodi iz fosilnih goriva", napominje partnerstvo.

Agenda za strateško istraživanje i inovacije

Slično, transport vodika od proizvođača do potrošača danas je jako daleko od stvarnosti. Punih jedanaest tema dobit će sredstva za rješavanje skladištenja i transporta vodika, kao što je poboljšano otkrivanje curenja u budućim vodikovim mrežama.

"Što se tiče distribucije, još puno toga treba učiniti u ubrizgavanju H2 u plinsku mrežu, ukapljivanju ili protokolima za rješenja za punjenje vodikom", objasnio je Schutte.

Ostatak financiranja istraživanja bit će raspoređen na korištenje vodika u transportu, toplinskoj i električnoj energiji, međusobne projekte i vodikove "doline" u kojima su industrijski potrošači vodika povezani s proizvodnom i distribucijskom infrastrukturom kako bi se pokrio cijeli lanac vrijednosti vodika u određenom regija.

Što se tiče prijevoza, velik dio fokusa leži na prijevozu teških tereta, a ne na privatnim vozilima. Budući da EU vjeruje da će kamioni s vodikom imati značajan tržišni udio nakon 2030. godine, započeo je testiranje kamiona na cesti kako bi dekarbonizirao cestovni prijevoz.

“Konkretno, samo u Pozivu 2022. pokrenuli smo demonstracijsku temu traženja 150 kamiona na cesti. To nikada prije nije učinjeno i to je ključna odskočna daska prema masovnom uvođenju do 2030.,” rekao je Schutte.

No, također je dostupno financiranje istraživanja za korištenje vodika u zrakoplovstvu, sektoru koji je posebno izazovan za dekarbonizaciju. “Također financiramo projekte za razvoj ukapljenog vodika, gorivnih ćelija i sustava za skladištenje za unutarnje brodove, kao i za zrakoplovstvo”, rekao je Schutte.

Vodikove doline

Istraživačko partnerstvo također stavlja svoju težinu iza vodikovih dolina, koje neki smatraju ključnim za pokretanje gospodarstva vodika.

“Vjerujemo da su doline ključni instrument za demonstriranje prednosti našeg vodikovog ekosustava i stoga nam pružamo veliku potporu”, rekao je Schutte za EURACTIV. “Cilj nam je pokrenuti najmanje pet inovativnih dolina kroz Partnerski program za čisti vodik. Imamo stotine dionika spremnih podržati.”

U ovoj prvoj početnoj tranši projekata, jedna velika potpora za istraživanje koja dolazi u iznosu od 25 milijuna eura i jedna mala za 8 milijuna eura stavljena su na raspolaganje za pomicanje vodikovih dolina.

“Doline predstavljaju više od 10% ukupnog financiranja EU-a i očekujemo da će to potaknuti veliko sufinanciranje. Da bismo vam dali ideju, predviđamo da bi javno financiranje od 25 milijuna eura moglo potaknuti do 75 milijuna eura ulaganja partnera iz doline”, dodaje Schutte.
www.euractiv.com

Suočeni s rastućom nestabilnošću, strateškim natjecanjem i sigurnosnim prijetnjama, odlučili smo preuzeti više odgovornosti za našu sigurnost i poduzeti korake prema izgradnji suverenosti i smanjenju naše ovisnosti.

Čelnici država članica EU-a obvezali su se u petak na dvodnevnom samitu u Versaillesu, kojim je dominirala tema ruske agresije na Ukrajinu, da će raditi na jačanju sigurnosti, suverenosti, obrambenih sposobnosti i rješavanju ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima do 2027. godine

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen izjavila je na konferenciji za novinare da bi Europska unija trebala prestati koristiti ruska fosilna goriva do 2027. te da će sredinom svibnja Komisija predstaviti plan za postupno smanjenje ovisnosti o ruskim energentima. Najavila je i prijedloge za rješavanje problema rasta cijena hrane.

Čelnici su na samitu dogovorili Versajsku izjavu u kojoj se obvezuju da će raditi na jačanju europske suverenosti i obrambenih sposobnosti. Obećali su nastavak političke, materijalne i humanitarne potpore Ukrajini i pomoć u obnovi nakon završetka ruske agresije. Također su najavili četvrti paket sankcija protiv Rusije.

Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel je rekao da će Versajska deklaracija ući u anale Europske unije jer ona predstavlja strateški plan jačanja njezina suvereniteta. “Ruska agresija predstavlja tektonsku promjenu u europskoj povijesti”, kaže se u Versajskoj izjavi. Ta tektonska promjena otkrila je i neke slabosti EU-a, poput velike ovisnosti o ruskoj energiji, i sada čelnici država izražavaju spremnost da to otklone.

“Suočeni s rastućom nestabilnošću, strateškim natjecanjem i sigurnosnim prijetnjama, odlučili smo preuzeti više odgovornosti za našu sigurnost i poduzeti daljnje odlučne korake prema izgradnji europske suverenosti, smanjenju naše ovisnosti i osmišljavanju novog modela rasta i investicija za 2030. godinu”, kaže se u izjavi.

Michel je rekao da će EU po pitanju energije u narednom razdoblju raditi na tri područja: rastu cijena i njihovu utjecaju na obitelji i gospodarstvo, smanjenju ovisnosti, posebice o Rusiji, te na pripremi plana za sljedeću zimu. Francuski predsjednik Emmanuel Macron rekao je da je po pitanju četvrtog paketa sankcija “sve ne stolu, nema tabua”, te da se ne isključuje ni zabrana uvoza ruskog plina niti isključenje ključnih ruskih banaka Sberbank i Gazprombank iz međunarodnog sustava razmjene financijskih podataka SWIFT.

Versajskom deklaracijom čelnici su se obvezali na jačanje suvereniteta u energetskom, obrambenom i gospodarskom području. “Suverenitet znači da možemo birati partnere o kojima ne ovisimo”, rekao je Macron. Cilj smanjenja ovisnosti o ruskoj energiji može se postići diversifikacijom dobavnih pravca, uključujući i ukapljeni plin, ubrzanjem razvoja obnovljivih izvora energije i poboljšanjem povezanosti energetskih mreža u Uniji, kaže se u izjavi.

Čelnici su najavili i povećanje izdvajanja za obranu u svojim proračunima. U Versajskoj deklaraciji navode da će raditi i na jačanju gospodarske baze, kako bi gospodarstvo postalo otpornije, konkurentnije i spremno za zelenu i digitalnu tranziciju, a da pritom nitko ne bude zapostavljen.

U tom smislu, ističu da će kroz strateška partnerstva osigurati kritične sirovine, diversificirati dobavne lance za poluvodiče i razvijati kapacitete za proizvodnju čipova s ciljem da se do 2030. dosegne udio od 20 posto u svjetskoj proizvodnji čipova. Što se tiče ukrajinskog zahtjeva za ubrzanim primanjem u članstvo u EU-u, u izjavi se pozdravljaju europske težnje Ukrajine, ali bez konkretnih obećanja.

“Vijeće je pozvalo Komisiju da izradi mišljenje o tom zahtjevu. Dok čekamo na to, mi ćemo bez odlaganja jačati naše veze i produbljivati naše partnerstvo”, kaže se u izjavi. Neformalni samit je održan u Versajskom dvorcu, gdje 1919. godine potpisan mirovni sporazum kojim je formalno završen Prvi svjetski rat, ali i koji se smatra i jednim od razloga za izbijanje Drugog svjetskog rata.
www.24sata.hr

Bitno je spomenuti proizvodnju distributivnih, srednjih energetskih i specijalnih transformatora, kao i postrojenja za proizvodnju energije iz otpada, a čemu HGK već pruža podršku.

Iako je strategija za postupnu energetsku neovisnost Europske unije zapravo na snazi već barem desetljeće, događanja oko ruske agresije na Ukrajinu i svih posljedica do kojih je to dovelo prisilili su EU da svoje planove i strategije hitno izmjeni tako da su rokovi za prestanak ovisnosti o ruskom plinu i nafti s desetljeća svedeni na godine i mjesece.

O konkretnim planovima za to raspravljaju jučer i danas europski čelnici u francuskom dvorcu Versailles, a trebali bi donijeti hodogram za ukidanje ovisnosti o ruskim energentima.

Da zadatak nije lak dovoljno govori činjenica da EU trenutno od Rusije kupuje 45 posto uvezenog plina, oko trećinu nafte i polovicu ugljena. To Uniju čini ranjivom odluči li Rusija uzvratiti energetskim sankcijama zbog ekonomskih mjera koje je EU zbog agresije proteklih tjedana uvela Rusiji.

Osim o ovisnosti o energentima, čelnici Unije razgovarat će i o europskoj inferiornosti u razvoju elektronike, posebice proizvodnji čipova i 5G tehnologiji, te farmaciji zbog činjenice da je korona kriza pokazala da tvrtke sa Starog kontinenta uglavnom nisu uspjele parirati američkim i ostalim proizvođačima cjepiva.

U konačnici, tema će biti i sigurnost jer je i ova Ukrajinska kriza pokazala da je EU bez američkog obrambenog kišobrana bezubi tigar.

Gdje je u toj novoj, ubrzanoj, energetskoj tranziciji Hrvatska i ima li prilike za domaću industriju da uskoči na ovaj vlak kojeg će EU pogurati s desecima i stotinama milijardi eura?

Iz Hrvatske gospodarske komore (HGK) nam kažu da komunikacija Europske komisije REPowerEU daje dva glavna smjera za rješavanje energetske krize i problema ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima.

Prvi je diversifikacija dobavnih pravaca plina uz veće sudjelovanje vodika i biometana, a drugim se smanjuje ovisnost o fosilnim gorivima u kućanstvima, zgradarstvu i industriji. To se namjerava ostvariti još većim fokusom na energetsku učinkovitost i jačanjem obnovljivih izvora.

“Kada govorimo o našoj industriji, u području OIE imamo proizvođače peći, kotlova i turbina, proizvode se komponente za solarne panele, kranovi za turbine, okretni ležajevi, komponente za vjetroelektrane i mehaničke komponente u hidro industriji.

Bitno je spomenuti proizvodnju distributivnih, srednjih energetskih i specijalnih transformatora, kao i postrojenja za proizvodnju energije iz otpada, a čemu HGK već pruža podršku.

Kako bi uspješno razvili i plasirali na tržište rješenja, poduzećima će trebati potpore za inovacije, istraživanje i razvoj te komercijalizaciju”, kazala nam je Marija Šutina iz Sektora za industriju i održivi razvoj HGK.

Končar, Solvis, Đuro Đaković TEP i Brodosplit su samo neke od tvrtki koje itekako imaju što reći po pitanju OIE tehnologije koju već rade, a isto tako mogu i značajno povećati svoje kapacitete.

Možda nije najveći igrač na domaće OIE tržištu, ali je među globalno najpoznatijim varaždinski Solvis koji se sunčanim elektranama bavi već desetak godina, a u žižu javnosti je došao lani s ugovorom kojim je za novo sjedište Googlea u Kaliforniji isporučio 120.000 solarnih panela kojima je prekrivena zgrada u poslu ukupne vrijednosti 10 milijuna dolara. Očekuje se da će Googleova elektrana biti puštena u rad narednih tjedana.

Stjepan Talan, direktor i vlasnik Solvisa, kaže nam da je na njih više utjecala promjena “klime” po pitanju OIE u Hrvatskoj nego novonastala kriza u odnosu s Rusijom.

Nespremni za bum potražnje
“Godinama smo nudili projekte manjih i većih elektrana tvrtkama, javnim tijelima i pojedincima. No, u pravilu nismo nalazili na razumijevanje te nam je govoreno da se čeka neka državna strategija, pravilnici, EU fondovi i sl. Ali zadnjih godina je došlo do eksplozije i svi sad žele sunčane elektrane i vlastitu struju, s poticajima ili bez njih.

Prošle godine smo razli za 40-60 posto, a ove godine očekujemo barem toliko. Ovog trenutka nismo fizički u mogućnosti odgovoriti na neku dodatnu potražnju zbog Rusije, no siguran sam da će se solari, kao i čitavi OIE, u narednom razdoblju razvijati, a i mi u skladu s tim”, navodi Talan.

Končar grupa je bila jedna od prvih u Hrvatskoj koja je još 2008. implementirala vlastiti projekt vjetroagregata u Vjetroelektrani Pometeno brdo kod Dugopolja, a koju je Končar sam pokrenuo kao ogledni primjer svoje tehnologije.

Ukupno je postavljeno 15 vjetroagregata Končar KO-VA 57/1 snage 1 MW i jedan Končarev vjetroagregat K80 snage 2,5 MW čime ukupna priključna snaga vjetroelektrane iznosi 20 MW. Za projekt VE Pometeno brdo ukupna investicija je iznosila 252 milijuna kuna, od čega je Končar uložio 41,48% svojih sredstava.

Jedan od zanimljivijih slučaja proizvođača OIE opreme u Hrvatskoj je svakako kompanija Đuro Đaković Termoenergetska postrojenja iz Slavonskog Broda koji je proizveo i montirao brojne bioenergane u Hrvatskoj i inozemstvu.

Ova tvrtka, koja zapošljava oko tisuću radnika i fokusirana je na EU tržište, se našla u bizarnoj situaciji da ima puno toga ponuditi energetskoj tranziciji Hrvatske i Unije, no njezina budućnost je neizvjesna zato što je u vlasništvu ruske kompanije koja podliježe sankcijama.

‘Ni krivi ni dužni’
“Stvarno ni krivi ni dužni dolazimo u situaciju da poslovanje, budućnost, opstojnost firme dolazi u pitanju zbog nekih političkih odluka koje su trenutno opravdane. Bitno je da hrvatska država reagira i da tvrtke koje su pogođene tim mjerama da poduzmu mjere, jer i Francuzi i Nijemci, Belgijanci na isti način rješavaju”, kaže Ivica Marić, direktor Đuro Đaković Termoenergetska postrojenja.

Drugi Marić, ministar financija Zdravko, potvrdio je da se radi na spašavanju ove tvrtke na sličan način kako je spašena i Sberbank u našoj zemlji.

Tehnologiju, kadrove i znanje za obnovljive izvore i energetsku učinkovitost imaj i u Brodosplitu gdje je prošlog tjedna započelo okrupnjavanje i spajanje limova i izrade sekcija za putnički jedrenjak s nultom emisijom ispušnih plinova kojemu su elektromotori glavni pogon.

Električni jedrenjak će pogoniti dva elektromotora svaki po 150 kW koji se napajaju iz sustava s 30 tona baterija kapaciteta od max 2300 kWh.
www.poslovni.hr

Na europskom tržištu ID Buzz trebao bi se pojaviti ove godine, a dvije godine poslije počet će prodaja i u SAD-u. Pet godina nakon što je Volkswagen predstavio svoj koncept električnog kombija baziranog na legendarnom modelu Microbus, napokon je predstavljena i službena verzija koja će se uskoro pojaviti u prodaji. ID Buzz moći će se kupiti na europskom tržištu već ove godine, dok će korisnici u SAD-u morati pričekati do 2024. Ovo električno vozilo namijenjeno obiteljima i avanturistima dostupno je u verzijama za 5, 6 i 7 osoba te u gospodarskoj verziji. Iako se dizajn nije radikalno promijenio u odnosu na koncept predstavljen 2017., VW je neke stvari na ovom vozilu nadogradio, ali i dalje postoje neke nepoznanice oko vozila. Prvenstveno i ono što će mnogima biti najvažnije - nije poznato koliko će stajati, kao niti koliko će mu biti doseg. Prva verzija predstavljena za europsko tržište koja će se ove godine pojaviti u prodaji dolazi s 81kW baterijom i stražnjim motorom snage 201KS. Doseg još nije poznat (na The Vergeu spominju oko 480 km), dok je VW ograničio brzinu na 145 km/h, što bi za električno vozilo tog tipa trebalo biti sasvim dovoljno. ID Buzz podržava punjenje brzine do 170 kW te bi se baterija od 5 do 80 posto trebala napuniti za pola sata. Kada već spominjemo bateriju i punjenje, treba naglasiti kako je podržano dvosmjerno punjenje tako da će se baterija Buzza moći koristiti i kao izvor napajanja drugih uređaja ili možda čak kućanstava. U unutrašnjosti automobila dominira 10-inčni infotainment sustav (opcionalno i uz doplatu može biti i 12-inčni), a automobil podržava Appleov CarPlay i Android Auto. Softver automobila moći će se, naravno, bežično nadograđivati, čime će se moći dodati i neke nove opcije. Do sada smo o ovom vozilu slušali brojne glasine i nagađanja, no od ovog tjedna napokon znamo da će se ID Buzz sigurno pojaviti u prodaji ove godine na europskom tržištu (nadamo se i u Hrvatskoj), osim ako ne dođe do nekih neočekivanih promjena na tržištu - iako su vremena takva da nas više ništa ne bi trebalo iznenaditi. Nadamo se kako ćemo uskoro saznati i koliko će iznositi cijena električne verzije legendarnog VW-a te da ćemo ga za koji mjesec vidjeti i na hrvatskim cestama.
zimo.dnevnik.hr

Poljoprivrednici se danas suočavaju sa sve većim izazovima. Od uloge poljoprivrede u širem ruralnom gospodarstvu do utjecaja poljoprivrede na okoliš u smislu resursa i štetnih emisija. I dok se u ruralnom gospodarstvu događaju neke strukturne promjene, mala poljoprivredna gospodarstva ostaju u svom tradicionalnom području proizvodnje i poslovanja. Upravo su poljoprivredna gospodarstva, ovisno o dostupnim resursima, pogodno mjesto za razvijanje različitih oblika održive proizvodnje energije iz biomase, vode, vjetra, sunca.

Neizravnim potporama pomaže se poljoprivrednicima u ostvarivanju okolišnih ciljeva kroz niz mjera. One uključuju agrookolišne sheme, a financijska potpora je između ostalih usmjerena na obnovljive izvore energije (uz turizam, informatizaciju, ublažavanje klimatskih promjena, upravljanje vodama i biološkom raznolikosti, razvoj vještina, prijenos znanja i inovacije).

Primarni fokus je na energetskom sektoru
Europska unija je postavila cilj da do 2030. godine 32 % potrošene energije dolazi iz obnovljivih izvora. Međutim, primarni fokus ovog plana je na energetskom sektoru. Pri tome se općenito zanemaruje uloga poljoprivrednog sektora u proizvodnji energije. Nasuprot tome, poljoprivredu se smatra problemom u postizanju ekoloških ciljeva zbog štetnih emisija koje nastaju proizvodnjom tradicionalnim metodama. Očito je da uloga poljoprivrede u proizvodnji obnovljive energije zahtijeva veću pozornost. Treba priznati ključnu ulogu poljoprivrede u tranziciji obnovljive energije. Upravo je poljoprivreda odgovorna za upravljanje ključnim resursima kao što su tlo i biomasa.

Nedavno je provedeno jedno zanimljivo istraživanje u Walesu. Glavni cilj je bio identificirati mogućnosti za lokalne poljoprivrednike da iskoriste svoje resurse, s fokusom na obnovljive izvore energije (OIE) kao oblik diverzifikacije farmi.

Diverzifikacija je jedna od strategija koju poljoprivrednici koriste već jako dugo. Može se opisati kao širenje djelatnosti s ciljem što boljeg iskorištavanja svih dostupnih resursa i stvaranje dodatnih prihoda.

Pri tome su definirana 3 istraživačka pitanja:

Što može motivirati poljoprivrednike na diverzifikaciju u OIE?
S kojim se preprekama mogu suočiti prilikom uvođenja OIE?
Koje vrste poljoprivrednika mogu imati koristi od diverzifikacije u OIE?
Jedan od glavnih doprinosa ovog istraživanje je segmentacija poljoprivrednih proizvođača. Utvrđeno je pet tipova poljoprivrednih gospodarstava. Oni se razlikuju prema karakteristikama farme, stavovima prema diverzifikaciji, pristupu OIE i alokaciji korištenih resursa. Ovih pet tipova jasno ukazuje kako su potrebne specifične mjere agrarne politike. One bi svakom od definiranih tipova olakšale korištenje OIE zajedno s održivim dohotkom poljoprivrednika.

Ispitanici su istaknuli obilje prirodnih resursa koji pružaju mogućnosti poljoprivrednicima za proizvodnju energije, ovisno o specifičnim uvjetima farme (vjetroturbine na poljoprivrednom zemljištu, solarni paneli na krovovima gospodarskih zgrada ili pašnjacima). Međutim, naglasili su kako je podrška ključna u usmjeravanju poljoprivrednika na ulaganje u OIE. To utječe na njihovu odluku o ulaganju te uključuje subvencije, financijsku potporu, savjete i dobre tarife kod otkupa električne energije.

Koje su glavne prepreke?
Kao glavne prepreke većem uključivanju obnovljivih izvora u proizvodnju energije naveli su niže tarife. Zatim visoki trošak ulaganja, financijski rizik, ograničenu podršku i informiranost o tome gdje dobiti podršku. Ispitanici su komentirali kako su alternativne djelatnosti nužan izvor prihoda za farmu. Njima se nadoknađuju teška razdoblja u poljoprivredi i poteškoće opstanka samo s prihodom od poljoprivrednih aktivnosti. Diverzifikacijom se smanjuje rizik, jer se osiguravaju novčani tokovi iz različitih aktivnosti. Nisu prednosti OIE vidljive samo u stvaranju dodatnih prihoda. Ulaganje u OIE također je prepoznato kao važno sredstvo za smanjenje troškova na farmi. Obnovljiva energija se koristi za poljoprivredne aktivnosti, čime farma postaje učinkovitija.

Ipak, neće se svi poljoprivredni proizvođači uključiti u OIE. Tako je izglednije da će poljoprivrednici koji su već uključeni u neke aktivnosti izvan farme i koji sudjeluju u ekološkim programima usvojiti obnovljivu tehnologiju. Jedinstveni prirodni resursi koji se nalaze u mnogim ruralnim područjima omogućuju farmama da razviju otpornost i konkurentsku prednost iskorištavanjem tih resursa. Oni su vrijedni, rijetki, neponovljivi i nezamjenjivi. Stoga iskorištavanje prirodnih resursa za proizvodnju energije nudi poljoprivrednicima priliku za razvoj novih poslovnih aktivnosti na farmi.

Iako poljoprivrednici pokazuju određenu poduzetnost uključivanjem dodatnih prihoda izvan poljoprivrede, samo manji broj poljoprivrednika to ostvaruje putem OIE. To bi se moglo objasniti nesklonošću poljoprivrednika prema promjenama. Razlozi su preveliki percipirani rizik ulaganja u OIE ili ograničena potpora poljoprivrednicima u tim aktivnostima, uključujući nedostatak poticaja ili neodgovarajuću infrastrukturu. Zbog toga, agrarna politika bi trebala nastojati prevladati ove izazove. oticanjem veće proaktivnosti poljoprivrednika na promjene, pružanjem financijske potpore ili poticaja kao što su povoljne tarife za uključivanje proizvedene energije u mrežu te osiguravanjem odgovarajuće infrastrukture.

Primjer farme iz Ujedinjenog Kraljevstva (Copys Green Farm, Norfolk)
Na primjeru ove farme jasno je koje promjene ovakva investicija može potaknuti, od načina razmišljanja do organizacije i planiranja poslovanja. Investicija u postrojenje za anaerobnu digestiju razmatrana je s ciljem rješavanja problema skladištenja gnojnice te proizvodnje električne energije, grijanja i visokokvalitetnog gnojiva. Postrojenje je koštalo oko 800.000 funti, s predviđenim povratom od osam godina.

Podaci o farmi:

130 smeđih švicarskih krava s teladi
teljenje tijekom cijele godine, mužnja dva puta dnevno
prosječna mliječnost 7.500 litara godišnje (4,16 % masnoće i 3,49 % proteina)
1/3 mlijeka koristi se za vlastitu proizvodnju sira, 2/3 mlijeka prodaju mljekarskoj industriji
46 ha travnjaka za ispašu i silažu
29 ha trajnih pašnjaka
101 ha pod kukuruzom
20 ha pod lucernom
8 ha jarog graha
45 ha ozimog i jarog ječma za sjeme
Sva gnojnica od 130 mliječnih krava ide u digestor, zajedno s 200 t kukuruzne silaže mjesečno, sva sirutka iz proizvodnje sira, a u novije vrijeme u mješavinu je dodana i lucerna. Dobiveni digestat se odvaja na krutu i tekuću komponentu i koristi kao gnojivo. Tekući se skladišti u dvije lagune s kombiniranim skladištem (dovoljno za 10 mjeseci) i primjenjuje se na polja pomoću cisterne. Čvrsti dio se odvaja u prikolicu i jednom tjedno transportira na polja te se pohranjuje u hrpe do primjene.

Osim uštede na kupljenom gnojivu, fiksni troškovi povezani s uzgojem kukuruza smanjeni su napuštanjem sustava obrade tla plugom, a ostali usjevi su direktno sijani. Trave se siju nakon ječma, žanju sljedećeg svibnja za silažu. Navodnjavaju se, a zatim se trakastom obradom priprema tlo za kukuruz. Tako se na istom polju u dvije godine uzgajaju tri različite kulture. Na drugim poljima se ozimi pokrovni usjevi (mješavina žitarica i usjeva roda Brassica) ostavljaju nakon žetve. Sve kako bi se zaštitilo tlo dok se kukuruz ne posije. Prelazak sa stočne repe na lucernu (kao dio obroka krava, ali i kao sirovina za digestor) također je smanjio broj potrebnih prolaza u polju. Prošle godine požnjeveno je 380 t, što je prosječno 25 t/mjesečno za digestor i 12 t/mjesečno (10% obroka) za krave.

Postrojenje proizvodi do 170 kW električne energije za farmu i električnu mrežu. Stvara toplinu koja se koristi za sušenje žitarica, proizvodnju sira, grijanje obiteljske kuće, ureda i tri vikendice. Toplina se također koristi za toplu vodu u mljekari i toplu vodu za piće kravama zimi.

Na farmi koriste električno vozilo, a prvo električno vozilo za farmu, 12-godišnji John Deere Gator, kupljeno je za 2.500 funti. Nova investicija je električni utovarivač za koji vlasnik kaže da je premalen za nešto teško. Međutim prilagođen je za nošenje prednjeg strugača za gnojnicu i zamjenjuje “vrlo težak” traktor. S cijenom od 9.750 funti bio je alternativa za drugi traktor koji bi koštao oko 20.000 funti.

Postrojenje omogućuje napajanje i tri električna automobila: šest godina staru Teslu, kupljenu rabljenu; Nissan Leaf, koji koristi inženjer farme s punim radnim vremenom; Renault Zoe, koji se koristi za dostavu sira, prikupljanje rezervnih dijelova i sl. U biti nema troškova servisiranja. Dva električna automobila imaju manji servis svake godine, a treći se čak ne mora ni servisirati da bi zadržao jamstvo.

Električna pumpa zamijenila je dizelski motor koji je služio za pumpanje vode u sustav za navodnjavanje. To je statična postava i provođenje električnih instalacija do njega bila je velika investicija (10.000 funti), ali je jednostavnije za korištenje jer se njime može upravljati na daljinu pomoću aplikacije za mobilni telefon. Ideja ove farme je što više koristiti struju koju sami proizvedu.
gospodarski.hr

Upravo objavljen dokument Europske komisije pod nazivom 'REPowerEU' predstavlja značajan korak prema ubrzanom razvoju proizvodnje biometana (tj. pročišćenog bioplina) u Europi. "Europa se mora hitno diverzificirati i smanjiti svoju ovisnost o ruskom plinu, nastavljajući sa svojim ambicijama za ostvarivanje klimatskih ciljeva. Svi koji se bave bioplinom spremni su do 2030. godine isporučivati 35 mlrd. m3, kao što je to predložila Europska unija, i pozivaju na uključivanje tih ciljeva u izmjene Direktive o obnovljivim izvorima energije (REDIII), što je trenutačno u tijeku. Uska suradnja EK-a, članica EU-a i lanca vrijednosti biometana bit će potrebna kako bi se osiguralo hitno djelovanje u skladu s predstavljenim prijedlozima. Ciljevi za biometan predstavljaju više od 20% trenutačnih uvoza plina u EU iz Rusije. Do 2050. godine bi se taj potencijal mogao utrostručiti i narasti na više od 100 mlrd. m3, čime bi se pokrilo 30 - 50% budućih potreba EU-a za plinom," naglašava Harmen Dekker, čelnik Europskog udruženja za bioplin (EBA).

U proteklih je nekoliko godina EBA intenzivno radila na promicanju održivog biometana kao ključnog obnovljivog izvora energije. Taj je rad u proteklim mjesecima dodatno intenziviran u sklopu Inicijative za održivi biometan, pri čemu su EBA, američka konzultantska tvrtka Common Futures i predstavnici lanca vrijednosti biometana započeli raspravljati s EK-om i članicama EU-a. Postizanje ciljeva energetske neovisnosti i diverzifikacije izvora energije u Europi, kako je predstavljeno u 'REPowerEU-u' zahtijeva suradnju javnosti i tvrtki kako bi se privukla ulaganja. Značajno povećanje proizvodnje biometana osigurat će priuštivu i održivu energiju za građane EU- i poduprijeti opornost gospodarstva EU-a.

"Neke zemlje već odavno djeluju u smjeru razvoja proizvodnje biometana u Europi. Neke druge su tek počele otkrivati taj potencijal. Usmjerena djelovanja u svim članicama EU-a ključna su za povećanje energetske sigurnosti pomoću zelenog plina u mjesecima i godinama koje dolaze," ističe čelnik EBU-a. Cijeli lanac opskrbe koji čine proizvođači i potrošači biometana spremni su nastaviti ulaganja u to područje i isporučiti obnovljivi plin za Europu, uz podršku politike i u članicama EU-a i na razini cijelog EU-a, napominje EBU.
www.energetika-net.com