Hrvatska je od svih zemalja regiona najdalje otišla u upravljanju i preradi biootpada, mada je najmlađa članica Evropske unije i sama tek na početku, ako se u obzir uzme ukupan potencijal. Kada bi Hrvatska u potpunosti iskoristila potencijal biootpada od 400.000 tona, mogla bi proizvesti 104 gigavat-sati električne energije godišnje, što je ekvivalent od 7.3% ukupno proizvedene električne energije iz obnovljivih izvora u Hrvatskoj prošle godine, objasnio je u intervjuu za naš portal Marko List, direktor hrvatske kompanije Consultare, koja pravi krupne korake u regionu kada je upravljanje biootpadom reč.
U jeku energetske krize i borbe za izvore energije, stječe se dojam da je biootpad neopravdano ostao po strani od glavnih tokova promišljanja zelene energije i klimatskih rješenja. Uloga biootpada u proizvodnji čiste energije iz domaćih izvora može biti vrlo značajna, s obzirom da ovaj otpad čini između 30 i 40% komunalnog otpada u Europi, a odgovornim i pravilnim gospodarenjem biootpadom smanjuje se emisija metana. - plin koji ima 20 puta veći utjecaj na klimatske promjene.od ugljičnog dioksida.

U potrazi za dobrim primjerima prakse u našoj regiji, put nas je odveo u Hrvatsku, gdje je do sada instalirano šest postrojenja za preradu biootpada u sirovinu za bioplin ili bioplinske elektrane koje osim električne energije proizvode i toplinsku energiju. energije.

Osim Slovenije koja ima jedno takvo postrojenje i Mađarske koja također ima jedno postrojenje, Hrvatska je prvak i po broju instaliranih uređaja. Ovakav stav Hrvatske, kako to obično biva kada su u pitanju nove, pionirske tehnologije, došao je kao rezultat šestogodišnjeg rada i entuzijazma hrvatske tvrtke Consultare , vodeće tvrtke u ovom dijelu Europe za savjetovanje o bioplinskim postrojenjima, distribucija tehnologije za preradu bioplina, kao i popratne opreme.

Biootpad se u Hrvatskoj prerađuje već desetljeće
“Prvi počeci korištenja biootpada u bioplinskim postrojenjima u Hrvatskoj, uz klasične sirovine poput kukuruzne silaže, gnojovke i stajnjaka, počeli su sramežljivo još 2012., 2013. godine”, rekao nam je Marko List, direktor tvrtke Consultare i objasnio da to je klasični biootpad, kao i hrana iz restorana, hotela, supermarketa i tržnica.

List navodi i da je tada, 2013. godine, Hrvatska, kao najmlađa članica Europske unije, donijela Zakon o održivom gospodarenju otpadom u skladu s Europskom direktivom o otpadu, kojom je definiran cilj da se do 2022. godine reciklira 50 posto otpada. . Pojedine općine i gradovi ozbiljno su pristupili ovom poslu, a Osijek, Prelog, Krk, Koprivnica itd. do danas su to ostvarili.

„U početku, kada je većina otpada dolazila iz restorana i hotela, nije imala nečistoće, poput plastike, stakla, metala i sl. No, kada su gradovi i općine počeli odvojeno prikupljati biootpad i zainteresirali se za bioplinska postrojenja, pojavio se problem kako odvojiti nečistoće od sirovina, te je 2019. postavljen prvi stroj na bioplinskom postrojenju koji se pokazao kao veliki uspjeh i koja je s lakoćom prebrodila sve izazove nečistoće", objasnio je List.

Gospodarenje biootpadom smanjuje komunalni otpad, donosi prihod od prodaje sirovina
Gospodarenje biološkim otpadom važno je iz nekoliko razloga. Taj posao je, kako kaže List, "spoj više faktora", no jasno je da svatko u ovom poslu nađe svoju računicu - netko smanjiti troškove, kao što je to slučaj s komunalnim poduzećima, a netko profitirati.

Kao prvi slučaj Lista navodi jedinice lokalne samouprave: "Odvojenim prikupljanjem i obradom biootpada smanjuje se komunalni otpad, što je obvezujući cilj u zemljama EU, a sukladno tome i financijska naknada koju gradovi i općine moraju platiti državi ako ne ispunjavaju ciljeve također se smanjuju." . Također, u Hrvatskoj komunalna poduzeća, javna i privatna, istražuju mogućnosti zarade od gospodarenja biootpadom, a ne samo uštede, pa već imamo primjer da je jedno komunalno poduzeće kupilo stroj za gospodarenje biootpadom. "

S druge strane, privatni sektor je priliku za zaradu pronašao u gospodarenju biootpadom i prodaji sirovina bioplinskim postrojenjima. Bioplinska postrojenja u situaciji rasta cijena osnovnih sirovina traže nove sirovine i diversifikaciju opskrbe.

Evo konkretnih podataka: od 1 tone biootpada u prosjeku se dobije 130 kubnih metara (m³) bioplina s 55-60% metana. Za proizvodnju 1 megavata električne energije potrebno je oko 500 m³ bioplina, odnosno za proizvodnju 1 megavatta električne energije potrebno je oko 3,8 tona biootpada.

List dalje objašnjava toplinsku energiju: „Ako uzmemo u obzir javno dostupan podatak da iz 1 m³ bioplina dobijemo 6 kWh toplinske energije, onda ispada da iz 1 tone biootpada dobijemo 780 kWh toplinske energije. "

Za preradu biootpada potrebni su moderni strojevi
Prema europskim i hrvatskim zakonima o gospodarenju otpadom, sva pakirana hrana u supermarketima kojoj je istekao rok trajanja mora se zbrinuti o trošku proizvođača. Proizvođači koji se inače ne bave otpadom, ugovaraju taj posao s privatnim tvrtkama koje se bave tim poslom i za to plaćaju određenu cijenu.

„Sve dok se na tržištu nisu pojavili strojevi nizozemske tvrtke MAVITEC , koju zastupamo, radnici su ručno raspakirali zapakiranu hranu kojoj je istekao rok, što je, naravno, bilo jako skupo i jako sporo. Korištenjem ovih strojeva cijeli je posao postao brži, profitabilniji i konkurentniji“, pojašnjava List dodajući da se uz pomoć ove tehnologije prerađuje komunalni biootpad, restoranski biootpad te naravno biootpad iz prehrambene industrije. na jednako dobar način.

Kod biootpada veliki problem predstavlja nečistoća. U Hrvatskoj je taj postotak oko 20-25% u biootpadu iz kućanstava. “Nažalost”, pojašnjavaju u Listu, “posljedica je to nedovoljne aktivnosti komunalnih društava u edukaciji i osvještavanju korisnika, odnosno nemara pojedinih korisnika koji jednostavno ne žele odvajati otpad. Nedavno sam objavio članak „Zašto ljudi ne žele odvajati biootpad?“ kao svoj osobni doprinos ovoj temi.

Direktor pionirske tvrtke kada je u pitanju biootpad pojasnio je kako ovaj stroj, nazvan Paddle Depacker, vrlo uspješno odvaja sve nečistoće iz biootpada, drugog organskog otpada, ambalaže hrane kojoj je istekao rok trajanja i sl. Tajna uspjeha ovog stroja leži u posebnim lopaticama i sitima, koja pri brzoj rotaciji odvajaju ambalažu od materijala.

Čistoća organske juhe ili organske juhe, kako se u Hrvatskoj naziva finalni proizvod prerade biootpada, je više od 99,5%, što je iznimno visok postotak, a kvaliteta je potvrđena analizama u laboratorijima u Austriji i Njemačkoj. Ove analize potrebno je provesti kako bi vlasnici bioplinskih postrojenja bili sigurni da nova sirovina odgovara instaliranoj tehnologiji i da zadovoljava standarde.

Uređaj se inače proizvodi u dvije izvedbe s kapacitetom obrade do 5 m3 i do 30 m3 na sat.

Grad Osijek je prvak u gospodarenju otpadom
Grad Osijek predstavlja dobar primjer odgovornog i predanog gospodarenja otpadom, pa tako i biootpadom. U ovom gradu je 2021. godine odvojeno prikupljeno 51% ukupno proizvedenog otpada. No, koliko je teško stvoriti sustav i osigurati interes građana za kontinuirano odvojeno prikupljanje biootpada pokazuje primjer ovog grada, inače poznatog po dobrim rezultatima u gospodarenju otpadom, koji je trebao nekoliko godina priprema i edukacije kako bi osigurati infrastrukturu, izgraditi postrojenje za preradu biootpada te da na tom poslu surađuju komunalno poduzeće i građani.

“Grad Osijek je hvalevrijedan primjer – suradnja grada, političara, komunalnih poduzeća i građana na djelu”, prenio nam je dojmove List.

Ozbiljan potencijal biootpada u proizvodnji električne energije
Tvrtka Consultare napravila je analizu koja je pokazala potencijal korištenja biootpada u energetske svrhe u Hrvatskoj. Neiskorišteni potencijal od oko 400.000 tona biootpada može proizvesti 104 GWh električne energije, što je ekvivalentno 7,3% ukupno proizvedene električne energije iz obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj u 2021. godini.

U Hrvatskoj postoje 42 bioplinske elektrane ukupne snage 47,9 MW, a samo 11 postrojenja ovog tipa prošle je godine iskoristilo nešto više od 17.000 tona biootpada. Potencijal je ogroman, ali glavni izazov i dalje je nedostatak prikupljenih sirovina od strane komunalnih poduzeća, jer se, prema službenim podacima, biootpad još uvijek ne prikuplja odvojeno u 61% općina i gradova u Hrvatskoj.

List također objašnjava da bi veći gradovi i općine svakako mogli razmišljati o izgradnji vlastitog bioplinskog postrojenja. Prema njegovim riječima, Grad Zagreb izgradit će kompostanu i bioplinsko postrojenje u kojem će se prerađivati ​​biootpad iz glavnog grada Hrvatske.

„U gradu Novskoj također će se izgraditi kompostana i bioplinsko postrojenje, godišnjeg kapaciteta 60.000 tona biootpada, a planirani iznos investicije je 50 milijuna eura, uz financiranje iz EU fondova, točnije „Izgradnja“. i opremanje postrojenja za biološku obradu odvojeno prikupljenog biootpada" u sklopu nacionalnog plana oporabe i otpornosti 2021.-2026.", rekla je sugovornica.

Prihvatljivi sudionici natječaja za izgradnju i opremanje objekata za biološku obradu i odvojeno prikupljanje biootpada su male, srednje i velike tvrtke, a poticaji se kreću od 35 do 80 posto.

„Osim rješavanja problema biootpada i pretvaranja troškova u prihod kroz ulaganja, općine i gradovi bi prodajom električne energije ostvarili pozitivne učinke na cjelokupno gospodarstvo i okoliš, u budućnosti bi prodaja bioplina, odnosno toplinske i gnojivo-digestat“, zaključio je naš sugovornik.
balkangreenenergynews.com

Plan Europske komisije koju će provoditi Vlada RH je da solarni paneli trebaju biti na svim javnim zgradama do 2025. godine, a također se potiču i kućanstva da iskoriste subvencije Vlade za postavljanje solarnih panela na vlastite krovove, od čega bi kućanstvo trebalo čak i profitirati kroz nekoliko godina. Zvuči predobro da da bi bilo istinito, zar ne?

Možda bi sve to i bilo lijepo, divno i krasno, da španjolske, njemačke i austrijske vlasti nisu već donijele zakon o porezu na sunčevu energiju, a koji bi možda mogao zahvatiti i ostale zemlje članice EU pa tako i Hrvatsku.

Europska komisija se nada da će pokrenuti masovno uvođenje solarne energije i obnoviti europsku solarnu proizvodnu industriju. Plan je dio nastojanja da se zemlje odviknu od ruskih fosilnih goriva, navodi se u nacrtu dokumenta koji je vidio Reuters.

"Solarna struja i toplina ključni su za postupno ukidanje ovisnosti EU-a o ruskom prirodnom plinu", stoji u nacrtu Komisije koji bi trebao biti objavljen sljedeći tjedan u paketu prijedloga za okončanje oslanjanja Europske unije na rusku naftu i plin.

Troškovi solarnog fotonapona (PV) pali su za više od 80 posto tijekom posljednjeg desetljeća, ali tehnologija je 2020. proizvela samo 5 posto električne energije u EU. Udio solara u proizvodnji topline bio je još niži, od 1,5 posto.

Zato Bruxelles ima cilj pokrenuti "Europsku inicijativu za solarne krovove" kako bi pomogla u smanjenju električne energije i grijanja na plin u domovima, uredima, trgovinama i tvornicama, navodi se u nacrtu.

Na taj način bi se u budućnosti plin kao energent izbacio iz upotrebe, a koristili bi se obnovljivi izvori energije radi samoodrživosti i neovisnosti o ruskoj nafti i plinu.

Porez na Sunčevu energiju!
Misleći valjda kako polaže Zakonsko pravo na dio svjetlosti koje dolazi od Sunca, španjolska vlada je još 2013. godine uvela porez koji se odnosi na osobe koje svoje energetske potrebe zadovoljavaju prikupljajući sunčevu energiju. Alberto Nadal, španjolski ministar energetike, potpisao je kraljevski dekret kojim se oporezuju kućanstva koja namjeravaju instalirati solarne panele na svojim krovovima.

Taj porez je dovoljno visok da je isplativije koristiti postojeće mreže opskrbe električnom energijom i one koji pružaju te usluge – što i jest, čini se, svrha tog zakona (lobij onih koji imaju privatne interese). Prije donošenja ovog dekreta, piše španjolski list El Pais, sustav snage 2.4 kW na stambenoj zgradi otplaćivao se oko 12 godina, no nakon donošenja ovog dekreta rok otplate zbog nameta će se gotovo utrostručiti i iznositi 35 godina, prema procjeni Španjolskog fotovoltaičnog udruženja (UNEF).

UNEF se sastoji od otprilike 300 tvrtki koje čine 85% veličine tog industrijskog sektora, a Jose Donoso, predsjednik udruženja, izjavio je povodom potpisivanja novog dekreta kako je "od svih mogućih scenarija, ovaj uvjerljivo najgori". Kazne za neplaćanje poreza iznose nevjerojatnih 30 milijuna eura.

Cijena sunca je 1,5 kw po satu!
Njemačka i Austrija davale su izdašne subvencije ljudima koji su koristili sunčane kolektore. Svi su mislili kako je riječ o tome da ove države žele da se ljudi što više koriste obnovljivim izvorima energije. Masa ljudi prihvatila je subvencije, nabavila vrlo skupe sunčane kolektore, poduzetnici su okrenuli sve kako bi svoja postrojenja napajali Suncem i sada – pljas. Austrija se prva dosjetila kako bi mogla okrenuti ploču. Dosjetila se već zaboravljenog energetskog doprinosa kojeg mora što prije aktualizirati.

Naime, Austrijanci korisnicima sunčevih kolektora naplaćuju porez na Sunce. Da, dobro ste čuli – uveden je porez na Sunce i on iznosi 1,50 centi po kilovat satu. Sada je svima postalo jasno zašto su toliko gurali subvencije na obnovljive izvore energije. Riječ je, kako mnogi tvrde, o još jednom porezu na budale, koji će se, naravno, vrlo uskoro svidjeti i Nijemcima. Porez na sunčevu energiju je apsurdan, to je jednako kao da vam naplaćuju zrak ili, pak, da morate platiti porez na mrkvu koju ste sami zasadili i koja je niknula u vašem vrtu. Nevjerojatno, ali to je zaista tako, porez na Sunce počeo se provoditi prvo u Austriji, a onda će se lijepo proširiti i na Njemačku te na druge EU zemlje. Možda upravo zbog toga Vlada RH zajedno s Europskom komisijom provodi kampanju o obnovljivim izvorima energije? Austrijanci su šokirani jer se osjećaju prevareno. "Prvo su nas namamili da se prebacimo na kolektore za skupljanje besplatne sunčeve energije, a sada nam tu energiju žele naplaćivati", govore zbunjeni Austrijanci koji su uhvaćeni u klopku.

Oko nas je beskonačna energija svemira, besplatna i svima dostupna.
Ovaj porez oličenje je nevjerojatne sebičnosti, bahatosti i proračuntosti. Postavlja se pitanje: kako je ovaj zakon uopće mogao proći? Tko se postavio kao vlasnik Sunca? I kome ljudi zapravo moraju plaćati porez na ono što je svima zajedničko? Sunce i njegova energija, darovana je svim ljudima na planetu jednako pa je zaista nejasno kako i na koji način netko misli da ga ima pravo privatizirati i naplaćivati. Ovaj slučaj dokaz je da mahniti umovi na vlasti sve više gube kontrolu i grabe sve što se zgrabiti može. Nevjerojatno, no netko tome mora stati na kraj!

Zvuči vam poznato? Isto tako je i Nikola Tesla svojevremeno predložio da bi cijela planeta Zemlja mogla imati neograničene količine električne energije dobivene "iz zraka", ali to je očito bilo preambiciozno i protiv onih koji imaju osobne interese, čiji je lobij bio daleko jači od ideja jednog "malog" Tesle. Njihova politika je uvijek bila "bolje meni u džep, nego da svi imaju sve besplatno, gubimo profit". To je upravo ona stara poznata politika: profit iznad svega!

Situacija u Hrvatskoj
Hrvatska jednostavno mora provoditi ovakve EU direktive, a sve pod krinkom "odvikavanja od ruskih energenata", čekajući da se stvori kritična masa kućanstava koji će koristiti solarne panele i kolektore kako bi u jednom trenutku vodeći se španjolskim, njemačkim i austrijskim primjerom također uvela porez na sunčevu svjetlost i opravdano rekla "pa i druge zapadne zemlje EU imaju porez na sunčevu svjetlost" te zadovoljno trljala ruke. Logično i očekivano od naših političara, zar ne?

Kako na službenoj web stranici Energetska obnova 2022 stoji, poticaji za energetsku obnovu obiteljskih kuća između ostalog obuhvaćaju ugradnju sustava za korištenje obnovljivih izvora energije (sunčani toplinski pretvarači - kolektori (solarni paneli), sustavi na drvnu sječku/pelete (kotlovi na biomasu), dizalice topline i fotonaponski pretvarači/paneli).

Dakle, ideja je da se plin u potpunosti izbaci iz upotrebe tako da građani više neće biti ovisni o Rusiji, nego o vlastitoj Vladi koja će im naplaćivati porez na sunčevu energiju.

Sama inicijativa Europske komisije o masovnom uvođenju solarne energije uopće nije tako loša, zaista bi bilo jako lijepo da imamo besplatnu energiju, da kao civilizacija napredujemo u svakom smislu te riječi, da se obnovljivim izvorima energije građanima životi što više olakšaju, da se ne opterećujemo previše kako ćemo platiti potrošenu energiju, tako je razmišljao i Tesla, ali je loše to što se često uvođenjem olakšica na višoj političkoj instanci (EU) netko na nižoj političkoj instanci (Vlada) uvijek dosjeti kako sve to lijepo naplatiti pa u konačnici praktički dođemo na isto.

Kad god je država primjetila da je neki biznis super, na to je uvela, odnosno izmislila porez! Odatle i pojam "porez na budale". Hoće li i ovog puta građani biti naivni ili će država ipak biti milosrdna, ovisi o onima koji donose odluke i uvode zakone.

Nadamo se da neće biti tako, da nam Vlada neće naplaćivati porez na sunčevu energiju kao što to već rade neke zemlje EU, ali živi bili pa vidjeli.

Da li je porez na zrak sljedeći na redu?
slavonija.in

Vijest da je Vlada rasteretila PDV na solarne panele odjeknula je medijskim prostorom te još više u medijsku žižu zbivanja izbacila sve popularniju temu ugradnje solarnih panela, na koju se izgledno odlučuje sve veći broj građana. Iako mogućnost subvencioniranja ugradnje panela na građevinske objekte nije neka novost i postoji već niz godina, nadolazeća energetska kriza i povećanje cijena energenata potaknula je veći broj građana da krene u akciju i na svoju kuću ugradi fotonaponsku elektranu. Podravski je odlučio za ovaj broj pomnije istražiti kakvi se tu trendovi trenutno kreću te kako funkcioniranju mehanizmi samih subvencija, ako bi se netko odlučio na ovaj potez.

Za stanovnike Koprivničko-križevačke županije postoji nekoliko načina, a jedan od njih su prijave projekata preko sve popularnijih „one-stop-shopova“, u kojima građani mogu dobiti sve informacije, kao i prijaviti projekt te preko njih i postaviti samu elektranu na svoj krov. Na takav način djeluju Regionalna energetska agencija (REA) Sjever za građane Koprivnice, te Energetsko-klimatski ured za građane Križevaca, u sklopu tamošnje Energetske zadruge KLIK.

Iz REA-e Sjever ističu kako se svi zainteresirani građani mogu javiti njima ako žele ići u energetsku obnovu svoju kuće, u čemu pomažu kod prijave na Javni poziv koji već sedmu godinu zaredom provodi Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Što se tiče ugradnje solarnih panela, važno je napraviti nekoliko predradnji, koje se uglavnom tiču procjena, od solarnog potencijala na području gdje se nekretnina nalazi, pa do izračuna potrošnje.

REA Sjever izradila je Mapu solarnog potencijala grada Koprivnice te na taj način omogućila inicijalno dimenzioniranje fotonaponske elektrane. Ona građanima daje prvu informaciju o potrebnoj snazi i površini koju fotonaponska elektrana zauzima, visini investicije, godišnjim uštedama te periodu povrata investicije za samostalno financiranje i sufinanciranje – rekao je za Podravski naš sugovornik iz REE Sjever Jurica Perko.

Dostavljanjem mjesečne potrošnje za zadnjih 12 mjeseci, elektroenergetske suglasnosti, kopije zadnjeg računa za električnu energiju i nekoliko fotografija objekta, stručnjaci REA Sjever građanima mogu izraditi Projektni sažetak koji prikazuje detaljnu tehničko-financijsku analizu investicije što je korak prije izrade Glavnog elektrotehničkog projekta. Uvjet za instalaciju fotonaponske elektrane je da je građevina legalna i da za nju postoji važeći dokaz da je obiteljska kuća izgrađena prema Zakonu o gradnji ili koja je prema navedenom ili posebnom zakonu s njom izjednačena – ističe Perko.

Cijene Glavnog projekta kreću se od 3000-5000 kuna s uključenim PDV-om. Glavni elektrotehnički projekt je uz Izvadak iz katastarskog plana potrebno priložiti Zahtjevu za provjeru mogućnosti priključenja kućanstva s vlastitom proizvodnjom i sve zajedno poslati u HEP kako biste ishodovali Obavijest o mogućnosti priključenja na mrežu kućanstva s vlastitom proizvodnjom – nadodaje.

Kako neslužbeno doznajemo, Fond planira objaviti javni poziv za sufinanciranje instalacije fotonaponskih elektrana najesen. Ostanu li proces i uvjeti prijave kao i na prošlom javnom pozivu isti, bit će moguće ostvariti sufinanciranje do 40 posto opravdanih troškova, odnosno najviše 36.500 kuna, doznajemo iz REA-e Sjever. No, zbog rasta cijena koje nije zaobišlo ni tržište solarnih elektrana, troškovi za izgradnju fotonaponskih elektrana na obiteljskim kućama mogle bi varirati od 10 do 17 tisuća kuna s PDV-om po kW instalirane snage, procjenjuju iz Agencije. No, nedavno donesen Vladin prijedlog o rasterećenju PDV-a mogao bi ublažiti navedene troškove. Porezno se rasterećenje odnosi na cijenu opreme, ali i samih radova. Od opreme, ona uključuje fotonaponske panele, inverter, bateriju, građevinsku konstrukciju i kabelski razvod, dok od radova uključuje samu montažu, kao i projektiranje te ishođenje dozvola te priključak na električnu mrežu.

Iz križevačkog Energetsko-klimatskog ureda su nam pak više pojasnili kako izgleda sam proces prijave projekta.

U dogovoru s klijentom, projektant izlazi na teren, snima krovište dronom, pregledava instalacije i brojilo te na temelju potrošnje električne energije u posljednjih godinu dana i eventualnih budućih potreba klijenata za povećanjem potrošnje električne energije, izračunava snagu sunčane elektrane, izrađuje glavni elektrotehnički projekt elektrane i zajedno sa zahtjevom šalje prema HEP-u koji izdaje Obavijest o mogućnosti priključenja – rekla nam je Ivana Dubravec, stručna suradnica za zaštitu okoliša Energetske zadruge KLIK.

Sama dokumentacija je više-manje ista na svim Javnim pozivima, razlikuju se prijavni obrasci ovisno o pojedinom pozivu. Koprivničko-križevačka županija te Fond za zaštitu okoliša dodatno traže i energetski certifikat te izvješće o energetskom pregledu budući da sufinanciranje za sunčane elektrane mogu ostvariti samo obiteljske kuće koje su energetskog razreda A, B ili C u kontinentalnoj te A ili B u primorskoj Hrvatskoj – ističe Dubravec, napomenuvši kako Grad Križevci uopće ne traži energetski certifikat.

Visina sufinanciranja u slučaju županijskog Javnog poziva iznosila je 50 posto do najviše 20 tisuća kuna te u slučaju FZOEU 40 posto, odnosno do najviše 36 500 kuna na Javnom pozivu iz 2021. godine – nadodaje Dubravec.

Kako smo pisali u prošlom broju, teško je odrediti konačnu cijenu, budući da ona ovisi o nizu faktora, od same snage elektrane, potrošnje energije po kućanstvu, kao i potrebe za njom. No, kako nam je otkrila Ivana Dubravec, većini klijenata obično potrebna snaga elektrane između 3 i 5 kW, iako ima i onih do 10, pa i preko 10 kW.

Prosječna cijena elektrane snage 4 kW (prema trenutnim cijenama opreme na tržištu) iznosi oko 55 tisuća kuna bez subvencija, a na to građani mogu dobiti subvenciju u maksimalnom iznosu od 20 tisuća kuna, isključivo u slučaju Grada i Županije, te 40 posto u slučaju Fonda. Od ostalih troškova, tu su još i trošak opremanja obračunskog mjernog mjesta (zamjene brojila) koji se plaća HEP-u, koji iznosi 3287 kuna te trošak nadzornog inženjera od oko tisuću kuna, koje klijenti sami moraju platiti, ali su također prihvatljiv trošak prilikom podnošenja Zahtjeva za isplatu prema Gradu – zaključuje Dubravec. Ako je elektrana optimalno projektirana, građani njihovom ugradnjom na potrošnji energije, odnosno računima za struju, mogu uštedjeti od 80 do 90 posto, rekla nam je Dubravec, zaključivši kako je ova sve popularnija investicija itekako isplativa.
podravski.hr

Istražili smo hrle li Hrvati po solare? I zašto je na najavu Vlade da ukida PDV na njih potražnja - pala? Prije točno deset godina Njemačka koja nije baš sinonim za sunčanu idilu, već tada je čak 4 posto svoje električne energije dobivala iz solarnih, odnosno fotoelektričnih panela. Španjolska je, pak, imala instaliranih 4,5 GW snage u solarnim elektranama takvog tipa. Čak je i Putinova Rusija instalirala svoje prve solarne elektrane. A Hrvatska?

Hrvatska je 2012. godine imala instaliranih smiješnih 1,5 MW snage u fotolektričnim panelima i bila je na totalnom solarnom dnu Europe, a tadašnji prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić ulaganju u solarnu energiju rugao se kao "kvaziinvesticijama". Danas, u dobu rata u Ukrajini, energetskih kriza i svega ostalog – i u Hrvatskoj je sasvim drugačija priča.

I to kako samo drugačija… Deset godina poslije Čačić u jednom drugačijem svojstvu nije propustio istaknuti da je to bio njegov prijedlog Vladi Andreja Plenkovića da se ukine PDV na solarne panele. Ovako je prije koji dan kazao kao gost u Direktu:

"Vlada je skinula PDV na panelima, ali ostalo je podložno. Vlada se javno obvezala da će naš prijedlog biti prihvaćen, a prihvaćen je djelomično. Čini se da Vlada razmatra da ga prihvati u cjelini i da se sve druge troškove vezane uz ugradnju da se izvrši povrat ili da subvencija. To će strahovito pomoći, to će u desetinama tisuća projekata…"

"Oko 600 tisuća krovova u Hrvatskoj može potencijalno koristiti solare na taj način. To je strahovita mjera, cijela Europa je primjenjuje i potiče. O njoj sam govorio 2012., malo su se smijali tome, sad se više nitko ne smije", kazao je Čačić u toj istoj emisiji na našoj televiziji.

Samo, nije baš da se Čačić 2012. isticao kao zagovaratelj solara. I Večernji list i tadašnji tjednik Forum i mnogi drugi upamtili su ga po izjavi o solarima kao o "pljački kvazinvesticijama", te o sporu po tom pitanju s tadašnjom ministricom za zaštitu okoliša Mirelom Holy. A, rekosmo, već tada su Španjolskoj, primjerice, ili Njemačkoj solari bili itekako isplativi.

No, bolje i 2022. nego nikada, očito je došlo vrijeme da su solarni fotoelektrični paneli i u Hrvatskoj došli na glas kao izvor vlastite energije, i to ne samo zato što je riječ o zemlji blagoslovljenoj i sa stotinama sunčanih dana godišnje.

Nego zato što je diljem EU-a postalo jasno da obnovljivi izvori energije više ne znače samo dobar biznis, što je bilo uglavnom jasno još 2012., nego je riječ i o načinu za osiguranje energetske neovisnosti kao ključnom elementu strateške nacionalne sigurnosti. Solarni paneli po Hrvatskoj odavno više nisu egzotičan prizor, sve su češći, pa se RTL.hr raspitao je li riječ o točnom dojmu i kako je Hrvatska reagirala na Plenkovićevu najavu o ukidanju PDV-a na solare?

Stjepan Talan, direktor tvrtke Solvis d.o.o., najvećeg proizvođača solarnih panela u Hrvatskoj, potvrdio nam je točnost dojma:

"Doista primjećujemo značajan porast upita i potražnje za instalacijom sunčanih elektrana, pa tako i za našim proizvodima i uslugama."
Za onaj drugi dio, situacija je nešto drugačija:

"Najava ukidanja PDV-a na solar nije još u provedbi niti je provedbeno objašnjena, tako da za sada još nemamo konkretne upute kako će se navedeno provoditi. Navodno je ta mjera predviđena za sjednicu Sabora ovaj mjesec."

No, čak i u takvoj situaciji, dodao je, "reakcije (na najavu ukidanja PDV-a) su brojne, učestale i u očekivanju realizacije ove mjere od strane fizičkih osoba".

Za komentar smo pitali i Gorana Krajačića, izvanrednog profesora na Fakultetu strojarstva i brodogradnje s katedre za energetska postrojenja i energetiku, kojemu smo zapamtili citat koji je izgovorio baš 2012. da "niti kameno doba nije završilo zbog pomanjkanja kamena, pa će tako i naftno doba završiti prije nego što svijet ostane bez nafte".

Izjava izvorno nije bila njegova, još manje kakvog ekološkog aktivista. Bile su to riječi Ahmeda Zakija Yamanija, nekoć gospodara globalne proizvodnje "crnog zlata", čovjeka koji je Ministarstvom nafte Saudijske Arabije upravljao čak četvrt stoljeća, od početka 1960-ih do sredine 1980-ih.

"Prema informacijama koje dolaze s terena od instalatera opreme interes za solarnim elektranama se povećao", potvrdio nam je Krajačić, ali, "vidljivo je i to da se od objave Vlade da se ukine PDV na solarne elektrane i solarne toplinske kolektore potražnja jako smanjila to jest ne ugovaraju se novi projekti."
Na prvu loptu iznenađujući utjecaj najave ukidanja PDV-a na solare zapravo je logičan, kad se malo razmisli, posebno ako se zna da se još ne zna što će to i u kojem obliku točno ići u Sabor.

"Glavni razlog je to što se čeka s provedbom odluke, jer svi žele platiti manje, pa se time dobio sličan efekt onome koji se ranije postizao subvencijama Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a koji su obično raspisivani jednom godišnje, pa bi potom većina čekala raspisivanje tih natječaja, umjesto da se ugovaranje i instalacije ipak ravnomjernije rasporedi kroz godinu", objasnio nam je.

"Najava vlade o smanjenju PDV-a je dobro je došla", nije Krajačić previše strog, "ali je možda komunikacijski ipak trebala biti spretnije odrađena da se ne gubi vrijeme u ugovaranju i instalaciji novih projekata."

Ono u što ne sumnja je, kaže, nakon što se ta mjera uvede, a očito je da će se uvesti: "Nakon službene provedbe i stupanja na snagu može se očekivati velika navala (na solare), pa je s druge strane upitno koliko će se toga stići uraditi zbog nepovoljnijh vremenskih uvjeta , a i velikih nedostataka radne snage koja je prisutna u gotovo svim sektorima."

Dodao je da bi se tome moglo doskočiti programima prekvalifikacije i dokvalifikacije u Hrvatskoj, čime bi se moglo pokušati privući dio sezonske radne snage da ostane u zemlji ili da na određeni period zamijeni djelatnost. Taj dio njegovog komentara zapravo je dugogodišnji argument zagovaratelja obnovljivih izvora energije, da bi se takvom energetskom tranzicijom otvarala nova, dobra radna mjesta.

"Posebna pomoć trebala bi biti osigurana tvrtkama koje rade na instalaciji kako bi povećale radnu snagu i kapacitete. Ono što bi se moglo učiniti je i okrupnjavanje projekata na razini naselja ili većih administrativnih cjelina, pa bi se vjerojatno došlo i do još povoljnijih cijena ugradnje", kazao je i to.

Krajačić je, inače, još kao znanstveni novak na svom fakultetu računao modele prema kojima bi Hrvatska u cijelosti prešla na obnovljive izvore energije. Iz perspektive 2012. godine, Hrvatska je na energiju isključivo iz sunca, vode, vjetra i biomase bila u stanju – dakle 100% - bila kadra preći do 2050. godine.

Stoga se u komentaru očite eksplozije interesa građana i tvrtki za instaliranjem solarnih panela za proizvodnju električne energije, te najavljenog svođenja PDV-a na nulu, nije zadržao samo na tome:

"Ugradnja bi se mogla i dugoročno planirati, što bi uveliko pomoglo rješavanju sadašnje krizne situacije kada treba resurse koristiti tamo gdje su najpotrebniji, a to je smanjenje uvoza energije i energenata."
Sergej Županić
www.rtl.hr

HOPS-u 1,6 milijardi kuna za revitalizaciju i gradnju dalekovoda. Hrvatski operator prijenosnog sustava uložit će 1,6 milijardi kuna do 2026. godine u revitalizaciju, izgradnju, digitalizaciju i modernizaciju hrvatske prijenosne elektroenergetske mreže. Naime, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja u srpnju je objavilo poziv za izravnu dodjelu bespovratnih sredstava unaprijed određenom korisniku u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti, HOPS-u, koji je u predviđenom roku podnio projektni prijedlog te je on trenutno u postupku dodjele. Gore spomenuti iznos, prema NPOO-u namijenjen je za unapređenje visoko naponske mreže (220/110 kV), odnosno jačanje kapaciteta na jugu Hrvatske, spajanje juga i sjevera Hrvatske te povezivanje šest velikih otoka s kopnom. Prema podacima koje nam je poslalo Ministarstvo gospodarstva, ovim projektom će biti revitalizirano ili izgrađeno ukupno oko 673 kilometra dalekovoda. Projekt se sastoji iz 11 cjelina: povećanje prijenosne moći DV 220 kV Konjsko-Brinje (210,6 km), revitalizacija DV 220 kV Senj - Melina (51 km), zamjena i dogradnja mrežnih transformatora 400/220 i 220/110 kV TS Konjsko, dogradnja novog 110 kV postrojenja i dogradnja novog mrežnog transformatora u TS Velebit, dogradnja novog 110 kV postrojenja u HE Dubrovnik, revitalizacija i povećanje prijenosne moći DV 110 kV Ston - Rudine – Komolac, izgradnja novog dalekovoda DV 2x110 kV Bilice – Trogir, zamjena i povećanje prijenosne moći na 12 dalekovoda (110 kV) čime će se stvoriti dodatni kapaciteti evakuacije energije u svrhu povećanja integracije obnovljivih izvora u prijenosni elektroenergetski sustav, pogram zamjene podmorskih kabela kojima se 6 otoka povezuje s kopnenom mrežom, HOPS DATA HUB i modernizacija sustava za upravljanja imovinom. Projekt treba biti završen do 30. lipnja 2026. godine.
lidermedia.hr

Čak 80 posto ukupne potrošnje energije kućanstva troši se na zagrijavanje prostora i pripremu potrošne tople vode (PTV), dok preostalih 20 posto odlazi na potrošnju električne energije za rasvjetu, kućanske uređaje i različite elektroničke uređaje koji se koriste u kućanstvu. Smjernice za uštedu energije temelje se na paketu dokumenata Europske Komisije od 20. srpnja 2022. o uštedama plina u mogućim kriznim situacijama u opskrbi te REPowerEU plana objavljenog 18. svibnja 2022. godine. Naime, Europska komisija je 20. srpnja 2022. predstavila plan 'štedi plin za sigurnu zimu, koji predviđa smanjenje potrošnje plina za 15 posto u razdoblju od 1. kolovoza ove godine do 31. ožujka 2023. Plan za smanjenje potrošnje plina predviđa da na dobrovoljnoj osnovi svi potrošači, kućanstva, javna uprava, vlasnici javnih zgrada, proizvođači energije i industrija poduzmu mjere za smanjenje potrošnje kako bi se osigurala opskrba u uvjetima u kojima Rusija neće garantirati dostatnu isporuku plina za europsko tržište.

Zgrade najveći potrošači
Prvi korak i vlastiti doprinos svakog pojedinca u prevladavanju ove energetske krize leži u provedbi jednostavnih aktivnosti i korekcija ponašanja, kojima će se energija učinkovitije koristiti i izbjeći nužnost provedbe drastičnih mjera poput uskrate opskrbe energijom. Uštedama nepotrebno potrošene energije i ubrzanom provedbom mjera energetske učinkovitosti doći će do smanjenja razmjera nestašica plina kod poremećaja dobavnih lanaca iz Rusije.

U Hrvatskoj najveći sektor potrošnje su zgrade. Zgrade, odnosno korisnici zgrada, odgovorni su za oko 40 posto ukupne neposredne potrošnje energije. Pritom, najviše se energije troši upravo u kućanstvima, gotovo jedna trećina. Potrošnja energije u zgradi ovisi o:
- karakteristikama zgrade
- obliku i konstrukcijskim materijalima
- energetskih sustava u njoj
- sustava grijanja, hlađenja, prozračivanja, električnih uređaja i rasvjete koji se u njoj koriste
- klimatskim uvjetima podneblja na kojem se nalazi

Na tu potrošnju značajno utječe i ponašanje te navike stanara odnosno korisnika zgrade.

Najviše energije u hrvatskom kućanstvu troši se na:
- zagrijavanje prostora
- pripremu potrošne tople vode (PTV).

Na ove potrebe odlazi čak oko 80 posto ukupne potrošnje energije kućanstva, dok preostalih 20 posto odlazi na potrošnju električne energije za rasvjetu, kućanske uređaje i različite elektroničke uređaje koji se koriste u kućanstvu.

Pritom, oko 24 posto kućanstava u Hrvatskoj za toplinske svrhe koristi prirodni plin, dok toplinu iz centraliziranih toplinskih sustava (tzv. toplana), u kojima se dominantno kao energent koristi prirodni plin, dobiva oko 6 posto kućanstava.

Drugim riječima, 30 posto hrvatskih kućanstava izravno je ovisno o opskrbi prirodnim plinom.
Ako se pogleda ukupna neposredna potrošnja (potrošnja krajnjih korisnika) prirodnog plina u Hrvatskoj, 52 posto otpada na kućanstva, a 22 posto na usluge, što znači da se 74 posto ili gotovo tri četvrtine prirodnog plina troši u zgradama. Udio energetske uporabe plina u industriji je 22 posto, a preostalih oko 4 posto u poljoprivredi, pokazuju podaci publikacije Energija u Hrvatskoj 2020. koju je izradio Energetski institut Hrvoje Požar.

Kako bi se ostvarili ciljevi uštede energije, uvest će mjere koje se mogu podijeliti na:

mjere informiranja
Osigurat će se podizanje svijesti o potrebi učinkovitog korištenja energije i razumijevanje različitih potrošača energije za potrebom provođenja mjera uštede. Pokazat će se važnost osobnog doprinosa ublažavanju posljedica energetske krize i kako to utječe na smanjivanje računa za energiju.
Promjenama ponašanja građana potražnja za energentima mogla bi se smanjiti i za više od 5 posto.

mjere poticanja i potpore
usmjerit će na smanjenje financijskog troška provođenja mjera energetske učinkovitosti, kojima će se osigurati kako smanjenje potreba za energijom, tako i prelazak na obnovljive izvore energije, čime će se dugoročno poboljšati energetska sigurnost i smanjiti rizici od potencijalnih budućih poremećaja na energetskom tržištu

MJERE ŠTEDNJE:

DEVET savjeta za grijanje
1. Održavanje viših temperatura zraka u prostorijama za vrijeme sezone grijanja te spuštanje temperature otvaranjem prozora jedna je od najčešćih grešaka kojima se rasipa energija. Obični radijatorski ventili pomažu da se ručno regulira temperatura u prostoru dok termostatski radijatorski ventili služe da se automatski regulira temperatura u prostorijama.

Toplinska ugodnost je stvar navike i osobne percepcije ugodnosti.

Optimalna temperatura u stambenom prostoru je 21 °C. Preporuke za održavanje temperatura u pojedinim prostorijama, gdje se ona može regulirati, kako bi se održala toplinska ugodnost, a da se u isto vrijeme ne bi rasipala energija su:

Hodnik 14–18 °C
Spavaća soba 18 °C
Kuhinja 18–21 °C
Radna soba 18–21 °C
Dnevni boravak 20–23 °C
Kupaonica 23–25 °C
Preko dana kad nikoga nema kod kuće 16 °C

2. Ako se temperatura koja se održava u prostoru smanji za samo 1 °C, godišnje se može uštedjeti približno 5 posto energije za grijanje.

3. Ako se otvara prozor na duže vrijeme potrebno je isključiti sustav grijanja ili hlađenja.

4. Redovito treba čistiti radijatore kako bi se osiguralo da nečistoće ne sprečavaju prijelaz topline.

5. Tijekom ljeta prilikom pražnjenja i punjenja instalacije centralnog grijanja može ostati zrak koji s početkom sezone grijanja može smanjiti toplinski kapacitet vašeg sustava. Tako pola radijatora može biti vruće, a pola hladno. Stoga je potrebno redovito odzračivati radijatore i cijelu instalaciju kako bi se ispustio zarobljeni zrak. Ovaj postupak će se možda morati ponoviti više puta na početku sezone grijanja.

6. Radijatorski termostatski ventil regulira temperaturu u svakoj prostoriji u kojoj se nalazi. Ugradnjom termostatskih radijatorskih ventila moguća je ušteda energije čak i do 20 posto (što ovisi o vrsti termostata i brzini reakcije). Ušteda se ostvaruje tako da termostatski radijatorski ventil sam regulira zadanu temperaturu u prostoriji propuštajući više ili manje tople vode u radijator.

7. Ugradnjom sobnog termostata mogu se smanjiti troškovi za grijanje od 7 posto do 15 posto. Termostat se programira tako da se za vrijeme noći ili dok se ne boravi u kući temperaturu postavi najnižu vrijednost. Može se također regulirati sustav grijanja tako da se gasi sat vremena prije izlaska iz kuće te se pali pola sata prije povratka. Sobni termostat regulira temperaturu u prostoru tako da uključuje centralno grijanje kad temperatura u prostoru padne ispod određene zadane vrijednosti.

8. Jednom godišnje, prije početka sezone grijanja, potrebno je pozvati servisera da se provjere plinske ili uljne instalacije i plamenik. Zaprljani plamenik uzrokuje nedovoljno izgaranje goriva, ali i manje efikasan rad cijelog sustava.

9. Jednom godišnje, prije počeka sezone grijanja, potrebno je pozvati ovlaštenu osobu da se provjeri stanje izmjenjivača topline. Da bi se toplina proizvedena u uređaju iskoristila, potrebno je da su izmjenjivači topline čisti od kamenca. Sloj kamenca smanjuje prolaz topline te uređaj radi s manjom učinkovitosti. U takvom slučaju potrošit će se veće količine plina, za isti toplinski učinak u prostorijama.

Kod promjene sustava grijanja, treba razmotriti ugradnju sustava kojim će se postići najviši mogući stupanj energetske neovisnosti. Takvo rješenje su dizalice topline. Dizalica topline koristi obnovljive izvore energije u vidu okolišnog zraka, vode ili tla u iznosu i do 80 posto dok je preostali dio energije iz električne mreže. Električna energija koja se koristi za pogon dizalice topline može proizlaziti iz obnovljivih izvora energije (iz vlastite fotonaponske elektrane ili kupnjom zelene energije) čime ćete postići nulti ugljični otisak vašeg sustava grijanja. Dizalica topline troši približno 2,5 do 5 puta manje električne energije nego električni radijatori ili peći.

ČETIRI savjeta za hlađenje
1. Hlađenje prostora na preniske temperature u ljetnom razdoblju nije poželjno. Razlika između vanjske i unutarnje temperature zbog zdravstvenih razloga ne bi trebala biti viša od 7 °C. Pri postavljenim nižim temperaturama dolazi do povećanog isušivanja zraka (rošenja na unutarnjoj jedinici) što je energetski i zdravstveno nepovoljno. Kako se veliki dio energije troši na izdvajanje vlage iz zraka, kapacitet uređaja za hlađenje se znatno smanjuje. Stoga podesite temperaturu na regulatoru na temperature koja prati ovu preporuku, ovisno o vanjskoj temperaturi.

Za svaki stupanj (1 °C) niže temperature prostora utroši se 3 posto do 5 posto više energije.

2. Za vrijeme provjetravanja prostorije potrebno je ugasiti klima-uređaj.

3. Ne treba hladiti prostorije u kojima se ne boravi!

4. Prilikom rada klima-uređaja eliminirati bespotrebne toplinske izvore u prostoru (kao što je rasvjeta, pećnice i ostali kućanski uređaji).

ČETIRI savjeta za rasvjetu
1. Koristite LED žarulje koji smanjuju potrošnju energije i do 90 posto u odnosu na klasična rješenja.

2. Ako u sobi ne borave osobe, svjetlo treba isključiti. Naravno, kad god je to moguće treba koristiti prirodno svjetlo.

3. Senzori pokreta i uređaji za podešavanje vremena osvjetljenja mogu biti korisni za stubišta, spremišta, garaže itd. U hodnicima i stubištima kojima prolazi manji broj osoba potrošnja električne energije može se smanjiti do 50 posto ugradnjom detektora pokreta. Dodatna mogućnost je korištenje automatskog osvjetljavanja stubišta.

4. Reducirajte dekorativnu rasvjetu gdje je to moguće jer ona ne pridonosi značajno povećanju osvijetljenosti prostorije, a dodatno troši električnu energiju

OSAM savjeta za kućanske uređaje
1. Perilicu rublja ili posuđa koristite u razdoblju niže tarife.

2. Kod perilica posuđa budite energetski učinkoviti odabiranjem kratkoga programa pranja s niskom temperaturom.

3. Postavite hladnjake i ledenice na što hladnijem mjestu u kući (nikako u blizini štednjaka, radijatora ili bojlera). Također izbjegavajte izloženost ovih uređaja sunčevom zračenju. Hladniji prostor znači veću uštedu energije – u ovom slučaju svaki stupanj može smanjiti potrošnju električne energije i do 5 posto.

4. Standardna temperatura čuvanja zamrznute hrane je -18 °C, a ako se podesi temperatura za 1 °C niža može se povećati potrošnja energije i do 5 posto. Optimalna temperatura hladnjaka iznosi oko 6 °C.

5. Redovito čistite uređaje jer time se također smanjuje potrošnja energije (npr. sloj leda od 3 mm u zamrzivaču povećava potrošnju električne energije za oko 30 posto), uključite ih u trenutku kada vam trebaju. Uređaje koji su u radu poput pećnica ili hladnjaka otvarajte što kraće. Uštedjet ćete energiju, a uređaji će dulje trajati.

6. Električne uređaje poput televizora, radija i računala ugasite kad se ne koriste. Navedeni uređaji troše energiju u tzv. stand-by načinu rada. Isključite punjač za mobitel ili tablet iz utičnice nakon punjenja.

7. Isključite elektroničke zaslone računala čim vam nije nužan jer obično troši oko 50 posto energije potrebne za rad računala. To se može postići i postavkama na samom računalu.

8. Postavite temperaturu električnog bojlera na 55–60 °C, a ako se iz prostorije boravi više od 24 sata potrebno ga je isključiti.

Dugoročne mjere energetske učinkovitosti
Mjerama promjene ponašanja mogu se ostvariti značajne uštede energije i povezanih troškova. No, za dugoročne učinke te smanjenje rizika od budućih poremećaja na energetskom tržištu, rješenja se nalaze u investicijama u mjere energetske obnove zgrada/kuća i to redom:

Povećanjem toplinske izolacije vanjske ovojnice (vanjskih zidova, krovova i podova) te zamjenu vanjske stolarije – provedba ovakvih mjera mora zadovoljiti uvjete Tehničkog propisa o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (TPRUETZZ), a ovisno o početnom stanju zgrade/kuće, potrebnu energiju za grijanje je moguće smanjiti preko 50 posto – dosad provedeni projekti energetske obnove zgrada pokazuju da je prosječna ušteda potrošnje veća od 60 posto;
Zamjenom postojećih sustava grijanja učinkovitijim sustavima koji koriste obnovljive izvore energije, uključujući i sustave za vlastitu proizvodnju električne energije pomoću fotonaponskih panela.
Redoslijed provedbe ovih mjera izuzetno je važan:

Prvo je potrebno smanjiti potrebe zgrade/kuće za energijom
Potom je potrebno sustave grijanja dimenzionirati za takvu smanjenu potrošnju energije
U protivnom, zgrada će biti energetski neučinkovita i nepotrebno će emitirati energiju u okoliš. Nikako se ne preporučuje ugradnja novih sustava koji koriste prirodni plin ili loživo ulje, bez obzira na to koliko učinkoviti oni bili. U nekim zgradama, pogotovo višestambenima s plinskim etažnim grijanjem, prelazak na drugi energent bit će posebno teško ostvariti (i tehnički, ali i zbog suvlasničkih odnosa) te je pogotovo u ovom segmentu potrebno žurno pokrenuti energetsku obnovu, kako bi se maksimalno smanjila potreba za plinom u tim zgradama.

Iz Vlade poručuju kako smjernice naglašavaju mjere koje se mogu ostvariti odmah. Te mjere, ako se sustavno provode, zajednički ostvaruju značajne uštede energije. Provođenjem Smjernica postići će se uštede od minimalno 15 posto potrošnje plina u razdoblju od 1. kolovoza 2022. do 31. ožujka 2023.
www.zgradonacelnik.hr

Donosimo nove detalje vezane za najavljeno ukidanje PDV-a na usluge isporuke i ugradnje solarnih sustava. Prema Poreznoj upravi, ono će obuhvatiti i fotonaponske i one za solarno grijanje.

Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o PDV-u predlaže se da se stopom PDV-a od 0% oporezuje isporuka i ugradnja solarnih ploča na privatne stambene objekte, prostore za stanovanje te javne i druge zgrade koje se koriste za aktivnosti od javnog interesa te isporuka i ugradnja solarnih ploča u blizini takvih objekata, prostora i zgrada, prvoga dana od dana objave toga Zakona u Narodnim novinama. Slijedom ove najave iz Vlade obratili smo se nadležnima za pojašnjenje.

Naime, pod pojmom "solarne ploče" mogu se podrazumijevati i fotonaponski paneli (za proizvodnju električne energije) kao i solarni kolektori za sustave koji proizvode toplinsku energiju (za grijanje vode ili dogrijavanje životnog prostora). Zanimalo nas je hoće li se oslobođenje od plaćanja PDV-a odnositi i na jedne i na druge. U prijedlogu zakona to nigdje nije precizirano, a pod opremom su spomenuti tek kabeli i inverteri, koji su dijelom samo fotonaponskih sustava.

Obuhvaćeni svi solarni sustavi
Iz Porezne uprave potvrdili su nam da se oslobođenje odnosi na sve tipove solarnih ploča. Evo njihovog odgovora:

"Pod pojmom isporuka i ugradanja solarnih ploča podrazumijeva se realizacija projekata izvedbe jednostavnih građevina u smislu zakona kojim se regulira gradnja, a kojim je obuhvaćen i projektni i izvedbeni dio od strane jednog ili više izvođača. Pri tome bi se stopom PDV-a od 0% oporezivala sva potrebna oprema i radovi (uključujući grupu opreme fotonaponski paneli, inverter, baterija (opcionalno), građevinska konstrukcija i kabelski razvod, solarni kolektori, spremnik tople vode, cirkulacijska pumpa i grupa radovi i usluge i to izvođenje radova na montaži, projektiranje i ishođenje dozvola i priključenje na elektroenergetsku distribucijsku mrežu).

Prema tome, isporuka i ugradnja fotonaponskih panela (za proizvodnju električne energije) kao i solarnih ploča za sustave koji proizvode toplinsku energiju (za grijanje vode ili dogrijavanje životnog prostora) oporezivala bi se stopom PDV-a od 0%".

Nema oslobođenja za "uradi sam"
Napominju i kako sama isporuka solarnih ploča bez ugradnje te ostale opreme koja prati ugradnju solarnih ploča kao trgovačke robe, kao i isporuka i ugradnja solarnih ploča koja ne podrazumijeva realizaciju projekta izvedbe jednostavne građevine, bila bi i nadalje oporeziva općom stopom PDV-a od 25%.

Na snazi već od listopada?
Procedura donošenja navedenog Prijedloga zakona u Hrvatskome saboru tek slijedi. Ovisno o tome očekivano stupanje na snagu Zakona je početkom listopada, zaključuju iz Porezne uprave.
www.bug.hr

Novi dizajn suprotno rotirajuće turbine proizvodi dvostruko više energije od najveće turbine na svijetu. Norveška tvrtka World Wide Wind razvija novu vrstu plutajuće vjetroturbine s okomitom osi (VAWT) za koju vjeruje da će radikalno promijeniti i poboljšati način na koji iskorištavamo snagu vjetra, otkriva izvješće New Atlasa. Njihovi VAWT-ovi koriste dva seta suprotno rotirajućih lopatica kako bi proizveli dvostruku snagu današnjih najvećih turbina, kažu u tvrtki.

Nova suprotno rotirajuća vertikalna turbina proizvodi dvostruko više energije
Za razliku od tradicionalnih offshore vjetroturbina, VAWT-ovi obično imaju svoje teške komponente blizu dna, osim njihovih lopatica, blizu dna, što znači da imaju niži centar gravitacije. Također mogu primati energiju vjetra iz bilo kojeg smjera i ne moraju se okretati licem prema smjeru vjetra, što pomaže u smanjenju upotrebe teških strojeva. Dizajn tvrtke World Wide Wind, nazvan kontra-rotirajuća vertikalna turbina, ili CRVT, u biti djeluje kao dva VAWT-a u jednom. Niži se okreće oko stuba tornja, dok je viši montiran na vrhu. Svaki je postavljen da se okreće u suprotnim smjerovima. Jedna od turbina je pričvršćena na rotor, dok je druga pričvršćena na "stator", postavu koja udvostručuje relativnu brzinu rotacije u usporedbi sa statičkim statorom, proizvodeći više električne energije. CRVT će se naginjati s vjetrom i koristiti posebno dizajnirane lopatice za koje World Wide Wind kaže da bi trebale pomoći u smanjenju turbulentnog talasa nizvodno od svakog pojedinačnog tornja. To bi, kaže se, trebalo omogućiti operaterima da uklope više turbina u određeno područje, omogućujući im proizvodnju više električne energije.

World Wide Wind cilja na radni model od 40 MW do 2029
Trenutačno najveća vjetroturbina na svijetu je 794 stope (242 metra) visoka MingYang Smart Energy 16.0-242, koja ima kapacitet od 16 MW. World Wide Wind tvrdi da će izbaciti te brojke u vodu jer se njihov sustav može popeti do visine od 1312 stopa (400 m), što omogućuje ogroman kapacitet od 40 megavata po jedinici. U intervjuu za Recharge , predstavnici tvrtke rekli su da rade na ubrzanju razvoja CRVT-a putem brze izrade prototipova. Nadaju se da će model od 3 MW biti spreman do 2026. i jedan od masivnih strojeva od 40 MW čim 2029. Vrijedno je istaknuti da World Wide Wind do sada nije pružio nikakve potkrepljujuće dokaze ili istraživanja u vezi s učinkovitošću i učinkom svog CRVT-a. Potrebno je još puno rada prije nego što doista počnemo vjerovati reklamama. World Wide Wind, međutim, ima puno ljudi u svom kutu i najavio je partnerstvo sa Sveučilištem Uppsala, Sinted, North Wind, Kjeller Vindteknik, Norwegian Energy Partners i Norveškim offshore Wind Clusterom. S obzirom na strašnu situaciju s kojom se svijet suočava i očajničku potrebu za učinkovitijim rješenjima za obnovljivu energiju, nadamo se da će ova snažna suradnja biti dobra i da će ostvariti ogromne procjene snage koje je objavila svijetu.
interestingengineering.com

Jesu li dizalice topline spas od krize? Na struju su, troše malo energije, a mogu čak raditi i besplatno.

Za Domagoja nema zime, kaže, mirno spava jer u zgradi ima moderan sustav grijanja - dizalice topline. U stanu nema radijatore, već podno grijanje. Režije su jeftine.

"Kad govorimo o trošku za grijanje, usporedba u odnosu na prošli stan je ušteda oko 60 posto. S obzirom na to da zgrada investira u ugradnju solarne elektrane očekivanja su da će to u kratkom vremenu pasti gotovo na nulu", rekao je Domagoj Mak.

To znači da Domagoj i njegovi susjedi u zgradi neće morati razmišljati koliko koštaju energenti i divljaju li im cijene, bit će energetski neovisni. Da bi dizalice topline bile učinkovite važan je jedan preduvjet.

"Dizalica topline je nisko energetski uređaj što znači da ona mora zgrada biti i projektirana s dobrom toplinskom izolacijom. Ovdje na lokaciji imamo 20 centimetara fasade, imamo troslojne prozore, nisku zrakopropusnost. Mora biti kuća bez gubitaka", objašnjava projektant zgrade, Robert Gradečki.

Projektant zgrade tvrdi kako su troškovi slični onima za kondenzacijski bojler. Dizalica topline košta oko 30 tisuća kuna, a instalacija i strojarnica oko 10 tisuća. Kondenzacijski bojler košta 20 tisuća, dimnjak 15, a puštanje u pogon 5 tisuća kuna. Naravno, svaki je slučaj zaseban, u pravilu su dizalice skuplje. Za oba sustava troškovi instalacija u stanu su isti.

"Najjednostavnije je objasniti kao veliki frižider koji je okrenut naopačke. Princip na koji kompresor frižidera radi da zamrzava, samo drugačije. Nema godišnjih troškova dok dimnjak i kondenzacijski bojler imaju. Zašto? Zato što nije potrebno servisirati", dodaje Gradečki.

Kad su u pitanju novogradnje, pogotovo obiteljske kuće i manje zgrade, potražnja za dizalicama topline je skočila, ne samo zbog krize već i zbog direktive Europske unije - traže se zgrade nulte energije.

"Dizalica topline je visoko učinkovita toplinska energija koja otprilike 70 do 80 posto toplinske energije uzima iz obnovljivog izvora, zraka, vode, tla, otpadne topline. Nekih 20 do 30 posto je kompenzacijska energija, a to je struja koja se može vezati uz solarnu elektranu pa može biti u potpunosti neovisna", objasnio je Vladimir Soldo iz Zavoda za termodinamiku.

Koliko se ljudi u Hrvatskoj grije na dizalice topline nije poznato, jer još uvijek ne postoji takav registar.
www.rtl.hr

 

Najveća financijska podrška za poduzetnike u sklopu NPOO-a, alokacija od 1,9 milijardi kuna. Otvara se investicijski ciklus u energetski intenzivnoj prerađivačkoj industriji što znači da će suočene s izazovima energetske krize tvrtke aktivirati kapitalna ulaganja u provedbu projekata u zelenom segmentu, i to uz financijsku podršku na osnovu dosad najvećeg natječaja za poduzetnike u sklopu NPOO-a. Riječ je o ukupnoj alokaciji od 1,9 milijardi kuna – od danas do 19. prosinca traje rok za prijave projektnih prijedloga na Poziv “Potpora poduzećima za tranziciju na energetski i resursno učinkovito gospodarstvo”. Za sam natječaj zapravo nije bilo puno raspoloživog vremena, osobito gledano u svijetlu nove Uredbe o EU taksonomiji koja postavlja nove zahtjeve oko usklađenja industrije s okolišnim kriterijima što je novost za sve dionike, ujedno nezahvalna pozicija.

MINGOR uvažio prijedloge
Pozitivno je i pohvalno što je Poziv objavljen i što su se stekli preduvjeti da se otvori još jedan poduzetnički investicijski ciklus koji će biti podržan bespovratnim sredstvima, smatra direktorica AVELANT-a Ariana Vela, konzultantica s velikim iskustva za EU fondove.

“Nakon intervencije HGK i HUP-a, odnosno nas konzultanata, krug djelatnosti proširen je i dobro je što je MINGOR uvažio sve naše prijedloge. Međutim, priprema i sama objava poziva bile su obavljene nedovoljno kvalitetno te je inicijalno bio sužen krug djelatnosti po NKD-u koje su utjecale na prihvatljivost društava koja mogu prijaviti. Da su pravila poziva ostala takva, prema našoj kalkulaciji, prihvatljivo bi bilo manje od 300 poduzeća, što je izuzetno ograničavajuće. Moja poruka je da se ovakve stvari moraju izbjeći u budućnosti pravovremenim uključivanjem javnosti i stručnjaka za EU fondove u pripremu poziva jer se radi o ozbiljnim sredstvima koja ne smijemo izgubiti”, kaže Vela.

Iako nije uključena cijela prerađivačka industrija, vrata su otvorena za bitno veći broj poduzeća i projekata, pa to znači i iz branše pića i napitaka, farmaceutske industrije, tekstilaca i proizvođača namještaja, strojeva te proizvoda od metala i plastike… Sufinanciranje prihvatljivih troškova u rasponu od 35% do 80%, ovisno o vrsti troška, lokaciji ulaganja i veličini poduzeća, pored malih i srednjih nudi se i velikima koji zapošljavaju do 3000 zaposlenika, te se uklapaju u definiciju mid-cap, tj. da su srednje kapitalizirane tvrtke za koje potpora ide do 35 milijuna kuna.

Za razliku od dosadašnjih poziva za poduzetnike, navodi Vela, ovaj Poziv je snažan fokus stavio na tzv. zeleni segment koji uključuje energetsku učinkovitost, cirkularnu ekonomiju, jačanje održivosti proizvodnje, ublažavanje klimatskih promjena, korištenje recikliranih i oporabljivih materijala i druge slične elemente, kao i doprinos zelenim ciljevima EU-a. No, upozorava i na bitnu specifičnost.

“Traže se jasni i mjerljiviji pokazatelji u nekoliko segmenata koji se odnose na zelenu tranziciju, kao što su smanjenje emisije CO2, udio primarne sirovine koja se zamjenjuje reciklatima ili oporabljivim materijalima, uštede u godišnjoj potrošnji energije i slični pokazatelji. Svi oni utječu ne samo na prihvatljivost samoga projekta, nego se boduju i kasnije predstavljaju ugovornu obvezu za korisnika sredstava. Drugim riječima, ako ste obećali da ćete koristiti reciklate u proizvodnji, morate navesti o kojim će s količinama raditi i kasnije tu obvezu izvršiti”, upozorava Vela.

Bar 2 posto udjela
Utoliko, nakon bodovanja i dodjele sredstava, počevši od 2023. za očekivati je više stotina projekata kojima se predviđa izgradnja energetskih učinkovitih novih proizvodnih hala ili poboljšanje postojećih objekata s vanjskim ovojnicama, najčešće u kombinaciji s novom opremom iz višeg energetskog razreda i novom tehnologijom, kao i izgradnjom solarnih elektrana za vlastitu potrošnju. Naime, ovaj mix najzastupljeniji je, najvjerojatnije kao sveobuhvatni odgovor koji poduzeća traže po sistemu sve i odmah, uslijed energetske krize i u cilju brze tranzicije. Kako kod navedenih promjena u obzir nisu uzete tvrtke u vlasništvu stranih kompanija, kao i one koje povezanošću s grupacijom, zbog zbirnih pokazatelja, ne ispunjavaju potrebne kriterije za mid-cap, njihovi su projekti neprihvatljivi. Otegotna okolnost vezana je uz dodatni uvjet od najmanje 2% udjela troška energije u ukupnim rashodima, jer ga navodno nemaju svi po referentnim podacima za 2021. budući da je cijena energenata drastično rasla od ove godine, pa će se vidjet hoće li se uvažiti GFI za prvo polugodište 2022.
www.poslovni.hr