Prvi proizvodni primjerak Rimac Nevere, u nijansi Callisto zelene s Vertex kotačima i interijerom od alcantare u boji pijeska, sišao je s nove proizvodne linije u Rimac postrojenjima na Jankomiru, priopćili su u utorak iz Rimac Grupe.

Prvi proizvodni primjerak Nevere stiže nakon pet godina razvoja i testiranja, tri stupnja razvoja, 18 proizvedenih prototipova, 45 crash testova, uspješno završene europske i SAD homologacije i više od 1,6 milijuna sati istraživanja i razvoja, navodi se u priopćenju.

Prvi primjerak (serijski broj #000) ostati će u vlasništvu Bugatti Rimca, dok su prvi primjerci namijenjeni za kupce, ističe se, već u visokoj fazi proizvodnje na proizvodnoj liniji. Tempo proizvodnje se podiže, sve do planiranih kapaciteta od 50 jedinica godišnje, koje će se isporučivati kupcima u cijelom svijetu.

Iz Grupe navode kako se prvi automobili namijenjeni isporuci kupcima već sklapaju, pri čemu je za svaku Neveru potrebno pet tjedana na konačnoj liniji za sklapanje, dok se mnogi njezini dijelovi i sustavi izrađuju mjesecima prije toga u pogonima Rimca.

Nevera će se uskoro isporučivati ​​diljem svijeta putem Rimac globalne mreže od 25 službena distributerska partnera, koja se proteže diljem SAD-a, Europe, Bliskog istoka i Azije.

Kako bi se postigli ciljevi iznimno visokih performansi koje je tim postavio za Neveru, sve glavne komponente morale su biti razvijene posebno za Neveru, ističe se u priopćenju.

Potpuno nova generacija baterijskog sustava, invertera, prijenosnika, ​​motora, kontrolnih sustava, infotainmenta i ostalih sustava vozila razvijeni su posebno za Neveru. Tijekom razvojnog procesa pogonski sklop je na novo razvijen tri puta (primjerice, sa dvo-stupanjskog prijenosa na stražnjim kotačima na jedno-stupanjski prijenos), u procesu koji je trajao više od dvije godine, a svaka iteracija pomicala je granice performansi.

Proces razvoja i homologacije, otkrivaju u Grupi, bio je izazovan za cijeli tim. Počevši od eksperimentalnih prototipova, preko validacijskih prototipova, a potom i predserijskih automobila. Tako je 18 prototipskih primjeraka Nevere mukotrpno testirano u svakom zamislivom okruženju i mjerljivom aspektu, od Arktičkog kruga do klimatske komore visoke vlažnosti od 48 stupnjeva Celzijusa. Rigorozan četverogodišnji program testiranja sudara rezultirao je s uništenih devet automobila u 45 različitih testova sudara, a sve ih je Nevera prošla s odličnim ocjenama kako bi se kupcima omogućilo da iskuse i posjeduju Neveru na svim glavnim tržištima u svijetu.

Rimac Grupa upeterostručila broj zaposlenika
Osnivač i izvršni direktor Rimac Grupe Mate Rimac rekao je da je na početku Nevera projekta provedeno tisuće virtualnih simulacija i eksperimenata s iteracijama dizajna prije nego što je došlo vrijeme za stvaranje prvih voznih prototipova.

"U to je vrijeme oko 300 ljudi radilo u tvrtki, a sada kada ulazimo u punu proizvodnju, naša se tvrtka upeterostručila i ima više od 1.500 kolega, dok je izgradnja našeg novog Rimac kampusa od 100.000 četvornih metara u tijeku", kazao je Rimac.

Dodao je kako će kampus s vremenom postati mjesto za nastavak proizvodnje Nevere, što ga čini četvrtom lokacijom gdje će se sklapati Nevera, nakon ranijih proizvodnih lokacija (Sveta Nedelja, Veliko Trgovišće) za faze prototipa i sadašnjeg proizvodnog pogona u Zagrebu.

Tako se, paralelno s razvojem Nevere, Rimac Grupa ubrzano širila: rekonstrukcijom organizacije u Rimac Technology i Bugatti Rimac, uvođenjem novih poslovnih procesa, brojem ljudi, konstantno tražeći više prostora.

Inače, Rimac Nevera postavila je nova mjerila za performanse automobila. Četiri elektromotora proizvode 1914 konjskih snaga i pokreću hiperautomobil od 0 do 100 km/h za samo 1,9 sekundi, a do 160 km/h (100 mph) za 4,3 sekunde.

Nevera se svojim performansama već istaknula kao proizvodni automobila s najbržim ubrzanjem na svijetu, uz to je proglašena najboljim hiperautomobilom od strane prestižnog Robb Report magazina, hiperautomobilom godine godine od strane GQ magazina i najboljim električnim automobilom visokih performansi od strane Top Geara, zaključuju iz Rimac Grupe.
www.vecernji.hr

Aktivisti Zelene akcije ispred Hrvatske elektroprivrede (HEP) ovog su utorka zatražili zatvaranje termoelektrane (TE) Plomin 2 u idućih nekoliko godina. Povodom toga, upozorili su da je HEP posljednje četiri godine HEP imao trošak 127 milijuna eura zbog emisija ugljičnog dioksida (CO2) iz te elektrane.

Ispred zgrade HEP-a postavili su transparent s natpisom „127 milijuna eura u dim ili u čistu energiju?“. S jedne su strane postavili maketu TE Plomin 2 iz koje je izlazio dim, a s druge strane solarni panel.

“Da je HEP taj novac uložio u solarne elektrane i vjetroelektrane, ove godine bi proizveo električnu energiju koja je dovoljna za opskrbu čak 66.000 kućanstava. I taj se trošak emisija svake godine dodatno i ubrzano povećava”, izjavio je Bernard Ivčić iz Zelene akcije.

“Za dodatnu usporedbu, da HEP taj novac redovno ulaže u čistu energiju, umjesto da mora plaćati rastuće cijene emisija, iduće godine bi samo od toga mogao opskrbiti preko 80.000 kućanstava, a naredne čak preko 100.000, uz kontinuirani porast”, dodao je.

Ivčić je također istaknuo da su TE na ugljen štetne za okoliš, klimu i ljudsko zdravlje, a uz to su neisplative.

“HEP treba pripremiti plan zatvaranja termoelektrane Plomin 2 u idućih nekoliko godina. A tu energiju treba nadomjestiti onom iz obnovljivih izvora te osigurati nova radna mjesta za radnike iz termoelektrane”, poručio je Ivčić.

Prema Europskom sustavu trgovanja emisijama, zagađivači poput teške industrije i elektrana na ugljen dužni su nabaviti emisijske jedinice za pokriće svojih emisija na godišnjoj razini. Operaterima je potrebna jedna emisijska jedinica za svaku ispuštenu tonu CO2, a nabavljaju ih na dražbama na kojima se za njih trebaju nadmetati, upozoravaju iz Zelene akcije.

„Cijene emisija CO2 posljednjih godina kontinuirano rastu. Zbog toga je izgledno da će navedeni trošak za HEP ove godine biti još viši od prošlogodišnjeg rekorda od preko 50 milijuna eura”, pojasnio je Ivčić i dodaje da po tome ispada da će TE Plomin 2 čak 20 do 30 posto proizvedene električne energije trebati prodati po tržišnim cijenama kako bi pokrio samo ovogodišnje troškove svojih emisija.

“Uz ovakav tempo porasta cijena emisija CO2 i ugljena, dugoročno održavanje ove termoelektrane u pogonu je čista ludost i doslovno spaljivanje novca. Neprihvatljivo je da premijer najavljuje zatvaranje Plomina 2 tek 2033. godine“, naglasio je Ivčić.

Aktivisti su još jednom istaknuli kako je od nevjerojatno visokog financijskog troška ove TE, još veći klimatski trošak.

“Ovog proljeća je Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) objavio dugo iščekivani posebni izvještaj u kojem se navodi kako već sada svjedočimo promjenama klime koje su prethodno znanstvenici očekivali tek na kraju ovog stoljeća. Znanost je jasna. Potrebna je ambicioznija akcija u svrhu rješavanja klimatskih promjena”, zaključio je Ivčić iz Zelene akcije.
www.zagreb.info

U Švicarskoj je uključena ogromna 'vodena baterija' koja može pohraniti energije koliko i 400.000 baterija električnih automobila.

Projekt vrijedan 2 milijarde eura, smješten gotovo 600 metara ispod švicarskih Alpa, nastajao je 14 godina.

Njegov kapacitet od 20 milijuna kWh omogućit će skladištenje viška energije proizvedene iz obnovljivih izvora za buduću upotrebu, čime će se pomoći stabilizirati elektroenergetsku mrežu i smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima.

Hidrobaterija radi korištenjem viška energije za pumpanje vode između dva odvojena rezervoara na različitim nadmorskim visinama u švicarskom kantonu Valais.

Turbine sa šest pumpi šalju vodu iz donjeg rezervoara Emosson u gornji rezervoar Emosson Vieux tijekom razdoblja prekomjerne proizvodnje.

S kapacitetom od 25 milijuna m3, vodena baterija ima izlaznu snagu dovoljno veliku za napajanje čak 900.000 domova.

"Suočeni s porastom novih obnovljivih energija, poput vjetra i sunca, čija je proizvodnja povremena, potrebna je takva fleksibilnost kako bi se kompenzirale varijacije u električnoj mreži i trajno održala ravnoteža između proizvodnje i potrošnje električne energije", glasi priopćenje za javnost hidroelektrane Nantes de Drance.

"Nant de Drance radi poput divovske baterije koja vam, kratkoročno, omogućuje brzo pohranjivanje viška električne energije u mrežu ili proizvodnju potrebne energije kada potražnja premaši proizvodnju."

Hidrobaterije su postale popularan način skladištenja energije, a brojke američkog Ureda za energetsku učinkovitost i obnovljivu energiju otkrivaju da 93 posto nacionalnog skladištenja energije dolazi od pumpanih hidroelektrana.
raport.ba

Glavni grad Njemačke dobiva električni kotao zapremine 56 milijuna litara vode i snage 200 megavata, koji bi trebao pridonijeti dekarbonizaciji sustava grijanja. Novo postrojenje u Berlinu pohranjivat će vodu koja je zagrijana blizu vrelišta pomoću električne energije iz solarnih i vjetroelektrana diljem zemlje. Novo postrojenje pretvara solarnu energiju i energiju vjetra u toplinu, koja se može pohraniti u golemi termalni rezervoar, a zatim prema potrebi ispuštati u grijaću mrežu glavnog grada Njemačke, navodi tvrtka Vattenfall koja vodi projekt. U tom golemom termospremniku čuvat će se voda za daljinsko grijanje na temperaturi od 98 Celzijevih stupnjeva.

Najveći kotao u Njemačkoj
Ovo je najveći spremnik te vrste u Njemačkoj, kapaciteta 56 milijuna litara. Početak komercijalnog rada planiran je u travnju. Projekt je vrijedan 50 milijuna eura, a njegova toplinska snaga je 200 megavata. To će biti dovoljno da podmiri većinu potreba Berlina za toplom vodom ljeti i oko 10 posto onoga što je potrebno zimi, ističu izvođači. Novi objekt visok je 45 metara i ima promjer od 43 metra. Nalazi se u Vattenfallovoj elektrani Reuter na obalama rijeke Spree u industrijskoj zoni Berlina.

Dekarbonizacija sustava grijanja
Postrojenje funkcionira kao ogromna termosica koja omogućuje skladištenje topline kada nije potrebna i kada ima viška energije. Osim opskrbe toplinskom energijom, ovo skladište će omogućiti korištenje viška obnovljive energije iz mreže. Time će se dijelom uskladiti problem oscilacija u opskrbi iz obnovljivih izvora energije, navode iz švedske tvrtke Vantenfall, čija će njemačka podružnica Vattenfall Wärme Berlin upravljati sustavom. Kada proizvodnja obnovljive energije premaši potražnju, ti objekti u biti rade poput golemih baterija, iako pohranjuju toplinu, a ne električnu energiju. Spremnik može održavati vodu toplom do 13 sati, čak i po vrlo hladnom vremenu, premošćujući tako kratka razdoblja kada nema vjetra ili sunca. Postrojenje će moći koristiti i druge izvore topline, poput otpadnih voda, oborinske kanalizacije i energije iz spalionica otpada.

Budućnost daljinskog grijanja
Kontinuirana opskrba tako velikim količinama vode za daljinsko grijanje poseban je izazov, navode u tvrtki. Rezervoar će biti dio mreže od preko 2000 kilometara cijevi. Vattenfall će početi puniti spremnik u srpnju, što će trajati oko dva mjeseca. Zbog velike težine, temelj će potonuti šest centimetara tijekom punjenja. Kapacitet odgovara volumenu od 350.000 kada. Ovaj spremnik topline pokazuje da budućnost opskrbe toplinskom energijom nije u pojedinačnim rješenjima, već u sustavnom pristupu, naglašava Vattenfall, koji osigurava daljinsko grijanje za oko trećinu berlinskih zgrada.
balkangreenenergynews.com

Najave Udruge malih trgovaca naftnim derivatima kako će zatvoriti svoje benzinske postaje zbog nastavka zamrzavanja cijena goriva u utorak su se počele ostvarivati.

Mali distributeri u utorak su zatvorili niz malih benzinskih postaja diljem države. Kako tvrde, više nisu mogli izdržati toliki trošak poslovanja uz smanjenu maržu. Vlasnik triju malih benzinskih postaja u Brodsko-posavskoj županiji Petar Nikica, koji vodi tvrtku Nikica Petrol d.o.o., ističe kako mu je najviše žao što je iznevjerio poljoprivrednike u žetvi.

- Evo zatvorio sam dosad dvije benzinske crpke i sad sam na putu prema trećoj, koju ću zatvoriti za pola sata. Jednostavno nismo imali izbora. One se nalaze u mjestima Podcrkavlje, Vrpolje i Stari Jankovci. Na našem području imamo jako puno prijevoznika i poljoprivrednika i od toga živimo, a ne od supermarketa i prodaje čipsa kao neki drugi. Od toga ne možemo platiti djelatnike. A sad moram otpustiti deset djelatnika. Ostat će raditi jedino jedna trudnica koja je u sedmom mjesecu trudnoće - kaže Petar Nikica, koji je 2016. otvorio prvu benzinsku postaju. Kaže nam da su im planovi bili daljnje zapošljavanje i širenje.

- Sve naše benzinske postaje nalaze se u ruralnim područjima i zbog obrta smo se planirali proširiti i na Općinu Drenje, ali je to sad otpalo. O ovoj odluci razmišljamo već neko vrijeme. Prihoda nema nikakvih i gušimo se u rashodima - objašnjava nam ovaj dojučerašnji vlasnik triju benzinskih postaja. Kaže da su problemi za njih počeli u rujnu prošle godine, a da je najgore što trpe bijes kupaca.

- Puno puta imali smo probleme s dobavljačima pa nismo imali goriva. Onda bi kupci bili bijesni i rekli bi nam da čekamo da poskupe cijene. No zapravo oni ne znaju da mi od tog poskupljenja nemamo ništa. Ne postoji trgovačka kuća koja će ovo trpjeti. Mi imamo velike rashode i male prihode, a oni veliki imaju velike prihode i enormne rashode. Ne znam kako će oni sve to izdržati i nadam se da će podržati nas male - govori nam Petar Nikica. Dodaje kako još više žali postaje na moru.

- Mi smo ovdje opskrbljivali poljoprivrednike i žao mi je što smo ih napustili u žetvi. A mogu misliti kako je postajama na moru na koje dolaze jahtaši i toče gorivo u svoje jahte, a oni od toga nemaju ništa. Svi smo ogorčeni, nervozni i ljuti - ističe Nikica.

I istarski Etradex zatvorio je vrata svojih dviju benzinskih postaja u Istri - jedne u Pazinu i druge u mjestu Sošići kraj Rovinja. Iz te tvrtke dolazi i predsjednik Udruge malih trgovaca naftnim derivatima, Armando Miljavac, koji je u utorak cijeli dan bio na sastancima s nadležnima. Miljavac je za HRT rekao da nisu imali izbora.

- Morali smo. Gubitak koji radimo na toj postaji... To je jedno demonstrativno zatvaranje da ljudi shvate da to nije hir, mi smo u velikim problemima. Da ne pričamo samo, htjeli smo poduzeti korake koji su neminovni u ovoj situaciji. Prema mojim saznanjima, zatvoreno je još pet, šest crpki. Što zbog nedostatka i nedostupnosti goriva. Na tržištu nema dovoljnih količina, nismo ih ni dosad imali. Mi smo kao tvrtka dobivali 50 posto potrebnih količina. Bojimo se da sve ovo neće dobro završiti i da će biti poremećaja na tržištu - naglasio je. Zahvalio se Vladi što pomaže s fiksiranjem cijena, no istaknuo je da se i dalje radi s osjetnim gubitkom.

Janja Miljavac iz te tvrtke pojasnila nam je da je u tvrtki zaposleno 70 djelatnika, a 50 ih je vezano za gorivo.

- Sve radimo da otpuštanja ne bude. Nećemo otpuštati dok god budemo mogli izdržati. To je zadnje što ćemo napraviti jer su ti ljudi to sve i izgradili - poručila je.

I mala tvrtka Plinka Puh zatvorila je djelomično svoje tri postaje u okolici Zagreba. Više ne prodaju benzin i dizel, nego samo plin, a zadržali su supermarket. No pitanje je dokad će i to.

- Ne znamo kakva će biti situacija. Bojimo se što će biti dalje. Bojimo se za svoju egzistenciju. Ne znamo što nosi sutra. Kupci su razočarani. U jako smo nezgodnoj situaciji. Na svakoj postaji imamo po četiri djelatnika, a pitanje je što će sad biti s njima - poručila je Sanja Benc, voditeljica Plinke Puh.
www.jutarnji.hr

Tijekom 2021. godine tek jedan od deset prodanih automobila u Norveškoj nije imao barem djelomično električni pogon - dvije trećine bili su baterijski model! A prije samo deset godina tržištem su vladali dizelaši. Kako i zašto? Norveška je već godinama svjetski lider u prihvaćanju električnih i elektrificiranih automobila, unatoč hladnoj klimi (koja utječe na iskoristivi kapacitet baterija) i ogromnim državnim prihodima od vađenja nafte. Prije samo deset godina u ovoj nordijskoj zemlji 75% prodaje novih vozila činili su dizelaši, a danas ih se prodaje tek nešto više od 2%. Ova smjena, iako drastičnija, u skladu je s europskim trendovima. No, pogledamo li prodaju električnih modela, vidljiv je streloviti rast posljednjih godina, kakav nije zabilježen nigdje drugdje. Što je, dovelo do njega, i kako bi se on mogao preslikati na druge zemlje? Neke odgovore ponudio je britanski Guardian.

Splet okolnosti i novac
Prva okolnost koja je Norvešku stavila u povoljan položaj jest njezino bogatstvo. Njihov nacionalni proračun desetljećima se puni od prodaje nafte, a vlastodršci viškove ulažu u poseban fond kojim mogu poticati razvoj novih tehnologija ili druge inicijative. Životni je standard također iznimno visok, pa si veći broj stanovnika može priuštiti skuplji automobil. No, to je daleko od kompletne priče. Drugi faktor za prihvaćanje elektrifikacije vozila jest sentiment javnosti. Njega je, pomalo bizarno, još devedesetih godina prošlog stoljeća u ovom smjeru pokrenuo pjevač grupe A-Ha, Morten Harket, kada je Fiat Pandu opremio elektromotorom i vozio se suprotno svim pravilima. Nije plaćao parking, cestarine i kazne, navodeći da ne zagađuje okoliš. Zbog izbjegavanja kazni Pandu mu je policija višekratno bila zaplijenila, ponudila na aukciji, a on ju je svaki puta iznova otkupljivao i nastavljao s građanskim neposluhom. To je u konačnici dovelo do toga da vlasti oslobode vlasnike električnih vozila brojnih naknada i cestarina, vezanih primarno uz fosilna goriva i zagađenje.

Značajna uloga države
I potom na scenu stupa država. Na prijelazu stoljeća postupno su ukidani PDV od 25% na uvezena električna vozila, registracijske naknade, cestarine, plaćanje parkiranja, da bi naposljetku vlasnicima električnih vozila bilo dozvoljeno voziti se i posebnim prometnim trakama za autobuse. Država je investirala i u 16 tisuća javnih punionica. Javnosti je to sve poslalo jasnu poruku – do 2025. će, sada je to gotovo sigurno, Norveška postati prva zemlja svijeta sa 100%-tnim udjelom novih elektrificiranih vozila u prodaji. Za kontekst – u 2021. godini udio baterijskih električnih automobila u prodaji bio je 67%, plug-in hibridi dosegnuli su dodatnih 23%, a najprodavaniji automobil bio je Teslin Model 3 s preko 12.000 primjeraka.
www.autonet.hr

Kako doskočiti poskupljenju plina i struje? "Trenutno su OIE jako isplativi, u svega nekoliko godina, i štiti od visokih cijena energenata". Da smo prije mislili na obnovljive izvore energije bi li nam računi sada bili manji ili još i veći te ulaže li se u njih zbog ljubavi prema ekologiji ili novcu? Više doznajte u prilogu Informera.

Divljanje, skakanje, dramatičan i nezaustavljiv rast u posljednje su vrijeme postali stalni epiteti uz cijenu plina. Gdje su u ovoj priči obnovljivi izvori energije?

Sačuvani su u prirodi i njih se ne može potrošiti. Sunce, voda, vjetar, pa i biomasa te geotermalna energija obnovljivi su izvori energije. Na jedrima europske zelene politike zaplovila je i Hrvatska, no je li stigla dovoljno daleko?

''Trenutno koristimo poprilično puno električne energije obnovljivaca u Hrvatskoj. Međutim, potencijali su još puno veći. Mi trenutno u tom energetskom miksu, zbog nasljeđa hidroelektrana, imamo više od 30-40 posto, ovisno kakva je koja godina. Imamo već dosta vjetroelektrana na mreži, desetak posto su solarne elektrane koje rastu jako brzo. Praktički ih je teško pratiti koliko rastu jer krovovi se događaju svaki dan'', ističe Edo Jerkić, direktor konzultantske tvrtke za obnovljive izvore energije.

No prostor za napredak je velik, sljedeće desetljeće bit će obilježeno obnovljivim izvorima energije, naglašava Jerkić.

''Ono što već svi znamo da je u Hrvatskoj dostupno su svakako sunce, koji je primarni izvor, i fotonaponska tehnologija koja je u zadnjih deset godina sazrela toliko da je postala najjeftinija energija na tržištu, a jako je modularna. Može se raditi u izvedbama od toga da zadovoljavate svoje potrebe na kući s nekakvih 5 do 10 kilovata do toga da radite velike elektrane na krovovima od nekoliko megavata, primjerice na šoping centrima i slično, pa do toga da radite velike elektrane na tlu, koje onda proizvode za cijelu mrežu'', dodaje.

I vjetroelektrane su isplative
Uz sunce, odnosno solarnu energiju, vjetroelektrane su na drugome mjestu.

''U kontekstu povećanja cijena energenata ono što je jako bitno za kućanstva, a kroz novi Zakon o tržištu električne energije ista se situacija omogućava i u zgradarstvu i svakako za poduzetnike koje imaju svoje objekte, jest koristiti fotonaponsku energiju na krovovima. Trenutno je jako isplativa, u svega nekoliko godina, i štiti od visokih cijena energenata'', kazao je Jerkić u razgovoru s novinarkom Informera Martinom Marčinko.

Promatramo li Hrvatsku kao cjelinu dolazimo do oksimorona. Kontraintuitivno najbolji smo na području sjeverozapadne Hrvatske.

''Zato što je ovdje poduzetnički duh i razvoj malo napredniji. Imamo puno firmi, ima suvisle industrije i tu se najbrže i najviše toga dešava'', objašnjava Jerkić.

No uslužni sektor, poput trgovačkih centara, i u ostatku Hrvatske počinje se buditi. Većinom zbog već spomenutih rasta cijena energenata. Jerkić je odgovorio i na pitanje da smo prije mislili na obnovljive izvore energije bi li nam sada bilo lakše podnijeti energetska previranja.

''Nije to samo pitanje plina, to je pitanje i cijene električne energije čije povećanje građani još ne osjete, ali industrija itekako osjeća, ali osjetit će i građani jer se to ne može braniti vječno. Da, naravno da je odgovor da se na to moglo ranije utjecati s većim i boljim ulaganjima u obnovljive izvore energije nego što smo do sada imali''.

Jesu li obnovljivi izvori krivci za poskupljenja?
Međutim, postoji i mišljenje kako su upravo obnovljivi izvori energije jedan od krivaca za poskupljenje i plina i struje.

''Činjenica je da onog trenutka kada vi određenu tehnologiju počinjete napuštati da ona postaje sve skuplja. Evo primjer je recimo ako danas želite kupiti floppy disk i pogon za diskete koji se na USB spaja na kompjuter ili stari gramofon i pogledajte koliko to košta. No tu se možemo povezati na onu izjavu da ni kameno doba nije prestalo jer je nestalo kamena. Mi smo na obnovljive izvore u početku počeli prelaziti zbog činjenice da su oni ekološki prihvatljiviji i prije svega u Europi radi energetske sigurnosti'', vjeruje Jerkić.

No da razjasnimo - ulaže li se u obnovljive izvor energije iz ljubavi prema prirodi ili novcu?

''Ja bih rekao da ulaganje u obnovljive izvore energije nikada nije bilo motivirano samo ekologijom. Uvijek je bilo motivirano i zaradom. U 20. stoljeću, možda ne posljednjih deset godina, energetika je bila usko vezana za financiranje javnih organizacija, no nakon 2000. godine dogodio se taj preokret i danas većina kapitala za proizvodnju energije dolazi iz privatnih izvora. Mi tu imamo cijeli set priče od ekologije do tehnologije, do ekonomije'', zaključio je.

EU je digitalno propisao da države trebaju imati barem petinu udjela obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije. Prema posljednjim podatcima Hrvatska je na 28,5 posto, uglavnom zbog hidroelektrana.
dnevnik.hr

Gradovi su složeni sustavi koji povezuju zajednice i okoliš u živi organizam koji se neprestano razvija. Tijekom 20. stoljeća urbani razvoj je uzeo velik zamah. U gradovima živi oko 3/4 Europljana, odnosno 1/2 svjetskog stanovništva.

Gradovi su društvena, kulturna i gospodarska središta koja su sastavni dio regija koje ih okružuju. Unatoč tim zajedničkim značajkama, svaki je grad na svoj način jedinstven. Postoje specifična obilježja koja su se razvijala kroz povijest i koja su oblikovala njihov zemljopisni položaj, stanovništvo i društveno-političke sustave. Zbog toga se i izazovi s kojima se gradovi suočavaju znatno međusobno razlikuju i iziskuju individualno sagledavanje za pronalaženje rješenja.

Neki se gradovi suočavaju sa starenjem stanovništva ili smanjenjem broja stanovnika,dok drugi pak bilježe enorman porast broja stanovnika. Slabljenje određenog područja gospodarstva kao što su teška industrija, turizam ili ribarstvo može ozbiljno utjecati na gospodarstvo nekih gradova. S druge strane, neki gradovi mogu djelovati kao magneti za gospodarske inovacije koji privlače mlade talente iz zemlje i inozemstva. Isto tako, dostatnost prirodnih resursa i utjecaji na okoliš mogu se znatno razlikovati.

Ekološko stanje u gradovima
Alati kao što su indeks kakvoće zraka u Europi i preglednik kvalitete zraka u europskim gradovima pokazuju kakav se zrak diše, odnosno da svi ne dišu isti zrak, što ima različite uzroke i posljedice. Sve više pozornosti se pridaje buci koja se prati izradom karata buke koje su podloga za poduzimanje mjera sanacije buke i prevencije njezinog intenziteta pri novim urbanističko-građevinskim zahvatima. Neke studije ukazuju da su pojedine zajednice i skupine u gradovima, a posebice starije osobe, znatno ranjivije od drugih s obzirom na to da su izložene utjecaju većeg broja opasnosti uvjetovanih ekološkim čimbenicima kao što su onečišćenje zraka ili buka. Pitanje svjetlosnog onečišćenja također poprima sve veći značaj u kontekstu utjecaja na ljudsko zdravlje i očuvanje bioraznolikosti. Postoje pouzdani pokazatelji da će klimatske promjene raznoliko utjecati na pojedine regije i gradove. Obalni gradovi, posebno na sjeverozapadnom Atlantiku, bit će izloženi većem riziku od oluja, dok bi se gradovi na jugu mogli suočiti sa značajnom nestašicom vode i/ili učestalim šumskim požarima.

Unatoč jedinstvenim značajkama i izazovima s kojima se susreću, svi gradovi trebaju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se pripremili na učinke klimatskih promjena. Svi gradovi moraju pridonijeti postizanju klimatske neutralnosti, kružnom gospodarstvu i očuvanju biološke raznolikosti. Uz to, istodobno se nameće potreba da osiguraju zdraviji okoliš i pružaju što bolje društvene i gospodarske mogućnosti svojim stanovnicima.

Većina europskih gradova naseljena je već stoljećima, a njihova naselja, ulice i građevine odražavaju baštinu. Postojeća infrastruktura u velikoj mjeri određuje koliko se brzo može zamijeniti, odnosno adaptirati postojeći fond zgrada ili pak razviti nove mogućnosti prijevoza. U tim slučajevima potrebno je pažljivo razmotriti postojeće stanje i razraditi viziju kako postići razvoj grada u smjeru: boljeg, zelenog, održivog i pametnog. Krajnji je cilj kojem se pri razvoju gradova teži veoma sličan, ali način treba prilagoditi svakom pojedinom gradu, uzimajući u obzir njegove značajke i izazove s kojima se suočava.

Svrhovitom se u praksi pokazala razrada zajedničkog koncepcijskog okvira relevantnih dionika kao pomoć gradskim vlastima pri osmišljavanju planova za prijelaz na održivost temeljem konkretnih perspektiva održivosti u urbanim sredinama. Slijedom takvog pristupa moguće je postići da gradovi primijene načela kružnog gospodarstva, s niskim razinama emisija ugljika, postanu otporni na učinke klimatskih promjena i dobiju okruženja zdrava za svoje građane.

Zdrave, dugoročne i dosljedne vizije
Primjena suvremenih dostignuća kao što su električna vozila ili tehnologije koje omogućavaju rad na daljinu mogu značajno ubrzati napredak u željenom smjeru.

Gradovi koji imaju status zelenih prijestolnica Europe jasan su dokaz kako dugoročna i dosljedna vizija utemeljana na relevantnim podacima i znanju, koju podržavaju upravljačke strukture, može uistinu promijeniti grad u svega nekoliko desetljeća. Osiguravanje zelenih i plavih površina u središtu grada i integracija javnog prijevoza sa sustavima aktivne mobilnosti kao što su vožnja bicikla i pješačenje te razvoj djelotvornijih sustava recikliranja samo su neki od primjera koje gradske vlasti mogu poduzeti kako bi postigle veći stupanj održivosti i zdravstvene ugodnosti.

Prilagodba učincima klimatskih promjena jedan je od glavnih prioriteta u Europskoj uniji. U novoj Strategiji za prilagodbu klimatskim promjenama, koju je donijela Europska komisija, predlažu se mjere za razvoj svijesti o prilagodbi radi prikupljanja većeg broja kvalitetnijih podataka o rizicima i gubitcima povezanima s klimom. Strategijom se u cijelosti prepoznaje da prilagodba zahtijeva planove i mjere na svim razinama upravljanja. U njoj se naglašavaju prioriteti u pogledu prilagodbe na lokalnoj razini, prirodna rješenja usmjerena na prilagodbu i uključivanje pitanja prilagodbe visoko u političku agendu i gospodarskim aktivnostima.

Potencijal gradova je prepoznat kao snažan pokretač društveno-ekološke promjene. Istraživanja koja proizilaze iz načela spomenute Strategije ukazuju da ne postoji univerzalno rješenje koje bi odgovaralo svim gradovima. Pokretači i prepreke dominantno su sadržani u sedam ključnih područja, a to su: aktualno stanje stvari, način upravljanja, raspoloživo znanje, kulturološko ozračje, zastupljenost modernih tehnologija, dostupnost potrebnih podataka i raspoloživost financijskih sredstava.

Utjecaj pandemije na ekološko stanje i održivost gradova
Puni učinak pandemije COVID-19 na ekološko stanje i održivost gradova još se procjenjuje. Pandemija je nesumnjivo promijenila način života,uz povećanu uporabu digitalnih uređaja i porast rada od kuće.To je izmijenilo urbane sredine te će imati značajan daljnji učinak na prijevoz i dnevna putovanja do posla i natrag. Na sličan će se način vjerojatno promijeniti i potražnja za stambenim i poslovnim prostorima.To može dovesti do bolje kvalitete zraka i manje buke zbog smanjenja prometa.

Mnogo toga ovisit će o načinu na koji će pojedine zemlje izraditi planove oporavka i otpornosti te o tome kakvu će ulogu pri tome dodijeliti gradovima. Gradovi su odigrali važnu ulogu u podršci građanima tijekom pandemije, a lokalne vlasti imaju bitnu ulogu u oporavku i provedbi Europskog zelenog plana.

Pitanja kao što su kružno gospodarstvo, mobilnost, obnova i rekonstrukcija zgrada, važnost zelenih i plavih površina, riješenja utemeljena na prirodi i lokalna proizvodnja hrane imat će poseban značaj. No, gradovi su istodobno i heterogeni te prelazak na održivost treba biti prilagođen lokalnim okolnostima. Vizije i strateški planovi u području održivosti na lokalnoj razini od ključnog su značaja za svrhovitost budućeg djelovanja.

Od enormnog je značaja da gradovi svojim razvojem budu usredotočeni na otpornost na klimatske promjene, postizanje što više kvalitete života, mobilnost, zdrav okoliš, sigurnost hrane, načelo kružnosti, čistu energiju i održivo zgradarstvo.

Zelene i plave površine u gradovima
Zelene površine općenito umanjuju učinak toplinskog otoka. Biljke i drveće snižavaju temperaturu transpiracijom i stvaranjem sjene. Površine zasjenjene drvećem mogu biti znatno hladnije od nezasjenjenih područja u vremenima najviših temperatura. Tijekom ekstremnih toplinskih valova upravo je urbana vegetacija jedan od ključnih čimbenika koji gradove čini primjerenima za život.

Drveće igra vitalnu ulogu, apsorbirajući ugljični dioksid i onečišćujuće čestice iz zraka. Poplave u urbanim područjima uzrokuju sve učestaliju zabrinutost jer promjena klime doprinosi porastu razine mora, sve češćim uraganima i obilnijim padalinama. Gradovi su izuzetno ranjivi i u kontekstu poplava zbog nepropusnih betonskih površina ulica, nogostupa i parkirališta. Upravo gradske zelene i plave površine imaju važnu ulogu u kontroli poplava jer omogućavaju prirodnu propusnost vode u tlo,čime se smanjuje betonsko akumuliranje vode koje bi moglo dovesti do poplava. Provedena su brojna istraživanja o prednostima zelenih površina za ljude. Jedno od njih ukazalo je da zastupljenost urbanih zelenih i plavih površina može poboljšati mentalno zdravlje i dobrobit građana. Drugim je ustanovljeno da ljudi koji su odrasli u područjima bez zelenih površina imaju povećan rizik od razvoja simptoma anksioznosti i depresije. Neka istraživanja pokazuju da ljudi koji imaju pristup zelenim površinama bivaju izloženi manjim razinama stresa i manjem riziku od razvoja psiholoških poremećaja.

Pristup zelenim površinama pomaže živjeti sretnije, zdravije i dulje. Međunarodno istraživanje koje je obuhvatilo oko 8 milijuna ljudi nastanjenih na područjima Sjeverne Amerike, Europe, Azije i Australije polučilo je spoznajom da što ljudi žive bliže zelenim površinama to je manji rizik od njihove prerane smrti. Dodatne prednosti zelenih površina u gradovima su da nude mogućnosti za rekreaciju i vježbanje, a isto tako doprinose očuvanju dragocjene lokalne bioraznolikosti. Zelene površine su oaze parkova i šuma u kojima stanovnici grada imaju priliku iskusiti da se njihovo cijelo biće okoristi od upijanja gradskog zelenila.

Budućnost gradova
Pametni grad je vizija urbanog razvoja u kojem se koriste digitalna i komunikacijska tehnologija (ICT) i internet stvari (IoT) kako bi se što učinkovitije zadovoljile potrebe građana i unaprijedile gradske usluge. Sve to zapravo podrazumijeva niz strukturalnih promjena koje se međusobno nadopunjavaju, a pripadaju procesu digitalne transformacije. U kontekstu javne rasvjeti to je primjerice zamjena običnih žarulja rasvjetom sa svjetlećim diodama (LED). Kada je riječ o problematici otpada, neki pametni gradovi imaju spremnike s ugrađenim senzorima koji signaliziraju kada ih treba isprazniti. Nadalje, ključni čimbenici su i Wi-Fi pokrivenost i dostatna zastupljenost punionica električnih automobila. Pametni gradovi o kojima se nekad maštalo pretvorili su se u stvarnost koju neki ljudi već žive. Budućnost o kojoj su sanjale ranije generacije već je itekako opipljiva.

S obzirom na činjenicu da je urbano stanovništvo u stalnom porastu i da površine gradova diljem svijeta rastu, neophodno je iznaći nove i bolje obrasce življenja koji će gradovima budućnosti omogućiti održiv razvoj. Zato je od ključne važnosti na vrijeme pronaći pametna i održiva rješenja. Kako bi se živućim generacijama i onima koje dolaze osigurao kvalitetan život, koncept pametnih gradova predstavlja zasigurno jedno cjelovito rješenje zelene budućnosti.

Gradovi moraju promišljati nove vrijednosti, pri čemu je prioritetna transformacija standardnih javnih usluga u personalizirane usluge. Također, uvjereni su stručnjaci, građani i sami moraju sudjelovati u kreiranju usluga koje će koristiti. Još jedna važna stavka odnosi se na to da je u konceptima pametnih gradova izuzetno važno dobro uravnotežiti ulogu privatnog sektora u razvoju, budući da su pametni gradovi prva nova i intenzivno rastuća industrija 21. stoljeća.
www.energetika-net.com

Ključ zelene tranzicije mogao bi biti u nuklearnim elektranama i hidroenergiji. Zelena tranzicija će apsolutno promijeniti naše živote u svim segmentima, od načina stanovanja, proizvodnje hrane, do odabira vozila i energenata- kazao je Tomislav Sokol, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu na današnjoj raspravi o društvenim i gospodarskim posljedicama klimatskih promjena koju je Ured Europskog parlamenta u Hrvatskoj organizirao u suradnji s Veleposlanstvom Francuske Republike.

Osim Sokola u raspravi je sudjelovala i načelnica u Upravi za klimatske aktivnosti Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Višnja Grgasović, a okupljenima sena početku rasprave obratili francuski veleposlanik u Hrvatskoj, Gaël Veyssière. te voditeljica Ureda Europskog parlamenta u Hrvatskoj Violeta Simeonova Staničić.

Veleposlanik je kazao kako je Francuska, koja do kraja lipnja predsjeda Vijećem Europske unije, pitanje okoliša stavila u središte svojih aktivnosti. Izdvojio je prioritete u tom području poput dekarbonizacije gospodarstva, reforme tržišta ugljika, te smanjenje emisija CO2 za proizvode koji se uvoze u Uniju iz trećih zemalja.

-Sve ove mjere nužno će imati svoju cijenu i stoga podržavamo prijedlog o stvaranju Socijalnog fonda za klimu- istaknuo je veleposlanik.

Simeonova Staničić je podsjetila da - prema posljednjem istraživanju Eurobarometra - borba protiv klimatskih promjena spada u prioritete europskih građanki i građana te da je ovaj trend posebno izražen kod mlađe populacije.

-Uklanjanjem štetnih posljedica zagađenja radimo u korist lokalne zajednice i društva u cjelini, ali smo i sve bliže cilju da gospodarstvo EU-a ojača i postane inovativnije, konkurentnije i usmjerenije na budućnost- zaključila je Simeonova Staničić.

Grgasović je pak istaknula kako je ministarstvo, uz još nekoliko državnih institucija, započelo s projektom praćenja klimatskog otiska te da se nada da će se postupno uključiti i ostali sektori.

-Smatramo da put na niskougljičnu tranziciju nema alternative jer se građani i gospodarski subjekti već suočavaju sa skupim i neugodnim učincima klimatskih promjena, primjerice u vidu toplinskih udara ili alergijskih reakcija zbog loše kvalitete zraka. Ako ne poduzmemo nešto, posljedice će biti vrlo skupe- upozorila je Grgasović. Govoreći o aktivnostima i mjerama za smanjenje trošenja fosilnih goriva, navela je primjere korištenja obnovljivih izvora energije.

-Ako građani stave solarne panele ili energetski obnove svoju kuću, na početku će to za njih biti investicija, ali brzo će se vidjeti korist tog ulaganja u vidu smanjenja troškova grijanja i hlađenja, a posljedično i bolje kvalitete života- zaključila je Grgasović.

Zastupnik Sokol smatra kako je ključ uspješne zelene transformacije diverzifikacija izvora energije, te je napomenuo kako ne treba tako lako odustati od nuklearnih elektrana, već bi se upravo zahvaljujući nuklearnoj energiji moglo očuvati okoliš, te pri tome stvoriti optimalnu količinu energije potrebnu za očuvanje europskog gospodarstva. Također, istaknuo je i potencijal koji Hrvatska ima u obliku hidroenergije.

-Konačni cilj je pak da do 2050. EU bude klimatski neutralan kontinent. Oko toga postoji konsenzus. Međutim pitanje je kako do toga doći, kako omogućiti tranziciju sa što manje troškova za male i srednje poduzetnike, poljoprivredu, građane općenito. Tranzicija je skupa, netko će to trebati platiti- poručio je Sokol.
www.jutarnji.hr

Ogromna je odgovornost na državama članicama, svih 27 nacionalnih gospodarstava mora sustavno izvršavati svoju domaću zadaću i pridonositi cilju klimatske neutralnosti. Prelazak na obnovljive izvore zahtjevan je proces, a cijena takve tranzicije iznimno je visoka. Prvi su na udaru građani i poduzeća, i zato moramo tražiti alternative koje će maksimalno ublažiti udarac, istovremeno vodeći računa o okolišu.

Europska unija u puno je navrata pokazala da želi služiti kao primjer u predvođenju svjetske borbe protiv klimatskih promjena. Tijekom godina u Europskom parlamentu su usvojeni neki od najnaprednijih zakonodavnih akata o okolišu na svijetu. Kao član liberalne grupacije Renew Europe u kreiranju te europske strategije aktivno sudjeluje i hrvatski europarlamentarac Valter Flego koji pojašnjava koji su njezini glavni ciljevi, ali i jesu li po njemu oni realno definirani i dohvatljivi

Imamo povijesno velik proračun EU-a, ali i povijesno velik postotak novaca usmjeren u digitalnu i zelenu tranziciju, preko 50 posto. Europa je vrlo ozbiljno shvatila svoju borbu protiv klimatskih promjena. Sustavno uništavanje planeta dovelo nas je pred egzistencijalnu prijetnju, a Europski zeleni plan jedino je rješenje. Želimo li da nove generacije odrastaju na jedinom planetu kojeg imamo, moramo Europu učiniti prvim globalno neutralnim kontinentom do 2050. godine. To je naš ultimativni cilj, najambiciozniji plan na svijetu, nimalo jednostavan, ali svakako izvediv.

Spomenuli ste kao glavni cilj postizanje klimatske neutralnosti EU do 2050. godine. Što to znači i kako ga EU namjerava ostvariti?

Znači da imamo 28 godina da preobrazimo europsko društvo i gospodarstvo, od industrije i energetike do prometa, turizma, poljoprivrede i prehrane. 28 godina da odvojimo ekonomski rast od upotrebe resursa. Ogromna je odgovornost na državama članicama, svih 27 nacionalnih gospodarstava mora sustavno izvršavati svoju domaću zadaću i pridonositi cilju klimatske neutralnosti. Ulaganja u nove tehnologije, jer zelena tranzicija ide ruku pod ruku s digitalnom, održiv i čist prometni sektor, smanjivanje ovisnosti o energiji koja dolazi izvan EU-a. A to posljednje je, jasno, ovim stravičnim ratom u Ukrajini poprimilo sasvim novu dimenziju hitnosti.

Nepredvidive krize
Koliko će rat u Ukrajini utjecati na te planove? Kao i činjenica da će u traženju alternative ruskim energentima neke zemlje potražiti spas u ugljenu i nekim drugim izvorima energije koji nisu baš tako zeleni?

Ako smo nešto naučili u posljednje dvije godine, to je da krizu ne možemo predvidjeti. Rat u Ukrajini itekako je utjecao europske planove, ukazao na to koliko smo ovisni o vanjskom uvozu i koliko su krhki temelji cjelokupne ideje Zelenog plana. Koliko bismo god voljeli da nije tako - ovisni smo o ruskim energentima. Ne možemo ih se odreći preko noći!. Europa to radi, ali i države članice pojedinačno - talijanski premijer obilazi Afriku kako bi osigurao nove izvore plina, francuske i belgijske vlasti traže odgodu zatvaranja nuklearki, Bugarska i Češka već imaju velik udio ugljena u energetskom miksu i razmišljaju o njegovom povećanju. Krizna vremena zahtijevaju krizna rješenja. EU u svemu tome financijski pomaže i razmišlja o dodatnom zaduživanju.

Cijene energenata počele su rasti još tijekom prošle godine, no doslovce su eksplodirale s izbijanjem rata. Čini se da je vaš stav izrečen nakon lanjskog Govora o stanju Unije o tome da EU mora pronaći mehanizme kojima će spriječiti energetsko siromaštvo i ekonomski udar na već posrnula gospodarstva danas aktualniji nego ikad?

Upozoravao sam puno prije rata u Ukrajini što nas čeka, na energetsku krizu koja slijedi, tražio maksimalne pakete pomoći od strane Komisije i apelirao na Vladu da bude ukorak s energetskim ludilom porasta cijena. Također, kao što europski proračun nije vreća bez dna i potrebne su nužne preraspodjele, i nacionalni je proračun potrebno pametno preraspodijeliti. Prvo covid kriza, a onda i energetska - iscrpili su i gospodarstvo i građane. Država mora stat iza građana i pomagat zelenu tranziciju. Bavim se temom energetike od početka svog mandata, na europskom i nacionalnom nivou, gdje je veliki problem sustavno višegodišnje zanemarivanje energetskog siromaštva građana. Sad su sve države članice, neke više neke manje, u strahu od Putinovih ucjena, i Europa nema drugog izlaza nego ubrzati svoje energetsko osamostaljenje. Upravo su poremećaji u globalnom lancu opskrbe, jučer zbog nedostatka materija i nestašice robe zbog pandemije, danas zbog rata u Ukrajini, doveli do nekontroliranog rasta cijena. Puno se spočitava Europi zbog milijardi koje se i dalje uplaćuju Rusiji, ali moramo biti realni, koliko god to loše zvučalo - ne možemo preko noći napraviti čuda niti se otkačiti od ruskih energenata. Moramo temeljitim reformama podići kupovnu moć građana, regulirati cijene energenata, subvencionirati energetsku učinkovitost kroz energetsku obnovu zgrada, jer građani to ne mogu sami, da bismo u bliskoj budućnosti u konačnici mogli razgovarati i o obnovljivoj energiji u kućanstvima, kroz biomasu i male vjetroelektrane. Puno je odgovornosti na nacionalnim državama, na pametnim i detaljnim energetskim planovima.

Ova situacija dodatno je naglasila nužnost jačanja vlastitih energetskih potencijala u zemljama Europske unije i postizanje što većeg stupnja energetske neovisnosti. Kojim alatima za to raspolažemo i kakvu bi ulogu u tome mogli i trebali imati obnovljivi izvori energije?

EU je zajednica koja je ideju svog sudjelovanja zasnovala na energiji još davne 1951. Ponovit ću još jednom, energetska samodostatnost ne ostvaruje se preko noći. Međutim, EU je kroz godine ograničila uporabu fosilnih goriva, okrenula se zelenoj tranziciji, povećala obvezne udjele obnovljivih izvora energije u prometu, kućanstvima, industriji. Paket čiste energije za sve Europljane najskuplji je paket mjera ikada usvojen u EU, vrijedan gotovo 177 milijardi eura. EU se obvezala da će do 2050. postići klimatsku neutralnost i ispuniti svoje obveze u okviru međunarodnog Pariškog sporazuma. Da bi to ostvarila, donijela je i paket Fit for 55, koji prati Zeleni plan i donosi skup prijedloga za reviziju zakonodavstva u području klime, energetike i prometa. EU predlaže revidiranje mjera, kad je u pitanju trgovanje emisijama CO2, postavljanje novih ciljeva kada je riječ o emisijama CO2 iz vozila, što će zahtijevati čišća vozila na hrvatskim cestama, reviziju direktive o energetskim svojstvima zgrada, reviziju direktive o energetskoj učinkovitosti. EU ima alate i zakone, ali sada će države članice to morati provesti! Svaki korak, poput energetske obnove zgrada, elektrifikacije prometa, ekološka proizvodnja - sve su to neophodni koraci u smjeru ostvarenja ciljeva o klimatski neutralnoj EU. Hrvatska ima tu ogroman potencijal. Primjerice, 400 000 hektara neobrađenog zemljišta daje priliku za bio proizvodnju hrane, ali i mogućnost da konačno razmislimo o proizvodnji treće generacije biogoriva! Hrvatska ima potencijala i za proizvodnju solarne energije, a i tu smo na samom začelju EU-a, iza nas su samo 4 zemlje sjevera s neusporedivo manje sunca! Ne budemo li se mi okrenuli vlastitoj proizvodnji zelene energije, EU zemlje sigurno hoće, a mi ćemo opet morati kupovati energiju od susjeda i plaćati penale za neostvarivanje energetskih ciljeva. Skupa i prljava energija nas je koštala u prošlosti, a puno veću cijenu bismo mogli platiti u budućnosti!

Istarski gradovi poput Labina shvatili su važnost energetske tranzicije pa maksimalno koriste europska sredstva za energetsku obnovu. Labin je tako europska sredstva iskoristio za izgradnju novog sustava za grijanje i hlađenje u dječjem vrtiću te je energetski obnovio dvije područne škole. Takvi su projekti od velikog značaja. Obnovom škola i vrtića šaljemo važnu poruku o nužnosti energetske tranzicije!

Nuklearna alternativa
Kakav je vaš stav po pitanju nuklearne energije i svojevrsne rehabilitacije koje taj izvor energije u zadnje vrijeme doživljava na prostoru EU?

Nuklearna energija je svakako nisko ugljična alternativa fosilnim gorivima. Međutim, zbog posljedica nesreće u Černobilu i nuklearne katastrofe u Fukushimi, nuklearna je energija s razlogom sporno pitanje za mnoge. Ono što je po meni ključno jest poboljšati sigurnosne standarde nuklearnih elektrana kako bi se jamčilo sigurno gospodarenje nuklearnim otpadom i njegovo odlaganje. Generalno smatram da nuklearna energija ima potencijala, uz dobro upravljanje i financijsko planiranje, posebno u ovim kriznim vremenima! I Europska komisija vidi plin i nuklearnu energiju kao potencijalno održiva ulaganja, što je i predstavila kroz novi nacrt o taksonomiji klimatski održivih djelatnosti radi ubrzanja dekarbonizacije! Međutim, u državama članicama situacija je drugačija! Da je pitanje nuklearne energije kompleksno, najbolje pokazuju primjeri Njemačke i Francuske. Dok Francuska razmišlja o jačanju svojih nuklearnih kapaciteta i izgradnji novih elektrana, Njemačka je zatvorila svoje tri nuklearne elektrane početkom godine i do kraja 2022. u planu je zatvaranje i preostale tri. Iako se u jeku ove krize to dovelo u pitanje, i sve više Nijemaca protiv je te ideje, njemačka vlada upravo zbog dugoročno ogromnih financijskih izdataka za održavanje postrojenja nuklearki smatra da nuklearna energija nema budućnosti. Na ovim primjerima vidimo ranjivost europskog energetskog sektora i nedostatak vizije o našoj energetskoj budućnosti.

Gdje je u čitavoj toj priči Hrvatska i koji su po vašem mišljenju potencijali u koje bi trebali ulagati kako bi postigli što veću razinu energetske samodostatnosti?

Već sam spomenuo potencijale Hrvatske kada govorimo o energetskoj samodostatnosti! Imamo mnoge prednosti, zemlja smo bez teške industrije, što nam daje prednost u prijelazu na obnovljive izvore energije. I kada govorimo o ovisnosti o ruskom plinu, Hrvatska je tu odličnoj poziciji. Velik dio domaće potrošnje namirujemo iz naših hidroelektrana, kao i iz nuklearke Krško. Uz sve to, imamo za samodostatnost ogromne potencijale. Hrvatska ima potencijal razvoja solarne energije, neobrađeno zemljište u Lici koje bi se moglo iskoristiti za proizvodnju biomase. Ono što je ključno, 2020. smo usvojili Strategiju energetskog razvoja RH do 2030., koja mora odrediti naš energetski put. Ona predviđa smanjenje emisija CO2 za 35% do 2030., povećanje udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji za 35%, povećanje udjela električnih vozila, itd. Ono što mene osobno brine jest - imamo ciljeve, ali nemamo jasnu viziju kako ćemo ostvariti te ciljeve. Stoga je pravi trenutak da iskoristimo naše prednosti, razvijemo naše potencijale i uz već postojeće kapacitete osiguramo samodostatnost u energetskom smislu! Spomenut ću još jednom grad Labin, koji je jedan od predvodnika energetske tranzicije u RH, s četiri fotonaponske elektrane i izuzetno sam ponosan da je tako.

Anketa koju je prije godinu dana provela HGK u gotovo 200 hrvatskih tvrtki u osam različitih sektora pokazala je da u više od polovice njih zelenu tranziciju nisu doživljavali kao izazov i priliku za poslovanje i razvoj, već naprotiv kao prijetnju. Što bi po vama mogli biti razlozi takvog otpora koje u našem društvu imamo prema ovoj, ali i mnogim drugim nužnim promjenama?

Zelena je tranzicija složena i skupa, zato razumijem da je donedavno bila shvaćena kao prijetnja. Namjerno sam rekao donedavno, jer vjerujem da je danas svima jasno da bez zelene i digitalne tranzicije, nema uspješne budućnosti ni poslovanja, posebice za ona poduzeća koja djeluju i van našeg tržišta. Zelene su politike još do prije koju godinu mogle biti pitanje izbora, ali danas su one pitanje vremena i opstanka na tržištu. Investicijska spremnost tvrtki u vidu financiranja zelene tranzicije najveća je prepreka tome, ali benefiti su neupitni, i tu EU još jednom ima značajnu ulogu. Korištenje EU fondova za dvostruku tranziciju nudi nebrojene prilike, ali za uspjeh je potrebno imati jasne nacionalne planove, razrađene projekte te čvrstu sinergiju javnog i privatnog sektora.

Nužne promjene
Mislite li da bi takav stav mogla promijeniti činjenica da je Europska unija jasno komunicirala svoj stav o tom pitanju i na način da je za zelenu tranziciju osigurala ogromna sredstva u planu oporavka EU, iz instrumenta NextGeneration EU?

Svakako da da. Kao što sam rekao, danas je svima jasno da zelena i digitalna tranzicija nemaju alternative, bilo da se radi o privatnom, bilo o javnom sektoru. Europska sredstva koja se mogu povlačiti zaista jesu ogromna, ali je loptica sada na nama. Potrebno je sustavno mijenjati poslovnu kulturu u RH i način na koji vladajući postupaju prema poduzećima. Imperativ je na stvaranju RH poslovnog okruženja koje je zanimljivo i isplativo za strane investicije.

Kao član Odbora za promet i turizam Europskog parlamenta kako vidite proces zelene tranzicije u ta dva sektora? Nedavno ste izrazili nezadovoljstvo neispunjavanjem cilja da do 2020. godine u prometu bude zastupljeno najmanje 10 posto obnovljivih izvora energije. Zbog čega ta tranzicija ide tako teško i sporo?

Prijelaz na obnovljive izvore energije u prometu je zahtjevan, prije svega zbog tradicionalne proizvodnje vozila u Europi i velikih divova koji su odbijali prelazak na čišće oblike energije. Međutim, sa Zelenim planom i ciljem većine europskih proizvođača vozila da do 2035. odbace proizvodnju vozila s unutarnjim izgaranjem, dizelski bi i benzinski motori vrlo brzo mogli postati stvar prošlosti. A hoće li to biti tako, vidjet ćemo. Činjenica je da udio obnovljive energije u prometu ide puževim korakom. Cilj od 10% do 2020. konačno je ostvaren, ali tek početkom ove godine. Cilj do 2030. je 14%, a Unija je tu jako ambiciozna i novi prijedlozi sežu i do 28%. Smatram da je to ipak nerealno, jer i za spomenutih 10% velike zasluge idu zemljama poput Švedske, dok je jedna Hrvatska daleko od toga. Trenutno smo jedva na polovici, na 5 posto, a iza nas su svega tri zemlje. Jesam za ambicioznost, ali postavljanje ciljeva koji nisu ostvarivi nema smisla. Moramo ubaciti u šestu brzinu. Električna vozila, veće subvencije za kupnju čišćih vozila, razvoj novih modela vožnje. Rimac tu radi odličan posao! Trebali bismo iskoristiti svoje potencijale jer, ponavljam, kašnjenje će itekako doći na naplatu. Moći ćemo mi prodati “svoje” emisije CO2, ali to će imati cijenu!

Što se tiče sektora turizma, sve se više okreće energetski učinkovitoj gradnji, solarnoj energiji. Ovaj sektor ima izrazite potencijale, jer se njegovi kapaciteti uglavnom nalaze u povoljnim okolišnim i klimatskim uvjetima. Zelena energija je budućnost, ali ponavljam - ona košta. Zemlje poput Nizozemske godinama grade svijest o važnosti “zelene energije” za društvo! To je dio njihove povijesti, tradicije i kulture! Kod nas to još nije slučaj! Mi još puno moramo raditi na izgradnji te svijesti!

Nove tehnologije
Često ističete kako želite Europu koja će biti globalni digitalni lider, te digitalizaciji, obrazovanju i razvoju novih tehnologija posvećujete i značajan dio svog rada u Europskom parlamentu. Koliko su zapravo te dvije teme Zelene” i “digitalne” Europe isprepletene i uvjetuju jedna drugu?

Vrlo isprepletene, povezane i neophodne. Zelena se tranzicija temelji na upotrebi novih tehnologija, a sigurnost novih energetskih rješenja također imaj svoj temelj u novim tehnologijama, kao i nuklearne elektrane.

Prije nepunih godinu dana na jednoj ste konferenciji podsjetili ste da su "krize sastavni dio europske povijesti" te ukazali na činjenicu da, ukoliko želimo li biti globalni lider, "za iduću krizu moramo biti spremniji". Ta "iduća" kriza stigla je prije nego što joj se itko od nas nadao, je li je po vašem mišljenju Europska unija dočekala spremna?

Nitko nije mogao predvidjeti rat na europskom tlu ni ove stravične prizore koji nas već tjednima šokiraju. Najveća humanitarna kriza od rata na Balkanu, a onda i najveća sigurnosna i energetska kriza u EU. Reakcija EU? Brza i ujedinjena. Od prvog dana postoji istinski zajednički koordinirani odgovor EU-a, a Europska je unija pokazala spremnost, koliko je to u ovakvoj situaciji moguće. Vidjeli smo u prijašnjim krizama, posebice u pandemiji covida, kako izgleda kada zemlje članice djeluju na svoju ruku i povlače velike poteze bez dogovora Unije. Zatvaranje granica najbolji je primjer tome. I danas se članice pokušavaju samostalno zaštititi, pronaći alternative ruskim energentima i slično, ali na kraju dana, Europa je ujedinjena.
www.glasistre.hr