Hrvatska je od svih zemalja regiona najdalje otišla u upravljanju i preradi biootpada, mada je najmlađa članica Evropske unije i sama tek na početku, ako se u obzir uzme ukupan potencijal. Kada bi Hrvatska u potpunosti iskoristila potencijal biootpada od 400.000 tona, mogla bi proizvesti 104 gigavat-sati električne energije godišnje, što je ekvivalent od 7.3% ukupno proizvedene električne energije iz obnovljivih izvora u Hrvatskoj prošle godine, objasnio je u intervjuu za naš portal Marko List, direktor hrvatske kompanije Consultare, koja pravi krupne korake u regionu kada je upravljanje biootpadom reč.
U jeku energetske krize i borbe za izvore energije, stječe se dojam da je biootpad neopravdano ostao po strani od glavnih tokova promišljanja zelene energije i klimatskih rješenja. Uloga biootpada u proizvodnji čiste energije iz domaćih izvora može biti vrlo značajna, s obzirom da ovaj otpad čini između 30 i 40% komunalnog otpada u Europi, a odgovornim i pravilnim gospodarenjem biootpadom smanjuje se emisija metana. - plin koji ima 20 puta veći utjecaj na klimatske promjene.od ugljičnog dioksida.

U potrazi za dobrim primjerima prakse u našoj regiji, put nas je odveo u Hrvatsku, gdje je do sada instalirano šest postrojenja za preradu biootpada u sirovinu za bioplin ili bioplinske elektrane koje osim električne energije proizvode i toplinsku energiju. energije.

Osim Slovenije koja ima jedno takvo postrojenje i Mađarske koja također ima jedno postrojenje, Hrvatska je prvak i po broju instaliranih uređaja. Ovakav stav Hrvatske, kako to obično biva kada su u pitanju nove, pionirske tehnologije, došao je kao rezultat šestogodišnjeg rada i entuzijazma hrvatske tvrtke Consultare , vodeće tvrtke u ovom dijelu Europe za savjetovanje o bioplinskim postrojenjima, distribucija tehnologije za preradu bioplina, kao i popratne opreme.

Biootpad se u Hrvatskoj prerađuje već desetljeće
“Prvi počeci korištenja biootpada u bioplinskim postrojenjima u Hrvatskoj, uz klasične sirovine poput kukuruzne silaže, gnojovke i stajnjaka, počeli su sramežljivo još 2012., 2013. godine”, rekao nam je Marko List, direktor tvrtke Consultare i objasnio da to je klasični biootpad, kao i hrana iz restorana, hotela, supermarketa i tržnica.

List navodi i da je tada, 2013. godine, Hrvatska, kao najmlađa članica Europske unije, donijela Zakon o održivom gospodarenju otpadom u skladu s Europskom direktivom o otpadu, kojom je definiran cilj da se do 2022. godine reciklira 50 posto otpada. . Pojedine općine i gradovi ozbiljno su pristupili ovom poslu, a Osijek, Prelog, Krk, Koprivnica itd. do danas su to ostvarili.

„U početku, kada je većina otpada dolazila iz restorana i hotela, nije imala nečistoće, poput plastike, stakla, metala i sl. No, kada su gradovi i općine počeli odvojeno prikupljati biootpad i zainteresirali se za bioplinska postrojenja, pojavio se problem kako odvojiti nečistoće od sirovina, te je 2019. postavljen prvi stroj na bioplinskom postrojenju koji se pokazao kao veliki uspjeh i koja je s lakoćom prebrodila sve izazove nečistoće", objasnio je List.

Gospodarenje biootpadom smanjuje komunalni otpad, donosi prihod od prodaje sirovina
Gospodarenje biološkim otpadom važno je iz nekoliko razloga. Taj posao je, kako kaže List, "spoj više faktora", no jasno je da svatko u ovom poslu nađe svoju računicu - netko smanjiti troškove, kao što je to slučaj s komunalnim poduzećima, a netko profitirati.

Kao prvi slučaj Lista navodi jedinice lokalne samouprave: "Odvojenim prikupljanjem i obradom biootpada smanjuje se komunalni otpad, što je obvezujući cilj u zemljama EU, a sukladno tome i financijska naknada koju gradovi i općine moraju platiti državi ako ne ispunjavaju ciljeve također se smanjuju." . Također, u Hrvatskoj komunalna poduzeća, javna i privatna, istražuju mogućnosti zarade od gospodarenja biootpadom, a ne samo uštede, pa već imamo primjer da je jedno komunalno poduzeće kupilo stroj za gospodarenje biootpadom. "

S druge strane, privatni sektor je priliku za zaradu pronašao u gospodarenju biootpadom i prodaji sirovina bioplinskim postrojenjima. Bioplinska postrojenja u situaciji rasta cijena osnovnih sirovina traže nove sirovine i diversifikaciju opskrbe.

Evo konkretnih podataka: od 1 tone biootpada u prosjeku se dobije 130 kubnih metara (m³) bioplina s 55-60% metana. Za proizvodnju 1 megavata električne energije potrebno je oko 500 m³ bioplina, odnosno za proizvodnju 1 megavatta električne energije potrebno je oko 3,8 tona biootpada.

List dalje objašnjava toplinsku energiju: „Ako uzmemo u obzir javno dostupan podatak da iz 1 m³ bioplina dobijemo 6 kWh toplinske energije, onda ispada da iz 1 tone biootpada dobijemo 780 kWh toplinske energije. "

Za preradu biootpada potrebni su moderni strojevi
Prema europskim i hrvatskim zakonima o gospodarenju otpadom, sva pakirana hrana u supermarketima kojoj je istekao rok trajanja mora se zbrinuti o trošku proizvođača. Proizvođači koji se inače ne bave otpadom, ugovaraju taj posao s privatnim tvrtkama koje se bave tim poslom i za to plaćaju određenu cijenu.

„Sve dok se na tržištu nisu pojavili strojevi nizozemske tvrtke MAVITEC , koju zastupamo, radnici su ručno raspakirali zapakiranu hranu kojoj je istekao rok, što je, naravno, bilo jako skupo i jako sporo. Korištenjem ovih strojeva cijeli je posao postao brži, profitabilniji i konkurentniji“, pojašnjava List dodajući da se uz pomoć ove tehnologije prerađuje komunalni biootpad, restoranski biootpad te naravno biootpad iz prehrambene industrije. na jednako dobar način.

Kod biootpada veliki problem predstavlja nečistoća. U Hrvatskoj je taj postotak oko 20-25% u biootpadu iz kućanstava. “Nažalost”, pojašnjavaju u Listu, “posljedica je to nedovoljne aktivnosti komunalnih društava u edukaciji i osvještavanju korisnika, odnosno nemara pojedinih korisnika koji jednostavno ne žele odvajati otpad. Nedavno sam objavio članak „Zašto ljudi ne žele odvajati biootpad?“ kao svoj osobni doprinos ovoj temi.

Direktor pionirske tvrtke kada je u pitanju biootpad pojasnio je kako ovaj stroj, nazvan Paddle Depacker, vrlo uspješno odvaja sve nečistoće iz biootpada, drugog organskog otpada, ambalaže hrane kojoj je istekao rok trajanja i sl. Tajna uspjeha ovog stroja leži u posebnim lopaticama i sitima, koja pri brzoj rotaciji odvajaju ambalažu od materijala.

Čistoća organske juhe ili organske juhe, kako se u Hrvatskoj naziva finalni proizvod prerade biootpada, je više od 99,5%, što je iznimno visok postotak, a kvaliteta je potvrđena analizama u laboratorijima u Austriji i Njemačkoj. Ove analize potrebno je provesti kako bi vlasnici bioplinskih postrojenja bili sigurni da nova sirovina odgovara instaliranoj tehnologiji i da zadovoljava standarde.

Uređaj se inače proizvodi u dvije izvedbe s kapacitetom obrade do 5 m3 i do 30 m3 na sat.

Grad Osijek je prvak u gospodarenju otpadom
Grad Osijek predstavlja dobar primjer odgovornog i predanog gospodarenja otpadom, pa tako i biootpadom. U ovom gradu je 2021. godine odvojeno prikupljeno 51% ukupno proizvedenog otpada. No, koliko je teško stvoriti sustav i osigurati interes građana za kontinuirano odvojeno prikupljanje biootpada pokazuje primjer ovog grada, inače poznatog po dobrim rezultatima u gospodarenju otpadom, koji je trebao nekoliko godina priprema i edukacije kako bi osigurati infrastrukturu, izgraditi postrojenje za preradu biootpada te da na tom poslu surađuju komunalno poduzeće i građani.

“Grad Osijek je hvalevrijedan primjer – suradnja grada, političara, komunalnih poduzeća i građana na djelu”, prenio nam je dojmove List.

Ozbiljan potencijal biootpada u proizvodnji električne energije
Tvrtka Consultare napravila je analizu koja je pokazala potencijal korištenja biootpada u energetske svrhe u Hrvatskoj. Neiskorišteni potencijal od oko 400.000 tona biootpada može proizvesti 104 GWh električne energije, što je ekvivalentno 7,3% ukupno proizvedene električne energije iz obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj u 2021. godini.

U Hrvatskoj postoje 42 bioplinske elektrane ukupne snage 47,9 MW, a samo 11 postrojenja ovog tipa prošle je godine iskoristilo nešto više od 17.000 tona biootpada. Potencijal je ogroman, ali glavni izazov i dalje je nedostatak prikupljenih sirovina od strane komunalnih poduzeća, jer se, prema službenim podacima, biootpad još uvijek ne prikuplja odvojeno u 61% općina i gradova u Hrvatskoj.

List također objašnjava da bi veći gradovi i općine svakako mogli razmišljati o izgradnji vlastitog bioplinskog postrojenja. Prema njegovim riječima, Grad Zagreb izgradit će kompostanu i bioplinsko postrojenje u kojem će se prerađivati ​​biootpad iz glavnog grada Hrvatske.

„U gradu Novskoj također će se izgraditi kompostana i bioplinsko postrojenje, godišnjeg kapaciteta 60.000 tona biootpada, a planirani iznos investicije je 50 milijuna eura, uz financiranje iz EU fondova, točnije „Izgradnja“. i opremanje postrojenja za biološku obradu odvojeno prikupljenog biootpada" u sklopu nacionalnog plana oporabe i otpornosti 2021.-2026.", rekla je sugovornica.

Prihvatljivi sudionici natječaja za izgradnju i opremanje objekata za biološku obradu i odvojeno prikupljanje biootpada su male, srednje i velike tvrtke, a poticaji se kreću od 35 do 80 posto.

„Osim rješavanja problema biootpada i pretvaranja troškova u prihod kroz ulaganja, općine i gradovi bi prodajom električne energije ostvarili pozitivne učinke na cjelokupno gospodarstvo i okoliš, u budućnosti bi prodaja bioplina, odnosno toplinske i gnojivo-digestat“, zaključio je naš sugovornik.
balkangreenenergynews.com