Javna tvrtka koja već 17 godina u dalmatinskom zaleđu upravlja nepostojećim Centrom za gospodarenje otpadom, nedavno je za 1.5 milijuna kuna angažirala firmu, koja često dobiva poslove od HDZ-a, da za taj imaginarni, nikad izgrađeni kompleks odlagališta vodi odnose s javnošću.

U 17 godina nisu otkupili ni zemlju za izgradnju odlagališta
Puni naziv županijske firme je Regionalni centar čistog okoliša. U zadnja dva desetljeća cilj joj je bio izgraditi odlagalište u Lećevici, zaleđu Kaštela i Splita, no umjesto toga, od dana osnutka 29. travnja 2005., nije otkupljena čak ni zemlja za gradnju objekta kojim bi zaposlenici koji sve ove godine uredno primaju plaće upravljali. 15 hektara dala im je država, a 10 hektara vlasnici, privatne osobe, odbijaju prodati. Tvrtka svaku godinu završi u minusu od jedan do dva milijuna kuna, taman koliko su koštale nedavno naručene komunikacijske usluge. Da budemo precizni, samo prošle godine imali su gubitak od 2.575.120,53 kune, a posao koji su sklopili s PR tvrtkom težak je 1.577.080,05 kuna. Preneseni gubitak tvrtke Regionalni centar čistog okoliša iz prethodnih godina iznosi 16.711.033 kune. Imaju urede u Splitu, osam stalno zaposlenih, direktora HDZ-ovca Ivana Vukorepu - nekadašnjeg tajnika županijskog ogranka stranačke Mladeži, i čitav nadzorni odbor, opet na čelu s HDZ-ovcem, za čije naknade članova godišnje ode od sto do 150 tisuća kuna. Županijska su firma, a i Županijom, jasno, upravlja HDZ.

Samo ove godine HDZ-ova Županija uplatila im je 18 milijuna kuna
Županija im je upravo u lipnju ove godine povećala temeljni kapital uplatom u novcu od 18.012.281,00 kuna, pa tako sad više ne iznosi 23.570.000,00 kuna, već 41.582.200,00 kuna. Svake godine im povećavaju temeljni kapital za nekoliko milijuna kuna. Vukorepa, najnoviji direktor Regionalnog centra čistog okoliša dužnost je preuzeo ove godine, no prije njega neuspješnim projektom su upravljali likovi poput HDZ-ova načelnika Lećevice Ante Barana o čijem je znanstvenom radu na fakultetu u Osijeku pisao Indexov novinar Vladimir Matijanić. Baran je upravljao tvrtkom šest godina, da bi ga naslijedio HDZ-ov Tomislav Šuta koji danas upravlja splitskim Vodovodom i kanalizacijom.

PR tvrtka radila je stranicu Koronavirus.hr za 1.1 milijun kuna
A tvrtka koja je dobila posao održavanja dobrih odnosa s javnošću za nikad izgrađeno odlagalište, Media Val, široj javnosti postala je poznata kad je bez natječaja radila stranicu Koronavirus.hr za oko milijun kuna. Taj se posao Ministarstva zdravstva Vilija Beroša (HDZ), dodijeljen bez ikakvog natječaja. Računalni stručnjaci kritizirali su kako je riječ o klasičnom web portalu koji bolji student može kreirati u jednu večer, uzevši pritom podatke iz javnih izvora.

PR tvrtka je radila i kampanju za HDZ-ova nestranačkog kandidata u Splitu
Media Val je ove godine radila i kampanju za HDZ-ova nestranačkog kandidata Zorana Đogaša na zadnjim lokalnim izborima u Splitu, za što joj je isplaćeno 195.709,74 kuna, prema podacima DIP-a. A prema podacima Državne riznice, iz proračuna Ministarstava za intelektualne i ostale usluge od 2014. godine do danas Media Valu je isplaćeno 3.845.983 kuna, uključujući stranicu Koronavirus.hr. Angažmanu Media Vala u Regionalnom centru čistog okoliša prethodio je natječaj. Javile su se tri tvrtke. Uprava deponija u odluci o odabiru navela je da je Media Val imao jedinu valjanu ponudu. U odgovoru na naš upit spominju kako su oni cijenom bili najprihvatljiviji, iako je prema kriterijima natječaja cijena određivala tek 40 posto, a iskustvo stručnjaka 60 posto najbolje ponude: "Procijenjena vrijednost nabave u predmetnom otvorenom postupku javne nabave za Usluge vođenja odnosa s javnošću na području informiranja, komunikacije i vidljivosti projekta Centar za gospodarenje otpadom u trajanju od 36 mjeseci bila je 1.500.000 kuna (bez PDV-a). Ponuda agencije Media Val bila je niža od procijenjene vrijednosti te je nakon provedenog postupka pregleda i ocjena pristiglih ponuda ocijenjena kao ekonomski najpovoljnija u iznosu od 1.261.664,04 kuna (bez PDV-a), što je ujedno i vrijednost Ugovora, a što s uključenim PDV-om po stopi od 25% iznosi 1.577.080,05 kuna", kazali su iz uprave HDZ-ova deponija. Ponuda Media Vala došla je sedam dana nakon ponude konkurentske tvrtke. Jedna prijavljena tvrtka odbijena je jer nije dostavila jamstvo za ozbiljnost ponude, a druga jer nije dokazala dovoljnu stručnost. Djelatnici Media Vala stručnost su dokazali radeći i za tvrtke poput Zagrebačkog holdinga, Ministarstva zaštite okoliša i energetike, tvrtke EKO d.o.o. za gospodarenje otpadom i predsjedništva Europske komisije u Hrvatskoj.

Za odnose s javnošću nepostojećeg deponija dobivaju 1.577.080,05 kuna
Iz Regionalnog centra čistog okoliša dodaju da je na temelju provedenog postupka u rujnu 2018. godine ugovor potpisan u veljači 2019. godine, ali da je na snagu stupio tek 1. kolovoza 2020. godine. "Stupio je na snagu nakon što smo sklopili Ugovor o sufinanciranju s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji je bio preduvjet za izdavanje naloga za početak izvršenja usluga od strane tvrtke Media Val. Samim time, ugovorni rok od 36 mjeseci počeo je teći od 1. kolovoza 2020., što znači da Ugovor ostaje na snazi do 31. srpnja 2023. godine", poručili su.

Nitko od osam djelatnika nije se sposoban obraćati javnosti
Zanimalo nas je koliko zaposlenih ima Regionalni centar čistog okoliša i je li itko od zaposlenika sposoban obratiti se javnosti? Što uopće rade zaposlenici ako centar nije niti izgrađen zadnjih 17 godina, a tvrtka postoji? "Centar trenutno zapošljava 8 djelatnika, od kojih su dvije djelatnice na rodiljnom dopustu. Svaki djelatnik ima jasno definirana zaduženja u skladu s godišnjim Planovima poslovanja Društva, a odnose se na projektne tehničke, pravne i financijske poslove, vođenje aktualnih ugovora te provedbu svih aktivnosti potrebnih za realizaciju Projekta", odgovorili su.

Tvrtka Media Val vodi im Facebook, piše priopćenja za medije...
Upitali smo i što je sve do sada Media Val radio za nikad izgrađeni Centar. Nabrojali su izrade raznih komunikacijskih strategija, pisanje priopćenja i zakup lokalnih medija: "Priprema 9 priopćenja za medije, izvještavanje u skladu sa zahtjevima za EU sufinancirane projekte, izrada 54 dvotjednih izvještaja, izrada 24 mjesečnih izvještaja, izrada 8 kvartalnih izvještaja, oblikovanje, izrada i dostava promotivnih materijala (djelomično), izrada dva roll-upa projekta, plan izrade i izrada multimedijskih sadržaja (kontinuirano, po potrebi), mjesečni plan objava i izrada sadržaja za web stranicu: 42 teksta, mjesečni plan objava i izrada sadržaja za Facebook stranicu uz zakup prostora na društvenim mrežama, plan tema i pisanje mjesečnog bloga: 24 teksta, fotografiranje i snimanje (po potrebi), informiranje ciljnih javnosti s ciljem jačanja vidljivosti projekta, edukativni i/ili informativni sponzorirani članci na najposjećenijim portalima od lokalnog značaja (4 članka), zakup bannera na internetskim portalima od lokalnog značaja (dvije kampanje u trajanju od po 7 dana), mjesečno praćenje i analiza medija (kontinuirano, na mjesečnoj razini), kontinuirano praćenje medijskih objava (press clipping) te priprema 24 izvješća o pisanju medija", kažu iz Regionalnog centra čistog okoliša. "Osim navedenog, Izvršitelji sudjeluju na redovitim mjesečnim sastancima za koje su u obvezi pripremiti popis izvršenih aktivnosti u periodu od prethodnog sastanka kao i zapisnik sa sastanka", dodaju.

Tvrtka nema prihoda, ali ima razne odjele, skupštinu, nadzorni odbor...
Tvrtka koja bi trebala biti smještena u Lećevici ima upravu, Skupštinu društva, Nadzorni odbor društva, zatim Ured uprave, Odjel za pripremu i praćenje provedbe projekata, Odjel za provedbu projekata i Odjel za ekonomsko-financijske poslove. Bave se pripremom dokumentacije i izgradnjom Centra kojim će jednog dana upravljati. Sve to navodi se u izvješćima o radu. "Projekt obuhvaća ulaganje u izgradnju CGO na lokaciji Kladnjice u općini Lećevica, izgradnju šest pretovarnih stanica koje se nalaze u Splitu, Sinju, Zagvozdu, na Braču, Hvaru i Visu. Društvo u ovoj fazi nema vlastitih prihoda jer će se oni početi ostvarivati tek kada Društvo projekt materijalizira i to izgradnjom i puštanjem u rad projektnih tehničko-tehnoloških rješenja, tj. Centra s pretovarnim stanicama", navode u izvješću o radu iz 2021. godine.

Financiraju ih EU, Županija i Fond za zaštitu okoliša
Projekt sufinancira EU u iznosu od 71 posto odnosno 322.498.130 kuna bez PDV-a, zatim Fond za zaštitu okoliša s 86.218.156 kuna bez PDV-a odnosno 19 posto ukupnog iznosa i osnivač, Splitsko-dalmatinska županija s 10 posto, što bi bilo 45.412.920 kuna bez PDV-a. Stanje sa zemljištem je, doznaje se također iz izvješća o radu, nikakvo. Za otkup parcele gdje bi se Centar trebao nalaziti osigurano je 4.965.331 kunu, vlasnici čestica pozvani su na očitovanje po objavljenoj ponudi, ali nisu je prihvatili. Nisu se složili s cijenama navedenim u nalazima vještaka i procjenitelja.

Odlagalište se još niti ne gradi
Zanimalo nas je i u kojoj je fazi izgradnja regionalnog centra za gospodarenje otpadom? "U srpnju 2022. godine pokrenuli smo otvoreni postupak javne nabave velike vrijednosti za projektiranje i građenje Centra za gospodarenje otpadom u Splitsko-dalmatinskoj županiji (1. faza realizacije). Trenutni je rok za dostavu ponuda u navedenom postupku 15. rujna, nakon čega će uslijediti pregled i ocjena ponuda te, u slučaju da u postupku zaprimimo valjane ponude, i odabir, odnosno potpisivanje ugovora s izvođačem radova. Osim toga, ishođene su građevinske dozvole za tri pretovarne stanice – Sinj, Zagvozd i Brač, za koje nas očekuje pokretanje postupaka javne nabave za izvođenje radova i stručni nadzor", odgovorili su iz RCČO-a.

Lanjski natječaj za izgradnju je poništen
No, u srpnju prošle godine isto tako je bio raspisan natječaj za projektiranje i građenje koji je ubrzo poništen. Sve pristigle ponude bile su daleko niže od procijenjene nabave. Tvrtka je bila spremna platiti 330.1 milijun kuna bez PDV-a, a ponude su bile višestruko više od traženog. Pitanje izgradnje Lećevice veoma je važno za čitavu Splitsko-dalmatinsku županiju jer se odlagalište u Splitu, Karepovac, približava kraju svojih kapaciteta. Njegova sanacija predvidjela je da će se ondje otpad moći taložiti svega par godina nakon sanacije, dok se ne izgradi centar u Lećevici, ali centar u Lećevici se ne gradi, a Karepovac, kako svjedoče mještani Splita, ponovo počinje ispuštati neugodne mirise. Dolazi do ekološkog problema, puno ozbiljnijeg od nabavke PR usluga za 1.5 milijuna kuna, pogotovo ako znamo da se na Karepovcu odlaže i otpad iz susjednih gradova i općina, sve zbog toga što se desetljećima čeka na projekt Lećevica.
Andrea Topić
www.index.hr

Dvije bolničke zgrade u rovinjskoj ortopedskoj bolnici grijat će morska voda. Evo kako će taj sustav funkcionirati. Riječ je o domaćem pilot-projektu koji predviđa instalaciju sustava dizalica topline koji koristi morsku vodu, lokalno dostupnog i obnovljivog resursa, kao energent. Osim što se na taj način promiče energetska neovisnost, značit će to i znatne financijske uštede za bolnicu.

Specijalna bolnica za ortopediju i rehabilitaciju "Martin Horvat" uskoro će grijati svoje dvije bolničke zgrade uz pomoć morske vode. Naime, riječ je o domaćem pilot-projektu koji predviđa instalaciju sustava dizalica topline koji koristi morsku vodu, lokalno dostupnog i obnovljivog resursa, kao energent. Osim što se na taj način promiče energetska neovisnost, značit će to i znatne financijske uštede za bolnicu.

Radi se o projektu "Sea for Heritage Energy Transition" (SeaHeat) koji promovira korištenje toplinske energije mora putem dizalica topline u projektima energetskih obnova zgrada koja predstavljaju kulturna dobra. Nositelj projekta je Specijalna bolnica za ortopediju i rehabilitaciju Martin Horvat Rovinj, a realizira se u suradnji s Istarskom regionalnom energetskom agencijom (IRENA), Fakultetom strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, Rudarsko geološko naftni fakultet u Zagrebu i tvrtkom Apenhet A.S. iz Kraljevine Norveške. Vrijednost projekta iznosi gotovo milijun eura, a financiran je od strane Islanda, Lihtenštajna i Norveške putem Financijskog mehanizma EGP-a za razdoblje 2014. 2021. godine u okviru Programa "Energija i klimatske promjene".

Velika ušteda na grijanju
Kako će taj sustav funkcionirati na jučerašnjoj su prezentaciji novinarima demonstrirali ravnatelj Specijalne bolnice za ortopediju i rehabilitaciju "Martin Horvat" Marinko Rade, Dalibor Jovanović iz Istarske regionalne energetske agencije, Luka Boban s zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Marija Macenić s zagrebačkog Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta i Thibault Rabussier, predstavnik tvrtke Apenhet A.S., dok je programski partner Energetski institut Hrvoje Požar.

Ravnatelj Marinko Rade rekao je da se lani mjesečno trošilo gotovo milijun kuna na grijanje bolničkih prostorija, a intencija je da se ovim projektom postigne ušteda i do 33 posto. Kako je istaknuo, njegova obaveza kao ravnatelja bolnice je kontinuirano održavati stabilne i prihvatljive temperature na bolničkim odjelima, a s obzirom na trenutnu energetsku krizu i konstantno povećanje troškova energenata i njihovu neizvjesnost, nastojali su pronaći alternativu.

Nije to ništa novo, nego nije to tako lako implementirati u našim uvjetima. Zato smo doveli ekspertizu u Rovinj da bismo to pokušali i diversificirali izvore energije, a kako bi za manje novca mogli grijati odjele, a u budućnosti i hladiti, jer to je modularni sustav koji se može proširivati. Kao ravnatelj želim imati mogućnost izbora i ne želim ovisiti o mjerama koje Vlada može donijeti da nam pomogne, već da si sami možemo pomoći, rekao je Rade i napomenuo da more nije samo plaža i plovni put, već je ono izvor energije koji valja iskoristiti. - To je kompleksan projekt, ali će se moći primijeniti na druge javne ustanove koje se nalaze blizu mora.

Marija Macenić s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta pojasnila je da će se more zahvaćati pomoću zdenaca koji će biti napravljeni na samoj obali, do otprilike 18 metara dubine.

Ugrađuju se ako je potrebno i potopne pumpe koje onda crpe tu vodu i dovode ju do termotehničkog sustava u zgradama, odnosno do dizalica topline. Povoljniji je to režim rada s obzirom da tijekom sezone grijanja imamo relativno stabilnu temperaturu u najhladnijim mjesecima, prosincu, siječnju i veljači, očekuju se temperature oko deset stupnjeva Celzijevih, što u slučaju ako koristimo dizalice na zrak, temperatura zraka varira pa nam pada i učinkovitost takvih sustava. Kod dizalica topline koje koriste morsku vodu, ta temperatura je konstantna kroz sezonu, prvo grijanja, a onda se može i za hlađenje koristiti.

Procvat "zelenih" projekata
Značajnu ulogu u ovom projektu ima i norveška tvrtka Apenhet A.S. zbog visokokvalificirane stručnosti i iskustva koju Norveška ima s obnovljivom energijom, sustavom dizalica topline i korištenjem morske vode u različite svrhe. U Norveškoj je, naime, najveća stopa prodora dizalica topline po kućanstvu (60%) i povijest korištenja dizalica topline

U ovom projektu mi ćemo generirati podatke o potrošnji i štednji energije i redukciji CO2. Dizajnirali smo alate kojima ćemo vizualizirati podatke i kojima na vjeran način možemo informirati ljude i institucije. Primjećujem da ovakvi projekti trenutno cvjetaju svugdje u Hrvatskoj, mnogo se projekata bavi obnovljivim izvorima energije. Čini se i da je Ministarstvo vrlo proaktivno u diverzificiranju izvora energije, čineći hrvatsku neovisnijom u pogledu opskrbe energijom, kazao je Rabussier.
www.glasistre.hr

Hoće li vrtoglavo povećanje cijena struje ugasiti proizvodne pogone? Da, poduzetnike u posljednje vrijeme muči veliko poskupljenje električne energije, a iznimka nisu ni šibenski poduzetnici. Neki od njih za električnu energiju izdvajaju više nego za plaće radnicima. Vladine mjere privremena su pomoć, a dugotrajno rješenje vide u solarnim panelima.

Hoće li vrtoglavo povećanje cijena struje ugasiti proizvodne pogone u šibenskoj poduzetničkoj zoni!? U tvrtki za proizvodnju stakla, koja zapošljava desetak radnika, kažu - postoji realna opasnost za to.

- Budući da obrada stakla troši puno energije, većini u Hrvatskoj se povećala cijena za energiju 4 do 5 puta. Znači, 400 do 500 posto, naglašava Živko Mikulandra, vlasnik tvrtke za proizvodnju stakla u poduzetničkoj zoni PODI.

Otkazi mu nisu opcija jer ima deficit radnika.

- Iznos koji plaćamo mjesečno za energiju, struju približno je jednak neto plaćama radnika koji rade na tome, istaknuo je Mikulandra.

Mjere Vlade, koje su aktivne od listopada do ožujka, ublažit će probleme. No u međuvremenu su stigli računi za prethodne mjesece.

- Problem je četiri prethodna mjeseca gdje moramo plaćati 500 posto veće račune, govori.

- Ima nekih kvalitetnih stvari koje će kratkoročno pomoći. Mislim da iz pozicije poduzetnika apsolutno nedostaje ona osnovna stvar. Jednogodišnja mjera trebala je biti da se značajno intervenira u porez na dohodak i u doprinose koji se iz plaća uplaćuju u mirovinski stup, rekao je Roko Vuletić, direktor brodogradilišta u Šibeniku.

Najbolji 'lijek' za poskupljenja i dugoročna alternativa su - solarni paneli.

- Posebno grad mora pomoći u tome da u naredne dvije godine sve hale na Podima moraju imati solarne panele, rekao je Mikulandra.

Grad je dosad zajedno s Fondom za zaštitu okoliša i resornim ministarstvom sufinancirao solarne panele kućanstvima u iznosu do 50 posto. Za poduzetnike je situacija drugačija.

- Kod samih privatnika, odnosno poduzetnika, tu govorimo o direktnim kontaktima s HEP-om, odnosno s ministarstvom, s obzirom na to da se radi o dosta velikim investicijama. Kad se govori o projektnoj dokumentaciji, grad Šibenik nema stručnjaka za projektnu dokumentaciju, istaknuo je Danijel Mileta, dogradonačelnik Šibenika.

U šibenskom brodogradilištu imaju plan kako doskočiti poskupljenju energenata. Želja im je postaviti solarnu elektranu, kojom bi pokrili 90 posto potreba za električnom energijom.

- Prije dvije godine smo sudjelovali na natječaju Fonda za zaštitu okoliša s gotovim projektom koji je dobro ocijenjen, ali nažalost nije alocirano dovoljno sredstava. Imamo jedan apsurd, da iako u Nacionalnom planu oporavka EU, koji je Hrvatskoj odobren, postoje enormna sredstva upravo za tu svrhu, jednostavno administracija ne može naći način kako da odobri projekte iz već održanog natječaja, rekao je Vuletić.

Iz Fonda za zaštitu okoliša nismo dobili odgovor na naš upit zašto je to tako. Ministarstvo gospodarstva najavilo je potpis ugovora o dodjeli sredstava poduzetnicima čiji su projekti odobreni i na čekanju.
vijesti.hrt.hr

Zima dolazi (Winter is coming), a s njom i veća potrošnja električne energije i ostalih energenata. EU je zbog rata u Ukrajini najavila da će nastojati smanjiti uvoz energenata iz Rusije, o kojima ovisi njeno gospodarstvo. Ovisnost EU o energentima iz Rusije gradila se desetljećima, još od doba SSSR-a, što je omogućavalo relativno jeftinu energiju za gospodarstvo država članica EU.

Upravo je zbog te ovisnosti EU popuštala nasilnim politikama Vladimira Putina, u što se osim aneksije Krima 2014. može uključiti i rat u Gruziji 2008. Ta politika je 2022. došla na naplatu, kada je EU zbog napada Rusije na Ukrajinu odlučila postupno prekidati sve ekonomske veze s Rusijom.

Višedesetljetnu ovisnost je teško tako naglo prekinuti pa je odlučeno da se postepeno prestane s uvozom nafte i plina. To je ipak bilo dovoljno da stvori kaos na tržištu energenata, veliki rast cijena i bojazan da će EU ostati bez energenata, posebno za zimu. Energent zbog kojeg je EU najviše ovisna o Rusiji je prirodni plin.

Situacija je ipak bolja nego što su mnogi očekivali; smanjena je potrošnja, skladišta plina su dobro popunjena, uvozi se puno manje iz Rusije, pada cijena.

Cijena plina zadnjih mjeseci pada iako je daleko veća nego prošle godine
2021. je 39.7 posto prirodnog plina u EU uvezeno iz Rusije, a prirodni plin je drugi najvažniji izvor električne energije za EU. Iako su cijene rasle već krajem 2021., situacija se stabilizirala sve do početka rata u Ukrajini.

Unatoč tome što je cijena bila šest puta veća nego tijekom prve polovice 2020., od ožujka do sredine lipnja 2022. nije bilo velikog skoka. Tada kreće nagli rast, koji je vrhunac dosegao sredinom kolovoza.

Ugovori za trgovinu plinom se sklapaju za buduća razdoblja, po mjesecima, kvartalima i godinama. Tako se na burzi u Nizozemskoj, koja je glavna za Europu, za isporuke u studenom ove godine trgovalo po cijeni od 90 do 100 eura po MW/h. Do 26. kolovoza je cijena narasla na 349 eura po MW/h.

Ali do tada cijena pada pa je prosječna cijena prirodnog plina na nizozemskoj burzi 11. listopada za isporuku u studenome 2022. iznosila 156 eura po MW/h. Još uvijek ekstremno skupo, otprilike dvostruko skuplje nego prije početka rata u Ukrajini, ali definitivno ugodnije nego da je cijena ostala na cca 350 eura po MW/h.

Uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz SAD-a i toplije vrijeme od očekivanog dva su glavna razloga za pad cijena. Dobra vijest je i veća proizvodnja nuklearne energije u Francuskoj u usporedbi s prethodnim mjesecima, što olakšava opskrbu električnom energijom i obuzdava potražnju termoelektrana za plinom.

Skladišta plina su se napunila
Skladišta plina u Europi se dobro popunjavaju. Hrvatsko skladište Okoli je također dobro popunjeno, 90 posto, tj. 4.7 teravatsati od ukupnog kapaciteta 5.22 teravatsata. EU je popunila skladište brže od predviđanja pa je popunjeno više od 90 posto ukupnog kapaciteta plinskih skladišta EU, dok je cilj bio da popunjenost iznosi bar 80 posto do 1. studenog.

Najslabije su popunjena skladišta u Latviji (11.5 TWh od ukupnog kapaciteta 21.8 TWh) i Mađarskoj (49.2 TWh od ukupnog kapaciteta 67.7 TWh). U Portugalu i Poljskoj je popunjenost 100 posto, koliko je bila 26. srpnja kada je popunjenost hrvatskog skladišta Okoli bila ispod 50 posto.

Gledajući prosjek popunjenosti skladišta 2015.-2020., trenutno je popunjenost veća nego u istom razdoblju tih godina. To je posebno velik uspjeh ako se uzme u obzir da je 1. siječnja 2022. prosječna popunjenost skladišta plina u EU bila samo 54 posto, dok je prosječna popunjenost u to vrijeme inače 0.71 posto, a minimum u razdoblju od 2015. do 2020. je popunjenost bila 0.63 posto.

Uvoz plina iz Rusije je smanjen drastično
Glavno obećanje EU je od početka rata bilo da će smanjiti uvoz energenata iz Rusije, čak i prirodnog plina zbog kojeg je puno ovisnija o uvozu iz Rusije od nafte. U nekoliko navrata je predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenskij uputio kritike da se uvoz iz Rusije nastavlja, što financira rusku državu i vojnu agresiju na njegovu državu.

Prema podacima Europske mreže operatera transportnih sustava za plin, EU je drastično smanjila uvoz tog energenta iz Rusije, iako joj je trebalo vremena da to napravi a da ne ostane bez plina za zimu. Trgovinski odnos stvaran desetljećima ne može se raskinuti preko noći.

Još početkom ožujka je uvoz plina iz Rusije u EU bio veći od najmanjeg godišnjeg uvoza u periodu od 2015. do 2020. Tijekom 10. tjedna 2022. je uvezeno 2606 milijuna kubičnih metara, dok je petogodišnji minimum (za razdoblje 2015.-2020.) iznosio 2074 milijuna kubičnih metara.

Sredinom travnja se uvoz smanjuje ispod minimalne količine u razdoblju od 2015. do 2020., a na tjednoj razini se uvozi oko tisuću kubičnih metara plina manje nego 2021. Tjedni uvoz kontinuirano pada pa je u tjednu od 3.listopada do 9. listopada uvoz pao na 501 milijun kubičnih metara, manje od petine ukupnog uvoza kroz isti tjedan 2021.

Osim ruskog, glavni izvori plina za EU su Norveška, Alžir i pomorski uvoz ukapljenog plina (LNG), uglavnom iz SAD-a. Iz Norveške je u 2022. uvezeno nešto više plina nego 2021., ali nedovoljno da zamijeni uvoz iz Rusije. Uvoz iz Alžira je čak manji nego prethodne godine, ali je EU alternativu pronašla u LNG-u.

Tjedno se u 2022. iz Norveške uvozilo od 2200 do 2900 milijuna kubičnih metara plina, a preko LNG-a od 2700 do 3900 milijuna kubičnih metara pa je tako nabava putem LNG terminala postala glavni izvor plina za EU.

Industrija se drži, inflacija raste, zima dolazi
Podaci o industrijskoj proizvodnji u EU su pozitivno iznenadili prognostičare. U kolovozu je u eurozoni narasla za 2.5 posto u odnosu na isti mjesec 2021., i za 1.5 posto u odnosu na prethodni mjesec. To je puno više od očekivanja ekonomista, koji su prognozirali mjesečni rast od 0.6 posto i godišnji od 1.5 posto. Na razini cijele EU je godišnji rast još izraženiji, 3.5 posto.

Mjesečni rast od 1.5 posto u kolovozu nije dovoljan da nadoknadi pad od 2.3 posto u srpnju, po pitanju eurozone. Niti je mjesečni rast industrijske proizvodnje od 1.1 posto u kolovozu nadoknadio pad od 1.5 posto u srpnju po pitanju cijele EU. U Hrvatskoj je industrijska proizvodnja smanjena za 0.8 posto na mjesečnoj razini, a u odnosu na kolovoz 2021. je rasla za 0.7 posto.

Inflacija nezaustavljivo raste i u kolovozu se popela iznad 10 posto na razini cijele EU, a u Hrvatskoj 12.6 posto. Glavni izvor rasta cijena je upravo energija, po čemu je EU u puno težoj situaciji od SAD-a. Da bi se borila protiv inflacije, Europska središnja banka (ECB) podiže kamatne stope, ali puno sporije od američkog FED-a.

Osim nekoliko desetljeća gradnje infrastrukture i energetske ovisnosti o Rusiji, EU je sama sebi kriva zbog nezahvalne situacije u kojoj se nalazi i zbog toga što je zadnjih nekoliko godina gasila nuklearne elektrane. Još 2011. je Njemačka imala 17 nuklearnih elektrana, koje je vlada Angele Merkel odlučila ugasiti pa su u 2022. samo tri u funkciji.

Teško je prognozirati što će se dogoditi ove zime, ali Europa se relativno dobro pripremila, i to uz poštovanje obećanja da će radikalno smanjiti uvoz energenata iz Rusije. Potrošnja je racionalizirana, nađeni su alternativni dobavni pravci, skladišta su dobro popunjena. Hoće li to biti dovoljno i po kojoj cijeni, tek će se saznati.
Branimir Perković
www.index.hr

Hrvatska bi mogla do 2030. uz iskorištavanje energije Sunca i vjetra, a uzimajući u obzir da su i hidrocentrale obnovljiv izvor energije, biti 100 posto obnovljiva i samodostatna, bez uvoza, sažetak je predavanja o energetskoj tranziciji održanog u Karlovcu. Elektrane na sunčanu energiju, vjetar, na geotermalnu energiju, energiju rijeka, biomasu, sve su to “obnovljivi izvori energije dostatni za sve naše potrebe, a sada već i isplative", rekao je na javnom predavanju profesor zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje Neven Duić govoreći o supstituciji fosilnih goriva i posebno ruskog plina.

Iskorištavanje pučinskog vjetra
Sada se razmatra mogućnost iskorištavanja pučinskog vjetra na sjevernom Jadranu, s potencijalom od 10 GW i s time bi Hrvatska mogla postati od 2040. i izvoznikom električne energije, ako stvari sada dobro postavimo, smatra prof. Duić. Također procjenjuje da Hrvatska tako može postati i izvoznik zelenog vodika, odnosno vodika koji se proizvodi elektrolizom vode uz korištenje energije Sunca ili vjetra. Kao član Odjela energetskih sustava Hrvatske akademije tehničkih znanosti (HATZ) Duić smatra kako će se realizirati plan EU da se do 2030. godine povećaju solarni kapaciteti za 600 GW, što je više nego što je sadašnji europski vrh potrošnje ljeti u Europi. Hrvatska se u tom smislu također budi, rekao je. Dodao je kako Sunce na Zemlju šalje osam tisuća puta više energije od one koju trošimo, te je Sunčeva energija potencijal za čije hvatanje smo razvili i tehnologiju, kao i za njeno pretvaranje u električnu energiju. Pritom se tehnologija razvila tako da je i sasvim isplativa ugradnja fotopanela, nekima se investicija vrati kroz četiri ili pet godina, a nekima kroz osam ili devet, napomenuo je.

Do 2024. bi kriza trebala biti "riješena"
Procjena je Europske unije da bi do 2024. “ako preživimo ovu zimu, posebno u nekim zemljama”, kriza trebala biti riješena i ruski energenti zamijenjeni drugima i to obnovljivima, rekao je. Što se ove zime tiče vjerojatno je da će kućanstva koja se griju na plin ovu zimu morati smanjivati toplinu, podesiti termostate na 19 stupnjeva i toplije se oblačiti. No, dodao je, očekuje se da bi već u ožujku cijene plina počele padati, a do 2024. bi se u EU trebala naći zamjenska rješenja za ruski plin, putem dobave plina brodovima preko novih LNG terminala, ali i zbog “rapidnog” prelaska na obnovljive izvore energije, smatra Duić. Odjel energetskih sustava HATZ-a i Grad Karlovac sustavno surađuju na pitanjima strateškog energetskog planiranja. Za energetsku tranziciju Karlovca Duić je rekao kako se odnosi na geotermalne potencijale, a u kraćem roku i na mogućnost spajanja Toplane na Ilovcu, kojoj je energent drvni otpad, na sustav vrelovoda Gradske toplane koja sada vodu grije na plin. Karlovac u tranziciji može računati i na svoje rijeke, posebno za dizalice topline za obiteljske kuće, zaključio je prof. Duić.
www.index.hr

Život pod Ceauşescuovim režimom bio je strogo nadziran i zbog sve lošijih životnih uvjeta izrazito težak. Rumunjski narod bio je izložen akutnim nestašicama hrane, struje i grijanja jer su vlasti nastojale otplatiti vanjski dug. Današnja Europska Unija se vratila u prošlo stoljeće kada je jedino Nicolae Ceaușescu ograničio temperature grijanja radi postizanja ušteda energenata. Krah europske energijske politike je posljedica amaterskog upravljanja ljudi koji nisu dorasli da sagledaju veću sliku uzročno posljedičnih odluka koje donose.

Nakon smrti generalnog sekretara Rumunjske radničke stranke i državnog poglavara Gheorghe Gheorghiu Deja 19. svibnja 1965. godine dolazi do unutarstranačkih sukoba koji imaju za cilj odlučiti tko će zasjesti na upražnjeno mjesto. Kao kopromisno rješenje za generalnog sekretara odabran je Dejov štićenik Nicolae Ceauşescu koji je zahvaljujući prijateljstvom s Dejom imao relativno brz politički uspon. Uskoro će se mladi Ceauşescu pokazati sposobnijim i okrutnijim nego što se pretpostavljalo. Nakon što je zasjeo na stolac generalnog sekretara uporno je radio na akumuliranju vlasti u svojim rukama. Do 1969. godine s položaja je uklonio svoja dva najveća konkurenta - predsjednika republike Chivu Stoica i premijera Gheorge Maurera. Poslije učvršćivanja vlasti odlučio je povući prvi simbolički potez - zatražio je provođenje istrage nad staljinstičkim naslijeđem i čistkama. To je dovelo do rehabilitacije velikog broja komunističkih dužnosnika koje je prijašnja stranačka garnitura progonila. Tim potezom Ceauşescu je konsolidirao novo, njemu odano, rukovodstvo i napravio odmak od političke ostavštine svog mentora Gheorghe Gheorghiu Deja. Osim toga Ceauşescu je stranci vratio staro ime - Komunistička partija Rumunjske, a promijenio je i naziv države iz Narodna Republika u Socijalistička Republika Rumunjska. Ovi simbolički potezi trebali su poslati dvojaku poruku - da Rumunjska slijedi marksističke principe dok istvoremeno zadržava svoju neovisnost. Novi vladar snažno radi na romanizaciji drušva često ističući pojmove kao što su suverenitet i samoodređenje. U partijskom rječniku pojavljuju se i novi pojmovi - socijalistička demokracija i direktna komunikacija s masama.>

Svojim političkim potezima Ceauşescu u svijet šalje poruku kako je on drukčiji od ostatka lidera Istočnog bloka. Tako 1967. godine uspostavlja diplomatske odnose sa Saveznom Republikom Njemačkom kao prva zemlja iz Istočnog bloka. Također odbija prekinuti diplomatske odnose s Izraelom nakon Šestodnevnog rata, a što su učinile sve zemlje u sovjetskoj sferi utjecaja. Sve to donosi mu popularnost na Zapadu što rezultira time da u svibnju 1968. godine predsjednika Francuske Charlesa de Gaulle posjećuje Rumunjsku i time Ceauşescu donosi pozitivan publicitet. U kolovozu 1968. godine tijekom invazije snaga Varšavskog ugovora na Čehoslovačku Ceauşescu odbija poslati rumunjsku vojsku u slamanje Praškog proljeća 1968. godine. Ali Rumunjska i njezin lider ne zaustavljaju se samo na tome već otvoreno osuđuju agresiju na zemlju koja bi trebala biti samostalna i nezavisna. Bio je to gotovo nezamisliv presedan u Istočnom bloku koji je još uvijek bio čvrsto u sovjetskom zagrljaju. Tim potezom Rumunjska, kao zemlja članica Varšavskog ugovora koja se odbija pokoriti zapovijedima Moskve i pri tome se usuđuje kritizirati politiku Sovjetskog Saveza smjestsa nailazi na jednodušnu potporu Zapada. Novo iznenađenje uslijedilo je 1984. godine kada se u Los Angelesu održavaju Ljetne olimpijske igre. S obzirom da su Amerikanci bojkotirali Olimpijske igre u Moskvi 1980. godine sada su Sovjetski Saveze i satelitske zemlje odlučile bojkotirati Olimpijske igre u Sjedinjenim Državam. No, Rumunjska se opet izdvaja iz službene politike i šalje svoje sprotaše u Los Angeles te postaje jedina zemlja članica Varšavskog ugovora čiji sportaši nastupaju u Olimpijskim igrama 1984. godine. Osim toga Rumunjska je bila jedina zemlja iz sovjetskog bloka koja je uspostavila službene odnose s Europskom ekonomskom zajednicom (EEZ), pretečom današnje Europske unije.

Premda je u svijet slala drukčiju sliku situacija u Rumunjskoj ni izbliza nije bila tako dobra kako se činila. Unutar svojih granica Rumunjska je bila pod jednim od najkrućih totalitarističkih režima zbog čega je tinajlo nezadovoljstvo naroda koje je povremeno rezultiralo pobunama i štrajkovima. U jednom takvom štrajku 1977. godine u gradu Brašovu sudjelovalo je 35.000 rudara. Režim je poslao vojsku da silom uguši bunt. No, desetak godina kasnije rudari će opet stupiti u štrajk, ovaj puta njih 20 tisuća. Ppovod će biti odluka vlasti da smanji plaće, drastično ograniči potrošnju struje i plina te još više racionalizira ionako slabu opskrbu prehrambenim proizvodima. Štrajk se pretvorio u nasilne prosvjede tijekom kojih je došlo do provala u trgovine hranom, a nakon toga masa je provalila i u ured gradonačelnika te spalila sve dokumente do kojih je uspjela doći. Kao i u ranijim slučajevima došlo je do intervencije policije i vojske kojom su prosvjedi ugušeni. Takvi događaji ipak nisu mogli ostati unutar granica Rumunjske i Rumunji koji su živjeli izvan domovine saznali su za njih. Kakva je situacija u rodnoj Rumunjskoj doznao je i slavni dramski pisac Eugene Ionescu koji je Europskom parlamentu u veljači 1989. godine uputio pismo u kojem je, između ostalog, napisao: "Stanovništvo živi u stalnom strahu od svuda nazočne političke policije, u osjećanju vječite neizvjesnosti, gledajući sa zebnjom susjeda, kolegu, rođaka koji može biti doušnik, provokator, agent. U svakom trenutku tijekom dana, u kući, na ulici, na radnom mjestu, Rumunj doživljava opsesivnu i ponižavajuću nazočnost Vođe i njegove obitelji, koje tisak, radio, televizija i plakati neodmjerno hvastaju, sudjelujući ponizno u kultu ličnosti." Mjesec dana kasnije, u ožujku 1989., u zapadnim medijima pojavilo se otvoreno Pismo šestorice u kojem se Ceauşescua optužuje za nepoštovanje ustavnih prava građana, provedbu loše gospodarske politike i dokidanje građanskih sloboda. U pismu se spominje kako je narod posljednih šest godina izložen akutnim nestašicama hrana, struje i grijanja jer se vlasti žuri otplatiti vanjski dug. Šetorica potpisnika ovog pisma osudili su zloglasni Plan o sistematizaciji naselja kao svojevrstan genocid nad vlastitim stanovništvom. Pismo je potpisalo šest istaknutih državnih dužnosnika i članova Komunističke partije: Silviu Brucan (bivši veleposlanik u SAD i Ujedinjenim narodima), Corneliu Mănescu (bivši ministar vanjskih poslova i jedno vrijeme predsjednik Opće skupštine Ujedinjenih naroda), Gheorghe Apostol (bivši sindikalni lider i član Polibiroa Partije), Alexandru Bârlădeanu (bivši član Politbiroa i zamjenik premijera), Constantin Pîrvulescu (suosnivač Rumunjske komunističke partije) te George Racanu (komunist-veteran). Bio je to, do tada, najveći udarac Ceauşescuovoj vlasti. Pismo u Rumunjskim medijima nije objavljeno, ali je u svijetu je izazvalo veliku pozornost.

SISTEMATIZACIJA NASELJA
Život pod Ceauşescuovim režimom bio je strogo nadziran i zbog sve lošijih životnih uvjeta izrazito težak. Jedan od prvih poteza njegove vlasti bila je zabrana kontracepcije i pobačaja te donošenja zakonskih propisa kojima se otežava razvod braka. Osim toga uveden je porez za osobe starije od 25 godina koje nisu imala djecu i mogao se kretati do 20 % ionako male plaće. Pobačaj je bio dopušten samo ženama starijima od 42 godine i u slučajevima kada je žena majka četvero djece. Kasnije je zakonskim izmjenama taj broj djece povećan na pet. Liječnicima je bila zapriječena kazna od 25 godina zatvora ukoliko bi napravili zakonski nedopušten pobačaj. U slučaju ponavljanja kaznenog djela slijedila je smrtna kazna. Majke koje bi na svijet donijele desetero djece dobivale su status majke heroja i uz to zlatnu medalju, automobil i besplatan prijevoz željeznicom. Ipak zbog teških uvjeta života brojne su se žene odlučivale na ilegalne pobačaje što je kod većine dovodilo do trajnih posljedica po zdravlje. Na prvi pogled tu je bio i jedan paradoks - favorizirajući ovakvu pronatalitetnu politiku Rumunjska je ujedno imala najveću smrtnost dojenčadi u Europi. Na tisuću porođaja 80 do 100 bilo je sa smrtnim posljedicama. Uzroka takvoj situaciji bilo je nekoliko, a dva glavna su bila nestašica lijekova i redukcije struje. Zbog nestašice lijekova svaki liječnik je imao propisanu mjesečnu kvotu lijekova i kada bi je ispunio, bez obzira na potrebe, nije mogao pacijentima davati lijekove. Redukcija električne energije svakodnevno je dovodila do isključivanja inkubatora što je imalo kobne posljedice za prijevremeno rođenu djecu.

U prosincu 1967. godine na partijskoj konferenciji rođena je ideja o novoj teritorijalno-administrativnoj organizaciji zemlje, a kao cilj isticana je potreba unapređivanja proizvodnih snaga te kako je sam Ceauşescu naglasio izgradnju višestrano razvijenog socijalističkog društva. Ideja je razrađivana sve do Desetog kongresa Partije 1969. godine kada je odlučeno da se krene u sistematizaciju seoskih naselja. S tim ciljem u srpnju 1970. godine Ministarski savjet oformio je Središnje povjerenstvo, kao i istovjetna lokalna tijela, koja su trebala provoditi dobivene naputke. Provedba je dovela do rušenja velikog broja sela i velike seobe stanovništva. Rušena su cijela sela kako bi se izgradili tzv. agroindustrijski centri. U središnjim dijelovima takvih naselja građene su trokatnice za smještaj industrijskih radnika i ostalog nepoljoprivrednog stanovništva, a na periferijama jednokatnice za po četiri obitelji koje se bave poljoprivredom. Poljoprivredne obitelji trebale su imati na raspolaganju između 70 i 100 kvadratnih metara prostora oko kuće. Građeni su i posebni objekti za uzgoj stoke - 35 kvadratnih metara za uzgoj svibnja, kokošaka i kunića te najviše pet ovaca ili jednu kravu s teletom. Dekretom je propisan i natalitet stoke prema kojem je rumunjski kolhoz morao imati najmanje 82 teleta i 92 janjeta na svakih 100 krava odnosno ovaca. Također po jednoj krmači bilo je obvezno imati 16 prasaca. To je dovodilo do toga da su seljaci obično imali jednu ili dvije ilegalne krmače kako bi njihov nakot rasporedili kod krmača koje nisu dale broj prasaca na koji su ih obvezivali zakonski propisi jer nitko nije želio reskirati kaznu neke od državnih kontrolnih službi.

Kolhoz
Zadružno poljoprivredno gazdinstvo. Zemlja kojom se u kolhozu raspolaže u državnom je vlasništvu, a proizvodna sredstva u vlasništvu su kolhoza.
Kako bi se što više izgubilo na privatnosti i individualnosti u trokatnicama i jednokatnicama rađene su kuhinje za više obitelji. Iza toga krila se dobro smišljena namjera asimilacije nacionalnih manjina. U nove domove dovođeni su obitelji koje bi potom pomno bile raspoređene tako da bi pod jednim krovom većinu uvijek činile rumunjske obitelji, a samo jedna obitelj bila bi manjinska. Takvoj asimilaciji najviše su bile izložene mađarska, njemačka, ukrajinska i romska manjina. Cilj je bio da za dvije ili tri generacije manjinska obitelj bude potpuno asmilirana, a sve pod velom gospodarskog napretka. Formalno u Rumunjskoj svi su građani bili jednaki bez obzira na nacionalnu pripadnost. No, stvarnost je bila stubokom drukčija. To je možda bilo najuočljive na primjeru mađarske nacionalne manjine. U Transilvaniji, gdje su Mađari bili većina i gdje je živjelo oko dva milijuna, fakultet je moglo upisati svega 8 % Mađara. S diskriminacijom manjine su se susretale i kod zapošljavanja jer pripadnici manjinskih naroda često su posao dobivali izvan mjesta svog prebivališta. Asimilacija je bila toliko sustavna i agresivna da su matičari ustrajavali na tome da se novorođenoj djeci daju isključivo rumunjska imena. Na putokazima, zemljovidima i školskim udžbenicima nazivi naselja mogli su biti jedino na rumunjskom jeziku. Isto je važilo i za imena sportskih i kulturno-umjetničkih klubova. Mađarska, njemačka i srpska nacionalna manjina imale su novine na svojim jezicima, ali u njima se nije moglo pročitati ništa drugo osim hvalospjeva Ceauşescu i njegovu režimu.

Vođen fanatičnim nacionalizmom Ceauşescu je bio podozriv prema pripadnicima nacionalnih manjina te im je ograničavao pristup i utjecaj u politici. Položaje koji su bili vezani uz nacionalnu sigurnost mogli su zauzimati samo "čisti" Rumunji tj. oni koji u posljednje dvije generacije u obitelji nemaju pripadnike drugih nacija. Međutim, ni to nije bilo dovoljno - da bi obnašali državne dužnosti morali ste biti rođeni u Rumunjskoj. Ako je netko želio postati uposlenik obavještajne službe kriteriji su bili još stroži - kandidat je morao posljednje tri generacije biti "čisti" Rumunj, a oni sami morali su biti također rođeni u Rumunjskoj. Pripadnici drugih nacija, ukoliko su im obitelji možda i generacijama živjele u Rumunjskoj, nisu imali nikakvu mogućnost dobiti posao u sektoru narodne obrane, obavještajnoj službi, tajnoj policiji, Glavnom stožeru vojske ili u najvišem organu vladajuće stranke Centralnom komitetu. Nacionalni fanatizam koji je odlikovao Ceauşescua išao je toliko daleko da je uklanjao s položaja čak i one Rumunje koji su zadovoljavali ove kriterije, ali su bili u braku s pripadnicima drugih nacionalnosti. Samo iz promidžbenih razloga na visokim položajima ostavljena je nekolicina pripadnika nacionalnih manjina (Židovi, Mađari i Nijemci), ali oni su bili potpuno odsječeni od bilo kakve stvarne političke moći. Istovremeno dok je vlast s jedne strane radila na utapanju manjina u većinski narod s druge strane razarala je neke od najvećih kulturnih dobara istog tog većinskog naroda. U provedbi urbanizacije i industrijalizacije rumunjski gradovi trpjeli su velike štete. Možda je najveću štetu pretrpio upravo Bukurešt koji je imao jedinstven spoj europske i otomanske arhitekture. Bez imalo obzira rušene su povijesne zgrade i crkve umjesto kojih su nicale suvremene zgrade i spomenici koji su veličali Ceauşescua i njegov režim te ujedno bili odraz megalomanije režima. Na taj način srušeno je više od petine središnjeg dijela grada.

PRISLUŠNI UREĐAJI U STRUJNIM UTIČNICAMA
Paranoja vlastodržaca i strah od vlastitog naroda bili su toliki da je vlast gotovo od rođenja neprestance nadzirala i pratila građane. Kada bi napunila treću godinu života sva su djelca postajala članovi udruge Jastrebovi domovine, a kasnije bi istim automatizmom postajali članovi Pionira. U zrelijoj dobi prelazili bi u članstvo Komunističke omladine, da bi potom postajali članovi Generalnog saveza sindikata, Komunističke partije Rumunjske ili Demokratskog saveza socijalističkog jedinstva. Jedina prednost članstva u ovim organizacijama bila je mogućnost da se lakše dobije radno mjesto. Zbog represivnog aparata koji je svuda pružao svoje pipke većina stanovništva živjela je u neprestanom strahu od doušnika, provokatora i policijskih agenata. Kako bi što lakše nadzirala svoje građene vlast je zabranila distribuciju stranog tiska u zemlji. Ta se zabrana nije odnosila samo na zapadne tiskovein već i na novine tiskane u Sovjetskom Savezu ili bilo kojoj drugoj zemlji Istočnog lagera. Jedina glasila koja su građani Rumunjske mogli pratiti bila su ona državna koja su neumjereno hvalila hvalili Ceauşescua i njegovu obitelj tako marljivo gradeći kult ličnosti. U tako ustrojenom društvu nije mogla postojati nikakva organizirana oporba niti se bilo gdje na javnom mjestu mogla čuti bilo kakva alternativna ideja ili misao. Sve to omogućavalo je političkoj vrhušci da mirno slavi "novog čovjeka" i homogenizaciju društva. No, ono što se prezentiralo u državnim medijima bilo je dijametralno suprotno od onoga što se doista događalo. Primjerice, stanovi priključeni na gradsko grijanje u Bukureštu imali su dnevno samo pet sati grijanja. Izuzetak je bila jedino nedjelja kada je grijanje trajalo sat vremena dulje. Zimi bi temperatura u stanovima dosezala i do 15 C. Istovremeno trgovine, društvene prostorije i tvorničke hale nisu grijanje tj. sve prostorije u kojima su se mogla odvijati nekakva društvena događanja. Topla voda isporučivala se dva puta dnevno: u 5 h ujutro i 18 h poslijepodne. Ukupno oko pet sati tijekom jednog dana. Zbog programa štednje zabranjene su sve zabavne aktivnosti poslije 21 h. Sportski klubovi koji su za svoju aktivnost trebali tople dvorane morali su prekidati svoj rad do proljeća tj. do kraja sezone grijanja. Uza sve nevolje vladala je i nestašica svježeg mesa. U mesnicama ga praktično nije bilo, tek ponekad mogle su se kupiti pileće noge, svinjske glave i mljeveno meso. No, i to u jako malim količinama tako da se onaj tko je uspio kupiti nešto od toga mogao smatrati sretnikom. Ista je situacija bila i s mlijekom. Nije ga bilo čak ni za novorođenčad, a i kada bi bilo dostupno moglo se kupiti jedino na recept.

Dekretom o racionalizaciji potrošnje prehrambenih proizvoda svakom je građaninu zajamčena opskrba od 300 grama kruha dnevno. Mjesečno je mogao dobiti 300 grama masti, 200 grama sira, 100 grama maslaca, pola litre ulja, kilogram šećera, pet komada jaja i 200 grama salame. No, u svakodnevnom životu ni to se nije moglo uvijek dobiti zbog opće nestašice. Štoviše, ukoliko bi vlast procijenila da je neki građanin politički nepodoban neke od ovih namirnica mogle su mu biti uskraćene. Vlast je građanima preporučivala da u stanovnima ne koriste žarulje jače od 60 W te da zimi umjesto hladnjaka korsite balkon ili otvoreni prozor u pomoćnim prostorijama. Građanima je također savjetovano da ne koriste zvona na vratima već da lupaju rukom u vrata kako bi se na taj način "postigla ušteda ravna proizvodnji osrednje električne centrale". Davana je i preporuka da se umjesto usisavača koristi metla. Ukoliko bi neko domaćnistvo prekoračilo limit potrošnje struje slijedila je kazna. Postojala je i tzv. Kontrola radnih ljudi tj. posebni timovi koji su imali pravo upasti u bilo koji stan bez ikakvog sudskog naloga ili bilo kakvog drugog odobrenja i provjeriti što se nalazi u smočnicma tj. da li neko domaćinstvo stvara "nepotrebne zalihe" šećera,brašna, ulja pa i sredstava za održavanje higijene ili bilo kojih drugih deficitarnih artikala.

Securitate
(Departamentul Securităţii Statului, hrv. Državna siguronosna služba)
Obavještajna služba u komunističkoj Rumunjskoj. U odnosu na broj stanovnika bila je to najveća tajna policija komunističkog bloka.
S obzirom da oštre restritkivne mjere nisu nailazile na odobravanje stanovništva rasla je moć policije, poglavito državne službe sigurnosti Securitate. Zadaća ove službe bila je suzbiti svaku oporbu i mogući bunt. Kako bi se omogućilo dobivanje što većeg broja informacija razvijena je velika mreža doušnika. Tako su, primjerice, poštari imali zadaću prijaviti ukoliko netko u svom domu nije imao fotografije bračnog para Ceauşescu. Također poštari su imali dužnost provjeravati koliko u pojedinim dvoršitima ima kokošaka. Svi su državni službenici imali obvezu biti "budni" i razotkrivati "neprijatelja". Koliko je režim bio ustrašen vlastitih građana slikovito govori i podatak da su deponirani rukopisi svih stanovnika. Sve fizičke osobe imale su obvezu, ukoliko posjeduju pisaći stroj, prijaviti ga u roku 30 dana najbližoj policijskoj postaji te su morali ispuniti zamolbu kojom traže dozvolu za posjedovanje pisaćeg stroja. Zamolba je sadržavala iste podatke kao i osobna iskaznica uz navođenje zanimanja i mjesta zaposlenja vlasnika pisaćeg stroja. Posjedovatelji su morali u zamolbi objasniti način nabavke pisaćeg stroja te tip i serijski broj uz napomenu zašto im je potreban. Uz sve to trebalo je navesti broj punoljetnih osoba koje su stanovale zajedno s vlasnikom stroja. Vlasnici su bili dužni priložiti i izgled slova, brojeva i ortografskih znakova na papiru. Ukoliko bi dozvola bila dana posjedovatelji su bili dužni imati sa sobom broj kojim je njihov pisaći stroj registriran u policiji. Svaki nestanak stroja (npr. krađa) vlasnik je bio dužan prijaviti policiji u roku 24 sata, a prodaju u roku tri dana. Sve ovo odnosilo se podjednako na privatne i državne pisaće strojeve. Kada bi se pisaći stroj u državnom vlasništvu premještao iz jednog ureda u drugi šefovi su to bili dužni prijaviti policiji. U slučaju privatnih pisaćih strojeva vlasnici ih nisu smjeli nikome posuđivati, a u državnim ustanovama službenici su bili dužni pisaći stroj nakon uporabe zaključati u sef ili ormar. Servisiranje svih strojeva moglo se vršiti samo u servisima koji su imali policijsko odobrenje, a svaku promjenu slova ili znakova vlasnik je bio dužan prijaviti policiji. Također je morao prijaviti kada s pisaćim strojem odlazi na put ili odmor.

Strogi je nadzor obuhvaćao i poštanske pošiljke, posebice one upućene u inozemstvo. Nisu nadzirani samo domaći građani već i stranci. U svakom hotelu namijenjenom stranim turistima telefoni su neprestano bili prisluškivani. U svakoj sobi postavljeni su mikrofoni koji bi se aktivirali kada bi gost ušao u sobu, a interna televizija omogućavala je stalni nadzor trpezarija, holova pa čak i zahoda. Praćenje nije prestajalo ni izvan hotela jer su postavljene nadzorne kamere na ulazu u najvažnije hotele (International, Athena Palace, Lido, Nord). Uposlenici Securitate radili su kao konobari ili šefovi sala u najvažnijim restoranima i kada bi gosti sjeli za stol aktivirali bi mikrofone skrivene u keramičkim pepeljarama. U noćne klubove, hotele, restorane, kazalište, opere, koncertne dvorane, cirkuse, kinematografe, parkove i na ulice upućivana je cijela vojska prostituki koja je radila za službu državne sigurnosti. Stranci koji su studirali na rumunjskim sveučilištima, uglavnom je bila riječ o afričkim studentima, vrbovani su za rad u tajnoj službi. Kada bi bilo zavrbovani od njih je traženo da organiziraju devizne transakcije na crnom tržištu ili da stupaju u homoseksulane odnose sa strancima ne bi li one koji upadnu u takvu stupicu Securitate poslije mogla lakše ucijenjivati.

Zbog Ceauşescuove opsjednusti prisluškivanjem cijela je država trpjela posljedice. Nakon njegva dolaska na vlast naredio je postavljanje stotina tisuća mikrofona po uredima i spavaćim sobama visokih partijskih dužnosnika i vlastite rodbine. Kako su korupcija i prostitucija u Rumunjskoj vladali na najvišim razinama vlasti mikrofoni su sve to bilježili i omogućavali Ceauşescu stjecanje velike moći. Prislušni uređaji postavljani su praktično na svako dostupno mjesto. Primjerice u telefonske aparate tako da i kad nije bio aktivan telefon je bilježio svaki razgovor u prostoriji u kojoj se nalazio. Ali otišlo se i korak dalje pa su mikrofoni tvornički bili ugrađivani u plastične zidne utičnice. Takve su naprave prvenstveno bile namijenjene seoskim domaćinistvima koja najčešće nisu imala telefon. Prislušni uređanji ugrađivani su i u televizore. Kako su televizori najveći dio dana bili isključeni (program se emitirao svega nekoliko sati dnevno) mogli su hvatati sve zvukove u prostoriji.

Paranoični nazdor
Svi uredi i rezidencije partijskih čelnika morali su biti redovno i sustavno kontrolirani, ne bi li se utvrdilo postoje li mikrofoni za prisluškivanje ili neki drugi uređaji. Svakog jutra svaki telefonski aparat bio bi zamijenjen potpuno istovjetnim, prethodno provjerenim i zapečaćenim. Svakodnevno su se provjeravale sve telefonske linije ne bi li se pronašao kakav prislušni uređaj. Svakog jutra provjeravao se i sustav za otkrivanje zračenja postavljen u okvir vrata, a redovito su se provjeravali i Geiger-Müllerovi brojači te drugi uređaji za mjerenje zračenja koji su bili skriveni u prostoriji. Jednom tjedno rendgenski su se pregledavali zidovi, strop i pod, kako bi se dodatno provjerilo da nema neželjenih prisluškivača.
TRGOVINA LJUDIMA, LUKSUZ I IZGRADNJA KULTA
Nije prisluškivanje bilo jedino što je Ceauşescu omogućavalo stjecanje velike moći. Premda je osobno nije potaknuo trgovina ljudima također mu je pribavljala velik utjecaj i moć. Krajem pedsetih godina, prije nego što će Ceauşescu postati najmoćniji čovjek u Rumunjskoj, britanski poduzetnik Henry Jackober kontaktirao je rumunjsku obavještajnu službu DIE (Departamentul de Informatii Externe) prenoseći poruku izraelske obavještajne službe. Poruka je glasila kako je Izrael spreman platiti Rumunjskoj za svakog Židova kojem se dopusti iseljavanje. Misleći kako se radi o provokaciji rumunjske su vlasti odbacile prijedlog, ali nakon nekoliko mjeseci Jackober je predložio da se u Rumunjskoj potpuno besplatno podigne automatizirana životinjska farma ukoliko 500 židovskih obitelji dobije dopuštenje za iseljavanje. Tadašnji prvi čovjek Rumunjske Gheorhiu Deja prihvatio je prijedlog kao jednokratni eksperiment. Posljedično u malom selu Perisu, sjeverno od Bukurešta, izgrađena je suvremena farma. Nekoliko dana nakon završetka izgradnje farme istu je posjetio Gheorgiu Deja i ono što je vidio jako mu se svidjelo. Odobrio je iseljenje 500 židovskih obitelji i naručio još pet farmi. Kako su farme bile u vlasništvu Ministarstva unutarnjih poslova do kraja 1964. godine ovo je ministarstvo postalo najveći proizvođač mesa u Rumunjskoj. Na tim su farmama uzgajani pilići, pure i svinje, i to desetine tisuća na godinu. Uz njih Ministarstvo je posjedovalo i nekoliko farmi ovaca i stoke s oko 100.000 grla. Sve ove farme bile su opskrbljenje automatskim klaonicama, hladnjačama i pogonima za pakiranje. Početkom 1965. godine, kada na vlast dolazi Ceauşescu, izgrađena je tvornica kukuruznih pahuljica po licenci tvrtke Kellogg. Sve te farme, kao i tvornica, izgrađene su u području oko sela Perisa i u njima su radili isključivo politički zatvorenici. Zamjenik ministra unutarnjih poslova Alexandru Dănescu bio je izravno zadužen za vođenje tih farmi, a proizvodnja koja se ostvarila na njima bila je namijenjena isključivo izvozu na Zapad. Početkom šezdestih godina broj izlaznih viza odobrenih Židovima u potpunosti je zavisio od izvoza jaja, piletine, puretine, svinjetine, govedine i kukuruznih pahuljica na Zapad. Prema nepisanom sporazumu Rumunjske i Izraela za svakog Židova kojem se dopusti izlazak iz Rumunjske plaćala se određena svota novca koja je zavisila od životne dobi, obrazovanja, zanimanja, radnog mjesta i obiteljskog stanja onoga tko se iseljavao. U lipnju 1978. godine cijena se kretala od 2.000 do 250.000 američkih dolara po osobi.

U veljači 1972. godine Ceauşescu je zaključio kako bi iz ovog 'poslovnog aranžmna' mogao izvući dodatnu korist. Stoga je zapovijedio da se nikome ne smije odobriti iseljenička viza dok iseljenik ne potpiše tajni sporazum sa snagama sigurnosti u kojem pristaje u inozemstvu raditi za rumunjsku obavještajnu službu. No, velika većina onih koji su se iselili nikada nisu ispoštovali ovaj prisilni sporazum. Krajem 1977. godine Ceauşescu je imao novu zamisao - u zamjenu za povećan broj iseljeničkih viza tražio je da Izrael Rumunjsku opskrbljuje uzorcima zapadnog oružja. Kada je jednom uspostavio obrazac Ceauşescu je uvidio da tako može trgovati i s drugim zapadnim zemljama, a ne samo s Izraelom. Tajnim pisanim ugovorom sa Zapadnom Njemačkom Rumunjska je dobivala između 8000 i 10.000 zapadnonjemačkih maraka za svakog rumunjskog Nijemca kojem je bilo dopušteno iseljavanje. No to nije bilo tako jednostavno jer je u članku 2. tog ugovora pisalo kako osoba koja emigirira mora platiti sve troškove koje to preseljene uzrokuje. Ti troškovi uključivali su trošak školovanja od osnove škole do fakulteta, plaćanje troškova zdravstvenog osiguranja i lječenja koje je iseljenik imao tijekom života u Rumunjskoj. Također morali su biti plaćeni i troškovi rođenja vlastite djece pa čak i ukoliko su bi bili rođeni u predratnoj Rumunjskoj i svi troškovi morali su biti podmireni u stranoj konvertibilnoj valuti. Iseljenicima su odzimane i nekretnine ili kako to stoji u članku 5.: "Zgrade i zemljišta, koja pripadaju osobama koje se definitivno sele iz zemlje prelaze, u skladu sa zakonom, u vlasništvo države." Uz to sav namještaj, ukrasni predmeti, umjetničke slike, kiparska djela i knjige mogle su potpasti pod pojam stvari iz nacionalnog bogastva emigranti su morali predati državi "po utvrđenoj cijeni Središnjeg državnog povjerenstva kulturnog nacionalnog naslijeđa". Ta je cijena bila simbolična i vladajuća je kasta praktično za sitniš dobivala vrijedne stvari. Istovremeno službena je državna politika Rumunjsku nazivala "snom čovječanstva".

No, u tom "snu čovječanstva" sve je bilo podređeno udobnom i sigurnom životu obitelji Ceauşescu te njegovanju kulta velikog vođe i njegove obitelji. Koliko je maha takva politika uzela slikovito govori podatak da je na jednoj od sjednica Izvršnog političkog komiteta odlučena da se "na zahtjev mnogih članova i nečlanova Partije" Ceauşescuva djela čitaju djeci u vrtićima i u svim vrstama škola te da se napamet uče pjesme o bračnom paru Ceauşescu. Uz to učenici su morali pisati domaće zadaće o "velikom sinu rumunjskog naroda" i njegovoj isto tako "genijalnoj supruzi" koja je "dobra kao zraci sunca, lijepa kao svibanj i snažna kao div". Kao i svaki diktator ni Ceauşescu nije volio kritičare i stoga je takve čekala kazna. Kako bi se prikrio stvarni razlog kažnjavanja kritičara oni su najčešće osuđivani iz sasvim drugih razloga od stvarnih. Time se željelo pokazati kako nisu osuđeni zbog političkih razloga. Kada bi dospjeli u zatvor takve bi osobe dolazile u nadležnost zloglasne Službe K. Ta se služba bavila postavljanjem prislušnih uređaja i doušnika u zatvorske ćelije. Cilj je bio doći do kompromitirajućih podataka kako o samim zatvorenicima tako i o drugim sumnjivcima. Kasnije su se ti podaci mogli upotrijebiti protiv njih samih ili drugih osoba. Sukladno potrebama Služba K bi zatvorenike likvidrala iscenirajućui samoubojstva ili bi ih ubijala otrovnim plinom koji bi ukazivao na to da je riječ o prirodnoj smrti. U proljeće 1970. godine Služba K od sovjetskog KGB-a dobila je još strašnije oružje - radioaktivnu supstancu čije zračenje izaziva smrtonsone oblike raka. Bio je to prilično učinkovit način likvidiranja političkih protivnika i nije budio sumnje.

Prehrana
Ceauşescu je pazio na prehranu i jeo je uglavnom povrće i mliječne proizvode i objedovao je prema unaprijed određenoj satnici. Čokoladu, primjerice, nije volio.
Uza sve Ceauşescu je bio i veliki paranoik. Kada bi putovao izvan zemlje s njim bi uvijek išao i rumunjski kuhar. Poseban časnik službe sigurnosti nadzirao bi kuhara dok priprema hranu i potom bi osobno probao spravljenu hranu kako bi se uvjerio da ona ne sadrži nekakav otrov. U tu svrhu s Ceauşescuom je putovao i prenosivi kemijski laboratorij u kojem se hrana mogla i kemijski testirati. Nakon što bi bile obavljene sve provjere hrana bi bila poslužena rumunjskom vođi, a posluživao ju je uvijek njegov osobni konobar. Vođina paranoja uvećala se prilikom posjeta kubanskom predsjedniku Fidelu Castru 1972. godine. Tada mu se Castro povjerio kako je CIA unutrašnjost njegove odjeće natopila otrovom od kojeg bi mu trebala otpasti sva kosa i dlake s tijela. Ceauşescu je nekoliko dana razmišljao o Castrovim riječima i zaključio da više nikada neće nositi jedno odijelo dva puta. Iste je godine u okviru Petog odjela tajne službe stvoren poseban ogranak zadužen samo za šivanje odijela. Nakon šivanja odjeća bi se pakirala u teške providne zavarene plastične vreće. Zatim bi se uskladištila pod strogo kontroliranim uvjetima. Pravilo je bilo da Ceauşescu na raspolaganju uvijek mora imati jednogodišnju zalihu odjeće i obuće (365 odijela i 365 pari obuće). Dvije godine kasnije (1974.) utemeljen je poseban odjel i za Elenu. No, kako je bila praznovjerna Elena je ponekad, vjerujući da joj neki dio odjeće donosi sreću, zapovijedila da se on sačuva. Već krajem ljeta 1978. godine zalihe njezine odjeće tri puta su premašivale one njezina supruga. Osim ovog luksuza Ceauşescuovi su uživali u pet službenih rezidencija, 39 vila u svim rumunjskim županijama, 21 predsjedničkom apartmanu, 9 zrakoplova, 3 helikoptera, tri osobna vlaka i četiri amublanta vozila napravljena po posebnoj narudžbi u Sjedinjenim Državama i SR Njemačkoj. Uz to postajala je i jedna bolnica samo za Ceauşescua i njegovu obitelj i u njoj se nije mogao liječiti nitko drugi.

KRAJ VLADAVINE
Kada su u prosincu 1989. godine vlasti, pod izlikom da širi nacionalnu mržnju, pokušale prognati mađarskog svećenika Lászla Tőkésa došlo je do prosvjeda. Članovi mađarske vjerske zajednice okupili su se oko svećenikova doma, a ubrzo su im se pridružili i studenti. Potom je okupljanje preraslo u prosvjed protiv vladajućeg režima. Situacija se pogoršala 17. prosinca 1989. kada pripadnici Securitate, policije i vojske otvaraju vatru na prosvjednike. Tri dana kasnije (20. prosinca) Ceauşescu u obraćanju naciji preko TV ekrana poručuje kako su događaji u Temišvaru "miješanje stranih sila u unutarnje stvari Rumunjske" te kako ti prosvjedi predstavljaju "vanjsku agresiju na rumunjski suverenitet". Kako bi svoje tvrdnje dodatno potkrijepio za 21. prosinca organiziran je 'spontani' prosvjed potpore. Međutim skup potpore nije prošao onako kako je Ceauşescu planirao. Tjekom njegova govora masa mu je počela zviždati. Ceauşescu je ostao posve zbunjen, a TV prijenos je potom prekinut. Nedugo potom došlo je do sukoba nenaoružanih prosvjednika s vojskom i policijom. Činilo se da je slamanje prosvjeda uspjelo jer je uhićeno na stotine ljudi. Međutim, sutradan prosvjedi su se prošili na sve veće gradove. Ceauşescu je pokušao održati novi govor okupljenoj masi u Bukureštu, ali su ga u tome spriječili prosvjednici koji su provalili u zgradu. Uplašeni bračni par Ceauşescu pobjegao je helikopterom, a vojska je nakon njihova bijega stala na stranu naroda.

Bračni par Ceauşescu ubrzo je uhićen i na suđenju koje je organizirano na brzinu 25. prosinca 1989. godine oboje su osuđeni na smrti i streljani. Prema presudi smaknuće je trebalo obaviti odvojeno, ali je na zahtjev bračnog para dopušteno da budu ubijeni zajedno. Ionel Boyeru, časnik u elitnoj padobranskoj postrojbi, koji je bio jedan od pripadnika streljačkog voda svjedoči kako je pred samo streljanje Nicolae pjevao Internacionalu, a Elena je vikala: Jebite se! Događaji iz prosinca 1989. godine danas izazivaju brojne kontroverze u Rumunjskoj. Tadašnji visoki časnik Securitate Filip Teodorsecu tvrdi kako nije riječ o spontanom prosvjedu već o tome da je grupa zavjereničkih generala izvršila državni udar. Pukovnik Dumitru Burlan tvrdi da je državni udar planiran još 1982. godine i da se trebao desiti tijekom novogodišnje proslave, ali da stjecajem okolnosti nije tada izveden. Burlan kao dva glavna organizatora državnog udara navodi generale Victora Stănculescua i generala Nagoua koji su u to vrijeme bili Ceauşescuvi savjetnici za sigurnost i bliski suradnci. Prema Burlanu upravo su ga oni nagovorili na održavanje skupa potpore 22. prosinca 1989. godine, te da su njihovi ljudi postavili daljinski nadzirane puške. Dok je Ceauşescu držao govor otvorena je vatra na prosvjednike, a preko ozvučenja zavjerenici su izvikivali antirežimske parole. Uplašen ovim događajima narod je prvo pokušao bježati, a zatim je okupljenima preko razglasa poručeno da će ih Ceauşescuove snage sve pobiti te da je počela revolucija. Tako su okupljeni navodno praktično prisiljeni na pobunu i obaranje Ceauşescuva režima.

"Ja sam pravnik i mislim da suđenje nije bilo u redu, ali i ovo ću reći: da su imali sto života, svih sto bi im trebalo oduzeti."
Mirko Atanacković, bivši generalni konzul Jugoslavije u Temišvaru i svjedok rušenja Ceauşescuova režima
Ove konteroverzne mogle su se čuti u javnosti odmah nakon okončanja prevrata i bile su tako učestale da je 4. siječnja 1990. godine, oko tjedan dana nakon obaranja Ceauşescua s vlasti, Silvu Brucan, rumunjski veleposlanik u Sjedinjenim Državama i Ujedinjenim narodima na konferenciji za tisak izjavio: "Da je to istina, mi bismo se time od početka hvalili. Postojanje takve organizacije bila bi velika povijesna stvar koja bi svakako zaslužila zahvalnost rumunjskog naroda. Istina je sasvim drukčija: nikakvih planova nije bilo, jer je u to vrijeme otpor Ceauşescu bio nemoguć i u partiji i izvan nje." No, službena verzija o nastanku Fronte nacionalnog spasa - kako se nazvalo tijelo koje je rukovodilo prevratom - u proturječju je s činjenicom da su leci koji su pred 14. kongres komunističke stranke pozivali na pobunu nosili potpis Uprave Fronte nacionalnog spasa. Lorin Fortuna, jedan od vođa pobune u Temišvaru, ali i bivši član Komunističke partije Rumunjske ustrajavao je na tvrdnji da je svrgavanje Ceauşescua s vlasti bilo djelo skupine ljudi iz Ministarstva obrane koje je predvodio general Victor Stănculescu, a ne spontana narodna pobuna.
povijest-svijeta.orgfree.com

Talijansko ministarstvo za ekološku tranziciju potpisalo je novu uredbu o uštedi energije kojom se pooštravaju maksimalne temperaturne granice i skraćuje razdoblje grijanja na plin tijekom zime. Kako se navodi u priopćenju ministarstva, u zemlji će vrijeme grijanja tijekom dana biti skraćeno za jedan sat, dok će ukupna zimska sezona grijanja biti skraćena za 15 dana, tako da će "početak sezone grijanja biti odgođen za osam dana". dana, a kraj će biti sedam dana ranije”, prenosi portal Local Italia. Uredbom se pooštrava i ograničenje maksimalne unutarnje temperature u zgradama, nalažući tvrtkama da ne prelaze 18 stupnjeva Celzijevih (ranije je bilo predviđeno 19°C), a građani moraju postaviti grijanje na najviše 19°C umjesto prvotno planiranih 20. °C, javlja Raša ovdje. Nova ograničenja neće se odnositi na "bogomolje, jaslice, dječje vrtiće i bazene" niti na "zgrade čiji se sustavi grijanja oslanjaju na obnovljive izvore energije", objavilo je ministarstvo. Dodaje se da će "u slučaju izrazito teških vremenskih uvjeta lokalne vlasti imati ovlast dopustiti grijanje izvan vremena određenog pravilnikom". Prema studiji nacionalnog regulatora za električnu energiju ENEA, na koju se poziva Local Italia, nova bi ograničenja mogla omogućiti zemlji da uštedi čak 2,7 milijardi kubičnih metara plina tijekom zimske sezone. Novi plan uštede energije prati niz drugih mjera usmjerenih na rješavanje energetske krize u zemlji. Italija se, zajedno s drugim zemljama EU-a, bori s rekordno visokom inflacijom, uglavnom potaknutom rastućim cijenama energije. Zemlja se oslanja na uvoz za gotovo 75 posto svoje energije. Početkom ove godine iz Rusije je uvozila 40 posto plina, no u srpnju je taj postotak pao na 25 posto zbog sankcija Moskvi. Italija je prošlog mjeseca izgubila veliki dio svojih opskrbe plinom iz Rusije kada je Gazprom zatvorio plinovod Sjeverni tok 1.
seebiz.eu

Na elektroenergetsku mrežu kineskoga grada Daliana potkraj rujna službeno je priključen inventivan novi sustav za pohranu energije – protočna baterija – koja bi ga svaki dan trebala opskrbljivati energijom dovoljnom za do 200.000 stanovnika. Na cijelom području toga grada živi gotovo 7,5 milijuna stanovnika pa bi taj energetski sustav – anglizirano zvan Dalian Flow Battery Energy Storage Peak-shaving Power Station – trebao poslužiti kao gradska banka energije i pomoći Dalianu u uvođenju obnovljivih izvora energije kao što su vjetar i Sunce. Za razliku od litij-ionskih baterija koje se upotrebljavaju u pametnim telefonima i električnim automobilima, ta vanadijeva protočna baterija upotrebljava masivne spremnike za skladištenje kemijske energije u obliku tekućih elekrolita. Oni se pak mogu pretvoriti u električnu energiju propuštanjem tekućine kroz posebnu membranu. Protočne baterije, opisuju njihovi zagovornici, relativno su jeftino rješenje za pohranu energije, a energiju iz obnovljivih izvora mogu skladištiti mjesecima. Zbog toga bi mogli postati još privlačnije investitorima svjesnima da Sunce i vjetar znaju zakazati, kao i da građani troše energiju ovisno i o vremenskim prilikama, pa izazivaju i velike skokove u potražnji. U takvim bi slučajevima protočne baterije mogle uskočiti i puniti gradove kao kao adut iz rukava. Sličnu ideju u njemačkom gradu Jemgumu u suradnji sa znanstvenicima kani oživjeti tvrtka EWE. Najavila je da bi potkraj 2023. u tamošnjim podzemnim špiljama negdašnjeg rudnika soli trebale proraditi baterije na načelu kemijske reakcije zvane redoks.
lidermedia.hr

Tehnologija NASA-e može napuniti električne automobile za samo pet minuta! Pokazalo se da tehnologija NASA-e razvijena za misije na Mjesec i Mars može napuniti električno vozilo za samo pet minuta "hlađenjem" topline koju stvara vodič kroz koji prolazi struja. Koristeći NASA-in Flow Boiling Module kao nacrt, istraživači sa Sveučilišta Purdue dramatično su smanjili količinu topline koja putuje kroz žice kako bi progurali 1400 ampera, jedinicu električne struje kroz kabele. To je u usporedbi s 520 ampera koje isporučuju najnapredniji punjači. Budući da punjenje na najbržim punjačima može potrajati i do 20 minuta, mnogi ljudi odlučili su ostati na strani unutarnjeg izgaranja. Ali ovaj novi sustav puni EV-ove gotovo brzo kao što "pištolj" puni automobil na benzinskim postajama. Ovu tehnologiju pozdravile bi države poput Kalifornije i New Yorka u SAD, ali i svih ostalih koje zabranjuju prodaju novih automobila s pogonom s unutarnjim izgaranjem do 2035. godine. NASA-ina tehnologija prvotno je izrađena za Međunarodnu svemirsku postaju, gdje je testirana u mikrogravitaciji kako bi se osigurao njezin uspjeh u budućim svemirskim postajama. Ideja je da će laboratorij u orbiti i druge letjelice trebati tehnologiju koja može učinkovito prenositi toplinu kroz sustave - inače bi mehanika mogla izgorjeti. To je potaknulo interes Issama Mudawara, profesora strojarstva na Purdueu, koji je 2021. konstruirao prototip za koji je u prošli utorak objavljeno da će biti uspješan u pogonu električnih vozila. Modul također podsjeća na stanicu za punjenje u stvarnom svijetu, jer uključuje pumpu, cijev istog promjera kao stvarni kabel za punjenje, iste kontrole i instrumente, zajedno s istim brzinama protoka i temperaturama. "Primjena ove nove tehnologije rezultirala je dosad neviđenim smanjenjem vremena potrebnog za punjenje električnih vozila u cijelom svijetu", objavila je NASA-a. Ipak, do eventualne primjene moglo bi proći još vremena...
www.jutarnji.hr

U Kuvajtu su otkriveni planovi za futuristički utopijski grad: Bit će najprohodniji, najzeleniji, najodrživiji, najčišći... U skoroj budućnosti mogao bi niknuti grad kakav svijet još nije vidio. Njegova lokacija bit će u Kuvajtu, a njegovi dizajneri tvrde da će to biti najodrživiji i najzeleniji grad na svijetu. Tvrtka iz Ujedinjenih Arapskih Emirata objavila je planove za 'najprohodniji grad na svijetu'. Riječ je o metropoli u obliku cvijeta, posebno dizajniranoj da smanji pristup automobilima i poveća područja koja su sigurna za pješake. Navedeni grad nazvan je XZERO, a trebao bi se izgraditi u Kuvajtu kao održiva zajednica s neto nultim ugljičnim otiskom i stilom života koji to prati. Grad je planiran za populaciju od 100.000 stanovnika i da bude u ravnoteži s prirodom. Središnje područje te zelene metropole okruženo je nizom 'čvorišta', od kojih je svako namijenjeno obrazovnim, zabavnim i medicinskim ustanovama, prema zamislima dizajnera tvrtke URB sa sjedištem u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Dizajn grada
Dizajneri isto tako kažu da će grad osigurati prehrambenu i energetsku sigurnost dok će istovremeno promovirati zeleno kružno gospodarstvo u ekološki prihvatljivom odredištu za život, rad i turističke posjete. Stvaranje održivih gradova koji slijede najviše životne standarde i s najmanjim utjecajem na okoliš više nije izbor, postalo je nužnost. XZERO je planiran s višenamjenskim holističkim rješenjima koja se bave tri ključna stupa održivosti; društveni, ekonomski i ekološki. Srce ovog projekta je jedinstveni otporni krajolik, koji je višenamjenski i dizajniran za promicanje zdravlja, dobrobiti i bioraznolikosti. Pejzaž je društveno ljepilo za cijeli grad, koji će promicati živopisno susjedstvo dok će stanovnike povezivati ​​sa svim sadržajima za nekoliko minuta, pojašnjava Baharash Bagherian, izvršni direktor URB-a. Bagherian je dodao da je krajolik grada integriran s riječnim koritima kako bi se poboljšala otpornost i pogodnost za život, dok se istovremeno promiču varijacije staništa za divlje životinje. Krajolik je također produktivan, uključuje puno različitih urbanih poljoprivrednih metoda kao što su društveni vrtovi, bio kupole, akvaponika, vertikalne farme i biosolna poljoprivreda, ističe. Više od 65 posto površine od 16 kvadratnih kilometara su otvoreni prostori, poput poljoprivrednih krajolika, neproduktivnih krajolika, propusnih pločnika koji omogućuju protok kišnice kroz njih, sportskih terena te dvorišta. Iz URB-a kažu da će veća površina krajolika grada promicati društvene aktivnosti, bioraznolikost i optimizaciju mikroklime što će također ublažiti učinke porasta temperatura i urbanih toplinskih otoka. Sve to, tvrde, uz najmanja financijska ulaganja u razvoj, ali s najvećom koristi za okoliš. XZERO je dizajniran i optimiziran da postane najprohodniji grad na svijetu, pružanjem niza dobro zasjenjenih pješačkih mreža. Te su mreže povezane s drugim načinima zelenog prijevoza, poput biciklizma i električnih malih vozila, kako bi se stanovnicima ponudilo najsigurnije, najudobnije i najugodnije putovanje do svih dijelova grada. Grad također nudi 35 kilometara namjenskih staza za trčanje i biciklizam, kao i 9 kilometara konjičke staze koja je povezana s konjičkim centrom.

Novo mjerilo za druge gradove
Fizička orijentacija grada također je odabrana kako bi se smanjila potražnja za energijom, dok istovremeno pruža optimalno zasjenjenje šetnica i optimalno strujanje vjetra. U konačnici će grad pružiti najvišu kvalitetu života dok će istovremeno štititi okoliš za buduće generacije. To će postati novo mjerilo za buduće gradove koji će se planirati u skladu s prirodom, uz promicanje zelenijeg kružnog gospodarstva, tvrde iz URB-a. Projekt bi trebao otvoriti radna mjesta u različitim područjima, poput medicine, turizma, tehnologije, obrazovanja, maloprodaje i zabave. Svi objekti i domovi napajat će se 100 posto obnovljivom energijom i reciklirat će svu svoju vodu pomoću pametnih vodovodnih sustava. XZERO će promicati održivi turizam kroz razne ekološki prihvatljive ugostiteljske objekte, uključujući eko odmaralište s 5 zvjezdica i eko kolibe. Obrazovno-zabavni objekti kao što su komunalni park i centar za očuvanje prirode trebali bi taj grad pretvoriti u jedinstvenu atrakciju za posjetitelje. Središte zelene tehnologije promovirat će suradničko inovativno okruženje u tehnologiji hrane, energije, vode i otpada. Medicinsko središte sadržavat će selo za osobe s autizmom, wellness centar i klinike. Obrazovno središte sadržavat će vrtić, školu i institut, dok će komercijalno središte uključivati ​​zatvoreni trgovački centar i fleksibilne uredske prostore. Zvuči kao futuristička utopija, no treba vidjeti kako će sve to izgledati ako se projekt i ostvari u stvarnosti.
zimo.dnevnik.hr