Svjetsko gospodarstvo naglo će usporiti u 2023. godini zbog najteže energetske krize od 70-ih godina prošlog stoljeća, a najviše će posustati aktivnosti u Europi, upozorila je nedavno Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Je li stanje s energetikom doista toliko dramatično ili se ipak pretjeruje - pitali smo Dražena Jakšića, ravnatelja Energetskog instituta Hrvoje Požar?

Posljednje tri godine obilježile su korona, rat i kriza. Pandemija koronavirusa, pucanje dobavnih lanaca i proračunski troškovi vlada radi pomoći poduzetnicima i građanima obilježili su 2020. i 2021. godinu, a onda se 2022. dogodila i ruska agresija na Ukrajinu te izazvala energetsku i ekonomsku krizu. Dogodio se skok u cijenama energenata, val poskupljenja roba i usluga, što je još više potjeralo inflaciju diljem EU-a te su se dodatno smanjili proračuni država koje su uskočile u pomoć svojim građanima i tvrtkama. Situacija je daleko od bajne, ali je ujedno stvorila priliku da kreatori ekonomskih i energetskih politika brže djeluju prema već zacrtanim energetskim ciljevima. Kao što znamo, EU je više puta istaknuo, kroz svoje strategije i planove, da želi biti predvodnik zelene tranzicije i mnoge su vlade upravo zbog recentnih događaja i svjesnosti o vlastitoj ranjivosti ubrzale razvoj projekta obnovljivih izvora energije (OIE) i povećanja energetske učinkovitosti. Dakle, ako pogledamo recentne trendove na globalnom i europskom tržištu, jasno je da su iza nas dramatični događaji i promijenjene geostrateške okolnosti, a ispred nas brojni izazovi.

* Ukrajinski rat potpuno je poremetio energetsku stabilnost Europe, no kako se u toj drami snašao EU, kako RH...? Uzimajući sve u obzir, kakva bi nam mogla biti energetska 2023. godina?

Rat u Ukrajini i sankcije nametnute Ruskoj Federaciji imali su najveći utjecaj na energetski sektor Europe, a tome treba pridodati i druge negativne utjecaje, posebno ekstremnu sušu u prva tri kvartala protekle godine. Mnoge države na krizu su odgovorile paketom mjera za ublažavanje rasta cijena i udara na standard svojih građana i tvrtki, pa tako i Hrvatska. Poduzeti su brojni koraci za ublažavanje nestabilnosti tržišta. Promjene u energetskom sektoru odvijaju se relativno sporo, ali smo mogli svjedočiti kako su se puno lakše i brže donosile odluke o investiranju u nove LNG terminale i nove dobavne pravce. Kako je Europa popunjavala svoja skladišta prirodnog plina i u određenoj mjeri smanjila potrošnju, i cijene energenata su se stabilizirale. Europa je, dakle, uspjela djelomice pronaći alternativnu opskrbu te stavila još veći naglasak na povećanje domaće proizvodnje iz obnovljivih izvora. Naravno, samo staviti naglasak na održive izvore energije nije dovoljno, potrebni su konkretni projekti. U razvoju domaćih projekta OIE Hrvatska se, nažalost, u protekloj godini nije znatnije pomaknula iako su određeni koraci za ubrzanje energetske tranzicije učinjeni, a posebno je povećana svijest građana i poslovnog sektora o potrebi investiranja u OIE i energetsku učinkovitost. Trebamo i dalje raditi na pojednostavljenju procedura za razvoj OIE projekata kako bismo u 2023., i svim sljedećim godinama, bili što otporniji na vanjske utjecaje.

* Plin, nafta, ugljen (govori se o njegovu velikom povratku), nuklearna energija... bili su na dnevnom redu tijekom cijele godine. Koliko se zapravo možemo osloniti na te izvore u budućnosti ili prelazak prema održivim izvorima energije mora biti brži, odlučniji, sveobuhvatniji...?

S ruskom vojnom agresijom na Ukrajinu, i posljedičnim porastom cijena nafte i plina, do izražaja je došla potreba za većom energetskom sigurnošću, diverzifikacijom dobave te većom razinom samodostatnosti i vlastitim energetskim kapacitetima. Iskustva nekih EU zemalja naučila su nas koliko je opasno, pogubno i koliko nas može koštati oslanjanje na jednu zemlju za uvoz plina i nafte. Premda Hrvatska ne ovisi u znatnoj mjeri o Rusiji i ima povoljniju diverzifikaciju energenata, nalazimo se na jedinstvenom tržištu koje izravno utječe na nas. U fokus je još više došla potreba za smanjenjem ovisnosti o uvoznim fosilnim gorivima i povećanjem domaće proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, stoga je budući smjer jasan. Prelazak prema održivim izvorima energije svakako mora biti brži i odlučniji, no pritom valja voditi računa o diverzifikaciji energetskih izvora jer opasnost leži u oslanjanju na isključivo varijabilne obnovljive izvore. Potrebni su nam i oni stabilniji, niskougljični izvori poput nuklearnih i geotermalnih, kao i mrežna infrastruktura te adekvatni kapaciteti skladištenja energije.

* Zaključno, o cijenama energenata, napose nafte i plina (ali i električne energije) - što s njima u vezi očekivati u ovoj godini? Hoće li rasti, i u kojoj mjeri, ili će nastupiti usporavanje cijena, pa čak i njihov pad - o čemu to sve ovisi?

Cijene prirodnog plina imaju trend pada već posljednjih nekoliko mjeseci, a u velikoj mjeri tome je pridonijela i prilično blaga zima u Europi. Zima još nije završila i ako dođe do znatnijeg pada temperatura, naravno da će se to odraziti i na cijene energenata, ali to će imati kratkotrajni učinak. Puno važniji utjecaj na dugoročnije kretanje cijena imat će daljnji razvoj situacije u Ukrajini i za stabilizaciju cijena energenata ključna je stabilizacija odnosa između Rusije i Ukrajine, odnosno Rusije i EU-a. Cijene plina i električne energije za kućanstva u Hrvatskoj su poznate i ograničene do kraja ove ogrjevne sezone, odnosno do kraja trećeg mjeseca. Do tada kretanje cijena energenata na burzama neće imati utjecaja na tu kategoriju kupaca.

www.glas-slavonije.hr

Danas gotovo da nema mjesta na Zemlji koje nije pogođeno klimatskim promjenama. Bujične poplave, erozije, oluje, suše, toplinski valovi i požari sve su češći. Osim ovih ekstremnih vremenskih nepogoda Hrvatskoj prijeti i porast razine mora, što je ugrožavajuće za naše obalne gradove, a zbog povećanja temperature morske vode prijeti nam i zakiseljavanje mora. Prema izvješću Europske agencije za okoliš (EEA), Hrvatska je jedna od tri europske zemlje koje trpe najveći kumulativni udio šteta od ekstremnih vremenskih i klimatskih prilika, a koje za posljedicu imaju smanjenje bruto nacionalnog proizvoda (BNP).

Klimatske promjene i poljoprivreda
Suše u ljetnim mjesecima najveći su pojedinačni uzrok štete u hrvatskoj poljoprivredi, a u razdoblju od 2013. do 2016. godine prouzročile su gubitke od ukupno 400 milijuna eura, što čini 43% potpora isplaćenih poljoprivredi u istom razdoblju. Ukupna prijavljena šteta od 2013. do 2018. godine iznosila oko 1,8 milijardi eura, a tijekom 2014. i 2015. godine gubici su dosegnuli rekordnu visinu, od čak 2 milijarde eura u 2014. godini i 830 milijuna eura u 2015. godini.

Procjena je da će se zbog klimatskih poremećaja prinosi poljoprivrednih usjeva u Hrvatskoj smanjiti za 3 – 8% do 2050. godine. Promjene fenoloških faza voćarskih i povrtlarskih kultura (npr. jabuke, vinove loze, masline, kukuruza), već su vidljive u Slavoniji i Dalmaciji gdje vegetacija počinje ranije i traje kraće, što u konačnici rezultira smanjenjem ukupnih prinosa. Nedostatak vlage u tlu i povišene temperature zraka u narednom razdoblju bit će dva ključna problema u borbi poljoprivrede protiv klimatskih promjena, te se zato predviđa da će poljoprivreda i slatkovodni uzgoj ribe pretrpjeti najveće štete od posljedica klimatskih promjena.

Pa ipak postoji način na koji poljoprivreda može biti održiva i u uvjetima klimatskih promjena – rješenje su agrosolari. Rezultati istraživanja pokazuju da postavljanje solarnih panela povrh poljoprivrednih kultura donosi višestruki dobitak poljoprivrednicima. Pod zaštitom solarnih panela poljoprivredne kulture neometano rastu i daju stabilne prinose, dok se proizvodnjom električne energije ostvaruju dodatni prihodi. Uočeno je da su, uz primjenu agrosolara, kod nekih kultura prinosi i uvećani u odnosu na istu uzgoj iste poljoprivredne kulture bez zaštite solarnih panela. Ovo rješenje koje spaja poljoprivredu i energetiku već se primjenjuje u svijetu, a brojna provedena istraživanja o njegovoj učinkovitosti, čak i u područjima s izrazito visokim temperaturama poput Saudijske Arabije, daju izvrsne rezultate.

Agrosolari donose samo dobit
Postavljanjem agrosolara, pokazuju istraživanja, poljoprivredne kulture dobivaju puno bolju zaštitu od grada, tuče i izravnog sunčevog zračenja. Omogućena im je količina svjetlosti dostatna za fotosintezu, dok je s druge strane spriječeno povećano isparavanje vode iz tla, što omogućava rast i stabilnost prinosa. Važno je napomenuti da se izgradnjom agrosolara ne smanjuje veličina obradivih površina.

Stručnjaci radnih skupina OIEH ističu da poljoprivredno bogate regije Slavonija, Banovina i Istra imaju više od 2.500 MW slobodnih kapaciteta na elektroenergetskoj mreži, što znači da je postavljanje agrosolara ne samo logično već i potrebno kako bi ove plodne regije i njihovi poljoprivrednici ostvarili višestruku dobrobit. Neometana proizvodnja hrane pod zaštitom solarnih panela koji stvaraju čistu, sigurnu, domaću energiju, može omogućiti brz put do samodostatnosti.

Postavljanjem solara na površinu jezera za slatkovodni uzgoj ribe, omogućava se bolje upravljanje ribnjakom što rezultira manjim iscrpljivanjem vode uzgajališta, smanjenim isparavanjem prirodnih vodnih rezervoara i poboljšanim očuvanjem okoliša kroz uklanjanje nečistoća nastalih uzgojem ribe. Uz to, solari štite ribu od kormorana i generiraju prihod od proizvodnje električne energije. Većina slatkovodnih ribnjaka koje je Hrvatska naslijedila iz bivše države nalazi se u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji koja bi razvijanjem agrosolara na tamošnjim ribnjacima, kao i na poljoprivednom zemljištu, višestruko profitirala.

Agrosolari u svijetu i Europskoj uniji
Kada bi se agrosolari koristili na samo 1% obradive zemlje u Europi, njihov kapacitet iznosio bi više od 900 GW, što je 6 puta više od trenutačnog instaliranog fotonaponskog kapaciteta u EU, pokazalo je istraživanje koje je proveo SolarPowerEurope. U zemljama koje su predvodnice u europskoj poljoprivrednoj proizvodnji, prije svega Francuskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, ali i nama geografski bližima Austriji, Italiji, Mađarskoj i Srbiji, već postoje primjeri primjene agrosolara. Prate ih i potrebne prilagodbe zakonodavstva u cilju što brže i učinkovitije primjene. U Francuskoj su dobili predsjedničko priznanje i poticaj nakon što je Emmanuel Macron poručio da će agrosolari postati jedan od temelja francuskog energetskog sustava.

U Njemačkoj se prilikom testiranja ovakav koncept uzgoja pšenice i krumpira pokazao ekonomski isplativim u vrlo kratkom roku, a sada je u tijeku novi pilot-projekt gdje se agrosolari testiraju u voćnjacima u kojima se uzgajaju organske jabuke. U Italiji su pokazali izvrsne rezultate u nasadima maslina.

Važno je da i hrvatsko zakonodavno omogući poljoprivrednim proizvođačima korištenje agrosolara jer im to daje priliku da budu konkurentni na zajedničkom europskom tržištu. Izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koje su stupile na snagu u svibnju 2022., u članku 31. koji se odnosi na zakup poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu, u stavku 30. propisano je da: „Zakupnik može u skladu s važećim prostornim planom, uz suglasnost Ministarstva postaviti infrastrukturu za proizvodnju zelene energije na dijelu zakupljenog državnog poljoprivrednog zemljišta u svrhu povećanja profitabilnosti.“ No, navedena odredba nije ni izdaleka dovoljna za primjenu agrosolara. Potrebno je žurno prilagoditi propise na način koji će omogućiti i pojednostaviti primjenu agrosolara, a time na istoj površini osigurati i poljoprivrednu i energetsku dobrobit.

Doprinos procesu razumijevanja mjera za smanjenje negativnog utjecaja klimatskih promjena na poljoprivredu odlučio je dati i OIEH. Kao nastavak uspješne suradnje ove je godine EBRD odobrio financiranje izrade Studije o potencijalu iskorištavanja sunčeve energije u sektoru poljoprivrede i uzgoja slatkovodne ribe u Hrvatskoj, a OIEH je za izradu ove studije okupio vrhunske stručnjake. Nositelj projekta je Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a u izradi studije sudjeluju Fakultet agrobiotehničkih znanosti u Osijeku te Institut za jadranske kulture i melioraciju krša iz Splita, uz pridružene stručnjake iz područja obnovljivih izvora energije. Cilj studije je dati cjeloviti pregled potencijala i mogućih koristi intenzivnijeg korištenja sunčeve energije u poljoprivredi i slatkovodnom uzgoju ribe, ali i analizirati administrativne i zakonodavne prepreke uspješnoj integraciji sektora poljoprivrede i energetike, uz odgovarajuće preporuke za poboljšanja.

Iz primjera dobre prakse u drugim zemljama jasno je da jedino omogućavanje primjene agrosolara u njihovom punom potencijalu donosi potpuni rezultat. Agrosolari omogućuju neometanu poljoprivrednu proizvodnju, zaštitu od klimatskih promjena i povećanje prihoda prodajom električne energije. Zašto tu višestruku dobrobit ne bi ostvarila i Hrvatska?

oie.hr

Torij je 1828. otkrio Jöns Jacob Berzelius. Torij se u kemiji naziva simbolom "Th". Riječ "torij" je riječ izvedena od Thora, boga groma koji se spominje u mitološkim nordijskim legendama. Ima atomski broj 90, atomsku težinu 232 i gustoću 11,7 grcm3. Talište mu je 1750 stupnjeva, a vrelište 4790 stupnjeva. Nalazi se u 3-D skupini periodnog sustava u kemiji. Boja je srebrno bijela, olovne boje. Torij, koji se nalazi u nizu elemenata aktonida, radioaktivan je element i čini 0,0007% zemljine kore.

Nuklearna energija, koja se dobiva kao rezultat cijepanja jezgri atoma urana i plutonija, daje važan doprinos opskrbi kontroliranom energijom za ljudska bića u raznim današnjim zemljama. Kao i uran, torij je sirovina za nuklearno gorivo. Torij se, kao i uran, u prirodi ne nalazi u slobodnom obliku, već se nalazi u oko 60 minerala. Od njih se samo monacit i torit koriste u proizvodnji torija. Ovi se minerali također često nalaze zajedno s elementima rijetkih zemalja.

Torij je sirovina za nuklearno gorivo koja čeka na svoj red. Najveći razlog tome je problem ciklusa nuklearnog goriva. Torij-232 može se nekim procesima pretvoriti u uran-233. Torij-233 je fisibilni materijal poput urana-235. Kao rezultat ove fragmentacije, oslobađa se velika količina energije. Zbog problema s gorivnim ciklusom trenutno ne postoje komercijalne elektrane na torij, iako se prototipovi ovih elektrana već dugo testiraju u Velikoj Britaniji, Njemačkoj i SAD-u.

Zbog nedostatka potrošnje u komercijalnim razmjerima, potrošnja torija kao energetske sirovine gotovo da i ne postoji. Osim njegove upotrebe kao energetske sirovine, još uvijek ne postoji sloj koji radi isključivo za torij, budući da količina torija koja se troši u različitim područjima uporabe nije velika, a svjetska proizvodnja od oko 700 tona ThO2 godišnje dobiva se u potpunosti iz monacit kao nusprodukt.

Zemlje koje prijavljuju rezerve torija; Egipat, Australija, Brazil, Južnoafrička Republika, Kanada, Argentina, Norveška, Tajland i Turska su zemlje koje su proglasile rezerve torija. Ove zemlje, za koje se smatra da imaju ukupne rezerve od oko 658.000 tona, predstavljaju izvor torija. Danas je njegova potrošnja kao ustajale sirovine gotovo zanemariva. Još uvijek ne postoji elektrana koja radi isključivo na torij. Međutim, torij je sirovina za nuklearno gorivo budućnosti.

Povijesni razvoj torija
• Godine 1885. torij se počeo koristiti u kućištima plinskih svjetiljki.
• Metalni torij visoke čistoće izolirali su 1925. nizozemski kemičari Anton Eduard van Arkel i Jan Handrik.
• Šezdesetih godina prošlog stoljeća započela su ispitivanja nuklearnog goriva torija.
• Godine 1976. torij se počeo koristiti u nuklearnim reaktorima.
• Između 1983.-1989. u Njemačkoj je testiran visokotemperaturni reaktor s torijem od 300 MW.

Upotreba torija
Torij je važan izvor energije zbog svoje radioaktivnosti. To je gorivo ekološki prihvatljivijeg identiteta među nuklearnim reaktorima. U usporedbi s uranom, manje je štetan za prirodu. U gorivnom ciklusu proizvodi manje plutonija i transuranijevih elemenata nego uran. Stoga može zamijeniti uran kao nuklearno gorivo. Nema komercijalnih i ekonomskih nuklearnih postrojenja koja rade s torijem. Međutim, ulažu se napori da se koristi kao nuklearno gorivo. U slučaju da se torij počne koristiti u nuklearnim elektranama, postojeće rezerve dobivaju komercijalnu važnost. I njegova se ekonomska vrijednost može odrediti. Torij se u današnjim uvjetima ne može koristiti sam kao nuklearno gorivo. Th-232, plodni izotop, mora se pretvoriti u U-233, fisijski izotop gutanjem neutrona. Kao rezultat reakcije Th-232 s niskoenergetskim neutronima (apsorpcija neutrona), najprije nastaje manje stabilni Th-233. Th-233 se, s druge strane, transformira u Pa-233 (protaktinij) unutar 23 minute emitiranjem beta čestice. Torij nije fisibilni element. Pa-233 pretvara se u fisibilni U-233 s vremenom poluraspada od 163 000 godina u 27 dana. Th-232 započinje svoj proizvodni ciklus s drugom fisijskom tvari kao što je U-235 ili Pu-239. Mješovita goriva od torija i urana proizvode manje plutonija od goriva od urana. Također može raditi na visokoj stopi gorenja. To pak doprinosi povećanju faktora kapaciteta postrojenja produljenjem vremena zadržavanja goriva u reaktoru, odnosno perioda ponovnog punjenja goriva.

Torij ima nekoliko načina za proizvodnju energije.
Postrojenje razvijeno u Indiji koristi kruto torijevo gorivo u vodeno hlađenim reaktorima sličnim onima koji se nalaze u današnjim elektranama na bazi urana. Potpuno drugačiji pristup koji se istražuje u Kini i Sjedinjenim Državama je reaktor s tekućim fluoridom torija (LFTR ili "podizač"). Ovu tehnologiju razvila je američka vlada 1960-ih za izradu prototipova, ali pokušaji su odbačeni jer se poklapala s proizvodnjom oružja. Istraživači tvrde da je njegov potencijal puno veći od pristupa vodenim hlađenjem jer LFTR-i mogu izvući veći postotak energije iz torijevog goriva. Treći mogući pristup, koji potiču fizičari čestica kao što je nobelovac Carlo Rubbia, bio bi korištenje torija u kritičnim reaktorima s akceleratorima. Međutim, to ostaje u polju nuklearnog inženjeringa, a ne znanstvene teorije.

Svjetske rezerve torija
Prema podacima IAEA/NEA 2014.:
Zemlja Tona
Indija 846.000
Brazil 632.000
Australija 595.000
SAD 595.000
Egipat 380.000
Venezuela300.000
Kanada 172.000
Rusija 155.000

thesciencetech.com

Danska tvrtka za nuklearnu energiju Seaborg objavila je da je nedavno prošla test izvedivosti od strane Američkog brodarskog ureda (ABS) što ju dovodi korak bliže ostvarenju projekta plutajućeg nuklearnog reaktora. U izjavi za tisak , suosnivač i izvršni direktor tvrtke Troels Schönfeldt nazvao je ovaj korak "važnom prekretnicom prema [njegovom] ambicioznom cilju postavljanja prve komercijalne teglenice do 2025. godine." Seaborgov kompaktni reaktor rastopljene soli dizajniran je za ugradnju na modularne energetske teglenice koje se mogu transportirati u bilo koju zemlju s pričvršćivanjem na more radi generiranja čiste energije.

Tehnologija plutajuće nuklearne teglenice
Seaborgov plan je isporuka čiste i pristupačne energije u obliku plutajućih teglenica, počevši od regija u razvoju kao što je jugoistočna Azija. ABS-ova pomorska procjena omogućit će brodogradilištu proizvodnju plutajućih teglenica za nuklearnu energiju, koje se mogu odvući do konačnog odredišta prije nego što se priključe na električnu mrežu. "Pomorski pristup dramatično smanjuje vrijeme, projektni rizik i trošak. Možemo iskoristiti visoko učinkovitu proizvodnu industriju s desetljećima iskustva, visokim sigurnosnim standardima i proizvodnim kapacitetom kakav nema drugih", kaže Troels Schönfeldt .

'Stotine reaktora svake godine'
Seaborgovi reaktori dizajnirani su za pružanje čiste i pristupačne električne energije diljem svijeta. Prve energetske teglenice imat će instalirana dva nuklearna reaktora koji će isporučivati ​​200 MW električne energije. Tijekom životnog vijeka tih reaktora oni će nadoknaditi najmanje 33.600.000 tona CO2 u usporedbi s ekvivalentnom elektranom na ugljen, kaže tvrtka u svom priopćenju. "Svijetu je potrebna energija, ali također se moramo dekarbonizirati. S visoko konkurentnim proizvodom, koristeći postojeće proizvodne kapacitete, možemo postaviti stotine reaktora svake godine – usmjereni smo na globalni utjecaj", kaže Troels Schönfeldt . Test izvedivosti samo je prvi korak za Seaborg prema prolasku ABS New Technology Qualification (NTQ) procesa. Iako je test izvedivosti važna prekretnica, biro će nastaviti procjenjivati ​​Seaborgovu tehnologiju kroz faze inženjeringa , izgradnje i rada prije nego što je ocijeni sposobnom za plovidbu.
interestingengineering.com

Polovica mikroplastike u svijetu dolazi iz istog izvora, cestovnog prometa i taloži se u okolišu i potencijalnoj hrani. Mikroplastika koju automobilske gume ispuštaju u okoliš može se nakupljati u salati i ostalim jestivim biljkama, pokazala je laboratorijska studija, čiji autori skreću pozornost na jednu od prijetnja koju za okoliš predstavlja onečišćenje koji stvara sektor prometa. To je više nego opravdan razlog da se odgovorni iz automobilske industrije potaknu na ekološki prihvatljiviji pristup u izradi automobilskih guma, kaže Thilo Hofmann iz Centra za mikrobiologiju i znanost o sustavima okoliša Sveučilišta u Beču.

Istraživači su otkrili da u laboratorijskim uvjetima korijenje salate apsorbira aditive sadržane u gumama. I premda rezultati laboratorijske studije nisu bili odmah primjenjivi na uvjete na terenu, ukazali su na potencijalno velik problem koji se javlja zbog trošenja guma i njihova utjecaja na okoliš, objavili su austrijski znanstvenici u časopisu Environmental Science & Technology.

Polovina mikroplastike u svijetu stvara se zbog abrazije automobilskih guma, upozorio je Hofmann. Problem je u tomu što mikroplastika koja se emitira u okoliš pri trenju automobilskih guma o tlo može sadržavati otrovne kemikalije. Aditivi koje u gume dodaju njihovi proizvođači da bi im zajamčili određena svojstva, poput bolje izdržljivosti, u određenom se trenutku slijevaju u postrojenja za pročišćenje otpadnih voda. To se, primjerice, događa kad pada kiša. A te se otpadne vode potom često koriste u poljima kao gnojivo, objasnio je Hofmann. Ovakva je upotreba gnojiva uobičajena praksa u nekim dijelovima Europe, Bliskog istoka i Sjeverne Amerike. Švicarska je već zabranila gnojidbu kanalizacijskim muljem, kazao je Hofmann. Dodaje da mikroplastika za abraziju guma s cesta može dospjeti do poljoprivrednih zemljišta zahvaljujući i vjetru.

U sklopu studije istraživači su ispitali šest tvari. Hofmann tvrdi da se jedan od aditiva - nazvan 6PPD - smatra razlogom uginuća gotovo svih lososa u određenim dijelovima rijeka na sjeverozapadnoj obali Sjedinjenih Država. Vjeruje se da se u ovom slučaju mikroplastika iz automobilskih guma slijeva u obližnje otpadne vode kada kiši. Još uvijek nije utvrđeno u kolikoj su mjeri tvari ispitane u studiji toksične za ljude i ostale žive organizme, zbog čega austrijski znanstvenici kane provesti dodatne analize.
zimo.dnevnik.hr

Profesor Miladin Ševarlić kaže da je potencijal Srbije ogroman i da je moguće proizvesti od tri do šest milijardi kubnih metara plina. Bioplin , energent koji se dobiva iz organskih ostataka, odnosno raznih vrsta otpada, mogao bi biti značajna podrška Srbiji u izgradnji stabilnog energetskog sustava, prenosi N1 . Ovaj energent ne uzrokuje štetne emisije onečišćenja, a kako se pokazalo, može donijeti profit i poboljšanje, ne samo energetskom sektoru već i poljoprivredi . Miladin Ševarlić , umirovljeni profesor Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu, smatra da se u poljoprivredi krije potencijal Srbije da postane manje ovisna o plinu.

Bioplin je jedan od potencijalno značajnih izvora energije. Energija iz ovog izvora se može transportirati i skladištiti. Može se proizvoditi kontinuirano 24/7 ovisno o sastavu sirovina ", kaže Ševarlić i dodaje da je jedna od prednosti ovaj način dobivanja energije je toliko decentraliziran, ne trebamo uvoziti masu potrebnu za dobivanje energije. Ovisi o tome hoće li se koristiti samo ostaci ili će se uzgajati posebno ciljane sorte koje se siju i mogu se eksploatirati 20 godina. Najperspektivnija biljka je jeruzalemska artičoka ", kaže ovaj agroekonomist, dodajući da proizvodi 20 tona suhe biomase i 20 tona gomolja po hektaru.

Bioplin iz otpada, ostataka i mulja
Jedna od ekološki prihvatljivih tehnologija je ona koju primjenjuje njemačka tvrtka Vabio. Prema riječima direktora Duška Boškovića , za razliku od uobičajenog, koristi metanaciju, odnosno fermentaciju, gdje određene vrste mikroorganizama razgrađuju sirovinu, a kako kaže, proizvod je bioplin koji sadrži metan i ugljični dioksid (CO2) te određenu količinu drugih spojeva. Ubraja se u obnovljive izvore jer se kao sirovina koriste otpadne tvari čiju proizvodnju imamo svake godine, a zelena jer smanjuje emisiju ugljičnog dioksida ”, kaže Bošković i dodaje da je voda također jedan od izvora, tj. talog koji ostaje nakon pročišćavanja. Pri proizvodnji bioplina nastaju i nusproizvodi, odnosno digestat, koji ima izvrsna svojstva kao umjetno gnojivo i za razliku od mineralnih gnojiva povećava prinos. Bioplinske elektrane ne ispuštaju nikakve spojeve u zrak, ne proizvode otpad koji treba skladištiti, ne zagađuju vodotoke i ne proizvode otpadne vode , kaže direktor tvrtke Vabio i dodaje da nemaju jedan negativan utjecaj na okoliš, za razliku od drugih tehničkih rješenja.

Jeftinije i čišće
Proizvodna cijena bioplina dobivenog iz ostataka je 0,045 eura po kWh , što je oko 20 posto jeftinije od ugljena i 40 posto jeftinije od nuklearne energije. Prema Boškovićevim riječima, tisuću kubika plina možete dobiti po cijeni od 250 do 280 eura. Srbija godišnje proizvede oko 28.000 gigavat sati električne energije iz termoelektrana na ugljen. Svake godine na oko 5.000.000 hektara poljoprivrednog zemljišta u Srbiji ostane oko 25.000.000 tona otpadne biomase. Ako se prikupi samo 60 posto raspoložive biomase, tj. 15.000.000 tona s našom bioplinskom tehnologijom moguće je proizvesti 44.528 GWh toplinske energije, odnosno oko 26.716 GWh električne energije , navodi. Kapaciteti mogu biti i veći, kaže profesor Ševarlić, jer je moguće koristiti organski dio komunalnog otpada, ekstrakte otpada sa stočnih farmi , kao i otpad iz restorana i trgovačkih lanaca. Kada je riječ o poljoprivredi, smatra da se treba držati ratarske proizvodnje jer tada donosi puno više otpada.

Nebojša Vraneš iz Privredne komore Srbije navodi još neke probleme koje bi trebalo riješiti. Prije svega odvajanje otpada na odlagalištima, odvajanje biootpada na mjestu nastanka, potreba razvoja tržišta tekućih gnojiva. Kako navodi, te prakse još nisu zaživjele. Kao što znate, u Srbiji postoji mnogo postrojenja, od kojih su neka po najnovijim standardima EU, a uskoro se očekuje da će proraditi energana na deponiji Vinča, koja će pokazati mnoge prednosti i gdje ćemo proizvoditi velika prekretnica u zbrinjavanju deponijskog otpada u Srbiji “, smatra Vraneš.

Uvoz - milijardu eura
Pretpostavka je da će Srbiji tijekom zime nedostajati oko 500 megavata struje i da će uvoz koštati oko milijardu erv , a za očekivati ​​je da će struja poskupjeti iduće godine, pa će iznos koji ćemo morati platiti za uvoz će vjerojatno biti još veći. Prema Boškovićevim riječima, ulaganjem pet-šest milijardi eura u bioplinske elektrane moguće je izgraditi kapacitete koji bi nadoknadili deficit. Moguće je izgraditi instalirani kapacitet od 880 do 1.000 megavata zelene struje, odnosno godišnje s domaćim inženjerima i resursima izgraditi kapacitet od oko 150 MW električne energije ", kaže, pojašnjavajući da to znači da će za oko četiri godine moguće je izgraditi nedostajuću instaliranu snagu snage oko 400-500 MW, s obzirom da je za pripremu i projektiranje potrebno oko godinu dana.

Veliki potencijal za proizvodnju
Iz Udruge za bioplin Srbija Lidija Carević napomenula je da u Srbiji još uvijek ne postoji regulativa za proizvodnju čistog metana iz bioplina, ali da je potencijal u proizvodnji ovog energenta ogroman, prenosi Energetski portal. S obzirom da je Srbija poljoprivredna zemlja i da čak 65 posto njene površine čine obradive površine, riječ je o velikoj količini otpada s farmi, odnosno sirovine koja se koristi za dobivanje bioplina. jer u Srbiji punim kapacitetom rade 34 bioplinske elektrane . ", kaže Carevićeva i navodi pokazatelje da se tržište razvija u dobrom smjeru, a to je da trenutno imamo čak 81 postrojenja u privremenom statusu, što znači da će u sljedeće dvije do tri godine sektor značajno rasti .
www.agroklub.rs

Dvije tvrtke, Plastonix i Elemental Recycling, učinile su ono što druge tvrtke nisu mogle: razvile su tehnologije koje omogućavaju recikliraju svih vrsta plastika. Ovo je prava inovacija jer do sada praktički nije bilo načina za recikliranje većine plastike, osobito meke plastike, miješane plastike te prljave ili zaprljane plastike. To se sve promijenilo. Izbjegao nam je monumentalni zadatak recikliranja 380 milijuna tona plastike koja se odlaže svake godine, a koja začepi oceane i plaže diljem svijeta. Oko 80 posto sve plastike završi u oceanima i na odlagalištima otpada. Bilo je otkrića, kao što su bakterije koje jedu plastiku (traje dugo), enzim koji jede plastiku (teško se reproducirati), gljive koje jedu plastiku (djeluje samo na određenoj plastici). Odgovor je pronađen u tehnologiji, kako to često biva.

Plastonix proces recikliranja
Kanadska tvrtka Plastonix razvila je tehnologiju koja koristi nekoliko vlasničkih tehnika koje uključuju niz metoda, sustava i kemijskih sredstava za redukciju bilo kojeg materijala dobivenog iz nafte u komadiće ili materijal u prahu koji se može obraditi. Neki od kompozitnih materijala koji se mogu izraditi od strugotine i praha su materijali za popločavanje, kamenje za popločavanje, građevinski blokovi, grede od pločica, listovi materijala i daske. Sustav može istovremeno prerađivati ​​bilo koji materijal dobiven iz nafte, čak i miješane vrste materijala. Plastika koju možemo reciklirati, plastika koju ne možemo, plastika za koju nitko nije mislio da je može preraditi, može se pomiješati u jednoj seriji i pretvoriti u komadiće i prah.

Elemental Recycling proces recikliranja
Tvrtka Elemental Recycling iz Houstona u Teksasu otišla je korak dalje od Plastronixa, razvijajući i prodajući stroj za recikliranje plastike. Njihov vlasnički sustav bit će isporučen kupcu u prvom kvartalu 2023. U procesu u jednom koraku, oni uzimaju bilo koju vrstu plastike i recikliraju taj otpad u grafit i grafen visoke čistoće. Grafit se može koristiti za izradu pametnih telefona, elektronike svih vrsta, borbenih zrakoplova i zrakoplova te je jedan od kompozitnih materijala u proizvodnji automobila. Jedan od nusproizvoda Elementalovog procesa recikliranja je proizvodnja vodika. Tržište proizvoda koji se temelje na vodiku brzo raste i uključivat će rješenja kao što su skladištenje, transport, energija i otprema. Obje ove metode su neutralne u pogledu ugljika i osiguravaju zelene izvore materijala. Proizvodnja proizvoda od otpadne plastike za ove tvrtke zadovoljava i premašuje sve regulatorne standarde. Ali što je još važnije, ne proizvodi nikakve emisije.
interestingengineering.com

Na konferenciji u Las Vegasu Sony i Honda predstavili su više detalja o svojim novom brendu električnih automobila. Na sajmu potrošačke elektronike u Las Vegasu Sony je iznenadio sve posjetitelje predstavljanjem svog koncepta električnog automobila, no tada još nije bilo govora o njegovoj proizvodnji. Da japanska tvrtka ima ozbiljne planove na ovom tržištu vidjeli smo dvije godine nakon toga kada su najavili partnerstvo s Hondom, a na ovogodišnjem izdanju istog sajma napokon smo vidjeli proizvodnu verziju automobila. Također, saznali smo i neke detalje o njihovom novom automobilskom brendu koji su nazvali Afeela. Prikazani automobil bi, prema još ranije objavljenim informacijama, trebao imati dva motora (ukupne snage 536 KS) i pogon na sva četiri kotača, do stotke će ubrzati za manje od 5 sekundi, uz maksimalnu brzinu od 250 km/h. Sonyjev će se doprinos u razvoju automobila prvenstveno osjetiti u elektronici. Prvi model ovog brenda imat će čak 45 senzora, uključujući i kamere, radar, lidar itd. koji bi trebali omogućiti autonomnu vožnju te napredne opcije za infotainment - iz Sonyja su ranije čak spominjali da bi u automobil mogli implementirati i PlayStation 5. S obzirom na to da je Tesla najavila podršku za Steam u svojim automobilima te da je Nvidia najavila svoj cloud servis GeForce NOW namijenjen automobilima, podrška za PlayStation u Sonyjevom automobilu nikoga ne bi trebala iznenaditi. Početak prodaje prvog zajedničkog modela Sonyja i Honde najavljen je za 2026. godinu, prvo u SAD-u, a nakon toga i na europskom i japanskom tržištu. Prednarudžbe će biti moguće tijekom 2025. godine, do kada bi trebali saznati sve informacije o ovom automobilu, uključujući i cijenu.
zimo.dnevnik.h

Proizvedeno je prvo bosanskohercegovačko električno vozilo EVO. U godini koja je iza nas, Bosna i Hercegovina se svrstala u listu europskih zemalja čiji su inženjeri osmislili i finalizirali prvo bosanskohercegovačko električno vozilo. Riječ je o grupi mladih inženjera travničke tvornice mašina GS koji su u protekle dvije godine radili na dizajniranju, projektiranju i finalizaciji prvog domaćeg električnog vozila. EVO je prvo vozilo na električni pogon dizajnirano i proizvedeno u Bosni i Hercegovini. Na finalnoj izradi vozila protekle skoro dvije godine radio je tim inženjera GS Tvornice strojeva iz Travnika koja je, uzimajući u obzir proizvodnju električnih bicikala, već prepoznatljivo ime na zahtjevnom europskom tržištu, piše BHRT. Denis Bešić, inženjer u GS Tvornici mašina Travnik kaže da se radi se o lakom dostavnom vozilu čija je autonomija stotinu kilometara. Sve je proizvedeno ovdje u BiH, dakle ovo je prvi bh. proizvod 100% ovog karaktera. Na vozilu su radili razvojni inženjeri, strojarski inženjeri, elektroinženjeri i imali smo industrijske dizajnere.”

Zahtjevno tržište Europske unije
Namjena ovog vozila je dostava tereta do posljednjeg metra, a nosivost je 300 kilograma tereta. Jedna od renomiranih logističkih kompanija iz Njemačke prvi je naručilac vozila EVO. Procjena je da će potražnja za ovakvim vozilima biti ogromna u bližoj budućnosti, što je velika šansa za kompaniju, ali i bosanskohercegovačko gospodarstvo u cjelini. Povjerenje zahtjevnog tržišta Europske unije ova bosanskohercegovačka kompanija stekla je odavno. Modeli bh. električnih bicikala, kao i ostali proizvodi plasirani na tržište EU, opravdali su očekivanja kupaca, stoga nema ni najmanje bojazni da će isti slučaj biti i sa dostavnim električnim vozilom, ističu u ovoj kompaniji, uz napomenu da iza svakog proizvoda stoji timski rad mladih inženjera koji su najveća vrijednost kompanije.

Dozvola za serijsku proizvodnju
Mi najviše energije ulažemo u svoje ljude, u njihovo obrazovanje jer ne vrijede vam ni nove dvorane ni novi strojevi ako nemate kvalitetan kadar – kaže Senad Beganović, izvršni direktor GS Tvornice strojeva Travnik. Do sredine ove godine vozilo EVO bi trebalo proći sva potrebna testiranja, a do kraja godine dobiti i dozvolu za serijsku proizvodnju za koju je već pripremljena nova proizvodna dvoranaod 3.200 metara kvadratnih u krugu travničke tvornice strojeva GS.
kamenjar.com

Bez bioraznolikosti nema opstanka, a ona je kritično ugrožena. Svi govore o klimatskim promjenama kao o problemu koji ako ne riješimo nećemo preživjeti, i to je točno, ali bez bioraznolikosti koja je ugrožena, nema opstanka, upozorio je Aljoša Duplić, ravnatelj Zavoda za zaštitu okoliša i prirode u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja. Klimatske promjene su kronična bolest Zemlje i trebamo se boriti protiv klimatskih promjena. Ali, bez bioraznolikosti nema opstanka - hrana, poljoprivredna proizvodnja, zrak, pitka voda - sve dolazi iz bioraznolikosti, iz ekosustava", upozorio je Duplić u razgovoru za Hinu. Rekao je kako klimatske promjene sasvim sigurno ne bi bile toliko izražene da stanje cijelog ekosustava nije dramatično narušeno i izmijenjeno, pa je uslijed toga efekt staklenika samo dodatna nadogradnja na sve.

Od romantične do krizne discipline
Ocijenio je kako je zaštita prirode nekada bila romantična disciplina, a danas je krizna disciplina koja se de facto bori za opstanak čovjeka. Priroda će opstati bez nas, ali mi bez prirode nećemo opstati, poručio je Duplić. Podsjetio je kako smo nekada imali nepregledne površine šuma, močvarnih staništa, zdravo more..., a onda smo to počeli sve više mijenjati, što je za posljedicu imalo i ogromne emisije ugljika iz biomase, tla i s morskoga dna u atmosferu.

"Danas je Zemlja kao planet bolesna"
Slikovito, objašnjava Duplić, biosfera je u lošem, ozbiljno narušenom zdravstvenom stanju koje je sve lošije jer Zemlja nije živjela zdravim životom, a mi smo joj to priuštili. Pretjerano eksploatiramo prirodne resurse, s velikih površina u potpunosti smo uklonili šume, negdje toliko da imamo kamene pustinje kao na nekim našim otocima. To stanje je rezultat djelovanja čovjeka kroz stoljeća, a kulminiralo je u posljednjim desetljećima. Hrvatska bi prirodno preko 97 posto bila pokrivena šumom na kopnu, ali smo je krčili i danas je oko 42 posto površine obraslo šumom. Kontinuirano zagađujemo površinu Zemlje na različite načine, a sada se najviše govori o zagađenju plastikom, odnosno mikroplastikom. Rekao je kako je potpuno krivi podatak da jedna tanka vrećica za raspad treba 100 godina. Naime, ona se nakon 100 godina raspadne, ali na sitne komadiće mikroplastike koja ulazi u ekosustave, u hranidbeni lanac, pa srdela koju ribar ulovi, mi kupimo i pojedemo izgledno je da ima u sebi mikroplastiku koje nismo svjesni. Gorući je problem, istaknuo je, da smo u potpunosti narušili klimu, podignuli smo koncentracije stakleničkih plinova u odnosu na predindustrijsko razdoblje do te razine da je u pitanje doveden opstanak mnogih ekosustava. Živimo u vrijeme velikog izumiranja i pitanje je kako će se Zemlja uspjeti oduprijeti i hoćemo li mi, prije nego što ravnotežno stanje bude uspostavljeno, uspjeti to preživjeti, pita.

Strepnja za budućnost
Duplić je rekao da strepi za budućnost svoje djece jer nije siguran u kakvom će svijetu živjeti za 40 godina. Hoće li imati šume hrasta lužnjaka, poljskog jasena...? Hoće li u moru i dalje plivati srdele, kako će izgledati rijeke i hoće li u svima biti vode kao danas? Govorimo o osnovnim životnim uvjetima, a da ne govorimo o temperaturi i klimatskim uvjetima koji se dramatično mijenjaju, rekao je. Za šume hrasta lužnjaka i kitnjaka Duplić je upozorio kako ih ozbiljno ugrožava kukac hrastova mrežasta stjenica, porijeklom iz Azije. Prvi put je zabilježen u Spačvi a danas je rasprostranjen cijelom kontinentalnom Hrvatskom. Ugrozu šume tim invazivnim kukcem, usporedio je sa situacijom da nam svaki dan netko uzima dva decilitra krvi. Duplić nije siguran hoćemo li za 40 godina u Hrvatskoj imati šume hrasta lužnjaka na površinama na kojima ih imamo i hoćemo li se ponositi slavonskim hrastom ili će to biti samo lijepo sjećanje i po nekoliko hektara očuvanih fragmenata šuma koje su poput Spačve bile ogromne i svjetski poznate. Upozorio je i da smo od 2019. do danas izgubili 30.000 hektara poljskog jasena kojeg je napala gljiva halara i uništava ga iznutra. Nada je što je genetska raznolikost poljskog jasena u prostoru Dunavskog bazena i Savskog sliva najveća u Europi pa će se šume poljskog jasena možda uspjeti obnoviti u idućim desetljećima zahvaljujući otpornijim jedinkama. Ali, to će biti jako teška borba, smatra Duplić. Podsjetio je da smo u Hrvatskoj prije nekoliko desetljeća već izgubili šume brijesta jer nismo mogli odgovoriti pojavi holandske bolesti brijesta koja ga je napala. Problem je, objasnio je, to što imamo narušen ekosustav i kad se ovakva bolest ili neka nova ugroza pojavi, onda su ti ekosustavi smanjene otpornosti i nisu u mogućnosti adekvatno odgovoriti. Nije dobra situacija niti u Jadranskom moru. Uz prelov pojedinih vrsta uočava se i tropifikacija. Uslijed klimatskih promjena raste temperatura, pogotovo površinskog sloja i to se održava i na slojanje mora u dubljim dijelovima, na vertikalno kruženje biomase. Sve su češće tropske vrste koje su unesene u Jadransko more ili su ušle kroz Sueski kanal iz Crvenog mora i polako se širile Sredozemljem te uspostavljaju svoje populacije. Neke od tih vrsta su izrazito opasne i očekujemo da će uslijed narušenih uvjeta dovesti u pitanje opstanak nekih naših vrsta. Vrlo je izvjesno da naši ribari za 10 do 20 godina neće više loviti ono što love danas jer nekih vrsta više neće biti. Zamijenit će ih neke druge, danas nama nepoznate vrste, upozorio je Duplić. Za poljoprivredu je rekao kako je nema bez zdravog tla.

Ljude vratiti na selo
U Hrvatskoj imamo puno bolju situaciju nego što je imaju zemlje zapadne Europe, ali moramo biti svjesni da nam je sada krajnji moment da na svim društvenim razinama povučemo dramatične mjere i promjene jer u suprotnom ćemo doći do crte i prijeći je, kada više nema povratka, rekao je. Problem je, istaknuo je Duplić, što gubimo travnjake jer dramatično zaraštavaju jer više nema košnje niti ispaše. Posljedica je to depopulacije sela u Hrvatskoj i time smanjivanja poljoprivredne proizvodnje. Potrebno je ljude ponovno vratiti na selo, poručio je. Ogroman problem je, kaže, i korištenje pesticida, pa je zato EU postavila cilj da se do 2030. za 50 posto smanji njihova upotreba. Monokulture na ogromnim površinama osuđene su na pesticide, herbicide, insekticide. Od pesticida stradavaju pčele. Ako pčele u uzgoju ugibaju od pesticida, moramo se zapitati koliko je još nastradalo divljih oprašivača koji su nam ekstremno bitni i nezamjenjivi, upitao je Duplić te istaknuo kako 75 posto poljoprivrednih usjeva ovisi o usluzi oprašivača. Poručio je kako je za Hrvatsku prilika ekološka poljoprivreda i strategija "Od polja do stola" koja nas upućuje da konzumiramo lokalni, svjež i sezonski proizvod, a po mogućnosti da ga kupujemo izravno od malog proizvođača. To će i privući turiste jer oni žele izvorne proizvode i puni doživljaj destinacije u kojoj borave. Nevjerojatno su za bioraznolikost bitna i planinska područja. Ona se praktički u potpunosti preklapaju s dinarskim kršem koji je i u nadzemnom i u podzemnom dijelu riznica bioraznolikosti.

Hot spot za podzemnu faunu
Prostor Dinarida je jedan od globalnih 'hot spotova' za podzemnu faunu i gotovo 70 posto naših endema dolazi iz te podzemne faune. Velebit ima preko 4500 biljnih taksona na svom području, ističe. Planinski ekosustavi su u relativno dobrom stanju jer je to područje prilično depopularizirano i jako je mali utjecaj čovjeka. Ali, sve više jača pritisak klimatskih promjena, upozorio je Duplić. Ekološkom tranzicijom, prelaskom na cirkularno, zeleno gospodarstvo i klimatski neutralno društvo u mogućnosti smo da značajno usporimo i preokrenemo negativne trendove, ali trebamo napraviti i cijeli niz prilagodbi, rekao je. Jedna od njih je i obnova i jačanje otpornosti ekosustava. Na primjer to znači zdrave i raznolike šume, sječa na manjim površinama, bez invazivnih infrastrukturnih projekata u šumama. Korištenje tog prostora treba biti u harmoniji s prirodom, a to znači od prostornog planiranja do planiranja i provedbe pojedinih zahvata moramo paziti da otisak koji ostavljamo na okoliš bude minimalan te se trebamo okrenuti rješenjima temeljenim na prirodi, poručio je ravnatelj Zavoda za zaštitu okoliša i prirode. Istaknuo je i važnost prirode za psihičko zdravlje čovjeka. Jedna od glavnih bolesti danas u Hrvatskoj je depresija, a u vremenu svakodnevne izloženosti stresu i ubrzanog životnog ritma boravak u prirodi djeluje blagotvorno na psihu.
magazin.hrt.hr