Svjetsko gospodarstvo naglo će usporiti u 2023. godini zbog najteže energetske krize od 70-ih godina prošlog stoljeća, a najviše će posustati aktivnosti u Europi, upozorila je nedavno Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Je li stanje s energetikom doista toliko dramatično ili se ipak pretjeruje - pitali smo Dražena Jakšića, ravnatelja Energetskog instituta Hrvoje Požar?

Posljednje tri godine obilježile su korona, rat i kriza. Pandemija koronavirusa, pucanje dobavnih lanaca i proračunski troškovi vlada radi pomoći poduzetnicima i građanima obilježili su 2020. i 2021. godinu, a onda se 2022. dogodila i ruska agresija na Ukrajinu te izazvala energetsku i ekonomsku krizu. Dogodio se skok u cijenama energenata, val poskupljenja roba i usluga, što je još više potjeralo inflaciju diljem EU-a te su se dodatno smanjili proračuni država koje su uskočile u pomoć svojim građanima i tvrtkama. Situacija je daleko od bajne, ali je ujedno stvorila priliku da kreatori ekonomskih i energetskih politika brže djeluju prema već zacrtanim energetskim ciljevima. Kao što znamo, EU je više puta istaknuo, kroz svoje strategije i planove, da želi biti predvodnik zelene tranzicije i mnoge su vlade upravo zbog recentnih događaja i svjesnosti o vlastitoj ranjivosti ubrzale razvoj projekta obnovljivih izvora energije (OIE) i povećanja energetske učinkovitosti. Dakle, ako pogledamo recentne trendove na globalnom i europskom tržištu, jasno je da su iza nas dramatični događaji i promijenjene geostrateške okolnosti, a ispred nas brojni izazovi.

* Ukrajinski rat potpuno je poremetio energetsku stabilnost Europe, no kako se u toj drami snašao EU, kako RH...? Uzimajući sve u obzir, kakva bi nam mogla biti energetska 2023. godina?

Rat u Ukrajini i sankcije nametnute Ruskoj Federaciji imali su najveći utjecaj na energetski sektor Europe, a tome treba pridodati i druge negativne utjecaje, posebno ekstremnu sušu u prva tri kvartala protekle godine. Mnoge države na krizu su odgovorile paketom mjera za ublažavanje rasta cijena i udara na standard svojih građana i tvrtki, pa tako i Hrvatska. Poduzeti su brojni koraci za ublažavanje nestabilnosti tržišta. Promjene u energetskom sektoru odvijaju se relativno sporo, ali smo mogli svjedočiti kako su se puno lakše i brže donosile odluke o investiranju u nove LNG terminale i nove dobavne pravce. Kako je Europa popunjavala svoja skladišta prirodnog plina i u određenoj mjeri smanjila potrošnju, i cijene energenata su se stabilizirale. Europa je, dakle, uspjela djelomice pronaći alternativnu opskrbu te stavila još veći naglasak na povećanje domaće proizvodnje iz obnovljivih izvora. Naravno, samo staviti naglasak na održive izvore energije nije dovoljno, potrebni su konkretni projekti. U razvoju domaćih projekta OIE Hrvatska se, nažalost, u protekloj godini nije znatnije pomaknula iako su određeni koraci za ubrzanje energetske tranzicije učinjeni, a posebno je povećana svijest građana i poslovnog sektora o potrebi investiranja u OIE i energetsku učinkovitost. Trebamo i dalje raditi na pojednostavljenju procedura za razvoj OIE projekata kako bismo u 2023., i svim sljedećim godinama, bili što otporniji na vanjske utjecaje.

* Plin, nafta, ugljen (govori se o njegovu velikom povratku), nuklearna energija... bili su na dnevnom redu tijekom cijele godine. Koliko se zapravo možemo osloniti na te izvore u budućnosti ili prelazak prema održivim izvorima energije mora biti brži, odlučniji, sveobuhvatniji...?

S ruskom vojnom agresijom na Ukrajinu, i posljedičnim porastom cijena nafte i plina, do izražaja je došla potreba za većom energetskom sigurnošću, diverzifikacijom dobave te većom razinom samodostatnosti i vlastitim energetskim kapacitetima. Iskustva nekih EU zemalja naučila su nas koliko je opasno, pogubno i koliko nas može koštati oslanjanje na jednu zemlju za uvoz plina i nafte. Premda Hrvatska ne ovisi u znatnoj mjeri o Rusiji i ima povoljniju diverzifikaciju energenata, nalazimo se na jedinstvenom tržištu koje izravno utječe na nas. U fokus je još više došla potreba za smanjenjem ovisnosti o uvoznim fosilnim gorivima i povećanjem domaće proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, stoga je budući smjer jasan. Prelazak prema održivim izvorima energije svakako mora biti brži i odlučniji, no pritom valja voditi računa o diverzifikaciji energetskih izvora jer opasnost leži u oslanjanju na isključivo varijabilne obnovljive izvore. Potrebni su nam i oni stabilniji, niskougljični izvori poput nuklearnih i geotermalnih, kao i mrežna infrastruktura te adekvatni kapaciteti skladištenja energije.

* Zaključno, o cijenama energenata, napose nafte i plina (ali i električne energije) - što s njima u vezi očekivati u ovoj godini? Hoće li rasti, i u kojoj mjeri, ili će nastupiti usporavanje cijena, pa čak i njihov pad - o čemu to sve ovisi?

Cijene prirodnog plina imaju trend pada već posljednjih nekoliko mjeseci, a u velikoj mjeri tome je pridonijela i prilično blaga zima u Europi. Zima još nije završila i ako dođe do znatnijeg pada temperatura, naravno da će se to odraziti i na cijene energenata, ali to će imati kratkotrajni učinak. Puno važniji utjecaj na dugoročnije kretanje cijena imat će daljnji razvoj situacije u Ukrajini i za stabilizaciju cijena energenata ključna je stabilizacija odnosa između Rusije i Ukrajine, odnosno Rusije i EU-a. Cijene plina i električne energije za kućanstva u Hrvatskoj su poznate i ograničene do kraja ove ogrjevne sezone, odnosno do kraja trećeg mjeseca. Do tada kretanje cijena energenata na burzama neće imati utjecaja na tu kategoriju kupaca.

www.glas-slavonije.hr