Zašto je nekoliko bioplinskih postrojenja pred zatvaranjem? Dok se u Europi do 2030. godine - zbog smanjenja emisije ugljičnog dioksida - treba izgraditi još pet tisuća bioplinskih elektrana, od naših 50 neke su pred zatvaranjem. Više je razloga, ali dva su najvažnija: enormno poskupljenje kukuruzne silaže i ograničenje cijene električne energije. Zbog toga su vlasnici bioplinskih postrojenja zatražili pomoć države kako umjesto isplativog posla budućnosti, neka postrojenja ne bi postala samo uspomena iz bolje prošlosti.

U bioplinskom postrojenju nedaleko od Bjelovara električna energija proizvodi se već sedam godina. Glavne sirovine su kukuruzna silaža i stočna gnojovka koje se nabavljaju od kooperanata s farmi u krugu od 15 kilometara. Kako su poljoprivredni proizvodi poskupjeli zbog većih ulaznih troškova problem se prelio i na bioplinare.

Cijene sirovine su u zadnje vrijeme porasle od 130 do 170 posto, a cijena struje u HROTE-u, samo 2,6 posto za 2022. godinu. Ovi koji su ostali pod ugovorom dobili su korekciju nekih 13 posto, kazao je Franjo Guščić iz Bioplin-maksa u Rovišću. Zato su oni raskinuli ugovor s Hrvatskim operatorom tržišta energije, kao i još 25 njihovih kolega. No ispostavilo se da ni to nije rješenje, jer je stigla nova europska uredba. U prosincu je stigla nova uredba kojom nam se ograničava otkupna cijena električne energije na 180 eura po MWh i opet gomilamo gubitke dok je na snazi ta uredba, kazao je Franjo Guščić.

Među 22 bioplinska postrojenja koja su ostala u državnom sustavu je i ono u okolici Daruvara. Preživljavaju zahvaljujući drugim djelatnostima u ratarstvu i prijevozu, no ne znaju koliko će još moći. Gubici su enormni. Bilježe se u više desetaka tisuća eura. Nosimo se s tim gubitkom od eskalacije porasta cijena, jeseni 2022. godine, ali ne možemo garantirati koliko dugo možemo to više iznijeti, kazao je Marijan Cenger, predsjednik Hrvatske udruge proizvođača bioplina. Čelnik udruge koja okuplja hrvatske bioplinare kaže kako su lani s državom počeli pregovore o novom izračunu, no oni nisu daleko odmaknuli.

Iznašli smo jednu formulu utemeljenu na cijeni žitarica koja se konvertira u valute s kojima proizvodimo energiju. Po toj cijeni i formuli koju pokušavamo kroz Uredbu o poticanju obnovljivih izvora energije implementirati u članak 48. gdje bi ona nama generirala cijenu od 306 eura, dodaje Marijan Cenger. Taj, ali i zahtjev za ukidanje uredbe o ograničenju cijene za bioplinare, te mogućnost povratka u državni sustav onih koji su ugovore s HROTE-om raskinuli, njihova je udruga poslala i sa svoje godišnje skupštine, jer je zelena energija nužnost i budućnost poljoprivrede.

Ukoliko stočarska proizvodnja, a na njoj i mljekarska i prehrambena industrija ne bude mogla kroz bioplinska postrojenja smanjiti taj otisak CO2 to onda dovodi u nekonkurentan položaj Hrvatsku u prerađivačku industriju, povećava uvoz i smanjuje našu proizvodnju, napomenuo je Cenger. Pozvali su se pritom na primjer Njemačke, koja je od ograničenja izuzela 9,5 tisuća svojih bioplinara. U nas ih je samo 48, a kako Hrvatska polovinu potreba za strujom pokriva uvozom, smatraju da nisu baš beznačajni. To bi vam bilo oko 110.000 kućanstava prosječnih u Hrvatskoj koja koriste energiju iz bioplinskih postrojenja. To je realno, jako velika količina električne energije i to je najzelenija energija, kazao je Ante Topalović, tajnik Hrvatske udruge proizvođača bioplina.

No država za bioplinare koji su ostali u sustavu predlaže slovenski model prema kojem svaki proizvođač kojem su troškovi premašili cijenu struje to treba i dokazati. Odnos onih koji su ugovore raskinuli smatra nekorektnim. U trenutku kad je cijena struje otišla u nebo oni su napustili HROTE iako ih je godinama sufinancirao i davao cijenu koja je bila iznad tržišne. Recimo lani kad je bila 60 eura, a oni dobivali 180, tad se nisu bunili, kazao je Jurica Lovrinčević, savjetnik ministra gospodarstva i održivog razvoja.

Ističe i da su od Europske komisije zbog rasta cijena već zatražili povećanje iznosa za proizvođače bioplina koji su ostali u sustavu, pozivajući ih za stol kako bi se dogovorili o dugoročnim i održivim rješenjima ne samo kada su u pitanju cijene sirovina nego i učinkovitost bioplinskih elektrana. Kod nas je učinkovitost 50%, a EU sustavima potpore je do 80% učinkovitost. Imamo situaciju da su neučinkoviti i da spaljuju stočnu hranu umjesto da spaljuju otpad, smeće, gnojovku, stajnjak i takve stvari, istaknuo je Lovrinčević. U svemu će biti nužna i bolja koordinacija s Ministarstvom poljoprivrede. Jer trenutačno su stočari i bioplinari jedni drugima konkurencija, a trebali bi biti partneri.
vijesti.hrt.hr

Godišnjica rata u Ukrajini se bliži i još uvijek je teško zamisliti da bi uskoro mogao završiti. Sigurno je da obje strane trpe goleme gubitke, a rat je odavno ušao u fazu iscrpljivanja. Na terenu se to odvija sporim napredovanjem vojnih jedinica, grčevitom borbom za svaki grad i svako selo i tu bi Ukrajina teško mogla parirati količini ljudstva i opreme koju Rusija može proizvesti da nema pomoći sa Zapada.

Druga je fronta, ništa manje bitna za ishod rata, ekonomska. I tu se radi o ratu iscrpljivanjem, a svaka strana ima svoje napadačke i obrambene mehanizme. Na toj fronti se primarno vodi sukob između Rusije i Zapada.

Prvo oružje koje su SAD, EU i ostale zemlje, poput Japana i Australije, uperili protiv Rusije su bile sankcije te protjerivanje Rusije s međunarodnih financijskih tržišta i prisiljavanje na (tehnički) bankrot. Ako se sankcije zamisle kao ofenzivno oružje, onda se Rusija branila raznim metodama kao što su kontrole novčanih tokova i trgovanja na burzi (što kontrolira tečaj rublja), veća trgovina s Kinom, indirektno vezanje rublja za zlato i masovne investicije.

Rusija u svom arsenalu nije imala ništa manje smrtonosno oružje, potencijalno i opasnije, a to su goleme zalihe energenata, posebno nafte i plina. Ovisnost EU o uvozu iz Rusije, koja se razvijala desetljećima, davala je nadu da se time može ucjenjivati EU i prisiliti je na prestanak podržavanja obrambenog rata Ukrajine.

Ključna stvar koja se trebala događati da bi to oružje Rusije bilo efikasno je veliki rast cijena sirove nafte i prirodnog plina, čime bi se desetkovala industrija diljem EU, građani osiromašili, dovelo do sve većeg rasta cijena i u konačnici do ekonomskog kolapsa.

Ali to se nije dogodilo. Stopa inflacije zadnjih par mjeseci pada, gospodarstvo se relativno dobro drži i još nije ušlo u recesiju, cijene sirove nafte i prirodnog plina su se vratile na razine od prije rata u Ukrajini. Ukratko, Rusija gubi energetski rat protiv Zapada.

Višedesetljetna ovisnost EU o energentima iz Rusije je naglo prekinuta
Fatih Birol, izvršni direktor Međunarodne agencije za energiju (IEA), još krajem listopada prošle godine prognozirao je kako će Rusija izgubiti energetsku bitku koju vodi protiv Zapada. "Neposredno prije invazije na Ukrajinu oko 65 posto ukupnog ruskog izvoza plina išlo je u Europu i 55 posto ruskog izvoza nafte išlo je u Europu. Europa je bila daleko najveće tržište, najveći ruski klijent, a Rusija je zauvijek izgubila najvećeg klijenta", rekao je.

Upitan može li Rusija zamijeniti europske klijente onima iz drugih regija, Birol je rekao da to neće biti lako jer veliki dio ruskog plina potječe iz zapadnog Sibira i zatim plinovodima teče u Europu. Potvrdio je da bi izgradnja potpuno novih cjevovoda do Kine ili Indije mogla potrajati i do 10 godina te da bi iziskivala puno tehnologije i ulaganja.

"Nalazimo se usred prve istinski globalne energetske krize. Naš svijet nikada, ali nikada nije svjedočio energetskoj krizi ove dubine i ove složenosti. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća imali smo naftnu krizu, ali to je bila samo nafta. Sada imamo naftu, prirodni plin, ugljen, struju. Razlog je vrlo jednostavan: Rusija je najveći izvoznik energije u svijet", govorio je šef IEA-e.

Koliko se može zaključiti, Birol je primarno mislio na dugoročnu perspektivu Rusije u izvozu energenata. Ekonomski je bolno izgubiti glavnog dobavljača (za EU), ali i glavnog kupca. Desetljećima je građena mreža od tisuća kilometara plinovoda i naftovoda od ruskih izvora u Sibiru do kupaca u EU. Samo naftovod Druzhba ima oko 5500 kilometara.

Rusija traži nova tržišta, za to treba vremena i skupo je
Naftovodi i plinovodi su najekonomičniji način za prijevoz tih energenata, ali se radi o golemim investicijama koje se grade godinama. Izgradnja plinovoda Sjeverni tok 2 je trajala deset godina (2011.-2021.).

Taj proces je već počeo dovršetkom izgradnje plinovoda Snaga Sibira 2019. Planira se gradnja drugog plinovoda, Snaga Sibira 2, koji bi bio još duži, a gradnja bi trebala početi 2024. Rusija svakako planira diversificirati svoje tržište, rat u Ukrajini i sankcije EU su samo dodatan poticaj.

Kao privremeno rješenje, Rusija se preorijentirala na izvoz pomorskim putem, a tijekom 2022. je napravila više od 100 tankera kao odgovor na sankcije. Radi se o svojevrsnoj "floti u sjeni", stvorenoj da bi se naftom opskrbljivale zemlje poput Indije, Kine i Turske, koje su postale veliki kupci ruske nafte u trenutku kad Europa smanjuje uvoz.

Riječ je o brodovima starima između 12 i 15 godina, za koje se očekivalo da će u narednim godinama završiti u rezalištu, pa se radi o privremenom rješenju dok rat ne završi i sankcije budu ukinute. Teško da će ti brodovi izdržati u voznom stanju dok se ne sagrade novi naftovodi i plinovodi, a stariji brodovi povećavaju i mogućnost havarije, čime raste cijena osiguranja.

Ruska nafta se prodaje s velikim popustom od samoga početka rata u Ukrajini
EU, SAD, Australija, Japan i države G7 su 5. prosinca 2022. uveli ograničenja cijene sirove nafte iz Rusije na 60 dolara. O ideji se razmišljalo još od početka rata, ali je trebalo vremena za usuglašavanje i pregovore država koje su dogovorile ograničenje.

Temeljna ideja iza ograničenja cijene (engl. "price cap") je da zemlje koje su ga uvele samom svojom veličinom, tj. udjelom na tržištu sirove nafte mogu diktirati i uvjete. Na njih otpada preko 40 posto svjetskog uvoza tog energenta.

Traži od kompanija sa Zapada, koje sudjeluju u trgovini naftom u različitim dijelovima trgovinskog lanca, da ne sudjeluju u izvozu nafte iz Rusije prema ostalim zemljama svijeta osim ako cijena po kojoj se trguje nije ispod maksimalne koju su odredili EU, zemlje G7 i Australija.

Posebno je to ciljano na tržište osiguranja pomorskog prijevoza nafte koje gotovo u potpunosti kontroliraju kompanije iza država koje su uvele ograničenje. A to je jedna od ključnih usluga u globalnoj trgovini naftom jer ni jedan tanker ne isplovljava bez ugovorenog osiguranja.

Iako su se države koje su uvele ograničenje cijene brzo pohvalile da njihov plan funkcionira, dugoročni podaci nude drugačiji pogled. Ruska nafta, čija je glavna referentna cijena Urals - mješavina sirove nafte koja se vadi u regijama Urala i Volge te zapadnog Sibira - prodaje se po golemom popustu još od prvog dana rata u Ukrajini.

Prijašnjih godina je bilo uobičajeno da razlika između Urals cijene, glavne referentne cijene za naftu iz Rusije, i Brent cijene, glavne referentne cijene na svjetskom tržištu, iznosi nekoliko dolara. Točnije, ruska nafta je uvijek bila jeftinija od svjetskog prosjeka za par dolara po barelu, rijetko do 5 dolara po barelu.

Od rata u Ukrajini razlika naglo raste, u jednom trenutku čak više od 37 dolara. To znači da je Rusija morala prodavati svoju naftu s velikim popustom da bi je uopće uspjela prodati. Pretpostavka je kako su Kina i Indija znale da će Rusija imati velikih problema s prodajom jer je izgubila glavnog kupca (EU), pa su mogle ucjenjivati Rusiju da im prodaje po golemom popustu.

Ali cijena sirove nafte je sredinom godine bila toliko visoka da je Rusija još uvijek zarađivala daleko više nego 2021., unatoč popustu od 30 i više dolara po barelu. Od početka studenog svjetska cijena nafte pada na manje od 90 dolara po barelu, na istu razinu kao prije ruskog napada na Ukrajinu. A popust se ne smanjuje, ostaje na oko 30 dolara.

Do sada se cijena spustila na oko 80 dolara po barelu, što znači da Rusija većinu nafte prodaje po cijeni od oko 50 dolara. Zbog toga je Rusija najavila smanjenje proizvodnje za 5 posto do kraja ožujka, oko 500.000 barela dnevno.

Cijena plina u EU se vratila na razine od prije rata
Drugi najvažniji energent je prirodni plin. Situacija je bila puno gora i zbog toga što, za razliku od nafte, nije bilo puno alternativnih dobavljača.

2021. je 39.7 posto prirodnog plina u EU uvezeno iz Rusije, a prirodni plin je drugi najvažniji izvor električne energije za EU. Postojala je realna opasnost da nestašica plina ili njegova jako visoka cijena zaustave cijelu ekonomiju EU.

Dodatno, i proizvodnja električne energije je bila dosta ovisna o tom energentu. Gašenje nuklearnih elektrana, posebno u Njemačkoj, koja je do početka rata u Ukrajini bila pogasila sve osim tri, stvorilo je veliku neravnotežu.

Problemi su se gomilali jedan za drugim, pa su mnoge nuklearne elektrane u Francuskoj morale na remont, a suša je drastično smanjila proizvodnju električne energije u hidroelektranama. I skladišta plina su bila poluprazna, pa države EU nisu mogle naglo prekinuti kupnju iz Rusije.

Skladišta se brzo počinju puniti, što dovodi do velikog rasta cijene prirodnog plina na nizozemskoj burzi, glavnoj europskoj. Do početka zime se ipak uspijevaju popuniti sva skladišta i drastično smanjiti uvoz iz Rusije.

EU pomaže neobično topla zima, zbog čega je potrošnja plina i električne energije bila puno manja nego što se očekivalo. Visoke cijene su potaknule izvoznike LNG-a tankerima da preusmjere pošiljke koje su išle prema Aziji prema EU, što je stabiliziralo cijene.

Tjedni uvoz iz Rusije je kontinuirano padao kroz 2022. pa je u tjednu od 3. listopada do 9. listopada uvoz pao na 501 milijun kubičnih metara, manje od petine ukupnog uvoza u istom tjednu 2021. Trenutno se tek 3 posto prirodnog plina nabavlja iz Rusije, 50 posto iz zaliha, 22 posto iz LNG-a i 15 posto iz Sjevernog mora.

Ne samo da je cijena plina na glavnoj europskoj burzi u Nizozemskoj manja nego što je bila prije rata nego je najmanja od kolovoza. Za isporuke u veljači 2023. je zadnja zabilježena cijena bila 55.16 eura/MWh, a većinu prošle godine se kretala između 100 i 250 eura/MWh, u nekim trenucima i preko 300.

Putinu je otupljena oštrica
Kombinacija sreće (topla zima), suradnje (bolja povezanost energetske mreže između država EU), diverzifikacije i tržišnih načela (rast cijene u EU je doveo do promjene smjera LNG tankera koji su trebali izvoziti na azijsko tržište) otupjela je oštricu glavnog Putinovog oružja, energenata.

Inflacija u eurozoni pada, primarno zbog pada cijene energenata, recesija se još uvijek izbjegava i očekuje se da će biti blaga, prosvjeda zbog rasta cijene troškova energije koji bi mogli destabilizirati EU odavno nema, zima je dovoljno blaga da skladišni kapaciteti, Sjeverno more i LNG tankeri mogu lako zadovoljiti kapacitete.

Poprilično sigurno se može tvrditi kako je energetska kriza izbjegnuta, i to bez velikih ekonomskih, političkih i društvenih posljedica. Putin je izgubio glavni pregovarački adut i više nema čime ucjenjivati članice EU.
www.index.hr

U vrijeme poskupjelih energenata i straha od velikih računa, plaćati tople radijatore u pola cijene zvuči nestvarno. No, Hrvatska je bogata geotermalnim izvorima koji bi mogli zamijeniti dosadašnje termoelektrane. Ispod plodne slavonske zemlje leži skriveno blago. Otkrit će ga vibracije. Na području Vinkovaca ćemo snimiti 25 seizmičkih linija, novih, ukupne dužine oko 26 kilometara, poručuje Martina Tuschl iz Agencije za ugljikovodike. Posebni vibrokamioni stigli su iz Poljske. Proizvodi valove koji putuju pod zemlju, ti se valovi odbijaju o geološke slojeve i vraćaju na površinu, kaže Maciej Stawinoga iz tvrtke. Podaci se snimaju pomoću geofona, malih uređaja zabodenih u zemlju. Potom stižu do mozga operacije, u centralnu jedinicu na terenu. Obrada podataka trajat će mjesecima i otkriti gdje se nalaze termalni izvori.

U Hrvatskoj se ne mora izmišljati topla voda, ovdje se doslovce hoda po njoj, naime, na području Panonskog bazena podzemne vode 60 posto su toplije nego drugdje u Europi, kaže reporterka Marina Bešić Đukarić. Agencija za ugljikovodike istražuje ukupno 6 lokacija. Nakon Vinkovaca na redu je Vukovar. Osijek, Sisak, Velika Gorica i Zaprešić, već su gotovi. Ovdje u Vinkovačkom području očekujemo 80 do 100, Vukovar oko 70 stupnjeva, Osijek 50 do 80, Gorica 90, kaže Martina Tuschl. Temperature su dovoljno visoke da snize račune za grijanje. Zamjenik gradonačelnika Vinkovaca Josip Romić poručuje da račune može smanjiti do 50 posto. Nova energija mogla bi zagrijati svih šest gradova. Agata iz Vinkovaca kaže To je veliko rješenje. Tek kada vidimo ću vjerovati, poručuje Mario iz Vinkovaca. Ulaganja su velika. Najmanje dvije potrebne bušotine stoje 10 milijuna eura i gradovi će ih morati osigurati. Volje ima. Grad Vinkovci ima toplinski sustav na koji se priključi do 1700 domaćinstava i ako se tlo pokaže plodonosno, mogli bi se okrenuti obnovljivim izvorima energije, napominje Romić. Računa se na novac iz europskih fondova, jer okretanje obnovljivim izvorima i zelenoj energiji podupire i Europska unija.

Agencija za ugljikovodike 'otključava' ogroman potencijal geotermalne energije u državi
Središnji hrvatski dio Panonskog bazena ima 60% veći geotermalni gradijent od europskog prosjeka, što ukazuje na odličan potencijal za iskorištavanje geotermalne agencije. Agencija za ugljikovodike već je dodijelila prve koncesije, a odlična baza podataka poslužit će i najavljenoj državnoj tvrtci da iskoristi velike potencijale za lokalni gospodarski razvoj.

Agencija za ugljikovodike vrlo agilno radi proteklih godina, a povod za razgovor s predsjednikom Uprave Agencije g. Marijanom Krpanom bio je nacrt novog Zakona o istraživanju i eksploataciju ugljikovodika, koji je Vlada prošli tjedan uputila u Sabor. Najvažnija novost je „otključavanje“ potencijala za veću primjenu geotermalne energije, koju će biti moguće iskoristiti i iz EU fondova, na veselje brojnih lokalnih samouprava koje doslovce leže na termalnom obnovljivom izvoru a i dalje masovno troše onečišćujuća fosilna goriva, npr. poput Velike Gorice.

Naime, Zakon će otvoriti mogućnost osnivanja „razvojnog društva“ koje može doprinijeti proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora, ali razraditi cjelokupni kaskadni sustav korištenja geotermalnih voda, što i toplinarstvo te grijanje staklenika u poljoprivredi. Jedno inozemno istraživanje iz Francuske pokazalo je da geotermalna energija pri primjeni za grijanje i hlađenje uzrokuje čak 40 puta manje emisija od prirodnog plina. Potkraj 2019. godine u Europi je bilo 130 geotermalnih elektrana u pogonu, čemu treba dodati još 36 projekata koji se razvijaju i još 124 projekta u fazi projektiranja, čija ukupna električna snaga doseže čak 3,3 GW. Ukupni toplinski učin geotermalnih sustava daljinskog grijanja je u 2019. godine iznosio 5,5 GW u 25 europskih zemalja, a u narednih pet do osam godina broj geotermalnih elektrana u pogonu u Europi će se u udvostručiti.

U Hrvatskoj trenutno radi samo jedna geotermalna elektrana snage 16,5 MW, druga, GTE Zagocha 20 MW kod Slatine bi se u pogonu mogla naći iduće godine, a GTE Legrad 19,9 MW tek 2025.. Geotermalni izvori usprkos ogromnom potencijalu ne iskorištavaju se dovoljno. Od g. Krpana saznajemo da bi razvojno društvo osnovala država u javnom interesu a oni bi, uz korištenje sredstava iz Europskih fondova, izvodilo naftno-rudarske radove u razdoblju istraživanja za utvrđivanje potencijala. Valja znati da središnji hrvatski dio Panonskog bazena ima 60% veći geotermalni gradijent od europskog prosjeka.

„Upravo ta 'geološko-naftna' činjenica ojačala je energetsku dimenziju sektora te je potaknula Agenciju na još veći angažman i promociju ovakvih prostora potencijalnim investitorima, koristeći i znanje i podatke koje smo desetljećima prikupljali u svrhu istraživanja i eksploatacije ugljikovodika. Geotermija se savršeno uklapa u ciljeve europskog Zelenog sporazuma i AZU se nada kako će u idućoj financijskoj omotnici implementirati niz uspješnih geotermalnih projekata“, kaže g. Krpan.

Korist za lokalne sredine
Svi postojeći podaci, koji su se prikupljali unazad 30-ak godina, a koji su bili temelj za procjenu geotermalnog potencijala Hrvatske, poslužili su Agenciji za izradu karata potencijalno zanimljivih geotermalnih prostora i za selekciju svih bušotina prema temperaturi izvora i propusnosti bušotine. Selektirani podaci važni su za određivanje namjene svake od bušotina, a do sada je izdvojeno čak 71 do 75 novih prostora s geotermalnim potencijalom koji će se moći iskoristiti za proizvodnju električne ili toplinske energije u budućnosti. Potencijali su veliki i većinom neiskorišteni, a ključna je korist za širu zajednicu, dakle ne isključivo proizvodnja električne energije iz tople vode.

„Uz intenzivnije korištenje geotermalne energije, naši gradovi bi mogli ostvariti velike uštede na grijanju – a samim time imati i više novca za druge projekte – dok bi se poljoprivrednicima koji imaju stakleničku proizvodnju istog trena značajno povećala konkurentnost. No, sve je to još uvijek nedovoljno da bismo iskoristili puni potencijal koji nam nudi naše podzemlje. Nekoliko gradova u kontinentalnoj Hrvatskoj razvija geotermalne projekte, prvenstveno za toplinarstvo i nadam se da ćemo uskoro imati puno dobrih primjera. U Zagrebu manji dio komunalne infrastrukture, poput bazena na Mladosti, već godinama za grijanje koristi geotermalnu energiju. I u poljoprivredi imamo dobrih primjera, poput stakleničke proizvodnje rajčica u Svetoj Nedjelji te Bošnjacima. Njihovi staklenici koji se prostiru na nekoliko hektara su grijani pomoću tople vode iz zemlje.“, govori g. Krpan i nastavlja da za razliku od velikog broj ostalih europskih zemalja, mi ne govorimo samo o potencijalu, već o dokazanom visokom termalnom gradijentu i potvrđenim ležištima s jasnim podacima, koji su poznati i dostupni.

Veća transparentnost prema javnosti
Novosti Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika mogle bi veseliti zainteresiranu javnost. Učinci na okoliš će se odsad morati uzeti u obzir u najranijoj mogućoj fazi prilikom donošenja odluka o projektu, a mjere zaštite okoliša bit će dane javnosti na uvid. Budući da Agencija za ugljikovodike provodi pripremne radnje za jedinstveni postupak nadmetanja za istraživanje i eksploataciju, ovim izmjenama utvrđena je obveza Agencije u pripremi i dostavi inicijativa za izmjene i dopune prostornih planova, a prije objave jedinstvenog postupka nadmetanja odnosno natječaja. "Znamo da je usklađenost s prostornim planovima jedna od važnijih stavki svakog projekta te će od sada Agencija odmah po saznanju o budućem eksploatacijskom polju moći predlagati izmjene prostornih planova, a sve kako bi projekti tekli bez kašnjenja te će se na taj način dosadašnji zastoji u realizaciji nakon postupka nadmetanja“, kaže Krpan. Također, uvodi se obveza objave nacrta pojedinih akata koji se odnose na naftno-rudarske projekte, kao i građevinske dozvole za naftno-rudarske objekte i postrojenja. Zakonom je dodatno uređeno i skladištenje prirodnog plina i trajno zbrinjavanje ugljikova dioksida.

Vrijedni podaci
„Investitori cijene analize koje im možemo predočiti jer im, u konačnici, značajno smanjuju početne investicije, što je pak ključna stvar u razvoju takvih projekata. U ovom trenutku imamo bazu od oko 3.500 bušotinskih podataka, bazu seizmičkih podataka na prostoru od oko 20.000 km2 i veliki broj 3D seizmičkih podataka. To su investitorima dragocjeni ulazni podaci koji dobro definiraju istražne prostore i koji potvrđuju geotermalni potencijal, što investitorima štedi novac i vrijeme“, kaže g. Krpan. Slično kao i u slučaju nafte i plina, Agencija je zainteresiranim investitorima omogućila i korištenje tzv. 'Data Rooma', odnosno sobe s objedinjenim prikupljenim podacima podzemlja, a zbog pandemije je uspostavljen zaštićeni virtualni Dana Room za sve podatke iz Panonskog bazena.

U samo dvije godine od kada je geotermija u nadležnosti AZU u sedam nadmetanja dodijeljeno je čak 13 dozvola za istraživanje geotermalnih voda u energetske svrhe. Agencija za ugljikovodike je u lipnju prošle godine raspisala natječaj za istraživanje geotermalnih voda za energetske svrhe na četiri istražna prostora na području Slavonije, Podravine i Međimurja za koje je pristiglo devet ponuda sedam različitih ponuditelja. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja donijelo je u listopadu odluke o izdavanju dozvola za istraživanje geotermalnih voda za energetske svrhe za četiri istražna prostora na području Slavonije, Podravine i Međimurja. Dozvolu za istraživanje geotermalnih voda za energetske svrhe na istražnom prostoru „Legrad-1“ dobila je tvrtka GEO POWER ENERGY DEVELOPMENT. Nadalje, tvrtka ENSOLX dobila je dvije dozvole za istraživanje i to na istražnim prostorima „Ernestinovo“ i „Merhatovec“, dok je dozvolu za istraživanje geotermalnih voda na istražnom prostoru „Lunjkovec-Kutnjak“ dobila tvrtka BUKO TERMAL, inače u vlasništvu Varaždinske županije i općine Mali Bukovec. Vrijednost istražnih radova na ovim projektima procjenjuje se na gotovo 152 milijuna kuna.

„Državi je cilj u što većoj mjeri razraditi modularni, odnosno kaskadni sustav korištenja geotermalnih voda kako bi se iskoristio njihov maksimalni potencijal. Takav model omogućava proizvodnju električne energije (gdje temperature i protočnost ležišta to omogućavaju), korištenja „otpadne“ geotermalne vode, odnosno one koja je već prošla kroz postrojenje za proizvodnju električne energije i čija je temperatura snižena, ali je još uvijek iskoristiva za potrebe toplinarstva, kao i za poljoprivredu odnosno za grijanje staklenika ili neke druge namjene poput, primjerice, uzgoja riblje mlađi ili za korištenje u sušarama, te se na taj način stvara dodatna vrijednost i za lokalno gospodarstvo“, kaže Krpan.
www.energetika-net.com

 

Veliki geotermalni potencijal ispod plodne slavonske zemlje
Američka ministrica energetike Jennifer Granholm, koja je ovaj tjedan bila u Zagrebu, rekla je da Hrvatska ima golem potencijal u geotermalnim izvorima, u što bi rado ulagale i američke tvrtke. U Hrvatskoj se, za sada, geotermalna energija iskorištava najviše iz prirodnih izvora, i to u toplicama, u medicinske svrhe i za kupanje. Ukupno postoji 28 nalazišta, od kojih je 18 u upotrebi. Velik geotermalni potencijal skriva se i ispod plodne slavonske zemlje. Na jednoj od bušotina, u Babinoj Gredi, radi se na pripremi izgradnje elektrane koja će geotermalnu energiju pretvarati u električnu. Na području Panonskog bazena podzemne su vode čak 60 posto toplije u odnosu na europski prosjek. Još 80-ih godina otkriven je geotermalni potencijal u Babinoj Gredi. Sada se planira izgradnja elektrane. Ovdje ćemo izgraditi elektranu koja će dati 15 MW struje, to je dovoljno da se cijela općina opskrbi strujom, a i šire. Uvijek postoji potencijal da se to dodatno iskoristi za proizvodnju, za grijanje industrijskih pogona, kućanstava, rekao je za Dnevnik HRT-a Nikola Legčević, voditelj projekta. Na 3800 metara temperatura vode je malo viša od 170 stupnjeva. Najistočnija županija u skoroj budućnosti mogla bi postati energetski neovisna i primamljiva ulagačima, što će donijeti nova radna mjesta i bolji standard života. U doba energetske krize intenzivno se traži alternativa. Riječ je o enormnim ulaganjima. Geotermalni projekti su jedni od najskupljih projekata, 1 MW stoji od 6 do 8 milijuna eura, što znači da jedna elektrana od 10 MW stoji od 60 do 70 milijuna eura, rekla je Ivana Ivančić, direktorica investitorske tvrtke. Potencijal - neograničen, pa Slavonija računa i na europski novac. Ima i niz dodatnih koristi od izgradnje toplovoda, grijanje stambenih blokova, cijelih naselja, kao i u izgradnji plasteničke i stakleničke proizvodnje, istaknuo je Damir Dekanić, vukovarsko-srijemski župan. Sigurni smo da ćemo zajedničkim snagama, županija i općina, pronaći investitore, a to je da se otvore i turistički sadržaji, banje, lječilišta. Imamo niz mogućnosti kako pomoći svojim mještanima i da Babina Greda u konačnici postane mjesto useljavanja, a ne iseljavanja, rekao je Josip Krnić, načelnik općine Babina Greda. Struja proizvedena na slavonskim poljima smanjit će nacionalni uvoz, a ako se geotermalna energija iskoristi i za grijanje, građani bi imali višestruke ekonomske koristi.
vijesti.hrt.hr

Tesla inc. je ugovorio veliku novu narudžbu Megapack-a od 1 GWh za veliki projekt skladištenja energije u Kanadi. Još 2019. Tesla inc je lansirao Megapack, a bio je to Teslin treći stacionarni proizvod za pohranu energije nakon Powerwalla i Powerpacka. Jedna Megapack jedinica je „baterijski sustav od 3 MWh“ veličine spremnika s integriranim modulima, pretvaračima i toplinskim sustavima. S većom veličinom i integriranom energetskom elektronikom, Tesla tvrdi da je Megapack 60% energetski gušći od svog Powerpacka. Također dolazi na licu mjesta, spreman za ugradnju i može se slati u kontejnerima.

Prije nekoliko mjeseci Tesla je nadogradio Megapack s većim kapacitetom 3,9 MWh i malo ga povećao. Sustav za pohranu energije brzo je postao najpopularniji baterijski paket za velike projekte pohrane energije. Unatoč značajnom povećanju proizvodnog kapaciteta tijekom prošle godine, vrijeme isporuke novih Megapack narudžbi pokazuje da je u osnovi rasprodan za sljedeće dvije godine .

Sada se planira novi divovski projekt u Kanadi. NRStor Inc. najavio je novo partnerstvo za izgradnju Oneida Energy Storage Project koji je najveći te vrste u Kanadi i među najvećima u svijetu. Osigurat će 1 gigavat-sat prijeko potrebnog kapaciteta za mrežu Ontarija, dok će prioritet biti lokalna autohtona partnerstva i koristi za okoliš. NRStor i Six Nations of the Grand River Development Corporation ("SNGRDC") zajednički razvijaju Projekt od 2018. i također sa zadovoljstvom najavljuju sudjelovanje Northland Powera kao dioničkog i operativnog partnera. Konzorcij je potvrdio da će koristiti Tesla Megapacks za projekt od 250 MW/1000 MWh.

Annette Verschuren, predsjednica i izvršna direktorica NRStora, komentirala je objavu: Ovo je značajan dan za Oneida Energy Storage Project i ponosni smo na primjer koji postavlja kao projekt održive energije sa snažnim autohtonim partnerstvom iz šest nacija i suradnjom između industrije i vlade. Zahvaljujemo našim brojnim dionicima, uključujući Vladu Ontarija i Vladu Kanade, čija su potpora i ulaganje u ovaj Projekt odigrali ključnu ulogu u njegovom dovođenju do ove faze. Tesla Megapacks koristit će se za pohranjivanje viška energije iz obnovljivih izvora energije proizvedene u Ontariju i njezinu isporuku natrag u mrežu pri vršnoj potražnji. Također će pružati usluge balansiranja mreže. Kao što je ranije navedeno, projekt je dodan Teslinom dugom Megapack zaostatku i ne očekuje se da će biti dovršen prije 2025. godine.
electrek.co

Nuklearna raketa VASIMR brzine od 123.000 mph / 197.950 kmh mogla bi dosegnuti Mars za samo mjesec dana. U tijeku su testovi plazma raketne tehnologije koja bi mogla znatno skratiti vrijeme potrebno ljudima da stignu do Marsa, uvelike smanjujući rizik od mehaničkih kvarova i drugih smrtonosnih svemirskih opasnosti za buduće astronaute na Marsu. Kostarika i američka tvrtka Ad Astra Rocket Company objavile su tijekom ljeta da su dovršile rekordni 88-satni test izdržljivosti svoje plazma rakete Vasimr VX-200SS od 80 kW. Test, proveden u tvrtkinom laboratoriju u Teksasu u blizini Houstona, postavio je novi svjetski rekord u izdržljivosti velike snage rakete u električnom pogonu.

'Godine testiranja pokušaja i pogrešaka' za raketu Vasimr
"Test je veliki uspjeh, kulminacija godina testiranja pokušaja i pogrešaka te mukotrpne pažnje posvećene detaljima te dobra nagrada za ustrajnost i predanost tima", rekao je Franklin R. Chang Díaz, predsjednik i glavni izvršni direktor Ad Astre, koji letio je u sedam odvojenih misija kao NASA-in astronaut, provevši 1601 sat u svemiru.

Raketa Variable Specific Impulse Magnetoplasma Rocket (VASIMR) dizajnirana je za let s motorom koji koristi nuklearne reaktore za zagrijavanje plazme na dva milijuna stupnjeva. Vrući plin se zatim kanalizira, putem magnetskih polja, iz stražnjeg dijela motora kako bi ga pokrenuo, u teoriji, do brzine 123.000 mph (197.950 km/h). Cilj Ad Astre je omogućiti mnogo brže, ali i mnogo sigurnije svemirske letove — unatoč činjenici da bi rakete Vasimr poslale nuklearne reaktore da jure svemirom nevjerojatnim brzinama. Iako će rakete-nosači Vasimr i dalje trebati kemijske rakete da stignu u orbitu, kada tamo stignu, aktivirat će se plazma motor, što uvelike poboljšava sigurnost posade, prema tvrtki.

Četiri puta brže od postojećih kemijskih raketa
U sedam mjeseci koliko bi NASA procijenila koliko bi bilo potrebno za let ljudi na Mars, moglo bi se dogoditi bezbroj katastrofalnih kvarova. Zato je Díaz u intervjuu za Popular Science 2010. rekao da nas "kemijske rakete neće odvesti na Mars. To je jednostavno predugo putovanje." Konvencionalna raketa mora iskoristiti cjelokupnu zalihu goriva u jednoj kontroliranoj eksploziji tijekom lansiranja prije nego što krene prema Marsu. Ne postoji procedura prekida, brod neće moći promijeniti kurs, a ako se dogodi bilo kakav kvar, kontrola misije bi imala 10-minutnu odgodu komunikacije, što znači da bi mogli bespomoćno promatrati kako posada polako umire.

Ad Astrina plazma raketa Vasimr, s druge strane, održavat će pogon tijekom cijelog putovanja do crvenog planeta. Postupno će ubrzavati sve dok ne postigne maksimalnu brzinu od 34 milje (54 km) u sekundi do dvadeset trećeg dana, što je čini četiri puta bržom od bilo koje postojeće kemijske rakete. To bi smanjilo procijenjeno putovanje od sedam mjeseci za otprilike šest mjeseci. Manje vremena putovanja svemirom znači manju izloženost sunčevom zračenju - nedavna studija navodi da misije na Mars ne bi trebale trajati duže od četiri godine radi sigurnosti posade - manji rizik od mehaničkih kvarova i manji zdravstveni rizik zbog učinaka atrofije mišića nulte gravitacije . Budući da brodski plazma motor može osigurati pogon u bilo kojem trenutku, također može promijeniti kurs ako je potrebno.

Nakon uspješnog testa izdržljivosti rakete s plazmom Ad Astra u srpnju, tvrtka je objavila svoje planove za budućnost. "S novim nizom modifikacija motora koji su već u fazi proizvodnje, sada ćemo krenuti u demonstraciju toplinskog stabilnog stanja na 100 kW u drugoj polovici 2021.", rekao je Díaz u priopćenju za tisak Ad Astre. Druge tvrtke poput DARPA-e također razvijaju rakete na nuklearni pogon — agencija Pentagona objavila je ove godine da želi demonstrirati nuklearni toplinski pogonski sustav iznad niske Zemljine orbite 2025. Svemirski let izgleda kao da je na putu da postane nuklearni, u potezu koji uvelike bi povećao kapacitet čovječanstva za lansiranje u neistražena područja našeg svemira.
interestingengineering.com

Godinama se govori o projektima solarnih elektrana u Sahari, hvaljenim kao potencijalni Sveti gral obnovljive energije. Velika saharska pustinja je više od 3,6 milijuna četvornih milja suhe, vruće zemlje, od čega bi 1,2% moglo napajati cijeli svijet, teoretski, ako bi bilo pokriveno solarnim tehnologijama.

TuNur, mala tvrtka sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu, podnijela je zahtjev vladi Tunisa za početak izgradnje projekta koncentrirane solarne energije (CSP) od 4,5 GW u pustinji Sahari. U slučaju uspjeha, proizvedena energija prenosit će se podzemnim kabelima u Italiju, Maltu i Francusku, osiguravajući Europi novi alternativni izvor energije bez ugljika. “Projekt TuNur potpuno je integriran projekt solarnog izvoza, tako da kombinira proizvodnju solarne energije u Tunisu s namjenskim kabelskim vezama za prijenos na europsku mrežu,” objašnjava glavni operativni direktor TuNura Daniel Rich.

Projekt će se nalaziti u blizini Réjima Maâtouga u pokrajini Kébili, na jugozapadu Tunisa, gdje je TuNur pristao unajmiti zemlju od lokalnog plemena. Ljeti temperature ovdje dosežu najviše 34°C uz čak 12 sunčanih sati dnevno. Kada bude u potpunosti izgrađen, projekt će pokrivati ​​područje tri puta veće od Manhattana. Stotine tisuća paraboličkih zrcala bit će raspoređeno da usmjere intenzivno saharsko sunce na CSP tornjeve koji dosežu visinu od čak 200 m. Toplina će biti pohranjena u rastaljenim solima koje prolaze kroz ove tornjeve, grijaće paru za okretanje turbina, ali također, budući da sol može zadržati toplinu satima, energija se može generirati dugo nakon što sunce prestane sjati. Ako se dobije zeleno svjetlo, Sahara solar mogla bi opskrbljivati ​​strujom dva milijuna europskih domova. Ovaj koncept nije nov, ali je do sada bio neuspješan. Što TuNurs čini drugačijim?

Rješavanje nedostatka čiste snage osnovnog opterećenja
Usvajanje obnovljivih izvora energije se pojačalo i nastavlja rasti iz godine u godinu. U 2016. godini 86% novih instaliranih kapaciteta u EU dolazilo je iz obnovljivih izvora energije. Ali pitanje kako osigurati pouzdanu baznu snagu za uravnoteženje povremene solarne fotonaponske (PV) energije i vjetra i dalje ostaje.

"Prije nego što kreatori politike odluče o prirodi budućih električnih mreža, trebalo bi se pozabaviti nekim osnovnim pitanjima o raznolikosti električne mreže i čini se da je potrebno preispitivanje uloge tehnologija osnovnog opterećenja", primijetili su Benjamin Matek i Karl Gawell u The Benefits of Baseload Renewables: A Misunderstood Energy Technology , rad koji je objavio The Electricity Journal 2015. "Umjesto pretpostavke da se preferira jedna tehnologija, treba razmotriti niz opcija opskrbe obnovljivim izvorima energije", dodaje.

Dok su neki zagovarali veće oslanjanje na nuklearnu energiju kako bi se osigurala osnovna snaga, antinuklearni osjećaji ograničili su njezino usvajanje. U Njemačkoj je predanost prestanku korištenja nuklearne energije nakon katastrofe u Fukushimi dovela do porasta novih termoelektrana na ugljen. Između 2011. i 2015. snaga proizvedena ugljenom porasla je za 10,7 GW unatoč širenju njemačkog sektora obnovljivih izvora energije.

TuNurova čista, alternativna energija mora se natjecati s tradicionalnim oblicima bazne energije kao što su ugljen i plin, ali i drugim obnovljivim izvorima koji se temelje na skladištenju. Kako se napori za dekarbonizaciju povećavaju diljem Europe, tako raste i potreba za pouzdanom, čistom energijom, posebno kako elektrifikacija transportnih sustava dobiva na zamahu. Trenutno, međutim, Europa uvozi 60% svoje energije u obliku plina, nafte i ugljena iz Rusije i Bliskog istoka, s nekoliko uvoznih alternativa.

"Ono što radimo je u biti natjecanje s drugim oblicima faktora visokog kapaciteta ili niskougljičnim tehnologijama temeljenim na pohranjivanju u Europi, tako da je to PV s pohranom električne energije ili tehnologijama kao što su pučinske vjetroelektrane, nove nuklearne elektrane i tako dalje", kaže Rich .

CSP protiv PV tehnologija
Kad je projekt prvi put predložen, TuNur nije donio čvrstu odluku kojoj solarnoj tehnologiji će se posvetiti. Međutim, bio je uvjeren u potrebu za sposobnošću skladištenja energije, kako bi osigurao da nije samo još jedan pružatelj obnovljivih izvora energije na europskom tržištu, već da može ponuditi nešto jedinstveno.

"Budući da smo morali integrirati pohranu u nekom obliku, hoćemo li ići s CSP-om s integriranom pohranom ili ćemo ići s PV-om s baterijama ili hibridom ova dva?" kaže Rich. TuNur tvrdi da CSP trenutno nudi najekonomičniji izvor pohranjene energije. "CSP je toplinska proizvodnja i stoga je element za pohranu zapravo pohrana topline, a ne pohrana električne energije", objašnjava Rich. "Danas je toplinsko skladištenje jeftinije i učinkovitije od baterijskog skladištenja."

U prvoj fazi Sahara solara izgradit će se CSP toranj od 250 MW, zajedno s namjenskim dalekovodom kroz Sredozemno more do Malte. Procjenjuje se da će ova faza koštati 85 milijuna eura, a dodatnih 1,6 milijardi eura za kabelsku vezu. Kao takva, očekuje se da će cijena električne energije biti 8,73 centa po kilovatsatu (c/kWh). Procjenjuje se da solarni PV košta 7,7 c/kWh samo za proizvodnju u Tunisu. Drugdje u regiji Bliskog istoka i sjeverne Afrike (MENA), cijena CSP-a već je dramatično pala.

Ranije ove godine, Uprava za električnu energiju i vodu Dubaija objavila je da je četvrta faza njenog solarnog parka Mohammed bin Rashid Al Maktoum od 200 MW uključivala ponude od samo 6,3 centalija/kWh, dok je SolarReserve u Južnoj Australiji postigao cijene od čak 5,2 centalija/KWh, a njegov projekt u Čileu 2016. dosegao je 5,7 c/kWh.

Kako je cijena CSP-a pala, postao je sve konkurentniji s drugim izvorima dispečabilne energije. “Vjerujemo da smo postavljanjem CSP-a u Tunisu i tamošnjim stvaranjem električne energije, čak i uz dodatne troškove veza za prijenos prema Europi, puno konkurentnije rješenje za europska tržišta od tih alternativa”, kaže Rich.

Nadalje, CSP nudi mnoštvo lokalnih pogodnosti. Samo TuNurs obećava do 20.000 novih radnih mjesta. "S CSP tehnologijom, do 60% kapitalnih ulaganja može, u teoriji, doći od lokalnih tvrtki, tako da postoji golema izravna strana ulaganja i prilika za socio-ekonomski razvoj za Tunis, a da se Tunis ne ograničava da to učini i za svoju domaću opskrbu", kaže Bogati. CSP nedvojbeno pruža veće prilike za lokalno ulaganje nego PV projekt, budući da postoji veći postotak lokalne proizvodnje; PV paneli se općenito uvoze, pa zahtijevaju manje izgradnje na licu mjesta, stvarajući manje lokalnih poslova. "CSP je više infrastrukturni projekt dok je PV postao prilično pojednostavljena roba", kaže Rich, dodajući da "Postoji više izazova, ali građevinska industrija se sprema i već se pripremila da to može prihvatiti."

Je li Sahara sveti gral obnovljive energije?
Godinama se govori o projektima solarnih elektrana u Sahari, hvaljenim kao potencijalni Sveti gral obnovljive energije. Velika saharska pustinja je više od 3,6 milijuna četvornih milja suhe, vruće zemlje, od čega bi 1,2% moglo napajati cijeli svijet, teoretski, ako bi bilo pokriveno solarnom fotonaponom.

Ali solarni potencijal Sahare tek treba biti realiziran, jer samo projekt Noor u Maroku trenutno radi na tom području. Postoji niz razloga za to, uključujući političku nestabilnost u regiji MENA koja odbija potencijalne ulagače. Nadalje, troškovi prijenosa, solarnih panela i održavanja postrojenja odvratili su investitore u prošlosti.

Na Saharu se dugo gledalo kao na potencijalnu bateriju za Europu, koristeći CSP. Godine 2013. projekt Desertec vrijedan 400 milijardi eura propao je nakon što su se dva zagovornika, Desertec Foundation i Desertec Industrial Initiative, posvađali, optužujući jedan drugoga za lošu komunikaciju.

TuNur vjeruje da je sada vrijeme da solarna energija u Sahari konačno zaživi. "Ako pogledate osnove, mislim da je do sada bilo tehničkih izazova koje je trebalo prevladati u smislu koja je prava tehnologija za implementaciju u Sahari, uključujući razvoj prijenosa, posebno podmorskog sektora prijenosa", kaže Rich .

Ako aplikacija TuNur bude uspješna i projekt se ostvari, to bi moglo označiti važan korak za saharsku solarnu energiju, CSP tehnologije i europske zelene ciljeve. Kao što Rich kaže: “Naš fokus danas je dobivanje svih dozvola i ovlaštenja u Tunisu i Europi. „U ovom trenutku, na temelju dosadašnjeg rada i preostalih razvojnih koraka, vjerujemo da bismo mogli ući u financijski okvir i započeti izgradnju prve faze do kraja 2019. Procjenjujemo dvije i pol do tri godine 'vrijeme izgradnje prije komercijalnih operacija.”
www.power-technology.com

Novi Magna eBeam modularni pogonski sklop lako pretvara kamionete u električna vozila. Tvrtka za tehnologiju mobilnosti Magna predstavila je svoj novi pogon kamioneta, koji proizvođačima olakšava pretvorbu postojećih dizajna kamioneta s motorom s unutarnjim izgaranjem (ICE) u električna vozila (EV).

"Magna nastavlja ubrzavati svoje mogućnosti elektrifikacije pogonskog sklopa kako bi pomogla proizvođačima automobila u postizanju budućnosti s nultom emisijom", navodi tvrtka u priopćenju za javnost. Pogonski sklop, nazvan eBeam, daje proizvođačima automobila mogućnost da elektrificiraju svoje kamione bez žrtvovanja korisnosti i funkcionalnosti - sustav je napravljen da podržava "vozila velike nosivosti", kažu u tvrtki.

Integracijom tehnologije u svoje kamione s karoserijom na okviru, zamjenom ICE pogona, proizvođači automobila pretvaraju postojeća vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem u vozila s električnim ili hibridnim pogonom na baterije. Tehnologija eBeam integrira se s arhitekturom kamioneta, bez potrebe za jedinstvenim ovjesom, šasijom ili kočionim sustavom. Rješenje će pomoći proizvođačima automobila da uvedu nove elektrificirane kamione na tržište brže i po nižoj cijeni, kaže Magna.

Elektrifikacija segmenta kamioneta
eBeam je u biti zamjena za tradicionalne gredne osovine. Tim koji stoji iza tehnologije eBeam kaže da njihov proizvod predstavlja prvu značajnu promjenu sustava stražnje osovine kamiona u više od 100 godina. Hrabar je pothvat elektrificirati kamione, čiji vlasnici zahtijevaju mogućnosti vuče i prijevoza na koje su trenutno navikli, a mi smo to postigli s našom eBeam tehnologijom, rekao je Tom Rucker, predsjednik Magna Powertrain. "Znamo da su osovine ključni elementi snage kamiona i uzbuđeni smo što smo razvili prvo značajno poboljšanje osovine s punom gredom u više od 100 godina."

Pogonski sklopovi dolaze u različitim varijantama, od jednog motora, jedne brzine do dvomotora s vektoriranjem momenta. Raspon snage je između 120 kW i 250 kW. Tvrtka također nudi nekoliko cjelovitih pogonskih rješenja za podršku električnom pogonu na sva četiri kotača, uključujući napredni softver i kontrole za besprijekornu integraciju. Kao što predsjednik Magne Powertrain, Tom Rucker, ističe kamioneti u segmentu automobila čine 20 posto novih vozila prodanih u 2020. Magnin novi EV pogon, kao i nove opcije kao što su Teslin Cybertruck, Canoo pickup i Rivian EV pickup , pomoći će korisnicima te proizvođačima da u potpunosti prihvate elektrifikaciju.
interestingengineering.com

Europski parlament dao je konačno odobrenje za obveznu primjenu nulte stope emisija novih automobila i kombija od 2035., što znači da se za 12 godina više neće moći prodavati novi automobili na benzin i dizel. Novi standardi CO2 emisija za automobile i kombije dio su zakonskog paketa "Spremni za 55", a podržani su s 340 glasova za, 279 protiv i 21 suzdržanim. Uredbu su podržali zastupnici socijaldemokrata, zelenih i liberala. Ovom uredbom potiče se proizvodnja vozila s nultim i niskim emisijama. Ti ciljevi pružaju jasnoću automobilskoj industriji i potiču proizvođače automobila na inovacije i ulaganja. Potrošačima će kupnja i upotreba vozila s nultim emisijama biti pristupačniji, a brže će se razviti i tržište rabljenih vozila. Tako će održivi prijevoz postati dostupan svima, rekao je izvjestitelj iz kluba liberala Jan Huitema (Renew). Za 12 godina više se neće moći prodavati novi dizelaši i benzinci, već isključivo nova vozila s nultom stopom štetnih emisija. Prijelazni ciljevi smanjenja štetnih emisija za 2030. su 55 posto za automobile i 50 posto za laka gospodarska vozila. U praksi to znači da novi automobili i kombiji na tržištu više neće smjeti ispuštati CO2, ali s cesta neće nestati automobili s motorima na unutarnje izgaranje. Građani će i nakon 2035. moći voziti svoje postojeće automobile s motorima na unutarnje izgaranje pa i kupovati rabljene automobile na benzin i dizel. Nakon konačnog glasanja na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta, tekst još treba formalno odobriti Vijeće prije objave u Službenom listu EU-a.
vijesti.hrt.hr

Nula emisija CO2 za nove automobile i kombije 2035
Parlament je odobrio nove ciljeve smanjenja emisija CO2 za nove osobne automobile i laka gospodarska vozila, dio paketa „Prikladan za 55“. S 340 glasova za, 279 protiv i 21 suzdržanim, zastupnici Europskog parlamenta podržali su dogovor postignut s Vijećem o revidiranim standardima emisija CO2 za nove automobile i kombije u skladu s povećanom klimatskom ambicijom EU-a.

Novo zakonodavstvo postavlja put prema nultim emisijama CO2 za nove osobne automobile i laka gospodarska vozila 2035. (cilj za cijelu flotu EU-a za smanjenje emisija CO2 koje proizvode novi automobili i kombiji za 100% u usporedbi s 2021.). Srednji ciljevi smanjenja emisija za 2030. postavljeni su na 55% za automobile i 50% za kombije.

Ostale ključne mjere predviđene Uredbom:
* Komisija će do 2025. predstaviti metodologiju za procjenu i izvješćivanje o podacima o emisijama CO2 tijekom cijelog životnog ciklusa automobila i kombija koji se prodaju na tržištu EU-a, popraćenu zakonodavnim prijedlozima prema potrebi;
* Komisija će do prosinca 2026. pratiti jaz između graničnih vrijednosti emisija i podataka o potrošnji goriva i energije u stvarnom svijetu , izvijestiti o metodologiji za prilagodbu specifičnih emisija CO2 proizvođača i predložiti odgovarajuće naknadne mjere;
* Proizvođačima odgovornim za male količine proizvodnje u kalendarskoj godini (1 000 do 10 000 novih automobila ili 1 000 do 22 000 novih kombija) može se odobriti odstupanje do kraja 2035. (oni koji registriraju manje od 1 000 novih vozila godišnje nastavljaju biti izuzeti);
* Trenutačni mehanizam poticaja za vozila s nultom i niskom emisijom (ZLEV), koji nagrađuje proizvođače koji prodaju više takvih vozila (s emisijama od nula do 50 g CO2/km, kao što su električna vozila i plug-in hibridi s dobrim performansama) s nižim CO2 ciljevi smanjenja emisija, prilagodit će se očekivanim prodajnim trendovima. Od 2025. do 2029. referentna vrijednost ZLEV-a postavljena je na 25% za prodaju novih automobila i 17% za nove kombije, a od 2030. poticaj se ukida;
* Svake dvije godine, počevši od kraja 2025., Komisija će objaviti izvješće za procjenu napretka prema cestovnoj mobilnosti s nultim emisijama.
Izvjestitelj Jan Huitema (Renew, NL) rekao je: „Ova uredba potiče proizvodnju vozila s nultom i niskom emisijom. Sadrži ambicioznu reviziju ciljeva za 2030. i cilj nulte emisije za 2035., što je ključno za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. Ovi ciljevi stvaraju jasnoću za automobilsku industriju i potiču inovacije i ulaganja za proizvođače automobila. Kupnja i vožnja automobila s nultom emisijom postat će jeftiniji za potrošače i brže će se pojaviti tržište rabljenih vozila. To čini održivu vožnju dostupnom svima.”

Nakon konačnog glasovanja na plenarnoj sjednici, tekst će morati službeno odobriti i Vijeće prije nego što se ubrzo nakon toga objavi u Službenom listu EU-a. Dana 14. srpnja 2021., u sklopu paketa „Skladan za 55”, Komisija je predstavila zakonodavni prijedlog za reviziju standarda emisija CO2 za nove osobne automobile i laka gospodarska vozila. Prijedlog ima za cilj pridonijeti klimatskim ciljevima EU-a za 2030. i 2050., donijeti dobrobiti građanima i potaknuti inovacije u tehnologijama s nultom emisijom.
www.europarl.europa.eu

Australska tvrtka Airspeeder konstruirala je prvi leteći električni trkaći automobil na svijetu te sada osposobljava svoje električne leteće automobile da jednog dana budu dio olimpijskog sporta, prema izvješću ABC Newsa. To je budućnost, to je kapsula koja juri nebom... to su Ratovi zvijezda", rekao je čelnik tvrtke za medije Stephen Sidlo za ABC News .

To nije avion, niti dron... to je potpuno novi transportni sustav", rekao je. Ovo je ono što se zove eVTOL zrakoplov s električnim okomitim polijetanjem i slijetanjem, a može ići u više smjerova i dimenzija.

Ispitivanja novog zrakoplova trenutno se provode u pustinji južne Australije. Nakon što izradimo i testiramo sve ove leteće automobile i odradimo nekoliko utrka, prijeći ćemo na model koji će se koristiti", rekao je Sidlo. A to će otvoriti puno prilika za svijet da vidi što smo radili u Južnoj Australiji.

Uskoro bi leteći trkaći automobili također mogli koristiti proširenu stvarnost za pridruživanje impresivnim svjetovima igara. Tvrtka se nada da će leteće trkaće kapsule postati pokazni sport na Olimpijskim igrama 2032. godine. Voljeli bismo biti na Olimpijskim igrama i napraviti nešto tamo, rekao je Sidlo. Ali jedini način na koji ćemo doista doći do statusa sporta jest da potvrdimo da ovo može biti sport i da dobijemo prijenose, dobijemo želju publike o tome što žele vidjeti. Kad to učinimo, onda ćemo pokucati na vrata Olimpijskih igara i vidjeti što možemo učiniti.

John Persico, direktor u Australian Sports Technologies Network, rekao je za ABC News da će se nove sportske tehnologije, kao što su automobili, pokazati korisnima za Igre u Brisbaneu, posebno u ublažavanju transportnih problema i bacanju svjetla na potencijalna nova sportska natjecanja. Sportsku tehnologiju definiram kao poveznicu digitalnih podataka i tehnologije sa samim sportom, zabave, medija i zdravlja, rekao je Persico.

To je jedno od najuzbudljivijih područja za Olimpijske igre 2032., mogućnost stvaranja radnih mjesta, novih prilika i stvaranja izvanrednog iskustva za najveći sportski događaj na svijetu. Imamo stvarno jaku lokalnu industriju sa 650 tvrtki u Australiji koje se bave aktivnostima vezanim uz sportske inovacije u 35 različitih kategorija. Airspeeder je prvi put dospio na naslovnice sa svojim letećim trkaćim automobilom u lipnju 2021. Prošli je mjesec Maca Flight predstavio svoj poboljšani leteći trkaći automobil na vodik.
interestingengineering.com

Mnogo velikih, energetski vrlo intenzivnih tvrtki su smanjile ili obustavile proizvodnju jer su cijene energije bile iznad razina rentabilnosti. Kutinska Petrokemija troši 25% zemnog plina u Republici Hrvatskoj, no proizvodnja je trenutačno zaustavljena zbog visoke cijene zemnog plina.

Guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Boris Vujčić, ujedno i član Upravnog vijeća ECB-a izjavio je za Reuters da monetarna politika mora biti dovoljno restriktivna da spusti temeljnu inflaciju, kao i da će se vjerojatno nakon ožujka vidjeti "još aktivnosti" po pitanju kamatnih stopa u eurozoni, no da će se pričekati podaci pa će se u svibnju, lipnju i srpnju odlučiti.

Europska središnja banka (ECB) početkom veljače ponovno je podigla kamatne stope, za pola postotnog boda, poručivši da i dalje planira obuzdavati inflaciju u eurozoni kočenjem potražnje, unatoč posustajanju gospodarskog rasta. ECB je najavio da će i na sjednici u ožujku ponovo podići kamatne stope za pola postotnog boda, a na pitanje novinara trebaju li se očekivati daljnja povećanja kamatnih stopa i nakon ožujka, Vujčić je rekao da je vjerojatno da će se nakon ožujka vidjeti "još aktivnosti" po pitanju stopa.

No, pričekat ćemo da stignu podaci i onda ćemo u svibnju, lipnju i srpnju odlučiti što ćemo učiniti, rekao je Vujčić, koji je s ulaskom Hrvatske u eurozonu postao i član Upravnog vijeća ECB-a.

Upitan može li se očekivati da će politika podizanja kamatnih stopa biti okončana do ljeta, Vujčić je kazao da se to ne može unaprijed "kalendarski" određivati, a također, rekao je i da ne želi govoriti o perspektivi smanjivanja kamatnih stopa, u trenutku kada smo još u procesu njihova podizanja. Da bi se moglo reći da politika ECB-a funkcionira mora se vidjeti kontinuirani pad temeljne inflacije, istaknuo je Vujčić, dodajući da je očito da je temeljna inflacija još uvijek previsoka.

ECB bi u ožujku mogao revidirati "prema dolje" prognozu ukupne inflacije
Na pitanje novinara kada bi se to moglo dogoditi, Vujčić je rekao da prvi podaci o inflaciji za siječanj koji pokazuju niže inflacijske pritiske od očekivanih, zatim jači euro i novi terminski ugovori za energiju, robu i hranu, ukazuju da bi u ožujku moglo doći do revizije "prema dolje" prognoze ukupne inflacije. Izjavio je i da ponovno "otvaranje" Kine predstavlja rizik, no također, postoji i mnogo velikih, energetski vrlo intenzivnih tvrtki koje su smanjile ili obustavile proizvodnju jer su cijene energije bile iznad razina rentabilnosti.

Cijene su zabilježile oštar pad, pa ih možete ponovno otvoriti, a to bi na neki način, u određenoj mjeri, moglo djelovati i kao automatski stabilizator cijena, ocijenio je Vujčić, koji je naveo i primjer kutinske Petrokemije na koju otpada, ustvrdio je, 25 posto ukupne potrošnje plina u Hrvatskoj. Sada su zatvoreni, ali uz niže cijene plina možda ponovno pokrenu proizvodnju, kazao je.

Pad temeljne inflacije bi mogao podrazumijevati relativno visoku žrtvu
Vujčić vjeruje da je ukupna inflacija dosegla svoj vrhunac. Vjerujem da je tako, već sam u studenom ustvrdio da me ne brine daljnji rast inflacije, nego njezina ustrajnost. Poručio je da monetarna politika mora biti dovoljno restriktivna da gurne temeljnu inflaciju "prema dolje". To nije lak zadatak jer bi mogao podrazumijevati relativno visoku žrtve, istaknuo je Vujčić.

No s druge strane, rekao je, postoji mogućnost da će ukupna inflacija pasti na ciljanih dva posto mnogo ranije nego što se očekivalo, zbog različitih čimbenika koji djeluju na strani ponude (...) i koji bi mogli oštro smanjiti ukupnu inflaciju, ispod temeljne. U tom bi slučaju zadatak kreatora monetarne politike također bio težak, no u drugom smislu. Morali bismo objasniti javnosti zašto držimo restriktivnu monetarnu politiku ako je ukupna inflacija već pala, pojasnio je Vujčić.

Cijeli proces usporavanja inflacije može biti više ili manje izazovan, rekao je guverner HNB-a, uz ocjenu da se europsko gospodarstvo sada nalazi u boljoj poziciji nego prije dva ili tri mjeseca, između ostalog i s obzirom na blagu zimu, pad cijena energije i smanjena "uska grla" u opskrbi.

Vujčić: Iskustvo Hrvatske se ne razlikuje od drugih zemalja kada su uvodile euro
Upitan o "angedotalnim dokazima" o jednokratnoj inflaciji do koje je došlo ulaskom Hrvatske u eurozonu, kada je poslovni sektor "prilagodio" cijene, Vujčić je rekao da se to doista dogodilo, no da to ne smatra problemom. Naše iskustvo se ne razlikuje od drugih zemalja kada su uvodile euro, ustvrdio je, dodavši i da su podaci o inflaciji u siječnju pokazali da je bilo određenog utjecaja uvođenje eura na cijene, posebice u uslugama.

Ali to je bilo očekivano i nije bilo veliko, vjerojatno oko 0,3 do 0,4 postotna boda, jednokratno. To je uvelike u skladu s nalazima u svim ostalim zemljama koje su uvele euro, izjavio je Vujčić u razgovoru za Reuters u petak, koji dodaje da se na Vujčića, kao i na većinu guvernera s "bivšeg komunističkog istoka Europe", gleda kao na "jastreba", što podrazumijeva da ima oštriji pristup u monetarnoj politici.
vijesti.hrt.hr