Iako su energetski šokovi nešto čemu globalno periodično svjedočimo čitavo stoljeće, situacija s poremećajima na energetskom tržištu uslijed rata u Ukrajini sada su pitanje energetske samodostatnosti, kako nacionalnih, tako i na razini kompanija i samih građana,podigle na posve novu razinu.

Zbog toga su nove investicije u energetske potencijale, osobito one decentralizirane i obnovljive, postale ne samo pitanje zelene tranzicije i konkurentnosti, već u velikoj mjeri i same egzistencije mnogih kompanija i samog gospodarstva.

Vlastita elektrana, bilo da se radi o tehnologiji vjetra, sunca, biomase ili bioplina, danas dobiva dodatno na važnosti zbog činjenice da su cijene električne energije toliko visoke da uvelike premašuju premijske cijene koje je godinama garantirala država kroz svoje poticaje za struju iz OIE.

Zbog toga je objava Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja o puštanju u proceduru javnog savjetovanja “Poziva za dodjelu sredstava Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora u prerađivačkoj industriji i toplinarstvu” značajan.

Projekt će biti financiran sredstvima Modernizacijskog fonda, koji je kanal Europske unije za trenutno sedam slabije razvijenih zemalja EU da ubrzaju energetsku tranziciju, s ukupno 60 milijuna eura. Očekuje se da bi temeljem ovog natječaja trebalo biti instaliran kapacitet od 80 megavata (MW) novih energetskih kapaciteta, ali i 20 MW skladišta energije.

U konačnici bi se ovime trebalo uštedjeti 140.000 MWh energije godišnje iz postojećih izvora te ujedno smanjiti ispuštanje stakleničkih plinova za više od 60.000 tona CO2 godišnje. Najveća alokacija je namijenjena za fotonaponske elektrane i to čak 50 milijuna eura, a po pet milijuna eura ići će za elektrane na biomasu te bioplinske elektrane.

Najniža potpora koja poduzetnicima koji zadovolje kriterije može biti isplaćena je 100.000 eura, a najviša dva milijuna eura po projektu. Udio potpore u ukupnoj investiciji ovisit će o razvijenosti područja na kojem se energetski projekt razvija te o veličini poduzeća.

Najveća moguća potpora je 80 posto vrijednosti ukupne investicije – za mikro i mala poduzeća u regiji Panonska Hrvatska, a najmanja 35 posto – za velike tvrtke u Zagrebu. Tvrtke kojima se ove potpore odobre će imati maksimalno 24 mjeseca za realizaciju svojih sunčanih elektrana te 36 mjeseci za izgradnju postrojenja na biomasu ili elektrane na bioplin.

Stupanj korisnog djelovanja
Projekti sunčanih elektrana morat će imati stupanj korisnog djelovanja fotonaponskih modula od najmanje 20%. Elektrane na biomasu, u skladu s glavnim projektom, moraju imati stupanj korisnog djelovanja toplinske energije u postrojenju od najmanje 50% te najmanje 30% biomase mora biti osigurano iz ostataka proizvodnog procesa prijavitelja.

Elektranama na bioplin stupanj korisnog djelovanja toplinske energije u postrojenju može iznositi najmanje 50% te moraju biti zadovoljeni uvjet za proizvodna postrojenja sa zatvorenim spremnikom digestata – maseni udio tekućeg i krutog gnoja ili biootpada mora iznositi najmanje 70%, odnosno maseni udio sirovina dobivenih siliranjem žitarica, livadnih trava ili drugih poljoprivrednih ili energetskih usjeva ne može biti veći od 30% masenog udjela u supstratu na godišnjoj razini.

Javna rasprava o “Pozivu za dodjelu sredstava Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora u prerađivačkoj industriji i toplinarstvu” traje do 26. siječnja, a do 31. siječnja se očekuje i konačna objava izvješća nakon čega će se ići i u raspisivanje natječaja.

Prvog dana javne rasprave o ovom prijedlogu još nije bilo nikakvih javnih komentara niti prigovora na njega. Vjerojatno u Hrvatskoj nema proizvođačke tvrtke koje ne razmišlja o investiciju u vlastitu, uglavnom fotonaponsku, elektranu i koja na neki način već u to nije krenula. Stoga je za očekivati da će natječaj biti “vatren” s velikim brojem prijava, a zbog ograničenog fonda i s velikim brojem nezadovoljnika koji neće uspjeti dobiti poticaj.

S druge strane, projektu se raduje i veliki broj domaćih tvrtki koje se bave proizvodnjom i instalacijom energetske opreme. Tu je, prije svega, varaždinski Solvis jedan od najznačajnijih hrvatskih proizvođača fotonaponske tehnologije, a svoju globalnu prepoznatljivost duguje američkom tehnološkom gigantu Googleu kojem je isporučio fotonaponske panele za njihovo novo sjedište u Kaliforniji.

Stjepan Talan, vlasnik i direktor Solvisa, kaže nam da je potražnja za sunčanim elektranama od početka energetske krize prije godinu dana enormna te da se već sad njihovi rokovi isporuke mjere u dvoznamenkastim mjesecima, ako ne i godinama.

Pretrpani poslom
”Pozdravljam ovaj i svaki slični natječaj, jer je dobro da se radi na ovakvim tehnologijama zelene energije. Mi smo trenutno pretrpani poslom, no naravno da se dobrom organizacijom i kvalitetnom logistikom može u nekim prihvatljivim rokovima zadovoljiti svaka potražnja.

Na globalnom tržištu ima dovoljno opreme koja se može nabaviti i u suradnju s domaćim tvrtkama instalirati. Nismo jedini igrač na tržištu te sam siguran da će svi koji žele investirati u svoju sunčanu elektranu to i realizirati”, kazao nam je Talan.

www.poslovni.hr

Nazvana Underground Gravity Energy Storage, nova tehnika predlaže učinkovito dugoročno rješenje za pohranu energije korištenjem sada napuštenih rudnika. Nema sumnje da su obnovljivi izvori energije budućnost. Dostupni su u svim zemljama, ali njihov potencijal tek treba u potpunosti iskoristiti. Prema Međunarodnoj agenciji za obnovljivu energiju, 90 posto svjetske električne energije trebalo bi dolaziti iz obnovljivih izvora energije do 2050. godine. Sada su izvori poput Sunca i vjetra nedosljedni pa je pronalaženje inovativnih načina za pohranjivanje energije na pristupačan i učinkovit način ključno. Postoje učinkovita rješenja za svakodnevno skladištenje energije, poput baterija, ali nedostaje isplativo dugoročno rješenje. U novoj studiji pod vodstvom Međunarodnog instituta za primijenjenu analizu sustava, tim istraživača razvio je novi način skladištenja energije transportom pijeska u napuštene podzemne rudnike. Nazvana Underground Gravity Energy Storage (UGES), nova tehnika predlaže učinkovito dugoročno rješenje za pohranu energije koristeći sada napuštene rudnike, kojih ima u velikom broju diljem svijeta. "Rudnici već imaju osnovnu infrastrukturu i povezani su s električnom mrežom, što značajno smanjuje troškove i olakšava implementaciju UGES postrojenja", Julian Hunt, istraživač u IIASA programu za energiju, klimu i okoliš i glavni autor istraživanja studija, stoji u priopćenju .

Kako ova metoda funkcionira?
Primarne komponente UGES-a su okno, generator, gornja i donja skladišta te rudarska oprema. UGES generira električnu energiju kada je cijena visoka spuštanjem pijeska u podzemni rudnik. Potencijalna energija pijeska zatim se pretvara u električnu putem regenerativnog kočenja. Zatim se pijesak podiže iz rudnika u gornji rezervoar uz pomoć elektromotora za skladištenje energije kada je električna energija jeftina. Što je rudarsko okno dublje i šire , to se više energije može izvući iz postrojenja, a što je veći rudnik, to je veći kapacitet skladištenja energije postrojenja, prema ispuštanju.

Ne gubi se energija na samopražnjenje
Budući da je medij za pohranu energije UGES-a pijesak, nema gubitka energije samopražnjenjem, za razliku od normalnih baterija. To omogućuje iznimno dugo skladištenje energije u rasponu od tjedana do nekoliko godina. Istraživači primjećuju da su investicijski troškovi UGES-a oko jedan do 10 USD/kWh, a troškovi kapaciteta snage 2.000 USD/kW. A procjenjuje se da tehnologija ima globalni potencijal od sedam do 70 TWh, pri čemu je većina tog potencijala koncentrirana u Kini, Indiji, Rusiji i SAD-u. "Kako bismo dekarbonizirali gospodarstvo, moramo ponovno razmisliti o energetskom sustavu temeljenom na inovativnim rješenjima koja koriste postojeće resurse. Pretvaranje napuštenih rudnika u skladišta energije jedan je od primjera mnogih rješenja koja postoje oko nas, a samo trebamo promijeniti način na koji ih koristimo, “ rekao je Behnam Zakeri, koautor studije i istraživač u IIASA programu za energiju, klimu i okoliš.

Sažetak studije:
Niskougljične energetske tranzicije koje se odvijaju diljem svijeta prvenstveno su potaknute integracijom obnovljivih izvora energije kao što su vjetar i solarna energija. Ovi varijabilni obnovljivi izvori energije (VRE) zahtijevaju mogućnosti skladištenja energije kako bi pouzdano zadovoljili potražnju za energijom u različitim vremenskim razdobljima. Ovaj rad predlaže korištenje metode pohranjivanja energije temeljene na gravitaciji korištenjem otpuštenih podzemnih rudnika kao skladišnih rezervoara, korištenjem vertikalne osovine i električnih motora/generatora za podizanje i izbacivanje velikih količina pijeska.

Predložena tehnologija, nazvana Underground Gravity Energy Storage (UGES), može ispuštati električnu energiju spuštanjem velikih količina pijeska u podzemni rudnik kroz rudarsko okno. Kada postoji višak električne energije u mreži, UGES može skladištiti električnu energiju podizanjem pijeska iz rudnika i taloženjem u gornjim skladištima na vrhu rudnika. Za razliku od baterijskog skladištenja energije, medij za skladištenje energije UGES-a je pijesak, što znači da je stopa samopražnjenja sustava jednaka nuli, što omogućuje ultraduga vremena skladištenja energije. Nadalje, korištenje pijeska kao medija za skladištenje umanjuje svaki rizik od onečišćenja podzemnih vodenih resursa za razliku od alternative podzemnog pumpnog hidro skladištenja. UGES nudi tjedne do višegodišnje cikluse skladištenja energije s troškovima ulaganja u skladištenje energije od oko 1 do 10 USD/kWh. Procjenjuje se da tehnologija ima globalni potencijal skladištenja energije od 7 do 70 TWh i može podržati održivi razvoj, uglavnom pružanjem sezonskih usluga skladištenja energije. upotreba pijeska kao medija za skladištenje umanjuje svaki rizik od kontaminacije podzemnih vodenih resursa za razliku od podzemne pumpne hidro akumulacije. 

interestingengineering.com

Početkom godine na snagu je stupila Uredba o Zakonu o hitnoj intervenciji za rješavanje pitanja visokih cijena električne energije, slijedom Uredbe Vijeća EU s početka listopada 2022.. Njoj je namjera do sredine godine ograničiti ekstrazaradu proizvođača električne energije koji nisu u sustavu poticaja HROTE-a na maksimalno 180 EUR/MWh. Uredba se tiče nepoticane proizvodnje iz vjetroelektrana, solara (solarna toplinska i fotonaponska energija), geotermalnih elektrana, hidroelektrana bez akumulacije, proizvodnje iz biomase (krutih i plinovitih goriva) osim biometana, otpada, nuklearne energije, lignita, naftnih derivata i treseta.

Osim proizvođačima, Uredba zaradu ograničava opskrbljivačima, trgovcima, posrednicima i agregatorima, a obuhvaća veleprodajno tržište i bilateralno trgovanje. Svi subjekti su dužni dostaviti podatke o proizvodnji i transakcijama HERA-i, a višak koji će se stjecati trgovanjem prema Uredbi uplaćivat će se u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, te bi trebao služiti za 50-postotno poticanje ugradnje fotonaponskih elektrana za kućanstva u obiteljskim i višestambenim zgradama. Ministar Davor Filipović je izjavio da država očekuje kroz taj porez prikupiti pola milijarde kuna, što mnogi ocjenjuju daleko previsokom sumom, izračunatom vjerojatno na osnovu maksimuma na burzama u 2022., koje zadnjih tjedana ne vidimo.

Esktraprofiti ili kazne
U javnosti je stvoren dojam da je ovo potez države koji će ekstraprofiterima izbiti zaradu iz ruku, jer je u prošloj godini značajan broj proizvođača, prema proizvodnoj snazi njih čak trećina ili oko 690 MW, izašao iz sustava poticaja HROTE-a i sklopio ugovore s trgovcima ili opskrbljivačima na tržišnoj osnovi. Možda to i jest tako u pojedinim slučajevima, no ruku na srce - tko ne bi iskoristio priliku za sebe izboriti tržišno bolje cijene, posebno ako za koju godinu ionako izlazi iz sustava poticaja, a projekt je više-manje isplaćen. To što se država nije mogla, znala ili htjela zaštititi od takvog poteza proizvođača je nešto što u ovom tekstu nećemo problematizirati.

Već sada se pokazuje problematičnost hrvatske Uredbe kad je riječ o proizvođačima iz bioplinskih postrojenja, koje bi ova propis lako mogao gurnuti preko ruba, odnosno postrojenja bi im mogla prestati s radom jer je proizvodnja uz ovakav porez – posve neodrživa. U tom slučaju Hrvatska bi ostala bez proizvodnje električne energije iz tih postrojenja i ne bi radila na postizanju svojih ciljeva u dekarbonizaciji poljoprivrede, a to sigurno nije namjera zakonodavca.

Prema podacima s kraja studenoga 2022. iz sustava poticaja HROTE-a izašlo je 27 MW u 23 bioplinska postrojenja, ili približno, polovina proizvođača. Ugrubo, u sustavu poticaja dobivali su 170 EUR/MWh proizvedene energije, a prema pouzdanim informacijama većina je sklopila ugovor s ENNA Opskrbom po cijenama od 350 do 400 EUR/MWh na periode od godinu do tri godine, ovisno o burzovnim cijenama ili na drugačiji način. U čemu je problem pojasnio nam je jedan proizvođač bioplina.

Za početak, on ističe da ti proizvođači još od kraja 2021. te tijekom cijele prošle godine imaju ogroman problem s rastom cijene svih inputa i osobito sirovine. Taj problem, s kojim su na vrijeme upoznali resorna Ministarstva, HROTE i HERA-u do danas nije adekvatno adresiran, što je i potaklo mnoge da u optimalnim tržišnim okolnostima spas potraže u bilateralnim ugovorima, gdje su konačno u plusu. Treba znati da sva postrojenja u Hrvatskoj nisu u istoj poziciji, ovisno o tome kako su dimenzionirali postrojenja tj. ovise li i u kojem postotku sirovinski o vanjskim dobavljačima.

Drastično skuplji inputi
Naime, ključan potez koji je mnoge gurnuo u neisplativost je činjenica da je Ministarstvo poljoprivrede donijelo mjeru ruralnog razvoja koja je u najmanju ruku okolišno izrazito štetna, jer potiče emisije iz poljoprivrede. Kako bi nekako rješavalo skupoću mineralnih gnojiva i pomoglo stočarima to Ministarstvo je odredilo da će poticati poljoprivredne proizvođače da gnojevku i stajnjak (koje su inače osnovna sirovina bioplinskim postrojenjima) bacaju na njive. Ekološki prihvatljiva i zdravstveno sigurnija varijanta gnojiva je visokokvalitetni digestat, koji je proizvod bioplinskih postrojenja.

Seljaci su do mjere MP-a uz simbolične sume troška prijevoza gnojevku i stajnjak predavali bioplinašima, no odjednom to je postalo skupa sirovina čija cijena je lani porasla na 100 kn/t. Ako se tome ukalkulira i veći trošak prijevoza, te izuzetno poskupljenje energetskih kultura koje su dodatna sirovina, bioplinska postrojenja su izračunala da su im sirovine porasle 100%, a u minimalnom plusu su s cijenom proizvodnje energije od 280 EUR/MWh.

Sve ispod toga je, kaže naš sugovornik, problematično, a oni koji dobivaju 170 EUR/MWh u sustavu poticaja pokrivaju se nekako iz drugih djelatnosti, što je dugoročno teže održivo.

Komunikacija prema MINGOR-u
Svoju su situaciju bioplinaši komunicirali s HROTE-om i napravljen je prijedlog Uredbe kojima bi im se priznala mogućnost korekcije cijene poticaja u skladu s rastom sirovina. Taj je nacrt dovršen još lani u lipnju i poslan je prema MINGOR-u. Kako nam je rekao naš sugovornik, rečeno im je da je samo pitanje vremena kad će im želje biti uslišane. No, to se nije događalo, a vrijeme je prolazilo. Neki su uzimali i kredite HAMAG-a za sirovinu, a većina još nije isplatila investiciju u postrojenje.

Od listopada je poznato da će država ići usklađeno s odlukom Vijeća EU-a na limitiranje cijene na 180 EUR/MWh, a glasa iz mjerodavnih institucija od tada nema, usprkos višekratnim traženjima. Krajem prosinca ostali su iznenađeni Uredbom i nije im bilo jasno odnosi li se ona na njih ili ne – jer u njoj stoji da je biometan izuzetak. No biometana nema bez bioplina, a biometan iz bioplina ne proizvodi ni jedno hrvatsko postrojenje, već ga koristi za proizvodnju električne i toplinske energije. U prosjeku 1 MW instalirane snage postrojenja proizvodi 8.000 MWh električne energije godišnje. Da bismo došli do proizvodnje biometana trebamo ići na otvaranje dodatnih bioplinska postrojenja, a ne na gašenje postojećih.

Jedan od članova Udruženja proizvođača bioplina tražio je i dobio mišljenje MINGOR-a da će se Uredba ticati i njih, dok informacije iz HGK kažu da je bioplin izuzet. Je li riječ o nespretnosti, još nije jasno. Naš sugovornik ističe da EU regule koje je Hrvatska prepisala daju zemljama fleksibilnost da je prilagode svojim specifičnim potrebama, što Hrvatska nije napravila. Drugi sugovornici ističu da je intencije Uredbe Vijeća EU ograničavanje ekstraprofita tamo gdje on postoji, a ne „kažnjavanje“ svih obnovljivaca, neovisno o specifičnostima.

Austrija, Češka i Nizozemska drugačije
„Austrija, primjerice, postupajući prema navedenoj Uredbi Vijeća EU, ne primjenjuje propisane mjere na bioplinska postrojenja do 1MW jer je jasno da bi u protivnom ugrozila njihov rad, a druge zemlje, poput Češke i Nizozemske, iz istog su im razloga omogućile višu gornju granicu prihoda u odnosu na ostale tehnologije. Iako je za ostale proizvođače električne energije Austrija uvela gornju granicu prihoda koja je manja od one koju je odredila Hrvatska, u slučaju kad izravna ulaganja i operativni troškovi za proizvodnju energije prelaze taj iznos, proizvođač može podići gornju granicu na odgovarajući iznos uz podnošenje dokaza o troškovima. Uz to, kao trošak mu se priznaju i ulaganja u obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost. Takav pristup pokazuje razumijevanje šire slike i nužnosti razvoja OIE sektora za postizanje energetske sigurnosti. I Hrvatska treba omogućiti reinvestiranje prihoda u nove OIE projekte, a ne potpuno zaustaviti njihov daljnji razvoj. Upravo je ulaganje u nove OIE projekte bio cilj proizvođača koji su izašli iz sustava poticaja na tržište, uz to što su odlučili ne koristiti dalje državna sredstva te ih osloboditi za one kojima je državna pomoć u razvoju potrebna.“, kažu na naš upit u Udruženju OIEH.

energetika-net.com

Pučinske vjetaroelektrane prolaze kroz transformacijska poboljšanja kako bi se ponudila nova rješenja za energetski prijelaz. Kontinuirane iteracije i evolucija tehnologije vjetroturbina omogućili su projektantima da planiraju nove elektrane u dubljim vodama te iskoriste dodatne resurse vjetra. MingYang Smart Energy kineska tvrtka slijedi ovaj trenda kroz inovacije, a dostigli su novu prekretnicu uvođenjem nove turbine MySE 16.0-242, za što tvrtka tvrdi da je najveća svjetska vjetroturbina s hibridnim pogonom.

Vjetroturbina je dizajnirana za rad s jakim vjetrom, uključujući IEC TC klase tajfuna, moćni MySE 16.0-242 ima izniman nazivni kapacitet od 16 MW, rotor promjera 242 metra, lopatice duge 118 metara i nevjerojatnih 46.000 m2 radne površine ekvivalentne više od šest nogometnih igrališta.

S najvećim rotorom u industriji i najvišom nominalnom ocjenom, MySE 16.0-242 vjetroturbina je konstruirana da još više pomakne granice proizvodnje energije vjetra. Jedna turbina MySE 16.0-242 može proizvesti 80.000 MWh električne energije svake godine, što je dovoljno za napajanje više od 20.000 kućanstava. Za usporedbu, proizvodi 45% više energije od MingYangovog prethodnog modela turbine, MySE 11.0-203.

Korist za okoliš također je značajna: u usporedbi s proizvodnjom električne energije iz ugljena, jedan MySE 16.0-242 može eliminirati više od 1,6 milijuna tona emisija CO2 tijekom projektiranog životnog vijeka od 25 godina, što daje snažan doprinos postizanju cilja ugljične neutralnosti.

Proširujući naslijeđeni super-kompaktni dizajn i Hybrid-Drive koncept, MySE 16.0-242 se temelji na MingYangovom dubokom razumijevanju i stručnosti stečenoj na više manjih, laganih offshore modela, u rasponu od 5.5MW, 6.45MW, 7.25MW, 8.3MW do 11MW serije.

Masa gondole MySE 16.0-242 konkurentno je niska i iznosi manje od 37 tona po MW. U usporedbi s težom gondolom, skromna masa omogućuje učinkovitije korištenje konstrukcije tornja i temelja, što rezultira s manje nabavljenih materijala i logistike.

Provjerene MingYangove Hybrid-Drive prijenosne tehnologije, posebno srednjobrzinski planetarni mjenjač s raspodjelom opterećenja i prisilnim visokopreciznim podmazivanjem glavnih ležajeva, u potpunosti su optimizirani i razvijeni kako bi se osigurala robusnost i učinkovitost ove nove turbine, kao i izvrsne ekonomske performanse na i aplikacije fiksnih i plutajućih sustava.

Uz to, MySE 16.0-242 pruža mnoge druge karakteristične prednosti usvajanjem novih značajki namjenskih offshore i tehnologija "najbolje prakse".

Za početak, kao nova značajka u odnosu na prethodne modele, sva energetska elektronika i SN-transformator premješteni su na toranj u gondolu, pojednostavljujući kabliranje i povećavajući pogodnost održavanja sustava.

Drugo, dizajn koji ne propušta zrak štiti gondolu od jake korozije od slanog morskog zraka, a istovremeno dopušta unutarnje hlađenje prirodnim zrakom, što rezultira idealnim radnim okruženjem za pouzdan rad unutar gondole.

Ukratko, MySE 16.0-242 početak je MingYangove nove offshore proizvodne platforme od 15 MW+. U budućnosti planiraju razviti modele koji se mogu prilagoditi različitim uvjetima na moru, u rasponu od Južnog kineskog mora sklonog tajfunima do stalno vjetrovitog Sjevernog mora u Europi.

"Lansiranje nove najveće vjetroturbine, MySE 16.0-242, prikladna je ilustracija tri bitna pokretača evolucije tehnologije – potražnje, kombinacije i ponavljanja", kaže Qiying Zhang, predsjednik i tehnički direktor Ming Yang Smart Energy, koji nastavlja: "Kao odgovor na potražnju za protutajfunskim vjetroturbinama u obalnom Guangdongu, MingYang sustavno razvija visokokvalitetne proizvode surađujući s partnerima u globalnom opskrbnom lancu i integrirajući vrhunske tehnologije iz industrija kao što su zrakoplovstvo, materijali i veliki podaci."

“Tijekom godina stekli smo više od 10 GW kumulativne evidencije i iskustva u iteracijama s Hybrid-Drive tehnologijom. To nam omogućuje brzu krivulju učenja u istraživanju i razvoju proizvoda i dobro nas pozicionira da postanemo predvodnik pučinskih vjetroelektrana,” kaže on.

MingYang je predan rastu svoje globalne prisutnosti i opsluživanju kupaca na svim glavnim tržištima pučinskih vjetroelektrana uključujući Europu, Ameriku i Aziju i Pacifik. Kao dio ključnih globalnih strategija, MingYang je uspostavio poslovni i inženjerski centar u Hamburgu, Njemačka, a također istražuje razvoj inozemnih proizvodnih pogona.

Ključne brojke za vjetroturbinu MySE 16.0-242
Nominalna električna snaga: 16MW
Visina: 264m
Dužina lopatica: 118m
Promjer rotora: 242m
Godišnja proizvodnja energije (AEP):
– 45% više od svog prethodnika, MySE 11.0-203
– 80 milijuna kWh dovoljno za napajanje više od 20.000 kućanstava

Prednost za okoliš: 1,6 milijuna tona emisija CO2 je smanjeno po jednoj turbini tijekom 25 godina rada u usporedbi s proizvodnjom električne energije iz ugljena.

Lansiranjem MySE 16.0-242, MingYang, tvrtka koja je na čelu inovacija u ovoj tehnologiji, postavila je nove standarde u tehnologiji i razmjeru offshore vjetroelektrana i ostvarila još jedan korak naprijed u misiji da pomognemo svijetu smanjenjem izravnih troškova energije. MySE 16.0-242, je nedavno certificiran od strane DNV-a i Kineskog općeg centra za certifikaciju (CGC) za dizajn. Planirano je potpuno predstavljanje prototipa 2022., nakon čega će uslijediti instalacija prototipa u prvoj polovici 2023. i komercijalna proizvodnja u prvoj polovici iz 2024.

www.jeccomposites.com

U kontekstu enormnog porasta cijene fosilnih energenata izazvanih ratom u Ukrajini, kao i potrebe za hitnim djelovanjem u cilju zaustavljanja klimatskih promjena, nuklearni izvori energije nameću se kao univerzalno rješenje, a manje otpora prema njoj počeli su pokazivati čak i neki od najpoznatijih okolišnih i antinuklearnih aktivista.

Iako se nesreća u nuklearnoj elektrani u japanskoj Fukušimi dogodila prije tek nešto više od deset godina, a njezini reaktori i danas u okoliš ispuštaju radioaktivne čestice, recentni revival nuklearne energije dobio je novi zamah s početkom ruske invazije na Ukrajinu. Zavodljivost nuklearne energije u ovom je trenutku prilično evidentna; u pitanju je stabilan i pouzdan izvor energije koji manje ovisi o hirovima geopolitike i tržišta, jeftiniji je i u odnosu na fosilna goriva proizvodi zanemarive količine stakleničkih plinova. U kontekstu enormnog porasta cijene fosilnih energenata izazvanih ratom u Ukrajini, te s druge strane potrebe za hitnim djelovanjem u cilju zaustavljanja klimatskih promjena, nuklearni izvori energije nameću se kao univerzalno rješenje. Ono pritom ne samo da ne traži revolucionarne promjene dominantnog ekonomskog modela već mu, dapače, omogućuje da nastavi business as usual.

U posljednjih nekoliko desetljeća u Evropi se zbog niza nesreća, prije svega one u Černobilu, malo ulagalo u nuklearna postrojenja. No samo je nekoliko članica EU-a zaista i pristupilo postupnom napuštanju nuklearne energije, primjerice Švedska nakon nesreće u američkoj elektrani Three Mile Island 1979. godine i Njemačka nakon Fukušime. Postrojenja izgrađena 1970-ih i 1980-ih zbog toga se sada približavaju kraju svojih životnih vjekova, neke se zatvaraju, a gradnja novih usporena je zbog tehničkih ili upravljačkih poteškoća. Takva je, primjerice, situacija s elektranama s takozvanim EPR reaktorima treće generacije u Francuskoj i Finskoj, koje kasne po više od deset godina, te postrojenjem Hinkley Point u jugozapadnoj Engleskoj koje je trebalo biti pokrenuto do kraja ove godine, ali je prolongirano na 2027. godinu.

Unatoč svemu tome, u srpnju prošle godine postalo je nedvosmisleno jasno da na razini EU-a dolazi do drastičnog zaokreta u odnosu prema nuklearnoj energiji. Tada je Evropski parlament podržao odluku da se plin i nuklearna energija uvrste u "održive" izvore energije, kako bi se time omogućilo da Unija do 2050. godine postane ugljično neutralna. Tom je prilikom 12 članica, koje predvodi Francuska, javno podržalo odluku da se poveća udio nuklearne energije u evropskom energetskom miksu, unatoč tome što su oponenti tvrdili da se ona ne može smatrati održivim izvorom energije dok god ne postoji rješenje za sigurno zbrinjavanje nuklearnog otpada.

Prema podacima industrijskog udruženja Svjetska nuklearna asocijacija, u Evropskoj su uniji u listopadu 2022. bila aktivna 103 reaktora raspoređena u 13 članica, a u njima se proizvodila četvrtina ukupne električne energije generirane u EU-u. Od toga je više od polovice proizvedeno u Francuskoj, a organizacija navodi i da je 2021. u evropskim nuklearnim elektranama upotrijebljeno 14.188 tona uranija.

Iako ti podaci svjedoče da nuklearna energija već sada predstavlja značajan udio u energetskoj mješavini EU-a, nova evropska taksonomija omogućila je Evropskoj središnjoj banci subvencioniranje novih projekata, s obrazloženjem da je do 2050. godine potrebno provesti "dalekosežne strukturne promjene" kako bi se postigla ugljična neutralnost.

Da se nuklearna energija vraća na velika vrata ne samo u EU-u nego i u drugdje u svijetu moglo se posvjedočiti i na nedavno održanoj UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama u Egiptu (COP 27). Tamo je prvi put otkad se COP-ovi organiziraju upriličen i paviljon za nuklearnu energiju – Atoms4Change Pavillion. Rečenicu o povratku na velika vrata tom je prilikom izrekao izvršni direktor Međunarodne agencije za energiju (IEA) Fatih Birol. Prisutni su izvijestili da sve više zemalja diljem svijeta pokazuje interes za izgradnju novih ili produljenje životnog vijeka postojećih postrojenja, no "nedostaje financiranja". Birol je pojasnio da je do 2050. godine potrebno "udvostručiti kapacitete kako bi se postigla ugljična neutralnost, te razvijati nove tehnologije kako bi nuklearna energija postala kičma niskougljičnih energetskih sustava".

U zemlje na koje su se ovi dužnosnici referirali spada čak i Japan, čija je vlada, unatoč relativno nedavnoj nesreći u Fukušimi, u kolovozu prošle godine najavila ponovno pokretanje privremeno obustavljenih postrojenja. Nakon nesreće 2011. svi su reaktori ugašeni kako bi se provele sigurnosne provjere, a do prosinca prošle godine ponovno ih je upogonjeno devet od 33 operativnih. Premijer Fumio Kišida ljetos je najavio i da vlada razmatra investiranje u razvoj reaktora nove generacije i produljenje životnog vijeka postojećih na više od sadašnje gornje granice od 60 godina. Prije nesreće, udio nuklearne energije u japanskoj proizvodnji struje bio je 30 posto, da bi se do proljeća prošle godine smanjio na sedam posto. Budući da japanska električna mreža nije povezana s onima drugih država pa stoga ovisi isključivo o vlastitoj proizvodnji, sada se planira povećanje udjela nuklearne energije na 20 posto do 2030. godine.

Za razliku od Japana, koji je svoje nuklearne elektrane obustavio privremeno, Njemačka je nakon te nesreće postala vodeća država evropske antinuklearne politike, najavivši da će forsirati ulaganje u obnovljive izvore i postrojenja za ukapljeni plin. U periodu od 2011. do 2022. udio nuklearne energije u toj zemlji smanjio se sa 12 na šest posto, a posljednje tri elektrane trebale su biti ugašene do kraja prošle godine. No zbog rizika da bi industrijski dijelovi zemlje tijekom zime mogli ostati bez električne energije od toga se odustalo. Iako je njemački ministar ekonomije i klimatske akcije, te vicekancelar Robert Habeck član Stranke zelenih, koja je proizašla iz antinuklearnog pokreta tijekom hladnog rata, Zeleni su kao članica vladajuće koalicije pristali na taj kompromis, suočeni s razmjerima energetske krize koja je zemlju pogodila nakon obustave uvoza ruskih fosilnih energenata.

Habeck je unatoč tom evidentnom odustajanju od temeljnog političkog principa svoje stranke jedan od najpopularnijih političara u Njemačkoj, a recentna istraživanja pokazuju da oko polovice Nijemaca podržava produljenje rada postojećih postrojenja, što predstavlja uzlazni trend.

Uoči prošlogodišnjih predsjedničkih izbora izgradnju novih nuklearki najavio je i Emmanuel Macron, predsjednik države koja proizvodi najviše nuklearne energije po glavi stanovnika u svijetu. Iako je ranije govorio da će se njezin udio u Francuskoj smanjiti sa sadašnjih 75 na 50 posto, Macron je lani pozvao na "nuklearnu renesansu" u svojoj zemlji.

Nakon početka rata u Ukrajini izgradnju novih postrojenja najavila je i Poljska, dok je Belgija lani ponovno pokrenula dva ranije umirovljena reaktora. Evropski zeleni izvijestili su tada da je belgijska vlada to učinila usprkos prigovorima susjedne Njemačke, Francuske, Nizozemske i Luxembourga "zbog brojnih incidenata i činjenici da su u tlačnim posudama pronađene tisuće mikropukotina".

Od evropskih članica i Finska je lani počela proizvoditi struju u prvoj novoizgrađenoj nuklearnoj elektrani u Evropi u posljednjih deset godina, a isto je najavila i Švedska. Bivši premijer Velike Britanije Boris Johnson u lipnju prošle godine također je najavio povećanje udjela nuklearne energije na 25 posto do 2050. godine. Kina, uz postojeća 54 reaktora, gradi još 20-ak novih. Kineske kompanije, osim toga, u različitim su fazama pregovora za izgradnju nuklearnih postrojenja u 40 država diljem svijeta, od Pakistana do Argentine.

U SAD-u je posljednja nuklearna elektrana otvorena 1996., a umjesto u njih ulagalo se u jeftini plin iz šrkiljevca i obnovljive izvore. No tri uzastopne državne administracije u posljednjih su desetak godina financijski podržavale razvoj novih tehnologija reaktora. Potkraj 2021. vlada predsjednika Joea Bidena uložila je 1,5 milijardi dolara u nekoliko projekata, među kojima je i onaj razvoja natrijskog reaktora kompanije TerraPower Billa Gatesa. Početkom siječnja Financial Times objavio je da će vlada "zahvaljujući novim federalnim zakonima donesenima u posljednjih 18 mjeseci u sektor nuklearne industrije upumpati 40 milijardi dolara u narednih 10 godina, dok je samo u posljednjih godinu dana oko pet milijardi iz privatnih fondova investirano u kompanije koje razvijaju nove tipove reaktora".

Manje otpora prema nuklearnoj energiji počeli su pokazivati čak i neki od najpoznatijih američkih okolišnih i antinuklearnih aktivista, poput Billa McKibbena, jednog od organizatora Klimatskog marša. On je u intervjuu New York Timesu u studenom prošle godine oprezno rekao da bi "vjerojatno trebalo imati nuklearna postrojenja kojima se može sigurno operirati". "To nije rijedak stav unutar okolišnog pokreta", objasnio je McKibben, koji se, doduše, referirao na nove tehnologije poput malih modularnih reaktora i nuklearne fuzije, koja je još uvijek u povojima.

No kako je u prosincu izvijestio CNBC, razvoj reaktora kompanije TerraPower zbog rata u Ukrajini kasnit će najmanje dvije godine. Naime, Ruska je Federacija jedini proizvođač nuklearnog goriva HALEU, uranija obogaćenog do 20 posto, dok reaktori starije generacije koriste pet posto obogaćeni uranij. Američka vlada zbog toga je najavila ulaganje u postrojenja za proizvodnju HALEU-a i potražnju za alternativnim izvorima tog metala, kojega je, za trenutne svjetske nuklearne kapacitete, potrebno 67.500 tona godišnje. Svjetska nuklearna asocijacija navodi i da su postojeće zalihe od 6,1 megatone, ukoliko bi se koristile samo u konvencionalnim reaktorima, dovoljne za oko 90 godina eksploatacije. Najveće zalihe uranija nalaze se u Australiji (28 posto), zatim u Kazahstanu 15 posto, te u Kanadi i Rusiji po devet odnosno osam posto.

Činjenica da rat u Ukrajini ima negativne efekte i na industriju nuklearne energije, a ne samo na one fosilnih goriva, mogla bi se dakle protumačiti kao protuargument onima koji nuklearnu energiju zagovaraju kao geopolitički sigurniju alternativu. Usto, negativne efekte na proizvodnju nuklearne energije već sada imaju i klimatske promjene, odnosno suše koje smanjuju dostupnost vode za hlađenje reaktora, pri čemu su u pitanju enormno velike količine vode. Kada se tome pridodaju opasnosti bez presedana za živa bića i okoliš u slučaju nesreća, te još uvijek neriješeni problem skladištenja otpada, jasno je da nuklearna tehnologija ispred sebe ima još dugačak put kako bi se mogla okvalificirati kao istinski održiva, odnosno čista energija.

www.portalnovosti.com

Vjetroelektrane bi mogle povećati učinkovitost s vertikalnim turbinama. Okružujući nas sa svih strana, vjetar je čist, besplatan i lako dostupan obnovljivi izvor energije koji se može iskoristiti posebno projektiranim vjetroturbinama . Projektiranje učinkovitijih vjetroelektrana i poboljšanje tehnologije obnovljive energije za bržu zamjenu fosilnih goriva od iznimne je važnosti, zbog čega inženjeri rade na novim kutovima.

"Moderne vjetroelektrane jedan su od najučinkovitijih načina za generiranje zelene energije; međutim, imaju jednu veliku manu: kako se vjetar približava prvom redu turbina, turbulencije će se generirati nizvodno. Turbulencije su štetne za rad sljedećih redova ", objašnjava Joachim Toftegaard Hansen , glavni autor nedavno objavljenog izvješća o vertikalnim vjetroelektranama. "Drugim riječima, prvi red će pretvoriti oko pola kinetičke energije vjetra u električnu energiju, dok je za zadnji red taj broj smanjen na 25-30%. Svaka turbina košta više od 2 milijuna funti/MW. Kao inženjeru, prirodno mi je palo na pamet da mora postojati isplativiji način."

Hansen i tim istraživača, predvođen profesorom Iakovosom Tzanakisom, sa Fakulteta za inženjerstvo, računarstvo i matematiku (ECM) na Oxford Brookesu koristili su više od 11.500 sati računalne simulacije za dubinsko proučavanje energije vjetra, navodi se u priopćenju za javnost od strane sveučilišta. Prema njihovim nalazima, koji predstavljaju odskočnu dasku za postizanje zelenije energije diljem svijeta, vjetroelektrane mogu raditi učinkovitije odbacivanjem tradicionalnih vjetroturbina s horizontalnom osi (HAWT) i odabirom umjesto njih kompaktnih vjetroturbina s okomitom osom (VAWT).

Istraživanje, objavljeno u International Journal of Renewable Energy , prvo je koje detaljno analizira performanse vjetroturbina s obzirom na kut niza, smjer rotacije, razmak između turbina i broj rotora. Da damo brojke, kada su postavljene u paru, vertikalne turbine međusobno povećavaju učinak do 15 posto, što znači da su učinkovitije od tradicionalnih turbina u velikim vjetroelektranama, prema studiji Oxford Brookes. "Ova studija dokazuje da bi budućnost vjetroelektrana trebala biti okomita. Turbine vjetroelektrana s okomitom osi mogu se dizajnirati tako da budu mnogo bliže jedna drugoj, povećavajući njihovu učinkovitost i u konačnici smanjujući cijene električne energije", rekao je profesor Tzanakis. "Dugoročno, VAWT-ovi mogu pomoći u ubrzanju zelene tranzicije naših energetskih sustava, tako da više čiste i održive energije dolazi iz obnovljivih izvora."

interestingengineering.com

Maleni motor na vodik od 10 kg mogao bi zamijeniti tradicionalni motor s unutarnjim izgaranjem. Izraelski Aquarius Engines predstavio je novi vodikov motor za koji kažu da bi mogao ukloniti globalno oslanjanje na vodikove gorive ćelije i fosilna goriva, objasnila je tvrtka u izjavi za tisak putem PR Newswirea. Motor, koji teži samo 22 lb (10 kg), je linearni motor s jednim klipom koji radi isključivo na vodik. Budući da ima samo 20 komponenti i jedan pokretni dio, motor je također mnogo jeftiniji za proizvodnju i održavanje od tradicionalnih motora.

Iako je Aquarius Engines do sada objavio malo specifikacija za svoj novi motor, tvrtka kaže da bi "lagani dizajn i jedinstvena metoda unutarnje izmjene plina" Aquarius Hydrogen Enginea uvelike smanjili emisije i smanjili globalni ugljični otisak. Tvrtka je rekla da je njihov novi motor na vodik uspješno prošao test austrijske inženjerske tvrtke AVL-Schrick, pokazujući da model doista radi na vodik. "Naš san u Aquarius Enginesu oduvijek je bio udahnuti kisik u vodikovu tehnologiju kao gorivo budućnosti", rekao je Gal Fridman, predsjednik Aquarius Enginesa. "Iz početnih testova čini se da bi naš vodikov motor, koji ne zahtijeva skupe vodikove gorivne ćelije, mogao biti pristupačan, ekološki i održiv odgovor na izazove s kojima se suočava globalni transport i daljinska proizvodnja energije", nastavio je Fridman. "Kako se svijet udaljava od fosilnih goriva, naš novi motor na vodik mogao bi potaknuti svitanje doba Vodika."

Rasprava baterije vs vodik
Doista, kao i kod mnogih zelenih inicijativa , financijski poticaj koji stoji iza prelaska na vodik trebao bi igrati veliku ulogu i vjerojatno će odrediti hoćemo li na kraju voziti automobile na vodik ili električne. Zapravo, glavna prodajna točka novog Aquarius Hydrogen Engine, s njegovim jednim pokretnim dijelom, je činjenica da je mnogo jeftiniji od vodikovih gorivih ćelija. Tvrtka dodaje da motor ne treba ni podmazivanje za održavanje.

Ipak, moglo bi trebati više vremena da se trenutni trend udalji od električnih vozila. Ovaj tjedan, izvršni direktor Volkswagen Auto grupe Herbert Diess kritizirao je automobile na vodik na Twitteru i izjavio da grupa podržava elektrifikaciju. Elon Musk je brzo odgovorio, rekavši: "Diess je u pravu. Vodik je nevjerojatno loš oblik pohrane energije za automobile. Jedva da ga vrijedi razmatrati za gornji stupanj rakete, što je njegova najuvjerljivija upotreba."

To ne znači da mnoge tvrtke ne istražuju vodikovo gorivo kao održivu metodu prijevoza uključujući Segway sa svojim ludim motociklom na vodik inspiriranim Tronom. Zapravo, Aquarius Engines je nedavno najavio partnerstvo s proizvođačem auto-dijelova TPR-om i Musashi Seimitsuom, podružnicom Honde. Japan je jedna od rijetkih zemalja koja je stavila veliku prednost na vodik kao dio svoje strategije zelenog rasta. Aquarius Engines predstavio je prvu iteraciju svog motora od 22 lb 2014., iako taj nije radio na 100 posto vodik. Dizajniran je za korištenje kao ugrađeni generator električne energije u vozilima ili kao stacionarni generator električne energije.

interestingengineering.com

Rusija je izgubila plinski rat protiv Njemačke što se već sada sa sigurnošću može reći dok specijalna plinska operacija nije dala željene rezultate. Jer trenutačno Njemačka ima najveće kapacitete skladišta zemnog plina u cijeloj Europskoj uniji. I kada su oni sredinom siječnja, na vrhuncu sezone grijanja, još uvijek 90 posto puni, onda to znači: prekid isporuke ruskog plina više ne predstavlja opasnost. U trenutku ruskog napada na Ukrajinu prije skoro 11 mjeseci Njemačka je plinom iz Rusije pokrivala više od polovice svojih potreba. Zato je za Moskvu ucjena Njemačke bila jezgra gospodarskog pritiska na EU, koji je stvoren s ciljem podrivanja podrške Europljana ukrajinskom narodu i njegovoj vojsci.

Njemačka već pet mjeseci bez Gazproma
No taj plan je propao. Nijemci se ne smrzavaju u svojim stanovima, ne moraju obustaviti rad tvornica. I u službenom Berlinu je nestao strah da bi Moskva iz osvete mogla paralizirati Njemačku. Ne, Savezna Republika se sama u okviru sankcija EU-a učinila neovisnom od ugljena i nafte iz Rusije, a od kraja kolovoza ne dobiva više ni zemni plin od Gazproma. Drugim riječima: Nijemci žive već pet mjeseci bez navodno presudno potrebnog ruskog plina – i čini se da najveće europsko gospodarstvo dobro s time izlazi na kraj. Doduše, još uvijek se računa s recesijom, koja ne bi čudila s obzirom na prekid lanaca opskrbe i eksplozije cijena energenata. No indikatori i dalje pokazuju da će to vjerojatno biti blagi pad. A čak se i rekordna inflacija usporava. Za to vrijeme Berlin povećava svoju vojnu podršku Kijevu, što se može vrednovati kao još jedan indirektni pokazatelj neuspjeha Putinove „specijalne plinske operacije”. Početkom siječnja – u Njemačkoj su u tom trenutku već treći tjedan za redom puna skladišta plina, što je netipično za ovo doba godine – savezna vlada je promijenila mišljenje i odlučila se za slanje oklopnih vozila u Ukrajinu. Mogli bi slijediti i teški borbeni tenkovi – trenutačno je u jeku diskusija o tome.

Potvrda smirivanja situacije
Dokaz za izgubljeni Putinov plinski rat su i jasne potvrde smirivanja situacije koje su njemačko gospodarstvo i stanovništvo istovremeno dobili iz dva izvora – od državne regulatorne ustanove i od jedne gospodarske udruge. Najprije je Savezna mrežna agencija službeno utvrdila: „Sve više je nevjerojatna nestašica plina ove zime.” U jednom novinskom intervjuu je šef te agencije Klaus Müller naglasio kako polazi od toga da će biti okončane oscilacije cijena plina te da će se one stabilizirati na sadašnjoj razini. Ta je razina, doduše, još uvijek znatno viša nego prije, ali u međuvremenu je mnogostruko niža od rekordnih vrijednosti prošlog ljeta. S tim cijenama njemački proizvođači koji troše puno energije mogu opet raditi na stabilizaciji stanja, rekao je Müller. Nešto kasnije je Savez operatera njemačkih skladišta plina i vodika INES na svojoj mjesečnoj novinskoj konferenciji predstavio scenarije za 2023. godinu. Ako se održe normalni vremenski uvjeti popunjenost skladišta do kraja ove zime bit će na 65 posto, rečeno je. To bi bila krajnje komforna polazna situacija za skladištenje tijekom ljeta, pa bi 100-postotna popunjenost bila dostignuta već u rujnu. Drugim riječima, zaključuje DW, profesionalci jamče njemačkim poduzećima i kućanstvima da ne treba očekivati probleme sa zalihama plina ni u ovoj niti u idućoj zimi. Pod pretpostavkom da će „aktualna štednja potrošača ostati na sadašnjoj razini”, priopćio je INES.

Gazprom je izgubio svoje veliko tržište
No stručnjaci INES-a su razradili i scenarij za najnepovoljniji slučaj: znatno zahlađenje, dostupnost ukapljenog zemnog plina se drastično smanjuje zbog vrlo velike potražnje u Aziji, Rusija odmah prekida sve isporuke plina Europi, što bi dovelo do solidarne podjele njemačkih zaliha s drugim članicama EU-a. No čak i u tom slučaju u Njemačkoj ne bi došlo do nestašice plina ni u ovoj niti u idućoj sezoni grijanja. Sve u svemu, sve to je uvjerljiva potvrda za to da je Putin stvarno izgubio svoj plinski rat. Njemačka je u 2023. godinu ušla bez ruskog plina, ali i bez straha zbog tog gubitka. Upravo u tome leži poraz Kremlja: ruski zemni plin više nije pogodno oružje protiv Njemačke. No posljedice tog izgubljenog plinskog rata su još dalekosežnije: državni koncern Gazprom je sada ostao bez svog najvažnijeg stranog tržišta. Naime, još prije godinu dana je četvrtina njegovog cjelokupnog izvoza otpadala na Njemačku.

kamenjar.com

U Sisku se ozbiljno pripremaju graditi tvornicu za proizvodnju litij-ionskih baterijskih članaka za električna vozila: hoće li biti prva u Europi? Nakon što je prije petnaestak godina u napuštenim halama ugasle sisačke željezare otvorio prve pogone tvrtke za proizvodnju keramičkih komponenti za izradu mikročipova Applied Ceramics, što je zapravo podružnica njegove istovjetne kompanije koju je devedesetih godina pokrenuo u kalifornijskom Fremontu, naširoko poznatoj Silicijskoj dolini, hrvatsko-američki poduzetnik Matt Darko Sertić nastavio je s ulaganjima u uzbudljive projekte u rodnom Sisku. Pokrenuo je Kul in, kulinarski institut za učenje vještina kuhanja i menadžmenta, inicirao je Pisak, poduzetnički inkubator, te 2018. godine pokrenuo poduzeće Sunceco d.o.o. koje se bavi proizvodnjom solarnih fotonaponskih modula, baterijskih spremnika, opreme za solarne elektrane, solarne LED rasvjete, te punjača za električna vozila. Podršku im daje Sunceco Inc.,također Sertićevo američko poduzeće.

Sisačka tvrtka dio je Sunceco grupacije, prisutne na europskom, američkom i azijskom tržištu. Izašli su i na tržište Bliskog istoka, te je pred njima otvaranje regionalnog ureda u Ujedinjenim Arapskim Emiratima sa planovima za dalje širenje u zemlje MENA regije (Bliski istok i sjeverna Afrika). Upravo za takve aktivnosti sisačka kompanija je aplicirala i realizirala projekt "Internacionalizacija poslovanja - Prozor u svijet", koji je sufinancirala Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj, u okviru Operativnog programa Konkurentnost i kohezija.

Tržište Bliskog istoka
Cilj projekta bio je promovirati napredne tehnologije u korištenju obnovljivih izvora energije na svjetskim specijaliziranim sajmovima. Ukupno je to bilo vrijedno više od milijun kuna, od čega je više od 700.000 kuna europska potpora. Iako je pandemijska kriza znatno poremetila sajamsku industriju, Suncec je uspio održati sajmove u Americi, Bliskom istoku i Njemačkoj, gdje su ostvarili kontakte za nove poslovne akvizicije.

Bliski istok, cijela MENA regija, konkretno Ujedinjeni Arapski Emirati, zanimljivo nam je tržište, a planiramo otvoriti ured u Dubaiju. Zanimljivo je da su zemlje koje su lideri u naftnoj industriji i imaju jeftine izvore energije također lideri u proizvodnji i promicanju zelene energije, odnosno solarnih elektrana. Imaju proračune i tamo se događaju dobre poslovne priče – ističe Sunčec.

Ipak, jedan od najvećih poslova ugovorili su na Filipinima, gdje s tamošnjim partnerom razvijaju projekt agrosolarne elektrane od 190 MW koji uključuje i pohranu energije u 56 velikih 2,76 MWh baterija. Cijeli projekt težak je oko 285 milijuna dolara i trebao bi biti završen do kraja 2023. godine.

Ova agrosolarna elektrana prvi je takav projekt na Filipinima a specifičnost ove sinergije solara i poljoprivrede leži u tome da se na istoj čestici zemlje proizvode i struja i poljoprivredni proizvodi. U ovom konkretnom slučaju, bifacijalni fotonaponski moduli bit će postavljeni na visini od 2,2 metra dok će ispod njih rasti rasti riža, đumbir i zeleni čaj - kaže nam direktor Sunceca Zdravko Krmek.

Svi njihovi proizvodi, napominje direktor, razvijaju se u Fremontu, gdje se testiraju, a potom ulaze u fazu masovne proizvodnje. U Sisku na njima radi dvadesetak ljudi, odnosno oko 200 ukupno u Sertićevoj grupi u prostoru bivše željezare. Svake godine rastu na prihodovnoj strani, a više od 90 posto proizvoda izvoze.

Za jednog klijenta smo imali veliku isporuku u Dubai, ove godine smo nastavili suradnju, radi se o fotonaponskim modulima i baterijskim spremnicima energije. Tamo nastoje najveći dio energije proizvesti iz sunca, spremiti je u baterije i njima balansirati "pikove u mreži", dakle, amortizirati "udare" na mrežu trošila u kraćim vremenskim intervalima, što su dobrano već i postigli - kaže direktor Zdravko Krmek.

Proizvodnja litij-ionskih baterijskih artikala u Sisku
No, najuzbudljiviji projekt u Sisku tek treba biti realiziran - tvornica za industrijsku proizvodnju litij-ionskih baterijskih artikala za električna vozila i baterijskih spremnika energije kapaciteta 2 GWh godišnje. Baterijske ćelije trenutno se ne proizvode nigdje u Europi, već se sve uvoze iz Amerike, Dalekog istoka ili Japana. O ovom segmentu proizvodnje ovisi razvoj cjelokupne automobilske industrije. Upravo na tim činjenicama Sisak temelji svoje poslovne planove za širenje u ovaj segment brzorastuće industrije. Tvornica bi se gradila uz postojeće pogone na 56.000 četvornih metara, oko polovice tog zemljišta zauzimale bi hale, zaposlilo bi se oko 320 ljudi, a investicija bi iznosila 220 milijuna eura. Brojke su vrtoglave, međutim, ako se ostvare, pokrit će samo dva posto očekivanih potreba EU za baterijskim ćelijama.

Baterije imaju glavnu ulogu u europskoj tranziciji prema CO2 neutralnoj ekonomiji i središte su ambiciozne industrijske strategije. Održiva i konkurentna baterijska industrija nastoji se potaknuti i jačati kroz nekoliko inicijativa kako se ne bi propustio očekivani golemi rast potražnje na tržištu. Organiziranim pristupom sirovinama po prihvatljivoj cijeni i poticanjem rasta proizvodnje baterijskih ćelija Europa bi trebala postati globalni lider u održivoj baterijskoj tehnologiji. Procjenjuje se da bi se investicijama vezanim za industrijske baterije do kraja 2030. godine zadovoljilo 90% potražnje EU-a za baterijama. U državama članicama gradi se 20 giga-tvornica, kapaciteta 2-32 GWh a europska industrija trebat će pronaći ili prekvalificirati 800.000 radnika za rad u industriji baterija, kaže direktor Zdravko Krmek, dodajući da su u dosta dobroj poziciji na tržištu - sirovine lako mogu nabaviti na tržištu u okruženju a ono najbitnije, tehnologiju, ima Sunceco Inc. u Kaliforniji.

Na kartu europske industrije baterija trebao bi se tako upisati i Sisak. Planirana tvornica za industrijsku proizvodnju litij-ionskih baterijskih članaka za električna vozila i baterijske spremnike energije, kapaciteta 2 GWh godišnje, potaknula bi razvoj gospodarstva na lokalnoj razini i istovremeno doprinijela jačanju europske energetske baze, smatraju u Suncecu.

Nove tehnologije podrazumijevaju povećanje kapaciteta za istraživanje i inovacije, te razvoj kvalificirane radne snage u svim dijelovima baterijskog vrijednosnog lanca. U tom smislu, očekuju se i dodatna europska sredstva za provedbu više specijalističkih programa edukacije, kao i za razvojno-istraživački centar u Sisku - napominje direktor Krmek.
novac.jutarnji.hr

Nakon punog desetljeća potihog spominjanja potencijala da se i energija vjetrova koji pušu na pučini Jadranskoga mora upregne u proizvodnju struje, kako se već koristi u Baltičkom, Sjevernom i nekim drugim morima, u godini na izmaku povlače se konkretniji potezi. Počela su konkretna ispitivanja potencijala energije vjetra na pučini hrvatskog dijela sjevernog Jadrana, a i strukovno udruženje ulagača u obnovljive izvore energije najavilo je za dogodine ozbiljnu studiju koja bi predložila najbolje lokacije za offshore vjetroelektrane u Jadranskom moru. Sva je prilika da bi već u nadolazećoj 2023. mogle biti najavljene prve investicije u pučinske vjetroelektrane u Hrvatskoj.

Medijska objava INA-e da je u ožujku počela s dvanaestomjesečnim mjerenjem brzine vjetra na svojim pučinskim plinskim platformama Izabeli Sjever i Ivani A, kako bi ispitala potencijale za izgradnju pučinskog vjetroparka dala je naslutiti da niti dan najave prve pučinske elektrane s ove strane Jadrana nije daleko. Tehničkom operacijom ispitivanja potencijala energije vjetra, koja je imala znatno skromniji odjek od pljačkaške afere u toj energetskoj kompaniji, INA obznanjuje da želi osigurati procjenu resursa vjetra i isplativosti te na temelju te procjene odlučiti o ulaganju u offshore vjetrolektrane. Ante Crljenko, direktor Poduhvata i inovacija u INA-i prigodno je tada sročio da kompanija iskoračuje u nove biznise koji se temelje na obnovljivim izvorima energije i prisnažio da su im zanimljive sve isplative prilike kojima mogu nadograditi lanac vrijednosti, a da se uklapaju u zelene planove Hrvatske i Europske unije. Brzinu vjetra na pučinskim platformama za potrebe INA-ine procjene isplativosti ulaganja u pučinski vjetropark, mjeri ovdašnja ispostava portugalske tvrtke Megajoule, uređajem zvanim Lidar ZX 300 M kojim se, navode u toj kompaniji, provodi više od 95 posto mjerenja brzine vjetra na moru s pučinskih platformi. U Megajouleu preciziraju da brzinu vjetra mjere do 300 metara od instaliranih pozicija na plinskim platformama na sjevernom Jadranu, i to na visinama koje odgovaraju visinama potencijalnih vjetroagregata koji bi bili opremljeni generatorima od 15 MW, te bili visoki 260 metara i sa promjerom rotora od 220 metara.

Da bi se Hrvatska u sljedećih desetak godina trebala usredotočiti na pučinske vjetroelektrane, smatra profesor Neven Duić sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, jedan od glasnijih zagovaratelja pučinskih vjetroelektrana u nas. Na stručnom skupu „Dani plave energije” on je još u proljeće 2021. u Splitu rekao: -Na sjeveru Jadrana postoje Inine plinske platforme, ali će se 2025. godine ondje privoditi kraju eksploatacija plina i onda INA planira umjesto tih plinskih platformi, staviti pučinske vjetroleketrane. To je najbolja lokacija zato što je tamo plitko more, pa je sadašnja tehnologija pučinskih vjetroelektrana spremna za tu lokaciju – naveo je Duić, kao i to da se pučinske vjetroeelektrane ne bi vidjele s obale, da bi mogle proizvoditi dvadeset posto ukupne struje za potrebe potrošnje u Hrvatskoj te da će se za instaliranje pučinskih vjetroelektrana na pučini srednjeg i južnoga Jadrana pričekati razvoj plutajućih platformi namijenjenih za veće dubine.

Dok se na sjevernom Jadranu tek ispituju potencijali energije pučinskog vjetra, na njegovom južnom dijelu definirano je ulaganje u gradnju pučinske plutajuće vjetrolektrane snage 525 MW. Nazvana je Lupiae Maris (Morski vukovi, lat.), ulažu švicarska kompanija Galileo i talijanska Hope Group, a u planu je postavljanje 35 plutajućih vjetroturbina, nekoliko kilometara od obale, u talijanskoj regiji Apulija (peta talijanske čizme), u blizini gradova Brindisi i Lecce. Švicarsko-talijanski investitori uvjeravaju javnost da će ogroman napredak koji je posljednjih godina napravila tehnologija pučinskih vjetroelektrana omogućiti značajan broj takvih projekata u talijanskim morima. Ulaganja u offshore vjetroelektrane ulagači nazivaju epohalnom prilikom za južnu Italiju, a za novu tehnologiju onih plutajućih kažu da će imati veliki potencijal u budućnosti jer udvostručuje vodenu površinu pogodnu za razvoj projekata pučinske vjetroenergije u Europi. Investitori govore o tome da je Jadran znatno dublji nego europska sjeverna mora, zbog čega su rješenje upravo plutajuće vjetroelektrane a ne one stupovima zabijene u morsko dno.

Precizne odgovore na pitanja o najboljim lokacijama za pučinske vjetroelektrane u Jadranu trebala bi dati stručna studija koju je potkraj kolovoza najavilo udruženje investitora Obnovljivi izvori Hrvatske (OIEH). Studiju financira Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), a Akcijski plan za korištenje obnovljivih izvora energije u moru u Hrvatskoj koji bi trebao biti predstavljen 2023. izrađuju Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, Pokret otoka te OIKON – institut za primijenjenu ekologiju. Osim lociranja najboljih područja za razvoj prvih projekata obnovljivih izvora energije na moru u Hrvatskoj, u studiji će se analizirati nacionalne i europske regulative, administrativne procedure i postupci zaštite okoliša s uporednim procedurama u zemljama EU.-Utvrdit će se sve potencijalne prepreke u razvoju projekata obnovljivih izvora energije na moru u Hrvatskoj, a Vladi će se predložiti modeli poticanja takvih projekata. Studija će prikupiti i rezultate istraživanja javnog mnijenja u zemljama EU o OIE na moru, a naglasak će biti i na optimalnim načinima priključenja projekata OIE na moru u Hrvatskoj na elekroenergetsku mrežu – navode u udruženju ulagača Obnovljivi izvori energije Hrvatske. U Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja kažu zasad tek da imaju saznanja o postojanju interesa potencijalnih investitora te su im spremni osigurati podršku za razvoj projekata izgradnje vjetroelektrana na moru u idućim godinama. U WindEurope, europskom udruženju ulagača u energiju vjetra, smatraju da Hrvatska ima izrazito veliki potencijal obnovljivih izvora energije na moru te ocjenjuju da trenutno nema dugoročnih planova za njihovu eksploataciju, podsjećajući na Strategiju EU-a za iskorištavanje potencijala energije iz obnovljivih izvora na moru u kojoj je definiran cilj povećanja kapaciteta vjetroelektrana na moru u EU sa 16 GW na 60 GW i to već do ne tako daleke 2030. godine.

Novu europsku strategiju na koju se referiraju udruženi europski ulagači u energiju vjetra, Europski parlament donio je u veljači, uz zaključke parlamentaraca da obnovljiva energija na moru zahtijeva bržu primjenu ali i da se morskim prostorom i obalama mora upravljati održivije. Istaknuto je i da offshore vjetroelektrane moraju biti projektirane i izgrađene održivo, da moraju koegzistirati zajedno s drugim aktivnostima na moru i da treba poraditi na tome da se građani uvjere da je obnovljiva energija ključ za postizanje energetski neovisnosti i sigurnosti opskrbe strujom. Predrag Matić, izvjestitelj Socijalista i demokrata Europskog parlamenta za Strategiju EU-a o iskorištavanju energije iz obnovljivih izvora na moru, kaže da se dokumentom predlažu načini kako bi energija iz obnovljivih izvora na moru do 2050. godine postala ključna u europskom energetskom sustavu. Navodi i kako je Europskoj uniji, a time i Hrvatskoj, potreban dugoročan okvir kojim bi se promicala koegzistencija između postrojenja na moru i drugih oblika korištenja morskog prostora te da je glavni razlog zašto do sada u Hrvatskoj nema instaliranih kapaciteta pučinskih vjetroelektrana – nepostojanje nacionalnog pravnog okvira za njihov razvoj.

Dok čekamo nacionalni pravni okvir i najavljenu studiju koja bi odgovorila na pitanja o najboljim lokacijama za vjetroeleketrane u Jadranu, vratimo se nakratko u 2015. godinu. Državom je vladao SDP s partnerima, premijer je bio današnji predsjednik Zoran Milanović, a Mirela Holy koja tada još uvijek nije bila izašla iz OraH-a, stranke koju je osnovala i vratila se u SDP, bila je saborska zastupnica. Premijera je zastupnički tada pitala hoće li Vlada i u kojem roku otvoriti određena područja Jadranskog mora za licenciranje plutajućih vjetroparkova te je li točno da je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u fazi potpisivanja ugovora o sufinanciranju s jednom zagrebačkom grupacijom oko izrade studije za Jadran i da bi ta studija mogla biti temelj za definiranje optimalnih lokacija pučinskih vjetroelektrana. Prema dokumentu dostupnom na stranicama Vlade, Milanović navodi da će njegova Vlada moći donijeti stratešku odluku o razvoju i primjeni plutajućih vjetroelektrana u Jadranu temeljem studije „Procjena pogodnosti akvatorija za izgradnju plutajućih vjetroelektrana u hrvatskom Jadranu”. Kaže i da jeFond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za izradu studije odobrio zagrebačkoj tvrtki CO2cut d.o.o. 160 tisuća kuna subvencije za 40 posto svih troškova projekta „Procjena pogodnosti akvatorija za izgradnju plutajućih vjetroelektrana u hrvatskom Jadranu”, koji bez PDV-a iznose 400 tisuća kuna. Osim u rečenom odgovoru premijera na zastupničko pitanje, ta se studija više nikad nigdje nije spomenula.

tris.com.hr